4
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FAKULTET PROMETNIH ZNANOSTI
Mario Lamešić
ANALIZA POVIJESNOG RAZVOJA POŠTANSKE
DJELATNOSTI NA PODRUČJU ISTRE
DIPLOMSKI RAD
Zagreb, 2010.
5
Sveuĉilište u Zagrebu
Fakultet prometnih znanosti
DIPLOMSKI RAD
ANALIZA POVIJESNOG RAZVOJA POŠTANSKE
DJELATNOSTI NA PODRUČJU ISTRE
Mentor: Student:
Prof.dr.sc. Mario Anţek Mario Lamešić
PiT, 0135175220
Zagreb, 2010.
6
SADRŢAJ:
1. UVOD ........................................................................................................................................................... 4
2. POČECI „POŠTE“ KAO GLASNIČKE SLUŽBE .................................................................................................. 9
2.1. RIMSKI CURSUS PUBLICUS ........................................................................................................................... 10
2.1.1. Tehnologija transporta .................................................................................................................. 10
2.1.2. Mreža Rimskih putova u Istri ......................................................................................................... 12
2.2. SREDNJI VIJEK I DOBA NARODNIH VLADARA ...................................................................................................... 15
2.2.1. Crkvena „pošta“ ......................................................................................................................... 16
2.2.2. Prijenos pisama među gradovima ................................................................................................. 17
2.3. VENECIJANSKA GLASNIČKA SLUŽBA ................................................................................................................ 18
3. RAZVOJ POŠTE KAO JAVNE SLUŽBE ............................................................................................................ 20
3.1. OBITELJI TURN-TAXIS ................................................................................................................................. 20
3.2. OBITELJI PAAR ......................................................................................................................................... 21
3.3. FRANCUSKI USTROJ POŠTANSKOG PROMETA ..................................................................................................... 22
3.4. AUSTRIJSKI USTROJ POŠTANSKOG PROMETA (1815-1918) ................................................................................. 26
3.4.1. Poštanski žigovi i marke ................................................................................................................ 30
3.4.2. Uvođenje željeznice i razvoj prometnih veza .................................................................................. 33
3.4.3. Počeci telegrafije ........................................................................................................................... 37
3.4.4. Počeci telefonije ............................................................................................................................ 39
3.5. POŠTA OD KRAJA PRVOG DO KRAJA DRUGOG SVJETSKOG RATA ............................................................................. 41
3.5.1 Talijanska vlast .............................................................................................................................. 41
3.5.2 Njemačka pošta ............................................................................................................................. 42
3.5.3 Partizanska kurirske veze - vojno pozadinske stanice ...................................................................... 42
3.6. POŠTA U VRIJEME JUGOSLAVENSKE UPRAVE I ZONE „B“ .................................................................................... 44
3.7. POŠTA U VRIJEME JUGOSLAVIJE .................................................................................................................... 47
3.8. POŠTA U VRIJEME REPUBLIKE HRVATSKE ........................................................................................................ 51
4. STATISTIČKA ANALIZA POŠTANSKIH POKAZATELJA .................................................................................... 54
4.1. KRETANJE BROJA PISMOVNIH I PAKETNIH POŠILJAKA, I BRZOJAVA ZA RO I CP PULA OD 1980. DO 1993. GODINE ............. 59
4.2. KRETANJE PISMOVNIH I PAKETNIH POŠILJAKA, I BRZOJAVA ZA CP PAZIN OD 1994. DO 2006. GODINE ........................... 64
5. ZAKLJUČAK ................................................................................................................................................. 69
LITERATURA ................................................................................................................................................... 71
7
1. Uvod
Pošta, kao i sve druge ljudske djelatnosti, pod utjecajem je trenutnih društvenih i politiĉkih
prilika pojedinog razdoblja ljudske povijesti. TakoĊer, na prijenos pošiljki, robe, i ljudi utjeĉu
i tehniĉka dostignuća pojedinog vremena. Brzina prijenosa i tehnologija prijenosa pošiljaka,
rute i putovi, tarife i cijene, sve je usko povezano sa spoznajama i shvaćanjima pojedinog
razdoblja. Povijest pošte usko je isprepletena sa poviješću ljudskog roda, i moţe se zakljuĉiti
da prouĉavanjem povijest pošte na nekom prostoru, moguće je shvatiti gospodarske, politiĉke
i povijesne prilike i dogaĊaje koji su se na tom prostoru odvijali, i obrnuto.
