DomovinsJci rat: Postrojbe

v

S irenjem ske pobune u RH .. om 1991., koja je' pr" a izbijanjem otvore­nog rata, hrvatski drzavni

vrh oceo je intenzivniji rad na trojavanju hrvatskih oruzanih

snaga, nliZnih za obranu zemlje. Planovima razvoja ZNG-a, uz dje­latne, bilo je planirano da svaka poJicijska uprava ima do dvije pri­cuvne brigade ZNG-aili samostal­nih bojni. Taka je pri PoJicijskoj upravi zagrebackoj bilo plani-

r llStrojiti 101. i 102. pricuv­nu brigadu ZNG-a. Prema uputi MORH-a, Gradski sekretarijat za narodnu obranu Zagreba, putem svojih podrucnih ureda, zapoceo je u travnju 1991. raditi na ustro­javanju pricuvnih brigadaZNG-a. U skladu s time Podrucni ured za obranu Susedgrad u travnju 1991. na "papiru" osniva i popunjava 101. brigaduZNG-a. Na sastanku 11. Jipnja 1991. u Gradskom stabu TO-a odluceno je da se, prema zapovijedi rninistra obrane RH, od pricuvnog sasta­va MUP-a intenzivira ustrojava­nje cetiriju zagrebackih pricuvnih brigada ZNGfa - 99. Pe§ceni~, 100. Centar, 10}. i 102.

Magazin za vojnu povijest I rujan 2013.

Novi Zagreb. Taj dan uzima se kao slliZbeni dan osnutka 101. briga­de. Za ustrojavanje brigade bio je zadliZen Stanislav Krulie, za­povjednik Sektorskog 5TO-a (Za­greb) Zapad, koji je imenovan i njenim zapovjednikom. Do 20. lipnja brigada je .... U,".~"UJ mobilizaciju i Prva pjesacka

Gradski sekretarija a narodnu obranu Zagreb a, I I na ustro-

ka postrojba u RH izvan sustava MUP-a) , 1. A brigadom ZNG-a i

PP-a Crnomerec. Tije­KOJDVIJZa fadi se na !,.l1j~auc, koja se pa­

s Jed:W~lCla i iz pricu­

Pocetkom JV" J~'uu~v"u brigade

Hrncie, a bri­je podredena Zapovjednis­

tvu Zagrebackog korpusa ZNG-a (od 1. Iistopada Zapovjedni~tvo 3. OZ-a Zagreb) ad kojeg dobiva zapovijedi za bojnu uporabu. Na­kon postrojavanja i jednodnevne smotre na Zagrebackom velesaj­mu 31. kolovoza, brigada je mobi­lizirana 18. rujna 1991. u cijelosti

(Zapovjednistvo, tri pjesacke boj ­ne, pristozerne i samostalne po­strojbe). Cjelokupni sastav briga­de bio je s podrucja Susedgrada. Zbog nemoguenosti da se dovolj ­no naoruza, opremi i popuni ljud­stvom te bojno uporabi u cijelo ti kao ustrojbena cjelina, brigada je isprva bojne zadatke izvrsavala uporabom bojni i satnija na sa­mostalnim zadacima za koje nisu bile osposobljene. Problem je bio i sto postroj be brigade nisu bile po­dredene njenom zapovjedniku, vee drugim raznim zapovjednis­tvima koja su zapovijedi izdavala najcesce usmeno i neprecizno, s vrlo kratkim vremenom za pripre­mu. Prve bojne zadatke brigada

Magazin za vojnu povijest I rujan 2013.

