ISSN 1330–4747

51.

Gla

zbeN

a tr

IbIN

a O

patI

ja |

CaN

tuS

aNSa

mbl

u K

aNad

I |

putO

vI

hrv

atSK

e G

lazb

e u

SvO

m K

vart

u | d

amIr

pO

ša: š

eSt

žICa

tra

žI a

utO

ra

| 75.

rO

đeN

daN

đel

e ju

SIća

| 50

GO

dIN

a za

Gre

bač

Ke š

KOle

šaN

SON

e | I

N m

emO

rIam

bra

NKO

pO

lIć

| m

Oć

Kre

atIv

NIh

INdu

StrI

ja |

INte

rvju

S

NeN

adO

m m

arče

CO

m, G

lavN

Im d

IreK

tOrO

m z

amp–

a

FOtO

lu

IGI O

patI

ja

NOVINE HRVATSKOGA DRUŠTVA SKLADATELJA | BROJ 188 | STUDENI 2014. | CIJENA 22 kn

3

BR

OJ

188

, STU

DE

NI 2

014

.

2

BR

OJ

186, S

RPA

NJ

201

4.

UVODNIKriječ urednice

dragi čitatelji,

i za nas je najgušće razdoblje aktivnosti u organizaciji hdS zamp–a. velikim pri-logom popraćeno je bogatstvo događanja

na ovogodišnjoj 51. Glazbenoj tribini Opatija; spretan voditelj-ski dvojac Silvio Foretić i vanja lisjak uspio je obuhvatiti ono najkvalitetnije i najintrigantnije od suvremenog glazbenog stvaralaštva. Ovjenčan lovori-kama, završen je prvi rockOff festival novog zvuka u tvornici kulture, na kojemu se zahtjevni žiri oduševio punk blues ben-dom iz Sinja, m.O.r.t.–om (a na natječaj je pristiglo više od sto šezdeset prijava!). tvornica je općenito postala vodeća platforma za novi glazbeni mainstream koji u posljednje vrijeme stvaraju bendovi po-put Vatre, Detoura, Pavela i Buđenja, čije smo nastupe u tom prostoru pratili proteklih mjeseci. Odsad će hrvatski autori moći ubirati prihod i od glazbe na internetu, zahva-ljujući prvim ugovorima hdS zamp–a s vodećim globalnim digitalnim servisima (YouTube i Google Play Music). vjerujemo da će to biti dodatni poticaj za stvaranje, to više što se u po-sljednje vrijeme često javno govori o tome da su kulturne i kreativne industrije najbolji put izlaska iz krize. time su se detaljno pozabavili ovogo-dišnja međunarodna autorska kreativna industrija (maKK) i projekt Kreativna Hrvatska, okupivši vodeće domaće i strane stručnjake iz ekonomi-je, gospodarstva, marketinga, prava i kreativnog stvaralaštva da bi raspravljali o toj temi. O njihovim zaključcima i istraži-vanjima, kao i o mnogočemu drugome u ovom blagdan-skom smiraju godine pročitaj-te na stranicama koje su pred vama. ako nam nešto želite poručiti, predložiti ili prigovoriti, stojimo vam na raspolaganju. u ime uredništva

Jana Haluza

glavna urednica časopisa Cantus

hrvatsko društvo skladatelja 1. prosinca 2014. raspisuje

NATJEČAJza potporu produkcije hrvatske glazbe u inozemstvu

R i j e t k i n o s a č z v u k a s c i l j e m g l a z b o t e r a p i j e z a n a j m l a đ e

Doprinos radosti životaOsim što donosi mir i opušta, album motivira, donosi veselje velikima i malima te pomaže u stvaranju bliskosti

Piše: Nina Čalopek

T erapijska blagodat glaz-be poznata je otkad je i same glazbe. antič-ki bog apolon nije bio samo bog glazbe, već i medicine, a osim u staroj

Grčkoj, glazba kao terapija primjenjivala se i u starom egiptu. platon je raspre-dao o glazbi i karakteru, a aristotel ju je smatrao pročišćivačem emocija. čak i biblija spominje moć davidove harfe. Otac svih liječnika, hipokrat, glazbom je liječio mentalno oboljele. Glazba, ali i ples prisutni su i u narodima američkih kon-tinenata, dok su arapske bolnice imale uz parne i nešto poput glazbenih kupelji. Stoga ne iznenađuje što su se moder-ne znanosti također zainteresirale za tu tako važnu i korisnu stranu glazbene umjetnosti. mozart i krvni tlak, depresija i pjevanje, glazba kao sredstvo bolje ko-munikacije. Sve to i još mnogo više čini veliko polje muzikoterapije, a samo jedan njezin mali, ali važan dio je i prenatalna glazbena terapija te glazba za bebe.

upravo je to i naziv nosača zvuka skla-datelja luke balvana, člana hrvatskog društva skladatelja, kojeg su osim speci-

jaliziranog portala kloka-nica.hr, poduprli i 24 sata d.o.o. te Croatia zdrav-stveno osiguranje. Goto-vo dvadeset pet godina kontinuiranog skladanja, izvođenja i promicanja hrvatske duhovne glazbe postavilo je luku balva-na na mjesto jednog od najpoznatijih i najplodni-jih kantautora na područ-ju duhovne glazbe u hr-vatskoj. Ima više od sto pedeset pjesama, dva-deset nosača zvuka, više od tisuću održanih kon-cerata u europi, Kanadi, americi i australiji te broj-ne suradnje s eminen-tnim imenima hrvatske estrade.

dokaz u praksi

Nosač zvuka »Glazba za bebe« sadr-ži petnaest instrumentalnih skladbi u aranžmanu adriana vinkovića rangela. jedna od skladbi uključuje snimku srca u kontinuiranom ritmu od 60 otkucaja u minuti, što odgovara otkucajima majči-

na srca kad je odmorna i opuštena te pomaže u smirivanju beba, trudnica i majki. pozitivne reakcije roditelja, koje su poznate iz vrlo živih razmjena mi-šljenja na forumu porta-la klokanica.hr, na prvo izdanje projekta Glazbe za bebe iz 2013., potvr-dile su da instrumental-na glazba zaista poma-že u smirenju djeteta te da je takva glazba iteka-ko djelotvorna i u praksi. vrijednost drugog izda-nja je i vrlo korisna po-pratna knjižica koju je opremio portal klokani-ca.hr o utjecaju glazbe u svim stadijima odrastanja djeteta, od majčine utro-

be do puberteta. Novina je i uvodna riječ psihijatra, prof. dr. sc. mire jakovljevića. Glazba osim što opušta i motivira, donosi veselje velikima i mali-ma te pomaže u stvaranju bliskosti. Sto-ga je projekt Glazba za bebe samo još jedan doprinos radosti, ali i kompleksno-sti života.

luka balvan

Glazba za bebe Klokanica.hr

Glazba za bebe

I.    hrvatsko društvo skladatelja (dalje: hdS) Natječajem podupire aktivno-sti hrvatskih skladatelja, svojih člano-va, na međunarodnoj glazbenoj sceni ili tržištu.

II.    Cilj Natječaja je povećati konku-rentnost glazbenih djela i produkci-je hrvatskih autora u međunarodnom i globalnom kontekstu, čime bi na kvali-tetan način ostvarili dodatnu prepo-znatljivost svoje zemlje, njezine kulture, glazbe i identiteta. Natječajem se po-dupire i promiče glazbeno stvaralaštvo svih žanrova na način kojim se stimulira kvaliteta i izvrsnost. projekti koji se pri-javljuju moraju biti osmišljeni za prezen-taciju na međunarodnoj sceni ili tržištu, iz čega se isključuju zemlje regije (Slo-venija, bih, Srbija, Kosovo, Crna Gora, makedonija).

III.    Natjecati se mogu isključivo redo-viti članovi hdS–a koji taj status imaju dulje od pet godina i koje hdS i nje-

gova Služba zamp putem punomoći zastupaju u cijelom svijetu. Natjecatelji također moraju biti državljani republi-ke hrvatske sa stalnim prebivalištem u rh, koji su prije pristupanja Natječaju ostvarili prepoznatljivu umjetničku kari-jeru u rh.

Iv.    Natjecatelji su dužni podnijeti hdS–u detaljan umjetnički, organiza-cijski i financijski opis projekta za koji traže sufinanciranje, zaključno s 12. si-ječnja 2015. godine, s naznakom »za međunarodni natječaj« na urudžbeni zapisnik ili poštom na adresu: hrvatsko društvo skladatelja, berislavićeva 9, 10 000 zagreb. Svi materijali čuvat će se najviše 15 dana nakon objave rezultata.

v.    materijali svakako moraju sadrža-vati dokumentaciju iz koje su razvidni kontakti sa stranim partnerima: izvo-đačima, producentima, diskografima i slično. također moraju sadržavati kvali-tetne audio ili notne zapise.

vI.    hdS može uvjetovati dodjelu pot-pore određenim izmjenama u projektu, suradnjom u medijskom predstavljanju te odgovarajućom promocijom važno-sti zaštite autorskog prava, hdS–a ili zamp–a u projektu.

vII.    potpora iznosi najviše 150.000 kuna, namijenjena je jednom projek-tu i nedjeljiva je. udio hdS–a u finan-ciranju projekta ne može biti veći od 50%. hdS pridržava pravo da potporu ne dodijeli. hdS će od dobitnika pot-pore tražiti financijsku i programsku dokumentaciju o utrošku dobivenih sredstava.

vIII.    Odluku o dobitnicima potpore donijet će predsjedništvo hdS–a na prijedlog Stručnog povjerenstva sa-stavljenog od istaknutih skladatelja i drugih umjetnika odgovarajućeg pod-ručja, najkasnije do 27. siječnja 2015. godine, o čemu će javnost biti obavije-štena preko interneta.

51 . G l a z b e n a t r i b i n a O p a t i j a , 6 . — 9 . s t u d e n o g a 2 0 14 .

Mjesto susreta i platforma za razmjenumjesto elektroničke glazbe u programu: elektronička slušaonica i luminoakustički koncert

Piše: Karolina Rugle

G lazbena tribina u Opatiji, zamišljena kao mjesto susreta i prostor za razmje-nu novosti, glaz-be i razmatranja

glazbenog stvaralaštva i scene, već pedeset godina okuplja skladatelje, muzikologe, izvođače, profesionalce s područja glazbenog obrazovanja i predstavnike kulturnih institucija. Ove godine Tribina je ponudila niz susreta na okruglim stolovima, predavanjima, predstavljanju 28. MBZ–a te dakako koncerte s djelima hrvatskih sklada-telja u izvedbi istaknutih ansambala i solista, gdje se našao i niz novih djela prvi put predstavljenih upravo opatij-skoj publici.

Praizvedbe same po sebi ne jam-če izvrsnost niti su izostale s veći-ne dosadašnjih tribina, no ovogodiš-njih osamnaest novih djela te brojne (nove) suradnje i vrlo uspješne izved-be ipak se mogu istaknuti kao pomak u jednom od mogućih (konkretnih) smjerova razvoja Tribine. Čvrstim pri-stupom o toj se problematici govorilo i na tribini Suvremena glazba u loo-pu na hrvatskoj sceni koja ima poten-cijala nastaviti se i izvan Tribine, ali i

razgranati se u pojedinačne diskurse koji se obraćaju određenoj problema-tici, žanru, mediju i pitanjima glazbe-ne scene i relativno uskoga kruga koji Tribina (zasad) uključuje. Jedno od većih i važnijih područja je svakako i elektronička glazba, ali i drugi novo-glazbeni izričaji uvelike prisutni u su-vremenoj glazbi. Osim skladbi Ane Horvat, Stanka Juzbašića i Tomisla-va Babića, koje su bile dijelom autor-skog projekta Katje Šimunić, u sklopu scenskog uprizorenja Zvučne geste, »radioigre« temeljene na tekstovima Antuna Gustava Matoša, elektronič-koj je glazbi bila posvećena slušao-nica–koncert koji je vodio skladatelj Tibor Szirovicza. Skladbe (nastale u različitim razdobljima, prema različi-tim idejama i u različitim programima) Davorina Kempfa, Frane Đurovića, Srđana Dedića i Stanka Juzbašića tom su prilikom stavljene u kontekst razvoja elektroničke glazbe — s teh-nološke, ali i umjetničke strane — pri čemu se Szirovicza trudio pojasniti skladateljski proces (njegov tehnički ili/i poetički aspekt) pojedine skladbe, usmjeravajući tako slušatelje upravo na onu dimenziju djela koju su skla-datelji imali u prvom planu ili koja ih je potaknula na nastanak skladbe.

Poseban je dio Tribine bilo gostova-nje umjetničkog dvojca Lightune G, koji čine inženjer elektroakustike i

glazbenik Miodrag Gladović te multi-medijski umjetnik Bojan Gagić, koji su pripremili impresivan uvod u program tribine predstavljanjem svojeg, sada već i u svijetu poznatog, izuma i um-jetničkog projekta luminofona. Inova-tivni aspekt pretvaranja svjetla u zvuk još je prilično nov i neistražen među umjetnicima koji se bave elektronič-kom glazbom, sound artom ili sličnim vrstama istraživanja u zvuku, a osobi-to je neistražen na području tzv. su-vremene umjetničke glazbe. Nesva-kidašnju priliku slušanja luminoaku-stičkog koncerta, pri čemu se sklada isključivo manipulacijom svjetlom na solarnim panelima, imali su posjeti-telji prvoga dana Tribine u vili Angio-lina, na izvedbi Lighterature Reading No. 19. Kao začetnik projekta Sine Li-nea, platforme koja okuplja umjetnike s područja improvizacije, elektroaku-stičke glazbe, glazbe koja se zasniva na drone zvukovima i sl., Bojan Gagić poslije je sudjelovao i na razgovorima u sklopu tribine unutar tribine. Treba-mo se nadati da takvo ispreplitanje raznovrsnih suvremenih umjetničkih struja i inicijativa neće ostati izoliranim slučajem, nego da će projekti pred-stavljeni na ovogodišnjoj tribini rasvi-jetliti djelić trenutačnoga zvuka i slike naše scene te umjetničkih potencijala i odgovornosti koje ona treba.

Inovativni aspekt pretvaranja svjetla u zvuk još je prilično nov i

neistražen među umjetnicima koji se bave elektroničkom glazbom, sound artom ili sličnim vrstama istraživanja u zvuku, a osobito je neistražen na području tzv. suvremene umjetničke glazbe

Svirajuća svjetlost: Lighterature Reading No. 19

Elektroničku slušaonicu vodio je mladi skladatelj Tibor Szirovicza

Miodrag Gladović predstavlja svoj izum

FOtO

lu

IGI O

patI

ja

FOtO

lu

IGI O

patI

ja

FOtO

lu

IGI O

patI

ja

4 5

BR

OJ

188

, STU

DE

NI 2

014

.

5 1 . G l a z b e n a t r i b i n a O p a t i j a

Četiri koncerta – četiri glazbena doživljaja

Svečano otvorenje, zvučna gesta, Kvartet tajj i lp duo

Piše: dr. sc. Irena Paulus

P edeset prva opatijska Glazbena tribina tradicionalno je bila ispunjena koncer-tima kojima su predstavljene najnovije skladbe hrvatskih autora. No osim njih, obnovljeno je poznavanje nekih starijih djela, a publici su predstavljena i djela

skladatelja iz susjednih regija, kao i nekih stvaralaca čija je domovina geografski udaljenija od naše.

četiri praizvedbe

Na koncertu Svečanog otvorenja, u četvrtak, 6. stude-noga 2014. u 20 sati u zlatnoj dvorani hotela Imperial, nastupio je Simfonijski orkestar hrvatske radiotelevizi-je pod ravnanjem svjetski renomiranog dirigenta alek-sandra markovića. prije početka koncerta nazočne su pozdravili predsjednik hrvatskog društva skladatelja zoran juranić, gradonačelnik Opatije Ivo dujmić i skla-datelj Silvio Foretić, a dodijeljene su i nagrade hdS–a, čiji su dobitnici proglašeni još na Godišnjoj skupštini 31. svibnja 2014. za autorske i glazbeno–istraživačke pro-jekte s hrvatskim klapama i ansamblom lado, Nagra-du Franjo Ksaver Kuhač primio je dr. sc. joško ćaleta, za projekt transkripcije, prijevoda i komentara Glazbe-nog rječnika julija bajamontija Nagrada Josip Andre-is uručena je dr. sc. Ivani tomić Ferić, a za Koncert za klavir i orkestar Concerto corale, čija je praizvedba bila 12. travnja 2013., Nagradom Boris Papandopulo na-građen je skladatelj davorin Kempf.

Koncert Svečanog otvorenja s novim djelima pisanima za orkestar počeo je izvedbom skladbe In media ignis dubravka palanovića. tim je djelom skladatelj odlučio istražiti religiozni aspekt ljudske duše, pletući zanimljivu orkestralnu potku brojnih instrumentalnih boja te jasne i privlačne unutarnje logike. ante Knešaurek se, s dru-ge strane, u skladbi Mjesec poigrao kolorističkim kom-binacijama koje nisu sasvim uobičajene. Ističući kon-traste, blokovsku gradnju, pa i sam ton koji kod njega zvuči dugo i s ljubavlju, Knešaurek je zamišljenim gle-danjem nebeskog tijela slušateljsku percepciju učinio gotovo taktilnom. Sanja drakulić se, pak, poslužila pri-čom o trkačici i ratnici atalanti. zorno ocrtavajući nape-tost trke, u kojoj je trkačici stalo da izgubi, drakulić se obratila repetitivnosti teških uzoraka koji su zasjali tvr-doglavom upornošću u odličnoj izvedbi Simfonijskog orkestra hrt–a i dirigenta markovića. Deep Sea Baby Frana đurovića u tom je kontekstu zazvučala gotovo oporo. đurović nije izlazio iz svojeg uobičajeno izbruše-nog stila temeljenog na ravnopravnom suodnosu kon-sonance i disonance.

poredane tako kako su izvedene na koncertu, skladbe su bile svojevrsni sukus odnosa prema tonalitetu, orke-straciji, sadržaju i formi te njihovu novom životu u hrvat-skoj skladateljskoj svakodnevnici. zanimljivo je da se u »formulu« odlično uklopilo djelo koje je istodobno slavi-lo i svoju stotu obljetnicu i svoju praizvedbu. Naime, Tri pjesme Charlesa Baudelairea dr. dragana plamenca, u izuzetnoj izvedbi mezzosopranistice martine Gojčete Silić, nastale su 1914. godine. Izvedene nakon palano-vićeva In medio ignis, a prije Knešaurekova Mjeseca, svojim su impresionističkim zvukom prirodni nastavak palanovićeva zanosa i Knešaurekove igre zvukovnim bojama. djelo je zazvučalo ne samo zahvaljujući pla-mencu nego i zahvaljujući skladatelju Silviju Foretiću. potpuno zaljubljen u plamenčeve Tri pjesme Charlesa Baudelairea, Foretić je svojom drugom orkestracijom

(prvu je napisao 1964.), osnažio zami-šljeni debussyjevski zvuk koji se ugod-no provlačio među sjedalima zlatne dvorane hotela Imperial.

radioigra

poput koncerta otvorenja, i Zvučna ge-sta — scensko uprizorenje radioigre čiji je povod bila stota godišnjica smrti antuna Gustava matoša, očekivala se s nestrpljenjem. Zvučna gesta izvede-na je u subotu, 8. studenoga u 11 sati, također u zlatnoj dvorani. redateljica Katja šimunić vidjela je u Zvučnoj gesti priliku da predstavi matoševe tekstove o glazbi i plesu koje je pisao početkom dvadesetog stoljeća u parizu. tekstove je oživio glumac boris bakal, a oči gle-datelja počivale su i na plesačici Silviji marchig, koja je u predstavi sudjelovala vlastitom plesnom gestom. poveziva-njem vizualnog s auditivnim, radijski se medij proširio, nudeći gledateljima niz pokreta u kojima je htio–ne htio morao sudjelovati. pokret je potjecao od glaz-be. petero skladatelja ponudilo je svo-je skladbe za uprizorenje matoševih lu-cidnih tekstova o Frédéricu Chopinu, o plesu, o Isadori duncan, o piščevu nesuđenom instrumentu violončelu... Skladbe su poredane prema načelu progresije: od plesno–tonalitetnog Tre-ćeg podatka za novo vrijeme mire Ka-doića i Ragtime elipse Stanka juzba-šića, djela su prolazila svojevrsni pro-ces starenja. Slijedili su La danse des masques i Jour sombre tomislava ba-bića te Doremifasola i Disidentni valcer/Isadora Stanka juzbašića koji su do-veli do Simbolskog plesa i elektronič-ke skladbe Ružičasto, mramorno dje-vojče ane horvat. djela su izvodili čla-novi kvarteta Alisios Camerata, pijanist tomislav babić te sopran–saksofonist miro Kadoić.

Zvučna gesta temeljila se na nizu razli-čitih »igara« — od glazbenih uobličenja plesa i plesanja kroz vrijeme, preko su-igre plesačice i glumca, gdje je ekspre-siju ponekad nosio glumac, a ponekad plesačica. Kretnje plesačice u jednom su se trenutku ispreplele s kretanjem pijanistice mije elezović, članice kvar-teta Alisios Camerata, koja je preuze-la poziciju »one koja se kreće«, pa se glumac počeo obraćati njoj, kao što se obraćao publici i kao što se prije obra-ćao plesačici. a čitanje matoševa tek-sta nije stalo samo na glumcu, nego se prenijelo na plesačicu, čime su se ulo-ge umjetnika počele premještati na ne-očekivan način.

Opreka u spoju

zamisao je bila izuzetno zanimljiva, jer je provocirala (nisu li radio i scensko uprizorenje u opreci?), ponekad izne-nađivala (plesačica se ili kretala ili je ne-pomično stajala ili sjedila), a ponekad čak i zbunjivala (u nizu kretanja gleda-telj je morao odlučiti koga gledati —

plesačicu, pijanisticu ili glumca; a mo-rao je odlučivati i kojem zvuku prida-ti veću pozornost — glazbi ili čitanom tekstu). No budući da su se govorene i plesne geste počele ponavljati, vizu-alno je uprizorenje dovelo do zamora, pa je iz perspektive znatiželjnog gleda-telja Zvučna gesta bila zanimljiva otpri-like do polovice. da je ostala na razini radioigre, gdje zvuk povlači subjektivni vizualni doživljaj, možda bi koncentraci-ja gledatelja, kao i osjećaj kohezije ra-zličitih umjetničkih elemenata, bio veći.

Novosadski kvartet

Istoga dana, 8. studenoga, u 16 sati, zlatnu dvoranu hotela Imperial ozvu-čio je gudački kvartet tajj iz Novoga Sada. Koncert je bio raznorodan, s ob-zirom na stilove, pristupe, razmišljanja i inspiracije. poveznica je ipak bio sa-stav — gudački kvartet, koji je u ruka-ma četvorice skladatelja i jedne sklada-teljice zazvučao na pet različitih načina. Drugi gudački kvartet aleksandre ver-balov slušatelja je držao u napetosti za-hvaljujući čvrstim potezima gudala i gu-stom slaganju vertikale. Skladateljica je tu intenzivnu skladbu napisala u New Yorku 1996., a hrvatsku je praizvedbu Drugi gudački kvartet doživio upravo te subote u Opatiji. S tim je kvartetom bilo zanimljivo usporediti Drugi gudački kvartet nedavno preminulog skladate-lja Krešimira šipuša. Kvartet je, noseći podnaslov Requiem minor, skladan za muzičku tribinu održanu u Opatiji 1977. premda pisano za gudački kvartet, djelo nosi konture pravog Requiema te od izvođača traži da tijekom izved-be izgovaraju latinske tekstove Introi-tusa, Sequence, Offertoriuma, Sanc-tusa i Communia. rezultat je duhov-no djelo u kojem su članice gudačkog kvarteta tajj djelovale poput mističnih svećenica.

Oklada s prijateljem

Dresden Quartet aleksandra Simića izrazito se izdvojio iz konteksta kao dje-lo temeljeno na tonalitetu i privlačnoj melodiji. No svatko tko je u program-skoj knjižici pročitao autorov životopis, mogao je očekivati takav iskorak. Simi-ćeva je glazbenička priča nevjerojatna od točke u kojoj piše da je naučio svi-rati na »klavijaturi« kalkulatora CaSIO, do točke da je Fakultet muzičke umet-nosti upisao bez prave namjere, zbog oklade s prijateljem. užitak u onome što radi, bez obzira na okolinu, čuo se u Dresden Quartetu čiji je optimizam upravo rasvijetlio zlatnu dvoranu.

pitko je bilo i djelo In Circles... tibora Szirovicze čiji su krugovi iz naslova bili dugoga daha, a čija je repetitivnost dje-lovala gotovo nježno. dugoga daha bili su i tonovi alt–saksofona koji je u svojoj skladbi Arp Quintet s gudačkim kvarte-tom tajj odsvirao Gordan tudor. tudor se od početka Glazbene tribine pred-

stavio kao mladi glazbenik širokih, nei-skvarenih pogleda, a njegova je potre-ba za istraživanjem i otkrivanjem zvo-nila u Arp Quintetu. po uzoru na zvu-kove arp sintesajzera iz sedamdese-tih godina, tudor je oblikovao gusto, živopisno gudačko tkivo koje je poslu-žilo kao podloga za dijalogiziranje gu-dača i njegova vlastitog instrumenta, alt–saksofona.

Loop na loop

u 20 sati, u subotu 8. studenoga, po-sljednjeg dana Glazbene tribine u Opa-tiji, vjerna je publika nagrađena izuzet-nim koncertom izuzetnog lp dua. Gla-sovirači andrija pavlović i Sonja lončar taj su koncert usmjerili prema sebi omi-ljenom, a i publici dragom načelu po-navljanja uzoraka. Izvodeći djela srp-skih i hrvatskih skladatelja, lp duo raz-matra granice između suvremene kla-sične i suvremene popularne glazbe, kao i suvremenog iščitavanja internet-skih stranica, elektroničke glazbe, lo-opova i tako dalje. Koncert je doslov-no nastavak tribine Suvremena glazba u loopu te je u praksi pokazao kako da-nas doista postoji veza edukacije, pro-dukcije, kritike i publike, i to ne samo na hrvatskoj sceni.

da je zapravo riječ o igri koja se pone-kad pretvara u maštanje i fantaziranje, a ponekad u spajanje i razilaženje, po-kazala je skladba Duo per Duo sklada-telja milimira draškovića i miroslava Sa-vića. bila je to idealna skladba za poče-tak, jer nije samo najavila smjer, nego je igru izvođača protegnula i na sklada-telje: svaki je skladatelj, naime, skladao dionicu za jedan klavir. lp duo nasta-vio se igrati svirajući skladbu Severni pojas božidara Obradinovića, a njihova je igra dosegla vrhunac kad su na red došli citati. miloš raičković posjeo je protagoniste–glasovirače za jedan kla-vir, a u svoj je Duet without You upleo Schubertovu Fantaziju u f–molu (kao i nešto manje uočljiv motiv Schubertove pjesme Gretchen za vretenom). Na slič-nom je tragu, ali opet sasvim drukčije, bio antun tomislav šaban koji se u Tri etide poigrao idejom glazbe koja zvu-či kao »posuđena« (od mozarta), ali to zapravo nije. ako je raičković publiku raznježio, šaban ju je razveselio glaz-benim dosjetkama i humorom iznese-nim s puno šarma.

Ideju pattern–glazbe nastavili su vladi-mir pejković svojom skladbom Jesen, dalibor bukvić skladbom Bis te Ivan božičević skladbom Spring Passes. a na kraju koncerta publiku je još jedan-put razveselila poznata tema: lp duo za završetak je odabrao Varijacije na temu la Fiesta Chicka Coree danskog skladatelja Kima helwegga. I za svoje su sviračko nadmudrivanje zaradili ve-liki, iskreni pljesak oduševljene publike. LP Duo: Andrija Pavlović i Sonja Lončar

Mnogobrojna publika u Zlatnoj dvorani Hotela Imperial

Novosadski Kvartet Tajj i saksofonist Gordan Tudor

Plesna gesta Silvije Marchig uz radijski medij

Dirigent Aleksandar Marković otvorio je Tribinu programom orkestralnih praizvedbi

FOtO

lu

IGI O

patI

ja

FOtO

lu

IGI O

patI

jaFO

tO l

uIG

I Opa

tIja

FOtO

lu

IGI O

patI

jaFO

tO l

uIG

I Opa

tIja

6 7

BR

OJ

188

, STU

DE

NI 2

014

.

T r e ć i n o ć n i t e r m i n n a 51 . G l a z b e n o j t r i b i n i O p a t i j a , u s u b o t u , 8 . s t u d e n o g a 2 0 14 .

Barok i jazz?performans multiinstrumentalista ratka vojteka u dvorani hotela Imperial neprimjeren publici tribine

Piše: Dario Poljak

T reći, noćni, koncertni termin na 51. Glaz-benoj tribini Opatija u subotu, 8. studenoga 2014. bio je rezervi-ran za performans

multiinstrumentalista ratka vojteka. Na pozornici u zlatnoj dvorani hotela Imperial, mahom stručnoj publici (kad je u pitanju glazbena naobrazba), pred-stavio je svoju predstavu Barok i jazz?

majstorski jazz

publika je prije nastupa od informacija o glazbi koja će se izvoditi imala nave-dene jedino skladatelje: Georga Frie-dricha händela, milivoja Körblera, an-tonija vivaldija, zeza Confreyja, Georga philippa telemanna te samoga auto-ra predstave i izvođača, ratka vojte-ka. taj, kako se u programskoj knjiži-ci navodi, »zaigrani postmodernistički projekt« sadržajno je koncipiran prema načelu »red glazbe, red govora«. Go-vorni dio predstave sastojao se uglav-nom od popularnokulturnih referencija na biografije glazbenika, uz poneki ci-tat iz strukovne, muzikološke literatu-re (citira, primjerice, muzikologa enni-ja Stipčevića). Nakon govora, autor bi sjeo za klavir, bas–klarinet ili djembe i izveo skladbu. Na početku je to bila Pa-ssacaglia, posljednji stavak iz Sedme suite u g–molu za čembalo Georga Fri-edricha händela, i to ne baš najvješti-je izvedena. uslijedila je skladba milivo-ja Körblera, Spotlight, u kojoj se vojtek prikazao u nekom sasvim drukčijem

svjetlu — kao jazz glazbenik. Izvedba obrade vivaldijeva djela za klavir jed-nako je bila »nespretno« izvedena kao i händelova Passacaglia, dok je u sklad-bi Dizzy Fingers zeza Confreyja autor ponovno pokazao svoje umijeće jazz pijanista. Naposljetku se nametnulo pi-tanje: zašto se autor bavi lošim izved-bama barokne glazbe ako jazz svira iz-vrsno? Izvedba Fantazije u a–molu Ge-orga philippa telemanna na bas–kla-rinetu bila je naročito zanimljiva zbog specifične boje toga instrumenta, kao i činjenice da ratko vojtek na bas–kla-rinetu mnogo bolje vlada izvođenjem baroknog repertoara. Na samom kraju izvedena je improvizacija u čast milesu davisu na djembama.

dječja predstava

»performans« se doista može proma-trati kao »zaigrani postmodernistički projekt«, no drukčija perspektiva, ona dječje predstave, to bi događanje obi-lježila mnogo preciznije. Koncept »red

riječi, red glazbe« doista je zahvalan za predstavljanje takozvane ozbiljne glaz-be najmlađoj publici, pa bi se kao takav sigurno sjajno uklopio u program, reci-mo, hrvatske glazbene mladeži. upra-vo zato iznenađuje i uvrštavanje takve predstave na program Glazbene tribi-ne Opatija, jer u publici, naročito u tom terminu, najmlađi nisu ni mogli bili pri-sutni, već naprotiv, odrasla, glazbeno (visoko)obrazovana publika. Informaci-je o povezivanju jazza i baroka svode se na prepričavanje onoga što se u en-gleskom jeziku zove fun fact ili se u ča-sopisima za djecu nalazi pod rubrikom »jeste li znali?« — dubinskog poveziva-nja jazza i baroka nije bilo. besmisleno je tvrditi da povezanosti jazza i baroka nema; za početak, zanimljiva je činjeni-ca da se učenicima i studentima tako-zvane notes inégales u francuskoj ba-roknoj glazbi tumače upravo preko jazz glazbe. takva bi razina povezivanja već bila primjerenija publici na Glazbenoj tribini Opatija. Osim ako umjetnički vo-ditelji publici tom predstavom nisu htjeli poručiti da je zapravo infantilna?

D v o d n e v n a t r i b i n a n a 51 . G l a z b e n o j t r i b i n i u O p a t i j i , 7 . — 8 . s t u d e n o g a 2 0 14 .

Suvremena glazba u loopupoložaj pojma suvremene glazbe u društvu razmatrao se u odnosu na četiri okvirne karike: edukaciju, produkciju, kritiku i publiku

Piše: Višnja Požgaj

D vodnevna tribina Suvremena glazba u loopu na hrvatskoj sceni — edukacija, produkcija, kritika, publika otvorila je

niz aktualnih pitanja i pokušala odgo-voriti na koji način pojedine karike u toj petlji (loopu) utječu jedna na drugu i međusobno funkcioniraju u odnosu na mogućnost djelovanja. uz četiri okvirne karike navedene u podnaslovu teme, uz edukaciju je vezano opće i glazbeno obrazovanje, uz produkciju financira-nje, uz kritiku uredništvo, a publika se odgaja pod utjecajem svih ostalih ele-menata.

zanimljivost suvremenog

autorice i moderatorice te zanimljive tribine, mlade muzikologinje davorka begović i petra pavić pozvale su ne-koliko uglednih skladatelja, muzikolo-ga, interpreta, glazbenih pedagoga i kritičara da sudjelovanjem na tribini za-jedno s auditorijem odgovore na pita-nja gdje se i na koji način danas bavimo suvremenom glazbom, koliko je i na koji način ona prisutna u svakodnevici nastave u obrazovnim institucijama te u pripremama koncerata pa i na koji je način takva glazba tretirana na suvre-menoj kulturnoj sceni i u društvu. una-toč bogatoj produkciji (novih) djela na dvadesetak manifestacija suvremene glazbene scene u našoj sredini, pitanje je koliko je ona zanimljiva širem krugu slušatelja i kako je približiti tom krugu. Izdvojit ćemo neka od razmišljanja i pri-jedloga sudionika tribine.

dr. sc. diana Grgurić, muzikologinja i docentica na Kulturalnim studijima pri Filozofskom fakultetu u rijeci, na po-četku je rekla da je dobro što se otvo-rila ta zanimljiva tema, jer je opće glaz-beno obrazovanje u alarmantnoj krizi, gotovo pred ukidanjem. Sve je podre-đeno zabavnoj glazbi. Stoga bi dobro došao novi udžbenik koji bi podučavao o audiokulturi. Skladatelji mirela Ivičević i Gordan tudor iz Splita kažu da je bitan način na koji se predstavlja suvremena glazba. važno je animirati i pridobiti pu-bliku odličnim interpretima koji uživaju u svojem poslu.

estetski otpori

dirigent i predsjednik hrvatske glazbe-ne mladeži tonči bilić smatra da se su-vremena glazba ne smije izvoditi »reda radi«, već mora tražiti nove načine pre-zentacije u edukaciji, jer se iz neznanja pružaju estetski otpori. pritom je vrlo važna suradnja skladatelja i izvođa-ča kako bi se novo djelo što potpuni-je predstavilo i pridonijelo prijemljivosti. profesor teorijskih predmeta u srednjoj glazbenoj školi i predsjednik hrvatskog društva glazbenih teoretičara tihomir petrović potvrđuje da je glazbeno ob-razovanje »zadnja rupa na svirali«. pro-grami su više popis želja negoli realne mogućnosti. Obrazovanje treba osu-vremeniti i povezati s ostalim karikama u loopu. S obzi-rom na realnost našega školstva, Seadeta mid-žić se zalaže za praktično uklju-čivanje djece u konzumi ran je kulture.

O poticanju kreativnosti mladih, pri-mjerice povezivanjem likovne i glazbe-ne umjetnosti, govorili su multimedijski umjetnik i glazbenik bojan Gagić (po-kretač platforme nove glazbe Sine li-nea), Naima balić i dubravka dujmović Kušan, koja je iznijela pozitivna iskustva suradnje hrvatske glazbene mladeži s raznim ustanovama kao što je hdS, Cantus ili hrvatski radio, kako bi se u nedostatku umjetničkog odgoja u ško-lama učinilo što više za mladu publiku. a pišu li suvremeni skladatelji dovoljno glazbe za mlade? Odgovor je negati-van, ali je pozitivan primjer amaterske scene i ljubavi prema glazbi koju pri-mjerice voditelji pjevačkih zborova kao glavni animatori usađuju u izvođače i publiku, izvodeći mnogo hrvatskih dje-la (oko 50%), pa i suvremenih (10–15%), o čemu je govorila Srđana vrsalović iz hrvatskog sabora kulture.

Najslabija karika

bilo je dosta riječi i o glazbenoj kritici. branimir pufuk je rekao da je kritika naj-slabija karika u tom loopu, koji je zamka iz koje bi svi htjeli izaći. »a što je izvan loopa?« upitao se trpimir matasović. Ključni problem je, prema njegovu mi-šljenju, zatvorenost pojedinaca. Svat-ko se naime mora permanentno sa-moeducirati kako bi proučio ukupnost suvremene glazbe. Nažalost, mediji

uglavnom imaju negativnu ulogu. po-dilaze čitateljima, umjesto da kreiraju. plasira se »puno smeća«, favorizira se popularna glazba, a suvremena glazba nije prisutna u javnosti, tako da se kri-tičar u tom globalnom svijetu treba (iz)boriti za svoje mjesto. Izuzetak je hrvat-ski radio koji sustavno predstavlja i pro-miče suvremenu glazbu, pogotovo hr-vatsku (emisija Putovi hrvatske glazbe urednice Ive lovrec štefanović).

Ipak, dobro je da je glazba danas za-hvaljujući internetu dostupnija nego ika-da, ali je pitanje kako je plasirati? šire-njem polja rada, kaže antun tomislav šaban, a mladen tarbuk dodaje da tre-ba krenuti od sebe. časno i odgovorno pristupati problemu. tako će se razvi-jati ljubav prema glazbi, čak i kod ljudi bez sluha. zaključak je bio da umjesto prepuštanja statusu quo valja prionu-ti na posao i naznačene inicijative izre-čene tijekom tribine pokrenuti i prove-sti u djelo.

Zašto se »zaigrani postmodernist« bavi lošim

izvedbama barokne glazbe ako jazz svira izvrsno?

Kako kaže Mladen Tarbuk, treba časno i odgovorno

pristupati problemu. Tako će se razvijati ljubav prema glazbi, čak i kod ljudi bez sluha

Multiinstrumentalist Ratko Vojtek oduševio je u džezističkom dijelu programa

FOtO

lu

IGI O

patI

ja

Antun Tomislav Šaban, Dubravka Dujmović Kušan, dr. sc. Gorana Doliner i Tonči Bilić

Ivan Bete, Josip Nalis i Seadeta Midžić

Glazbeni kritičar Trpimir Matasović ključni problem vidi u zatvorenosti pojedinaca prema suvremenoj glazbi

FOtO

lu

IGI O

patI

jaFO

tO l

uIG

I Opa

tIja

FOtO

lu

IGI O

patI

ja

8 9

BR

OJ

188

, STU

DE

NI 2

014

.

