88 Mirica Rapić, Brigitta Maćešić, Marina Rapić Mrgan

Obitelj, kao osnovna jezgra palijativne skrbi, koja to prihvati biti, treba od društva imati puno veću pomoć nego danas. Treba pomoć i uključivanje drugih stručnjaka, kako na volonterskoj tako i na drugoj osnovi, dobro educirane i stručno osposoblje­ne mobilne timove za palijativnu skrb, u svako vrijeme dostupne oboljelom u nje­govom domu. To je danas ne sarno za društvo najjeftiniji oblik skrbi već za obitelj i oboljelog najhumaniji ispraćaj. Nadamo se da će usvajanje Strateškog plana za razvoj palijativne skrbi u Republici Hrvatskoj to uskoro riješiti.

DOMOVINSKI RAT

Milan Maleš

POSTROJBE I LJUDSTVO S PODRUČJA OPĆINE OZALJ U DOMOVINSKOM RATU 1990. - 1996.

Povodom obilježavanja ustroja 129. brigade ZNG-a u čijem je sastavu dje­lovala i 3. ozaljska bojna, postavljena je 23. listopada 2013. godine spomen-ploča na zgradu prijašnje općine Ozalj u spomen i zahvalu svim braniteljima ozaljskog kraja. Događaju su nazočili, uz gradonačelnicu Gordanu Lipšinić, predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskog rata, obitelji i djeca poginulih branitelja, zapovjednici postrojbi te branitelji i građani grada Ozlja. U tekstu

NA IRAfNl SPOMEN I Z A H V A L U S V I M B K A N I T I I J I i V t A

OZALJSKOG K R A J A K O J I S U S U D U T O V A L I U

DOMOVINSKOM R A T U 1990. 1996 . GODINE

NJIHOVO DOAIOLJUBLJE i HRABROS 1 O S T A T U T

M l . C N O U T K A N J U POVIJ] s r SAMOSTALNE I D E M O K R A T S K E R I T U m I k i H R V A T S K U J

© M E N PLOČA'. PODIŽE G R A D O Z A L i, i i s r o t > \ a : > ( M T K

koji slijedi pokušavaju se sistematizirati mjere i aktivnosti na obrambenim pripremama stanovništva tadašnje općine Ozalj tijekom 1990. i 1991. godine, kao i predstaviti postrojbe HV-a u kojima su građani Ozlja sudjelovali u Do­movinskom ratu od 1990. pa do 1996. godine.

Ključne riječi: Krizni štab općine Ozalj, Interventni vod, Ozaljski bataljun (bojna), Ozaljska četa (satnija), zamjenske čete, Ribnička četa, Samostalna domobranska bojna Ozalj, 110. br ZNG-a, 129. br ZNG-a i 137. br HV-a. 1

1 Tijekom 1991. godine postrojbe su nosile naziv naslijeđen po vojnim ustrojima JNA: četa (hrv. satnija), bataljun ili bataljon (hrv. bojna). Brigade su ekvivalent pukovnijama. Pukovnije su ustrojavane u sklopu domobranstva OSRH.

90 Milan Males

Tijekom 1990. godine općina Ozalj relativno je mirno doživjela demokratske i pluralističke promjene bez značajnijih napetosti i l i otpora. Kao izuzetak može se spomenuti izdvojeni slučaj na dijelu Zumberka koji je pripadao općini Ozalj, gdje se pojavila skupina građana koja se eksponirala kao Jugoslaveni. Oni su protežirali ideju neizdvajanja Hrvatske iz sastava SFRJ te odvajanje dijela Žumberka i njego­vog pripojenja Republici Sloveniji.

VIč. Andrija Markač, Albert Mihalić, predsjednik SO-a Ozalj, u posjetu Zapovjedništvu 1. satnije 3. bojne 129. brigade ZNG-a u prosincu 1991. godine (desno na slici je Ivan Dehlić)

U godinama tranzicije, posebice krajem 1990. i početkom 1991. godine, pojavljiva­l i su se emisari i l i lideri pojedinih projugoslavenskih ideja na prostoru, ali njihove ideje nisu nailazile na plodno tlo. Sve što je uslijedilo na prostoru općine Ozalj, a odnosilo se na obrambene pripreme i organizaciju oružanih snaga, bilo je podržano od svih političkih i gospodarskih čimbenika kao i samih građana koji su se nesebič­no uključili u obranu i provođenje obrambenih mjera.2

U to su vrijeme na prostoru općine Ozalj postojala dva objekta JNA, i to: vojni poligon Paka s posadom od 10 do 15 pripadnika JNA te odašiljač na Svetoj Geri (Trdinov vrh) s također malom posadom pripadnika JNA. Oba su objekta bili ve­zani zapovjednom crtom za JNA postrojbe koje su bile razmještene na prostoru

Postrojbe i ljudstvo s područja Općine Ozalj u Domovinskom ratu 1990. - 1996. 91

10 ok* OP. 1 3 h dogodüose - dogad

Ozaljske novosti | SJEDNICA O Z A L J S K E SKUPŠTINE ]

ŽUČNO 0 PLAĆAMA FUNKCIONERA

Protekla 12, sjednica ozaljske Skupštine bila je jedna od najdu­ljih u novom višestranačkom sastavu odbornika. Već na samom početku vodila se žučna rasprava oko utvrđivanja dnevnog reda. Naime, grupa odbornika uiztstiraia je na nadopuni dnevnog reda skupne sjednica s točkom u kojoj bi se trebalo razmatrati pitanje koeficijenata za Izračun osobnih dohodaka ozaljskih funkcionera. Glede toga bilo je potrebno da se hitno sastane i općinska komisija za izbor i imenovanja, to je i učinjeno, nakon prihvaćanja spome­nute nadopune.

U međuvremenu odbornici su počeli s radom na skupnoj sjedni­ci sva tri vijeća. Na samom po­četku vrlo iscrpna obavještavanja o slanju obrambenih priprema na području cijele opčine, dali su gospodu! Milan Males zapovjed­nik štaba teritorijalne obrane i zapovjednik svih odbora narodne zaštite gospodin Zlaiko Bukovac Oba izvješća prihvaćena su uz kraću diskusiju, te uz nekoliko, odborničkih pitanja na koje je odmah odgovoreno. U svezi ove točke dnevnog reda stekao se do­jam da su odbornici zadovoljni obrambenim pripremama koje se provode na ovom području.

U nastavku je prihvaćeno i iz­vješće o provedenoj akciji zbri-mavania i pružama pomoći gjafc

tajp vodila se duga i opširna ras­prava u kojoj su neki odbornici pokušavali ublažili drastično sma­njenje vrijednosti spornih brojki Nakon dugotrajne zamorne ras­prave prijedlog komisije m izbor i imenovanja usvojen je uz tri glasa protiv i četiri suzdržana.