Domovinslti I'at: Postrojbe

dobiva 21. rujna te njene postroj ­be sudjeluju u blokadi vojarni u Samoboru, Zagrebu i Velikoj Go­rici, s ciljem sprecavanja prodo­ra oklopno-mehaniziranih snaga JNA prema Kupi te njil10va pre­bacivanja na okupirano podrucje Banovine i spajanja s tamosnjim snagama JNA i pobunjenili Srba. Zbog zestokog napada snaga Ba­njaluckog korpusa JNA i pobunje­nih Srba na podrucje zapadne Sla­vonije, 1. bojna brigade boravi na novljanskom bojiStu od 27. rujna do 6. listopada 1991. u najkriticni­jem razdoblju obrane tog podruc­ja. Nakr1adno joj se prikljucuju pripadnici 1. samostalne satnije Podsused, koja je od 2B. rujna po­dredena 101. brigadi, voda PZO­a i 3. satnije 3. bojne brigade. Bila je to prva bojna uporaba postroj ­bi brigade u Domovinskom ratu. Njene su postrojbe, u suradnji s drugim hrvatskim postrojbama i podredene Zapovjednistvu obra­ne Novske, izvodile aktivnu obra­nu od granice s BiH na rijeci Savi do Novog Grabovca, sa zadat­kom sprecavanja daljnjeg prodo­ra snaga JNA i pobunjenili Srba. Tijekom prvoga bojnog zadatka na podrucju Kosutarica 27. ruj­na ranjen je Josip Spat'avec, koji je prvi ranjeni pripadnik brigade. Postrojbe brigade 5./6. listopada izvlace se s novlj anskog bojiSta i prebacuju na prvu crtu obrane Zagreba na rijeci Kupi ill at1gaZira­ju u blokadama vojat'ni JNA. Pocetkom listopada 1991. ojaca­na 1. satnija 3. bojne razmjestila se na podrucju Kravarskog i Veli­ke Bune gdje sudjeluje u blokadi vojarne "Velika Buna". Vojarna je zauzeta 7. lis top ada 1991. godine. Zauzimanje "Velike Bune" imalo je velik znacaj za 101. brigadu, jer je veCina njenih pripadnika opre­mljena naoruzanjem i vojnom opremom osvojenim u njoj. Istodobno, 3. satnija 2. bojne 1. listopada 1991. dobiva zadatak ojacanja hrvatskih snaga na la­sinjskom bojiStu. Zbog sve zesCih napada snaga JNA i pobunjenih Srba na tom smjeru, 3. listopada u podrucje Lasinje poslana je cje­lokupna 2. bojna, ojacana ZapQ­vjednistvom brigade te samostal­nim i pristozernim postrojbama, sa zadatkom ucvrseenja i drzanja cite obrane na desnoj obali Kupe te sprecavanja prijelazasnaga JNA i pobunjenih Srba na Jij evu obalu rijeke. Svim snagama obrane La­sinje koordinirao je i zapovijedao zapovjednik 101. brigade ZNG-a. Zestoki napad i oklopno-meha­niziranih i pjesackih snaga JNA i pobunjenih Srba, koji su zapoce-

Pripadnici voda PZO, Veliki Rastovac, prosinac 1991. (autorjotografije: Marko Peric)

Ii 4. listopada, kulminirali su 7. li­stopada probijanjem crte obrane hrvatskih bratutelja na podrucju Lasinje, koji se pocinju izvlaciti na lijevu obalu Kupe. Povlacenjem hrvatskih branitelja, medu njima i postrojbi 101. brigade, snageJNA i pobunjenih Srba B. listopada iz­bijaju na desnu obalu, zauzimaju most i uspostavljaju mostobran u podrucju Jamnicke Kiselice te prelaze na lijevu obalu Kupe. Po izvlacenju na lijevu obalu postroj­be brigade (osim 1. satnije 2. boj ­ne koja ostaje drzati crtu obrane u selu Lijevi Stefanki) zamijenjene su svjezim snagama, koje su kon-

solidirale obranu i potisnule sna­ge JNA i pobunjenih Srba 19.1isto­pada 1991. natrag na desnu obalu Kupe. Lasinjsko bojiste donijelo je i prve zrtve u brigadi u Domo­vinskom ratu - smrtno su stradali Zdenko Rezek i Ante Zeljko. Po lzvlacenju postrojbi s novljan­skog i lasinjskog bojista, briga­da je 11. listopada 1991. podre­dena Gradskom STO-u Zagreb te se rasporeduje u sirem podruc­ju Stupnika i Rakova Potoka, sa zadatkom sprecavanja prodora oklopno-mehaniziranih snaga JNA iz blokiranih garnizona u Za­grebu, Kerestincu i Jastrebarskom

. . " '( " ./ ~1 -{~

101. brigada ZNG-a u obrani Novske 27. rujna do 6. listopada 1991.

Magazin za vojnu povijest / rujan 2013.