Povijest pošte na istarskom poluotoku vrlo je burna, budući da su se na tom prostoru
izmjenjivali mnogi gospodari. Zanimljivo je pratiti utjecaj pojedinih vladara, carstava, drţava
i uprava na poštansku aktivnost u Istri. Njihov utjecaj se moţe pratiti kroz vaţnost koju su
pridodavali kurirskoj, a kasnije poštanskoj sluţbi, naĉinu ureĊenja kurirske i poštanske sluţbe,
izgradnji poštanske infrastrukture, uvoĊenje novih tehnologija ili kroz tarifnu strukturu i
cijene poštanskih usluga.
Tema diplomskog rada je Analiza povijesnog razvoja poštanske djelatnosti na području
Istre. Cilj diplomskog rada je dati opširan povijesni presjek razvoja poštanske djelatnosti na
podruĉju Istre, od antike do današnjih dana, analizirati razliĉite utjecaje na poštansku
djelatnost, te statistiĉki analizirati prikupljene podatke.
Materija je izloţena u 5 poglavlja:
1. Uvod
2. Poĉeci „pošte“ kao glasniĉke sluţbe
3. Razvoj pošte kao javne sluţbe
4. Statistiĉka analiza poštanskih pokazatelja
5. Zakljuĉak
U drugom poglavlju analizira se povijesni razvoj pošte kao glasniĉke sluţbe, poĉevši od
rimske glasniĉke sluţbe, budući da u promatranom povijesnom razdoblju ne moţemo govoriti
o poštanskoj sluţbi, jer nedostaje element javnosti.
Treće poglavlje daje povijesni presjek razvoja poštanske sluţbe od 16. i 17. stoljeća, kada
pošta postaje javna i dostupna svim graĊanima, do današnjih dana. Bitna razlika u odnosu na
ranija razdoblja je u tome što poštanska sluţba dobiva element javnosti, i što je to razdoblje
poštanskih reformi, geografskih otkrića i novih tehniĉkih izuma. U ovom poglavlju paralelno
sa povijesnim presjekom obraĊeno je i kretanje broja jedinica poštanske mreţe, a prikazano je
i razdoblje njihovog otvaranja radi boljeg uvida u vaţnost pojedinog povijesnog razdoblja na
poštansku djelatnost u Istri.
8
U ĉetvrtom poglavlju analiziraju se statistiĉki podatci, toĉnije pismovni i paketni pošiljaka te
brzojava, za godinu 1894. i 1979. TakoĊer, obraĊeni su podaci za zadnjih dvadeset godina
dvadesetog stoljeća, a radi usporedbe prikazane su i godine 2005. i 2006.
U izradi teme korišteni su podaci iz arhive Muzeja pošte i telekomunikacija u Zagrebu, te iz
godišnjih statistiĉkih izvješća koja su radi izrade ovog rada posuĊena iz pošte u Puli.
9
2. Počeci „pošte“ kao glasničke sluţbe
Od pojave prvih naselja javlja se potreba za razmjenom dobara, što je uvjetovalo potrebu za
prvim putovima i prometnim vezama. Takvi putovi su bili primitivni, najĉešće staze za
pješake, a teret se prevozio uz pomoć istih ili uz pomoć neke tegleće ţivotinje.
Prve prometnice su bile staze, za pješake i tegleće ţivotinje, koje su u prapovijesti
povezivale naselja sa izvorima pitke vode, sa njivama, te naselja meĊusobno. Već u neolitiku
prastanovnici Istre odrţavali su vezu sa okolnim krajevima uglavnom morem, buduću da je
Istra poluotok. Te veze su u kasnijim razdobljima ojaĉale, naroĉito u bronĉanom dobu sa
pojavom „gradinskih“ naselja. O prometnoj povezanosti Istre govori i mit o Argonautima,
koji su Istru i sjeverni Jadran svrstali u sustav tada poznatog svijeta i u riznicu svjetske
literature.