BR

OJ

188

, STU

DE

NI 2

014

.

log i komunikaciju: Gordan tudor, tibor Szirovicza, mladen tarbuk, Ivan boži-čević, vladimir pejković, ana horvat, davorin Kempf, ratko vojtek i Sanda majurec. a u raspravu su se uključili i organizatori tribine, vanja lisjak i Silvio Foretić, te muzikologinja marija Saraga, koji su inicijatori aktivnog uključivanja studenata u tribinu.

što nakon praizvedbe?

jedno od pitanja koje se nametnulo studentima je što sa skladbama nakon praizvedbe. Na 51. tribini imali smo pri-liku čuti dvadeset tri praizvedbe, što je svakako pohvalno, jer je jedan od cilje-va tribine, kako je istaknuo vanja li-sjak, upravo promicanje suvremenog glazbenog stvaralaštva. prema riječi-ma skladatelja Ivana božičevića, tribi-na treba biti mjesto na kojem će skla-datelji pokazati što su radili. I zaista, or-ganizatori s tog aspekta trebaju biti po-nosni, jer smo zahvaljujući njihovoj ini-cijativi čuli velik broj praizvedbi ili prvi put slušali izvedbu nekog djela u hr-vatskoj. primjetan je njihov trud te trud i rad skladatelja, ali čini se da je masov-no potrošačko društvo ostavilo trag i na glazbenoj umjetnosti. prema riječi-ma vanje lisjaka, cilj tribine nije stvo-riti remek–djela. I to je istina, jer orga-nizatori nisu odgovorni za stvaranje re-mek–djela. za to su odgovorni umjet-nici, u ovom slučaju skladatelji, koji bi svakom svojem djelu, bilo ono veliko ili

malo, trebali pristupiti kao remek–djelu.

Gdje su profesori?!

a što bi trebali raditi muzikolozi? muzi-kolozi bi takva djela trebali prepoznati, a onda se pobrinuti da i druge, izvođa-če i publiku, informiraju o njima. mno-gi će se složiti s konstatacijom da je glazba način komunikacije, ali studen-ti su se zapitali koliko je glazba zaista komunicirala s njima. Gordan tudor je istaknuo kako sa studentima treba po-raditi na pristupu suvremenoj glazbi, a onda i na načinu kojim će je prezenti-rati. mladi muzikolozi pokazali su inici-jativu da se aktivno uključe u život su-vremene glazbe, ali se domagoj Kuči-nić (student četvrte godine muzikologi-je i potpredsjednik studentske udruge fusNota) retorički zapitao: »tko će nas usmjeriti? Gdje su naši profesori?« Na-ime, uz tolik broj studenata muzikolo-gije, uistinu na ovogodišnju tribinu nije došao nitko od njihovih profesora s od-sjeka. Iako nisu ni mali ni nesposobni da se brinu za sebe i misle svojom gla-vom, studenti još uvijek nisu formirane ličnosti u profesionalnom smislu i po-trebno im je usmjerenje te savjet isku-snijih i starijih kolega i mentora.

Svrha je djelovanje

Odlika suvremene hrvatske glazbe je, prema riječima mladena tarbuka, stil-ska šarolikost u odnosu na sloven-

sku i srpsku, čemu je publika mogla i posvjedočiti na tribini. Ivan božičević smatra da skladatelji pišu glazbu koja je komunikativnija danas nego prije. ali ta suvremena glazba, osim kod neko-liko specijaliziranih ansambala, nije če-sto dio koncertnih programa. Glazbeni kritičar trpimir matasović konstatirao je da takvu glazbu ima priliku slušati uski krug ljubitelja glazbe u Opatiji, a veći broj publike tek svake druge godine na muzičkom biennalu zagreb. u raspravi su se mogli čuti i neki domišljati pothva-ti skladatelja koji su riješili taj »problem«. Kako bi izvodio svoju glazbu, miroslav miletić osnovao je gudački kvartet. I Gordan tudor nastupa sa svojim kvar-tetom saksofona (papandopulo kvar-tet) koji često izvodi njegova djela, ali i djela drugih suvremenih skladatelja. a u »pomoć« suvremenoj glazbi tudor je zajedno sa skladateljicom mirelom Iv-čević priskočio i osnivanjem festivala dani Nove glazbe Split. »Svi smo mi na tržištu«, rekao je Ivan božičević, a uz nove medije i tehnološki napredak danas je skladateljima i glazbi olakšana i komunikacija. dobra volja je tu, sada napokon treba naprijed. Studenti muzi-kologije kreću s poznatog terena. pred-ložili su održavanje koncerta za studen-te kompozicije na idućoj Glazbenoj tri-bini Opatija. Ideja je pozitivno prihvaće-na pa se nadamo da će nove genera-cije napokon otpetljati loop u kojem se suvremena glazba nalazi na hrvatskoj sceni.

Nove generacije, nove komunikacije »Koliko je glazba komunicirala s nama?« pitaju se studenti muzikologije i kompozicije na posljednjem danu opatijske tribine

Piše: Karmen Širović

P osljednji dan 51. Glazbene tribine Opatija bio je rezervi-ran za tribinu s t u d e n a t a

muzikologije i kompozicije, za dijalog s autorima novih djela, čije su praizvedbe studenti imali priliku čuti na koncertima 6., 7. i 8. studenoga. Na tribi-ni je sudjelovalo osamnaest studenata muzikologije, što je najveći broj studenata drugog odsjeka muzičke akademije koji se u posljednjih nekoliko godina pojavio na Glazbenoj tribini. muzikolozima su se priključila samo četiri studen-ta kompozicije koji, nažalost, nisu aktivno sudjelovali u ra-spravi.

Studentska promišljanja

Iako su studenti najprije imali namjeru razgovarati sa skla-dateljima o njihovim praizve-denim djelima, rasprava o temi Suvremena glazba u loopu na hrvatskoj sceni — edukaci-ja, produkcija, kritika, publika, koju su u sklopu 51. tribine vodile davorka begović i pe-tra pavić, mnoge je potaknu-la na razmišljanje o suvreme-noj glazbi. tako su i studenti svojom tribinom odlučili nasta-viti prethodnu temu te se osvr-nuti na cjelokupnu tribinu. Na pitanja kojima su željeli razja-sniti stanje, ali i ukazati na sla-be točke suvremene glazbe, spremno je odgovaralo neko-liko skladatelja koji su do po-sljednjeg dana ostali u Opatiji i pokazali otvorenost za dija-

Nadamo da će nove generacije napokon otpetljati loop u

kojem se suvremena glazba nalazi na hrvatskoj sceni

51 . G l a z b e n a t r i b i n a O p a t i j a — T r i b i n a s t u d e n a t a m u z i k o l o g i j e i k o m p o z i c i j e

»Tko će nas usmjeriti? Gdje su naši profesori?« retorički se zapitao student muzikologije i potpredsjednik udruge fusNota Domagoj Kučinić

FOtO

lu

IGI O

patI

ja

FOtO

lu

IGI O

patI

ja

FOtO

lu

IGI O

patI

ja

Mladen Tarbuk istaknuo je stilsku raznolikost hrvatske glazbe, dok Ivan Božičević smatra da je ona komunikativnija nego prije

Jedan od najstarijih hrvatskih skladatelja, 89–godišnji Miroslav Miletić, izvedbe svojih djela riješio je osnivanjem kvarteta Pro Arte

10 11

BR

OJ

188

, STU

DE

NI 2

014

.

BR

OJ

188

, STU

DE

NI 2

014

.

5 1 . G l a z b e n a t r i b i n a O p a t i j a — U z k o n c e r t C a n t u s A n s a m b l a , o d r ž a n 7. s t u d e n o g a 2 0 14 .

Anomički vremenski kontinuitetpraizvedbe djela vjekoslava Nježića, Sande majurec, borisa jakopovića i mirele Ivičević

Piše: Trpimir Matasović

O d Cantus an-sambla, kao » k u ć n o g « i z vođačkog tijela hrvat-skoga društva

skladatelja logično je očekivati da se pojavljuje i na hdS–ovim manifestacijama. tu je zadaću ansambl odradio i na ovogo-dišnjoj Glazbenoj tribini Opatija, predstavivši se programom koji je istodobno i reprezentativan za njega sâmog, ali i za cjelinu programske koncepcije ovog izdanja tribine. u pomirivanju tih dviju (ne potpuno kompatibilnih!) smjernica došlo je i do nekih nuž-nih kompromisa s obiju strana. S jedne strane, obljetničarska je programska politika Cantus ansambla (ovaj put pod ravna-njem Ivana josipa Skendera) bila predstavljena Sonatom za trubu i klavir Stjepana šuleka, djelom koje je svojom »nesuvremeno-šću« iskakalo iz programskih okvira tribine. S druge, danak posve svjesnoj »šarolikosti« tri-bine bila je izvedba skladbe ... sempre... borisa jakopovića, autora koji ne pripada više ili manje formaliziranom hdS–ovu skladateljskom establišmentu te je kao takav bio pomalo ne-očekivan na programu Cantus ansambla.

Sumirana proturječja

I upravo su te dvije skladbe na neki način sumirale sva (ne nuž-no negativna!) proturječja ne samo između Cantus ansambla i Glazbene tribine Opatija nego i unutar sâmih tih institucija. jer, ostatak je programa bio posve u skladu s uvriježenom praksom i Cantusa i tribine pa je u tom smislu i ispunio očekivanja. Prve note vjekoslava Nježića, Contra-tempo Sande majurec i Domino-sa Octarine mirele Ivičević tipična su (kvalitetna) djela za ansambl i manifestaciju tipičnih (kvalitetnih) skladatelja, i u tom smislu nijed-no od njih nije donijelo osobita iznenađenja.

Nesuvremeni eklektik

šulekova Sonata za trubu i kla-vir jest »stršala«, ne svojom ka-lendarskom nesuvremenošću, nego još više onom estetičkoga svjetonazora. uostalom, nije čak ni riječ o jednom od reprezenta-tivnijih šulekovih djela — kako je spomenuto u programskoj knjiži-ci, ta skladba je »do sada doži-vjela brojne izvedbe, osobito na studentskim koncertima« — ali ne i izvan akademsko–pedagoš-kog okvira. Ipak, šulek je imao smisla u navedenom programu — jer, hrvatski skladateljski esta-blišment ionako je najvećim dije-lom izašao (izravno ili posredno) ispod šulekova šinjela. I koliko god se šulekovi nasljednici trudi-li (ili ne trudili) to prikriti, odzvone učiteljeva svjetonazora nalazimo i u glazbama njegovih učenika, kao i učenika njegovih učenika.

dobrodošlo osvježenje

upravo je zbog toga skladba ... sempre... borisa jakopovića — koji nije ni neposredan ni po-sredan izdanak šulekove ško-le — bila dobrodošlo osvježenje na programu, primjer skladanja kvalitetne glazbe i izvan u nas dominantnih skladateljsko–teh-ničkih (a i estetičkih) obrazaca. to je djelo, uostalom, unutar ci-jele tribine izazvalo najveće po-lemike. doduše, ne (kako bi se očekivalo) zbog svojega glazbe-nog sadržaja, nego zbog sklada-teljeva popratnog teksta. Naime, mnogi su se zbunili (možda čak i uvrijedili!) tom jednom jedinom rečenicom u kojoj se spominju »anomički vremenski kontinui-tet«, »akustički potencijal spek-tralističkih tekstura«, »zoniranje zvučnih masa« i »antipozitivistič-ka sinteza«. da, stil je te rečenice možda pomalo hermetičan; no ako jakopovićevi kolege sklada-telji te studenti muzikologije u njoj navedene pojmove ne razumiju — a ne žele se ni raspitati za nji-hovo značenje — to više govori o njima sâmima nego o jakopovi-ću i njegovoj glazbi.

Šulekova Sonata za trubu i klavir te …sempre… Borisa Jakopovića na neki su način sumirali sva (ne nužno

negativna!) proturječja ne samo između Cantus Ansambla i Glazbene tribine Opatija nego i unutar sâmih tih institucija

Z l a t n a d v o r a n a H o t e l a I m p e r i a l , 7 . s t u d e n o g a 2 0 14 .

Alisios CamerataKlarinetist radovan Cavalin, violinistica vlatka peljhan, violončelist branimir pustički, violončelo i pijanistica mia elezović u Opatiji su se predstavili kao iskusni komorni glazbenici

Piše: Višnja Požgaj

K vartet alisios Ca-merata u nepunih se godinu dana dje-lovanja nametnuo i afirmirao u hrvat-skom glazbenom

životu zahvaljujući neuobičajenom sa-stavu vrhunskih glazbenika — iznimnih solista međunarodnog ugleda, koji su pronašli zajednički interes u kvalitet-nom komornom muziciranju. radovan Cavalin (klarinet), vlatka peljhan (violi-na), branimir pustički (violončelo) i mia elezović (klavir) u Opatiji su se predsta-vili kao iskusni komorni glazbenici u za-nimljivom, pretežito novom programu hrvatskih autora s čak pet praizvedbi.

židovski melos

davor bobić skladbu Menora (svijeć-njak) posvetio je upravo naručitelju — ansamblu alisios Camerata, koji je dje-lo praizveo prošle godine u japanu, predstavio ga zatim i na Cipru, a sada prvi put i u hrvatskoj. to virtuozno djelo s karakterističnim »vriskom« klarineta i energičnom pratnjom klavira temelje-

no je na židovskom folklornom melo-su, u očekivanju moguće obnove va-raždinske sinagoge. Svileni pokret vik-torije čop asocira na specifičan protok i oblikovanje vremena u toj nešto mir-nijoj skladbi koja glazbeni sadržaj pro-nalazi u kontrastnim fragmentima, pre-puštajući »svileni« sjaj klarinetu. Sklad-bu Introduction napisao je Ivan josip Skender za Alisios Cameratu s pod-naslovima Intimno, Hvalisavo i poma-lo vulgarno, Bolna ispovijed, Bijesno i Razilaženje. pojedini instrumenti pred-stavljaju se u solo odsječcima i moti-vima te postupno dobivaju reakciju od ostatka ansambla, svaki put na različit način, poput četvero neznanaca koji prvi put zajedno sjede i razmjenjuju ži-votna iskustva te proživljavaju emotivna stanja različitog intenziteta.

Ogledalo imena

Iznimnu atmosferu dočarala je Olja jelaska u skladbi Vjetar u planini Kar-mel. Ideja je bila potraga za određenim oblikom simetrije u proporcijama for-me kao i ravnoteža zvuka na više ra-zina, dok je sadržaj — prožet elemen-tom zraka — ogledalo naziva skladbe i imena samoga kvarteta (alisios je vjetar

koji puše na Kanarskim otocima gdje živi radovan Cavallin). može li se vjetar vidjeti, pita se autorica, ili ga opažamo tek micanjem grana na stablu? što je to i odakle dolazi? Skladba neobična naslova –oso mladena tarbuka lingvi-stička je dosjetka. Objašnjavaju je pod-naslovi koji završavaju tim istim nastav-kom: Giocoso istražuje kontraste dina-mike, boje, ritamske strukture i tempa, Noioso pokušava dosađivati, Nervo-so počinje izvlačenjem ceduljica iz še-šira s uputama za svakog glazbenika kako da izvede svoju dionicu, a Tene-broso iskušava proširivanje zvukovnih mogućnosti klasičnih instrumenata: primjerice, po klaviru se svira čekići-ma, klarinet izvodi multifone, a gudači Fawcettove flažolete.

jedino djelo koje na tom koncertu nije praizvedeno bila je skladba za klarinet solo 11 per 1 in 1 dubravka detonija, nastala u dubrovniku 1983. posveće-na je radovanu Cavallinu koji ju je i pra-izveo 1985. u zagrebu. uz mnogobroj-ne zvukovno–tehničke efekte, čak i uz povremenu upotrebu glasa, radovan Cavallin je to dosjetljivo njemu posve-ćeno djelo i ovom prigodom izveo su-vereno, angažirano i virtuozno.

Alisios Camerata po sastavu je ansambl

tipičan za Messiaenov Kvartet za kraj vremena (klarinet, violina, violončelo i klavir)

Mirela Ivičević predstavila je skladbu Dominosa Octarine

Od Sande Majurec na ovogodišnjoj smo Tribini u izvedbi Cantus Ansambla čuli Contratempo

FOtO

lu

IGI O

patI

ja

FOtO

lu

IGI O

patI

jaFO

tO l

uIG

I Opa

tIja

FOtO

lu

IGI O

patI

ja

Mladen Tarbuk

Alisios Camerata u Zlatnoj dvorani Hotela Imperial

12

BR

OJ

188

, STU

DE

NI 2

014

.

BR

OJ

188

, STU

DE

NI 2

014

.

Piše: Bojana Plećaš Kalebota

D a je pronašao uspje-šan recept za privla-čenje šireg kruga publike na koncerte suvremene glazbe, potvrdio je Cantus

ansambl i na svojem drugom koncertu iz ciklusa Cantus & Lisinski, održanom 10. studenoga 2014. u maloj dvorani vatroslava lisinskog u sezoni (s) po-vodom 70 godina hrvatskog društva skladatelja, 100. godišnjice rođenja Stjepana šuleka i 90. rođendana mil-ka Kelemena. Kvalitetno osmišljena programska koncepcija ansambla u aktualnoj sezoni više je nego atraktivna i kreirana da bi zadovoljila različite uku-se, od poklonika stvaralaštva izniklog na tradiciji (Stjepana šuleka i njegovih učenika), preko ljubitelja suvremene glazbe u najaktualnijem smislu riječi, do najnovijih glazbeno–scenskih ostvare-nja.

trolist šulekovih učenika

Kročeći putovima skladateljskog izriča-ja Stjepana šuleka i njegovih učenika, Cantus ansambl u ovoj sezoni iznosi detaljni prikaz stvaralaštva pripadnika njegove škole, izniklih na istim temelji-ma, a opet različitih svjetonazora i te-žnji. među prvima je iz šulekova razre-da potekao ovogodišnji slavljenik milko Kelemen, čije je Konstelacije za komor-ni ansambl Cantus ansambl izveo na svojem prvom ovosezonskom koncer-tu nakon šulekove Prve sonate za kla-vir. Na istom je koncertu svoje mjesto našao i posljednji opus Stanka horva-ta, Silazak na vrh za glas i komorni an-sambl, skladan na stihove luke paljet-ka. Niz je nastavljen na drugom koncer-tu na kojem je predstavljeno stvaralaš-tvo dvojice pripadnika horvatove skla-dateljske generacije koja je diplomirala 1956. i 1957. godine, Nikole Glassla i nedavno preminulog Krešimira šipu-ša te dubravka detonija, koji je uz stu-dij kompozicije završio i klavir u razredu Svetislava Stančića. Stvaralaštvo skla-datelja i pijanista Nikole Glassla vrlo je malo poznato, što u najvećoj mjeri mo-žemo pripisati njegovu životu i djelova-nju izvan hrvatske, točnije u münche-nu, u koji je otišao 1964. godine. Sve do koncerta koji je navedenom sklada-teljskom trojcu godine 2005. upriličilo hrvatsko društvo skladatelja, a potom i susreta u povodu skladateljeva 90. ro-đendana pet godina poslije, njegov je

opus bio gotovo nepoznat. Novu priliku za upoznavanje Glasslove skladatelj-ske osobnosti pružio nam je uvijek po-uzdani pijanist Filip Fak, otvorivši drugu ovosezonsku koncertnu večer Cantus ansambla konciznom i usredotoče-nom izvedbom Glasslove dvadeseto-minutne Sonate za klavir u F–duru, na-stale 1980. godine. trostavačno ostva-renje eklektičnog karaktera, vjeran je odraz skladateljeva pijanističkog umije-ća i prisnosti s glazbalom, ali i tradici-jom, razvijenih melodija karakterističnih za neoromantizam, uz prevladavajuće elemente neoklasicizma.

Samoborska praizvedba

u nastavku prvoga dijela koncerta, uz ansambl, pod vodstvom stalnog diri-genta Ivana josipa Skendera, nastu-pio je sve uspješniji pijanist mlađe ge-neracije aljoša jurinić, izvevši prvi put nakon praizvedbe u Samoboru, 14. li-stopada 2014., skladbu dubravka de-tonija Noć između srijede i petka za kla-vir i komorni orkestar. Nastavak je to uspješne višegodišnje suradnje sa Sa-moborskom glazbenom jeseni, u sklo-pu koje Cantus ansambl iz godine u godinu praizvodi djela hrvatskih skla-datelja uz laureate međunarodnog na-tjecanja mladih glazbenika Ferdo Liva-dić. Nakon akustične franjevačke cr-kve u Samoboru u kojoj je praizvede-na, skladba, koju prema riječima autora čini »14 među se povezanih, a naizgled kontrastnih pogleda… na jednu po-nešto neobičnu noć, samo jedno od mnogih mračnih ili neuobičajenih stanja u umjetnikovu životu, noć koja može biti i metafora za dan, ljubav, život ili neke druge manje važne pojave i stvari«, do-bila je novu zvukovnu dimenziju u maloj dvorani Lisinski. Nastala u rano prolje-će 2014. u dubrovniku, pisana je upra-vo za aljošu jurinića i Cantus ansambl, koji su njezinoj najnovijoj izvedbi pristu-pili s velikim entuzijazmom, kreirajući zanimljive i moćne zvukovne kontraste. pijanist aljoša jurinić uspio je proniknu-ti u njezinu virtuozitetom obavijenu srž, prožetu izmijenjenim citatima iz popu-larnih repertoarnih ostvarenja beetho-vena, mozarta i Chopina i kontrastnim raspoloženjima.

requiem minor

početak drugoga dijela večeri pripao je posljednjem iz generacijskog trolista šulekovih studenata koji su na zagre-bačkoj muzičkoj akademiji diplomira-li 1956./1957. godine, nedavno premi-nulom skladatelju i dirigentu Krešimi-ru šipušu. Nastavivši se usavršavati u inozemstvu, a potom i nižući dirigent-ske uspjehe diljem europe, Krešimir ši-puš za prebivalište je odabrao Oslo, u kojem je i njegovo posljednje počivali-šte. Iz bogatog opusa koji čine brojna orkestralna, komorna, vokalno–instru-mentalna i scenska djela, članovi Can-

tus ansambla, violinisti Ivan Novinc i martin draušnik, violist tvrtko pavlin i violončelist jasen Chelfi, izveli su jed-no od njegovih najvažnijih ostvarenja, peterostavačni drugi gudački kvartet, Requiem minor, posvećen uspomeni na skladateljeva preminulog oca, čije je ishodište moguće pronaći u srednjo-vjekovnoj kadenci Dies irae.

mirelina Operna sapunica

Osobitost ovosezonskog ciklusa Can-tus ansambla čini podciklus Soap Opera, ostvaren u koprodukciji s mu-zičkim biennalom zagreb i Kulturom promjene SC–a. atraktivan projekt sta-pa elemente opere s onima tipičnim za sapunice u pet epizoda koje potpisuje petero skladatelja (mladen tarbuk, mi-rela Ivičević, zoran juranić, Silvio Fo-retić i Gordan tudor), stvarajući prema dramaturškom predlošku Irene škorić i u režiji dore ruždjak podolski. poje-dinačne (pra)izvedbe na svakome od koncerata bit će zaokružene u cjelinu na mbz–u 2015. Nakon prve epizode mladena tarbuka, u kojoj se dvije pro-tagonistice susreću u prostoru Kon-certne dvorane vatroslava lisinskog, na koju su podsjetili i videoisječci uoči nastavka, koncept, glazbu i libreto za drugu epizodu (nastavak) osmislila je mirela Ivičević, naslovivši je 853211 Dreamgirls! epizodu jedne od najinven-tivnijih skladateljica mlađe generacije s bečkom adresom, koja u svojim ostva-renjima pronicavo ironizira društvene norme i zbivanja, najbolje opisuje njezin citat: »moje Dreamgirls nastale su kao antipod Irmi i mireli iz nadasve inspira-tivnog Irenina predloška. Dreamgirls nisu nikakav ultimativni uzor, nisu savr-šene, nisu ništa bolje, moralnije ni kvali-tetnije od predloženih im ‘kolegica’ Irme i mirele čije su uloge dobile, nisu čak ni simpatične. Dreamgirls jesu jedan od tisuću alternativnih ženskih snova mimo ili uz onaj o bivanju nezamjenji-

vo savršenom suprugom i majkom, a koje se mnoge žene boje (priznati) da sanjaju. Snova koje sanjati, a ni provo-diti u djelo ne moraju, ali ako se na to ikad odluče, bit će to sasvim u redu. za razliku od Irme i mirele, životna sreća Dreamgirls ne ovisi o njihovoj fizičkoj i socijalnoj kvalificiranosti za posjedova-nje emocionalnog i materijalnog imet-ka nekog drugog (odnosno o bivanju u posjedu tog nekog drugog), jer naj-važnije već i same posjeduju — žive u svijetu u kojem mogu biti vlasnice onog čime se još uvijek tužno mali broj stvar-nih žena može pohvaliti: vlastitog tijela, misli, egzistencije; vjere u samu sebe.« Nadahnjujući nastavak sapunice mirele Ivičević ispunjen je domišljatim sklada-teljskim rješenjima i izvrsnim poznava-njem prilagodbe sceni. u skladnoj inte-rakciji sa članovima Cantus Ansambla pod dirigentskim vodstvom Ivana jo-sipa Skendera, dojmljive su bile solisti-ce, sopranistica Gorana biondić i me-zzosopranistica Ivana Srbljan, ostvariv-ši uvjerljivu izvedbu na tragu provoka-cije. Nastavak zorana juranića slijedi u veljači.

Nadahnjujući nastavak operne sapunice Mirele

Ivičević, naslovljen 853211 Dreamgirls!, ispunjen je domišljatim skladateljskim rješenjima i izvrsnim poznavanjem prilagodbe sceni

M a l a d v o r a n a L i s i n s k i , 10 . s t u d e n o g a 2 0 14 . S e z o n a C a n t u s A n s a m b l a

Dreamgirls Mirele Ivičević i Šulekovi studenti obilježili drugi ovosezonski koncertNaš je jedini ansambl za suvremenu glazbu s kontinuiranim djelovanjem pronašao uspješan recept za privlačenje publike

Sopranistica Gorana Biondić i mezzosopranistica Ivana Srbljan u drugoj epizodi operne sapunice čija je autorica Mirela Ivičević ved

raN

met

elKO

ved

raN

met

elKO

14 15

BR

OJ

188

, STU

DE

NI 2

014

.

BR

OJ

188

, STU

DE

NI 2

014

.

K a n a d s k a t u r n e j a C a n t u s A n s a m b l a (14 . — 2 0 . s t u d e n o g a 2 014 . u To r o n t u , O t t a w i , M o n t r e a l u i K i t c h e n e r u )

Unatoč hladnoći i snijeguu organizaciji hrvatskog društva skladatelja, čija je 70. godišnjica središnji povod turneje, u suorganizaciji Canadian Sinfoniette i uz potporu veleposlanstva rh u Ottawi i konzularnog odjela u mississaugi, ansambl je na četiri koncerta predstavio djela dvanaest probranih hrvatskih skladatelja

Piše: Karolina Rugle

G ust raspored g l a z b e n i k a Cantus ansam-bla u listopadu rezultirao je nizom izvrsnih

nastupa početkom studenoga: počeli su (pra)izvedbama na opatij-skoj Glazbenoj tribini, gdje su izve-dena djela Stjepana šuleka, bo-risa jakopovića, Sande majurec, vjekoslava Nježića i mirele Ivičević, čija se skladba za solo flautu dani-ja bošnjaka i ansambl pripremala i za veliki koncert koji će uslijediti nešto više od tjedan dana poslije u torontu. Odmah nakon Opatije, na zagrebačkom koncertu u sklopu ciklusa Cantus&Lisinski u prvom je planu bila druga generacija šu-lekovih studenata: Nikola Glassl, Krešimir šipuš i dubravko detoni, a praizvedena je i druga epizoda ovosezonskog projekta Cantusa, mbz–a i Kulture promjene, Soap Opere, iz pera jedine skladateljice iz skladateljske petorke sapunice, mirele Ivičević. pokusi tih dana nisu prestajali jer se već dva dana nakon posljednjeg ovogodišnjeg koncerta ciklusa krenulo na preko-oceansku turneju.

Kanadske veze

razvijajući kulturne veze s Kana-dom te nastavljajući višegodišnju suradnju s ansamblom les amis iz

Kanade, od 14. do 20. studenoga ove godine Cantus ansambl odr-žao je koncerte u trima najvećim kanadskim kulturnim središtima: torontu, Ottawi i montrealu, a po-tom je gudački kvartet ansambla održao koncert u Kitcheneru, na poziv kolega iz gudačkog kvarteta penderecki. u organizaciji hrvat-skog društva skladatelja, čija je 70. godišnjica središnji povod turneje, u suorganizaciji Canadian Sinfoni-ette i uz potporu veleposlanstva rh u Ottawi i konzularnog odjela u mississaugi, ansambl je na četi-ri koncerta predstavio djela dvana-est probranih hrvatskih skladatelja suvremene glazbe: milka Keleme-na, Krešimira šipuša, anđelka Klo-bučara, Stanka horvata, marka ruždjaka, Frane paraća, berisla-va šipuša, Srđana dedića, mlade-na tarbuka, Krešimira Seletkovića, Ivana josipa Skendera i mirele Ivi-čević. Svoj prvi koncert u Kanadi ansambl je održao još 2008. godi-ne, otkad traje suradnja i kulturna razmjena između ansambla les amis, Cantus ansambla i muzič-kog biennala zagreb. toj se skupi-ni pridružio i Gudački kvartet pen-derecki, ugostivši gudački kvartet Cantus ansambla (Ivan Novinc, martin draušnik, tvrtko pavlin i jasen Chelfi) u ciklusu podnev-nih koncerata na Sveučilištu Wilfri-ed Laurier, gdje su izveli gudačke kvartete Krešimira šipuša, Srđa-na dedića, Krešimira Seletkovića i Ivana josipa Skendera.

Publiku su činili kanadski Hrvati, brojni članovi

diplomatskog zbora i nekoliko ljubitelja glazbe koji su uspjeli doći na koncert unatoč velikoj hladnoći i snijegu koji je tih dana zahvatio i Ottawu

Suradnja na koncertima

prvi koncert ovogodišnje turneje održan je u glasovitom studiju Glenn Gould u torontu, a na programu su bile dvije praizvedbe stranih auto-ra (Dance, Song and Celebration katalonskog skladatelja beneta Casablancasa i Yacami Va-riazioni kanadskog skladatelja michaela pepe) te prve izvedbe izvan hrvatske skladbi mirele Ivičević (Dominosa Octarine) i berislava šipuša (..un breve viaggio verso le luci di Amaraath..). uz Cantus ansambl nastupili su i članovi an-sambla les amis, u izvedbama skladbi micha-ela pepe i berislava šipuša, a kao solisti poseb-no su zablistali udaraljkaši marko mihajlović i hrvoje Sekovanić u izvedbi šipuševe skladbe za dva klavira, udaraljke i ansambl. Osim njih, u glavnim su ulogama bile pijanistice Srebrenka poljak i erika Crino, a u skladbi mirele Ivičević flautu solo svirao je dani bošnjak. Izrazito po-zitivne reakcije mnogobrojne publike u dvorani označile su uspješan početak turneje i dale po-ticaj za daljnje koncerte.

unatoč snijegu

u Ottawi su ansamblu toplu dobrodošlicu pri-redili veleposlanik rh u Kanadi, gospodin ve-selko Grubišić, i djelatnici našeg tamošnjeg ve-leposlanstva. Nakon primanja, večere i druže-nja u veleposlanstvu, dio ansambla bio je smje-šten i u rezidenciji veleposlanstva za boravka u Ottawi, što će im zasigurno ostati zabavna us-pomena. posjetili smo i zgradu kanadskog par-lamenta, čuli sve zanimljivosti o kanadskoj po-vijesti i snimili neizbježne fotografije uz portre-te kraljice viktorije, nakon čega su predstavni-ci veleposlanstva i zamjenik ministrice kulture, berislav šipuš, održali nekoliko uspješnih sasta-

naka s ministricom Kanadske ostav-štine i službenih je-zika Shelly Glover, te sa šeficom kabi-neta predsjednika parlamenta Kenzie potter. uslijedio je jednako uspješan sastanak u Ka-nadskom vijeću za umjetnosti.

posjet Ottawi za-okružio je koncert Cantus ansambla u macKay united Church, na kojemu su članovi ansam-bla izveli puhač-ki kvintet Stanka horvata (Appel), Nonet milka Ke-lemena, kvartet messiaenovsko-ga sastava marka ruždjaka (Prudent Views of My Love Passing by the Se-ason) te reperto-arnu skladbu an-sambla, Tan Hetti berislava šipuša.

Koncert je održan uz srdačnu potporu publike koju su činili kanadski hrvati, brojni članovi di-plomatskog zbora i nekoliko ljubitelja glazbe koji su uspjeli doći na koncert unatoč velikoj hlad-noći i snijegu koji je tih dana zahvatio i Ottawu.

Sunčani Québec

prijelazom na francusko govorno područje promijenile su se pomalo i vremenske prilike, pa smo imali priliku prošetati vjetrovitim i pro-hladnim, ali ipak sunčanim montréalom. ta-mošnja Chapelle de bon pasteur, većini glaz-benika dobro poznata koncertna lokacija, bila je savršenim mjestom posljednjeg koncerta u velikom sastavu, kad su izvedeni Prvi gudač-ki kvartet Ivana josipa Skendera, Scherzo za puhački kvintet Frane paraća, Glazba za Can-tus Ansambl anđelka Klobučara i tri stavka iz Sjećanja na Issu mladena tarbuka, djelo zbog kojega su maestro Skender i članovi ansambla prepoznati u podzemnoj željeznici u montréalu. publika u montréalu doista je bila iznenađenje. Naime, osim dugog pljeska i pozivanja ansam-bla na dodatni izlazak pred publiku, nekoliko je slušatelja ostalo upoznati glazbenike te razgo-varati o nekim našim skladateljima čija su djela upoznali u vrijeme studija, a pojavila su se i pi-tanja koja smo već čuli od nekoliko posjetitelja koncerta u torontu — gdje se može kupiti Cd Cantus ansambla? Na put nismo došli praznih ruku, pa su svi naši kanadski suradnici i doma-ćini na dar dobili neka izdanja hrvatskih sklada-telja, no nakon svega ostaje pitanje montreal-ske publike i nada ansambla da će prije slje-dećega susreta na nekom od gostujućih kon-cerata zaista i osvanuti već dugo planirano Cd/dvd izdanje Cantus ansambla, ujedno i prvo pravo reprezentativno izdanje s kojim se može uputiti na neki budući boarding pred uzbudljivu i uspješnu turneju poput ove kanadske.

P i j a n i s t i c a T a m a r a J u r k i ć S v i b e n k a o z n a n s t v e n a n o v a k i n j a – a s i s t e n t i c a o d r ž a l a l e c t u r e – r e c i t a l u K a n a d i

Sedmero veličanstvenih

S lobodna sam objaviti čitateljstvu Cantusa da sam kao znanstvena novakinja–asistentica 5. listopada 2014. otputovala avionom (o vlastitom trošku) u Kanadu održati pozivno predavanje i dva koncerta na muzičku aka-demiju Sveučilišta laval u Quebec Cityju.

Nakon dolaska, na uvodnom su me sastanku predstavili dekanu fakulteta, profesorima i studentima te sam 8. listo-pada u 16 sati održala lecture–recital na francuskom jeziku na temu Trois compositeurs Juifs de Croatie: La tragedie des camps de concentration (tri hrvatska skladatelja ži-dovskog podrijetla: tragedija koncentracijskih logora). u sklopu predavanja predstavila sam i kulturnu povijest hr-vatske i hrvatske glazbe, glavne odrednice glazbenih sti-lova u hrvatskoj u 19. i prvoj polovici 20. stoljeća te sam izvela djela hrvatskih skladatelja žige hirschlera, rikarda Schwarza i alfreda Schwarza, kao tri paradigmatična pri-mjera različitih stilova u hrvatskoj glazbi prve polovice 20. stoljeća. dana 9. listopada u 19.30 održala sam recital s hrvatskim kornistom hrvojem pintarićem i kanadskim umjetnikom na trombonu, profesorom jamesom leben-som, na kojem su predstavljena djela sedmoro hrvatskih skladatelja: miljenka prohaske, Ivana pl. zajca, Ivane lang, alfija Kabilja, tomislava uhlika, Ive josipovića i davora bo-bića. posebnost toga koncerta bila je svjetska praizvedba Prijateljskog trija alfija Kabilja, skladanog u listopadu ove godine posebno za navedeni sastav. u petak, 11. listo-pada, ista je skladba, s djelom Kasno jutro alfija Kabilja, snimljena u specijalnom tonskom studiju larC Sveučilišta laval. (tamara jurkić Sviben)

Tamara Jurkić Sviben, Hrvoje Pintarić i James Lebens

ved

raN

KO

Cel

j

ved

raN

KO

Cel

j

Toronto TN Tower gdje je Studio Glenn Gould

Cantus Ansambl s članovima Les Amis pod vodstvom Ivana Josipa Skendera u Studiju Glenn Gould

Cantus puhači i Glenn Gould u trenucima opuštanja

Kar

OlI

Na

ru

Gle

16 17

BR

OJ

188

, STU

DE

NI 2

014

.

BR

OJ

188

, STU

DE

NI 2

014

.

2 3 . M e m o r i j a l F r a n j o K r e ž m a u s k l a d a t e l j e v u r o d n o m O s i j e k u , 7. — 9 . s t u d e n o g a 2 0 14 .

Gudači nadmašili očekivanjaSusret gudača izmjenjuje se bijenalno sa susretom pijanista Darko Lukić

Piše: Bojana Plećaš Kalebota

D vije godine nakon 150. godišnjice ro-đenja hrvatskog violinista i skladate-lja Franje Krežme, njegov rodni Osijek

odužio mu se još jednim, 23. memo-rijalom Franjo Krežma, međunarodnim susretom mladih gudača, održanim od 7. do 9. studenoga u Koncertnoj dvo-rani Glazbene škole Franje Kuhača i u atriju Gradske straže muzeja Slavonije. jedna od najvažnijih kulturno–glazbe-nih manifestacija istočne hrvatske koja se održava u spomen na toga prerano preminulog violinskog virtuoza, bije-nalno se izmjenjujući s pijanističkim memorijalom Darko Lukić i okupljajući odabrane gudače iz zemlje i inozem-stva, i ove je godine upriličena u organi-zaciji Glazbene mladeži u Osijeku, pod pokroviteljstvom Grada Osijeka, Osječ-ko–baranjske županije i ministarstva kulture republike hrvatske.