prema Kupi te osiguranja nesme­tanog odlaska postrojbi JNA iz "Marsalke" i Jastrebarskog, preko Karlovca, prema BiH. Na ovim za­dacima trebala je biti angazirana brigada u cjelini, no razvoj situa­cije na bOjisnici to nije dopustao pa je angaZirana bez 3. bojne i 1. samostalne satn ij e Podsused . Nakon ubrzane obuke dio po­strojbi brigade, predvodenih 1. bojnom, upueen je u rajon Pokup­skog, gdje krajem listopada sudje­luju u napadnoj akciji na desnu obalu rijeke Kupe. Zamisao Za­povjednistva 3. OZ-a Zagreb bila je da se, istodobnim napadom na pokupsko-glinskom smjeru te na podrucju Nebojana i Lasinje, is­forsira prijelaz na desnu obalu Kupe, potisnu snage JNA i pobu­njenih Srba, uspostavi mostobran i stvore uvjeti za oslobadanje oku­piranog podrucja Banovine i Kor­duna. Podredene SSTO-u Jug, od­nosno zapovjedniku pokupskog smjera Damiru Gorseti, postroj­be brigade trebale su sudjelova­ti na pokupsko-glinskom smje­ru, gdje je nositelj napada trebala biti 10. brigada TO-a Velika Gori­ca. Posto se pripadnici 3. bojne velikogoricke brigade (nositelj na glavnom smjeru napada: Pokup­sko (osteeen most) - Slatina Po­kupska - Taboriste Gornje) nisu pojavill na polazlum polozajima, cijela akcija dovedena je u pita­nje. Na kraju, akcija je pokrenuta

oko 9,30 sati 2B. listopada 1991. zahvaljujuCi postrojbama 101. brigade, koje su preuzele zadatak glavnih snaga napada. Nakon pr­yoga neuspjesnog pokusaja pre­laska porusenog mosta u Pokup­skom, pripadnici diverzantskog voda brigade uspjeli su, pod ze­stokom vatrom, prijeCi na desnu obalu, potisnllti neprijatelja i osi­gurati mostobran. Za njima Kupu prelaze pripadnici 1. bojne, Izvid­nickog voda, lnzenjerijskog voda, dio PZO-a i Protuoklopnog voda te saniteta brigade, a naknadno im se prikljucllju i pripadnici 1. i 2. satnije 3. bojne i 1. samostalne satnije Podsused. Forsiranje Kupe te uspostava i drzanje mostobra­na bilo je prvo bojno djelovanje takve vrste tijekom Domovin­skog rata. rake su pripadnici bri­gade uspjeli prodrijeti tri do pet kilometat'a 1I dubinu neprijate­lja i drzati mostobran na Kupi 72 sata, cime su osigurali preduvjete za uvodenje svjezili snaga za dalj ­nji napad, njihov uspjeh nije isko­risten, jer nije uspostavljen pon­tonski most u Pokupskom preko kojeg su se trebale prebaciti oklo­pno-mehanizirane snage, nuzn'o potrebne za produzenje napada, a postrojbe HV-a u podrucju Nebo­jana i Lasinje nisu uopee krenule u napad. Posto postrojbe briga­de nisu imale snage za produze­nje napada, pobunjeni Srbi i JNA pregrupirali su svoje redove i 30. listopada krenuli u protunapad u kojem su uspjeli vratiti dominan­tnu kotu Sv. n 'ojstvo i probiti crtu obrane pripadnika 3. bojne bri ­gade, koji se pocinju izvlaciti pre­ma porusenom mostu i prebaci­vati na Iijevu obalu Kupe. Nakon toga poduzimaju zestoki tenkov­sko-pjesacki napad iz smjera Ta­borista, koji su pripadnici 1. bojne i Protuoklopnog voda BsT-a bri­gade uspjesno odbiJi. Kako poja­canja za nastavak napadnili dje­lovanja na desnoj obali nije bilo, zapovjednik pokupskog smjera zapovjedio je postrojbama briga­de izvlacenje na pocetne poloza­je na lijevu obalu Kupe. Izvlacenje je pocelo oko ponoCi, provedeno je bez bojnili djelovanja te je zavr­silo oko 3 sata 31. Jistopada 1991. god ine. Po zavTsetku akcij e ZapovjedniS­tvo brigade napravilo je njenu ra­sclambu u kojoj je, priznajuei da pripadnici brigade nisu bili do­voljno pripremljeni i osposoblje­ni za tako slozena napadna bojna djelovanja, istaknulo da je cijela akcija bila lose isplanirana i ne­pripremljena. Pritom je naglasilo odgovornost nadredenog zapo-

./ I.

) J .