OSNOVICA OSTAJE

Iako je bilo i prijedloga da se smanji i sama osnovica koja izno­si nešto više od 5.000 dinara, na 7očni su se usagiasilt da je »reza­nja« bilo dosta, pa je osnovica i dalje ostala ista. Predstavnici or­gana ozaljske uprave napomenuh su da je ovim potezom došlo do

zavanju vodoopskrbnih objekata, uređivanje i održavanje objekata za odvodnju otpadnih voda,, jav­ne kanalizacije* urezivanje i odr­žavanje javnih zelenih površina, održavanje čistoće, sakupljanje i odvoz $m©£a i uređivanje i održa­vanje deponije smeća, te pružanje ostalih komunalnih usluga, U tekstu ove odluke sloji i to da ovo poduzeće i pored navedenih dje­latnosti može nastaviti obavljati i

_ } J znv 1 ** bu, s pro­vodite i do sada, a misli se prven­stveno na trgovinu. Buduće pod* uzeće imat će upravni i nadzorni odbor... Direktora poduzeća na temelju provedenog natječaja bi­ra upravni odbor uz prethodno dobivenu suglasnost općinske vla­de Ovakovoj novoj organizaciji Komunalnog poduzeća Ozalj pri­stupa se prvenstveno stoga da bi se ispravila dosadašnja situacija u kojoj Skupština općine Ozalj kao osnivač ovog javnog poduzeća na kojeg je prenijela značajna sred­stva, nije imala dovoljno utjecaja na obavljanje djelatnosti i po­slovnu politiku koja se provodila uDui",i puLuzvu- ? ato o v i h po­teza s\akako se očekuje i bolji rad poduzeća, a kamo sreće kad h i nova poslovna politika dovela i do smanjenju cijena određenih komunalnih usluga i vode«

Članak objavljen u „Karlovačkom tjedniku" 2. kolovoza 1991. godine

2 Općina Ozalj 1991. godine bila je administrativno-politički prostor iz kojeg su kasnije nastale općine Kamanje, Žakanje, Ribnik i grad Ozalj. Općina Ozalj pripadala je tada zajednici općina Karlovac, a danas u tekstu pobro­jane općine i grad Ozalj pripadaju Karlovačkoj županiji.

1 I

92 Milan Maleš i

Republike Slovenije. Nakon izbijanja rata na prostoru Slovenije napušten je vojni j poligon Paka, a odašiljač i objekte na Svetoj Geri zaposjedaju pripadnici TO Slove­nije s čijeg je prostora bila i izgrađena cesta do navedenog odašiljača.3 |

Demokratske promjene i izbori u Hrvatskoj 1990. godine, kao i zbivanja na ta­dašnjem prostoru bivše Jugoslavije, naveli su čelnike općine Ozalj na formiranje stalnog stručnog tijela koje bi se bavilo isključivo obrambenim pripremama i orga­nizacijom postrojbi. Odluka je pala na Savjet za narodnu obranu (SNO) koji je već kao takav i funkcionirao sukladno tadašnjem Zakonu o obrani Republike Hrvatske (tada Socijalističke Republike Hrvatske). Nedugo potom Savjet za narodnu obranu mijenja naziv u Krizni štab (KŠ) općine Ozalj koji je započeo djelovati vrlo rano, tj. prije donošenja Odluke o KS-u objavljene u Službenom listu Republike Hrvatske, a razvija se, kako je rečeno, iz prijašnjeg Savjeta za narodnu obranu općine Ozalj i počinje aktivno djelovati već krajem 1990. godine.4

Odmah nakon demokratskih izbora (1990.), ustoličenja novog predsjednika Skup­štine općine Ozalj (iz redova HSS-a), ustoličenja novih članova Skupštine općine (SO) Ozalj i Izvršnog vijeća SO Ozalj formirao se Savjet za obranu SO Ozalj kao zakonodavno tijelo koje je bilo zaduženo za obranu i obrambene pripreme. Pred­sjednik SO-a Ozalj postao je Albert Mihalić, koji ujedno po svojoj dužnosti postaje i predsjednik Savjeta za NO, a ostali članovi u Savjetu bili su osobe po dužnosti, i to:

- predstavnik MUP-a, načelnik Policijske stanice (PS) Ozalj, Đuro Koprivnjak

- predstavnik Sekretarijata za NO, sekretar Sekretarijata Mladen Željko

- predstavnik Teritorijalne obrane (TO), zapovjednik TO-a Milan Maleš

- predsjednik Izvršnog vijeća (IV) SO-a, predsjednik Stjepan Poljak.

Po potrebi, na sastanke Savjeta (u daljnjem tekstu Kriznog štaba) pozivani su i predstavnici ostalih institucija koji su imali zadaću izvješćivanja i koordiniranja te savjetodavnu ulogu za pojedine teme i aktualnosti. Najčešće su pozivani: načelnik Štaba Civilne zaštite, povjerenik za NZ, predstavnik zdravstva i l i ravnatelj Doma zdravlja, predstavnik Crvenog križa, članovi Sekretarijata za narodnu obranu i Šta­ba teritorijalne obrane, gospodarstvenici, predstavnici stranaka itd. (Ivan Žokvić, Franjo Čulig, Boris Brnardić, Željko Pilat, Zlatko Bukovac, tajnica Ljubica Bu-kovšćak). Savjet za narodnu obranu postupno se reorganizirao u Krizni štab općine Ozalj, koji je kao takav verificiran i potvrđen od strane Skupštine općine Ozalj i neformalno ustrojenog tijela pod nazivom "međustranačko vijeće" tadašnje općine Ozalj sastavljeno od HDZ-a, HSS-a, HSLS-a, SDP-a, HNS-a i HDS-a.

3 Cesta do vrha Svete Gere s prostora Hrvatske proširena je 1993. godine. 4 Službeni list Republike Hrvatske, br. 44. od 30. 8. 1991.

Postrojbe i ljudstvo s područja Općine Ozalj u Domovinskom ratu 1990. - 1996. 93

Isto je međustranačko vijeće neprestano informirano o svim mjerama i radnjama koje su poduzimane na polju obrambenih priprema. Također je i KŠ primao smjer­nice i ocjene za daljnju nadogradnju sustava obrane. Ovakav oblik funkcioniranja i koordiniranja pitanja obrambenih priprema pojednostavio je odnose informiranja i dobivanja suglasnosti te se izbjeglo učestalo sazivanje Skupštine općine. Sastav Savjeta za NO, kasnije Kriznog štaba općine Ozalj, nije se mijenjao od 1990. godi­ne pa sve do sredine listopada 1991. godine. Dapače, čak je i potvrđen ustrojbeno i po nositeljima pojedinih sastavnica po objavi Odluke o Kriznim štabovima koju potpisuje predsjednik R H dr. Franjo Tuđman.