Nalazi Mikenske keramike na Istarskim gradinama svjedoĉe o prometnoj povezanosti Istre
sa ostatkom svijeta. TakoĊer su jaĉale i veze sa Alpskim zaleĊem, naroĉito u prvom tisućljeću
pr. Kr. o ĉemu svjedoĉe arheološki nalazi predmeta s alpskog podruĉja. TakoĊer pronalazimo
i predmete sa Sredozemlja (Apulija, Daunija, Grĉka).
Prvi pisani povijesni podatci o Histrima u dijelu Hekateja Milećanina iz 6. Stoljeća pr.Kr.
svjedoĉe o dobroj povezanosti Istre u antiĉko doba. TakoĊer, na ostatcima situe iz Nezakcija
koja potjeĉe iz 5. stoljeća pr.Kr., nacrtana su jednoosovinska kola i brod na vesla, kao i
pomorska bitka. Tek sa rimskim osvajanjem Istre poĉinje razvitak cestovne infrastrukture te
pojave prvog organiziranog prijenosa pošiljki na ovom podruĉju1.
Stvaranjem prvih carstava i civilizacija poput Sumeranske, Babilonske ili Egipatske dolazi
do potrebe prenošenja vijesti, zapovijedi i odredbi centralne vlasti prema svojim podanicima.
TakoĊer javlja se potreba prenošenja vijesti i naredbi u vojne svrhe. Tu zadaću obavljali s
glasnici, koji su dolazili iz niţih društvenih slojeva, najĉešće pješaci, koji su usmeno prenosili
vijesti i naredbe. Takva sluţba nije bila redovita, obavljala se na naredbu kralja,cara ili
generala. Rimljani su ti koji su na podruĉju Istre prvi bolje organizirali prometni i glasniĉki
sustav, kao i u mnogim drugim predjelima antiĉkog svijeta.
1 http://www.istrapedia.hr , 2010
10
2.1. Rimski Cursus Publicus
Kada su Rimljani 30. Godine pr.Kr. zauzeli Egipat, upoznali su se sa njegovom glasniĉkom
sluţbom, te su je usavršili, i uz nadogradnju svoje postojeće, stvorili najbolju i najrazvijeniju
glasniĉku organizaciju onog vremena nazvanu Cursus Publicus(lat. drţavna, javna kola). Drţi
se da ju je osnovao prvi rimski car Oktavijan August, za potrebe vladanja velikim rimskim
carstvom2.
Širenjem Rimskog Carstva preko Alpa, dolazi do potrebe za razvijanjem takve prometne
organizacije koja će zadovoljiti sloţene i narasle zahtjeve za drţanjem tako velikog prostora
na okupu. TakoĊer trebalo je omogućiti iskorištavanje pokorenih teritorija, brţe razmještanje
rimskih legija, kao i zadovoljiti sve veću kulturnu potrebu pismenog dijela stanovništva. Radi
tih zahtjeva i potreba ustrojena je drţavna prometna organizacija, Cursus Publicus.
Da bi se mogao kvalitetno i organizirano odvijati promet bilo je potrebno izgraditi tvrde
putove, ustrojiti putne postaje i ustanove, izgraditi mostove i luke, osposobiti osoblje, izgraditi
kopnena i pomorska prijevozna sredstva, te zbog sigurnosnih i administrativnih razloga
posjedovati putne isprave.3
Cursus Publicus je bio strogo centralizirana i disciplinirana organizacija vlasti za cjelokupni
rimski imperij, kojim je upravljao veliki birokratski aparat u ĉijem su raspolaganju bila znatna
financijska sredstva. Njime se sluţila samo drţavna hijerarhija, povlašteni i imućniji graĊani i
civilne osobe ili vojne osobe, i poslanici prijateljskih drţava i njihova pratnja. Cursus se
brinuo za prijenos pisama, robe i osoba privilegiranih slojeva. Troškovi odrţavanja ovog
sustava išli su na teret provincija, naselja ili stanovnika koji su ţivjeli neposredno uz ceste,
kao oblik poreza ili nameta4.