Prelazak preko srusenog mosta u Pokupskom (autorjotograjije: Aleksandar Bozic)

vjedniStva - SSTO-a Jug - koji je zapovijedao bojnim djelovanjima postrojbi brigade na desnoj oba­Ii Kupe, sto nije odobrio angazi­ranje 2. bojne i 3. satnije 3. bojne brigade. Dana 7. studenoga 1991. novim zapovjednikoin brigade, umjesto lvice Hrnciea, imenovan

je Jozo Petrasevie. Po izvlacenju na lij evu obalu Kupe postrojbe brigade, u suradnji s 10. brigadom TO-a Velika Gorica i 10-kalnim snagam a hrvatskih brani­telja, drze crtu obrane u podrucju Augustanovca, Pokupskog Cerja i Pokupskog, sa zadatkom onemo-

gueavanje snagatna JNA i pobu­njenih Srba prijelaza preko rijeke i daljnjeg prodora. Dana 2. stude­noga 1991. na podrucje Pokup­skog dolazi i 2. bojna tako da se na jednom terenu, po prvi puta tije­kom Domovinskog rata, nasi a ci­jela brigada. Predavsi crtu obrane velikogoric­koj brigadi, postrojbe brigade iz­vlace se polovinom studenoga 1991. s pokupskog bojista u vojar­nu u Jastrebarskom. Tu se okuplja cijela brigada radi pripreme za od­lazaknanovi bojnizadatak. Obav­Ija se pop una postrojbi Ijudstvom, naoruzanjem i vojnom opre­mom, koja je jos uvijek bila ispod potrebne razine. Dana l B. stude­noga 1991. brigada dobiva zada­tak bojne uporabe na istocnosla­vonskom bojistu. Podredena je ZapovjednistVLl 1. OZ-a Osijek te ojacana 3. bojnom 100. brigade Zagreb - Centat·, koja ee se vodi­ti kao 4. bojna 101. brigade. Time je 101. brigada bila prva zagrebac­ka i opeenito prva brigada HV-a koju je GS HV-a cjelovitu uputio na izvTsenje bojnog zadatka na tako veliku udaljenost od matic­nog podrucja. Brigada je poslana u istocnu Slavoniju kao ojacanje tamosnjim bral1iteljima, s ciljem ucvrseenja i stab ilizacije crte bo­jisnice, u trenutku opee ofenzi­ve jedinica Novosadskog korpu­sa JNA i pobunjenih Srba koje su, nakon zauzimanja Vukovara lB. studenoga, krenule u napad duz cijele crte istocnoslavonske bo­jisnice. Po dolasku brigade Zapo­vjedniStvo 1. OZ-a Os ijek imalo je

Magazin za vojnu povijest / rujan 2013.

Domovinski I'at: Postrojbe

tri opcije oko podrueja njene boj ­ne uporabe - podrueje Vinkovaca, podrucje Zupanje i podrueje JZod Osijeka- od kojih se, zbogvrlo tes­ke situacije na tom clijelu bojisni­ce, odlueil o za ovu potonju. Bri­gada se raspo red llj e na prvoj crti obrane juzno od Osij eka, na glav­nom smjerll napada snaga JNA i pobunjenih Srba, sa zadatkom spreeavanja njihova izbijanja na cestu Osijek - Dakovo, dovode­nja obrane Osij eka u (polu)okru­zenje i daljnjeg prodora prema zapadnoj Siavon iji. Svim post:roj ­bam a brigade na prvoj crti obra­ne do 1. prosinca 1991. zapovije­dao je zapovjednik 130. brigade HV-a Osijek, kada zapovijedanje (na crti Livana - Brijesee - Antu­novac - Ivanovac - Bobotski kanal - rijeka Vuka - Paulin Dver - Hra­stin - Veliki kanal Vuke) preuzima zapovjednik 101. brigade. Odmah po dolasku pripadnici brigade po­einju fortiflkacij ski utvrdivati po­lozaje, uevrseuju i zaprecuju prvu crtu obrane, izraduju sklonista i zaklone duz cijele cite bojisnice te kopaju duboke rovove kojih do njihova dolaska nema. Zajedno s njima crtu obrane drzali su i bo­rili se domaCi deeki iz sela u zoni odgovornosti brigade. NajveCi problem pripadnicima brigade predstavljao je nedostatak oklo­pno-mehaniziranih, protuoklo­pnih i topniekih sredstava pa su uveLike "ovisili ° vatrenoj pomoei slavonskih brigada". Od trenutka dolaska postrojbe brigade bile su svakodnevno izlo­zene topniekoj i tenkovskoj vatri pobunjenih Srba i JNA koji su, na­kon sto su pregrupirali svoje sna­ge, otpoeeli sa zestokim tenkov­sko-pjesaekim napadima s ciljem daljnjeg prodora prema zapadu. Tako su 27. studenoga 1991. ze­stoko napali Paulin Dver, gdje su

prvu crtu obrane na nasipu ispred sela drzali pripadnici 1. bojne bri­gade, ojaeani pripadnicima 1. sa­mostalne satnij e Podsused i 1. bojne 130. brigade te desetinom HOS-a. Napad je zapoeeo u ra­nim jutarnjim satima podilaze­njem neprijateljskih izvidaea crti obrane s ciljem zauzimanja mo­sta izmedu Ernestinova i sela i omogueavanja proboja oklopno­mehaniziranim snagama i pjesas­tvu prema Paulin Dvoru. Nakon sto su onineutralizirani, pobunje­ni Srbi i JNA poduzeli su dva ten­kovsko-pjesacka nap ada jedan za drugim, koj e su branitelji Pau­lin Dvora uspjesno odbili, unistiv­si im pritom jedan tenk. Zbog ve-

Magazin za vojnu povijest / fujan 2013.