Kako su jačale prijetnje snaga JNA i saveznih institucija prema Republici Hrvat­skoj, tako se pojačavao rad Kriznog štaba. Posebno je to bilo vidljivo početkom 1991. kada je Savezni sekretarijat za narodnu obranu, bolje reći JNA, imao namjeru izvršiti jedan oblik intervencije prema sekretarijatima NO-a općina i štabovima TO-a u Republici Hrvatskoj.

Od tada pa nadalje Krizni štab općine Ozalj postao je bitna i čelna institucija u provedbi vojno-obrambenih zadaća. Krizni štab postaje glavno koordinativno tijelo i bitan oslonac predsjednika SO-a Ozalj tijekom provođenja politike i pružanja od­govora na probleme koji su se javljali u izuzetno turbulentno i nestabilno vrijeme.

Krizni Štab općine Ozalj djeluje i odlučuje o svim trenutcima bitnim za sigurnost i zaštitu ljudi, sredstava i dobara na prostoru općine te koordinira i nosi inicijativu s drugim tijelima i institucijama zaduženima za obranu, kako na prostoru općine, tako i sa susjednim općinama. Tijekom kolovoza 1991. predsjednik SO-a Ozalj Albert Mihalić i Milan Maleš uključeni su u rad Kriznog štaba regije Karlovac5 kao predstavnici općine Ozalj.

U odnosu na dužnosti i funkcije koje su obnašali, članovi KŠ-a imali su i uloge unutar Kriznog štaba, tako daje predsjednik SO-a glavni koordinator, predsjednik Izvršnog vijeća SO-a bio je zadužen za gospodarstvo i financije, a zapovjednik TO-a za obuku, organizaciju i zapovijedanje postrojbama ZNG-a, NZ-a i TO-a kao i za opremanje tih postrojbi. Sekretar Sekretarijata za NO općine bio je zadužen za ukupne obrambene pripreme, popunu i mobilizaciju ljudstva i materijalnih dobara, organizaciju i provedbu mjera CZ-a te funkcioniranje Centra za obavješćivanje. Predstavnik MUP-a imao je nadležnost za rad i funkcioniranje policijskih snaga, s tim da je uglavnom izvješćivao Savjet i l i KŠ o sigurnosti na prostoru općine, a zadaće je dobivao od načelnika PU-a Karlovac.

U Krizni štab slijevale su se sve informacije s prostora općine Ozalj i regije Karlo­vac, a informacije su razmjenjivane i sa štabovima TO-a te predsjednicima općina susjedne Republike Slovenije. Sve primljene informacije utjecale su na prosudbu stanja na prostoru, a time i na odluke koje je KŠ Ozalj donosio i prosljeđivao prema podređenima i l i područnim kriznim štabovima (PKŠ). Na prostoru Ozlja formirano

5 Krizni štab regije nazivao se i Regionalni KŠ, također i Međuopćinski KŠ. KŠ regije Karlovac činili su predstav­nici općina Jastrebarsko, Karlovac, Duga Resa, Ozalj, Slunj i Ogulin.

94 Milan Maleš Postrojbe i ljudstvo s područja Općine Ozalj u Domovinskom ratu 1990. - 1996. 95

je šest područnih KŠ-a koji su organizacijski pokrivali prostor tadašnjih zajednica mjesnih zajednica, i to: Ozalj, Kamanje, Vivodina, Ribnik-Žakanje, Radarović i Mali Erjavec.

Sastav područnih kriznih štabova bio je sljedeći: Područni krizni štab (PKŠ) Mali Erjavec: - Janko Cvitković, predsjednik PKŠ-a - Zdravko Baričević, zapovjednik - Luka Lukežić (mlađi) - Darko Grdunac - Josip Ilijanić - Ivan Blažun

Područni krizni štab (PKŠ) Ozalj: - Stjepan Zoretić, predsjednik - Vid Car - Mato Franjković - Mijo Juraj ić - Branko Benković

Područni krizni štab (PKŠ) Kamanje: - Filip Cigić, predsjednik - Stjepan Mihalić, zapovjednik - Blaž Juran - Zlatko Brinac

Područni krizni štab (PKŠ) Vivodina: - Ivica Frlan, predsjednik - Mihael Brajković, zapovjednik - Tugomir Vergot - vlč. Andrija Markač - Ivan Rudman - Vilko Ramušćak

Područni krizni štab (PKŠ) Raratović: - Dragutin Badovinac - Miro Rađenović - Ivan Kajkavac - Zdravko Car - Niko Drakulić - Nevenko Obradović

Područni krizni štab (PKŠ) Ribnik-Žakanje: - Drago Sudac, predsjednik - Nikola Kezele, zapovjednik - Danijel Petrušić - Zlatko Srdelj-Dehlić - Nikola Tržok - Zvonko Kožar.

i

Svaki je PKŠ, sukladno mogućim ugrozama, za sebe razvijao vlastitu organizaciju i strukturu koja je odgovarala na ugroze i moguće probleme vezane uz obranu.

Područni krizni štabovi bili su nositelji organizacije obrambenih priprema na tere­nu razvijajući postrojbe Narodne zaštite, Civilne zaštite i postrojbe koje su činili lovci organizirani na vojnim načelima. Njima su se, također sukladno zapovijedima nadređenog, izdavale zadaće koje su se najčešće odnosile na osiguranje vitalnih objekata, kontrolu pojedinih komunikacija, praćenje pokreta i migracije nepoznatih osoba, provođenje obuke i vježbovnih aktivnosti. Imali su također i obrambene za­daće: izrade improviziranih namjenskih borbenih sredstava, stvaranje organizacija i evidencije ljudi, nabava oružja, razvijanje i provođenje mjera civilne i zdravstve­ne zaštite u izvanrednim situacijama itd.

Područni krizni štabovi zaprimali su od nadređenih borbena sredstva i l i su ih izrađi­vali (ručne bombe, zapaljiva sredstva, izrada oružja, nabava oružja, izrade zapreka itd.). Težišna zadaća i napor KŠ-a općine Ozalj bio je uključiti što više građana u provođenje obrambenih mjera i pripremu za ustroj oružanih i redarstvenih snaga. Područni krizni štabovi davali su veliki doprinos u provođenju mjera i ukupnih obrambenih aktivnosti. Angažman, kako KŠ-a, tako i PKŠ-a, značajno se odrazio na sigurnost, informiranost te na sve destruktivne pojave koje su se pojavljivale i l i su se mogle pojaviti na prostoru tadašnje općine.

Iako su već spomenute obrambene aktivnosti institucija i tijela SO-a Ozalj (Se­kretarijat za obranu Ozalj u sklopu kojeg djeluje Centar za obavješćivanje, Štab Civilne zaštite i Policijska stanica Ozalj), nije na odmet naglasiti ni njihov značaj, doprinos i lojalnost u ustrojavanju opremanju i obuci postrojbi HV-a i policije.