Kratki život

jedan od brojnih istaknutih hrvatskih glazbenih umjetnika 19. stoljeća, Fra-njo Krežma, rođen je u Osijeku, 2. rujna 1862. godine. pokazavši iznimnu na-darenost za glazbu već u ranom dje-tinjstvu, preselivši se u zagreb, violinu počinje učiti kao četverogodišnjak kod đure eisenhutha na Glazbenoj ško-li hrvatskoga glazbenog zavoda. Na-kon toga sa sestrom odlazi na studij u beč, završivši tamošnji Konzervatorij u dobi od samo trinaest godina. postavši slavan tijekom višegodišnjega koncerti-ranja po najuglednijim europskim glaz-benim središtima, godine 1879. prihva-ća ponudu benjamina bilsea za mjesto koncertnoga majstora u njegovu vrlo popularnom orkestru u berlinu, koji je poslije izrastao u berlinsku filharmoniju, a s kojim je nastupao i solistički po Nje-mačkoj, Italiji, Francuskoj, austriji i dru-gim europskim zemljama. Franjo Kre-žma preminuo je od posljedica teške upale uha na vrhuncu karijere, tijekom turneje, 15. lipnja 1881. u Frankfurtu na majni, a njegovi su posmrtni ostaci tri godine poslije pokopani na zagrebač-

kom mirogoju. tijekom kratkoga života bavio se i skladanjem i dirigiranjem, a zahvaljujući iznimnom virtuozitetu cije-nili su ga mnogi slavni suvremenici, po-put Giuseppea verdija, Franza liszta i henrija vieuxtempsa.

unatoč iznimno kratkom životu, Kre-žma je uspio ostvariti svoje snove i ostaviti trag na domaćoj i međunarod-noj glazbenoj sceni. u njegovu sklada-teljskom opusu najbrojnija je salonska glazba — virtuozne minijature i fanta-zije za violinu i klavir kojih je skladao stotinjak, a koje je, istražujući njegovu ostavštinu, otkrio Franjo Kuhač. Simfo-nija u a–molu, tri uvertire, nekoliko ko-račnica i plesova, Scherzino za violinu i klavir, više skladbi za violinu i orkestar, skladbe za violinu (romance, Bosanski guslar, Iz hvatskog primorja), gudač-ki kvartet, zborske skladbe i solo pje-sme tek su dio njegova sačuvanog na-slijeđa, o čijoj neupitnoj vrijednosti svje-doče i snimke iz fonoteke hrvatskoga radija.

entuzijastične izvedbe

važnost Franje Krežme u razvoju vio-linističke tradicije na našim prostorima tijekom više od četiri desetljeća potvr-đuje i memorijal koji je utemeljila neka-dašnja ravnateljica Glazbene škole Fra-nje Kuhača u Osijeku, profesorica Gor-dana Gojković. podijeljen u tri koncer-tne večeri, memorijal je i ovaj put imao isti cilj: predstaviti nadarene mlade gu-dače i približiti klasičnu glazbu široj jav-nosti, ponajprije mladima. Sudeći po reakcijama i broju posjetitelja, misija je uspjela. prva je večer u do posljednjeg mjesta ispunjenoj Koncertnoj dvorani Glazbene škole Franje Kuhača protekla u znaku najmlađih sudionika, učenika

Glazbenih škola Pavla Markovca, Bla-goja Berse i Vatroslava Lisinskog iz za-greba, Franje Kuhača iz Osijeka i Kon-zervatorija za glazbu i balet iz ljublja-ne, nagrađenih na državnim i međuna-rodnim natjecanjima, od kojih su neki od ove jeseni studenti na zagrebačkoj muzičkoj akademiji. jedna za drugom nizale su se tako entuzijazmom prože-te izvedbe; nakon dopadljivog nastupa najmlađe violinistice matee barišin sli-jedila je izvedba temperamentne vio-lončelistice Sare čano, koja je potom nastupila u duu s odmjerenim violini-stom Nikolom pajanovićem, izazvav-ši oduševljenje publike uigranim na-stupom. violinist matej mihaljević od-svirao je ljupki Menuet za violinu i kla-vir, op. 18 dore pejačević, a drugi dio večeri obilježili su virtuozni nastupi pe-dantne srednjoškolke Noami Konforte te spretnog i vrlo muzikalnog kontraba-sista Igora šajatovića, dobitnika druge nagrade na nedavno održanom Natje-canju Papandopulo, koji je, poput sen-zibilne violončelistice Ive Ilakovac, koja je zaključila prvu koncertnu večer, od-nedavno student na muzičkoj akade-miji u zagrebu. drugi dan 23. memori-jala Franjo Krežma protekao je u znaku koncerta studenata violine na muzič-kim akademijama u beču, budimpešti i zagrebu. raznolik i zahtjevan program nisu činila samo popularna repertoarna ostvarenja, što je tome koncertu dalo dodatnu težinu. mlada violinistica eva šulić, studentica uglednoga profesora leonida Sorokowa koji violinu preda-je u beču i zagrebu, istaknula se tem-peramentnim, intonativno preciznim i filigranski istkanim izvedbama virtuo-znih skladbi Giuseppea tartinija i Fritza Kreislera. uslijedio je nastup Osječani-na zvonimira Krpana, studenta zagre-

bačke muzičke akademije iz razreda davora philipsa, koji je uz djela paga-ninija i Sibeliusa, izveo salonski profi-njenu interpretaciju skladbe Souvenir à Steinbrück Franje Krežme. Gošća iz budimpešte, eszter Kökény, ostavila je snažan dojam uvjerljivim promišljanjem skladbi ernesta blocha i bele bartóka, a studentsku je večer zrelom i preci-znom izvedbom skladbi leoša jana-čeka i Fritza Kreislera zatvorio violinist martin Krpan, student treće godine na muzičkoj akademiji u zagrebu, u razre-du leonida Sorokowa.

Sjajna Kahriman

završna večer memorijala već je tradi-cionalno u znaku solističkog recitala, a ovaj je put ta čast pripala mladoj vio-linistici također iz razreda prof. leoni-da Sorokowa na muzičkoj akademiji u zagrebu, dvadesetpetogodišnjoj đani Kahriman. dobitnica najviših nagrada u hrvatskoj i inozemstvu, već ima zavi-dan broj održanih koncerata i nastupa uz ugledne orkestre, a uz to je stalna članica ansambla Zagrebački solisti. uz pouzdanu klavirsku pratnju renate hil, dugogodišnje umjetničke suradnice na memorijalu Franjo Krežma, ta je profi-njena glazbenica izvedbama dojmljivih skladbi johannesa brahmsa, Claudea debussyja i manuela de Falle, iskazala visoku razinu tehničke spreme, istan-čanu sposobnost tonskog oblikovanja te preciznost i višeslojnost u iznošenju glazbenog sadržaja. briljantnim nastu-pom đane Kahriman završio je još je-dan uspješni međunarodni susret mla-dih gudača, koji je, zahvaljujući uistinu visokoj razini kvalitete, ove godine nad-mašio sva očekivanja.

Važnost Franje Krežme u razvoju violinističke tradicije

na našim prostorima tijekom više od četiri desetljeća potvrđuje i Memorijal koji je utemeljila nekadašnja ravnateljica Glazbene škole Franje Kuhača u Osijeku, profesorica Gordana Gojković.

Dvadesetpetogodišnja dubrovačka violinistica Đana Kahriman

dav

Or

IN t

ram

dav

Or

IN t

ram

Završna večer Memorijala Franjo Krežma u Osijeku nadmašila je očekivanja

18 19

BR

OJ

188

, STU

DE

NI 2

014

.

BR

OJ

188

, STU

DE

NI 2

014

.

Radio u svojem kvartu radijska emisija Putovi hrvatske glazbe u povodu jubilarne, 15. sezone ugostila vokalni ansambl Brevis u radijskom koncertnom studiju

popularizacija klasike

prateći tematsku poveznicu putova-nja, 24. listopada 2014., Putovi hrvat-ske glazbe u suradnji s hrvatskom glazbenom mladeži i njezinim projek-tom Glazba u mom kvartu, ugostili su u »svojem kvartu«, točnije u Studiju Zvonimir Bajsić hrt–a, izvrsni vokal-ni ansambl Brevis iz Osijeka. hrvatska glazbena mladež ove godine obilježa-va šest desetljeća djelovanja. Navršilo se i četrdeset pet godina međunarod-nog kulturnog centra u Grožnjanu, važ-nog uporišta za razvoj i napredovanje mladih glazbenih, likovnih, dramskih i filmskih umjetnika na međunarodnoj razini. Svojim najnovijim projektom, koji od 2012. godine ostvaruje s uredom za obrazovanje, kulturu i sport Grada zagreba i centrima za kulturu, hrvat-ska glazbena mladež nastavlja misiju približavanja glazbene umjetnosti mla-dim naraštajima, s ciljem popularizaci-je klasične glazbe i odgajanja buduće koncertne publike, omogućujući dje-ci i mladima primjeren doživljaj glazbe, u odgovarajućim prostorima i u nepo-srednoj blizini stanovanja. edukativnim koncertima visokokvalitetnih glazbe-nika i ansambala, hrvatska glazbena mladež nastavlja promicati ideju zajed-ništva i proniknuća u sve tajne glazbe-ne umjetnosti, kao i njezina smisla.

O vrijednosti toga projekta razgovara-le su u uvodu emisije, izravno iz Studi-ja Zvonimir Bajsić, glavna tajnica hGm–a dubravka dujmović Kušan i uredni-

ca Iva lovrec štefanović, prepustivši potom glavnu riječ vokalnom ansam-blu Brevis iz Osijeka koji je, pod vod-stvom antoanete radočaj–jerković i uz klavirsku pratnju davora dedića, brojnim učenicima osnovnih i srednjih škola predstavio presjek svojega stan-dardnog i novog repertoara. jedan od vodećih hrvatskih djevojačkih zborova osnovan je 1995. godine kao rezultat višegodišnjeg rada na području vokal-nog obrazovanja u Osijeku, nastavlja-jući rad već postojećeg dječjeg zbora Osječki zumbići. ansambl od sedam-desetak članica, u dobi od 14 do 26 godina, ostvaruje brojne uspjehe na festivalima i natjecanjima u hrvatskoj, Grčkoj, Italiji, Njemačkoj, mađarskoj, austriji, Kanadi i švedskoj, osvajaju-ći niz nagrada i priznanja. Svojim naj-većim dostignućem smatraju nastup u Carnegie Hallu u New Yorku, 2013. go-dine. Gostovanje »u kvartu« Putova hr-vatske glazbe članice ansambla otvori-le su uigranom i profinjenom izvedbom ciklusa Pjesni ljuvene josipa hatzea, zabilježenog i na njihovu nosaču zvu-ka iz 2009. godine. Na istom izdanju svoje su mjesto našle i Varijacije na na-rodnu temu Slavka zlatića, čija je doj-mljiva izvedba u Studiju Bajsić ostavila iznimno dobar dojam na mladu publi-ku. Nakon Primorskih napjeva srpskog skladatelja Stevana Stojanovića mo-kranjca, predane su brevisice, predvo-đene preciznom rukom antoanete ra-dočaj–jerković, uz potporu pijanista davora dedića, izvele efektno ostva-

renje borisa papandopula, Vanjkušac.

uhlikov rođendan

uz izvedbu simpatične skladbe Mak tomislava uhlika, koji je baš toga dana slavio rođendan, čime je zaslužio i jazzy interpretaciju pjesme Happy birthday, bila je vezana i zanimljiva priča o nje-zinu nastanku, koja je ispričana publi-ci i slušateljima trećega programa hr-vatskoga radija. Glazbeno putovanje hrvatskim krajolicima gošće iz Osije-ka zaključile su nadahnutom izved-bom popularne pjesme Ftiček veli jo-sipa štolcera Slavenskog. u drugom dijelu nastupa ljupke mlade glazbenice predstavile su dio najnovijeg repertoa-ra; Kyrie i Gloriju iz Mise br. 6 mađar-skog skladatelja rođenog u transilvaniji, Györgya Orbana, Salve Reginu baskij-skog skladatelja javiera busta te napo-sljetku skladbu Adiemus velškog skla-datelja Karla jenkinsa. upravo zahva-ljujući snimci navedene pjesme objav-ljenoj na YouTubeu, vokalni ansambl Brevis dobio je poziv na gostovanje u Carnegie hallu pa stoga nije nima-lo iznenadio očit emotivni naboj s ko-jim su te entuzijastične mlade glazbe-nice pristupile njezinoj izvedbi. bio je to prikladan završetak dojmljivog glazbe-nog događaja, zbog kojeg valja čestita-ti svim sudionicima, a brevisicama i nji-hovim voditeljima poželjeti puno uspje-ha i više koncerata na domaćoj glaz-benoj sceni.

Jubilarnu, 15. sezonu emitiranja uživo emisija

Putovi hrvatske glazbe obilježava temom putovanja

S t u d i o Z v o n i m i r B a j s i ć H R T – a i e t e r T r e ć e g a p r o g r a m a H R – a , 2 4 . l i s t o p a d a 2 0 14 .

Piše: Bojana Plećaš Kalebota

C iklus emisija Putovi hrvatske glazbe koji od 2000. godine na trećem programu hrvatskoga radija ure-đuje i vodi Iva lovrec štefanović, iz tjedna u tjedan petkom ugošćuje hrvatske skladatelje i interprete, a aktualnu, 15. sezonu emitiranja uživo obilježava temom putovanja. Neupitnu vrijednost emisije koja

sustavno i predano promiče hrvatsko glazbeno stvaralaštvo, pruža-jući hrvatskim skladateljima jedinstvenu priliku detaljnog predstavlja-nja vlastitih uradaka i prateći sve novosti s toga područja, potvrđuju i priznanja: Nagrada hdS–a Josip Andreis za doprinos području muzikologije i glazbene publicistike za 2011. godinu, koju joj je do-dijelilo hrvatsko društvo skladatelja te Godišnja nagrada hrvatske radiotelevizije za osobit doprinos u produkciji programskog sadržaja 2014. godine.

Hrvatska glazbena mladež u Studiju Bajsić na javnom emitiranjeu emisije Putovi hrvatske glazbe

dar

IO N

javr

O

Vokalni ansambl Brevis iz Osijeka pod vodstvom Antoanete Radočaj-Jerković

dar

IO N

javr

O

20 21

BR

OJ

188

, STU

DE

NI 2

014

.

BR

OJ

188

, STU

DE

NI 2

014

.

M u z e j M i m a r a u Z a g r e b u , 7. l i s t o p a d a 2 0 14 . , c i k l u s S f u m a t o Z b o r a H R T – a

Fortunae rota Frane Paraća za rezidencijalnog skladatelja u sezoni 2014./2015. glazbenih ansambala hrt–a odabran je jedan od najistaknutijih hrvatskih skladatelja Frano parać

Piše: Zrinka Matić

O dlična zamisao vod-stva glazbenih an-sambala hrvatske radiotelevizije da angažira rezidenci-jalnog skladatelja,

urodila je novom skladbom već na pr-vom koncertu ciklusa Sfumato zbora hrvatske radiotelevizije, održanom 7. listopada 2014. u muzeju mimara pod vodstvom maestra tončija bilića. za rezidencijalnog skladatelja u koncertnoj sezoni hrt–a 2014./2015. odabran je Frano parać, jedan od najistaknutijih hrvatskih skladatelja, prepoznatljivog skladateljskog rukopisa, čije skladbe imaju stabilno mjesto na repertoaru hrvatskih umjetnika. Naravno, kao što je to općenito slučaj sa suvremenom glazbom, ona nije u većem opsegu za-stupljena na standardnim koncertnim programima velikih orkestara ili opernih kuća. zato je ovo prilika da suvremena glazba ove sezone dodatno prosperi-ra novim skladbama ne samo za zbor nego i za violončelo i orkestar jer nas paraćev Koncert za Moniku Leskovar

očekuje na proljeće na jednom od kon-cerata Simfonijskog orkestra hrt–a.

prvo paraćevo novo djelo u ovoj sezo-ni jest skladba za šesteroglasni zbor, a cappella, Fortunae rota. možda nešto u tom naslovu zvuči poznato, svevre-menski, što nije neobično jer je tekstov-ni predložak skladbe preuzet iz slavne bavarske srednjovjekovne zbirke Car-mina burana. Stare tekstove trubadu-ra, studenata, svećenika, redovnika i drugih poetski darovitih žitelja srednjo-vjekovne bavarske i obližnjih europskih regija, izabrao je tonko maroević, koji je s paraćem surađivao već više puta, najviše na libretu opere Judita prema marulićevu spjevu. ujedinjeni naslovom Kolo sreće, Fortunae rota, našli su se ulomci tekstova o sreći, proljeću, krč-mi i učenju. Na te vječne teme, u pet kratkih stavaka, kao da je na trenutak bačeno svjetlo i one su nam približene glazbom koja kombinira suvremenost sa skladateljskim postupcima koji ima-ju korijene u srednjovjekovnoj glazbi, u nekim arhaičnim melodijskim insertima, nalik na samu gregorijaniku, poput lije-pe melodije baritona u prvom i posljed-njem stavku, koji nose isti naslov, For-tuna, zaokružujući ciklus i govoreći o

kolu sreće koje se okreće bez milosti. taj početni, odnosno posljednji stavak sasvim su slični i nose najdojmljiviji glaz-beni materijal, građen na motivu od čvr-sto protisnute riječi »sors« na koji se na-stavlja kratka punktirana ideja riječi »sa-lutis«, u posljednjem stavku »immanis«.

Grananje dionica

Ono što stavak (odnosno stavke) čini posebno lijepim jest grananje dionica u raskošne vertikale superponiranih mo-lskih i durskih akordâ, prožetih istom punktiranom ritmikom, u kojima onda u srcu strukture začujemo vrlo zani-mljivu spomenutu melodiju baritona koja teksturu dodatno boji harmonijski. I u ostalim stavcima pojavljuju se doj-mljive glazbene ideje, primjerice u Krč-mi (Taberna), odnosno trećem stavku, kad tu krčmu ne doživljavamo kao ve-selu pijanku. zbog kromatskoga giba-nja staccato struktura koje izviru iz ne-kih rustikalnih kola, glisanda provuče-nih u dionicama, promjena tempa, po-vremenog pljeskanja i sličnoga, krčmu doživljavamo u prizmi nekog deliričnog mamurluka. Proljeće (Ver), u drugom stavku, rađa se iz zgusnute teksture tremola i sekundi u nižem vokalnom re-gistru; posebno je zanimljiv četvrti sta-vak Učenje (Studium), koji uspijeva pri-kazati ugasnuli entuzijazam stihova čija je tema propast učenja i znanja. Iz pau-činastog sloga dionica, u piano dinami-ci, tu se izvijaju silazni tugaljivi motivi koji ocrtavaju takvo apatično raspoloženje.

Finoća višeglasja

pet ne predugih stavaka vrlo se pri-rodno koristi vokalom, ne zahtijevajući neke ekstreme u pogledu raspona i di-namike glasa. međutim finoća višegla-sja, različiti intonacijski prohtjevi, izdife-renciranost dionica koje čas funkcioni-raju kao ritamski puls, čas kao melodija ili neki drugi element u kompleksnom, vrlo promjenjivom i fluidnom šestero-glasju, teško da mogu biti zadovolje-ni, osim u izvedbi visokoprofesional-nog vokalnog ansambla. Skladba For-tunae rota svakako je vrijedan doprinos repertoaru zbora hrt–a, a s obzirom na to da nema ni jezične barijere jer je pisana latinskim jezikom, nema razloga da ne nađe i izvođače izvan hrvatske.

Hrvatski glazbeni zavod, 11. studenoga 2014. dodjela nagrada i diplome Milka Trnina Hrvatskog društva glazbenih umjetnika

Nagrađeni za promicanje hrvatske glazbeNagrađeni su skladatelj zoran juranić, dirigent Ivan repušić i pijanist Srđan čaldarović, dok je diploma otišla u Split (Splitska opera i zbor umjetničke akademije)

Piše: Višnja Požgaj

H rvatsko druš-tvo glazbenih umjetnika već gotovo pola stoljeća do-djeljuje godiš-

nju nagradu imena velike operne umjetnice milke trnine istaknutim hrvatskim umjetnicima za posebno uspješan i zapažen nastup u repu-blici hrvatskoj u protekloj kalendar-skoj godini. Nagrada se sastoji od medalje u srebru (rad akademskog kipara Koste angelija radovanija) te diplome i novčane nagrade.

O nagrađenima

O nagrađenima za 2013. odluči-vao je žiri koji su činili: pavle dešpalj (predsjednik), vlatka Oršanić, Ka-tarina Krpan, tonči bilić, anđelko Krpan, milko pravdić i prerad de-tiček (predsjednik hdGu–a). Na-građeni su skladatelj i dirigent zo-ran juranić, za opernu fantaziju Posljednji ljetni cvijet, dirigent Ivan repušić za koncert s djelima va-troslava lisinskog, Frederica Cho-pina i petra Iljiča čajkovskog, odr-žan 28. prosinca 2013. uz Simfonij-ski orkestar hrt–a i Ivu pogorelića u sklopu dana dvorane lisinski te pijanist Srđan čaldarović za kon-cert s djelima hrvatskih skladate-lja, 17. studenoga 2013. u hGz–u. diplomu Milka Trnina dobio je an-sambl Opere hNK–a Split i zbor umjetničke akademije u Splitu za izvedbu Devete simfonije u d–molu op. 125 ludwiga van beethovena 18. svibnja 2013. u hNK–u Split. u izvedbi su sudjelovali sopranistica valentina Fijačko, altistica terezi-ja Kusanović, tenor branko robin-šak, bas luciano batinić i dirigent loris voltolini.

Nagrade i diplomu uručio je pred-sjednik hdGu–a prerad detiček 11. studenoga u prepunoj velikoj dvorani hGz–a, a u nastavku veče-ri održan je dojmljiv koncert dobit-nika Nagrade Milka Trnina u 2012. godini. pijanistica Katarina Krpan, sopranistica tamara Franetović Fel-binger i bas luciano batinić nastu-pili su kao solisti u djelima Wolfgan-ga amadeusa mozarta uz hrvatski komorni orkestar pod dirigentskim vodstvom berislava šipuša.

Iz obrazloženja Nagrada Milka Trni-na za 2013. izdvojit ćemo ona koja se odnose na hrvatsku glazbu:

Nagrada za operu

»Skladatelj i dirigent zoran juranić, redovni profesor na muzičkoj aka-demiji u zagrebu i predsjednik hr-

vatskog društva skladatelja, dobio je Nagradu Milka Trnina za oper-nu fantaziju Posljednji ljetni cvijet koju je s velikim uspjehom 28. ožuj-ka 2013. praizveo ansambl Ope-re Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu uoči podjednako do-bro prihvaćene hrvatske premije-re na muzičkom biennalu zagreb, 8. travnja u zagrebačkom hNK–u. djelo je nastalo prema dojmljivom dramskom predlošku luke paljet-ka prožetom poetskom dimenzi-jom, neuobičajenom dramskom strukturom i elementima melodra-me. ta je jednočinka u pravom smislu odraz juranićeve umjetnič-ke osobnosti, u kojoj je zaslužan ne samo za glazbeni sadržaj nego i za libreto (kao koautor s paljetkom) te redatelj i dirigent. Neospornu i vrlo visoku razinu kvalitete to osebuj-no ostvarenje duguje upravo više-strukom angažmanu zorana jura-nića u njegovoj realizaciji, počevši od same ideje, preko skladatelj-skog izraza, do izvedbe, u kojoj je vrsne i predane suradnike imao u članovima orkestra i zbora novo-sadske Opere čiji je stalni gostujući dirigent. S opernom fantazijom Po-sljednji ljetni cvijet juranić je u listo-

padu 2013. s velikim uspjehom go-stovao na Festivalu Armel u mađar-skom Szegedu, a u travnju 2014. njegovu je dojmljivom ostvarenju dodijeljena Nagrada hazu–a.«

Klavirski presjek

»pijanist Srđan čaldarović, izvan-redni profesor na muzičkoj aka-demiji u zagrebu, dobio je Nagra-du Milka Trnina za koncert s djeli-ma hrvatskih skladatelja, održan 17. studenog 2013. u hrvatskom glazbenom zavodu. za umjetnika s osobitim osjećajem za ton i frazi-ranje, koncertna 2013. godina bila je iznimno dinamična i uspješna, podjednako u domovini i inozem-stvu, gdje je solistički i u komornim sastavima između ostalih izvodio i djela hrvatskih autora s kojima se u travnju predstavio na turneji po Ka-nadi i Sjedinjenim američkim dr-žavama te u studenome u hGz–u, potvrdivši se kao vrsni i nenamet-ljivi interpret koji o glazbi promišlja duboko i sistematično. pristupajući s razumijevanjem i neupitnom mu-zikalnošću svakoj od skladbi s pro-grama, redom iz pera josipovića, Slavenskog, berse, papandopula, Sorkočevića, Kunca, bjelinskog i Frane paraća, čaldarović je studi-ozno predstavio presjek hrvatskog glazbenog stvaralaštva kroz povi-jest. tim je uspješnim i hvalevrijed-nim koncertnim projektom Srđan čaldarović okrunio svoju proteklu koncertnu godinu.«

Skladba Fortunae rota svakako je vrijedan doprinos repertoaru

Zbora HRT–a, a budući da se pjeva na latinskom, nema razloga da ne nađe i izvođače izvan Hrvatske

Nagrada se sastoji od medalje u srebru (rad akademskog kipara Koste

Angelija Radovanija) te diplome i novčane nagrade

Zbor HRT–a i Tonči Bilić

Prizori iz opere »Posljednji ljetni cvijet« Zorana Juranića

Srđan Čaldarović

dar

IO N

javr

O

22 23

BR

OJ

188

, STU

DE

NI 2

014

.

BR

OJ

188

, STU

DE

NI 2

014

.

u najizravniji odnos tehnologija ulazi u repeticiji dueta eme janković i andreje jandrić, kad se prostor otvara velikim projekcijama termokamere, kao dupli-cirana slika plesnog tijela, odnosno nje-gove energetske sjene. tako tehnologi-ja čini vidljivim razinu tjelesne prisutno-sti koja je oku nedostupna.

Gazarov i samoozvučivanje

u koreografskom smislu, Pokrenu-ti prostor ambiciozniji je zahvat nego prošli rad. Kako se uglavnom radi o vrlo mladim plesačima, koreografkinji-na je pozornost posvećena upravo nji-ma. tako koreografska građa izrasta iz tjelesnih i interpretativnih mogućnosti svakog ponaosob i ističe ih do maksi-muma. Strategijom sljedova čestih re-peticija motiva, razvijaju se jasne i doj-mljive scenske slike, gotovo karakteri koji se čvrsto upisuju u prostor. Sama koreografija iznenađujuće je snaž-na i ekspresivna, artikulirana u detalji-ma, gura tjelesnost u brzini, eksploziji i ekstenzijama.

jasna čižmek tarbuk prepoznatljiva je i po višeslojnom pristupu glazbi. u ovom radu uglavnom se koristi klavir-skom glazbom davida Gazarova, no taj pristup mijenja u već spomenutom središnjem duetu samoozvučivanjem tijela. plesačice tako prate svoj po-kret snažnim izdisajima kao ekstenzi-jama pokreta, dodajući spontanu vo-kalnu izvedbu onoj plesnoj. u kontek-stu teme predstave, na taj način razina »nevidljivog«, energije ili topline, dobiva novu dimenziju prostorne prisutnosti — one zvučne.

plesačku je ekipu povela ema janko-vić, plesačica velikih mogućnosti, ek-splozivne snage i poetske kvalitete, čiji je materijal koreografski najzahtjevniji i najrazrađeniji. u duetu s njom, središ-nji dio predstave nosi andrea jandrić, zanimljiva, energična mlada plesačica spremna na rizik. Gotovo kontorcioni-stičke sposobnosti, ali i fini senzibilitet pokazala je josipa Kukor, a svoje su di-jelove lijepo izveli Grigor baždar i Iva-na Oršolić.

Fronesis se svojim radom na hrvatskoj plesnoj sceni profilira kao znanstveno–umjetnički projekt koji spajanjem mla-dih snaga i sa znanstvene i s umjetnič-ke strane razvija nova i uzbudljiva pod-ručja unutar živog, aktualnog i otvore-nog polja u kojem se sukobljavaju tech-na i koreografija.

umjetnička organizacija Fronesis/jasna čižmek tarbuk (kor.): Pokrenuti prostor

Piše: Iva Nerina Sibila

J asna čižmek tar-buk, koreografki-nja koja je dugi niz godina prisutna u plesnoj profesiji kao vrsna pedago-

ginja, a u autorskom smislu često okrenuta glazbenom i dječjem kazalištu, 2008. osnovala je gru-pu Fronesis. predstavom Vrata percepcije premijerno izvede-nom 2013. godine na 30. tjednu suvremenog plesa, u suradnji s prof. dr. sc. Svenom lončarićem i njegovim studentima Fer–a te redateljem lovrom Krsnikom, mapirala je svoje trenutačno polje interesa, a to je umreženost tije-la i tehnologije. u tom je radu na vizualno impresivan i koreografski jasan način stvorila koherentan vizualno–zvučno–kinetički pro-stor i doslovno zavrtjela dvoranu zagrebačkog plesnog centra u magično–virtualnu cirkularnu zonu.

energije u prostoru

Nastavljajući tu uspješnu surad-nju, 30. listopada 2014., ista je autorska ekipa, dopunjena kosti-mografkinjom jadrankom hlupić dujmušić, premijerno izvela Po-krenuti prostor. u središtu njiho-va istraživanja ovaj su put energi-

je koje ispunjavaju prostor nakon što osoba više nije na istom mje-stu. Pokrenuti prostor vizualno je stišaniji nego prošla predstava, ali zato traga za dubljom komu-nikacijom tehnologije i tijela, virtu-alnog i realnog prostora, digitalno generirane i modificirane slike s onom plesnom. tehnologija i vir-tualni avatari neprijeporno su po-stali dio svakodnevice, no odnos tog polja s plesom kao nostalgič-no tjelesnim i inertnim fenome-nom, živo je i često kritično mje-sto. tijelo se, za razliku od zvu-ka, ne može modificirati, umnožiti ili animirati i tvrdoglavo ostaje do-sljedno jedinstvu vremena i pro-stora. Na koji se način dakle po-vezuju techna i ples?

Navedimo samo dva primjera. Na našoj plesnoj sceni zasigurno je najdalje stigao zagrebački ko-lektiv bad.co koji redovito u svo-jim predstavama primjenjuje novu tehnologiju, a vrlo je zanimljiv pri-mjer i njihov koreografski softver Whatever dance toolbox koji je dostupan na njihovim mrežnim stranicama. Spomenimo i nedav-nu produkciju zagrebačkog ple-snog ansambla Rekvijem za Z, u kojem je dominantan segment in-terakcija plesača i kamere te go-lema simultana projekcija snimlje-nog. tako je augemented reality tehnologija tu uvedena kao nose-ća dramaturška strategija.

Intervencije termokamere

jasna čižmek tarbuk i njezi-na ekipa ne tematiziraju od-nos virtualnog i realnog, niti ga dovode u pitanje. Njihova propozicija je primjena teh-nologije kao alata za prikazi-vanje finijih razina prostorno-sti i tjelesnosti. tako je u sre-dištu Pokrenutog prostora pojam topline koja se pojav-ljuje isprva kao rekvizit — cr-vena lopta, potom se razigra-va između dva tijela, nevid-ljivo ih držeći u međusobnoj napetosti te na kraju interven-cijama termokamere.

u prvoj slici predstave, pro-stor se pokreće projekcijom geometrijskih oblika kroz koje prolazi plesač, potpuno sto-pljen s njima, a kako se obli-ci mijenjaju, tako se pokreće i animacija. jedini scenski ele-ment je bijeli pano iza kojega se povremeno skrivaju ple-sačka tijela, a projekcijama na njemu ostaju vidljivi trago-vi tijela, obrisi i sjene. vizualno je dojmljiva trodimenzionalna projekcija koja podsjeća na nebesko zviježđe čije gibanje prati pokret plesanog tijela, kao tijek unutarnje transfor-macije energije.

Fronesis se svojim radom na hrvatskoj plesnoj sceni profilira kao znanstveno–umjetnički projekt koji

spajanjem mladih snaga i sa znanstvene i s umjetničke strane razvija nova i uzbudljiva područja

Nev

idljiv

e ra

zine

prisu

tnos

ti Tijelo se, za razliku od zvuka, ne može modificirati, umnožiti ili animirati i tvrdoglavo ostaje dosljedno

jedinstvu vremena i prostora

Kru

NO

mar

INaC

Kru

NO

mar

INaC

Kru

NO

mar

INaC

Andreja Jandrić, Ema Janković, Grigor Baždar, Josipa Kukor i Ivana Oršolić

Ema Janković

24 25

BR

OJ

188

, STU

DE

NI 2

014

.

BR

OJ

188

, STU

DE

NI 2

014

.

R a z m j e n a s u v r e m e n o g a g l a z b e n o g s t v a r a l a š t v a i z m e đ u B u g a r s k e i H r v a t s k e

Hrvatsko–bugarske vezeproteklih nekoliko mjeseci bugarska i hrvatska družile su se na nizu koncerata, radionica i predavanja

Piše: Žanina Carić

B ugarska i hrvatska proteklih su se ne-koliko dana, tjedana i mjeseci družile uz suvremenu komornu glazbu hrvatskih i bu-

garskih skladatelja. u Sofiji su održana dva seminara hrvatskih profesora Kri-stine beck–Kukavčić i vlatke peljhan. hrvatska vokalna lirika odjekivala je hodnikom muzičke akademije u Sofiji; bugarske studentice solo pjevanja do-rađivale su naučena djela mile Cipre, huberta pettana, brune bjelinskog, Ive paraća, Ivane lang. Nekoliko soba da-lje intenzivno se s bugarskim studenti-ma gudačima radilo na izvođenju djela berislava šipuša, borisa papandopula, mladena tarbuka, pavla dešpalja, Ive mačeka i Ivane lang. bugarske pijani-

stice Galina apostolova i angelina de-čeva, profesorice muzičke akademije u Sofiji, uvelike su pridonijele tome da se rezultat rada na seminarima pokaže na izvrsnom koncertu održanom 22. studenoga 2014. u dvorani Nacionalne muzičke akademije Pančo Vladigerov u Sofiji. Sva djela odjeknula su na kon-certu poletno, snažno i profesionalno: Imam jednu želju josipa vrhovskog, Rapsodico za violu solo mladena tar-buka, Serenada josipa hatzea, Mirni zaljev Ive paraća, Violin Caprices no. 2 za violinu solo pavla dešpalja, Vrabec huberta pettana, Sve utaman jakova Gotovca, Sonata za violu i klavir borisa papandopula, Puste šume adalberta markovića, Sonata za violinu i klavir Ive mačeka, Žabe brune bjelinskog i Gonars trio berislava šipuša. Nakon koncerta predana je donacija vrijednih notnih i Cd izdanja Cantusa d.o.o. i mu-zičkog informativnog centra iz zagreba knjižnici muzičke akademije u Sofiji.

djela za djecu

Istoga je dana na Nacionalnom glaz-benom učilištu Akademik Andrej Sto-janov u Sofiji održan odlično prihvaćen

koncert suvremene hrvatske glazbe za djecu te predavanje o autorima tih djela. žanina bilić svirala je Sonatinu u C–duru te ciklus malih preludija Iverje Ive lhotke–Kalinskog, Pjesmu bez ri-ječi op. 10 dore pejačević, Crno–bije-lu etidu Frane đurovića, Nokturno op. 29 Ivane lang te Kotač, Lutkino kolo i Uspavanku žige hirschlera. više klavir-skih pedagoga spremno je izjavilo da će hrvatska djela uvrstiti na reperto-ar svojih učenika. jutro nakon toga u bugarskom gradu Gabrovu u prekra-snoj Galeriji Hristo Cokev održana je koncertna matineja hrvatske komorne glazbe. tom su prilikom pred punom dvoranom dvije hrvatske umjetnice: mezzosopranistica biljana Keserić–Ko-šćal te violinistica i violistica vlatka pelj-han u suradnji s bugarskim pijanistica-ma Galinom apostolovom i angelinom dečevom izvele ciklus pjesama Neizre-čeno Ivane lang, solo pjesmu Ostav-ljena blagoje berse, Serenadu borisa papandopula i baladu Djevojka i mje-sec jakova Gotovca te u drugom dije-lu Ples sablasti za violinu i klavir Ivane lang, Rapsodico za violu solo mlade-na tarbuka i Sonatu za violinu i klavir Ive mačeka. Koncert je sjajno odjeknuo.

uzvratni posjet

u uzvratnom posjetu bugarskih umjet-nika hrvatskoj, 28. studenoga 2014. održan je vrlo zanimljiv seminar pija-nistice Galine apostolove u pakracu o suvremenoj bugarskoj glazbi, kon-kretno za klavirski duo te glas i klavir. Na seminaru su hrvatski mladi glazbe-nici uvježbavali djela bugarskih autora (Krasimir taskov, atanas atanasov, di-mitar petkov, marin Goleminov, dobri hristov, ljubomir pipkov, velislav zai-mov i andrej Stojanov). pijanisti tea Si-lađi, Kristina Kačarovski, Ivana Godec–vinceković, danijel Oto, martina juras, Galina apostolova i žanina bilić te pje-vači Sofija Cingula (mezzosopran), ale-ta arbanas (sopran), peter Schmidt (bariton) i Chris holman (bas) na kon-certu su vrlo nadahnuto u prekrasnoj dvorani Glazbene škole pakrac izveli Noveletu Krasimira taskova i Bugarski ples za klavir četveroručno te niz pjesa-ma za glas i klavir (Son mi dojde, Me-sečinko lju grejlivka, Oda cvijetu, Vino pija, Baštin dvor, Gana i mlad kaluger). Skladatelj velislav zaimov predstavio je ukratko život i stvaralaštvo svojih ista-knutih kolega. Sljedećega je dana odr-

Glavni cilj ovog bilateralnog

projekta bio je u obje zemlje predstaviti umjetničku bugarsku i hrvatsku suvremenu glazbu, motivirati mlade glazbenike i studente glazbe da aktivno upoznaju djela umjetničke suvremene glazbe tih zemalja

žan recital mladih bugarskih umjetnika, još uvijek studenata na muzičkoj aka-demiji u Sofiji: basa Chrisa holmana i pijanista Svetlina hristofa. Na progra-mu su bila sljedeća djela: Vino pija i Hajduška pesen dobrija hristova, Stari djado stado pase panča vladigerova, Tri balade opus 5 ljubomira pipkova, Rondo za klavir Svetlina hristova i Koja si ti atanasa atanasova.

