P roπle smo godine po-stali roditelji.Nakonosam godina Ëeka-

nja,12 neuspjelih pokuπajamedicinski potpomognuteoplodnje,otvaranja desetakaplavih kuverata iz centara zasocijalnu skrb s odbijenica-ma za posvojenje djeteta,pronaπli smo Ivana i postaliobitelj.

Joπ dok smo roditeljstvosamo planirali, suprug i jasmo æeljeli uz bioloπko dijetejedno i posvojiti.Naπem ma-tiËnom centru za socijalnuskrb 2003. smo predali za-htjev za posvojenje. Ja samtada imala 28, a suprug 30godina.Æeljeli smo zdravo di-jete u dobi do tri godine.

Na naπe iznenaenje,ubr-zo su nas nazvali.Imali su zanas bebu staru samo parmjeseci! Dræala sam tu bebuu naruËju...Meutim,nisamznala - jer nam to nitko izra-vno nije rekao! - da je toteπko bolesno dijete,od maj-ke ovisnice o drogama,s uro-enom srËanom manom.Di-jete nije doËekalo posvoje-nje, preminulo je prije toga.Suprug i ja smo ostali πoki-rani, devastirani. Pitali smose: kako je moguÊe da sunam ponudili dijete za koje

znaju da ima male πanse zaæivot, a da nam to direktnonisu rekli?

Istodobno, suprug i jasmo pokuπavali imati vlasti-to dijete,no nije iπlo.Ne mo-ram ni govoriti koliko su tipostupci bili bolni, na svakinaËin.To znaju samo one æe-ne koje su to proπle. Nakon12. postupka odluËili smo daviπe neÊemo pokuπavati. Danas naπe dijete Ëeka negdjedrugdje.

Angaæirali smo se oko da-vno predanog zahtjeva zaposvajanje. Nismo doistaznali razmjere bitke s biro-kracijom u koju smo se upu-stili.A bila je tu i bitka s oko-

linom.Teπko smo se nosili spitanjima okoline “Pazaπto?” - nekim ljudima pos-vajanje je joπ tabu tema.

Naπ zahtjev bio je predancentru prije puno godina tesmo cijelu proceduru dobi-vanja statusa posvojiteljatrebali ponoviti.

P rvo smo ponovili psi-holoπka testiranja terazgovor s psiholo-

gom i socijalnom radnicomkoji su obavili posjet naπemdomu.Servirali smo im svojæivot na pladnju: imovinskostanje,detaljan opis posla ko-ji obavljamo,kako provodi-mo slobodno vrijeme,s kim

se druæimo,kakavje stavoko-line prema posvajanju,kakvisu odnosi u obitelji (uæoj iπiroj)... Nedugo potom dobilismo rjeπenje da smo sposo-bni za posvojenje.I tu tek po-Ëinje naπa bitka.BuduÊi dacentri za socijalnu skrb nisumeusobno umreæeni,za-molbu za posvojenje poslalismo svim centrima za soci-jalnu skrb u dræavi,njih viπeod 80.Poπaljete li molbu sa-mo jednom centru,neÊeteuspjeti posvojiti dijete svedok taj centar ne bude nadle-æan za odreeno dijete danona posvajanje.I to samo akotaj centar procijeni da ste baπvi najbolji par.Najgore je tek

slijedilo.PoËele su nam stiza-ti plave kuverte.Deseci njih.Od milja ih zovemo “odbije-nice”.Naπ poπtanski sandu-ËiÊ godinama se punio timplavim kuvertama.Ponekadsu nam nudili djecu s pose-bnim potrebama ili djecustarije πkolske dobi,na πtomi,zbog svojih godina,ni-smo bili spremni pristati.

Mnogi braËni paro-vi tu psihiËki pu-knu i odustanu,

πto se i nama gotovo dogodi-lo.Suprug i ja poËeli smo sva-kodnevno zvati centar pocentar,doslovce ih proganja-ti.Shvatili smo da je procesposvajanja u Hrvatskoj kaokad traæite posao - traæi ma-ksimalan angaæman i be-spoπtedno obijanje vrata.

Nije nam bilo jasno zaπtomi Ëekamo osam godina.

Upornost se isplatila.Jednog dana zazvonio je i

naπ telefon. “Imamo jednogdjeËaka i voljeli bismo da gaupoznate”, rekli su nam. Bilismo jedan od nekoliko paro-va koje je posebna komisija,sastavljena od socijalne ra-dnice,psihologa i joπ nekoli-ko djelatnika centra za soci-jalni rad, odabrala za razgo-vor. Meu nama Êe odabrati

onaj najbolji za djeËaka. Iodabrali su nas! Nas,savrπene roditelje za djeËakakojeg smo tek trebali upo-znati. Ivan je naπe dijete.Naπsin. Preselio se u naπ dom iæivimo kao prava obitelj, sasvim radostima i obvezamakoje nosi roditeljstvo.

Naπa zakonska obveza jereÊi Ivanu najkasnije do nje-gove sedme godine æivota daje posvojen. Ako bude æelio,kada bude punoljetan, imapravo putem centra za soci-jalnu skrb saznati tko su mubioloπki roditelji. To su nje-gova prava koja Êemo mipoπtovati. Jer ja znam dasam ja njegova mama, onakoja je u nemoguÊnosti vla-stite trudnoÊe posvojila dije-te i osjeÊa ga kao dio sebe.

62MAGAZIN JutarnjiLISTsubota 25. velja»e 2011.