96 Milan Maleš

O B R A M B E N E AKTIVNOSTI I M J E R E K R I Z N O G ŠTABA OPĆINE O Z A L J I ŠTABA TO-a P O K R E N U T E NA P R O S T O R U OPĆINE O Z A L J T I J E K O M 1991. GODINE

Početkom svibnja pokrenuta je inicijativa za razvoj sustava Narodne zaštite i formi­ranje jedinica Narodne zaštite na cijelom prostoru općine. Stožer NZ-a sa Željkom Mladenom na čelu intenzivira rad tijekom srpnja 1991. Ostatak stožera činili su: Petar Borković iz NZ-a Kamanje, Petar Kolar iz NZ-a Vrhovac, Mihael Brajković iz NZ-a Vivodine, Mijo Jurajić iz NZ-a Zorkovac, Stjepan Zoretić iz NZ-a Ozalj, Josip Lovaš iz NZ-a Mali Erjavec i Nikola Kezele iz NZ-a Ribnik. U srpnju 1991. evidentirano je 1100 pripadnika NZ-a. 6

Uspostavljena je suradnja i permanentna koordinacija na obrambenim zadaćama sa susjednim općinama Slovenije (Metlika, Črnomelj, Semič), kao i općinama u regiji (Duga Resa, Karlovac, Jastrebarsko).

Početkom srpnja otpočinje se s izradom "ježeva" i drugih željeznih zapreka.

Nakon kupovine tri tone eksploziva od Autotransporta Karlovac, u pogonima TPK-a i Komunalnom poduzeću iz Ozlja, kao i kod pojedinih obrtnika, započela je pro­izvodnja improviziranih ubojitih sredstava.

Nakon završetka rata u Sloveniji, u koordinaciji s TO-om Slovenije iz Novog Me-sta dopremljena je turela s borbenog oklopnog vozila s trocijevnim topom PZO-a 20 mm. Top PZO-a osposobljen je i prilagođen za djelovanje u pogonima TPK-a Kamanje te je korišten u protuzračnoj obrani prostora hidroelektrane Ozalj i mosta na rijeci Kupi u Ozlju.

Pokrenuto je prikupljanje novčanih sredstava za nabavu naoružanja. Najveći daro­vatelji financijskih sredstava bili su obrtnici. Iz fonda su nabavljene znatne količi­ne oružja te je opremljen Interventni vod koji je tijekom ljeta 1991. angažiran po potrebi

U srpnju je započela borbena uporaba Interventnog voda koji je ustrojen iz Protu-diverzantskog voda i Diverzantskog voda TO-a.

Izmještena je kompletna manevarska ratna bolnica iz prostora Žakanje u prostor Gornjeg Oštrog Vrha kako je JNA ne bi otkrio.

Proveden je niz obuka i gađanja u prostoru kamenoloma Mosinje s predstavnicima NZ-a i lovačkih četa.

Iz zaliha i skladišta TO-a predana je znatna količina specijalne opreme za potrebe policijskih snaga koje su se upućivale s prostora općine u zadaće obrane Topuskog i Lasinja (radiouređaji, pasivni noćni dvogledi, radarski sustavi itd.).

6 Dražen Najman, Ivan Posilović i Marija Dujić: Narodna zaštita u D o m o v i n s k o m r a t u , Udruga dragovoljaca Narodne zaštite Domovinskog rata, Zagreb, 2002.

Postrojbe i ljudstvo s područja Općine Ozalj u Domovinskom ratu 1990. - 1996. 97

Proveden je niz obuka i priprema ljudstva koje je činilo smjene u sastavu policij­skih snaga angažiranih na prostoru Topuskog. Policijska stanica Ozalj uputila je na zadaće u prostor Topuskog tri smjene od po 25 policajaca.

Tijekom srpnja izvršeno je formiranje šest četa (satnija) ZNG-a koje su bile u pri­čuvi, a zapovjedništva satnija osposobljena su za zadaće mobilizacije i provedbu priprema za angažiranje nakon dobivanja naoružanja. Za iste čete bio je razvijen mobilizacij sko-pozivarski sustav.

U svibnju (21. svibnja) mobiliziranje Štab teritorijalne obrane Ozalj (zapovjedniš­tvo) koji je izradio plan djelovanja te plan obrane od snaga JNA nakon što je zapo­čeo rat u Sloveniji. Štab TO-a postaje okosnica formiranja zapovjedništva 3. bojne 129. brigade ZNG-a, a postrojbe TO-a i ljudstvo angažirano je u postrojbe 110. br ZNG-a i 3. bojnu 129. br HV-a.

Smotra snaga 129. br ZNG-a na stadionu NK Dinamo Mali Erjavec prije odlaska na bojišnicu; prijavak dao Milan Maleš, zapovjednik 3. bojne zapovjedniku brigade pk Zvonimiru Županiću

Tijekom rujna, temeljem autoriteta, poznanstava i do tada poduzetih obrambenih mjera, omogućeno je predstavnicima TO-a Ozalj da preko pk Stjepana Mateše, pk Zeljka Škareca i gospodina Gorše, a uz pomoć Milana Maleša, Mire Pavlaković i Josipa Bolješića, Obrambene snage općine Ozalj dobiju veliku količinu ubojitih sredstava, streljiva i oružja.

Krizni štab Ozlja organizira deponiranje i skladištenje velikih količina raznog ma­terijala i opreme zbog mogućeg stradanja tijekom granatiranja šireg prostora Kar­lovca, kao i parkiranje kamiona s ratnim zalihama i ostalom opremom uglavnom u prostoru Mirkopolja i Zorkovca.

98 Milan Maleš

Područni krizni štabovi organiziraju zbrinjavanje preko 4000 građana protjeranih s ; okupiranog prostora grada Karlovca, kao i onih građana koji su bili prisiljeni otići u progonstvo zbog stalnog granatiranja i ugroza.

Osvajanjem skladišta na prostoru Ogulina, a posebno skladišta u Skradniku kod Josipdola, KŠ i ŠTO organizirano izuzimaju i dopremaju u Ozalj sredinom rujna preko 1200 cijevi pješačkog oružja i streljiva te ostalu vojnu opremu s kojom se odmah naoružavaju postrojbe ZNG-a, TO-a i NZ-a.

Dana 16. listopada pripadnici TO-a Ozalj s Mijom Kirinčić, nakon osvajanja vojar­ne Lušćić u Karlovcu, organizirano izuzimaju znatne količine naoružanja i opreme među kojom se nalazi i naoružanje TO-a Ozalj koje im je oduzela JNA 1990. godine.

Dana 19. listopada 170 pričuvnih časnika i dočasnika s prostora općine Ozalj dalo je prisegu te se na taj način stavilo na raspolaganje za obranu Republike Hrvatske.