Sveean.a prisega, Dakovo, 23. prosinca 1991. (auto rfo tografije: Marko Peri(;)

likih gubitaka u Ijudstvu tij ekom bojnih djelovanja na nasipu i od hrvatskog topniStva koje je djelo­valo po ciljevima u njihovoj dubi­ni, pobunjeni Srbi i JNA otvorili su zestoku topnieku vatru (u same desetak min uta na podrucje Pa­Lllin Dvora, Hrastina i V1adislava­ca palo je vise od 1.000 granata), nakon koje slijecli novi tenkovsko­pjesaeki napad. Nakon sto je BsT 1. bojne uniiitio neprijateljski tenk 1'-55 napad jezaustavljen, apobu­njeni Srbi i JNA povlace se na po­eet.ne polozaje. Tijekom sukoba, uglavnom od topnieke i tenkov­ske vatre, poginula su devet.orica pripadnika 1. bojne brigade, dok su petnaestorica ranjena.

Nakon toga neuspjelog pokusa­ja proboja, pobunjeni Srbi i JNA nastavili su svakodnevne topnie­ke napade po prvoj crt.i obrane postrojbi brigade, da bi ujutro 4. prosinca 1991. poduzeli novi t.en­kovsko-pjesacki napad na Pau­lin Dver, gdje su prvu crtu obrane drzali pripadnici 3. salnije 3. boj ­ne brigade i jedan vod 1. samo­stalne satnije Podsused. Pod okri ­Ijemmagle (vidljivost je bila svega 30-ak m etara) pjesastvo i tenkovi neprijatelja uspjeli su se pribliziti polozajima branitelja i rasporediti oko mosta, crpne stan ice i duz na­sipa kanala, otkuda vatreno dje­luju . Nakon sto su pripadnici 3. bojne pogodili i onesposobili je-

U obrani Osijeka, studeni - prosinac 1991 .

dan tenkT-55 prvotni napad je za­ustavljen. Tijekom cjelodnevnog boja pobunjeni Srbi i JNA poku­sali su nekoliko puta probiti crtu obrane, zestoko djelujuei pjesas­tvom iz i iza crpne stan ice (30 - 50 m udaljeni od prve crte obranel, otkuda su se na kraj u morali po­vuCi izlozeni udarima hrvatskog topnislva. Napad je na kraju odbi­jen te se neprijateljske snage po­vlaee na poeetne polozaje. ldueeg dan a pobunjeni Srbi i JNA izveli su tenkovsko-pjesaeki na­pad naAntunovaci lvanovac, gdje je crtu obrane drzala 2. bojna, oja­eana 3. satnijom 4. bojne briga­de, zajedno s domaeim deekima. Prosavsi kroz polozaje 106. briga­de l-N-a u sumi Rosinjaca i potpu­no time iznenadivsi pripadnike 3. satnije 4. bojne na Jijevom krilu obrane, koji se povlaee prema Ce­pinu i Brijeseu, neprijateljski ten­kovi i pjesastvo prodrli su kilo me­tar duboko u podrueje Antw10vca te iznenadili Zapovjednislvo i pri­padnike 2. bojne. fstodobno JNA i pobunjeni Srbi kreeu u tenkov­sko-pjesaeki napad iz smjera No­vog Selesa te prodiru tenkovima s leda iz smjera Brijesta, eime polo­zaj branitelja u Antunovcu posta­je iznimno tezak. Uslijed prodora neprijatelj a u srediste sela i raz­dvajanja snaga branitelja na dva clijela te nedostatka protuoklo­pnih sredstava i nedolaska obe­eanih pojaeanja, zapovjednik 2. bojne zapovjedio je povlaeenje iz

Zapovjecin.istvo brigade u punoj bojnoj spremnosti, Beketinci, 8. travnja 1992.