Glavni cilj ovog bilateralnog projekta bio je u obje zemlje predstaviti umjet-ničku bugarsku i hrvatsku suvremenu glazbu, motivirati mlade glazbenike i studente glazbe da aktivno upoznaju djela umjetničke suvremene glazbe tih zemalja o kojima se dosad znalo vrlo malo. projekt su poduprli ministarstvo kulture republike hrvatske, zaklada hrvatska kuća, Cantus d.o.o., muzički informativni centar, Grad pakrac, Glaz-bena škola pakrac, Nacionalna muzič-ka akademija Pančo Vladigerov i Naci-onalno učilište Akademik Andrej Stoja-nov u Sofiji te Grad Gabrovo. Organi-zator je udruga za promicanje umjet-nosti Svetkovina iz zagreba.

Sudionici radionice i recitala hrvatske glazbe u Bugarskoj Sudionici uzvratnog posjeta bugarskih umjetnika Pakracu zajedno s hrvatskom pijanisticom Žaninom Bilić

26 27

BR

OJ

188

, STU

DE

NI 2

014

.

BR

OJ

188

, STU

DE

NI 2

014

.

Piše: Ivana Jurenec

U godini u kojoj se u književnoj um-jetnosti diljem hr-vatske na brojne načine obilježavala stota obljetnica

smrti antuna Gustava matoša, njezina sestra po muzama, glazbena umjet-nost, također je odala počast tom ve-likanu. Koncertna poslovnica artagent organizirala je ciklus od četiri koncerta u četiri koncertne večeri, od kraja rujna do početka prosinca, u intimnom am-

bijentu gornjogradske palače dverce. Na predloške četiriju matoševih poet-skih ostvarenja četvero hrvatskih skla-datelja skladalo je djela za violončelo solo. praizvedbe su povjerene našim vrsnim glazbenicima, čije su interpreta-cije nesumnjivo pridonijele dobroj pre-zentaciji i recepciji.

matoš violončelist

Odabir violončela, instrumenta naj-srodnijeg ljudskom glasu, nikako nije slučajan. Naime, zagrepčani su u za-jčevo doba mogli upoznati matoša, osim u recitiranju poezije i intelektual-

nim raspravama o društvenim pitanji-ma, i u ulozi glazbenika, i to violonče-lista. danas, više od stoljeća poslije, također na Gornjem gradu, u prosto-ru koji odražava neka prošla vremena, spoj poezije i glazbe pružili su interpre-tacijama visoke razine glumci recitatori zoran Kelava, urša raukar, rene med-vešek i Sven jakir te violončelisti bra-nimir pustički, Smiljan mrčela, monika leskovar i vinko rucner.

Mora Sare Glojnarić

Svaki od naših skladatelja pri izražava-nju pjesničkog predloška posezao je za

drugim sredstvima, no u konačnici su svi postigli srodan rezultat, od čega je tek istupala skladba Mora Sare Glojna-rić. za razliku od preostalih skladbi in-spiriranih sonetima, najmlađa skladate-ljica u skupini skladala je na stihove slo-bodnijeg književnog oblika. Fantastična izvedba monike leskovar pokazala je da se Glojnarić odlučila koncentrirati na makroformu s malo glazbenog materi-jala i mnogo skladateljske razrade, po-najprije na artikulacijskom planu, te na osluškivanje (uvijek drukčijeg) odzvuka tona violončela. u dva je navrata upo-rabom ljudskog glasa same violončeli-stice stvorila pregledno i logično djelo

Pomalo paradoksalno, no nakon završetka ciklusa teško je bilo

oteti se dojmu da će Matoševa poezija u sljedećim desetljećima biti suvremenija i sadržajno aktualnija od novih skladbi, od čega kao mogući izuzetak treba istaknuti Moru Sare Glojnarić.

neupitne umjetničke kvalitete, ugodno iznenadivši sklada-teljskom zrelošću. Na istom je koncertu, održanom 3. stu-denoga, zanimljivo bilo čuti i Lamentaciju antuna tomi-slava šabana iz 1993., koja se, iako sasvim drukčija od skladbe Mora, vrlo lijepo uklopila u tu glazbenu večer.

Pjesnik i Notturno

Suprotno Glojnarić, preostala su trojica autora krenula od mikroforme. Frano đurović također se poigravao artikula-cijom, ocrtavši uspješno ozračje Utjehe kose (o čemu je već bilo riječi u prošlom broju Cantusa), dok je tomisla-va Olivera matošev sonet Pjesnik prema njegovim riječi-ma »iznova inspirirao i poticao da prihvati vječitu sumnju kao naličje stvaralačkog čina«. pritom je motive »pjeva« i »gnjeva« prikazao dvama intervalima kvinte, udaljenima najvećim mogućim rasponom tonaliteta — tritonusom. Na taj je način unutarnjim glazbenim sadržajem prikazao pjesnikovu dvojbu s početka soneta. tu je dvojbu, izraže-nu atmosferom i variranjem melodijskog materijala Smiljan mrčela izrazio odlično 20. listopada, na zadovoljstvo skla-datelja i publike. Na posljednjem koncertu, održanom 1. prosinca, na stihove soneta Notturno, vinko rucner pra-izveo je istoimenu skladbu Krešimira Seletkovića. Konci-pirana trodijelno, donosi promišljeno i skladno supostoja-nje središnje vrlo sjetne melodije koja dočarava opći do-jam soneta i rubnih odsjeka. u njima se na različite načine razrađuju elementi s početka — onomatopejske imitacije elemenata soneta, koji su, iako možda odveć banalni, vrlo dobro uklopljeni u jezgrovitu, smislenu glazbenu cjelinu, a ona je naišla na pozitivne reakcije slušatelja.

poezija i glazba

uz izvrsne interpretacije stihova povezanih s praizvede-nim glazbenim djelima, glumci su vrlo nadahnuto recitirali i druge matoševe pjesme, različitih tema. pomalo para-doksalno, no nakon završetka ciklusa teško je bilo oteti se dojmu da će matoševa poezija u sljedećim desetljeći-ma biti suvremenija, odnosno sadržajno aktualnija od sa-mih skladbi, od čega kao mogući izuzetak treba istaknuti Moru Sare Glojnarić.

programski koncept Matošijane zadao je osim praizved-be novog djela, po jednu Suitu za violončelo solo johanna Sebastiana bacha te djela koja su izvođači birali sami, u ovom slučaju mahom ona 20. stoljeća. raznolik repertoar iskoristili su potpuno, predstavivši se publici kao umjetnici bogatog iskustva, izvrsne tehničke spreme, velike muzi-kalnosti i istinskog razumijevanja glazbe koju sviraju. Ona se, iako je varirala od umjetnika do umjetnika i od skladbe do skladbe, ipak pokazala ključem za uspjeh cijelog ciklu-sa, a ponajviše u pogledu novih djela. uspjehu cijelog pro-jekta zanimljivog koncepta pridonijela je i grafički i sadržaj-no dobro opremljena programska knjižica muzikologinje ane vidić, stoga je šteta da se organizator nije malo više potrudio u promidžbi. Izostanak promidžbe (osim koncer-ta monike leskovar) rezultirao je slabom posjećenošću koncerata.

Matoši jana , v io lončel is t ičko –poetske večer i u zagrebačkoj gorn jogradskoj Palači Dverce od ru jna do prosinca 2014.

Nova djela za violončeločetverodijelni ciklus u povodu stote obljetnice smrti antuna Gustava matoša, pjesnika i violončelista, uključio je i narudžbe novih djela od Frane đurovića, tomislava Olivera, Krešimira Seletkovića i Sare Glojnarić

Violončelist Vinko Rucner i glumac Sven Jakir NIK

Ola

Sel

jaN

NIK

Ola

Sel

jaN

A. G. Matoš s violončelom, rad akademskog kipara Tomislava Kršnjavog

Skladatelj Krešimir Seletković iskazao je zadovoljstvo izvedbom Vinka Rucnera svoje nove skladbe Notturno

28 29

BR

OJ

188

, STU

DE

NI 2

014

.

BR

OJ

188

, STU

DE

NI 2

014

.

G r a d s k o k a z a l i š t e K o m e d i j a ,14 . s t u d e n o g a 2 0 14 . , F e s t i v a l š a n s o n e C h a n s o n f e s t 2 0 14

50 godina poslije…pedeset godina od Studija 64 i sedamnaest godina od prvog Chansonfesta

Piše: Đurđa Otržan

Z agrebačko gradsko kazalište Komedija 14. studenoga 2014. ugo-stilo je manifestaciju koja već sedamnaest godina slavi, prati i

stvara šansonu, tj. pridonosi razvoju Zagrebačke škole šansone. No kako se ove godine navršilo pola stoljeća od osnutka nekadašnjeg Studija 64, nukleusa Zagrebačke škole šansone, prigodno je trebalo zastati, pogledati unatrag i prisjetiti se velikana koji su u proteklih pedeset godina stvarali glazbenu kulturu, nastojeći ostvariti odmak od populističkog izraza i stvo-riti trajne, a ipak omiljene skladbe.

Glavne zvijezde

Može se pretpostaviti s velikom sigur-nošću da je taj pogled unatrag, pre-gled i odabir postojećih ostvarenja otkrio da ima i previše toga da bi se mogla prema bilo kojem kriteriju oba-viti zastupljenost ovog ili onog autora ili interpreta. Svaki od autora i osniva-ča autohtone hrvatske šansone mo-gao bi izvedbama svojih skladbi na-puniti gledalište Komedije i po tri ve-čeri zaredom: Dedić, Kabiljo, Goto-vac, Hegedušić, Kalogjera… Stoga je koncertni raspored svečarskog i svečanog koncerta u počast autori-ma, pjesnicima, skladateljima i izvo-đačima bio više poput natuknica i uhu ugodnog podsjetnika u velikom leksikonu, negoli neka obvezujuća smotra.

Poput svjećica na slavljeničkoj tor-ti zasjala su imena pjesnika Dragu-tina Tadijanovića, Dobriše Cesarića, Zvonimira Goloba, Željka Sabola, Ivi-ce Krajača, Vesne Parun, Jadranka Črnka i nadasve neizbrisivih doprino-sa Drage Britvića i Arsena Dedića, da nabrojimo glavne zvijezde toga omi-ljenog žanra. Bili oni kraljevi interpre-tacije poput Zvonka Špišića, Ibrice Jusića, Hrvoja Hegedušića ili nadare-ni skladatelji, pjesnici i pjevači poput Arsena i Hrvoja Hegedušića, njihovo je djelovanje započeto u optimistič-kim godinama sredine prošloga sto-ljeća, stvorilo je toliko toga lijepoga, dobroga i umjetnički vrijednoga da s pravom možemo reći da su šezdese-te, kad je nastajalo novo doba (finski dizajn, putovalo se na Mjesec, stvo-rene su eurovizija i mondovizija) u Hr-vatskoj, doba nastajanja originalne i samosvojne kulture, zahvaljujući en-

tuzijazmu i naravno, darovitosti neko-licine glazbenika koja se može stavi-ti uz bok tzv. Zagrebačkoj školi crta-nog filma. Šansone nisu dobile Osca-ra, ali s obzirom na svoj dugi životni vijek, dobile su i više od toga: trajnu ljubav i privrženost slušateljstva i pu-blike koja je posjetila te večeri Kazali-šte Komedija da uživa u onome što ju je nadahnjivalo i osmišljavalo njihove dane proteklih pedeset godina.

ljubavne pjesme i kabaret

Naše su šansone imale izvore u me-diteranskoj, bolje reći romanskoj tra-diciji te pjesme o ljubavi, melankoliji, individualnom iskustvu i životu. Šan-sona je izravno socijalističkim »trud-benicima« otkrivala njihovu dušev-nost i doživljaje intimne i individual-ne. Moderato cantabile kojom je Ar-sen otvorio svečani koncert, dirljivo je prihvaćena kao vječno lijepa i uspjela pjesma, ali nas je i podsjetila na to ko-liko je mnogo značila u doba svojega nastanka, kad je hrvatskim jezikom ispričala jedan intimni trenutak i do-življaj koji je tadašnja površna stvar-nost skrivala.

Bicikl Zvonka Špišića uputio nas je na drugu tradiciju koja je asimilirana u zagrebačke šansone, a to je kaba-ret. Od svih poznatih pjesama, upra-vo je Bicikl virtuozna bravura zasno-vana na tzv. Sprachgesangu brechti-janskoga teatra i možda se može us-porediti jedino s Alabama Song Kurta Weilla.

Treći i završni akcent osnovnih struja koje su se tkale prošlih desetljeća je Music hall i zapadni utjecaji, što je bilo više nego bjelodano kad je Jacques Houdek u velikom stilu otpjevao Mili-onera Zvonka Špišića pa se činilo da nas je čarobnim štapićem teleporti-rao u Las Vegas na koncert Georgea Michaela ili Toma Jonesa. Taj je stil-ski utjecaj baštinjen iz trajne tradicije mjuzikla, djelatnosti Alfija Kabilja i ne-prekinute posvećenosti Kazališta Ko-medija pjevanome žanru.

Nasljednici velikana

Ta je pak praksa omogućila karijere velikih pjevača, performera i talenata: Tereza, Radojka, Gabi i mnoge druge čija je izravna nasljednica, kako je to pokazala izvedbom pjesme Put u raj, Danijela Pintarić. Lijep, sonoran glas, slobodan i ujednačenih dinamičkih prijelaza, uz to scenski siguran na-

stup i ona crvena nit koja žari u tim našim zimzelenim pjesmama; Danije-la je unutarnjim uhom »skinula« Tere-zine piano sublimacije, Mario Huljev je u Djevojci za jedan dan »čuo« Ar-senov kolorit, i tako redom da ne za-postavimo ničiji napor, svi su se izvo-đači kasnijih naraštaja nastojali spon-tano osloniti na izvedbe prvih autora i donijeti neku novu snagu, vlastiti izri-čaj, bez oponašanja. Bilo je tu i novih, osvježenih aranžmana, možda i aran-žmana radi pokoja bossa nova kad zapravo nije potrebno, ali i zgodnih, pikantnih obrada (npr. Moj osmijeh i ja Jadranka Črnka).

Osmijeh ili stih

Svakako, veliki su to umjetnici i glaz-benici, koji su osnutkom Studija 64 pola stoljeća obogaćivali našu glaz-benu kulturu, a svaki od njih pjevao je o životu s velikom ljubavlju, sva-kom opjevanom doživljaju dodavao »osmijeh ili stih«, što je vjerna publika tog petka navečer osjećala i prepo-znala, svakoga nagrađivala pljeskom, spontano razgovarala s voditeljem Vojom Šiljkom i osjećalo se srodstvo, gotovo vlasništvo publike nad tom uzbudljivom glazbenom ostavštinom.

No iskrena i istinita šansona može ukazati i na svoj vijek i njegovu pro-laznost. Massimo Savić (»Majstor je majstor«, komentirao je Vojo Šiljak snažni pljesak Massimu) tako je vr-hunski donio Trešnjevačku baladu tria Špišić–Britvić–Bosner, da se čini-lo kao da je sad skladana, da je čuje-mo prvi put, ali se u to umiješao neki magleni sentiment pitanja: gdje je sad ta Trešnjevka o kojoj se pjevalo s ta-kvom simpatijom prije više desetlje-ća? Očito u srcima onih koji su je ži-vjeli i posvojili. Prava vrijednost je uvi-jek aktualna, a Balada iz predgrađa koju je otpjevala Lea Dekleva nekako više pristaje današnjici.

Koncertni raspored svečarskog koncerta u počast autorima,

pjesnicima, skladateljima i izvođačima bio je više poput natuknica i uhu ugodnog podsjetnika u velikom leksikonu, negoli obvezujuća smotra

aNaS

tazI

ja v

ržI

Na

Helena Bastić

Arsen Dedić

Jacques Houdek

Hrvoje Markulj

Martina Majerle Lara Antić

30 31

BR

OJ

188

, STU

DE

NI 2

014

.

BR

OJ

188

, STU

DE

NI 2

014

.

Piše: Jagoda Martinčević

S lobodna sam malo »privatizirati« ovaj tekst. Naime, mislim da imam za to dobar razlog, s obzirom na doista du-gogodišnje poznanstvo

sa slavljenikom, jer se već na početku toga poznanstva zbila zgodna anegdo-ta. Godine 1972. u Kazalištu Komedija praizveden je mjuzikl Dundo Maroje đele jusića. unatoč općem uspjehu kod publike i kritike, tada još jako mla-da i nadobudna kritičarka Vjesnika j. m., tj. autorica ovih redova, napisala je negativan prikaz o djelu i izvedbi. tko zna zbog čega mi se gotovo ništa nije svidjelo? u svakom slučaju, već iste

godine Dundo Maroje odlazi u Sovjet-ski Savez i ubire lovorike. ansambl se vraća u zagreb sretan i ponosan, a meni stiže kartolina s gosparskim tek-stom: »poslije velikog uspjeha Dunda u SSSr–u — poljubi vas dundo đelo u pametno čelo!«

posipanje pepelom

autora je očito bocnulo kritičarsko pre-nemaganje jedne mladice, a bogme i nju. Otišla sam pogledati još nekoliko predstava, gledala sam jusićeva Dun-da i na dubrovačkim ljetnim igrama i na zagrebačkoj obnovi. u djelu i predsta-vi zapravo se ništa nije promijenilo, ali jest u meni. Shvatila sam koliko sam bila nepravedna, u krivu zapravo, i od-lučila popraviti stvar. u povodu jedne

od izvedbi ponovno sam napisala kri-tiku o Dundu Maroju, posula se pepe-lom i rekla kako danas (tada) vidim dje-lo i izvedbu. Iznenađenje je u Komedi-ji bilo veliko, a redatelj vlado štefančić u nizu je javnih prigoda govorio kako u zagrebu postoji valjda jedina kritičar-ka na svijetu koja je javno priznala da je bila u krivu. Od tada, svih mojih kriti-čarskih pustih godina, barem sam dva puta dobro promislila kad sam pisala o novim djelima osobito naših autora jer me dundo đelo poučio ako ni o čemu drugom, a ono barem o čestoj kritičar-skoj brzopletnosti. I zahvalna sam mu na tome.

prepuna dvorana

a koliko je publika danas zahvalna 75–godišnjem maestru, pokazao je ro-đendanski koncert u prepunoj dvora-ni hGz–a, s pomno odabranim pro-gramom jusićevih djela iz obje njego-ve autorske domene — tzv. ozbiljne i tzv. zabavne glazbe. Kao da je sta-ri, dostojanstveni prostor hrvatskoga glazbenoga zavoda nekako uvjetovao odabir u kojem se, moram to istaknu-ti na prvome mjestu, poput dobre vile pojavila pjesma Prijatelji stari, gdje ste u posve novom ruhu, s dirljivim orke-stralnim uvodom i završetkom koji je s osobitim poštovanjem podsjetio na stare Sorkočeviće. pjesmu je nenad-mašno interpretirala tereza Kesovija, kao i jusićev hit Kad zazvone dubro-vačka zvona. Interakcija dvoje među najmuzikalnijim dubrovačkim suvreme-nicima bila je gotovo opipljiva i u jusiće-voj pratnji na gitari, ali i u lijepom zvuku pomno uvježbanog dubrovačkog sim-fonijskog orkestra, kojim je cijelu večer ravnao autor. uostalom, koncert je i na-zvan Bokunić dubrovačkog srca u srcu Zagreba!

Glazba optimizma

I počeo je u skladu s naslovom, orke-stralnom suitom Dubrovački kantuni (izvođeni i u baletnoj verziji), drugoj po redu orkestralnoj skladbi, nakon Suite Ragusine, koju je autor posvetio svojem gradu 1992. godine. bilo je to vrijeme domovinskog rata kojemu je đelo ju-sić svjedočio ne napuštajući Grad. ali u tom trenutku još je bilo snage za glaz-bu koja je svojim optimističnim tonom, pa i programskim naslovima, opisa-la prelijepi grad pod Srđem. No upra-vo je treći stavak, Pred Kneževim dvo-rom, ostao kao ružna uspomena auto-ru koji je u tom trenutku gledao rušenje križa na Srđu. Svi ostali stavci još uvi-jek nose neki prikriveni optimizam po-put Dobro jutro, Dubrovniče, Obrisi nad Gradom, Igra galebova i Svjetla Grada, a osobito izvanredno duhovit pretpo-sljednji stavak Pjesnik Luko — vrckava kontradanca posvećena đelinu prijate-lju i suradniku, slikovitom renesansnom čovjeku naših dana — luki paljetku.

melodioznost kao temeljna oznaka ju-sićeva autorskoga pera, ali i odlična or-kestracija čije je temelje, kao i dirigent-sku vještinu u mladosti naukovao kod lovre pl. matačića, čine to djelo s pra-vom jednim od najizvođenijih iz njego-va opusa.

zapis vremena

No uskoro se jusićev i glazbeni i ljud-ski osjećaj promijenio. znao je da ra-njenom gradu mora posvetiti glazbu koja se izravno doticala ratnih doga-đanja i stradanja njegovih sugrađana. I tada, u istoj 1992., nastaje Istina o Gra-du slobode — De civitate libertatis ve-ritas, oratorij za mezzosopran, recitato-ra, zbor i orkestar, čiji je stavak Oče naš praizveden 21. prosinca 1992. u dubro-

vačkoj franjevačkoj crkvi uz sudjelova-nje ruže pospiš–baldani, mješovitog zbora libertas i dubrovačkog simfonij-skog orkestra. praizvedba cjelovitoga djela održana je 6. prosinca 1994. na istome mjestu, ponovno s našom pri-madonom, uz Ivicu barešića kao reci-tatora, zbor Opere hNK–a Split i du-brovačke simfoničare, a taj je put autor dirigentsku palicu prepustio Ivi lipano-viću. jedanaest kraćih stavaka tekstu-alno se temelji na stihovima akademika luke paljetka, ali i zapisa msgr. želimira puljića: »Oratorij Istina o Gradu slobo-de svojevrsni je zapis jednog vremena i sudbonosnih događaja. ali i zapis o pr-kosu i hrabrosti stanovnika dubrovnika. danas to djeluje nevjerojatno. premda nismo imali ni struje ni vode, a i hrana je bila na rezervi, pjevali smo i održa-vali koncerte. I izdavali novine. Okuplja-li smo se po skloništima i po crkvama, gdje smo molili i upućivali žarke vapaje i nebu i zemlji. I bili odlučni u tome da se oni u naš Grad neće skalat, a mi ćemo za dišpet balat. eto, u tom ozračju mo-litve, suradnje, prkosa i ponosa rađao se oratorij o Gradu slobode.«

Cijeli glazbeno–poetski krug obavija to djelo u kojem se tjeraju okupatori,

moli se puk da ne napušta Grad, tipič-nom pučkom rugalicom snaži se nada u očekivanju konačne slobode i obra-ća se Svevišnjemu kao prvom i po-sljednjem utočištu. za ovu prigodu au-tor je odabrao upravo taj prelijepi sta-vak Oče naš u interpretaciji pastoznoga alta aide vidović Krilanović, nekadaš-nje učenice primadone pospiš–bal-dani, koja je temperamentno otpjeva-la i ariju iz jusićeve neizvedene opere Andaluzija.

efektna djela

u koncertantnom dijelu autor se pred-stavio i efektnim Koncertom za gitaru i orkestar, nastalim 1997. na narudžbu međunarodnoga festivala Chor–Festi-val Steyr u povodu 1001. rođendana austrije. Koncert je i virtuozno i lirično izveo odlični maroje brčić. a i do kra-ja svečanosti sudjelovali su sami du-brovčani. paula jusić i jedan član Kla-pe Kaše podsjetili su songom Život je lijep na mjuzikl Dundo Maroje, a sjaj-na Klapa Kaše pjesmom i svirkom i na neke hitove jusićevih nekad proslavlje-nih dubrovačkih trubadura.

I tako je Bokunić dubrovačkog srca ra-

zveselio zagrepčane i dubrovčane koji su bivanjem postali zagrepčani. Sjeti-li smo se i lera i leuta, publika je pjevu-šila s izvođačima, a ostalo je još mnogo toga iz opusa s više od tisuću pjesama scenske i filmske glazbe. mogli smo se zapitati — kada je sve to stigao, uz di-rigiranje, vođenje zbora Mali raspjeva-ni Dubrovnik, društveni rad… doprinos đele jusića hrvatskoj glazbi doista je velik. poznaje ga i inozemstvo kao diri-genta i skladatelja u berlinu, dresdenu, beču, vatikanu, petrogradu i drugdje. Struka ga je nagradila brojnim prizna-njima; između ostalog, dobitnik je triju porina, jednog za životno djelo, zlat-ne arene na Filmskom festivalu u puli, Nagrade Ivan pl. Zajc za najbolji mju-zikl, priznanja Ruke sv. Vlaha u povo-du 40. obljetnice umjetničkog djelova-nja i mnoge druge. poznaje ga i haški sud kao jednog od svjedoka o agresiji na dubrovnik. za sudjelovanje i dopri-nos domovinskom ratu dodijeljeno mu je odlikovanje reda danice hrvatske s likom marka marulića.

Svaka čast, maestro! I, dakako, sretan 75. rođendan, koji je slavljeniku u ime hrvatskog društva skladatelja čestitao glavni tajnik društva antun tomislav šaban.

Poput dobre vile pojavila se pjesma Prijatelji stari, gdje ste

u posve novom ruhu, s dirljivim orkestralnim uvodom i završetkom koji je s osobitim poštovanjem podsjetio na stare Sorkočeviće7 5 . r o đ e n d a n Đ e l e J u s i ć a , 16 . s t u d e n o g a 2 0 14 . u H r v a t s k o m g l a z b e n o m z a v o d u

Bokunić dubrovačkog srca u srcu Zagreba Koncertom je obilježen rođendan našeg najnagrađivanijeg skladatelja

Paula Jusić i član dubrovačke klape Kaše uz Dubrovački simfonijski orkestar pod dirigentskim vodstvom Đele Jusića

Rođendanskom se koncertu glasom pridružila i skladateljeva dugogodišnja prijateljica Tereza Kesovija

aNaS

tazI

ja v

ržI

Na

aNaS

tazI

ja v

ržI

Na

aNaS

tazI

ja v

ržI

Na

aNaS

tazI

ja v

ržI

Na

Altistica Aida Vidović Krilanović u Jusićevu stavku Oče naš

Slavljeniku je u ime HDS-a okruglu obljetnicu čestitao glavni tajnik Antun Tomislav Šaban

32 33

BR

OJ

188

, STU

DE

NI 2

014

.

BR

OJ

188

, STU

DE

NI 2

014

.

D o m a ć a p o p u l a r n a g l a z b a u p r o g r a m u n a c i o n a l n i h t e l e v i z i j a u H r v a t s k o j

Kako se ispunjava kvotaSvaka špica, svaki j ingle, svaka domaća reklama ili glazbena podloga neke emisije koju je stvorio domaći autor broji se pod minute domaće glazbe u programu televizijske kuće

Piše: Dubravko Jagatić

N edavno je na programu rtl–a pokrenut šou Hrvatski broj jedan — licencirana hrvatska inačica dugogodišnjeg njemačkog tv šoua Die Ultimative Chart Show koji ima već nevjerojatnih sto

dvadeset pet epizoda. rtl je u prvoj sezoni naručio osam epizoda, a ovisno o gledanosti, povijest hrvat-ske popularne glazbe nastavit će se možda i tijekom godine. Iako vrlo dobre gledanosti, šou je izazvao mnoga pitanja pomalo zbunjenih gledatelja o slaganju popularnih pjesama, ali je istovremeno načeo i temu (ne)zastupljenosti domaće glazbe u programu televi-zijskih kuća. možda prvi put unatrag dvadeset i više godina, što na žalost nitko javno nije primijetio, jedna je televizijska kuća posvetila cijelu večer popularnoj domaćoj glazbi. zašto? ako ste pomislili da je to zato što im je stalo do poštovanja domaćih autora i glaz-benika koji su zaslužili bolji tretman, prevarili ste se. u pitanju je licenca njemačkog šoua, jer neke zapadne zemlje s vremena na vrijeme vole rekapitulirati povijest svoje popularne glazbe u takvim i sličnim emisijama.

»Stare« pjesme

ukratko, kad smo vidjeli kako to drugi rade, poželjeli smo i mi. makar i prema licenci, ali barem sad imamo cijelu večer posvećenu domaćim glazbenicima, od kojih su mnogi nepravedno zapostavljeni i zaborav-ljeni, čak i unatoč činjenici što su neki od njih ostvarili i veće naklade svojih albuma nego mnoge globalne zvijezde. Neki hitovi ostali su vječno zapisani u vreme-nu kao evergreeni, bez obzira na glazbeni žanr, iako ih se vrlo rijetko može čuti u eteru domaćih radioposta-ja, a gotovo nikad u programu televizijskih kuća. da ne spominjemo cijelu jednu generaciju koja je odrasla i postala punoljetna, a tek je sad dobila priliku prvi put čuti neku od pjesama koje su bile izuzetno popularne kad su njihovi roditelji bili djeca. Kako bi i znali kad te pjesme gotovo nitko nikad nije emitirao u eteru. bilo bi nekako logičnije da je takav šou otkupila nacional-na televizijska kuća pa posvetila jednu večer doma-ćim glazbenicima jer to nije samo šou i to nisu samo brojke, nego cijela povijest jedne glazbe uz koju su odrastale generacije. pritom je za potrebe šoua prvi put provedeno sustavno istraživanje popularnosti iz-danja, autora i pjesama. Gotovo povijesno istraživa-nje, iako bi se takvo što moglo očekivati od Instituta hrvatske glazbe koji je osnovan prije deset godina s ciljem očuvanja, afirmacije i razvoja hrvatskoga glaz-benog stvaralaštva.

Nepoželjan susjed

domaća popularna glazba godinama je u programu domaćih televizijskih kuća bila poput nepoželjnih su-sjeda. Izbjegava se kada i kako je to god moguće.

zastupljenost domaće glazbe u programu možda je i zakonski poštovana, ali prije svega samo da bi se po-štovao zakon, a ne zato da bi se domaćim autorima dalo odgovarajuće vrijeme pred televizijskim gledate-

ljima. Naime, kao što je poznato, svaka špica, sva-ki jingle, svaka domaća reklama ili glazbena podlo-ga neke emisije koju je stvorio domaći autor broji se pod minute domaće glazbe u programu televizijske kuće. Osim ako nije u pitanju doista poznat i priznat autor, malo će tko pripaziti na odjavnoj špici (ako uop-će bude emitirana) tko je skladao glazbu. hrvatska

televizija prije više je godina s predstavnicima hGu–a i hdS–a postigla dogovor o većoj zastupljenosti do-maće glazbe u programu. Kvota je ispunjena, apetiti zadovoljeni, novac od tantijema podijeljen, ali su gle-

datelji ostali zakinuti. Noćni glazbeni program, koji se sastoji od niza domaćih glazbenih spotova i snimljenih koncertnih nastupa, prikazuje se između ponoći i ju-tra. ukratko, kad je uvjerljivo najmanji postotak gleda-telja pred malim ekranima. valja svakako spomenuti i CmC (Croatian music television), televiziju koja je pro-gram posvetila hrvatskoj popularnoj glazbi, ali i napo-

Kvota je ispunjena, apetiti zadovoljeni, novac od tantijema

podijeljen, ali su gledatelji ostali zakinuti

menuti da je ipak riječ pretežito o izvođačima Croatia recordsa, dok je ostatak hrvatskih glazbenika ostao prepušten sebi i svojoj snalažljivosti.

Situacija nekoć

Istodobno domaća glazbena scena nije nikad bila tako uzbudljiva, atraktivna i sadržajna kao danas. Na žalost, ni o brojnim gostovanjima izuzetno zanimljivih i cijenjenih glazbenika iz inozemstva nemamo gotovo

nikakve informacije, ali to je već druga priča. postoja-nje nekadašnje top–ljestvice domaćih i stranih hitova u programu hrvatske televizije Hit depo gotovo je ci-jelo jedno desetljeće (devedesete) bilo odličan poligon

za predstavljanje. barem do trenutka kad su emisiju izgurali na termin oko ponoći. bila je to zabavna emi-sija koju su gledali brojni gledatelji upravo zbog aktu-alnih domaćih hitova. tih su godina profitirali i glazbe-nici i diskografi i voditelji klubova i mnogi iz glazbenog biznisa jer su gledatelji, tj. publika, znali što se događa na sceni. pjesme su bile mnogo popularnije, a novi,

mladi izvođači imali su priliku predstaviti se široj jav-nosti. I Cro Pop Rock je također bila emisija za svako-ga tko je htio saznati što se novo sprema na domaćoj sceni, kao i za sve domaće glazbenike da barem u nekoliko suvislih rečenica najave aktualni album, pje-smu, koncert... ukratko, domaća popularna glazba bez ikakve sumnje zaslužuje bolji tretman u progra-mima televizijskih kuća pa stoga treba pozdraviti po-tez rtl–a što je otkupio njemački šou i ponudio večer posvećenu hrvatskim glazbenicima i pjesmama koje su ostavile neizbrisiv trag u hrvatskoj.

Kriteriji izbora

I da na kraju pomognemo svima koji su gledali »hr-vatski broj jedan« i ostali pomalo zbunjeni ponuđenim top–ljestvicama popularnosti domaćih hitova, zamo-lili smo doajena hrvatske diskografije i na neki način drugog domaćina šoua — Sinišu škaricu da poku-ša pojasniti kako su nastale top–ljestvice na kojima se temelji šou. »za ovih prvih osam od velikog broja odabranih naslova (više od šesto), selekcija i redosli-jed radili su se na temelju raspoloživih naklada ploča, prema broju tjedana ili mjeseci provedenih na top–listama (ondašnjim ili aktualnim — uzete su u obzir top–liste Studija sedamdesetih i osamdesetih, Plavog vjesnika iz druge polovice šezdesetih i početka se-damdesetih te Pop extra s početka devedesetih), pre-ma broju prodanih primjeraka Cd–a i broju emitiranja pjesama prema podacima zamp–a i hdu–a (uspo-ređujući liste Top of the Shops i listu Instituta hrvatske glazbe HR TOP 40), prema broju ‘youtube pogleda’, napokon prema nagradama koje su pjesme osvojile (festivalskim ili porinovskim) te mogućim korektivom angažirnih ‘glazbenih stručnjaka hrvatskog broja je-dan’, među kojima su uz mene poznati glazbeni kriti-čari ante perković i dubravko jagatić, time što je ma-tematika u osobi statističarke Ivane radić stavila sve podatke ‘na kup’ kako bi se došlo do što objektivnijeg redoslijeda. pritom postoje dva pravila rtl–ova šoua. prvo, da jedan izvođač ne može biti na istoj top–listi s više pjesama, osim ako nije riječ o suradnji, kao što je to u prvoj bio slučaj s Ivom robićem i zdenkom vučković. (da se izbjegne, recimo, da Oliver dragoje-vić ili mišo Kovač ili Novi fosili zauzmu nekoliko mjesta na jednoj top–listi; primjerice u ‘dalmatinskoj’ Oliver i mišo možda bi zauzeli pola od ukupno četrdeset mje-sta!) I drugo, da se jedna pjesma ne ponavlja na više top–lista (kad god je to moguće). tako spomenuta Cesarica koja je postala najpjesma svih vremena nije nominirana i za najljetnu, najljubavnu, najdalmatinsku (navodim top–liste koje slijede sljedećih petaka), a ina-če, složit ćete se, mogla je biti. drugim riječima, ideja je da se predstavi što više pjesama, što više laurea-ta, što više izvođača i autora, jer ovo je šou o njima.«

još kad bi neka televizija posvetila emisiju mladim glazbenicima čije vrijeme tek dolazi, stvari bi možda napokon sjele na svoje mjesto.

34 35

BR

OJ

188

, STU

DE

NI 2

014

.

BR

OJ

188

, STU

DE

NI 2

014

.

T v o r n i c a k u l t u r e Z a g r e b u s t u d e n o m e i p r o s i n c u 2 0 14 . n a n i z a l a č e t i r i u s p j e š n a k o n c e r t a

Petak (ali ne 13.) za domaću glazbučetiri petka zaredom bili su pravi desant i desert vrlo različitog i zanimljivog zvuka domaće rock i pop glazbe s bendovima Vatra, Pavel, Detour i Buđenje

Piše: Hrvoje Horvat

N ekoliko domaćih koncerata koji su četiri petka za-redom održani u tvornici u listopadu i studenome bili su

pravi desant i desert vrlo različitog i zanimljivog zvuka domaće rock i pop glazbe. a bilo je i publike. možemo dodati i šest četvrtaka i jednu subotu kad su održavani koncerti osamnaest izvođača festivala RockOff pa je jasno da je ponuda domaćih izvođača u ta dva mjeseca bila ozbiljno pripremljena. Vatra, Pavel, Detour i Buđenje održali su samostalne koncerte u velikoj dvo-rani tvornice, što u današnje recesijsko vrijeme predstavlja vrlo ambiciozne namjere. Vatra je imala rasprodanu dvoranu, Pavel i Detour oko osamsto ljudi, a Buđenje oko petsto. pa iako količina publike koja kod nas dolazi na koncerte nipošto ne odražava kvalitetu izvođača, izgleda lijepo kad se poklope svi elementi u svojevrsni » faktor X« koji pokazuje da, rekao bi zečić, »ima nade za nas«. tj. da »ima budnih«, rekla bi Vatra, sastav koji je s tri hit pjesme zare-dom osvojio domaće radijske postaje i široku publiku, što se materijaliziralo i u efektnom rasprodavanju tvornice.

Ima li budnih?

Ima nas budnih, no jesmo li predugo spavali? Odgovor je pozitivan. znamo za probleme koje s »bolešću publike« imaju mnogi poznati izvođači. Sve to, naravno, ne govori ništa o vrijednosti glazbe, ali govori nešto o tome kako promovirati glazbu i kakav odjek pu-

blike se može, ili ne može, oče-

k i v a t i .

radi se o ozbiljnoj lutriji, a zbog takve situacije čini se da su ta četiri imena u tvornici nedavno osvojila zasluženi jack pot. pop–glazba bi prema defini-ciji trebala biti popularna, a manjak vo-lje, novca ili nečeg trećeg domaće pu-blike da »izađe van« često je otegotni čimbenik u kalkulacijama organizato-ra i izvođača. jer, očito je, ima odličnih rock–bendova, ali treba prokleto pre-više vremena da se stigne do cilja — pune dvorane. čak ni hvalospjevi kriti-čara po medijima tu ne pomažu, mož-da malo. Očito, nekoliko je elemenata bitnih za takvu situaciju, ali posljednja dva mjeseca sve je funkcioniralo bolje nego što smo pretpostavljali.

pomlađivanje i razvoj

Vatru sam prvi put gledao prije trinaest godina, kad su nastupili s dvije pjesme na koncertu posvećenom ostavštini Ekatarine Velike u tvornici, kao najmla-đi bend u društvu rundeka, urbana i massima. već tada su oduševili sve u dvorani, i publiku i glazbenike i organi-zatore, a profesionalnost koju su poka-zali ukazivala je na to da neće stati na tome. I nisu, pa su nakon mnogih albu-ma i koncerata u velikom pogonu tvor-nice došli i do rasprodanog. S potpo-rom triju velikih hitova i stalnim borav-kom na ljestvici hr tOp 40 i u medi-jima, Vatra je dobar primjer kako glaz-ba može biti korisna i za glazbenike i za medije. jer jedno bez drugog ide teže. Sljedeća stepenica mogla bi biti mala dvorana doma sportova? Sjećate li se kad je Hladno pivo pred više od deset godina prepunilo mali dom sportova, kad je petsto ljudi ostalo vani? mnogi su im govorili da bi trebali »prijeći« u ve-liku dvoranu, kao što su sada sugeri-rali i Vatri, da bi možda trebali prebaciti koncert u mali dom sportova. No bolje je raditi temeljito. Kao što je mali dom sportova za Hladno pivo bio razdjelni-ca na kojoj je sve krenulo prema veli-koj dvorani, šalati, jarunu i areni za-

greb, prelazak Vatre i drugih bendova u jaču tržišnu kategoriju nasušna je

potreba radi pomlađivanja i logič-nog razvoja domaće glazbene industrije.