Organizacija i provedene obrambene pripreme stvorile su kod građana veliko po­vjerenje, što se odrazilo na spontano uključivanje pojedinaca u obrambene zada­će, a veliki je broj građana obrtnika samoinicijativno nabavio i donirao opremu i sredstva za postrojbe NZ-a, TO-a i ZNG-a (oružje, vozila, sanitetski materijal, radiouređaji, vojni odjevni predmeti itd.).

Nabavljena je velika količina odora za pripadnike ZNG-a i kupljena znatna količina lovačkog streljiva za potrebe lovačkih četa (satnija).

Znatan doprinos obrambenim pripremama daje KŠ, a posebno predsjednik općine Ozalj Albert Mihalić i predsjednik izvršnog vijeća Stjepan Poljak koji postižu do­govor s direktorima poduzeća na prostoru Slovenije (BETI, BELT, IMV, Novoteks, Kanižarica, Iskra, K Z Metlika, Pionir itd.) o besposljedičnom izostanku radnika s prostora Ozlja iz slovenskih poduzeća do mjesec dana zbog angažiranja u postroj­bama ZNG-a.

Iz navedenog, potkrepljujući ukupna zbivanja s činjeničnim stanjem na terenu, vid­ljivo je da je KŠ Ozalj bio značajni čimbenik u organizaciji obrane na prostoru općine Ozalj i nositelj budućih borbenih djelovanja preko postrojbi koje su orga­nizirane na prostoru Ozlja. Svojom dobrom prosudbom, organizacijom, agilnošću i realizacijom zadaća, KŠ Ozalj stvorio je vrlo dobre predispozicije za angažiranje ljudi i formiranje postrojbi u općini Ozalj koji su od kraja rujna pa nadalje bili zna­čajni segment i čimbenik u ukupnom sustavu obrane na prostoru regije Karlovac.

Prosuđuje se da je tijekom 1991. općina Ozalj u postrojbe HV-a dala preko 1100 građana u cijelosti opremljenih i naoružanih, a uz to je još na prostoru Ozlja ostalo oko 300 ljudi također naoružano i organizirano u postrojbama NZ-a. Sve su ove zadaće KŠ Ozalj i njegovi članovi, zajedno s područnim kriznim štabovima, izvršili potpuno i u skladu s dobivanim smjernicama i zapovijedima od nadređenih tijela, počevši od političkih institucija, novoizabrane vlasti u regiji i općini, regionalnog KŠ-a (međuopćinski KŠ) R H do vrhovništva tj. proglasa i direktiva upućenih od strane samog predsjednika dr. Franje Tuđmana.

Postrojbe i ljudstvo s područja Općine Ozalj u Domovinskom ratu 1990. - 1996. 99

USTROJAVANJE I O D L A Z A K N A BOJIŠTE PRVIH POSTROJBI ZNG-a S P R O S T O R A TADAŠNJE OPĆINE O Z A L J

Najveća i najznačajnija vojna postrojba koja je organizirana na prostoru općine Ozalj i upućena na bojište bila je ozaljski bataljun i l i 3. bojna 129. br ZNG-a. Prema zapovijedi MO-a i NGSHV-a, a prema Zakonu o obrani R H od 20. rujna 1991., 23. listopada 1991. prišlo se formiranju 129. "R" brigade ZNG-a, iako su inicijativa i ukupne aktivnosti za ustrojavanje započele i ranije. Dokumenti potvrđuju daje 5. listopada 1991. donesen zaključak na razini Karlovca i u samom regionalnom KŠ-u o potrebi formiranja još jedne brigade radi rasterećenja obrambenih obveza 110. brigade ZNG-a. Nova, 129. brigada sastojala se od tri bataljuna i pratećih jedinica. Prema zapovijedi, 3. bataljun trebao je biti popunjen ljudstvom s teritorija općine Ozalj, a okosnicu bataljuna činiti 3. satnija 3. bataljuna 110. brigade ZNG-a (ozalj­ska satnija), također popunjena vojnim obveznicima s područja Ozlja.

Prvo spominjanje i moguće uključivanje ljudstva s prostora Ozlja u postrojbe Z N G -a datira od 7. kolovoza 1991., i to u zapovijedi koja regulira ustroj i popunu 110. brigade ZNG-a. Prema istoj zapovijedi, čak je jedan bataljun 110. brigade trebao biti popunjen ljudstvom s prostora Ozlja, dva bataljuna ljudstvom s prostora Kar­lovca, a po jedan bataljun trebali su dati sekretarijati i općine Duga Resa i Ogulin.

Naknadno je odlučeno da bataljun planiran za popunu s prostora Ozlja bude popu­njen ljudstvom iz prostora Slunja, a ljudstvo za jednu satniju (četu) da općina Ozalj u sastav 3. bataljuna (ozaljska satnija) koji je popunjavala općina Duga Resa.

Oko 15. rujna 1991. počela se formirati 3. satnija 3. bataljuna 110. brigade. Za za­povjednika te satnije postavljenje Branko Pečaver. Satnija je opremljena dijelom sredstvima i opremom s prostora Ozlja, a dijelom iz 110. brigade ZNG-a. Stručnu pomoć u organizaciji i obuci satnije dali su Milan Maleš i Mladen Željko, kao i Luka Janči. Zbog opasnosti od zračnog i l i helikopterskog djelovanja snaga JNA, te postojeće opasnosti od upada jedinica JNA na širi prostor Ozlja, KŠ Ozalj mo­bilizirao je Interventni vod koji je jednim dijelom bio razmješten na Martinskom Vrhu, a drugim dijelom u Podgraju (ulica i naselje u užem području Ozlja oko nove osnovne škole).

Interventni vod bio je u cijelosti popunjen mladim ljudima dragovoljcima koji su do tada kao pričuvnici obnašali dužnosti u specijalnim postrojbama TO-a Ozalj. Naoružanje i opremu za vod dijelom je osigurao KŠ Ozalj, a dijelom sami pripad­nici voda. Nakon ustrojavanja 3. bojne 129. brigade pripadnici Interventnog voda prelaze u sastav bojne.

U 3. satniju 110. br ZNG-a uključilo se oko 120 ljudi koji su ubrzo dobili kompletnu opremu i oružje. Mobilizacijsko zborište i l i rajon razmještaja bio je u Vatrogasnom domu u selu Podbrežje gdje je provedena ubrzana obuka. Tijekom priprema i obuke pripadnici Satnije (čete) zahtijevaju da se formira i pričuvna satnija koja bi izvršila njihovu zamjenu nakon određenog vremenskog razdoblja i boravka u borbenim zadaćama. Iz istog razloga odmah su pokrenute aktivnosti na formiranju zamjenske

100 Milan Males Postrojbe i ljudstvo s područja Općine Ozalj u Domovinskom ratu 1990. - 1996. 101

satnije (čete) čiji je zapovjednik postao Zdravko Klanfar, a potom i Ribničke čete koja je trebala postati treća rotacija snaga. Ozaljska satnija odlazi 3. listopada 1991. godine na prostor Karlovca u borbenu zadaću koja se sastojala od kontrole šireg prostora Tuškana, Orlovca, Vodostaja, Donjeg Mekušja i Husja.

