DRUTVENI ODNOSI I MIJENJANJE KONCEPTA VASPITANJA

Promjene u drutvenim odnosima najlake se uoavaju kroz stavove u autoritetu.

Autoritet se po potrebi proglaava potrebnim, nepotrebnim, dobrim ili loim. Autoritet ima mnogo funkcija. Engels je tvrdio da je najvanija funkcija da bez autoriteta ne moe biti organizacije a ona je uslov proizvodnje.

Autoritet se temelji na podjeli rada odnosno na razliitom vrednovanju pojedinih oblika rada.

From razlikuje racionalni i iracionalni autoritet od kojih prvi vodi naprijed a drugi koi razvoj. Herbert Mrkuze razlikuje autoritet i dominaciju. Markuz je uoio da dominacija suvremenom svijetu postaje sve bezlinija i difuznija i univerzalnija ali uporedo sa tim i efikasnija.

Sredinom 20-og vijeka autoritet je promjenio svoj karakter. On se vie ne ispoljava otvoreno, ve je anoniman, nevidljiv, otuen. Niko ne postavlja zahtjev, ni idjea, ni moralni zakon a ipak se mi isto tako sagalaavamo ili ak i vie nego ljudi i izrazito autoritativnim drutvima.

Autoritet nije neko ve neto

Nikola Potkonjak, slijedei Suhodolskog, postavlja pitanje koje je po njegovom miljenju dalje otvoreno i aktuelno: ,,Da li je mogua integracija pedagogije esencije i pedagogije egzistencije u treu pedagogiju? Nikola je razjasnio da kako trea pedagogija i implicintna pedagogija djeluju na istoj liniji Implicitna pedagogija se shvaa kao zastupanje stanovita djeteta.

Sve dok se autoritet otvoreno ispoljavao, bilo je konflikata i pobuna protiv iracionalnog autoriteta u konfliktu sa zapovjestima spostvene savjesti u borbi protiv iracionalnog autoriteta razvila se linost, a naroito svijest o svome ,,JA

Kada analiziramo ta je to to ini sutinu eksplicitne i implicitne pedagogije, njihovog meuodnosa i razvojnih tendencija dolazimo do zakljuka da je to promjena u nainu drutvene kontrole, to jest nainu osiguravanja drutvene dominantnosti.

Kant je isticao da ovjek odgajanjem mora bit :a) Disciplinovan b) Kultiviziran c) Civiliziran d) Moraliziran

Kanotva nedumica iskazana rijeima: Mi ivimo u vremenu disciplinovanja i kultivisanja i civilizovanja ali jo ni blizu u vremenu moraliziranja.Moe se rei da srea ljudi raste uporedo sa bijedom ljudi. Pitanje je ne bi smo li bilo sretniji u sirovom stanju kada ove kulture jo nije bilo nego li u sadanjem stanju.

Vaspitanjem ne moemo mijenjati drutvene odnose ali promjene drutvenih odnosa treba da na to adekvatniji nain transportujemo vaspitanje da se svijet ne bi mijenjao mimo nas.

Ne smijemo da zapadnemo u logiku greku i zanemarimo teze: ono ne odreuje svijet ljudi, ne ini svijet takvim kakav je, ve je ljudski pokuaj da taj svijet pojmi usprkos svim moguim preprekama.

Nevolja je u tome to se kroz odgoj ne razvija linost kao totalitet ve se uvijek iznova kroz ideologiju u vaspitanje ukljuuju ogranienja datog drutveno historijskog trenutka kao ogranienja svijesti o stvarnim vrijednostima, kretanju i dometima ta ogranienja uobiliavaju individue u datom vremenu i drutveni karakter.

Cilj vaspitanja u sutini je samo jedan pokuaj razumjevanja potreba datih drutveno-historijskih okolnosti i u tom smislu je priblian ne samo zbog njihovog mijenjanja, ve i zbog uvijek prisutnog raskoraka izmeu teorije i prakse.

Tolerantnost u okviru eksplicintne pedagogije podrazumjeva onaj stupanj permesivnosti pri kojem se autoritet zasniva na kompetentnosti a ne tolerantnosti., onaj stepen autoritativnosti pri kojem se autoritet zasniva na upotpunjenosti. U prvom sluaju je znanje, a u drugom sluaju vrlina je poslunost.