Nove snage

pomlađivanje scene novim imenima najvažnije je za nje-zino funkcioniranje u buduć-

nosti. I britanci i amerikanci vrlo dobro znaju da samo nove snage u društvu sa starosjediocima mogu značiti rast glazbene industrije, pa su tamo u sta-nju stvarati i od ničega nešto, samo da se albumi prodaju, mediji imaju zahval-nih tema, a publika puni klubove, dvo-rane i stadione. Na žalost, kod nas i kad imamo nešto u ponudi, neke stvari ne funkcioniraju tako lako. Vatra je odu-vijek bila visokoprofesionalna scenska jedinica, a sa sadašnjim zaletom jed-nostavno ne mogu pogriješiti. Izvrstan koncert u tvornici, kao i nastup tjedan dana poslije u Noći vještica na zaba-vi u bivšem kinu mosor — na kojem ste se među fenomenalno uređenom publikom pod elaboriranim Hallowe-en maskama osjećali kao da ste ušli u neki njujorški klub — pokazao je bend u naponu snage, moderne i strastve-ne svirke, s Ivanom dečakom koji je u međuvremenu izrastao u samosvojnu rock–zvijezdu.

Stilisti domaćeg rocka

Pavel i Detour neki su od najzanimljivijih stilista domaće rock–glazbe. Sofistici-rani autori traže pažnju i sofisticiranost publike, pa je njihov recentni uspjeh to veći. Gledao sam Pavel lani u tvornici na odličnom prvom samostalnom kon-certu, a dvostruko više prodanih ula-znica ove godine u tvornici znak je da ima pomaka. aljoša šerić s Pavelom, kao i Mayales, dodao bih, koji su nakon tvornice lani, nedavno svirali u vinta-ge Industrial baru, jesu art–rock ukras na tijelu domaće pop–glazbe, potre-ban ukras koji odličnim albumima i dru-gačijom glazbom daje suštinsko tki-vo raznovrsnosti domaće scene. Koja se, kao i svuda, uvijek dijelila na pred-stavnike estetike »krv, znoj i suze« i one sklonije »zakulisnim« emotivnim i žan-rovskim obrascima. zamislite da ne-mamo urbana ili let 3? a onda zami-slite da Pavel, Mayales ili Detour posta-nu u svijesti široke publike jednako ne-izostavni kao i oni, gdje bi bio kraj sreći domaće glazbene scene, a i publike?

Glazba za ljestvice

proširena postava Pavela na pozor-nici — kao i Detoura vikend poslije — ravnopravna je najboljim inozemnim indie–rock imenima, a ozbiljno popu-njena tvornica srećom je pokazala da imamo i profilirane publike koja voli gu-

štati u drugačijim, ali itekako privlač-nim zvucima. jer, nemojmo si lagati, sve je to dobra glazba, a razlika izme-đu »otfrljenih« električnih gitara ili sofi-sticirane akustike i electronice često je u ovo postmodernističko vrijeme manje bitna nego što mislimo. pogotovo ako su u igri odlične pjesme kakve potpi-suje aljoša šerić stigle i do vrha doma-će top–ljestvice. S Ramirezom je pro-šao svoju fazu »buke kao nauke«, s Pa-velom donosi nježniju ali privlačnu, ite-kako komercijalnu glazbenu strategiju koja odličnim pjesmama i visokoeste-tiziranom svirkom predstavlja jedan od najzanimljivijih dijelova suvremene do-maće rock–scene.

uz zborno pjevanje

Kad sam prije osam godina dobio za recenziju treći album grupe Buđenje, nisam ni poznavao nekoga od njih (čak

ni darka bakića), ali sam napisao pozi-tivnu recenziju jer me iznenadila količi-na energije, odlična svirka i pop rafin-man jasno vidljiv u izrazito melodičnim pjesmama. Nešto kasnije gledao sam ih na koncertu u klubu SaX!, došao sam na pola sata, a ostao do dva uju-tro. tada su još svirali s gostima, i ma-rio huljev bio je među njima, a između vlastitih pjesama i obrada suvremenih pop zgoditaka našao sam se na kon-certu koji mi je nakon davnih nastupa dine dvornika sa Songkillersima zna-čio najbolji klupski provod s besprije-kornom, ozbiljnom svirkom, duhovitim i zanimljivim obradama i vlastitim pje-smama koje su frcale emocijama i za-raznim pop–melodijama. da smo Itali-ja, pomislio sam tada (a mislim i danas), takav pitki pop–zvuk negdje između ramazzottija, bon jovija i Gibonnija značio bi siguran ulet na top–ljestvice

i u velike dvorane. dvosatni koncert u tvornici pokazao je sljedeće: Buđenje danas želi osvojiti publiku isključivo vla-stitim pjesmama, a imaju ih dovoljno za dva sata ozbiljnog programa. I ozbiljnu svirku koja ne odstupa ni milimetra od pravila power–pop zvuka, bez velikih gesti, ali s rijetko »civilnom«, uljuđenom i atraktivnom vibracijom kakvu sam, re-cimo, osjetio na koncertima Ligabua u londonu i trstu. da smo Italija, sred-nja bi pop–struja rasla na takvim ben-dovima koji ne brkaju stilističke lončiće, nego to što rade rade dosljedno i bez ostatka. čak im je i Neno belan u tvor-nici došao kao nenajavljeni gost. Nisu ga ni spominjali po medijima (iako su trebali), da ne ispadne da su se izvu-kli na popularnijeg kolegu. tako su sve

napravili vlastitim snagama, i to odlično, za vlastitu publiku koje ima sve više pa je zborno pjevanje nekih pjesama sve češće.

pomlađeni mainstream

zaključak? Sindikalnim rječnikom reče-no, postoji glazbeni mainstrem koji još nije dovoljno jak i koji na domaćem tr-žištu marljivo radi, ali se još uvijek »pro-vlači« zbog nespremnosti svih subjeka-ta da odrade svoje, od medija i publi-ke do diskografske industrije. pri čemu, čini mi se, samo autori i izvođači redo-vito naprave najviše. a trebao bi posto-jati i mainstream — navedeni bendo-vi dobar su primjer — koji ne bi ovisio o sezonskim hirovima publike, medija

i ostalih, koji bi trebao funkcionirati ja-sno i otvoreno kako se to radi na ino-zemnom terenu ozbiljnih anglosakson-skih rock–imperijalista. pa da ne če-kamo idućih deset godina da nakon TBF–a, Jinxa i Hladnog piva dobijemo iduće masovno popularne autore kod široke publike. Ovi iz tvornice to spre-mno čekaju, čak i ozbiljno rade na tome, uspr-kos recesijskim uvjetima koji nisu baš med i mlije-ko. Vatra je mo-rala čekati pre-dugo, srećom, ispalo je dobro i za njih i za publi-

ku. možda je masovnu publiku treba-lo malo pričekati da sve shvati? Iako se radi o različitim autorskim rukopisima, svi nabrojeni, uključujući i Mayales, ne samo da su vrhunski predstavnici svo-jeg žanra, nego bi se i oni neodlučni iz široke publike mogli uz njih vrlo dobro zabaviti, razmisliti, a nešto i naučiti.

aNaS

tazI

ja v

ržI

Na

Vatra

Pavel

IvaN

Gar

I Su

valj

Detour

Buđenje

36 37

BR

OJ

188

, STU

DE

NI 2

014

.

BR

OJ

188

, STU

DE

NI 2

014

.

1 . R o c k O f f f e s t i v a l n o v o g z v u k a u o r g a n i z a c i j i H D S – a z a v r š i o 8 . s t u d e n o g a 2 0 14 . u Tv o r n i c i k u l t u r e

Pobijedio sinjski M.O.R.T. Punk blues alkari oduševili žiri (hrvoje horvat, josipa lisac, damir martinović mrle, pavle miholjević i jura Ferina)

Piše: Josip Radić

Sinjski m.O.r.t. pobjednik je prvog izdanja roc-kOff festivala novog zvuka u organizaciji hrvatskog druš-tva skladatelja. Odsviravši svoj singl »Nina« na finalu u velikom pogonu zagrebačke tvornice, punk blues alkari oduševili su žiri (hrvoje horvat, josipa lisac, damir mar-tinović mrle, pavle miholjević i jura Ferina) te osvojili nov-čanu nagradu od 20.000 kuna.

bučno i rasplesano

Subotnji finale 8. studenoga 2014. u velikom pogonu bio je kulminacija festivalskih događanja i koncertnih pred-stavljanja bendova koji su počeli još u listopadu u malom pogonu tvornice. Nastupilo je osamnaest bendova: and the kid, big strip gorila, F5, Gatuzo, Kinoklub, Krešo i kise-

le kiše, libar, markiz, mjuzikl, morso, m.O.r.t., Nosači zvuka, Orange strips, Queen

of Sabe, radio luksemburg, Sane, Sara renar i Silente, a u otkačene

mortovce zaljubili su se i publika i žiri. »uživali smo u svirci i dru-ženju, mislim da smo nagradu zaslužili barem zbog najvećeg postotka alkohola u krvi. pu-

blika je bila bučna i rasple-sana, kao i ekipa s after-

partyja, pa se ovom pri-likom ispričavamo su-sjedima i policiji. Na-gradu ćemo potrošiti na gorivo i cestarinu, pred nama je puno kilometara i nastupa po cijeloj hrvatskoj«,

priča nam basist  Ki-kos, dodajući kako ih je

preko rockOffa upoznala publika i u ostatku zemlje.

pohvale organizatorima

hrvatsko društvo skladatelja nagradu za najemitiraniju pjesmu dodijelilo je grupi markiz  i njihovu novom radij-skom hitu Na kraju priče: »Nagrada za najemitiraniju pje-smu puno nam znači jer pokazuje da ljudi vole ono što radimo. to nam je samo poticaj za daljnji rad i, nadam se, poticaj organizatorima koncerata da nas češće zovu na svirke. što se tiče samog festivala, sve je funkcioniralo na vrlo visokom nivou, počevši od komunikacije s direkcijom festivala pa sve do tonaca i stage managera u tvornici. posebno bih istaknuo odnose između bendova koji su jedni drugima bili moralna podrška prije svakog nastupa. zaista se osjetila dobra vibra i vidim da to danas svi često spominju«, izjavio je andrej babić, autor i gitarist markiza.

Iz ruku Nikše bratoša u ime hrvatske glazbene unije na-gradu za najbolju izvedbu dobila je Sara renar  koja je svoju pjesmu Jesen izvela nesvakidašnje odvažno uz spretno korištenje loop station pedale: »Nisam očekivala da ću dobiti nagradu, tako da sam zaista ugodno izne-nađena. lijep je osjećaj kad se tvoj rad i trud prepozna-je, pogotovo kad to prepoznaju relevantni ljudi iz struke. lovu mislim uložiti u opremu i snimanje novog materija-la. moram pohvaliti sjajnu organizaciju na vrlo teškom za-datku tehničke potpore finalne večeri, svaka čast ekipi!«

lijepa priča

medijski partner festivala, časopis Rolling Stone, svoju je nagradu dodijelio splitskoj grupi libar. »drago mi je što smo bili dio te lijepe priče, to više što je velik dio bendova, bez obzira na status, pokazao da hrvatski rock ima svije-tlu budućnost. Svaka nagrada bendu je lijepo priznanje, a ova mi je posebno draga kao autoru pjesme, ali i zato što je prva nagrada bendu s predznakom rock«, izjavio je do-bro raspoloženi mario alajbeg, autor pjesme Odrasli. ta-kođer treba napomenuti da je posebnu nagradu Rolling Stone povećalo osvojila riječka grupa morso.

Više od sto šezdeset pristiglih prijava na

festival, osamnaest bendova u završnici, šest koncerata u Malom pogonu Tvornice uz internetski streaming prijenos, festivalska kompilacija RockOff 2014… samo su neke brojke ovogodišnjeg RockOffa.

»Nakon svega, možemo samo za-ključiti: bilo je iznad svih očekivanja. rockOff smo zamislili kao festival druženja i promocije glazbe, a uspje-lo je upravo zato što su svi dali gasa i začina kad je trebalo — od glaz-benika, hrvatskog društva sklada-telja kao organizatora, ekipe tvorni-ce, tehničke ekipe dine bahtijarevi-ća koja je u subotu provela dvadeset četiri sata na terenu pa sve do ekipe htv–a čija će snimka dokazati sve ovo o čemu govorim. što se tiče žiri-ja, žao mi je što nismo imali osamna-est nagrada na raspolaganju, svat-ko bi dobio neku. Ipak, na neki način pobijedili su svi jer smo pokazali da ima itekako dobre glazbe«, izjavio je hrvoje horvat, umjetnički direktor fe-stivala rockOff.

više od sto šezde-set pristiglih prijava na festival, osamnaest ben-dova, šest koncerata u malom pogonu tvorni-ce uz internetski streaming prijenos, festivalska kompilacija RockOff 2014, potpora triju nacio-nalnih i više od četrdeset regionalnih radijskih postaja, praćenje CmC–a i hrvatske televizije, časopisa Rolling Stone, brojnih dnevnih novina i por-tala, jumbo plakati u zagrebu i okoli-ci te finale u velikom pogonu tvorni-ce uz televizijsko snimanje, konačne su brojke festivala rockOff te najbo-lja pozivnica bendovima i publici za novo izdanje sljedeće godine!

Laureati RockOff festivala novog zvuka u zagrebačkoj Tvornici kulture

Članovi grupe M.O.R.T. i voditeljica Martina Validžić u trenutku proglašenja pobjednika

aNaS

tazI

ja v

ržI

Na

aNaS

tazI

ja v

ržI

Na

38 39

BR

OJ

188

, STU

DE

NI 2

014

.

BR

OJ

188

, STU

DE

NI 2

014

.

R a z g o v o r s o s j e č k i m h i p – h o p e r o m S t j e p k o m G a l o v i ć e m , u m j e t n i č k o g i m e n a K a n d ž i j a

Reper o kojem svi govoreSamo ove godine sa svojom pratećom grupom Gole žene nastupio je na festivalima Super Uho, INmusic festival, Exit, Ferragosto Jam, Rock Live festival, Pannonian Challenge…

Razgovarao: Dubravko Jagatić

I ako je od samog početka kari-jere 2009. godine imao nemali krug obožavatelja i publike koja je s najvećom pažnjom pratila njegovu karijeru i uživala u nje-govim stihovima i beatovima,

Kandžiju (pravim imenom Stjepko Ga-lović) tek od ove godine traži i cijeni veći broj

poklo-nika. Samo je ove

godine, sa svojom pratećom grupom Gole žene, nastupio na festivalima Super Uho, INmusic festival, Exit, Ferragosto Jam, Rock Live festival, Pannonian Chall-enge... kao i na mnogobrojnim nastupima diljem regije. da dođe do sadašnjeg sta-tusa trebala su mu tri studijska albuma, jedan ep, nekoliko singlova te posljednji objavljeni album Folder s golim ženama snimljen u cijelosti uživo u studiju.

Kad podvučeš crtu, ova je godina jedna od boljih u tvojoj karijeri, zar ne?

mislim da je. uz 1984., kad sam se rodio, to mi je definitivno bila najbolja godina u karijeri. tad je cijela ulica slavila. Ko da su znali da ću imati tako dobru probavu.

vučem konce

Postoji li neki određeni razlog zašto te »tek sad krenulo«?

Ne znam, najviše sam i snimao ove go-dine, a i prvi put radim sam i vučem sve konce. Odlučio sam biti najbolji i shva-tio da je modna industrija puna rasista i nema mjesta za nas crnce.

Zanimljiv je slučaj s albumom Folder s go-lim ženama čije ste snimanje u cijelosti snimili i kamerom, a singl po singl »pu-štaš van« preko YouTube kanala. Je

li se isplatilo tako promo-virati album?

je. barem mislim. pro-mijenilo se vrijeme. Ne trebaju nam mediji. Svima se može poka-zati tko što radi. Gole žene su najgoliji bend u svijetu i to se čuje i vidi. a ja također imam nekog ritma, a možda i sluha, valjda, i funkcioni-ram s instrumen-tima koji »tandr-ču« jako dobro. Nisam baš kla-sični yo–yo re-per, nego ne-što između.

Tvoja popu-larnost ra-ste iz dana

u dan, iako te zapravo baš i nema u eteru hr-

vatskih radiopostaja. Nasuprot tome, tvo-ji koncerti su uvijek ispunjeni do posljed-njeg mjesta. Kako objašnjavaš taj nesklad nepostojanja u eteru, ali istodobno ispu-njene klubove i zadovoljnu festivalsku publiku?

Ne znam. moguće zato što sam seljak iz provincije i pjesme mi smrde. I zato što vozim traktor koji nema kožna sjedala. ljudi slušaju nešto kod kuće, a na radiju više i ne znam što svira. zapravo, sve ovo lažem, sagradio sam kuću od autorskih prava. Od devet kvadrata doduše, al’ na tri kata pa si ti misli.

hibridi i turbo

Jedan si od rijetkih glazbenika u Hrvat-skoj koji sa svojim bendom svira funk uz neizostavnu dozu hip–hopa i repa. Na-kon Dine Dvornika, funk kao da je nestao iz ove zemlje, iako ga domaća publika itekako priželjkuje. Kako komentiraš tu činjenicu?

Kandžija: harmonika se ovdje priželjkuje. ali moj bend i ja osim što ćemo uvijek ra-diti najbolje što znamo, malo ćemo vam ubacivati u vodu i dizat’ ljestvicu, tako da se ne brinete. Seljakluk domaći i plastika izvana dovodi do lošeg hibrida i spušta-nja neviđenih turbo razmjera.

Poznat si po svojim sarkastičnim stihovi-ma u kojima nikoga ne štediš, ismijavaš ponajprije malograđanštinu, upozorava-jući na sve negativne pojave našeg druš-tva. Jesi li ikad imao problema zbog svo-jih stihova?

Nisam, iako sam nekad izazivao i to je, koliko god ekonomski neproduktivno, bila i jest moja dužnost kao ljudskog bića. I kao vlasnika ergele letećih konja iz đakova.

ljudi otvorena uma

Početkom ove godine objavio si EP Dvoje-zična ploča u suradnji s beogradskim re-perom Bvanom pa ste se zajedno nazva-li Bvandžija, što je bio vaš sarkastični ko-mentar problema dvojezičnosti u Vukova-ru. EP ste »pustili van« preko besplatnog downloada. Znaš li koliko puta je EP »ski-nut« do sada?

Nemam pojma, moja procjena je oko milijun. budući da živimo u svijetu u ko-jem vlada mir i sloboda, bez krvi, mržnje i ucjene zastavama i grbovima.

Kako su EP prihvatili Bvanovi obožavatelji i ljudi u Srbiji?

Kao i u hrvatskoj. I tamo su ljudi jednako liberalni i otvorena uma kao i ovdje.

Bio si neko vrijeme vezan ugovorom za Dallas Records, ali si EP objavio bez njih, iako je slijedio album Folder s golim že-nama. Kako zamišljaš svoju diskografsku budućnost?

Zlatne žbice rekordz su budućnost.

Može li se generalizirati stanje s hip–hop scenom u Hrvatskoj? Gdje je ona danas i mogu li hip–hop izvođači biti zadovoljni tretmanom glazbe koju stvaraju u odnosu na medije i struku?

mislim da mogu biti zadovoljni. uvijek tre-ba neko punit’ novine. ako želiš, to mo-žeš biti baš ti.

Nije daleko od Osijeka do vukovara, ali velika je razli-ka između vizura Kandži-je Osjekanovića i Generala Wooa. dok depresivni i ra-toborni Woo neumorno se-cira crnilo koje davi njegov vukovar, ali i cijelu hrvatsku, duhoviti Kandžija na to crnilo odmahuje rukom ili se njime sprda i obračunava uz dozu humora dovoljnu da oba-sja pola ove čemerne i očaj-ne zemlje. Kao i na prethod-nom, trećem albumu Zlatne žbice, Kandžija se inteligen-tno, zabavno i duhovito po-igrava lokalnim i globalnim pop–kulturalnim referenca-ma u rasponu od Nene be-lana do beastie boysa po či-jem je modelu, kao i onom rage against the machine, ustrojio svoj bend. besra-mno Gole žene »posude« neki rif ili beat, ali zauzvrat Kandžija nudi dostatnu koli-činu vlastite »spike«, poten-cijalnu hitoidnost i lucidnu zaigranost kakva ne krasi mnogo naših izvođača, ma o kojem žanru raspravljali. tim »alatima« mogli bi posta-ti jedan od regionalno najja-čih live izvođača za »urbanu« publiku (što god to značilo), a čak i kad bi im se realno mo-glo nešto zamjeriti, Kandžija i Gole žene toliko oduševlja-vaju entuzijazmom i pozitiv-nošću da nam preko nekih »sitnih zamjerki« valja prijeći. S pjesmama Bič, Državni-ci novog kova i HŽ, a pogo-tovo genijalnom Donji Miho-ljac, otrovnom Mali mržnja i nabrijanom Bicikl, Kandžija je s Golim ženama u situaciji da zauzme mjesto koje je edo maajka ispraznio raspušta-njem Lexaurina. (aleksandar dragaš)

Piše: Vid Jeraj

U tri prva tjedna listopada hrvat-sko–slovenski gita-ristički jazz kvartet Cromatik održao je sedam koncerata i

nastupio na dva jam–sessiona u Kini i macau. Od pekinga do šangaja prešli su tisuću četiristo kilometara brzim vla-kom koji vozi tristo pedeset kilometara na sat... i vidjeli malo od ruralne Kine. Slijedili su Guangzhou, zhongzhsa, Shenzhen i hong Kong, a sve to kao bend osnovan 2011. godine, u povodu diplome zagrebačkoga gitarista pa-vla jovanovića na Konseu (kratica za das Kärntner landeskonservatorium) u Klagenfurtu. u bendu svira i alt–sak-sofonist Grgur Savić, koji je u Kini drugi put, nakon što ju je 2012. posjetio sa sekstetom Ines tričković. ritam–sek-cija su kontrabasist jošt drašler iz bi-strice ob Sotli (zamijenio je zvonimira šestaka) i bubnjar bojan Krhlanko iz laškog, dok ih je pijanist hrvoje Galler bodrio iz hrvatske. jovanović je sa Sa-vićem proveo više od pola godine u brooklynu razrađujući svoje skladbe. Nakon povratka iz Kine, bend je odr-žao koncert u zagrebačkom mojo baru gdje je i održan ovaj intervju.

bijela lica

– Svojedobno su glazbenici iz SFRJ svi-rali rock po SSSR–u, a danas vi kao hr-

vatski i slovenski glazbenici svirate jazz po Kini. Kako gledate na to?

pavle jovanović: Nismo predstavlja-li jazz kao takav, nego smo predstavili sebe... Gledamo na to prije svega kao na sjajno iskustvo, zato što smo, kamo god smo išli, uspjeli predstaviti svoju mjuzu.

Bojan Krhlanko: bilo je zapravo super, ali možda valja istaknuti i to da Kinezi radije vide bijela lica... bijelce! tako da smo nastupili na pozornici kao bijelci i već je to bilo pola obavljenog posla.

Gdje je nastala vaša glazba? Odakle ime?

Bojan Krhlanko: do ideje je došlo spon-tano. ako se netko razumije u glazbu, znat će da se riječ cromatik odnosi na kromatsku ljestvicu od dvanaest tono-va. Ne volimo komplicirati u glazbi, do nje je došlo spontano, a svojevrsna je parodija na hrvatsku samosvijest.

Pavle Jovanović: Grgine skladbe nasta-le su uglavnom dok smo živjeli u bro-oklynu, kao i jedna moja, koju nismo svirali večeras. u bendu skladamo još bojč i ja, imamo još dvadeset pet goto-vih »stvari« koje nismo nikad ni probali... Iako, naša mjuza nije baš specifična pa su se jako iznenadili. bilo je komentara i od njih, ali bili su vrlo pozitivni.

eklektični jazz

S obzirom na vaše raznorodne afinite-te, Jošta koji dolazi iz free improviseda

i free–jazza i vas dvojice, Pavla i Bojča koji imate autorskih projekata, kako ste zamislili album?

Bojan Krhlanko: u našoj se glazbi odra-žava sve, od punka do fusiona, čak i tradicionalnog jazza...

Pavle Jovanović: ali prije svega pratimo kompozicije, dok spomenute elemente uvodimo kao neki kolaž, što sve zajed-no ispada eklektično, kao neki fusion, postmoderno... znači, mi ne gradimo zajedno te stvari, već ih pratimo od nji-hovih osnova.

Što se tiče turneje... pretpostavljam da se boravak od tri tjedna u drugoj kulturi odražava i na samu ekspresiju...

Bojan Krhlanko: Iskreno, meni je danas bio veliki problem svirati, jer je u Kini pu-blika bila dobra i naklonjena, bili su uz nas. dok se večeras (u mojo baru, 4. studenoga — op. v. j.) trudimo prenije-ti istu emociju, svirati isto, ali reakcija je potpuno drukčija. Sad kad smo se vra-tili je u biti bad.

Pavle Jovanović: ti se ovdje dugotrajno boriš s publikom, a tamo te publika pri-hvati otprve. I u klubovima i na festiva-lima, ljudi dođu i poslušaju, kažu sviđa mi se, ne sviđa mi se... većinom je bilo pozitivno ocijenjeno. hvala bogu.

Jošt Drašler: još i to, gore smo dobi-li vintage pojačala... tonski majstori bili su na nevjerojatnom nivou, to je bilo da poludiš. Otišli smo tamo s predrasu-dom kako ćemo to tehnički izvesti, dok

su oni reagirali muzikalnim pristupom samoj stvari. posvuda na većim svirka-ma bio je dobar zvuk i mi smo se odlič-no osjećali. tako da... znaju! I trude se.

Bojan Krhlanko: dok si mlad, dok još ne znaš puno o svijetu i gledaš na svi-jet kao na različite kulture, vidiš li Kine-za ili Indijca, zapravo i ne znaš što bi mi-slio o tim ljudima. drukčije sve to po-kopčaš. jošt i ja smo se zapili od neke žestoke rakije u Shenzhenu, s kineskim basistom i bubnjarom. dakle, sjedimo slovenski basist i bubnjar te kineski ba-sist i bubnjar... Na kraju, svi pijani, pa kad vidiš tu razmjenu informacija u ko-joj smo svi jednaki, onda se zaključi pri-ča. jednaki smo ljudi, po cijelom svi-jetu, iako su kulture i situacije različite, ali kao ljudi smo jednaki i svi na isti na-čin doživljavamo stvari. Kad osjetiš to da netko s drugog kraja svijeta na isti način osjeća i ima iste dojmove, ta je spoznaja, da smo na emotivnoj razini svi isti — najvrednija.

Jeste li se u nekom trenutku izgubi-li u velikim brojevima, spoznali našu malešnost?

Pavle Jovanović: Imam dojam da oni bolje poznaju nas nego mi njih. što je najbolje od svega.

Bojan Krhlanko: Ne znam, ja nisam. ja sam se osjetio jako domaće, sigu-ran. a kad sam došao doma, shvatio sam kako smo mi mali. ali dok sam bio tamo, nisam imao taj osjećaj. Ne smiješ zaboraviti, ipak, da nemaš pristup Go-oglu i Facebooku.

Kandžija & Gole žene

Folder s golim ženama dallas records

K i n e s k a p u s t o l o v i n a h r v a t s k o – s l o v e n s k o g j a z z k v a r t e t a C r o m a t i k

Ti se ovdje boriš s publikom, a u Kini te svi prihvate na prvu Nakon povratka iz Kine, bend je održao koncert u zagrebačkom mojo baru i usporedio kineske i hrvatske prilike na glazbenoj sceni

Stjepko Galović, umjetničkog imena Kandžija

mO

llY

lam

40 41

BR

OJ

188

, STU

DE

NI 2

014

.

BR

OJ

188

, STU

DE

NI 2

014

.

je ipak o manjim iznosima, ali nadamo se da će se s vremenom ta brojka po-većavati. mislimo da je važnije početi nego da to odmah bude nešto veliko.

Sad  je svima koji žele legalnu glazbu dostupan i servis Google Play Music — što on donosi? Jeste li zadovoljni ugo-vorom s njim?

zadovoljni smo i tim ugovorom, to je čak jedan od boljih ugovora koji smo uspjeli ispregovarati s Googleom. Na-damo se da će korisnici i ljubitelji glaz-be prihvatiti i taj servis, da će im biti dovoljno zanimljiv i pružiti dovoljno sa-držaja. ja sam već isprobao taj ser-vis, vidim da još nije potpuno cjelovit što se tiče sadržaja; svi su naši izvođa-či prisutni, ali s manjim brojem pjesa-ma. No GPM je tek počeo i još će se dopunjavati. Servis je moguće ispro-

bati jedan mjesec potpuno besplatno, pa pozivam sve da ga isprobaju i vide kako je, zapravo, legalno koristiti glaz-bu na internetu.

To je treći veliki svjetski streaming ser-vis na našem tržištu, zar ne?

Istina, već dulje vrijeme prisutan je Deezer koji ima ugovor s ht–om. tu je i Rdio koji zbog manjih marketinš-kih aktivnosti ima nešto manji broj korisnika.

alternativa velikima

Ima li novosti o dolasku iTunesa na hr-vatsko tržište?

u principu nema. mi smo više puta pristupali Appleu i iTunesima s mol-bom da dođu u hrvatsku, da zaklju-čimo ugovor. pregovori su čak i poče-li, međutim imam osjećaj da za naše malo tržište nemaju interesa ni želje za ulaganjem. Srećom, s GPM–om smo dobili neku alternativu.

Koliko je uopće teško privući tako ve-like svjetske servise na malo tržište?

pregovori s megakorporacijama su, moram priznati, vrlo težak i složen po-sao. Iskreno, oni na početku nisu bili ni zainteresirani za pregovore, na što smo mi onda okupili velik broj društa-va iz regije i dobili njihovu punomoć za zastupanje u pregovorima za područ-je cijele regije. Kad smo se potom javi-li YouTubeu i Googleu kao predstavni-ci sedam zemalja, tek su onda poka-zali zanimanje za poslovanje na ovim prostorima.

Na nedavno održanoj Međunarod-noj autorskoj kreativnoj konferenci-ji (MAKK), koju suorganizirate, pred-stavljen je i servis Google Music Play. O čemu je još bilo riječi?

Gošća iz Googlea, victoria Cam-poamor, predstavila je svoj servis, što nam je bilo posebno drago, no glavna tema konferencije bila je do-prinos kulturnih i kreativnih industri-ja hrvatskom gospodarstvu. budu-ći da smo još u gospodarskoj krizi, smatramo da je potrebno govoriti o potencijalu kulturnih i kreativnih in-dustrija u kojima se, s vrlo malo ula-ganja, primjerice u kupovinu slikar-skog kista ili glazbenog instrumen-ta, može dobiti proizvod s tržišnom vrijednošću. europska unija već to uvelike uzima u obzir, stoga sma-tram da i našim političarima treba skrenuti pozornost na veliki kapaci-tet tih industrija koje bi pomogle ra-zvoju naše zemlje.

Razgovarali: Milan Majerović–Stilinović i Josip Radić

D olazak globalnih digitalnih servisa u hrvatsku, YouTubea i Google Play Musi-ca, velika je stvar i za ljubitelje glazbe i za

autore, odnosno tvorce sadržaja. uloga hdS zamp–a u cijeloj je priči bila ključna da bi se uopće »veliki igrači« zainteresirali za dolazak na tako malo tržište. O svemu smo porazgovarali s Nenadom marče-com, glavnim direktorom stručne službe zamp hrvatskog društva skladatelja.

HDS ZAMP je ovih dana objavio dvije važne vijesti: jedna je važnija za glaz-

benike čija se djela gledaju na You Tu-beu. Druga, o početku servisa Google Play Music, zanimljiva je za sve koji žele glazbu slušati s kvalitetnih legalnih izvora na internetu.

riječ je o dva vrlo važna ugovora. potpisom ugovora s hdS zamp–om, YouTube praktički prvi put legal-no posluje u hrvatskoj. tako će glaz-benici zapravo prvi put otkad postoji YouTube ostvariti financijske prihode. S druge strane, potpisali smo i ugo-vor sa servisom Google Play Music čija je usluga napokon dostupna i u hrvatskoj. Slično kao i na iTunesi-ma, putem pametnog telefona sad možete legalno kupovati pjesme ili, uz mjesečnu pretplatu, preslušavati milijune dostupnih pjesama iz njiho-

ve kolekcije.

Što novo donosi ugovor s You Tubeom i otkad se ugovor primjenjuje?

ugovor se primjenjuje od 1. listopada, novost je dakle to što je uopće sklo-pljen ugovor s jednim od najvećih ser-visa na svijetu. Glazbenici će početi os-tvarivati zaradu od reklama koje će se pojavljivati na njihovim videospotovima, a korisnicima i ljubiteljima glazbe neće se puno toga promijeniti osim što će biti svjesni da njihovi omiljeni glazbenici na-pokon mogu nešto i zaraditi od svojih YouTube emitiranja.

Prema kojem će se ključu honorirati spotovi?

Svaki spot će, na temelju klikova na oglase, generirati prihod od reklama pa

će dio zarađenog novca od tih reklama ići i glazbenicima.

jednaki uvjeti

Je li HDS ZAMP dobio jednake uvjete kao druga europska društva za svoje članove?

uvjeti su potpuno jednaki. Naime, dugo smo pregovarali s YouTubeom kako bi-smo dobili isti tretman, što nije lako za malu zemlju poput hrvatske, međutim uspjeli smo i naši će glazbenici biti pot-puno ravnopravni sa svim ostalim eu-ropskim glazbenicima.

Mislite li da će to biti dobar izvor priho-da za vaše članove?

Nažalost, to neće biti veći prihodi. riječ

Napokon će i naši glazbenici zarađivati na internetuKljučna uloga hdS zamp–a u dolasku globalnih digitalnih servisa (Youtube i Google play music) u hrvatsku

I n t e r v j u s g l a v n i m d i r e k t o r o m s t r u č n e s l u ž b e H D S Z A M P – a , N e n a d o m M a r č e c o mHDS ZAMP potpisao ugovore s dva globalna digitalna servisa

U Hrvatsku stigli YouTube i Google Play Music!Nositeljima prava plaćat će se naknada nakon što njihova glazba generira prihod od reklama prikazanih prije ili unutar nekog videosadržaja

Pišu: Milan Majerović–Stilinović i Josip Radić

P očetkom studenoga realizirana su dva veli-ka projekta na kojima su djelatnici hdS za-mp–a radili mjeseci-ma: potpisani su ugo-

vori s dva globalna digitalna servisa, YouTubeom i Google Play Musicom.

Finaliziranjem ugovora s Youtube-om, hrvatskim i inozemnim glazbe-nim stvarateljima, skladateljima i nosi-teljima prava koje zastupa hdS zamp omogu-ćit će se prihodi od Youtubea u hrvatskoj. hdS zamp–ovim čla-novima i nosite-ljima prava plaćat će se naknada nakon što njihova glazba generira pri-hod od reklama prikazanih prije ili unu-tar nekog videosadržaja. 

Nove mogućnosti

»S novim izvorom prihoda naši člano-vi profitirat će i u financijskom smislu od korištenja svojih djela u audiovizu-alnim i glazbenim videosadržajima na servisu YouTube u hrvatskoj. Sklapa-nje ugovora s YouTubeom je prekret-nica  koja otvara nove mogućnosti našim članovima«, kaže  Nenad mar-čec, glavni direk-tor hdS zamp–a.

»Izuzetno smo zadovoljni posti-zanjem dogovora s hdS zamp–om i njegovim članovima. to će potaknu-ti stvaranje hrvatskog sadržaja na na-šem servisu i omogućiti glazbenim umjetnicima, skladateljima i autorima da prime naknadu za videa na You-Tubeu«, rekla je  Gudrun Schweppe, voditeljica odjela za glazbene licen-ce emea. »to je također velik  dobi-tak za YouTube zajednicu, kojoj je slu-šanje glazbe i otkrivanje novih glazbe-nika na YouTubeu važan dio korištenja interneta.«

u istom tjednu potpis je stavljen i na ugovor s Google Play Musicom koji je najnoviji u nizu velikih svjetskih online glazbenih servisa na teritoriju hrvat-ske, nakon Rdioa i Deezera.

Glazba putem servisa Google Play Music bit će dostupna korisnicima web, Android i iOs platformi, a više od dvadeset pet milijuna pjesama moći će se kupiti ili streamati. hrvatski ko-risnici pridružit će se Google korisni-cima diljem svijeta koji svoju glazbenu kolekciju mogu pohraniti u cloud, kre-irati posebne playliste i radiopostaje te u glazbi online  i offline uživati sa svo-

jeg telefona, ta-bleta ili računala. prema podaci-ma IFpI–ja, Go-ogle Play Music je najbrže rastu-ći pretplatnički glazbeni servis u 2013.   Svi oni zasad imaju oko

dvadeset osam milijuna pretplatnika — što znači da je još mnogo prosto-ra za rast i optimizam. prošle je godine prihod od streaming servisa u svijetu rastao za čak pedeset posto i iznosio više od milijardu američkih dolara.

važno je napomenuti da je upravo hdS zamp pregovarao s Googleom u ime cijele regije, odnosno sedam ze-malja. »Iznimno smo zadovoljni priklju-čivanjem hdS zamp–a našoj obite-lji autorskih društava i partnera koji su

sudjelovali u do-vođenju Google Play Musica u hr-vatsku. radujemo se daljnjoj suradnji s hdS zamp–om i ostalim autor-skim društvima,

na dobrobit konzumenata glazbe, ali i kreativne zajednice koja će za svoj au-torski rad ostvariti pravednu naknadu«, izjavila je  victoria Campoamor, vodi-teljica glazbenih partnerstava Google Play Musica za europu, bliski istok i afriku.

broj domaćih autora i njihovih urada-ka na Google Play Musicu svakim da-nom je sve veći, a na tome radi i sam Google, pozivajući lokalne izdavačke kuće da im se jave kako bi se i njihovi katalozi uvrstili u ponudu toga glazbe-nog servisa.

42 43

BR

OJ

188

, STU

DE

NI 2

014

.

M u z e j s u v r e m e n e u m j e t n o s t i Z a g r e b , 19 . — 2 1 . s t u d e n o g a 2 0 14 .