Temeljna zadaća Satnije bila je vođenje borbe i sprječavanje mogućeg forsiranja rijeke Kupe u prostoru Husja, kao i prodora snaga JNA prema Draganiću u cilju presijecanja komunikacija koje vode iz Zagreba prema Karlovcu te time stavljanja Karlovca u okruženje i potom spajanje sa snagama JNA (tenkovska brigada) koje

U Zapovjedništvu 3. bojne 129. brigade ZNG-a, Kapučinski Kraj kod Šišljavića: Mijo Kirinčić, Milan Maleš, Josip Hrastovčak, Tomo Smičiklas (snimio: Vlado Jauševec)

su smještene u vojarni u Jastrebarskom sa snagama JNA koje su razmještene u širem prostoru Karlovca. Satnija je razvila Zapovjedno mjesto u selu Tuškani (Va­trogasni dom), a vodovi se razmještaju u širem prostoru Vodostaja.

Nedugo nakon prve zamjene i rotacije satnija te preuzimanja položaja u selu Vodo­staj, JNA je topnički djelovala po Vodostaju i zamjenskoj satniji pri čemu je ranjen vojnik Miroslav Krapac iz Levkušja.

Satnija je izvučena s borbene crte 20. listopada 1991. zbog početka ustroja 129. bri­gade. Točnije, 18. listopada 1991. godine, prema odluci ministra obrane R H Gojka Šuška, 3. satnija 3. bojne 110. brigade ZNG-a (satnija kojom zapovijeda Branko Pečaver) postaje okosnica za ustroj 3. bojne 129. brigade ZNG-a koju popunjavaju vojni obveznici s prostora Ozlja. Ista satnija postaje 1. satnija 3. bojne 129. brigade. Zapovjednik 3. bojne postaje Milan Maleš, a zamjenska satnija kojom je zapovi­

jedao Zdravko Klanfar rasformira se pri čemu dio ljudstva ulazi u sastav 3. bojne 129. brigade ZNG-a.

Satnija koja je ustrojena na prostoru Ribnika i koja je trebala postati druga po redu zamjenska satnija, po zapovijedi izdanoj 10. studenog 1991. godine, ulazi u sastav 3. bojne 110. brigade ZNG-a, ali ne bojne koju je popunjavala do tada općina Duga

Predstavnici EZ-a s članovima Zapovjedništva 3. bojne u obilasku bojišnice na prostoru sela Blatnica

Resa, nego nove preustrojene bojne na čijem se čelu nalazi zapovjednik Zdenko Matković. Dotadašnja 3. bojna 110. brigade ZNG-a (Dugoreška) izlazi iz sastava i postaje okosnica formiranja 137. brigade HV-a. Ozaljska satnija (ima naziv i Rib-nička) u sastavu 110. brigade obnaša borbenu zadaću najprije u prostoru Mosta-nja, a zatim na crti obrane u prostoru mostobrana na Turnju, konkretno u području Sajevca. Satnija se ističe u borbama i obnašanju obrambenih zadaća u dodijeljenom području odgovornosti. Satnija je cijenjena kao vrlo kompaktna cjelina koja u ci­jelosti izvršava dodijeljenu zadaću. Tijekom borbenih djelovanja Satnija je izvršila pomicanje i definiranje crte razdvajanja na prostoru Turnja prema Sajevcu. Zapo­vjednik spomenute Satnije u sastavu 110. brigade ZNG-a bio je Ivan Car.

102 Milan Males Postrojbe i ljudstvo s područja Općine Ozalj u Domovinskom ratu 1990. - 1996. 103

Treća bojna 129. brigade intenzivno se ustrojava od 20. listopada te provodi obuku i sve pripreme za odlazak u borbenu zadaću. Mobilizacija ljudstva izvršena je za 1. satniju u području sela Podbrežje, 2. satnija mobilizirana je u prostoru Lovačkog doma u Ozlju, 3. satnija u prostoru D V D Podbrežje, a prateće su se postrojbe ustro­javale u Zajačkom Selu. Nakon izvršenih svih priprema, 3. bojna se 4. studenog izmješta u prostor Draganića, a nakon izviđanja preuzima crtu obrane na lijevoj obali Kupe, i to lijevo od sela Šišljavić (kanal Kupa - Kupa) do sela Rečica na de­snom kraju. Oslonac u obrani Bojna ima na prostoru sela Karasi i Blatnica te Luka Pokupska i Koritinja.

Počevši od 23. studenoga 1991. godine, 1. satnija 3. bojne upotrijebljena je u na­padnim djelovanjima u cilju osvajanja vojarne JNA na Gornjem Mekušju. Istog je dana u borbenim djelovanjima teže ranjen Mijo Tržok, lakše su ranjeni Ivan Tržok i Bošnjak. U obrambenim su zadaćama na prostoru Šišljavića 14. prosinca ranje­ni Zdenko Guštin, Josip Radman, Vladimir Sila i Darko Pleskina. Nekoliko dana kasnije ranjen je i Damir Lukić. Dana 19. prosinca 1991. smrtno je ranjen Mijo Štokan, zapovjednik minobacačke desetine, a ranjen je Vladimir Cukina. Nekoli­ko dana ranije poginuo je također pripadnik postrojbe Lovro Vrbos. Bojna je bila izložena napadnim djelovanjima sve do 15. siječnja 1992. godine kada se intenzitet borbenih djelovanja smanjio.

Bojna je popunjavana ljudstvom tijekom deset mobilizacija. Formacijsko brojno stanje bojne bilo je 499 vojnih obveznika, a popuna je dosezala i do 604 vojna obveznika. U postotku je to iznosilo oko 120 % u odnosu na formaciju. Postrojba se isticala po snažnoj vatrenoj moći i vrlo dobroj organizaciji i provedbi zadaća. Od borbenih sredstava raspolagala je s dva tenka T55, 10 minobacača, 3 PAT 20/1, dvije Igle, 2 BsT-a, 8 R B R Osa, 262 A P 7,62m i preko 180 PAP 7,62mm te drugog pješačkog naoružanja. Također je potrebno spomenuti daje Bojna imala na raspo­laganju 36 motornih vozila, a ukupnu je logističku potporu ostvarivala osloncem na , općinu Ozalj i gospodarske čimbenike s tog prostora.