2.1.1. Tehnologija transporta
Cursus Publicus je ponajprije bio organiziran kao kopneni promet sa jahaćom ili zapreţnom
stokom te kolima, ali obuhvaćao je i pomorski, rijeĉni, kao i jezerski promet. Za promet na
moru, rijekama i jezerima koristili su se razni oblici plovila.
Pri prijevozu pismenih pošiljaka, kao i robe i putnika, osim jahaće stoke, Rimljani su
koristili 15 vrsta razliĉitih zapreţnih kola te su prvi u povijesti koristili kola za prijevoz
pisanih pošiljki. Zapreţna kola dijelila su se na putniĉka i tovarna, te su nosila razliĉita imena
i sluţila su razliĉitoj namjeni, kao što je navedeno u nastavku:
2 Tabak, P.:“ Poštanski promet 1“, Rabus Media, Zagreb, 2003, str. 21
3 Niţić, N.:“Pregled povijesti pošte, brzojava i telefona u Hrvatskoj“, Hrvatski Telekom, Zagreb, 2007, str. 28-29
4 Dr. Jurišević, F.:“S poštom kroz prošlost Istre i Slovenskog promorja“, Zaloţba Lipa, Kopar, 1981, str. 13
11
a) Reda je bila najvaţnije putniĉko sredstvo koje se koristilo i za putnike i za prtljagu.
Zaprega je ovisila o veliĉini kola, kao i o vremenskim i putnim uvjetima za vrijeme
transporta5.
b) Karuca su bila raskošna putniĉka kola, bogato ukrašena, a sluţila su za prijevoz careva i
visokih drţavnih duţnosnika. U vrijeme cara Nerona Cursus Publicus je raspolagao sa 500
ovakvih kola.
c) Carus ili Carum su bila jednostavna kola sa dva kotaĉa, a koristila su se pri transportu
pisama i drugih pošiljaka.
d) Cabula su bila teretna kola koja su se koristila pri transportu putnika, vojske, njihovih
obitelji te prtljage.
Da bi se promet moga kontinuirano odvijati kraj putova su izgraĊene postaje koje su se
nazivale stationes, a djelile su se na veće postaje mansiones i manje mutationes.
Mansiones su bile postaje izgraĊene na udaljenostima od jednog dana putovanja, na
raskriţjima i u blizini vojnih stacionara. To su bile veće postaje u kojima se moglo noćiti, bile
su opremljene ugostiteljskim obrtima, raspolagale su sa dovoljnim koliĉinama stoĉne hrane
kao i hrane za putnike. TakoĊer su raspolagale sa svim vrstama zapreţnih kola, svjeţom
teglećom stokom, konjima i osobljem koje je bilo zaduţeno za zamjenu teglećih ţivotinja,
njihovo timarenje, kao i otklanjanje kvarova na transportnim sredstvima. U sklopu ovih
postaja nalazilo se oko 40 konja i drugih zapreţnih ţivotinja kao i administrativno osoblje.
Na ĉelu svake postaje nalazio se upravitelj, manceps, koji se brino o cjelokupnom prometu na
njegovoj dionici6.
Mutationes su bile manje postaje rasporeĊene na udaljenostima od oko dva i pol do četiri
sata putovanja. To su bile manje postaje sa svjeţim konjima, volovima i zapreţnom stokom,
te osobljem za njihovu zamjenu i otklanjanje manjih kvarova. Uz ove postaje bile su
podignute krĉme te štale za ţivotinje.
Pravila Cursus Publicus su bila vrlo stroga, vozni red je bio striktno odreĊen i svaki otklon
se kaţnjavao. Svaki putnik je morao imati putnu ispravu kako bi se mogao koristiti uslugama,
od transporta do prenoćišta i prehrane. Provjeru putnika i prikupljanje obavještajnih podataka
izvršavalo je posebno osoblje, agentes in rebus.