Antunovca, koji su u kasnim po­podnevnim satima 5. prosinca 1991. zauzele snage JNA i pobu­njenih Srba. Nakon sto su, s ojaeanjima iz dru­gih brigada, uspjeli stabilizirati

crtu obrane, pripadnici brigade odlaze u Zagreb, a njihove polo­zaje 9. pros inca preuzimaju pri­padnici 130. i 132. brigade HV-a i 3. brigade ZNG-a. Po dolasku u Zagreb 3. bojna 100. brigade iz-

Na prvoj crti istocne Slavonije, prosinac 1991. - lipanj 1992.

~ .. '~ . . ~ "

mjestena je izsastava 101. brigade i vraea se u sastav matiene briga­de. U Zagrebu postrojbe se popu­'njavaju ljudstvom, naoruzanjem i vojnom opremom, izvodi se krat­ka obuka i bojna gadanja svih, a dio pripadnika polaze sveeanu prisegu Domovini. Drugi dio je tu svetu duznost obavio 23. prosinca 1991. u Dakovu j 3. veljace 1992. u Dopsinu. Nakon desetak dana iz­bivanja, brigada (1.600 pripadni­ka) se vraea u istoenu Slavoniju i zauzima p rvu crtu obrane Jijevo: Bobotski kanal, desno: most na Velikom kanalu rijeke Vuke u Hra­stinu, po dubini: Jurjevac Puni­tovacki - Beketinci, sa zadatkol11 spreeavanja daljnjeg prodora sna­ga JNA i pobunjenih Srba. Po povratku pripadnici brigade ponovno pristupaju kopanju ro­vova, izgradnji polozaja i ucvrsee­nju cIte obrane. rake se situacija na bojis tu stabilizirala, pobunjeni Srbi i JNA i dalje su svakodnevno, iz svojih uporiSta u Paulin Dvoru (zauzimaju ga 16. prosinca dok je brigada bila u Zagrebu) , Ernesti­novu, Petrovoj Slatini, Koprivni i Sodolovcima, otvarali topflieku i tenkovsku vatru po crti obrane postrojbi brigade, pokusavsi i ne­koliko slabij ih pjesaekih napada koji su odbijeni. Nakon sklapanja Sarajevskog primirja situacija na bojistu se smiruje. Topnicki napa­di pobunjenil1 Srba i JNA s vreme­nom postajusveslabijiirjedi (nlsu njkada prestali) te vise nema nji­hovil1 snaznlh tenkovsko-pjesae­kih napada s ciljem proboja cIte obrane brigade. Sklapanjem pri­mirj a primarni zadatak postrojbi brigade bilo je drzanje crte obra­ne, pri eemu su se morale striktno pridrZavati zapovijedi naeelnika GS l-N-a 0 zabrani bilo kakvih boj ­nih aktivnosti prema polozajima neprij ate lja. Relativno mimo raz­doblje postrojbe i pripadnici bri ­gad~ iskoristili su za utvTdivanj e crte obrane, vojno-strucno os­posoblj avanje, dodatnu obuku i vjezbe na vojnom poligonu u Na­brdu kod Dakova. Sredinom ozuj­ka provedena je reerganizacija zapovjednog kadra u brigadi te demobilizacija (demobilizirano je 365 v/o) i demobilizacija (de­mobilizirano je 410 v/o, pretezito s podrueja OpCine Medveseak) , tako da je brigada 30. ozujka 1992. brojala 1.707 v/o. Usto je brigada 31. ozujka 1992. "ostala bez" 1. sa­mostalne satnije Pods used koja je demobilizirana. Izbijanjem rata u BiB u travnju 1992., topnicki napadi pobunje­nih Srba po prvoj crti obrane i zoni odgovornosti brigade posta-

Magazin za vojnupovijest / rujan 2013.