Zapovijedanje Bojnom preuzima 17. travnja 1992. Miroslav Novosel, jer je dota­dašnji zapovjednik Milan Maleš otišao na novu dužnost (pomoćnik za domobran­stvo zapovjednika 4. OZ-a Karlovac), a njegov zamjenik postaje Stjepan Cupor. Dana 31. srpnja 1992. godine 129. brigada prepušta obrambene položaje 103. bri­gadi te 3. bojna, ozaljska, prelazi u pričuvu. Bojna je u cijelosti izvršila svoju zada­ću, a njezini pripadnici, Ozljani, stvorili su poseban imidž koji se osjetio u cijeloj brigadi. Tijekom Domovinskog rata taj je imidž pratio sve postrojbe u kojima su branitelji iz ozaljskog kraja obnašali zadaće sve do oslobođenja prostora Hrvatske.

Zapovjedništvo 3. bojne 129. brigade ZNG-a činili su: - Milan Maleš, zapovjednik (od travnja 1992. Miroslav Novosel) - Ivan Žokvić, zamjenik zapovjednika - Mijo Kirinčić, pomoćnik zapovjednika za logistiku - Vlado Jaušovec, pomoćnik za IPD - Darko Tuček - Branko Matusak

- Željko Vukin - Željko Karabogdan - Tomo Smičiklas - Ivan Lončarić - dr. Boris Brnadić - Mirko Puljak.

Zapovjednici postrojbi 3. bojne bili su: - 1. satnija, Branko Pečaver - 2. satnija, Miroslav Novosel (od travnja 1992. Tibor Perko) - 3. satnija, Ivan Žokvić (od prosinca 1991. Marin Dolinar) - Prateći vod, Zlatko Priselac - Pozadinski vod, Drago Sudac - Inženjerijski vod, Antun Mravunac - Izviđačka desetina, Damir Jaušovec - Desetina veze, Ivan Kobasić.

Treba istaknuti da su sve mobilizacije 1991. godine koje su provedene na prostoru općine Ozalj imale vrlo dobar odaziv građana. Oko 95 % ljudstva odazivalo se na mobilizaciju u odnosu na broj upućenih poziva. Ovakav dobar odaziv nije bio u svim općinama na prostoru karlovačke regije. Prema podatcima Sekretarijata za NO Ozalj od 21. studenoga 1991. godine, Ozalj je angažirao 739 vojnih obveznika za potrebe HV-a i MUP-a, i to 532 vojna obveznika nalazilo se u 129. brigadi HV-a, 117 vojnih obveznika u 110. brigadi ZNG-a, 69 nalazilo se u policiji, a 21 vojni obveznik bio je angažiran u Centru za obavješćivanje Ozalj. Osim spomenutoga, još je preko 200 pripadnika bilo angažirano u postrojbama HV-a, ali su zbog obveza na radnim mjestima u Sloveniji u postrojbama HV-a mogli boraviti do 30 dana bez gubljenja radnog mjesta. Kroz 110. brigadu ZNG-a tijekom 1991. i 1992. godine s prostora tadašnje općine Ozalj prošlo je preko 300 obveznika.

Tijekom lipnja 1992. godine na prostoru Ozlja otpočinje ustroj Samostalne do­mobranske bojne Ozalj u kojoj svoj ratni raspored nalaze i dotadašnji pripadnici satnija koje su obnašale borbene zadaće u 110. brigadi ZNG-a, kao i pripadnici 3. bojne 129. brigade HV-a koja se rasformirala krajem 1992. godine. Odluka o ustro­ju Samostalne domobranske bojne Ozalj donesena je od strane predsjednika R H 21. travnja 1992. godine. Za zapovjednika i nositelja ustroja Bojne postavljenje Mijo Kirinčić, a uz njega su se kao djelatne osobe u Zapovjedništvu nalazili i Branko Pečaver, Željko Vukin i Ivan Kunštek. Bojna je bila sastava tri satnije s pratećim postrojbama i formacijski je brojila 485 vojnih obveznika.

Tijekom svog postojanja Samostalna domobranska bojna Ozalj težišno je bila usre­dotočena na zadaće ustroja i popune borbenim sredstvima, potom obukom i radom na mobilizacijskim i borbenim planskim dokumentima. Bojna nije borbeno upotrije­bljena. Tijekom realizacije pokazne vježbe na temu Mobilizacija bojne, općinu Ozalj i bojnu obišao je general Zvonimir Červenko tada na dužnosti pomoćnika za domo­branstvo načelnika GSOSRH, a kasnije načelnik GSOSRH i ministar obrane RH.

104 Milan Males Postrojbe i ljudstvo s područja Općine Ozalj u Domovinskom ratu 1990. - 1996. 105

Zapovjedništvo 3. bojne 129. brigade ZNG-a; stoje: Branko Matusak, Tomo Smičiklas, Josip Hrastovčak, dr. Boris Brnardić, Mirko Puljak, Milan Maleš, Ivan Žokvić; čuče: Vlado Jaušovec,

Nenad Krajačić

Samostalna domobranska bojna Ozalj egzistirala je do 27. srpnja 1994. godine kada je ugašena, a ljudstvo i oprema u velikoj mjeri ulaze u sastav 137. domobranske pu­kovnije Duga Resa. Zapovjednik Mijo Kirinčić odlazi na dužnost u Zapovjedništvo 304. logističke baze ZP-a Karlovac gdje obnaša dužnost zamjenika zapovjednika, a kasnije i dužnost zapovjednika 304. logističke baze. Branko Pečaver raspoređen je na novu dužnost u 38. inženjerijsku bojnu gdje obnaša dužnost zapovjednika bojne.

U obje postrojbe zadaće su izvršavali i vojni obveznici s prostora Ozlja. Jedan broj vojnih obveznika imao je ratni raspored i u sljedećim postrojbama koje su se razvijale u sklopu 4. operativne zone Karlovac, a kasnije Zbornog područja Kar­lovac: Satnija veze, Satnija A B K O , 7 POtrd, Izviđačka satnija (zapovjednik Boris Pleskina), 8. trd, 70. bojna VP-a te u jedinici za posebne namjene Policijske uprave Karlovac (kasnije SJP P U Karlovac).

Ako bi ukupno vremensko razdoblje Domovinskog rata podijelili na faze, moglo bi se reći daje 1991. godina bila faza obrane i stvaranja R H , a time i Hrvatske vojske. Za 1992. godinu može se reći daje godina koju obilježavaju aktivnosti na provedbi mira i pokušaju vraćanja prognanog ljudstva u okupirani prostor, što je povod za demobilizaciju ratnih postrojbi. Ujedno se uvodi i razvija novi obrambeni koncept i razvoj domobranstva unutar OSRH. Također, 1992. godinu obilježavaju početci otvorenih međunacionalnih sukoba na prostoru B i H . Godine Domovinskog rata nakon 1992., OSRH obilježava provodeći napadne operacije i vršeći intenzivne

pripreme za završne oslobodilačke operacije koje će uslijediti nakon izgubljenih diplomatskih bitaka i pokušaja mirnog reintegriranja okupiranih dijelova Hrvatske u sastav matice tijekom 1995. godine u sklopu V R O Bljesak i Oluja.