Kulturne i kreativne industrije — pokretači gospodarstvauspješno održana međunarodna autorska kreativna konferencija maKK 2014. okupila vodeće stručnjake iz ekonomije, gospodarstva, marketinga, prava i kreativnog stvaralaštva

Piše: Josip Radić

M e đu n a ro d n a autorska kre-ativna konfe-rencija maKK 2014., pod sloganom  Kul-

turne i kreativne industrije — pokreta-či gospodarstva, uspješno je održana

u zagrebačkom muzeju suvremene umjetnosti od 19. do 21. studenoga. u organizaciji Instituta hrvatske glazbe (IhG) i hrvatskog društva za autorsko pravo (hdap), pod pokroviteljstvom ministarstva gospodarstva i ministar-stva kulture te s hdS zamp–om kao glavnim partnerom, konferencija je ugostila mnogobrojne utjecajne govor-nike iz različitih sektora kreativnog po-slovanja te više od četiristo registriranih sudionika.

umjetnost na tržištu

prvog dana konferencije u fokusu su bili autori i kreativci te golem gospodar-ski potencijal koji kriju njihova ostvare-nja. bogat i zanimljiv program privukao je velik broj kreativaca, predstavnika nji-hovih organizacija i udruženja, medija, ali i poslovnjaka, kako iz javnih, tako i iz privatnih inicijativa. Okupljene su na po-četku pozdravile Iva hraste–Sočo (mi-nistarstvo kulture) i  ana rački marin-ković  (državni zavod za intelektualno vlasništvo), dok je antun tomislav ša-

ban, glavni tajnik hrvatskoga društva skladatelja, istaknuo kako su upravo kulturne i kreativne industrije jedan od sektora s najvećim gospodarskim po-tencijalom u zemlji. također, istaknuo je kako umjetničko djelo, osim što pri-donosi kulturnoj raznolikosti, ima i svo-ju tržišnu vrijednost čiji se potencijal ne smije zanemariti.

blaise mistler, direktor institucionalnih odnosa Francuskog društva sklada-

telja (SaCem), ponu-dio je uvid u raster kul-turnih i kreativnih in-dustrija koje su jedan od važnijih čimbenika francuskog gospo-darstva, a Gyta bera-sneviciute iz ureda za harmonizaciju na me-đunarodnom tržištu (OhIm) putem video-javljanja predstavila je rezultate svojeg istraži-vanja o stavovima eu-ropljana o industrijama temeljenim na intelek-tualnom vlasništvu.

panel rasprave

Ivana Nikolić popo-vić, predsjednica hr-vatskog klastera konku-rentnosti kulturnih i kre-ativnih industrija, mode-

rirala je prvi panel konferencije pod na-zivom Gospodarski potencijal hrvatskih kreativnih industrija. Svi sudionici pane-la suglasili su se s tvrdnjom jasminke martinović (hup) da hrvatskoj nedo-staje sustavno praćenje kreativnih in-dustrija, a antun tomislav šaban ista-knuo je kako su udruge za kolektivnu zaštitu temelj generiranja prihoda kre-ativaca te kako, primjerice, »djelovanje jednog većeg rock–benda treba sto-tinu radnih mjesta«. panel je također poslužio kao prilika za usporedbu po-ložaja filmske industrije u odnosu na ostale kreativne industrije, o čemu su više govorili redatelji hrvoje hribar (hr-vatski audiovizualni centar) i Irena ško-rić (društvo hrvatskih filmskih redatelja).

drugi panel Živjeti za stvaranje, stvarati za život ugostio je glazbenika Ivana de-čaka, književnicu julijanu matanović te slikara  zlatana vehabovića  koji su, u moderiranju milana majerovića Stilino-vića, govorili o specifičnostima svojih poziva. Opisujući svoje kreativne pro-cese i izvore inspiracije, okupljenima su

izložili realnost umjetničkog djelovanja u hrvatskoj.

digitalni servisi

posebnu pozornost privuklo je pred-stavljanje servisa Google Play Music koji je odnedavno dostupan i hrvatskim ljubiteljima glazbe.  victoria Campoa-mor, voditeljica glazbenih partnerstava Google Playa za europu, bliski istok i afriku, predstavila je značajke servisa, što je bio uvod u panel raspravu Digi-talni servisi — poslovni modeli za njiho-ve osnivače i korist za tvorce sadržaja. pod vodstvom marketinškog stručnja-ka na internetu  Nikole vrdoljaka  (404 agency),  izvršni direktor porina ante magzan, redatelj daniel Kušan, podu-zetnica Sanja božić (Pickbox TV), glav-ni urednik Rolling Stone Hrvatska toni

moškov, victoria Campoamor, branko Komljenović u ime hrvatske diskograf-ske udruge te Neven Frangeš u ime hr-vatske glazbene unije razmijenili su mi-šljenja o aktualnoj situaciji s digitalnim servisima, modelima poslovanja te (ne-izvjesnoj) budućnosti, kako za kreato-re sadržaja, tako i za tzv. Middlemen, odnosno posrednike filmske i glazbene industrije. za kraj prvog radnog dana maKK–a održana je zagrebačka pre-mijera dokumentarnog filma Bijelo du-gme box set deluxe u produkciji Croa-tia recordsa i televizije CmC. Na njemu je zabilježeno kako su albumi legen-darnog sarajevskog benda u london-skom studiju abbey road remasteri-rani te ponovno izdani na vinilu, čime se potvrđuje status bijelog dugmeta kao jednog od najvećih bendova s ovih prostora.

Svečano otvorenje 2. Međunarodne autorske kreativne konferencije MAKK 2014.

Zabava dobrodošlicedodjela nagrada Instituta hrvatske glazbe i priznanja Prijatelj hrvatske glazbe

Piše: Josip Radić

Ovogodišnji su dobitnici nagrada i priznanja

grupe Bang Bang i Vatra te televizija RTL

Z abava dobrodošlice i dodjela nagrada Insti-tuta hrvatske glazbe poslužili su kao sveča-no otvaranje drugog izdanja međunarodne

autorske kreativne konferencije maKK 2014. uz sjajan voditeljski par, anu ra-dišić i dorijana Klarića, brojni uzvanici uživali su u jedinstvenom ambijentu muzeja suvremene umjetnosti te u po-sebnim mini koncertima grupa  Bang Bang i Vatra.

Institut hrvatske glazbe kao jedan od organizatora konferencije dodijelio je nagrade najuspješnijim glazbenicima na temelju nacionalne liste radijskih singlova HR TOP 40 te priznanje Prija-telj hrvatske glazbe za iznimno aktivnu promociju domaće glazbene scene.

Nagrada za dubrovčane

Nagradu  Najviši ulaz novog izvođača na HR TOP 40 ove je godine osvojio perspektivni bend Bang Bang predvo-đen karizmatičnim vokalom lare an-tić  i autorom hrvojem prskalom. Na-gradu su im uručili članovi grupe  Si-lente, prošlogodišnji laureati, a pri-mivši nagradu, lara je okupljenima otkrila kako je odrastala s braćom Ka-ramehmedović (tiborom i Saninom) iz Silentea pa je nagrada, očito, »rezervi-rana samo za stanovnike jedne dubro-vačke ulice«.

Glavni tajnik hrvatskog društva skla-datelja  antun tomislav šaban pri-znanje  Prijatelj hrvatske glazbe uru-čio je televiziji rtl, odnosno zamje-niku predsjednika uprave rtl hrvat-ska, Ivanu lovrečeku. Nagrada se prije svega odnosi na zasluge za pokreta-nje emisije Top.hr koja je u televizijski eter vratila domaću popularnu glaz-bu, čime se pomaže i podupire daljnji razvoj domaće scene. S neskrivenim ponosom okupljenima se obratio i do-rijan Klarić, autor i voditelj emisije, po-sebno istaknuvši ulogu svoje kolegice ane miščević.

ultimativni br. 1

posljednja u nizu nagrada bila je ona za Ultimativni broj 1 na HR TOP 40, a ove godine, s čak dvadeset šest tjeda-na na vrhu, nagradu je zaslužio Tan-go  grupe vatra. uzimajući posebno dizajniranu statuu iz ruku  predraga martinjaka, autora prošlogodišnjeg ul-timativnog broja 1 Suze nam stale na put, Ivan dečak, autor i frontman Vatre, zahvalio je na priznanju i u šali dodao kako se nada da će dogodine ponov-no nagradu dodijeliti sam sebi. Nakon

dodjele nagrada, nagrađeni glazbenici izveli su kratke nastupe — Bang Bang je svojim retro–pop zvukom rasplesao publiku unutar mSu–a, dok su virovi-tički rokeri iz Vatre izveli svoje najveće hitove: Tremolo, Tango i Saturn te tako pokazali zašto su trenutačno jedan od najvažnijih domaćih bendova.

Vatra

Online i offline

drugi dan konferencije bio je rezer-viran za savjetovanje o autorskom pravu, a doprinos bogatom progra-mu dali su ugledni pravni stručnjaci iz zemlje i inozemstva. posebno za-nimljiv bio je panel  Paradigma au-torskih prava — treba li nam pro-mjena? u kojem su sudjelovali Ivo špigel  (perpetuum mobile),  Nenad marčec  (hdS zamp),  mladen vu-kmir (odvjetnik vukmir & associates) i tomo In der mühlen (Idm music), uz uvodnika i moderatora prof. dr. sc. Igora Glihu (pravni fakultet i hrvatsko društvo za autorsko pravo). burna, ali argumentirana rasprava kulminirala je aktivnim sudjelovanjem publike, a zaključak panela može se svesti na rečenicu: bez obzira na to je li riječ o

materijalnom ili nematerijalnom, onli-ne ili offline, autorsko pravo potreb-no je štititi!

Svoje zadovoljstvo održanom konfe-rencijom izrazio je Nenad marčec, di-rektor hdS zamp–a: »program ovo-godišnjeg maKK–a bio je izvrstan, pokazalo se da tema kulturnih i kre-ativnih industrija zanima javnost i to je ono na što treba skrenuti pozor-nost, pogotovo u vrijeme gospodar-ske krize. Sljedeći korak je izrada stu-dije koja će, prvi put, utvrditi utjecaj kreativne industrije na hrvatsko gos-podarstvo; slijedi izrada strategije ra-zvoja temeljenog na kreativnim i kul-turnim industrijama.«

Irena Škorić, Antun Tomislav Šaban i Nina Obuljen

Ovogodišnja je konferencija MAKK napunila dvoranu Gorgona Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu

aNaS

tazI

ja v

ržI

Na

aNaS

tazI

ja v

ržI

Na

44 45

BR

OJ

188

, STU

DE

NI 2

014

.

BR

OJ

188

, STU

DE

NI 2

014

.

P r o j e k t K r e a t i v n a H r v a t s k a p r e d s t a v l j e n 5 . p r o s i n c a 2 0 14 . u z a g r e b a č k o m M u z e j u s u v r e m e n e u m j e t n o s t i

Rješenje izlaska iz krizezajednička inicijativa hrvatskog klastera kreativnih i kulturnih industrija (hKKKI) i hrvatske udruge poslodavaca

Piše: Josip Radić

U z a g r e b a č k o m muzeju suvre-mene umjetno-sti, 5. prosinca svečano je pred-stavljen projekt

Kreativna Hrvatska kao zajednička inicijativa hrvatskog klastera kreativnih i kulturnih industrija (hKKKI) i hrvatske

udruge poslodavaca — Koordinacije kreativnih i kulturnih industrija.

potencijal kreativnosti

hdS zamp jedna je od udruga sudi-onika inicijative kojoj je cilj skrenuti po-zornost na golem, ali neiskorišten po-tencijal kulturnih i kreativnih industrija u kojima se krije moguće rješenje izlaska iz gospodarske krize. Nenad marčec, glavni direktor zamp–a, predstavio je upravo objavljenu studiju Stvaranje ra-sta: mjerenje kulturnih i kreativnih trži-šta u EU, iznijevši brojke i činjenice o utjecaju kreativnih i kulturnih industrija (KKI) na europski rast i razvoj. »S uku-pno 535,9 milijardi eura prometa i više od sedam milijuna radnih mjesta, KKI dokazuje impresivnu ekonomsku teži-nu, ali i specifičnosti koje bi mogle biti vodilja i ostalim granama eu gospo-darstva«, istaknuo je marčec, dodav-ši da je riječ o sektoru fokusiranom na lokalnu radnu snagu, pogotovo onu najugroženiju nezaposlenošću, dakle mladima.

Kreativna hrvatska

Okupljenima se obratila i Ivana Ni-kolić popović, predsjednica Kla-

stera konkurentnosti KKI: »Kreativne i kulturne in-

dustrije su svuda u svijetu najbrže ra-stuće industrije prema svim ekonom-skim mjerilima, a to su broj zaposlenih, prihod, izvoz te udio tih parametara u gospodarstvu pojedinih država i eu-ropske unije u cjelini. u sklopu projekta Kreativna Hrvatska izradit će se i Na-cionalna studija mapiranja kreativnih i kulturnih industrija kako bi se vidjela ekonomska snaga toga važnog sekto-ra, a potom i prijedlog strategije razvoja. uz navedene, nazočnima su se obrati-

li i načelnica sekto-ra u ministarstvu

gospodarstva marija ra-j a k o v i ć , direktori-ca hup granskih u d r u g a jasmin-

ka marti-nović, direk-

tor eY

berislav horvat, ravnateljica muzeja suvremene umjetnosti Snježana pin-tarić, dekan akademije likovnih umjet-nosti aleksandar battista Ilić, predsjed-nik hrvatskog audiovizualnog centra hrvoje hribar te direktor prvog hrvat-skog centra game dizajna Machina lo-vro Nola.

Na predstavljanju su bili brojni zainte-resirani predstavnici medija, institucija i udruga, a govornici su poslali jasnu po-ruku domaćim političkim čimbenicima: potencijal hrvatskih kulturnih i kreativ-nih industrija jedan je od važnih nači-na izlaska iz gospodarske krize! Cijela studija Stvaranje rasta: mjerenje kultur-nih i kreativnih tržišta u EU dostupna je na www.creatingeurope.eu, a informa-tivnu brošuru na hrvatskom jeziku mo-žete downloadati na www.zamp.hr.

Piše: Aleksandra Marković

U školama bi se dje-ca trebala osjećati sigurno i sretno, a uspomene na đač-ko doba svakoj bi odrasloj osobi tre-

bale biti asocijacija na lijepo i bezbrižno razdoblje života. Nažalost, posljednjih smo godina svjedoci sve većeg broja žrtava nasilja na ulicama naših gra-dova, a vrlo često problemi počinju upravo u školskim hodnicima i klupa-ma. Kako bi upozorila na taj problem, radijska postaja antena zagreb 2010. godine pokrenula je akciju  Glazbom reci stop maltretiranju. akciji su se ove godine priključili školski bendovi iz cijele hrvatske, tako što su obradili po jed-

nu pjesmu iz glazbenog miksa antene zagreb i potom objavljivali snimke na Facebook stranici te radiopostaje.

Nagrada za bjelovarčane

u žiriju su bili: luka bulić, Ivana husar mlinac, Coco mosquito, martina tom-čić moskaljov i milan majerović Stili-nović iz hdS zamp–a. Odabrali su tri škole čiji su predstavnici 6. studeno-ga nastupili u vintage Industrial baru u zagrebu. Ovogodišnji pobjednici su učenici Glazbene škole Vatroslava Li-sinskog iz bjelovara, a žiri je odlučio da je upravo njihova obrada pjesme Or-dinary love grupe u2 zaslužila vrijed-nu nagradu — glazbene instrumente za cijeli rock–postav benda. donacija hdS zamp–a ostaje u trajnom vlasniš-tvu škole.

O akciji je glavni direktor hdS zamp–a, Nenad marčec, izjavio: »Ovo je vrije-dan primjer brige o stvaranju boljeg i si-gurnijeg društva. Slogan hdS zamp–a je Glazba daje vrijednost životu — a mi glazbi. zato nam je bilo prirodno uključiti se u tu uspješnu priču. Kao služba koja štiti i ostvaruje prava autora glazbenih djela i svojim radom podsjeća na po-štovanje prava drugih — u našem slu-čaju, intelektualnog vlasništva koje pri-pada tvorcima glazbe — drago nam je da smo dio akcije. Nadamo se da će se glazbeni instrumenti koje ćemo donirati pobjednicima koristiti često i na radost cijele škole koju bend predstavlja.

Rock na visini

Sven pocrnić (14), tin pocrnić (12), hana Novoselec (13) i borna brekalo

(13) za svoju su glazbenu školu osvojili instrumente, a svirajući na njima, kažu, prekinut će tradiciju sviranja isključi-vo klasične glazbe u školi. u finalu su, osim njih, nastupili i učenici Gimnazije Josipa Slavenskog iz čakovca s obra-dom pjesme Tamo gdje je sve po mom grupe jinx, te učenici američke među-narodne škole iz zagreba s pjesmom All About That Bass meghan trainor. akciju su poduprli i aljoša šerić, Ivan dečak te davor Gobac koji su u vinta-geu zajedno s učenicima izveli pjesme Autentično osrednji grupe pavel, Tan-go grupe vatra te Donnu grupe psiho-modo pop, čime su svima priuštili ne-zaboravan doživljaj. čestitamo pobjed-nicima i nadamo se da ovom akcijom borba protiv maltretiranja neće prestati. Svakoga dana, cijele godine glazbom recimo Stop maltretiranju!.

HDS ZAMP jedna je od udruga

sudionika inicijative kojoj je cilj skrenuti pozornost na golem, ali neiskorišten potencijal kulturnih i kreativnih industrija

H D S Z A M P n a g r a d i o p o b j e d n i k e a k c i j e G l a z b o m r e c i s t o p m a l t r e t i r a n j u

Glazbom do boljeg društva u akciji radijske postaje antena zagreb od ove je godine i nagrada za najbolje sudionike

Mladim Bjelovarčanima čestitali su i uručili instrumente Nenad Marčec, glavni direktor HDS ZAMP–a i Milan Majerović–Stilinović, član žirija i voditelj komunikacija HDS ZAMP–a

Pobjednici su učenici Glazbene škole Vatroslava

Lisinskog iz Bjelovara, a žiri je odlučio da je upravo njihova obrada pjesme Ordinary love grupe U2 zaslužila vrijednu nagradu — glazbene instrumente za cijeli rock–postav benda

46 47

BR

OJ

188

, STU

DE

NI 2

014

.

BR

OJ

188

, STU

DE

NI 2

014

.

I s t r a ž i v a n j e H D S Z A M P – a p r o v e d e n o t e l e f o n s k o m a n k e t o m

Ugostitelji svjesni važnosti glazbe za svoje poslovanjevećina ispitanih je zadovoljna brzinom i kvalitetom usluge te ljubaznošću i dostupnošću djelatnika

Piše: Milan Majerović–Stilinović

S lužba zamp hrvat-skog društva skla-datelja naručila je istraživanje mišljenja hrvatskih ugostitelja o razini kvalitete nji-

hova poslovnog odnosa. Istraživa-njem se željelo ispitati zadovoljstvo ugostitelja uslugom koju služba pruža, doznati stajalište o naknadi za korištenje glazbe, ali i prikupiti sugestije kojima bi se poslovanje poboljšalo.

čvrsta četvorka

Istraživanje je provedeno telefon-skom anketom na 1026 ugostitelja iz sve dvadeset jedne županije. Ciljana skupina bili su ugostitelji koji redovi-to podmiruju naknade za korištenje glazbe u svojim objektima. Najspre-mniji za odgovaranja na anketu bili su ugostitelji u sjevernim i kontinen-talnim županijama te Istri, najmanje u dalmatinskim županijama i u du-brovačkoj. Istraživanje je u četiri tjed-na u proljeće 2014. provela agencija d–management iz varaždina.

u pogledu poslovnog odnosa ugo-stitelja i hdS zamp–a, većina ispi-tanih je zadovoljna brzinom i kvalite-tom usluge te ljubaznošću i dostu-pnošću djelatnika. Odnos sa služ-bom za zaštitu autorskih glazbenih prava ocijenili su ekvivalentom čvr-ste školske četvorke:  više od 50% ispitanih opisalo je svoj odnos s hdS zamp–om kao povoljan, toč-nije »vrlo povoljan« (6%) i »uglavnom povoljan« (45%), dok ih je još 32% ocijenilo odnos kao »neutralan«. Od-govori na isto pitanje pokazuju i da nešto manje od 14% ispitanih ugo-stitelja odnos s hdS zamp–om vidi

kao »uglavnom nepovoljan« te nešto manje od 4% kao »vrlo nepovoljan«.

utjecaj glazbe

anketa je pokazala i da su vlasnici restorana i barova svjesni važnosti i vrijednosti pozitivnog utjecaja glaz-be na njihovo poslovanje. tako 62% njih potvrđuje da glazba poboljša-va poslovanje njihova lokala; 13% pak misli da glazba uopće ne utječe na njega, a 25% nije moglo ocijeni-ti utjecaj glazbe na poslovanje svo-jeg lokala. Neka anketna pitanja od-nosila su se na razumijevanje same naknade za javno korištenje glazbe i stajalište ugostitelja o pravima koje naknada uključuje (uz autorska pra-va, to su i prava izvođača te prava proizvođača nosača zvuka).

poslovni odnos

analiza pokazuje da većina, 59% ugostitelja, račun koji im šalje hdS zamp smatra normalnim poslov-nim odnosom. tako se 18% njih sla-že da za korištenje glazbe treba pla-ćati naknade, kao i za korištenje bilo kojeg drugog oblika tuđeg vlasniš-tva. još se 41% ugostitelja slaže da bi naknade trebalo plaćati, ali pre-ma nekom drugom kriteriju.  među prijedlozima koje su naveli ti ispita-nici najčešći su: smanjenje naknade u iznosu od 10 do 40 %; privreme-no smanjenje naknade dok se ne oporavi gospodarstvo; »nagrađiva-nje« redovitih platiša. bez definira-nog stava o plaćanju naknade bilo je 25% ispitanika, a 16% misli da te naknade uopće ne bi trebalo na-plaćivati. (Napomena: hdS zamp već primjenjuje redovite popuste za uredno plaćanje naknade, ali i za područja od posebne državne skr-bi, ugovorene s hrvatskom obrtnič-kom komorom.)

»hdS zamp je i na temelju nave-dene ankete odlučio poraditi na in-formiranju poslovnih korisnika glaz-be. Odnedavno je u službi i savjet-nik za komunikaciju s korisnicima, a uskoro ćemo organizirati i susrete s ugostiteljima u svim županijama«, kaže Nenad marčec, glavni direktor hdS zamp–a. »Nadamo se da će svi vlasnici lokala prepoznati vrijed-nost ove inicijative i odazvati se na-šem pozivu. vjerujemo da više ko-munikacije znači i bolji poslovni od-nos za obje strane u budućnosti«, zaključuje marčec.

R a d i j s k a e m i s i j a p o d p o k r o v i t e l j s t v o m H D S Z A M P – a p o k r e n u t a p o č e t k o m s t u d e n o g a 2 0 14 .

Glas autora na Radiju 101

O d početka studenoga 2014. u programu radija 101 možete slušati emisiju Glas autora koja se emitira pod pokroviteljstvom hdS zamp–a. emisija je fokusirana na rad hrvatskih autora i skladatelja, njihove najnovije ak-tivnosti, izdanja i koncerte, ali i na rad stručne službe za zaštitu autorskih muzičkih prava. u emisiji se narav-

no nađe mjesta i za brojne projekte hdS–a, kao što su rockOff Festival novog zvuka, jazz.hr, zagrebački festival i slično. Glas autora i educira o problematici autorskih prava, ostvarivanju autorske naknade, a mladim se autorima i glazbenicima nude savjeti i rješenja za probijanje kroz labirinte glazbene industrije. Osim novosti i najava, u emisiji vas očekuju eksklu-zivni intervjui i gostovanja članova hdS–a koji predstavljaju svoje nove projekte. u dosadašnjim smo emisijama pratili festival rockOff, govorilo se o digitalnim glazbenim servisima u hrvatskoj, kao i o sklapanju ugo-vora hdS zamp–a i servisa YouTube i Google Play. Najavljena je i po-praćena 2. međunarodna autorska kreativna konferencija maKK koja se održala pod sloganom Kulturne i kreativne industrije — pokretači gospo-darstva. propustite li koju emisiju Glas autora, možete je poslušati na So-undcloud kanalu hdS zamp–a čiji ćete link naći na stranici www.zamp.hr. (aleksandra marković)

Druga sezona projekta Tjedan autora na televiziji CMC

K ako i kada nastaje pjesma koju će publika zavoljeti? pro-nađe li njezin autor inspiraciju u jutarnjoj tišini ili u gužvi gradskog prijevoza? Odrede li otkucaji sata ritam pjesme, a neki žurni koraci njezin tempo? Koji je trenutak presu-dan za odabir prve note? a za odabir svake iduće? Ili… što je potrebno za donošenje odluke o tonalitetu? mol ili

dur? ženski ili muški vokal? što bolje zvuči — gitara, klavir ili violina? tema-tika... Ona nepresušna — ljubavna ili možda buntovna? jedna ili dvije strofe, ponavljanje refrena, prateći vokali, stanka... i tako dalje. je li jednostavno biti autor? Na to ćemo pitanje zasigurno dobiti nekoliko odgovora, no jedno je sigurno: koliko je ideja, vremena, truda, znanja, odricanja, ljubavi, ali i mate-rijalnih sredstava uloženo u stvaranje pjesama koje obogaćuju naše živote, najbolje znaju oni od kojih sve počinje — oni koje najčešće ne vidimo i ne ču-jemo jer su negdje »iza pozornice«. vjerujemo da javnost sve više prepoznaje i priznaje vrijednost koju autori, stvaranjem svojih djela, pružaju svima nama.

hdS zamp je u suradnji s televizijom CmC 2013. godine pokrenuo projekt Tjedan autora u kojem predstavljamo ugledne hrvatske skladatelje popular-nih glazbenih žanrova. upravo je taj projekt prilika za upoznavanje i susret s onima koji čine svijet ljepšim — s onima koji svojim talentom udahnjuju ži-vot praznim crtovljima i koji vješto pronalaze put do tajnih odaja naših duša gdje je ponekad i samo jedna nota ili jedna riječ dovoljna za lavinu emocija.

druga sezona Tjedna autora počela je početkom studenoga, a ove smo se jeseni već družili s mladenom Grdovićem, jerkom marićem, boytronicom, željkom banićem i branimirom mihaljevićem koji su nam između ostalog ot-krili gdje pronalaze inspiraciju, kako se nose s kritikama i jesu li zadovoljni zaštitom svojih autorskih prava. pratite Tjedan autora na CmC tv–u radnim danima u 12 sati, a subotom i nedjeljom dvokratno, u 12 i u 18 sati, te na You-Tube kanalu hdS zamp–a. (aleksandra marković)

»Odnedavno je u službi i savjetnik

za komunikaciju s korisnicima, a uskoro ćemo organizirati i susrete s ugostiteljima u svim županijama«, kaže Nenad Marčec, glavni direktor HDS ZAMP–a

STAVOVI HRVATSKIH UGOSTITELJA O NAKNADI ZA GLAZBU

STAVOVI HRVATSKIH UGOSTITELJA O NAKNADI ZA GLAZBU

14%14% UGLAVNOM NEPOVOLJANUGLAVNOM NEPOVOLJAN

45%45% UGLAVNOM POVOLJANUGLAVNOM POVOLJAN

6%6% VRLO POVOLJANVRLO POVOLJAN

32%32% NEUTRALANNEUTRALAN

4%4% VRLO NEPOVOLJANVRLO NEPOVOLJAN

POSLOVNI ODNOS UGOSTITELJA I HDS ZAMP-a?

POSLOVNI ODNOS UGOSTITELJA I HDS ZAMP-a?

UTJECAJ GLAZBE NA POSLOVANJE?UTJECAJ GLAZBE NA POSLOVANJE?

PLACANJE NAKNADE ZA GLAZBU?PLACANJE NAKNADE ZA GLAZBU?

POBOLJŠAVAPOBOLJŠAVA

NE MOŽE OCIJENITINE MOŽE OCIJENITI

NE UTJECENE UTJECE

62%62%

25%25%

13%13%

1026 ispitanih 1026 ispitanih 21 zupanija21 zupanija

41% TREBA PLACATI PO NEKOM DRUGOM PRINCIPU41% TREBA PLACATI PO NEKOM DRUGOM PRINCIPU

NEMA DEFINIRAN STAVNEMA DEFINIRAN STAV

Anketa provedena: proljece 2014. Anketa provedena: proljece 2014.

Anketu proveo: D Management d.o.o. Anketu proveo: D Management d.o.o.

NE TREBA PLACATINE TREBA PLACATI

25%25%

16%16%

TREBA PLACATITREBA PLACATI18%18%

Alka Vuica u novoj epizodi Glasa autora

48 49

BR

OJ

188

, STU

DE

NI 2

014

.

BR

OJ

188

, STU

DE

NI 2

014

.

B r a n k o P o l i ć i n m e m o r i a m (zagreb, 24. travnja 1924. — zagreb, 9. studenoga 2014.)

Odlazak renesansnog čovjekaSvoje je višestrane sklonosti i talente ujedinio u profesiji radijskog novinarstva kao urednik, komentator, kritičar i autor niza emisija i ciklusa u sklopu nekadašnjeg radio zagreba i današnjeg hrvatskoga radija

Piše: Višnja Požgaj

U 91. godini, 9. stu-denoga 2014., na-pustio nas je dragi kolega, prijatelj i suradnik branko polić. bio je sve-

strano obrazovan intelektualac enci-klopedijskoga znanja, s osobinama re-nesansnog čovjeka koji se strastveno zanimao za glazbu, književnost i jezike. Iako nije studirao glazbu, već je privat-no pohađao satove iz harmonike i gla-sovira, bio je opsjednut kazalištem, po-sebice operom, te je sa zanimanjem od malih nogu, zahvaljujući roditeljskom odgoju, pratio i mnoge druge kulturne događaje. S diplomom francuskog je-zika na pariškoj Sorbonni te engleskog jezika i književnosti na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, svoje je sklono-sti i talente ujedinio u profesiji radijskog novinarstva kao urednik, komentator, kritičar i autor niza emisija i ciklusa u sklopu nekadašnjeg radio zagreba i današnjeg hrvatskoga radija. radni vijek mu je trajao od 1950. do umirov-ljenja 1985., ali je nastavio suradnju sve do 2012., kad je snimio posljednje raz-govore s velikim hrvatskim glazbenim umjetnicima.

Oproštaj od vinila

vrijedno je podsjetiti na cikluse kao što su Književne večeri, Antologija svjetskih pjevača, Shakespeare i muzika, Blago-je Bersa u svjetlu svojih učenika, Od menueta do prašnjavih opereta, Note

i anegdote, Interpreti i njihova ostvarenja, Muzika i mi, Kompa-rativne interpretaci-je i još na tisuće dru-gih emisija. uz to je obavljao vrijedan po-sao iniciranja i uređe-nja dokumentarno-ga glazbenog arhiva u suradnji s direk-torom Ivom vuljevi-ćem i ton–majstorom Ivom bosnarom. za-četnik je serije iz po-vijesti zvučnih zapisa te je u suradnji s ing. veljkom lipovšća-kom uredio niz sta-rih snimki kao opro-

štaj od vinilnih ploča. uz to su vezani ci-klusi Glazbeni spomenar, Stari gramo-fon ili Zlatno doba zagrebačke Opere. dio tog materijala objavljen je na novim nosačima zvuka, ali dosta toga, iako je pripremljeno, još čeka.

Svjetski putnik

branko polić bio je znatiželjan svjetski putnik, pratio je glazbene događaje i festivale, snimao razgovore s mnogim velikim umjetnicima i emitirao ih u svo-jim emisijama. pisao je članke, raspra-ve, prikaze, eseje, kritike i prijevode u domaćim i stranim časopisima, novina-ma, leksikonima i zbornicima. bio je vrlo marljiv, pronicav i temeljit, te je s razlo-gom za svoje radijske emisije dobivao priznanja i nagrade. Nažalost, sudbina je radijskog posla izgubljenost u eteru. dio je srećom sačuvan u dragocjenoj dokumentarnoj arhivi. No branko je imao potrebu da zanimljive priče iz svo-jeg popularnog ciklusa Note i anegdo-te koje je kao umirovljenik prikupljao od 1997. do 2004. u sklopu noćnih emisi-ja Klasikom po Drugom (drugi program hrvatskoga radija) objavi i u dvije knjige glazbenih anegdota (izdavač Durieux) s nadom »da će svojim čitateljima priuštiti malo razonode, a možda i pouke«.

živa enciklopedija

u susretima sa svojim kolegama bran-ko polić je bio nenametljiv, ali srdačan, duhovit i susretljiv. zvali smo ga »živom enciklopedijom«, jer je znao odgovore na gotovo sva pitanja ili nedoumice. ali

ako slučajno nešto nije znao, to je po-šteno priznao i rado je dao savjet gdje bi se to moglo pronaći. uvijek je bilo za-nimljivo razgovarati s njim i slušati nje-gove doživljaje, komentare i anegdote. Imao je mnogo prijatelja i rado se s nji-ma družio na koncertima, u Operi, na planinarskim izletima i skijaškim tereni-ma. pozivao je goste u svoju prostranu kuću s vrtom na Gvozdu, koju je naslije-dio od roditelja, prepunu starih vrijednih stvari i uspomena, ali i najnovijih knjiga, ploča i časopisa. Sam je pripremao od-lične zakuske, ali je običavao društvo pozvati i u židovsku općinu u palmo-tićevoj ulici, u ugodan ambijent koji mu je uz hrvatsko novinarsko društvo bio drugi dom. Naime, bio je vrlo aktivan član Kulturnog društva Miroslav Šalom Freiberger te osnivač i urednik časopi-sa Novi omanut, u kojemu su vrijedni prilozi o židovskoj povijesti i kulturi. Su-rađivao je i na Židovskom biografskom leksikonu koji bi uskoro trebao objavi-ti leksikografski zavod Miroslav Krleža.

autobiografija u nastavcima

branka polića bolje smo upoznali tek kad je 2004. počeo objavljivati auto-biografske zapise. Svake dvije godine pojavio bi se nestrpljivo očekivani na-stavak — ukupno četiri knjige u izdanju kuće Durieux i to je svakako najopsež-nija autobiografija u hrvatskoj književ-nosti. velikim autorskim talentom on je zanimljivo, tečno, kritički i duhovito opi-sao mnogo detalja i doživljaja iz obitelj-skih, a ponajviše vlastitih sjećanja i za-pažanja. podsjetit ćemo tek na znako-vitu posvetu i početak njegove životne priče iz prve knjige Vjetrenjasta klepsi-dra, koja se odnosi na razdoblje od ro-đenja, 1924., u zagrebu do ratne go-dine 1942.:

»danas, 1. travnja 2001. na 141. rođen-dan moga djeda, aleksandra Frelića, počinjem sastavljati ovaj svoj dugo pri-premani obiteljski zapis, što ga posve-ćujem ne samo tom uzornom pretku, velikom pregaocu, humanistu i dobro-tvoru, mojoj nikad prežaljenoj baki er-nestini, kako bi znali reći, njegovoj ‘zlat-noj ženi’ i jednoj od šest milijuna nevi-nih žrtava zlosretnog holokausta, nego ujedno i svojim divnim roditeljima dani i arturu poliću kojima dugujem ne samo ljubav i povjerenje nego i toliko uporna nastojanja da me izgrade kao ljudsko

biće njima na radost i zadovoljstvo, pa ću nastojati kročiti kroz život njihovim stopama. uvijek iznova mi se navraćaju misli na jean–Christophea, na taj ima-ginarni lik genijalnog romaina rollan-da, i na njegov život koji protječe prožet glazbom. možda će se to činiti preuzet-nim što se uspoređujem s njime, jer on je ipak samo umotvorina, jedinstvena u svjetskoj književnosti, a ja sam pak, štoviše, i doista — živ. Nije isključeno da sam čak i začet pod glazbenim na-dahnućem, budući da su moji roditelji prije mog rođenja posjećivali Salzburg tijekom prvih festivalskih ljeta. možda tu ima nečeg sudbonosnog, a možda je to obična pretpostavka s moje stra-ne. začetak i rođenje za čovjeka ostaju vječne zagonetke...«

autentični svjedok

Sretno i bezbrižno djetinjstvo i mladost branka polića prekinuo je drugi svjet-ski rat i ustaški progon židova. to teš-ko desetomjesečno prisilno izbjegliš-tvo u Kraljevici i u talijanskom logoru na rabu te odlazak u partizane, opisani su u drugoj knjizi Imao sam sreće. Ostao je živ i nakon rata kreće u novi život, na put mladog čovjeka željnog zna-nja, novih saznanja i uspjeha. Svjedo-či to treća knjiga Pariz u srcu studenta. Kao autentični svjedok jednog burnog i malo opisivanog razdoblja u kojem se nadoknađuje izgubljeno vrijeme i štete prouzročene ratom, polić objavljuje po-sljednju, četvrtu autobiografsku knjigu Na pragu budućnosti. završava njego-va dramatična mladost i počinje ozbi-ljan život posvećen novinarstvu i radiju.

Imali smo sreće

dragocjena su to sjećanja ne samo na vlastiti turbulentan i bogat život nego i na socijalne, društvene i političke pri-like koje su izravno utjecale na doga-đaje kojima je svjedočio. Impresivno je njegovo pamćenje, komentari, kritike ili anegdote. Svojim se roditeljima, koji su ga usmjerili na pravi put, dostojno odužio svojim životom i radom. zaista, imali smo sreće, da parafraziramo na-slov njegove knjige, što smo poznavali branka polića i puno naučili od njega. Ostat će nam u dragom sjećanju.