U okviru implicintne pedagogije dominantnost nije jednoobrazna u zavisnosti od stupnja prisutnosti tolerantnosti u konkretnoj vaspitnoj situaciji ona je promjenjljiva od manipulativnosti do konkurativnosti.

Tolerantnost u okviru implicintne pedagogije podrazumjeva onaj stupanj permisivnosti pri kojom se autoritet zasniva na meritornosti, sposbonosti ija je sutina meritornost osobe podudarnost sa sobom biti kongruetan.

Znai biti ono to jesi pri zajednitvu sa drugima. To je uslov razumjevanja sebe i drugoga od onoga to je tvoje istinsko ja stii do razumjevanja naziva se prirodom.

To je uslov razumjevanja sebe i drugoga od onoga to je tvoje istinsko ja stii do razumjevanja naziva se prirodom, a od razumjevanja to je tvoje istinsko ja naziva se kulturom.

Kad shvatimo svoje istinsko ja, imamo razumjevanja, a onaj ko nema razumjevanja, nalazi time i svoje istinsko ja.

Oni koji su odsjeeni od svog nesvjesnog, svoje prirode, ne mogu da se razvijaju, da rastu jer je potencionalni izvor snage i EGA u nesvjesnom, te takve osobe nemaju osjeaje za suptilnije odnose u ivotu, jer im nedostatak i spontanost onemoguuje da uoe razliku u kvalitetu . Implicintna pedagogija ipak ima jedan bitno novi koncept vaspitanja u kome je ograniena da na njega djeluju i djeca. Poto je taj koncept zasnovan na kontroli linosti samim tim on priznaje djete kao linost neposredovano individualnost u sueljenju drutva. Mogunost uticaja djece na koncept vaspitanja je izvjesna kompenzacija djece sa dekontekstualizacijom vaspitanja.

Zahvaljujui tom uticaju vaspitni proces kao djelatnost dobiva ansu da postaje praktina djelatnost djeteta.

Kongruentne linosti su sposobne da daju ljubav djetetu i daju je bezuslovno ali ne poklanjaju svoje prijateljstvo niti ga trae za sebe kao neto to im automatski pripada takve osobe jednostavno reeno ne trguju osjeanjima.

Manipulativnost kroz borbu za jednakost u dominaciji vodi jedinstvenost kod ljudi na novi nain. To vie nije jedinstvenost ovjeka koji se kalij izljeva u ingot od elika ve jedinstvenog plastinog ovjeka, koja se paradoksalno zasniva upravo na izuzetnoj spremnosti zamjenjanje u cilju prilagoavanja.

Konforizam je mehanizam pomou koga djeluje anonimni autoritet.

Imaplicintna pedagogija je oslonac reprodukcije drutvenih odnosa koje uspostavlja kova srednja klasa, kao izvorna pruga za sve ostale. Poto u drutvu zasnovanom na dominaciji i pored obilja materijalnih sredstava ima malo prvih mjesta koja omoguuju mo i presti ovaj oblik vaspitanja je pogodan samo za onaj dio obrazovnog sistema koji ne stvara privatnu svojinu, obliku znanja to jest onaj koji je namjenjen obrazovanju najmladjih ili obrazovanju radnike klase.

Ve na nivou srednjeg obrazovanja nova srednja klasa se vraa eksplicitnoj pedagogiji, meritornosti znanja kao privatnog vlasnitva, to je izraz njene ambivalencije izmeu potrebe za oslobaanje, linosti potrebe za ouvanje klasnih privilegija i hijerarhije.

Srednja klasa odstupa samo samoproklamovanog cilja vaspitanjasamoaktuelizacije linosti da bi sauvala svojeklasne pozicije proistekle iz podjele rada i naina prisvajanja vika vrijednosti .

Ova nemogunost je realizovana stvaralaki potencijala u datim drutveno-ekonomskim okolnostima dijeli ovjeka od sopstvenih izvora ljudskosti i vraa ga sa poetnog nivoa stavaralakog bia na nivo bia koje se jo uvijek u glavnom konformira.

Socijalizam se cementirao naruivi dijalektiki odnos liosti kao subjekta.