Domovinski I'at: Postrojbe

Ii su ponovno gotovo svakodnev­ni i vrlo razorni, kulminiravsi cje­lodnevnim topnickim napadom 8. travnja. Napad je prestao tek nakon zestokog odgovora pripad­nika 101. brigade. Krajem svibnja 1992. brigada je podredena Zapo­vjednistvu obrane grada Zagreba, pod cijim zapovijedanjem ostaje do 2. oZlljka 1993., nakon cega se podredllj e ZapovjednistvLl ZP-a Zagreb, pod kojim ostaje do "svr­setka svoga ratnog puta". Tijekom boravka u istocnoj Slavoniji briga­da je uspostavila izuzetno dobru suradnjLl i koordinaciju sa sllsjed­nim postrojbama (3. brigadom ZNG-a i brigadama I-IV-a - 106. Osijek, 107. Valpovo, 122. Dakovo, 130. Osijek i 132. Nasice) te dobre i prijateljske odnose s kriznim sto­zerima i mjestanima sela u svojoj zoni odgovornosti. Postrojbe brigade bojne zadat­ke na istocnoslavonskom bojistll obavljale su do 26. lipnja 1992. kada se, predavsi svoju zonu od­govornosti i crtu obrane 132. bri­gadi, vraeaju u Zagreb. Brigada je demobilizirana i prevedena 1I pri­cuvu u kojoj je bila do kraja srpnja 1995. godine. Osnovana je razvoj ­na jezgra Zapovjednistva brigade na celu sa zapovjednikom, pllkov­nikom Jozom Petrasevieem, koja je tri godine pripremala i uvj ezba­vala postrojbe i pripadnike briga­de za oslobadanje okllpiranih te­ritorija RH. U to vrijeme poveean je ustroj brigade s TRD-om i bit­nicom POLK9K-l1. Prevodenjem brigade LI pricuvu, dio njenih pri­padnika prelazi u 145. (gdje pre­lIzimaju i zapovjedne duznosti) i 153. brigadu l-IV-a. Nakon tri godine u pricuvi, 31. srpnja 1995. zapocela je mobili ­zacija brigade radi njenog sudje­lovanja u VRO-u "Oluja" na Bano­vini. Prvotni plan Zapovjednistva

ZP-a Zagreb 0 njenoj bojnoj L1pO­rabi u dl'llgoj etapi operacije u na­padnim djelovanjima prema Glini promijenjen je u 23,03 sati 3. ko­lovoza 1995. kada brigada dobiva novi, obrambeni zadatak na prvoj crti obrane u podl'llcju Komare­va, koju je trebala preLizeti od 57. brigade l-IV-a. lako, zbog kratkoee vremena, do pocetka "Oluje" nije stigla u potpw10sti preuzeti crtLi obrane od 57. brigade niti se ras­porediti na polazne polozaje, 101. brigada je sarno sat VTemena pri­je pocetka operacije ukljucena u napadna bojna djelovanja u pr­voj etapi operacije, u koja kreee iz pokreta. Pritom joj je i zadatak promijenjen te, umjesto prema Petrinji sa zapada i Glini iz smje-

Top 155 mm M -2 " Long Tom " na paljbenam palazaju u akolici Beketi llClca, (I'CIvallj 1992.

Magazin za vojnu povijest / rujan 2013.

Pripadnici 3. satnije 2. bajne, Kamareva, 6. kalavaza 1995.

ra Sestanj i Pribilovie brda, za koji smjer je godinama uvjezbavana, je angaZirana prema Dvol'll na Uni na smjeru istocno od Petrinje. Na smjeru napada postrojbi bri­gade nalazili su se dobro utvTdeni obrambeni polozaji Samostalnog odreda Sisak - Caprag iz sastava Banijskog korpusa SVK. VRO "Oluja" zapocelaje u 5 sati 4. kolovoza 1995., kada na podrucju Banovine hrvatske snage iz sasta­va ZP-a Zagreb iZP-a Bjelovar kre­eu u napad na tri smjera - prema Petrinji, od Sunje prema Hrvat­skoj Kostajnici i prema Glini. Po­strojbe brigade otpocele su napad "iz autobusa", nedovoljne popu­njene Ijudstvom i m/v, s 1,6 b/k (umjesto cetiri b/k po zapovijedi),

bez ijedne mine i rakete za topnic­ko-raketne postrojbe, bez vjezbe gadanja i bez zapovijedi za nap ad. Prvog dana "Oluje" postrojbe bri­gade pretrpjele su velike gubitke - 2. satnija 2. bojne (poslana je u napad bez znanja zapovjednika brigade na osnovi usmene zapo­vijedi zapovjednika ZP-a Zagreb, general-bojnika Ivana Basarca) upala je u zasjedu te je imala pet poginulih, jednog nestalog i se­dam ranjenih pripadnika, dok je 3. bojna, koju su pobunjeni Srbi "poklopiJi" topnickom . vatrom kod sela Pracno tijekom hodnje prema Komarevu, imala sedmo­ricu ranjenih . Usprkos tome bri­gada je uspjela djelomicno pro­biti crtu obrane pobunjenil1 Srba

Pripadnici 1. satnije3. bajne, Kamogovina, 8. kalovaza 1995.