P r v a s n i m k a i n t e g r a l n o g k l a v i r s k o g o p u s a I v e M a č e k a

Manje je višeGlazba ovogodišnjeg obljetničara na izdanju najvećeg svjetskog neovisnog nakladnika za izdavačku glazbu

Piše: Sanja Raca

I vo maček (1914.–2002.) je-dan je od trojice akademi-ka i uglednika kojemu se u 2014. godini obilježava stota godišnjica rođenja. zahvalju-jući pijanistu Goranu Filipecu,

mačekova se glazba našla na izdanju Naxosa, najvećega svjetskog (neovi-snog) nakladnika za klasičnu glazbu, koji je album objavio u ediciji Grand Piano Premium Label. edicija je ute-meljena prije dvije godine i isključivo je posvećena dosad neobjavljenom, a malo poznatom međunarodnom pija-nističkom repertoaru i, dakako, njego-vim interpretima. u ediciji su objavljena već trideset tri naslova — među njima je i djelo jednog hrvatskog skladatelja. riječ je o mačekovu zaokruženom kla-virskom opusu uz koji je, kao bonus, i njegova violinska Sonata praizvede-na 1989. (tonko Ninić i jurica murai) za koju je autor primio Nagradu Josip Štolcer Slavenski. uz Gorana Filipeca, prvoga hrvatskog umjetnika koji je in-tegralno snimio mačekova klavirska djela, na Cd–u se predstavila i tali-janska violinistica Silvia mazzon. Njih dvoje ovoga su ljeta održali recital na Osorskim glazbenim večerima, upravo s izborom iz mačekova opusa.

prve snimke

privlačnost Naxosova albuma (na ko-jemu uz pet od ukupno sedam sklad-bi stoji oznaka World Première Recor-dings) počiva na ekskluzivnosti njegove građe, a ona je proistekla iz skladatelje-ve primarno pijanističke vokacije. Nje-govo vrhunsko koncertantno umijeće i znanje koje je prenosio kao klavirski pedagog, zatim međunarodna karijera i uopće prozapadna umjetnička orijen-tacija, čine ga jednim od minimalističkih kreatora elitne glazbene kulture prošlo-ga stoljeća, ujedno neospornog autori-teta na hrvatskoj solističkoj i komornoj sceni onoga doba. diskretna distanca od svakodnevnog okruženja, posebno u kasnijim godinama života, dodatno ga je zaogrnula tišinom u kojoj je, vjero-jatno, nastajao stvaralački opus, koji je brojem mali. danas je manjkavo vidljiv na koncertnom repertoaru, posebno kad su klavirska djela u pitanju, a po-vremena prisutnost skladbi najčešće se odnosi na dvije partiture — intrigan-tni osmominutni Drugi gudački kvartet te Sonata za violončelo i glasovir u a–

molu, zahvaljujući čijoj snimci o sklada-telju svjedočimo i kao o pijanistu. radi se o jugotonovu lp albumu iz 1979. (lSY–66050), na kojemu valter dešpalj uz autora izvodi tu skladbu, ali i Sona-tu za violončelo i klavir Stjepana šuleka. Spomen šulekova imena, uz mačeko-vo, privlači još jednu legendu, antonija janigra, a time i nekad glasoviti klavir-ski trio u kojemu su ta tri mladića svoje-dobno osvajala vrhunce europske komorne literature za violinu, vio-lončelo i klavir.

maček kao iznenađenje

mačekov stvaralački zamah obi-lježavaju dvije vremenske etape. prva je bila u tridesetim godina-ma prošloga stoljeća, a druga u osamdesetima i devedesetima. Klavirske skladbe s Cd–a upravo su iz tih razdoblja — Intermezzo, Impro-vizacija i Tema s varijacijama napisani su 1935., 1937. i 1939., dok su Sona-tina, Sonata te Preludij i toccata nastali 1977., 1985. i 1987. godine. u razgovo-ru za jedan tiskani medij, pijanist Goran Filipec izjavio je da se sa skladatelje-vim djelima prvi put susreo 2002., kad je u riječkoj Guvernerovoj palači sudje-lovao na in memoriam koncertu po-svećenom uspomeni na tog rođenog Sušačanina. »Svirao sam dvije minija-ture — nisam poznavao ostale sklad-be, a nije bilo ni vremena za pripremu nekog većeg djela. potom sam u više navrata uzimao u ruke njegovu Sona-tu, ali sam ozbiljno studiranje klavirskog opusa stalno odgađao… susret s ma-čekovim djelima bio je pravo iznenađe-nje... njegova klavirska ostavština je au-tentična, vrlo kontrastna i stilski potpu-no različita.«

tihi skladatelj

Cijeli album očito je izrastao iz delikatne umjetničke povezanosti mladoga pija-nista sa skladbama nekadašnjeg maj-stora glasovira, a njegovo tumačenje sedam rukopisa u ukupnom trajanju od 60:46 minuta osvijetlilo je na nov način mačekovo, dijelom zanemareno, stva-ralaštvo, osobito u kontekstu vrijedno-sti ranije hrvatske pijanističke literature. to je bogato, slojevito, karakterno, če-sto virtuozno i raskošno pismo ome-đeno klasičnim formama. Ono govo-ri o smislu višega reda, a činjenica da se njegov autor vodio procesom stva-ralačke redukcije, ne samo u nastanku

klavirskoga opusa, nego u cjelini skla-dateljskih ostvarenja, daje naslutiti da je na djelu modernistički koncept koji funkcionalnost iskazuje stavom manje je više. taj ideal i umjetnički odnos pre-ma kreaciji na Cd–u pijanista Gorana Filipeca de facto donosi studiju rada Ive mačeka, i to studiju vezanu uz glaso-vir, neosporno njegov najintimniji medij izražavanja.

Opisujući djela zabilje-žena na Cd–u, richard Whitehouse, autor tek-sta u trojezičnoj pro-gramskoj knjižici (engle-ski/francuski/njemački), ističe njegov sadržaj u poetičnosti mačekovih glazbenih struktura, u vrsnosti motivičke gra-đe, izražajnosti, ritmič-ke britkosti à la bartók ili Stravinski te u harmonijskoj i tehničkoj eleganciji sloga u slijedu ravelovske i debisijevske fluid-nosti. Gledajući konzistentnost rukopi-sa koji je pred nama, sa stajališta inter-pretacije kako je zabilježena na snimci, zadovoljstvo pijanista dok je »stvarao« te skladbe gotovo da je opipljivo. Opu-si su svježi, na svoj način moderni i ko-munikativni. u njima ima velike snage, koju je možda najteže postići u minija-turama, obliku koji je mačeka intelektu-alno privlačio. čak su i njegove sonat-ne forme sažete u dva stavka. Na kra-ju krajeva, osmominutni Kvartet i uopće cjelokupan broj opusa ukazuju na ne-uobičajenu skladateljsku sklonost ma-lom formatu i preciznosti sadržaja, kao da se radi o nekoj zrcalnoj inverziji unu-tarnjeg univerzuma u kojemu je stvarao taj tihi i povučeni skladatelj.

album je snimljen u Italiji (Koncertna dvorana Fazioli, grad Sacile, pokraji-na pordenone) gdje je nastao i pret-hodni dvostruki Cd koji je Goran Fili-pec objavio uz dvjestotu godišnjicu ro-đenja Franza liszta. Idejno rješenje al-buma oblikovao je norveški slikar Gro thorsen.

Goran Filipec

Ivo Maček — sva klavirska glazba Naxos/Grand piano

Cijeli album očito je izrastao iz delikatne umjetničke

povezanosti mladoga pijanista sa skladbama nekadašnjeg majstora glasovira

50 51

BR

OJ

188

, STU

DE

NI 2

014

.

BR

OJ

188

, STU

DE

NI 2

014

.

Piše: Bojan Mušćet

Izložba Jugoton — istočno od raja koju su u tehničkom muzeju priredili Sanja bacharach Krištofić i mario Krištofić konglomerat je sjećanja na najveću dis-kografsku kuću u istočnoj europi, gdje se spajaju dizajnerska rješenja ovitaka sa strojevima za prešu vinilnih ploča, gdje se šturi statistički podaci miješa-ju s intenzivnim emocijama i gdje bo-lja diskografska prošlost vapi za povije-snom revalorizacijom.

valorizacija u memoriji

zapravo, izložba je kompati-bilna s nazivom prvog albuma ranog mraza iz 1979. — Mo-joj majci umesto maturske sli-ke u izlogu; dojam je da su Sa-nja i mario napravili ovu izlož-bu »svojoj« diskografskoj kući umjesto luksuzne monografi-je koja će se uz zlatni sat dijeliti zaslužnim djelatnicima kad od-laze u mirovinu. možda to i jest bio običaj u vrijeme postojanja te diskografske kuće, od 1947. do 1991., no dosad ona nije imala odgovarajuću valorizaciju i mjesto u društvenoj memoriji.

Izložba i pripadajući artefakti — izvrstan istoimeni katalog oti-snut na formatu long play vini-la i Cd box–set s 9 ep–ja rock–začinjavaca s ovih prostora nije samo diskografski vremeplov u »bolju prošlost« (tako se zove i knjiga pere lukovića koja te-matizira glazbenu scenu bivše jugoslavije od 1940. do 1989. i gdje je od četrdeset četiri por-tretirana izvođača čak njih četr-deset snimalo za jugoton, stal-no ili u fazama), nego i precizan pokazatelj načina na koji se for-mirao masovni glazbeni ukus u negdašnjoj državi.

Kolekcionari ploča

O pripremi izložbe Sanja i mario kažu: »priča je prilično duga. Izložba koja je ove jeseni postavljena u tehničkom muzeju pod nazivom Jugoton — istoč-no od raja, 1947.–1991. (vizualna kul-tura, izgradnja i tehnologija) rezultat je duljeg i pomnijeg promišljanja, poticaja i iskustava, ali i spleta okolnosti. poče-li smo zajednički rad upravo dizajnom omotnica ploča za jugoton. željeli smo to raditi još dok se nismo poznavali. Oboje smo slušali i skupljali ploče, kako zbog glazbe, tako i zbog omotnica. bilo je samo pitanje vremena kada i kakvu izložbu ćemo napraviti, jer smo istovre-meno s komercijalnim radili i nekomer-cijalne projekte — izložbe. još počet-kom 1980–ih, kad smo mnogo vreme-na provodili u Galeriji SC–a družeći se s drugim (tada!) mladim autorima likovne i glazbene scene, znali smo za Izložbu

omotnica rock–ploča koju je 1974. go-dine u Galeriji SC–a održao povjesničar umjetnosti i rock–kritičar darko Glavan, kao pionirski pothvat te vrste u nas. I mi smo uz predstavljanje prvog lp–ja gru-pe dorian Gray u toj galeriji izlagali ver-zije omotnica i plakata, popunivši rad-nim materijalom cijelu galeriju. bili smo svjesni vrijednosti odnosa glazbe i slike koja je tada utjecala na tisuće ljudi. Go-dinama smo osim ploča skupljali i knji-ge o dizajnu lp omota, pojedinim auto-rima, grupama autora ili izložbama koje su se na više razina bavile tom temom. Sudjelovali smo na jednoj većoj među-narodnoj izložbi (Artcoustics medna-

rodni grafični center ljubljana, 2006.) koja se bavila temom dizajna omotni-ca ploča te na dvije manje izložbe (So-und and Vision, 2007., i My Favorite CD Shop, 2012., obje Galerija Forum, za-greb) koje su se prošlog desetljeća odr-žale u zagrebu, bili smo informirani o sličnim projektima u svijetu.

prvi pregovori

S dragim prijateljem, ali i ‘suborcem’ te suradnikom na mnogim drugim pro-gramima (poput rada na izložbi o andriji mauroviću ili monografiji upravo o spo-menutoj Galeriji SC–a), darkom Glava-nom, počeli smo, oko 2008. godine, pi-sati sinopsis izložbe koja bi obrađivala odnos umjetnosti, rock–glazbe i ovita-ka ploča. pregovarali smo s gradskim

muzejima, Glavan je nabavio neke ra-dove inozemnih autora, u zagrebu smo obavili intervju s dizajnerom joh-natanom barnbrukom, nedugo poslije toga i razgovor s patti Smith o sudje-lovanju na izložbi. Na žalost, darko je poslije tog razgovora stradao. mario i ja smo dugo bili u šoku i trebalo je neko vrijeme da se priberemo i vratimo ide-ji izložbe.

u međuvremenu smo osnovali našu umjetničku organizaciju Kultura umjet-nosti, svjesni promjena na tržištu kulture i kao dio strateškog plana odredili bav-ljenje popularnom i urbanom kulturom,

očuvanjem naslijeđa dizajnerske, foto-grafske, industrijske baštine. jedan od projekata (prije Jugotona) bio je i Spasi znak, akcija dokumentiranja znakova i lo-gotipova zatvorenih tvornica na zagre-bačkom području, u cilju njihova očuva-nja. Obilazeći grad od istoka i industrij-ske zone prema zapadnom dijelu preko središta grada, osvijestili smo da više ne postoji znak/logotip jugotona, ni u krugu nekadašnje tvornice glazbe, ni na duća-nu. možda je to bila prekretna točka — tada smo odlučili da radimo izložbu o ju-gotonu, shvatili smo da je ta tema naša škrinja s blagom. jugoton je bio ‘naš te-ren’ gotovo deset godina, a do danas smo nastavili rad s Croatia recordsom, jugotonovim nasljednikom.

budući da se Croatia records već go-dinama brine o glazbenom naslijeđu i

objavljuje reizdanja pojedi-nih cjelina bogato popraće-nih tekstom, bili smo sigur-ni da se želimo baviti vizual-nim segmentom. u počet-ku smo razmišljali o ideji Po-vijest Jugotona kroz 100 LP omotnica, razgovarali smo o tome sa Sinišom škari-com kojem se ideja svidje-la. No kako smo u to vrije-me radili i druge projekte, upoznali smo npr. deana vuletića, povjesničara naših korijena koji je doktorirao u Sad–u na temi razvoja po-pularne kulture i glazbe u bivšoj jugoslaviji. pročitali smo njegov doktorat, zatim neke druge tekstove o tom razdoblju i shvatili da ne že-limo napraviti samo izložbu omotnica ploča, već priču o razvoju vizualne i popularne kulture u najvećoj tvornici glazbe istočne europe. us-poređujući povijest drugih glazbenih nakladnika ne-kadašnjeg istočnog bloka,

bilo je vidljivo da su i Istočna Njemačka, čehoslovačka ili rusija imale vrlo kvali-tetan i bogat repertoar izdanja klasič-ne, narodne, dječje, dramske ili govor-ne tematike.

meko prema zapadu

upravo zbog politike i razlaza s Komin-formom 1948. godine u bivšoj jugo-slaviji počinje proces mekog otvaranja prema zapadnim potrošačkim vrijed-nostima. Sve je to, kao i kasnija povijest jugotona, vidljivo u razvoju dizajna na omotnicama ploča. možda se neki pi-taju: zašto samo ploča? činjenica je da je šelakica, singlica, ep ili lp ploča bila glavni nosač zvuka u razdoblju o kojem govorimo, a njihova omotnica vrlo važ-na u vrijeme kad je postojao manjak, a ne višak informacija, slika, fotografija.

Na albumu Simple Mindsa New Gold Dream našao se

veliki križ, što je izazvalo velike polemike, no Virgin Records i Simple Minds samo su Jugotonu dali zeleno svjetlo da se napravi prilagodba ovitka koju je realizirao Mirko Ilić

I z ložba Jugoton — istočno od ra ja 1947. — 1991. , 20. l is topada — 30. studenoga 2014. u Tehničkom muzeju Zagreb

Soundtrack bivše JugoslavijeIzložba Sanje bacharach Krištofić i marija Krištofića revalorizira jugotonov doprinos zvučnom kontekstu generacija koje su stasale u hrvatskoj i regiji

Povjerenje u kvalitetu koju su u Jugoton

imali licencni partneri bilo je golemo pa su i neki albumi najprije objavljeni na jugoslavenskom tržištu, a onda i drugdje u svijetu.

SaN

ja b

aCh

raC

h-K

rIš

tOFI

ć

SaN

ja b

aCh

raC

h-K

rIš

tOFI

ć

52 53

BR

OJ

188

, STU

DE

NI 2

014

.

BR

OJ

188

, STU

DE

NI 2

014

.

dizajn kaseta bila je kopija lp omotni-ce, slično je bilo i s drugim proizvodima: plakatima, sličicama, autogram–karta-ma. jugoton nije imao vlastitu video-redakciju do kraja 1980–ih, no ni tada ona nije znatnije pridonijela povijesti vi-deospota u nas.

Svjesni širine teme, odlučili smo pozva-ti niz suradnika koji će stručno i objek-tivno obraditi teme koje su nam se na-metale: očito važan prvi, formativni dio povijesti jugotona, zatim dizajn i vizu-alni identitet tvrtke i njezinih proizvoda, izdvajanje možda najoriginalnije faze — a to je faza novog vala — u usporedbi s drugim izdavačima bivše države, ar-hitekturu koja je bila blisko povezana s proizvodnjom, ali i drugom tvornicom snova — onom jadran filma, s kojom Croatia records i danas dijeli susjed-stvo. dakle, jedan pogled je bio onaj izvana, objektivan, drugi (to su listovi knjige tonirani drukčijom bojom) je bio pogled iznutra, subjektivni — u vidu in-tervjua bivših zaposlenika, urednika, in-sajderska priča.

Gigant istočne europe

Kombinacija partijskih strateških od-luka potkraj četrdesetih, kad je ju-goton nastao na razvalinama edison bell penkale (1926.–1937.) i elektroto-na (1937.–1947.) i kad je shvaćeno kako popularna glazba može imati političku i društvenu moć te iznimno profesio-nalnoga pregalaštva pojedinaca i ko-

lektiva jugotona koji će 1991. prerasti u Croatia records, otvorio je slušatelj-stvu mogućnost da redovito nabavlja li-cencna izdanja, ali i da dobije platfor-mu na kojoj će moći čuti domaće sna-ge koje će revno podizati emocionalnu kolektivnu svijest.

dakako, jugoton nije bio jedina disko-grafska kuća, niti je imao sve licencne ugovore, ali većina glazbene produkcije vrtjela se oko njega, pa ne iznenađuje što je izrastao u diskografskog gigan-ta istočne europe. povjerenje u kvali-tetu koju su imali licencni partneri bilo je golemo pa su i neki albumi (npr. iz-danja average White banda ili manfred mann’s earth banda) najprije objavlje-ni na jugoslavenskom tržištu, a onda i drugdje u svijetu.«

O važnosti jugotona i njegovih izdanja tijekom godina dalo bi se uistinu be-skonačno raspravljati, stoga je izložba dvojca bacharach–Krištofić samo vrh ledene sante.

Originalni dizajn

Strojevi koje je Croatia records donirao tehničkom muzeju, omoti ploča iz pri-vatnih kolekcija autora i prijatelja uz koju originalnu skicu (npr. skice za ovitak pr-votnih izdanja doriana Graya koji je au-tore izložbe katapultirao u diskografsku orbitu, originalno idejno rješenje draga-na S. Stefanovića za ovitak albuma bi-jelog dugmeta Uspavanka za Radmilu

M. ili grafika jamesa hutchesona isko-rištena za dizajn drugog albuma Ste-vea Winwooda iz privatne arhive veljka despota, kao i originalni dizajn za omot singla All You Need Is Love beatlesa) i panoi na kojima su uvećani citati i foto-grafije iz kataloga, svakako nisu dostat-ni da ožive jugoton u 21. stoljeću.

Kad je riječ o izložbenim favoritima, tandem bacharach & Krištofić kaže: »marijevi favoriti od izložaka su sigurno omotnice the beatlesa, jer je kao dijete postao jedan od prvih članova Beatles Fan Cluba u zagrebu koji je vodio velj-ko despot. veljko despot nam je, osim mnogih fotografija, ustupio za izlaganje originalni, u svijetu jedinstven crtež i di-zajn omotnice pjesme beatlesa All You Need Is Love, objavljene za Mondovizi-ju. tu je i marijev gramofon Tosca, jedan od prvih koje je imao i na njemu ‘derao’ ploče. Sanji su drage omotnice ranih iz-danja. Oboje i dalje volimo naš prvije-nac, lp i singlove grupe dorian Gray, Sjaj u tami, rad koji je možda ‘krivac’ za sve što je slijedilo.«

multimedijska nadgradnja

Izložba je, zapravo, multimedijska nad-gradnja kataloga koji je dizajnom i pri-stupom priredio autorski dvojac. Op-sežno izdanje na više od sto dvadeset stranica ima, poput godišnjeg izvje-šća velike korporacije, stranice na bije-loj pozadini i one na smećkastoj. prvi dio, na bijeloj pozadini, predstavlja uvid

u dizajnersku dimenziju jugotona, uz mnoge nezaboravne reprodukcije, ali i pozicioniranje te diskografske kuće kroz političku (tekst deana vuletića), arhitektonsku (andreja der–hazarijan vukić) i medijsku (jasna Galjer) prizmu. dojam je da je u tom dijelu zalutao tekst branka Kostelnika o najboljim ovicima novog vala i da bi to štivo ipak bolje »le-glo« na nekom drugom mjestu u kata-logu. Središnji dio kataloga odnosi se na omotnice albuma po izboru Sanje i marija: »Naša strategija rada na izložbi s knjigom je da, ako možemo, ne radi-mo ono što se često zove — katalog izložbe. po našem mišljenju, to je često publikacija koja ima vrijednost samo u kontekstu izložbe koja traje tek mjesec ili dva. mi polazimo od toga da publika-cija mora imati dulji ‘rok trajanja’ te da se mora moći čitati i bez ikakva zna-nja o tome ili gledanja izložbe te da bi trebala biti dugotrajniji izvor informacija.

zato knjiga i izložba obrađuju istu temu, preklapajući se u materijalima i cjelina-ma, ali na drugačiji način. Osim toga, to su dva različita medija i nikad jedan ne može oponašati ili biti drugi. Osmi-slili smo koncepciju, odabrali surad-nike, uredili i dizajnirali publikaciju pa mogu reći da je ona gotovo sto posto naš proizvod — osim dijela tehničkog muzeja i veljka lipovšćaka koji obrađu-je tehnologiju proizvodnje.«

Stroga selekcija

»voljeli bismo da je knjiga mogla biti još tridesetak stranica veća jer smo prove-li jaku selekciju likovnih materijala, kojih je na početku bilo gotovo trostruko više od objavljenih. Osim više reprodukcija, imali bismo dodatni prostor za komen-tar ili kontekstualizaciju središnjeg dije-la, posvećenog omotnicama ploča.

No trudili smo se da kronološkim slije-dom te suprotstavljanjem domaćih i li-cencnih izdanja čitatelj stekne osnovni dojam razvoja likovnog jezika na omot-nicama ploča — čini mi se da smo u tome i uspjeli. dosta strogim odabirom vidljivi su glavni trendovi pojedinih raz-doblja, a mi smo se uspjeli odvojiti od subjektivnosti i eventualne prevage raz-doblja u kojem smo i sami sudjelovali, koji je često istaknut kao najvažniji — onaj novog vala«, objašnjavaju Sanja i mario.

zapisi i sjećanja

Najvredniji dio kataloga odnosi se na posljednji dio, otisnut manjim fontom na smećkastoj pozadini, pod nazivom Razgovori, zapisi, sjećanja. tomu je pri-dodana i kratka tehnološka povijest ju-gotona pa se proučavanjem toga dije-la može dokučiti vrijednost uređaja po-stavljenih na izložbi.

Razgovori, zapisi i sjećanja, zapravo na najbolji mogući način odražavaju više-

desetljetnu relevantnost jugotona. auto-ri su razgovarali s Ivanom Ivezićem, đor-đem Kekićem, vojinom Kundićem, velj-kom despotom, dubravkom majnarićem, Sinišom škaricom, mirkom bošnjakom, želimirom babogredcem i Ivanom pikom Stančićem. razgovor Siniše škarice s pe-rom Gotovcem uglavnom je preuzet iz ča-sopisa koji držite u ruci, dok je aleksan-dar dragaš napisao vrlo emotivan esej o snovima klinca koji je došavši u dućan u zagrebačkoj bogovićevoj ulici i kupivši al-bum Beatles for Sale, shvatio što želi raditi u životu, a poslije su mu se snovi i ostvarili.

Nepoznati »štikleci«

dok prvi dio kataloga donosi tekstove o percepciji jugotona izvana, drugi dio od-nosi se na insajderske pozicije, pa se pri-lično precizno može dobiti dojam o ured-ničkom i programskom razvoju diskograf-ske kuće. urednici su ponajviše prostora dali veljku despotu i Siniši škarici: s pra-vom, jer je posrijedi dvojac koji je tijekom godina oblikovao licencnu i ovdašnju re-pertoarnu politiku. u vrlo dobro vođenim razgovorima s njima ističu se »štikleci« koje šira javnost ne zna, a izvrsno začinja-vaju tu mješavinu nostalgije i faktografije.

Na primjer, veljko despot je objasnio kako se na albumu Simple mindsa New Gold Dream našao veliki križ, što je izazvalo ve-like polemike u svijetu i kod nas. No vir-gin records i Simple minds samo su ju-gotonu dali zeleno svjetlo da se napravi prilagodba ovitka koju je realizirao mirko Ilić. jugotonova verzija toga vinila danas je raritet i visoko se cijeni na kolektorskim ljestvicama.

Siniša škarica objašnjava kako su, sre-ćom, urednici u pGp rtb–u odbili Elek-trični orgazam zato što im je smetao naziv benda. Njemu i programskoj komisiji ju-gotona nije, pa je serijal od prvih pet albu-

ma benda realiziran upravo za diskografa iz zagreba.

I autori izložbe imaju svoje »štiklece«: »čini mi se da su intervjui puni tih off the record priča. zato ih i volimo! evo sitnice s naše strane: na izložbi je i jedan fotelj koji je u našem vlasništvu oko sto godina, na koje-mu smo fotografirali gotovo sve protago-niste scene 1980–ih i 1990–ih: od Gopca, bregovića, bogovića, jure Stublića, par-nog valjka... do tonija Cetinskog, borisa Novkovića, tajči ili vanne. dakle, ako že-lite sjesti tamo gdje su sjedile te poznate guze, sada imate priliku.«

zajednička tvrtka

dojam je kao da su svi ti intervjui kompili-rani iz različitih izdanja pa sabrani u kata-logu. zapravo bila bi šteta da se ne dogodi obratno — da intervjui koji se nalaze u ka-talogu ne završe u nekom drugom tiskov-nom formatu gdje će ih pročitati mnogo više ljudi nego što ima posjetitelja izložbe.

premda je utaborena u tehničkom muze-ju, izložba bi svakako mogla biti upriličena i u drugim gradovima, na primjer u mje-stima u kojima je jugoton imao svoje du-ćane. jer jugoton je bio zagrebačka tvrt-ka, ali kao što mu i ime govori, dobacivao je daleko dalje i imao više desetaka mili-juna poklonika koji su svoj glazbeni ukus gradili upravo prema njegovoj repertoar-noj strategiji.

Kako su istaknuli Sanja i mario, Croatia records je, srećom, očuvao to glazbe-no bogatstvo i digitalizirao kompletan ar-hiv, tako da je i novim naraštajima jedno-stavno doći do melodija toga prohujalog doba. mnoge od njih, osobito iz osamde-setih, mogu se čuti na većini hrvatskih ra-dijskih postaja. Kako su one, zapravo, za-živjele, objašnjava ova jedinstvena izložba i formacijski joj pripadajući katalog.

razNI IzvOđačI

Jugoton — istočno od raja / Original EP CollectionCroatia records

Izložbu Jugoton — istočno od raja prati i prigodno objavljena ep kolek-cija s devet izdanja ovdašnjih pionira rocka. jedan od autora kompilacije je mario Krištofić, koautor izložbe i kataloga. Ono čime se to izdanje iz-dvaja jest format — pjesme s devet ep–ja nisu skupljene na jednom ili dva Cd–a, nego je otisnuto devet Cd–a koji su istovjetni originalima, a takvi su i omoti. zastupljeni su vIS delfini, Grupa 220 i Kameleoni s po dva izdanja te zlatni akordi, Ivica percl i roboti s jednim. Neke pjesme s tih izdanja već su reizdane na box–setu Kad je rock bio mlad koji je pratio istoimenu knjigu Siniše škarice, no u ovom slučaju nije im smisao doku-mentaristički pristup ni faktografski rezon. Naime, da je tako, onda bi vje-rojatno prednost imala neka starija izdanja ili možda ona koja su, u skla-du s koncepcijom izložbe, imala atraktivnije ovitke. No ova ep kolekcija izložbu prati tako da ističe važnost izdavačke politike jugotona kad je u šezdesetima objavljivao izvođače koji su kod domaće publike izazivali ushit kao i njihovi inozemni pandani. pritom se može vidjeti i kako se od jednostavnog kopiranja originala preko prepjeva fokus izvedbi pomicao prema autorskoj pjesmi. među izdanjima svakako je najvažniji ep Gru-pe 220 koji sadrži i pjesme Osmijeh i Uvijek kad ostanem sam, no i ep robota s četiri prepjeva pokazuje kako je posrijedi bend koji je vještim izvedbama zaslužio ovdašnju i međunarodnu popularnost.

zapravo, riječ je, kako se i navodi na ovitku, o »pomalo sentimentalnom spomenaru na vrijeme kad je kourednik izdanja i koautor projekta o ju-gotonu, mario Krištofić, s dječačkom strašću skupljao ploče i potpise bendova i mladića koji su u njemu nastupali.« Odabir je ponovo spoj povijesnog, objektivnog i osobnog, intimnog. unatoč prijašnjim izdanji-ma poput bijelih strijela iz 1963. i 1964. godine, upravo na ovim ep–jima počinje val rada domaćih autora pop–rock scene (poput rajmonda rui-ća na vIS delfinima) s vlastitim skladbama, da bi ep grupe 220 iz 1967. godine imao potpuno originalni, autorski repertoar koji im je — kao što to i piše u liner–notesima originalnog izdanja — osigurao odmah veli-ku popularnost. »taj ep, kao i nastupni lp Grupe 220, sigurno je jedna od ključnih točaka domaće pop–glazbe i kulture«, objašnjavaju autori projekta.

upravo ta strast prema skupljanju vinila odražava i repertoarnu politiku jugotona, gdje su urednici u mnogim slučajevima riskirali i gurali projek-te koji u početku nisu imali komercijalnu vrijednost, ali su svakako pomi-cali granice. Ova ep kolekcija zoran je primjer na koji se način to radilo.

Istočno od rajaCroatia records

u tehničkom muzeju u zagrebu 20. listopada ove godine otvorena je izložba Jugoton — istočno od raja. u sklopu izložbe, koja prati povijest najveće diskografske kuće bivše jugoslavije, kao i povijest proizvodnje gramofonskih ploča na ovim prostori-ma, objavljena je i knjiga o izložbi i vizualnoj pop–kulturi jugotona te ova kompilacija. riječ je kolek-ciji od devet ep–a na Cd–ima iz šezdesetih godi-na prošlog stoljeća na kojima su hrvatske grupe koje su tada žarile i palile plesnim podijima i utirale put rock’n’rollu. tako kolekcija sadrži ep–e izvođa-ča zlatni akordi, vIS delfini, delfini zagreb, Grupa 220, perica, Kameleoni i roboti. Odlično iskorište-na prilika da se oda počast pionirima rock’n’rolla i pruži uvid u prve tak-tove rock–pjesama nastalih na našim prostorima. danas zvuče pomalo smiješno i naivno, ali tada je rock’n’roll tek prohodao. Istodobno, lijepa uspomena svih sudionicima tog razdoblja, naročito samim glazbenici-ma. (dubravko jagatić)

Moj posao u Jugotonuesej aleksandra dragaša o prosvjetljenju koje je doživio kad je posjetio prodavao-nicu jugotona u bogovićevoj 5 podsjeća me, svakako, i na moje iskustvo. jedino sam ja hodočastio u drugu prodavaonicu, onu koja se spominje u katalogu izložbe, jer su pri kopanju temelja za zgradu u kojoj će osvanuti jugotonova prodavaonica pronađeni ostaci rimskih termi.

riječ je o prodavaonici jugotona u užarskoj 3 u rijeci. ja sam ondje redovito kupo-vao singlove i albume, od prvijenca bijelog dugmeta nadalje.

poslije sam bio gotovo inventar ondje, pa sam čak imao i svoj oglasni prostor u izlo-gu prodavaonice. dogovorio sam se s prodavačicama da istaknu svaki tjedan četiri albuma koja sam recenzirao u rubrici Audio izbor u Novom listu.

usporedno sa studijem bavio sam se i prodajom ploča za jugoton. u ljeto 1985., u rijeci je blizu hNK–a i glavne tržnice postavljena tzv. turistička ulica sa štandovi-ma s raznovrsnom robom za turiste. jedan od štandova zakupio je jugoton i nije bilo ništa logičnije nego da angažiraju dvojicu mojih prijatelja i mene da ljeti prodaje-mo izdanja koja su prilično dobro išla, s obzirom na to da su bila jeftinija nego u ino-zemstvu, a kvaliteta je bila ista. Koliko se sjećam, najbolje su prolazili beatlesi i pink Floyd, ali prilično dobro su se prodavala i tada aktualna izdanja pet Shop boysa i eurythmicsa. literarno je taj dio jugotonove povijesti opisao jedan od najboljih hr-vatskih gitarista vlado Simcich vava u svojem prvom romanu Srce od gume. (bo-jan mušćet)

SaN

ja b

aCh

raC

h-K

rIš

tOFI

ć

54

BR

OJ

188

, STU

DE

NI 2

014

.

L o k a l L e s P o n t s G r e e n G o l d Z a g r e b , 17. s t u d e n o g a 2 0 14 .

Pjesme koje su nadživjele vrijemepredstavljanje drugog albuma iz hdS–ove edicije Zabavne melodije s notnim zapisima trideset uspješnica Nikice Kalogjere

Piše: Maja Sabolić

U ponedjeljak, 17. studenoga 2014. predstavljen je drugi album edicije Zabavne melodije u ekskluzivnom

prostoru les ponts u zagrebu. u edi-ciji notnih zapisa skladatelja zabavne glazbe, čiji počeci datiraju još iz šezde-setih godina prošloga stoljeća, tiskan je impresivan broj radova skladatelja popularne glazbe, međutim u posljed-njih dvadeset pet godina ta je aktivnost zamrla pod pritiskom zahtjeva za su-vremenijim (čitaj simplificiranijim) repro-duciranjem glazbe i stihova. toj glazbe-noj pauperizaciji došao je kraj p r o š l e

godine inicijativom hdS–a da se obja-vi prvi notni album s pjesmama đorđa Novkovića, da bismo se sad okupili radujući se objavi trideset uspješnica Nikice Kalogjere.

uzor generacija

maestro Nikica Ka-logjera ima silan opus s više od tisuću rado-va, bezbroj partitura kojima je u pravilu sam i dirigirao, bilježio ih u tonskim studijima na tisuće kilometara ma-gnetofonskih vrpci,

real iz i rao stotine i stotine nekoć gramofonskih plo-

ča, a poslije kompakt diskova, ali on je bio i mnogo više, kao što je re-kao antun tomislav šaban u svojem nadahnutom uvodnom izlaganju: »Ni-kica je mnogima bio uzor, mentor ne samo jednoj generaciji, a mladi glazbe-nici doživljavali su ga kao doajena hr-vatske glazbene scene, pojam glazbe-nog producenta i vrhunskog dirigenta u tom žanru.«

tako bogat opus maestra Kalogje-re bio je često izvođen i u inozemstvu (Njemačka, Francuska, rusija, Italija…) gdje je stvorio i plasirao poznati Adria Sound na više od stotinu svojih skladbi otisnutih na petstotinjak inozemnih dis-kografskih etiketa; uspjeh koji će teško

postići netko u današnjoj generaciji.

doktor za pjesmu

Izbor od trideset pjesa-ma, na koliko je ogra-ničeno notno izdanje, nije bio ni lak ni jedno-stavan trojcu koji se pri-hvatio te zadaće. rajko dujmić, Neno Ninčević i zrinko tutić (koji je i urednik izdanja) prove-li su konačnu selekci-ju, svjesni da će se su-

sresti i s prigovo-

rima, jer svatko od nas u srcu je na poseban na-

čin vezan uz neku od Nikičinih sklad-bi. ali čini mi se najvažnijim i najvredni-jim to što je ta knjižica objavljena, s pre-ciznom i minucioznom notografijom i transkripcijom josipa Cvitanovića, kao i s brojnim obiteljskim fotografijama ve-zanima uz neke od najintimnijih i najra-dosnijih maestrovih trenutaka.

Od Adio do Vratija se Šime nižu se lije-pe i jednostavne melodije, da ti se čini kako bi i ti sam to mogao napisati. I u tome i jest ljepota, veličina i važnost dr. sc. Nikice Kalogjere, doktora za pje-smu, kako su tog diplomiranog liječni-ka nerijetko zvali. jer, manje je više, još od vremena miesa i bauhausa.

a kako bi današnja generacija kompju-torske glazbe, i amatera i profesionala-ca, više upoznala te radove, hdS plani-

ra već za koji mjesec na

svojim internetskim strani-cama omogućiti i download pojedinih pjesama i cijelog albuma, kao korek-tiv onoga što se javno izvodi i kao poti-caj da i dalje žive pjesme vrijedne toga, pjesme koje su odavno postale dijelom naše kolektivne svijesti.

Nikica Kalogjera

30 pjesama

hdS/Cantus d.o.o.

Objavljivanje notnih zapisa skladatelja zabavne glazbe

u posljednjih je dvadeset pet godina zamrlo pod pritiskom zahtjeva za suvremenijim (čitaj simplificiranijim) reproduciranjem glazbe i stihova

electronic jugoton

Synthetic music from Yugoslavia 1964. — 1989.