Pripreme HV-a za oslobođenje okupiranog prostora Republike Hrvatske intenzivno su se počele provoditi od sredine 1994. godine te sukladno s tim pripremama, 27. srpnja 1994. donesena je Odluka o preustroju dotadašnje 137. brigade HV-a Duga Resa. Prema novom preustroju postrojba dobiva naziv 137. domobranska pukovni­ja Duga Resa. Osim novog naziva, reorganiziranje i unaprijeđen ustroj postrojbe. Nova postrojba postaje po svojoj ljudskoj i materijalnoj strukturi snažnija, to jest pojačana joj je borbena moć. Satnije su brojnije i u njima se nalaze minobacači M B 82 mm, a u ustroj bojni ugrađena su oruđa potpore među kojima i vod M B 120 mm te zapovjedni vod. Novina za 137. dp bio je i način popune postrojbe.

Novim ustrojem 137. dp u jednoj trećini popunjavao je Ured za obranu Ozalj. Treća bojna 137. dp bila je u cijelosti popunjena ljudstvom iz Ozlja i formacijski je bro­jila 635 vojnih obveznika. Za zapovjednika postrojbe postavljenje Ivan Dehlić, a njegovog zamjenika Marin Dolinar. U Zapovjedništvu Bojne nalazili su se i : Zlatko Srbelj - Dehlić, Branko Matusak i Darko Tuček. Zapovjednici satnija bili su: Robert Lukač (1. satnija), Marijan Halić (2. satnija), nakon njegove pogibije zapovijedanje preuzima Marko Kostelac i Ivan Hrestak (3. satnija). Jedan broj vojnih obveznika iz Ozlja popunjavao je postrojbe potpore 137. dp kao što je topnička raketna sku­pina s dvije bitnice haubica 105 mm. U Zapovjedništvu pukovnije dužnost časnika za IPD obnašao je Božidar Gatarić, a tijekom svibnja 1995. godine za načelnika Stožera pukovnije (zamjenik zapovjednika) postavljenje Milan Maleš koji kasnije postaje i zapovjednik 137. dp Duga Resa. Treća bojna, od osnutka pa do realizacije operacije Oluja, provodi pripreme i obuku za samu operaciju. Satnije 3. bojne u smjenama su mobilizirane i uključene u zadaću obrane crte u prostoru međurječja, dakle, u prostoru između rijeka Mrežnice i Korane.

Pred samu operaciju Oluja cijela je pukovnija, a time i 3. bojna mobilizirana te je u noćnim satima s 3. na 4. kolovoza 1995. godine iz prostora Ozlja premještena u prostor Barilovačkog Leskovca očekujući rajon za provedbu napadne operacije. 137. dp započela je napadna djelovanja iza pola noći 4. kolovoza na glavnom smje­ru napada s. Sćulac - Skradska gora - Dugi dol. Na istom smjeru upotrijebljena je i 3. bojna sa snagama 2. bojne. Napad je zahtijevao i forsiranje rijeke Korane u cilju stvaranja mostobrana koji bi omogućio uvođenje ostalih snaga pukovnije u cilju odbijanja neprijatelja od rijeke i oslonaca koje je imao na Skradskoj gori, Kozlin-skoj Glavi i Kosijerskom Selu.

Sve su postavljene zadaće uz izuzetne napore ostvarene, s tim da je 1. bojna probila crtu neprijateljske obrane u međurječju i na taj način osigurala uvođenje snaga 104. i 148. brigade HV-a te oslobađanje sela Perjasice i izbijanje na Koranu kod Veljuna 5. kolovoza. Noću, s 5. na 6. kolovoza sastavnice 3. ozaljske bojne vode snažnu borbu u cilju održanja mostobrana. U tim borbama smrtno stradaju zapovjednik satnije Marijan Halić, zamjenik zapovjednika Darko Halić i Mirko Milković. Treća je bojna sa snagama 2. bojne uz veliko naprezanje i žrtve uspješno zadržala mosto­bran i odbacila neprijatelja od Korane.

106 Milan Males Postrojbe i ljudstvo s područja Općine Ozalj u Domovinskom ratu 1990. - 1996. 107

Improvizirana skela na rijeci Korani koju su izradili i koristili pripadnici 137. dp pri forsiranju rijeke u operaciji Oluja; pripadnici prebacuju sanitetsko vozilo preko Korane u mostobran pod Skradskom

gorom

Sljedećeg dana snage 137. dp, kao i dijelovi 3. bojne, uspješno nap­reduju i u podne ulaze u prostor Krnjaka. Potom nastavljaju prodor prema Vojniću u koji ulaze oko 14:00 sati. Nakon završetka operacije Oluja, 3. bo­jna ima zadaću osiguranja i kontrole borbenog prostora te sudjeluje u akciji Obruč 12. kolovoza. Nakon provedene operacije Oluja pripadnici 3. bojne vraćaju se u svečanom mimohodu u Ozalj gdje ih s oduševljenjem dočekuju obitelji i građani. Tijekom rujna 1995. godine 3. bojna planski se demobi­lizira i prelazi u pričuvu. Do kraja rata 3. bojna nije više uključivana u bor­bene zadaće.

Tijekom Domovinskog rata devet branitelja s prostora općine Ozalj položilo je ži­vote. Poginuo je i jedan građanin. Poginuli pripadnici HV-a i građani s područja općine Ozalj su:

- Tugomir (Ivan) Brajković, 1. gbr - Darko (Vid) Halić, 137. dp HV-a, Duga Resa - Marijan (Drago) Halić, 137. dp HV-a, Duga Resa - Branko (Dragutin) Jambrošić, 110. br HV-a, Karlovac - Mirko (Velimir) Milković, 137. dp HV-a, Duga Resa - Zdravko (Vid) Palisak, M U P R H - Zdravko (Nikola) Slanac, 137. br HV-a, Duga Resa - Mijo (Janko) Štokan, 129. br HV-a, Karlovac

- Lovro (Marko) Vrbos, 129. br HV-a, Karlovac - Ana Lukežić, civilna žrtva rata.

Ukupno je u Domovinskom ratu iz Karlovačke županije poginulo 539 hrvatskih branitelja, od čega je na Karlovačko-kordunskom bojištu poginulo njih 63 iz drugih dijelova Republike Hrvatske.

Ukupno je s prostora Karlovačke županije mobilizirano 21 347 osoba, a s prostora Ozlja 1597 osoba.

Kako i na spomen-ploči stoji zapisano, gornji tekst je prisjećanje na domoljublje i hrabrost branitelja ozaljskog kraja koji su ušli u povijest stvaranja samostalne i demokratske Republike Hrvatske.