i proclrijeti 200 - 500 metara pre­ma naprijed. Nakon sto su cijeli protekli dan proveli u konsolidiranju stanja u postrojbama i pripremi za napad te dobivsi od novoimenovana za­povjednikahrva tskihsnaganaBa­novini, general-pukovnika Petra Stipetie.a, izmijenjeni smjer na­pada (na glavnom smjeru nap ada snaga ZP-a Zagreb): Blinjski Kut ­prema cesti Zirovac-Dvorna Uni, izmedu Zrina i s. Trgovi, postrojbe brigade krenuJe su u napad u 6 sati 6. kolovoza 1995. godine. Pro­bile su cijelu crtu obrane pripad­nika Samostalnog odreda Sisak - Cap rag SVK, koji se bez veeeg ot­pora pocinju povlaciti, te prodrle u dubinu teritorija Banovine. Prva okupirana sela koja su oslobodiJi pripadnici brigade bila su Blinjski Kut, Sjeverna Kosa i Bestrma. Tog dana hrvatske postrojbe probile su cijelu crtu obrane pobunjenih Srba na Banovini, oslobodile Pe­trinju, Glinu i Hrvatsku Kostajni­cu te proclrle u dubinu teritorija, nakon cega se glavnina snaga Ba­nijskog korpusa SVK pocinje iz­vlaciti prema Dvoru na Uni. Time je napredovanje Svil1 postrojbi l-IV-a bilo uvelike olaksano, po­sto organizirane obrane snaga SVKvise nije bilo. Postrojbe briga­de nastavile su oslobadanje oku­piranog teritorija Banovine i idu­Cih dana, istodobno cisteei tesko prohodni sumoviti teren SI padi­na Zrinske gore od ostataka razbi­jene SVK. Izbivsi u popoclnevnim satima 9. kolovoza na cestu Glina - Dvor na Uni u predjelu sela Tr­govi, postrojbe brigade nailaze na napusteni konvoj izbjeglica po­bunjenih Srba, koji su pregazili tenkovi njihove razbijene vojske pri bjezanju. DosegnLlvsi crtu: Ljubina - Soca-

nica - Kotarani u poslijepoclnev­nim satima 10. kolovoza 1995.

'postrojbe brigade izbile su na dr­zavnu granicu s BiH, sto im je bio zadani krajnji cilj u "Oluji". Utvr­divsi polozaje i osiguravsi ceste, postrojbe brigade izvrsile su 13. kolovoza pretres i ciseenje brdovi­toga zapadnog dijela Zrinske gore od zaostalih grupa razbijene SVK. Ujutro 14. kolovoza 1995. brigada zavTsava bojna djelovanja u VRO­u "Oluja" te se VTaea U Zagreb. U "Oluji" je sudjelovalo 2.525 pri­padnika brigade. Postrojbe bri­gade oslobodile SU, pretresle i od ostataka razbijene SVK ocistile, ovisno 0 izvoru, izmedu 346 i 401 km2 do tad a okupiranog poclrucja

Banovine. Tijekom bojnih djelo­vanja poginuJo je pet pripadnika brigade, jedan je nestao, dok il1 je 19 ranjeno. Po POVTatku u Zagreb Zapovjednistvo i postrojbe bri­gade do kraja kolovoza 1995. de­mobilizirane su i prevedene u pri­cuvu, a njihove zadatke nastavlja obavljati Zapovjednistvo za ra­zvoj brigade. Time je ratni putSto­prve u Domovinskom ratu 1991.-1995. zavrsio. Duznost zapovjednika brigade stozerni brigadir Jozo Petrase­vic 17. ozujka 1997. predaje pu­kovniku Drazenu Barto[cu, dok u 2000. godini zapovijedanje bri­gadom preuzima pukovnik Stj e­pan Bebek. Brigada se 30. lipnja

2001. ukida iz mobilizacijskog razvoja i "odlazi u povijest". Tije­kom deset godina postojanja kroz Stoprvu proslo je 7.225 pripaclni­ka (od toga 13 zena), uglavnom s podrucja Susedgrada, Zapresiea, Medvescaka i Sesveta te iz drugih dijelova Zagreba i Zagrebacke zu­panije. Tijekomratnogputa origa­de, na oltar Domovine svoja tijela polozilo je 48 hrvatskih branitelja (od kojih su trojica bila pripadnici 100. brigade), jedan se vodi medu nestalima, a 211 ill je ranjeno. U spomen na brigadu i sve njene pripadnike, prvenstveno one koji su dali zivot u obran i Domovine, u sijecnju 2013. izisla je monografi­ja ,,101. brigadaHV-a".

Pripadnici 1. bajne, l)gavi, 9. kalavaza 1995.

Magazin za vojnu povijest / rujan 2013.