PRI»A 2SNJEÆANA I MARIO

N ismo oËekivali da Êebiti lako. Ni brzo.Sluπali smo priËe ti-

pa “niπta bez veze ili bez love”.Ali kako nekome ponuditi no-vac u zamjenu za dijete? Ko-me? I koliko?!? Pa nam je pre-ostalo raditi na onome πtoovisi o nama: osmiπljavanjumolbe koja Êe biti drukËija odstotina drugih i preispitiva-nju samih sebe do koje se mje-re moæemo/æelimo udaljiti odopÊepoæeljnog stereotipa“malo,bijelo,zdravo dijete”.

Dosta smo se brzo sloæilioko predπkolske dobi djete-ta. ZakljuËili smo da nam niporijeklo ne igra ulogu.Odlu-Ëili smo biti otvoreni i za po-svojenje djeteta s posebnimpotrebama. Nekoliko mjese-ci nakon poËetka postupkadobili smo poziv jednog cen-tra za razgovor oko djeËakapredπkolske dobi. Dugo smovremena proveli s njima urazgovoru.Kad smo se za ne-koliko dana Ëuli rekli sunam: “ZakljuËili smo da va-ma treba beba. Trenutnoimamo jednu bebu u postu-pku rjeπavanja papira pa akoste spremni Ëekati...”

Nevjerica, sreÊa, strah,oduπevljenje, briga i panikaizmjenjivali su se svakodne-vno iz sata u sat dok napo-kon nije doπao dan kada smose zaputili u dom, prvi putposjetiti dijete za koje smo senadali da bi mogao biti naπsin. Doπli smo, vidjeli ga iodmah smo znali.Oboje smoosjetili neki mir,kao da namneπto govori “sad je napokonsve onako kako je oduvijektrebalo biti”.Pitali su nas kadga moæemo odvesti sa so-bom “na privikavanje” i re-

kli smo sutra,Ëim nabavimoautosjedalicu.Joπ i dandanasse pitamo bi li sve bilo dru-kËije da smo ga,bez obzira naautosjedalicu,isti dan odvelidoma. Jer, ne sluteÊi niπta,drugi smo se dan vratili udom, sinu obukli novu odje-Êu i Ëekali da stigne dopuπte-nje da ga vodimo kuÊi.NikadneÊemo zaboraviti izraz licasocijalne radnice nakon πtoje uπla u sobu i rekla: “Menije jako æao, ali ne moæete gavoditi sa sobom.Neπto se za-kompliciralo u centru, nemogu nam poslati dopuπte-nje... moæda najbolje da seËujete s njima pa da vamobjasne”.

Nekoliko minuta bilismo u πoku.A ondaje krenulo mara-

tonsko telefoniranje koje je uiduÊih nekoliko tjedana po-stalo naπa svakodnevnica.UCentru su nam rekli da im jezbog promjene prebivaliπtabioloπkih roditelja naloæenoda sluËaj proslijede u drugigrad.Razgovarali su s pravni-com iz drugog centra moleÊije da zavrπi sluËaj kako je i za-poËet,no ona im je odgovori-

la da taj centar ima svoju slo-bodu odabira posvojitelja.

Svi su skrupuli nestali,po-Ëeli smo se boriti svim sred-stvima. Bez srama traæilismo saveznike gdjegod smostigli i priËali svoju priËu po-znatim i nepoznatim ljudi-ma koje smo molili za po-moÊ. U nekoliko je dana kodravnatelja drugog centra zanas lobiralo nekoliko ljudi -nismo pitali Ëija je interven-cija bila presudna. I onda,dva tjedna kasnije, opet po-ziv. Obavjeπtavaju nas iz“drugog centra” da je netkopogrijeπio kad je sluËaj pro-slijedio njima jer viπe nije va-æno prebivaliπte bioloπkih ro-ditelja veÊ djeteta.A ono je utreÊem gradu!!!!

VeÊ vidimo poznatiobrazac - prosljei-vanje sluËaja u treÊi

centar,traæenje veze...i pita-mo se jesu li baπ svi ljudi uple-teni u ovaj sluËaj nesposobniza obavljanje svog posla ili izaove πarade stoji netko tko snaπim sinom ima neke drugeplanove...OdluËujemo otiÊi utreÊi centar i zamoliti za sa-stanak s ravnateljicom.Onaje puna suÊuti,æeli nam po-moÊi - naziva drugi centar iuvjerava ih da bi oni trebalizavrπiti sluËaj.»ekamo.Aon-da preokret.Zovu iz prvogcentra i kaæu da su od Mini-starstva dobili nalog da ipakoni rijeπe sluËaj - u naπu ko-rist.Par tjedana kasnije odve-li smo naπeg sina doma.Onnam je cijeli svijet.Zato je bi-lo vaæno ispriËati ovu priËu,pokazati tragove koje apsurdsustava mogu ostaviti na dje-ci i roditeljima.

Ponudili su nam tromjeseËnubebu.Umrla je prije zavrπetka

posvojenja,da nismo znali da ima srËanu manu!

PRI»A 3ANA I LUKA

Prvo su nas upoznali s djetetom,aonda rekli da ga ne moæemo uzeti.

Posvojili smo ga preko veze

PRO©LISMO

DRAMU SAMOZATO ©TO SU‘BIOLO©KIRODITELJIPROMIJENILIPREBIVALI©TE’

“

12 PUTA

OTI©LA SAM NA UMJETNUOPLODNJU. 8SMO GODINA»EKALI DRUGOPOSVOJENJE

“

ILUSTRACIJA/THINKSTOCK