Croatia records

premalo je mjesta da se opi-še kompilacija, a još manje da se napišu hvalospjevi. riječ je velikom djelu audio arheolo-ga i zaljubljenika u elektroničku glazbu višeslava laboša i želj-ka luketića koji su godinama kopali po arhivima diskograf-ske kuće jugoton ne bi li stvo-rili ovu dvostruku Cd kompila-ciju te na taj način odali počast pionirima elektroničke glazbe na ovim prostorima, istodob-no ih predstavljajući široj jav-nosti. početna ideja bila je slo-žiti ex Yu kompilaciju s djelima autora koji su se »usudili« poi-grati se elektronikom kad još nitko nije znao za nju, a mno-gi su je i osuđivali. Konačni re-zultat je ipak kompilacija djela iz jugotona. možda bi prvotna ideja bila zanimljivija, no ukupni je dojam o elektroničkoj glaz-bi pronađenoj u jugotonu više nego impresivan. I dok prvi Cd predstavlja više autora popular-ne glazbe i pop–melodija (bra-ća vranešević, beograd, de-nis & denis, dorian Gray, zana, Oliver mandić…) koji su se prvi poigrali tek rođenim synthesi-zerima, stavljajući ih u prvi plan svojih pjesama, drugi Cd nudi uvid u još dalju prošlost i rado-ve doista uvaženih skladatelja (Igor Savin, Igor Kuljerić, miro-slav miletić, Silvio Foretić…) koji su i u svjetskim razmjerima na-pravili pionirske korake primje-nom elektronike u stvaranju glazbenih djela. pritom treba napomenuti i odličan booklet kompilacije koji nudi odličan i sažet prikaz svakog autora, kao i uvodni tekst željka luketi-ća. jedna od najboljih domaćih kompilacija posljednjih nekoli-ko godina i diskografski udžbe-nik za sve ljubitelje elektroničke glazbe, u hrvatskoj i u svijetu. (dubravko jagatić)

P o r t r e t j e d n e o d a u t e n t i č n i j i h o s o b n o s t i n a h r v a t s k o j g l a z b e n o j s c e n i

Damir Poša: Šest žica traži autoraKorčulanski kantautor je osebujnom pojavnošću i čvrstim kantautorskim uvjerenjima postao jedan od zaštitnih znakova središta zagreba

Piše: Bojan Mušćet

P remda njegovo ime nije baš u dometu me-dijskog radara, damir poša dugotrajna je konstanta na hrvatskoj glazbenoj sceni, kan-

tautor koji ima osam studijskih, tri live albuma, dvije kompilacije i jedan dvd. upravo priprema novi live album Uživo doma/Live in Korčula, snimljen ovoga ljeta na jednom od tradicionalnih godišnjih besplatnih nastupa na domicilnom mu otoku.

dylan s Korčule

Nije čudo što uz njego-vo ime nerijetko ide i po-štapalica Dylan s Korčule, što zapravo više odgova-ra njegovu imidžu nego-li glazbenim stilskim izve-denicama. uvijek sa še-širom, nerijetko s gitarom te sa stavom u pjesma-ma, možda ga se uistinu može usporediti s dyla-nom, no to je više hint za one koji se s pošinim ra-dovima nisu susretali, nego za one koji će se ipak ugodno osjećati na njegovim koncertima. a ondje je on u svojem pri-rodnom ambijentu, djeluje mnogo uvjer-ljivije nego na studijskim albumima. uz pratnju gitarskih suigrača zna stvoriti poticajnu atmosferu i slušateljima omo-gućiti da se vrate u doba kad glazba nije pretežito bila roba široke potrošnje za jednokratnu uporabu, nego je odre-đivala kulturni habitus pojedinca. Stoga ne iznenađuje što su njegovi gitaristički partneri velika imena iz sedamdesetih godina: zele lipovača iz Divljih jagoda i Ismet Kurtović iz Drugog načina. jed-nostavno, u pošinu beskompromisnom radu prepoznali su poveznicu s tim vre-menima pa ne odbijaju njegove pozive da zajedno nastupaju.

mecena iz beča

Nisu oni jedini, mnogo je iskusnih glaz-benika udružilo svoje instrumente s po-šom, a njegov rad prepoznao je i proi-zvođač žica za gitaru Thomastik–Infeld iz beča, postavši njegov mecena pa su pošini nastupi u austrijskoj prijestolni-ci učestali. zapravo, njegova inozemna

karijera, bez obzira na to što ne stvara na engleskom jeziku, temelji se na dvi-je vrste poklonika: jedni su bečki ljubi-telji šansonijerskog pristupa, a drugi su strani turisti kojima se sviđaju njegovi na-stupi u Korčuli. damir poša, kako piše u njegovoj biografiji, godine 1988. dolazi s otoka Korčule u zagreb u kojemu upisu-je petogodišnju školu gitare. u to vrije-me osniva duo D.N. te počinje snimanje svojih skladbi za Glazbenu proizvodnju

hrt–a; također poči-nje s javnim i televizij-skim nastupima. ubr-zo nakon toga počinje karijeru kao kantau-tor. I dalje redovito sni-ma za hrt i nastav-lja suradnju s pozna-tim hrvatskim glazbe-nicima: dragom mli-narcem, vedranom božićem, branetom živkovićem, vanjom lisakom, prije nave-denim zeletom li-povačom, Ismetom Kurtovićem i mnogim drugima. u tom raz-doblju do 1990. sni-mio je velik broj sklad-bi; prvi samostalni al-bum objavljuje 1993. godine pod nazivom

Pjesme (Orfej), a onda slijede i ostala ostvarenja.

prodaja u buticima

albume je objavljivao za Orfej, Croatia-ton, dinaton i Croatia records, a po-sljednja ostvarenja snima za Cantus. Ovogodišnji studijski album Ples na žici zadržava sve kvalitete njegova glazbe-nog pristupa: akustičarsku bazu na koju se povremeno nakalemljuju reski elek-trični pasaži, a sve uz dojmljive stihove i prepoznatljiv vokal. zanimljivo je kako se tijekom karijere transformirao, od tra-dicionalnoga trubadura sa skalina pre-ko raspojasanoga električarskog junoše do autora koji intimističke pripovijesti, ali i društvene parole zna umotati u jedin-stveni instrumentalni kontekst, što naj-bolje može osjetiti publika na njegovim nastupima. Ona je, doduše, uglavnom malobrojna, no poša i ne stvara glazbu koja će se svidjeti svima. prevedemo li to na jezik tržišnog poslovanja, možemo reći da se poša ne bavi prodajom u šo-ping–centrima i mallovima, nego u bu-ticima. Nije stoga neobično da pošinu glazbu preferira odabrana publika, ona

koja želi čuti autentični šansonijerski pri-stup koji je bio dio mainstreama šezde-setih i sedamdesetih, no poslije se ne-povratno izgubio. danas se takav pri-stup može čuti na prigodnim manifesta-cijama ili festivalima (npr. Chansonfest), no poši je draže predstavljanje svojega rada u vlastitoj režiji.

u šetnji gradom

pritom ne bježi od promašaja, svjestan je kako neke pjesme i nisu realizirane kako su zamišljene, ali svaki novi disko-grafski projekt prilika je da se rašire vla-stite granice i mogućnosti. upravo velik broj njegovih diskografskih izdanja po-kazuje kako je posljednjih dvadesetak godina neprestano pomicao kvalitativ-ne dosege glazbenog izričaja. Sve se to može vrlo dobro procijeniti posluša li se njegov kompletan opus na web–strani-ci damirposa.bandcamp.com. Oni koji žele downloadati album mogu to učini-ti odmah, a zainteresirani za fizički Cd svakako mogu kontaktirati s autorom pa ako ima još neprodanih zaliha, mogu ra-čunati na to da nabave svoj primjerak. zanimljivo je i da je damir poša svojom osobnošću postao i jedan od zaštitnih znakova središta zagreba. teško ga je ne zapaziti u šetnjama gradskim trgo-vima i ulicama, jedan je od rijetkih koji postojano nosi svoje šešire. zapravo, poša vrsno spaja svoj otočni backgro-und s velegradskom vrevom u skladba-ma koje karakterizira kvalitativna ujed-načenost. drugim riječima, poša nikad nije imao pjesmu koja se uzvisila iznad ostatka njegova repertoara, uvijek su sve skladbe bile u funkciji albuma, kao neraskidivi dio cjeline koja novo znače-nje dobiva tek na njegovim dojmljivim nastupima na otvorenim i u zatvorenim prostorima.

damir poša

Ples na žici

Cantus d.o.o.

Poša vrsno spaja svoj otočni background

s velegradskom vrevom u skladbama koje karakterizira kvalitativna ujednačenost

Začuđuje i tužno je bilo gle-dati te večeri tek petnaestak osoba koje su imale volje, ra-zloga i poticaja podijeliti tako vrijedan trenutak hommagea Društva jednom od svojih vr-hunskih članova. Očekivali smo s pravom vidjeti Terezu, Arsena, da o Ljupki i ne govo-rim. Zar nam doista više nije stalo — to više što je ta proš-lost bila tako lijepa?

Neke od pjesama iz notnog albuma Nikice Kalogjere otpjevala je Danijela Pintarić

56 57

BR

OJ

188

, STU

DE

NI 2

014

.

BR

OJ

188

, STU

DE

NI 2

014

.

General Woo

Pad sistemaaquarius records

premda je u karijeri doživio barem jedan »pad sistema« (tra-ma 11 koji je »vozio« s targetom), General Woo se 2011. vratio u »visokom napo-nu snage« s oštrou-mnim i zastrašujuće depresivnim, no po-sve realističnim al-

bumom Verbalni delikt. tada sam napisao da bi bilo jako dobro da netko zoranu mi-lanoviću, koji je već izražavao problem doti-caja s hrvatskom stvarnošću, proslijedi Ver-balni delikt kao pismo iz vukovara (u koji se Woo vratio iz zagreba) kako bi shvatio u ka-kvoj je zemlji postao premijer i što mu je čini-ti. Nažalost, milanoviću ili nitko nije proslijedio Verbalni delikt ili ga nije htio preslušati i izvući zaključke. tri godine poslije Woo je na dvo-strukom, još crnjem i mračnijem albumu Pad sistema jedino mogao konstatirati da je situ-acija u hrvatskoj posve u skladu s posljed-njim riječima generala Kurtza (marlon bran-do) u Apokalipsi danas Francisa Forda Co-polle: »the horror! the horror!« u hrvatskoj to je strava beznađa, bijede, siromaštva, ludila, pljačke i prijevare, u kojem će naši životi ne-povratno otići u fade–out. Na albumu Woo »rola« crne priče naše svakodnevice poput kratkih, ali ne izmaštanih, nego posve stvar-nih horor storija u kojima je gomila nas pre-tvorena u disfunkcionalne zombije iz vukoje-bine u kojoj nikoga ni za što više nije briga pa ni za bebu bačenu u kontejner iz čije je »vizure« napisao Ne voliš me, mama, jednu od najstrašnijih i najtužnijih pjesama hrvat-ske popularne glazbe. to je vrhunska poe-zija koju bi hitno trebalo početi predavati u školama, kako bi klinci na vrijeme shvatili što ih čeka u životu o kojem im reklame i ekrani gadgeta prodaju bajke pa ako se i ne slažem s Generalovom konstatacijom o nepostoja-nju razlika između lijevih i desnih, Woo je u pravu kad verbalno šiba i jedne i druge; od hdz–a i Crkve do socijalnih šminkera koji se više čak i ne igraju socijaldemokracije, nego se dobrovoljno uprežu u kola krupnog kapi-tala i banaka. poput Laibacha i Borghesije, tako i Woo svoju borbu prebacuje na razinu razjedinjene europske unije kao neke nove jugoslavije i globalni kapitalizam koji se da-nas pokazuje mnogo gorim od onog na-šeg socijalizma; sve uz tjeskobne, old school podloge natopljene jazzom, soulom, rhythm & bluesom, funkom. u međuvremenu i dalje ćemo »čekati nova jutra, sanjajući djecu kako žive bolje sutra« kao što to činimo već dva-deset godina, otkako smo shvatili da je »rat bio samo predigra za dane ludila«. (aleksan-dar dragaš)

bezbeli apstraklije

Kad je bal, nek’ je kanibalCroatia records

Kad su se poja-vili niotkuda po-četkom godine s pjesmom Fuka-ra, jednostavno su zaveli domaću publiku. Iste godi-ne bosanskoher-

cegovački bend bezbeli apstraklije potpisu-je za Croatia records i objavljuje debitantski album Kad je bal, nek’ je kanibal. Kreativna trojka, skrivena iza »umjetničkih« nadimaka turbo avaz, bassistaga i estamlija, ponudi-la nam je album na koji svakako treba obratiti pozornost. prije svega zbog samog pristupa glazbi, ali i zbog načina izvedbe. mješavinom indie zvuka u kombinaciji s punk estetikom, ali i neskrivenim surf grooveom i psycho-billyem, ovaj novi sarajevski bend ima sve predispozicije da osvoji publiku regije. Spe-cifičnim naglaskom riječi i drukčijim izgovo-rom stihova kao da su stvorili neki svoj jezik, nudeći odličnu zafrkanciju, ali na vrlo ozbilj-noj glazbenoj podlozi. album je ispunjen iz-vrsnim pjesmama, u zahtjevnim i vrlo mašto-vitim aranžmanima te skladbama koje doista zvuče odlično. Na žalost, upravo zbog tog specifičnog jezika djelomično se izgubila raz-govijetnost pjesama, ali je dojam zato jači. Na trenutke izrazom podsjećaju na glazbu elvi-ra lakovića lake, ali su ipak svoji i prije sve-ga originalni. Sebe nazivaju teferić punk ben-dom pa vjerujem da su njihovi nastupi, kojih će bez sumnje biti svakim danom sve više, pravi »raspašoj« i dobra zabava uz odlične pjesme kreativnih glazbenika čije vrijeme tek dolazi. (dubravko jagatić)

tonči & madre badessa

PanikaCroatia records

Nedavno se zahuk-tala polemika o od-luci časopisa Rolling Stone da s tončijem huljićem u povodu drugog albuma ma-dre badesse Pani-ka objavi intervju, što je zgrozilo niz »urba-nih« hrvatskih izvo-đača. malne je izbi-la panika, no mjesta

panici nema. Odluka Rolling Stonea je legiti-mna, a je li pametna — to je drugo pitanje. Naime, dva albuma madre badessa jesu nešto najsmislenije u njegovu opusu, često impregniranom bestidno komercijalnom, no autorski ne baš vrijednom glazbom, ali pi-tanje je koliko je Panika u širem glazbenom kontekstu kvalitetna. Nije teško dokučiti da je huljić odlučio iz svoje perspektive pozabavi-ti se mediteranskim glazbenim bazenom na potezu od domicilnog dalmatinskog okružja preko turske i libanonske do grčke i južnota-

lijanske obale. Panika doista jest jedna mo-guća glazbena razglednica mediterana, me-đutim da je to što čini tonči baš tako bajno i sjajno kako misle neki kolege — nije. Koli-ko god neke njegove intencije, od uporabe hvarskog dijalekta do aranžmanskih poigra-vanja mandolinama i puhačima bile simpa-tične, teško se oteti dojmu da huljić s ma-dre badessom zvuči poput maloga od kuži-ne bregovića i njegova Orkestra sa svadbe i sprovode, odnosno da dalmatinski i medite-ranski »bazen« tretira i postavlja nalik na onaj u kojemu je bregović upotrijebio balkansko–romsku glazbenu ostavštinu, u čemu tako-đer ima niz spornih elemenata. huljić se pak najviše spotiče kad zađe na teritorij sastava poput napuljskog Spaccanapolija ili španjol-ske radio tarife, odnosno nespretnog pari-ranja određenim segmentima opusa manu Chaoa ili Gogol bordella. teško da može izdržati i usporedbu s dosezima Gustafa ili šo!mazgoona, a najspornija su naslanjanja na marleyja i Osibisu. povijest balkana, po-sebice nedavna i politička, impregnirana je konvertitstvom, a u tom se svjetlu može pro-matrati i huljićevo nastojanje da se s madre badessom predstavi »čudnom glazbom«, kako sam kaže na ovitku albuma, koja, ako njega pitate, nema nikakve veze s onime što je radio prije. Kad se malo razgrnu po-vremeno duhoviti i dosjetljivi aranžmani, ipak je jasno da su tonči i vjekoslava, uz pomoć Graše i Spalata, i na projektu madre bade-ssa ostali glazbena obitelj huljić. Panika nije brodolom kakav priželjkuju »urbani« izvođa-či i kritičari, ali ni toliko fascinantno krstare-nje glazbenim obalama mediterana koliko se drugima učinilo. vjerojatno bi dojam bio bolji da je tonči huljić zapakirao glazbu, a stiho-ve i mikrofon prepustio marijanu banu. (alek-sandar dragaš)

jonathan

Blissbandcamp (besplatni download)

riječki jonathan je koliko kandidat za najboljeg debitanta, toliko i supergrupa sastavljena od čla-nova pasa, mandri-la, leta 3 i Saliona, ali hype koji se oko njih stvorio u vrlo kratkom roku nije uobičajen za stan-darde funkcionira-

nja hrvatske rock i pop scene. premda bi jonathan mogao propasti u procijep koji je progutao niz hrvatskih izvođača s pjesma-ma na engleskom jeziku, početni koncer-tni uspjesi ukazuju na to da i na tom planu pušu neki novi, drukčiji vjetrovi, odnosno da je hype bio utemeljen, a i engleski stihovi u njihovu slučaju nisu perje za prikrivanje nedo-statka pjesničke inspiracije. prve asocijacije pri slušanju debija Bliss jonathana su Franz Ferdinand i Interpol, a pažljivije slušanje ot-kriva i moguću naklonost članova jonathana bendovima poput echo & the bunnymen i psychedelic Furs, odnosno efektnom kom-

biniranju postpunka i neopsihodelije osam-desetih s daškom gothic i art–rocka koji su česta odrednica riječkih bendova.

bariton zorana badurine je koliko baršunast i topao, toliko i moćan i jak, sličan baritonima, senzibilitetu i sugestivnosti Stuarta Staple-sa (tindersticks), jamesa johnstona (Gallon drunk), davida eugenea edwardsa (Woven hand) i matta berningera (the National). No badurina bi bio beskoristan da iza nje-ga nema fokusirane i snažne potpore des-peradosa koji kao da su izašli iz najpotentni-jih skandinavskih rock–bendova o čijoj izvo-znoj perspektivi, nažalost, ovi momci mogu samo sanjati, kao i u devedesetima donekle im stilski srodan slovenski bend res Nullius. ali to nije prepreka da jonathan proglasimo jednim od najboljih i najzanimljivijih hrvatskih bendova stasalih u dosadašnjem tijeku 21. stoljeća. (aleksandar dragaš)

pavel

I mi smo došli na red dallas records

u današnje vrijeme SmS vijesti i blic in-formacija kratkog vi-jeka, napraviti puno-krvni album, s razra-đenim konceptom i  flowom, popriličan je luksuz. rijetki si ga mogu priuštiti, a i kad si ga i priušte, osuđeni su na ko-

mercijalni neuspjeh i skučenu nišu fanova koji i dalje kupuju albume. I to u najboljem slu-čaju! Pavel, odnosno njegov autorski motor aljoša šerić, snimio je album baš onakav ka-kav se nekad proizvodio — kupite ga u duća-nu, donesete doma, odmotate celofan, sta-vite u player i otputujete sljedećih pedesetak minuta. bez ometanja, digresija, notifikacija i pop–upova. uostalom, kad ste posljednji put čuli album čije otvaranje, dakle a1, nije udar-ni singl, već ambijentalni uvod koji vas polako uvodi u priču i ugođaj? a da ne spominjem kako je već treća stvar na albumu zapravo instrumental, simpatičan komad po uzoru na mccartneyjevske vodviljske izlete... potpuno autentičan i nimalo osrednji, aljoša vas neće previše zamarati temama politike i socijale, to je prepustio kolegama iz Elementala i TBF–a. tu se priča o bilješkama iz svakodnevnog ži-vota, novim poglavljima i starim strahovima te »šljunku sa žnjana«, kako god to shvatili. bit-na razlika je, naravno, i u nedjeljama — one mamurne napokon su se »napušile« i danas ponovno »imaju razlog i svrhu«. Spomenuto laid back razmišljanje prelilo se i na glazbe-ni ugođaj albuma — opisati ga kao beckov Sea Change s pozitivnim predznakom mož-da je malo nespretno sročeno, ali poprilič-no točno. akustične gitare, diskretni klavir i glock, umirujuće orgulje i samozatajni Moog čine instrumentalni imaginarij albuma, a aljo-šin emotivni vokal dopunjuje baršunasti glas antonije matković — »šerić!«, kako je to po-nosno dodao aljoša na nedavnom koncer-tu u zagrebačkoj tvornici. Singlovi Čuvaj me i

Autentično osrednji odradili su svoje u eteru; ostale pjesme, nažalost ili na sreću, nisu po-godne za aktualni radijski format. široka pu-blika će tako ostati uskraćena za prave bi-sere: Pastoralu, Ispočetka te sjajan svjetovni gospel 3:27 AM. mračna Od svjetla i ptica ov-dje je izgubila nabrijani u2–ovski aranžman s posljednjeg albuma Ramireza, pretvorivši se klavirsku ispovijed kakva bi se sjajno snaš-la na Caveovu Boatman’s callu. ukratko, I mi smo došli na red neće Pavelu donijeti veliki uspjeh na top–ljestvicama, čak ni ljetnu kon-certnu turneju po jadranu. hoće, međutim, poštovanje publike i kritike te, za desetak godina, počasno mjesto u franšizi 1001 al-bums you must hear before you die. tim be-skompromisnim uratkom aljoša se osvrnuo na kulturu snimanja i slušanja albuma. velika mu hvala na tome! (josip radić)

Svemir

Tako jakobandcamp (besplatni download)

dobar dio suvreme-ne hrvatske kantau-torske scene djeluje izvan uobičajenog hrvatskog diskograf-skog sistema, po-najprije zahvaljujući internetu, ali i nastu-pima po malim pro-storima, izvan većih klubova koje samo-stalno još ne mogu

napuniti. jedna od kantautorica oslonjenih na takozvanu grassroots taktiku je i zvonka Obajdin koja je osmislila Bistro na rubu šume, hvalevrijedan set internetskih kompilacija za tvrtku Bandcamp, a netom objavila i drugi al-bum Tako jako kojim je potvrđena transfor-macija Svemira u full–time bend. Nije zvon-ka od jučer, iza sebe već ima dvoje odrasle djece, no to je ne priječi da pokuša ostva-riti svoje glazbene snove, besramno nositi srce na reveru i pisati skladbe o nemiru svoje duše. ta intencija je prilično simpatična, po-sebice u naslovnoj pjesmi te skladbama Jed-nog dana, Kornjača i Jedro s usnom harmo-nikom žalca iz erotic biljana & his heretic-sa. šteta je što zvonkin dopadljiv i, naravno, zvonki, povremeno čak snažan glas nije do-voljno istaknut u finalnom miksu albuma na kojem njezin Svemir, uz zanimljiva fraziranja gitaristice Saše dokmanović, krstari od neo-folka i alt–countryja preko lagane psihodelije i folk–rocka šezdesetih do akustičnog rocka s nagnućem prema šansoni. povremeno se i sama autorica zaplete u nastojanju da ispad-ne što emotivnija ili joj glazbena tema ostane bez katarzičnog rješenja. unatoč iznesenim zamjerkama koje ubuduće valja riješiti u pje-sničkom, aranžmanskom i producentskom dijelu posla, prosjek skladbi zvonke Obaj-din posve je dostatan za želju da dočekamo još koji album njezina Svemira. (aleksandar dragaš)

hakuna matata

Uspon i pad četvrtog reichadallas records

treći album grupe hakuna matata du-boko je zakopan u prošlom stoljeću, što je osjetno ne samo iz zvukovlja albuma nego i iz imena koje neodoljivo podsjeća na pustolovine zgu-bidana iz jedne od epizoda Alana For-da. Očito, hakuna

matata je razvedrilni bend bez većih ambi-cija koji na neki način funkcionira kao autor-ska varijanta benda le Cinema, koji je pak sljednik Filma. Ne iznenađuje zato što se na albumu nalazi obrada pjesme Mi smo pali s Marsa s nastupnog albuma Filma. današnja postava grupe hakuna matata spoj je bivših članova Fantoma i virusa, s tim da je vokal-ni solist i gitarist Krešimir mišak svirao u oba benda. Oba banda aktivno su djelovala u prošlom stoljeću, a ono što je hakuna mata-ta preuzela su novovalni manirizmi uz prilično britke tekstove. pritom se u produkciju uložilo prilično malo, pa će neki reći da je produk-cija zastarjela, što ima negativan predznak, odnosno da je retro, što već puno bolje zvu-či. doista, čak je velik broj novovalnih albu-ma bolje snimljen od trećeg ostvarenja gru-pe hakuna matata, ali šarm koji izbija iz ovog ostvarenja je neprijeporan. red reaggea, red punka, pop konotacije i povratak na kraj se-damdesetih razveselit će sredovječne nara-štaje, no glazba trojca ionako ne pretendi-ra na ponešto seriozniji pristup. posrijedi je klasični klupski bend kojem je svirka na pr-vom mjestu, tako da su njihovi nastupi uži-vo prije svega prvorazredna zabava na koju često svraća i novovalna ikona davorin bo-gović. zapravo, hakuna matata je čuvar no-vovalnog naslijeđa i pokazuje kako bi albumi zvučali da kraj sedamdesetih zauvijek traje. vjerojatno bi ambiciozniji pristup, poliranjem pjesama, razbio autohtonost benda čiji čla-novi, zapravo, »u stvarnom životu« funkcio-niraju na nekim drukčijim poslovima i pozici-jama. Stoga, bez obzira na kreativna i izved-bena zastajkivanja Četvrtog reicha, riječ je o ostvarenju s pjesmama koje bi, sasvim sigur-no, osvježile radijsku jednoličnost na način na koji bend osvježava koncertnu ponudu na klupskoj ravni. (bojan mušćet)

58

BR

OJ

188

, STU

DE

NI 2

014

.

59

BR

OJ

188

, STU

DE

NI 2

014

.

damental

Kućazlatne žbice

Iza umjetničkog imena damental krije se Slavonac bojan vidović koji već deset godina živi u rijeci, a ovo mu je prvi album kojim je odlučio predstaviti se hip–hop publici. pod neskrivenim utje-cajem Kandžije

(zlatne žbice), damental je ponudio vrlo so-lidan album prvijenac, koji ipak za početak služi više kao njegova osobna iskaznica, a manje kao neka potencijalna odskočna da-ska u karijeri. Nema sumnje u to da je da-mental talentiran jer inače ne bi sam složio beatove, raspisao aranžmane i producirao album. Na albumu je i ugostio kolege: toxa-ra, zembo, dj Chill, dj jopa i Yness. miks i mastering albuma potpisuje Kiddara. među-tim, unatoč trudu i neskrivenom talentu, al-bum ne nudi nikakav korak naprijed na do-maćoj hip–hop sceni. Ni tekstovi nisu »nape-ti«, niti su beatovi »ubojiti«, iako je sve na svo-jem mjestu. uredan album i odličan početak jedne karijere koja će, sudeći prema ovom ostvarenju, ići isključivo uzlaznom putanjom. (dubravko jagatić)

dani’el

The Book Pt. II: Redemptiondita entertainment

danijel majcen jedan je od onih hrvatskih glazbenika s klasič-nom pričom o eu-ropskom uspjehu, glazbenika koji kod kuće ostaju anoni-mni i gotovo ignori-rani. pod umjetnič-kim imenom Dani’el godine 2013. obja-vio je debitantski al-

bum The Book za njemačku etiketu Conzo-om records. S nastupnim albumom izborio se za niz pozitivnih recenzija te izuzetno viso-ke pozicije na europskoj alternativnoj top–lje-stvici, kao i na servisu Deezer. rezultat tog uspjeha je 15.000 online prodanih primjeraka debitantskog albuma. Ni godinu dana poslije objavljuje remix albuma naslovljen The Book: Revision. Ovih dana objavio je i nastavak de-bitantskog albuma, ep s četiri nove pjesme The Book Pt. II: Redemption. Njegove synth pop–melodije i s razlogom hvaljeni vokal bez ikakve su muke pronašli put do europ-ske publike. Njegov skladateljski rad, pitki ali fino nijansirani aranžmani te odlična produk-cija pjesama, dani’ela pozicionira u sam vrh svjetske synth pop scene danas. Na žalost, hrvatski mediji (većina njih) odlučili su ignori-

rati uspješne hrvatske glazbenike ako pjeva-ju na engleskom, ako ne sviraju mainstream i ako su zbog nečega drukčiji od prosjeka. da je kojim slučajem pr novog ep–a vođen tako da je predstavljen kao nova britanska zvijezda, vjerojatno bi u ovom trenutku harao inozemnim top–ljestvicama diljem hrvatske. Odličan ep talentiranog glazbenika i pjeva-ča koji je tržište pronašao izvan hrvatske — ondje gdje vole dobru glazbu bez obzira na to tko ju je i kako stvorio. (dubravko jagatić)

Kevlar bikini

Hi–Fi Or DieOverdub recordings/Wormholedeath

zagrebačka ek-splozivna četvorka Kevlar bikini već je debitantskim al-bumom Explodi-siac (koji je obja-vila britanska eti-keta Freaky pug records) pred-stavila jedinstvenu mješavinu temelj-nog rock’n’rolla,

psychobillya i metala i time oduševila medije diljem svijeta (više od dvadeset izuzetno po-zitivnih recenzija na glazbenim portalima svi-jeta, poput Expodisiac is a breath of fresh air in the world of manufactured music...). Ovih su dana objavili i drugi album, samo potvrđu-jući da nisu tu slučajno te da je pitanje dana kad će ih kupiti neka velika major kompanija i ponuditi im ugovor za world wide distribuciju i turneju. prvi album miksao je švedski produ-cent tomas Skogsberg, a masterirao njegov sunarodnjak pelle henricsson. Obojica su se dokazala i s poznatijim i svjetski uspješnim bendovima (In Flames, entombed, hellaco-pters, backyard babies…). upravo zbog za-dovoljstva članova benda finalnim rezultatom prvog albuma, nije bilo razloga da se surad-nja ne nastavi i na drugom albumu. rezultat je ponovo iznad očekivanja — eksplozivan! Fantastična energija, fenomenalan pjevač (jedan britanski portal usporedio ga je s ja-mesom hetfieldom iz metallice) i doista jedin-stven stil. bučan i snažan, a istodobno pitak i podatan. taman toliko da vas izbaci iz cipe-la, natjera na bjesomučno skakanje i izma-mi iz vas onaj rijedak osjećaj potpunog za-dovoljstva pri slušanju domaćeg benda koji zvuči svjetski. za početak su to prepozna-li talijanski diskografi (Overdub recordings/Wormholedeath), dok su hrvatski ostali pot-puno nezainteresirani. Kevlar bikini u svakom slučaju zaslužuje svjetsku slavu! (dubravko jagatić)

Kultur Shock

IXKultur Shock records

Nakon što je sredi-nom devedesetih, kao talentirani glaz-benik (bez perspek-tive kod kuće) uz po-moć joan baez na-pustio okruženo Sa-rajevo, Gino Srđan Yevdjevich nastanio se u Seattleu. On-dje okuplja glazbene emigrante iz raznih

država i uz pomoć i potporu Krista Novose-lica (Nirvana) i billyja Goulda (Faith No more) osniva Kultur Shock te za Gouldovu etiketu Kool arrow objavljuje tri albuma. legenda je stvorena, a Kultur Shock od tada je objavio osam albuma, odsvirao na tisuće koncerata na svim kontinentima i ostvario zavidnu kari-jeru. uspoređujući ih s grupama kao što su Gogol bordello, System Of a dawn, pa čak i manu Chao i the pogues, Kultur Shock, predvođen Yevdjevichem, nudi jedinstvenu mješavinu balkanskog folka, energije heavy metala, indie zvuka te punk veselja na koju se rijetko nailazi kod bendova. Ne mijenjaju-ći dobitnu kombinaciju vlastitoga glazbenog izraza, Kultur Shock je postao svojevrsni rock glasnogovornik emigranata sa svih strana svijeta. Onih koji su odrasli uz rock’n’roll, koji-ma uvijek nedostaje domovina i koji ne mogu živjeti bez rock–glazbe. Kreveljeći se istodob-no američkim zakonima i licemjernoj politici prema useljenicima, Yevdjevich nastavlja svoj put i na najnovijem albumu IX koji se ubraja među bolje u njegovoj/njihovoj karijeri. Isto-vremeno, oštrica u tekstovima nije otupjela, nego je još oštrija i bode tamo gdje najviše boli. Sjajan nastavak respektabilne karijere i dobra vijest za sve ljubitelje Kultur Shocka — bolji su nego ikada i spremni za nove eksplo-zivne nastupe. (dubravko jagatić)

Nakon četverogodišnje studi jske stanke novi album poznatog glumca, pjesnika i glazbenika

Rade se vraća kućipjesme pomiruju šansone, sevdah i starogradske te prekmurski, zagorski, slavonski, dalmatinski, bečki i mađarski melos

Piše: Aleksandar Dragaš

R adi šerbedžiji je po-sljednjih pet–šest go-dina glazba, kojom se ionako već dugo bavi, postala bitnom gotovo koliko i glu-

ma. Istodobno je objavio novi studijski album Vrijeme je, draga, vrijeme je i dvostruki Live 2013 kao dostojan pod-sjetnik na krasne koncerte iz prosinca 2013. godine, a njegov »prateći bend« zapadni kolodvor dočekao je debitant-ski album.

poznati teren

u tom hat–tricku najzanimljivije je izda-nje Vrijeme je, draga, vrijeme je, prem-da posrijedi nije iskorak u nepoznato ili radikalan stilski zaokret. rade je uglav-nom ostao na dobro mu poznatom te-renu, ali način na koji je sa zapadnim kolodvorom pomirio šansone, sevdah i starogradske te prekmurski, zagorski, slavonski, dalmatinski, bečki i mađarski melos doima se kao da je na jednom albumu uspio uhvatiti neke od najvaž-nijih sastavnica miteleuropskog kultur-nog kruga. uvodna naslovna pjesma u

kojoj oporim glasom uz zlokobni zvuk violončela sugerira pred kojom se ne-voljom tu čovjek može naći, težinom jedno-stavno smlavljuje slu-šatelja. poslije, pose-bice u pjesmama iz radina pera — Odla-ziš, odlazim, Internaci-onala, Povratak ratni-ka, Moj otac — postaje jasno kako optereće-nost politikom i povije-šću, crnima i crvenima, ratom i mirom, blatom i asfaltom, sjećanjima na djetinjstvo i maštanjima o spokoju kojeg, nažalost, nema na obzoru ostaje naš trajni usud.

prokletstvo nad glavama

Ovdje su vremena uvijek gadna, iako su zemlja, žene, hrana, vino i pjesme lijepi. poput Na vanjkušeku glava pere Gotovca koju je svojedobno otpjevao vice vukov, arsenove Panonske treš-nje ili tradicionali poput Protuletje se otpira, a sjajno su u taj i takav Zeitge-ist i Weltschmerz uklopljene i štulićeva Meni se, dušo, od tebe ne rastaje i ar-slanagićeva Već sam ti pričao to — če-

sto predivni. posebna privlačnost albu-ma Vrijeme je, draga, vrijeme je leži u

gustoj isprepletenosti radina osobnog živo-ta i konstantnog pro-kletstva koje poput gal-gi iz Krležinih stihova stoje nad našim glava-ma, bile one krive ili ne-dužne, odnosno ljubav i naklonost koju rade, kao i većina nas, gaji spram ljudi i zemlje iz koje je potekao. ljudi

koji ga često nisu željeli razumjeti, ali su ga rado napadali i verbalno gazili. ze-mlje koja je vjerojatno jako velika i po-tentna kad se sinova poput rade tako lako odricala. utješno je da se rade uspio vratiti kući, što je možda znak da ipak nije sve tako gadno i jadno, osim ako se kotač povijesti i života ponovo ne okrene tako da nas smrvi u prah. Onda će ponovo biti »vrijeme je, draga, vrijeme je«. da se selimo. Kamo? e, to više nitko ne zna jer u cijeloj europi »div-lje svinje« iskapaju znakovlje zbog kojih bi se krv iznova mogla razlijevati poput nabujale Save.

IZDAVAČI Hrvat sko društvo skladate lja,

Zagreb, Berislavićeva 9,

Cantus d.o.o., Zagreb, Baruna Trenka 5

ZA IZDAVAČE Antun Tomislav Šaban

Mirjana Matić

UREDNIŠTVO Darko Bakić

Milan Majerović–StilinovićJana Haluza

(glavna urednica)

LEKTURA Rosanda Tometić

FOTOGRAFIJA Anastazija Vržina

GRAFIČKO OBLIKOVANJE Luka Gusić

TISAK Studio Flyer,

Aleja Seljačke bune 7a 10090 Zagreb

e–mail: cantus@cantus.hrcijena: 22 kune

(za članove HDS–a besplatno) ISSN 1330–4747

CJENIK OGLASA ZA CANTUS

1/1 CIJELA STRANICA 6.000 kn

1/2 STRANICE 3.000 kn

1/3 STRANICE 2.000 kn

1/4 STRANICE 1.500 kn

Cijene oglasa izražene su bez PDV–a

i ne uključuju dizajn oglasa.

Oglasi na vanjskom ovitku novina navedenih formata naplaćuju se dodatnih 30% od izražene cijene. Sva pitanja o smještaju oglasa,

uputiti na cantus@cantus.hr

rade šerbedžija & zapadni kolodvor band

Vrijeme je, draga, vrijeme jeCroatia records

62.6 2 . Z a g r e b a č k i f e s t i v a l , u p e t a k , 16 . s i j e č n j a 2 0 1 5 . u k o n c e r t n o j d v o r a n i H y p o C e n t r a

Sada je i službenoNovo festivalsko izdanje donosi i dvije nove nagrade: za najbolji radijski uspjeh i nagradu festivalskih direktorâ

Piše: Josip Radić M eđu sto dvadeset pristiglih prijava, žiri (ante pecotić,  Neno belan,  Nikša bra-toš i miro buljan) oda-brao je nove skladbe

koje će se predstaviti na festivalu, a čine pre-sjek aktualne domaće pop i rock produkcije. Sve pjesme naći će se u radijskom eteru već od 1. prosinca 2014., a koncertnu premijeru imat će 16. siječnja u hypo Centru.

radijski hit

Nadolazeće izdanje festivala donosi i dvije velike novosti: jedna nagrada bit će dodije-ljena retroaktivno, za pjesmu koja je u prote-kloj festivalskoj godini ostvarila najbolji radijski uspjeh na hr tOp 40 nacionalnoj listi singlo-va. već sada se zna da nagradu odnosi aljo-ša šerić, autor i frontman grupe pavel čija je Čuvaj me sa 61. zagrebačkog festivala po-stala jedan od radijskih hitova godine. »lijepo nam je bilo svirati na festivalu, ekipa u organi-zacijskom timu učini da se osjećaš povlašte-

nim sudjelovati. Pavel će se svakako prijaviti opet 2016. godine kad zgotovimo neke nove pjesme«, izjavio je šerić.

druga novost je okupljanje stručnog žiri-ja koji će birati pobjedničku pjesmu 62. za-grebačkog festivala, a čine ga direktori hrvat-skih festivala popularne glazbe. tomislav mr-duljaš  (Splitski festival),  branko viljac  (Festi-val dalmatinske šansone šibenik), mario Ko-vač  (CmC festival) i  hrvoje horvat  (rockOff festival) zajednički će donijeti odluku o najbo-ljoj pjesmi, poštujući estetske, produkcijske, autorske i izvođačke kriterije. treba istaknuti da je zagrebački festival prvi domaći festival koji se odlučio na takav potez, čime se šalje poruka o »drugom i drukčijem« festivalu po-pularne glazbe.

pjesme u konkurenciji

Izvođače ovogodišnjeg festivala čine eminen-tna domaća imena, od kojih je mnogima na-stup na zagrebačkom festivalu ujedno i prvo festivalsko pojavljivanje, unatoč poduljem sta-žu na glazbenoj sceni. 

denis dumančić sa svojim je Letećim odre-dom  prošle godine sudjelovao s pjesmom Volim te još, a ove godine priprema nešto potpuno drukčije: »lanjski nastup bio je i više nego uspješan, pa upravo zato imamo želju pojaviti se i ove godine. u suradnji sa simpa-tičnim mladcem iz grupe Ulica kestena izvest ćemo jednu šarmantnu pjesmu naslovlje-nu Charlie Sheen. S obzirom na golem broj ovogodišnjih prijava, posebno mi je drago što smo dobili priliku izvesti našu pjesmu!« izjavio je dumančić.

Ivana Kindl festival vidi kao izvrsnu priliku za predstavljanje autorskih pjesama, a s moć-nom pop soul baladom Sada znaš nada se dobrom odzivu publike. Sličnog mišljenja su i mladi dubrovčani iz benda Silente: »Ovo će nam biti prvi nastup na zagrebačkom festiva-lu. Nadamo se da ćemo biti pozitivna promje-na. predstavit ćemo pjesmu Čudna ili čude-sna. to je još jedan komad našeg srca i ide-je koju gradimo posljednje dvije godine i ne želimo stati«, izjavio je tibor Karamehmedo-vić, zahvalivši direkciji Festivala na povjerenju i prilici.

Sve pjesme naći će se u radijskom eteru već od

1. prosinca, a koncertnu premijeru doživjet će 16. siječnja 2015.