Na putovima se odvijao obiĉni promet, cursus clabularius, za prijevoz obiĉnih putnika i robe
brzinom od 40 do 75 kilometara po danu, te brzi promet , cursus velox , za prijevoz visokih
duţnosnika i glasnika brzinom od 190 kilometara po danu. Slika 1 prikazuje omjer brzina
ovih dvaju naĉina prijevoza.
Iako ova sluţba ima gotovo sve elemente moderne pošte, redovitost, stalnost, dostupnost,
brzinu, sigurnost, ipak jedan vrlo bitan element je nedostajao, a to je element javnosti. Drugim
rijeĉima, Cursus Publicus je bio iskljuĉivo u sluţbi privilegiranih, bogatih i vojske, dok obiĉni
5 Niţić, N.:“Pregled povijesti pošte, brzojava i telefona u Hrvatskoj“, Hrvatski Telekom, Zagreb, 2007, str. 31
6 Niţić, N.:“Pregled povijesti pošte, brzojava i telefona u Hrvatskoj“, Hrvatski Telekom, Zagreb, 2007, str. 31
12
graĊani nisu bili u mogućnosti koristiti ovu sluţbu, stoga je ne moţemo nazivati poštanskom
nego vrlo razvijenom glasniĉkom sluţbom7.
Slika 1. Odnos brzina obiĉnog prometa i prometa u sluţbi glasnika i drţavnika
2.1.2. Mreţa Rimskih putova u Istri
Rimski putovi širili su se kako se širio i rimski imperij. Rimljani su izgradili 76.000
kilometara glavnih putova, 120.000 sporednih i provincijalnih putova, što ukupno ĉini oko
200.000 kilometara putova. Problem je bio u nedostatku sustava odvodnje što je ove putove
ĉinilo neupotrebljivim za vrijeme jakih padalina. MeĊutim, Rimljani su dobro poznavali i
iskorištavali konfiguraciju terena, što potvrĊuje ĉinjenica da i danas mnoge ceste prate trase
starih rimskih cestovnih trasa.
Glavni prometni pravci vodili su prema jugu i sjeveru Apeninskog poluotoka. Juţni put zvan
Via Apia vodio je na jug, od Rima do juga poluotoka, preko Sicilije, morem do Sjeverne
Afrike. Sjeverni put, koji je za razmatranje vaţniji, vodio je od Rima na sjever preko Akvileje
i tadašnje Panonije, dalje na istok prema azijskim dijelovima Carstva. Na ovom putu jedne od
vaţnijih postaja bile su Akvileja u sjevernoj Italiji i Ljubljana, tadašnja Emona8.
Uz ovaj glavni put postojala su i dva drugorazredna puta, jadranski i sjeverni put. Jadranski
put, koji je poĉinjao u Akvileji prema jugu, protezao se, uzduţ naše obale, a dio tog puta
prolazio je i kroz Istru. Ta cesta, nazvana Flavijevska cesta, iz Akvileje preko Trsta i
Poreča vodila je sve do Pule, te se dalje nastavljala do Nezakcija, pa do Plomina, Labina,
Kastava i Trsata. U nastavku navedena su, a na slici 2 oznaĉena, mjesta u Istri i okolici za
7 Niţić, N.:“Pregled povijesti pošte, brzojava i telefona u Hrvatskoj“, Hrvatski Telekom, Zagreb, 2007, str. 32
8 Niţić, N.:“Pregled povijesti pošte, brzojava i telefona u Hrvatskoj“, Hrvatski Telekom, Zagreb, 2007, str. 30
13
koja se zna da su bila na relaciji jadranskog puta, i/ili u kojima su se nalazile odreĊene
postaje9:
-Trst (Tergeste)
-Kopar (Aegida i Capris)
-Piran (Piranum)
-Umag (Humagum)
-Novigrad (Civitas nova)
-Poreč (Parentium), u kojem se nalazila postaja tipa Mansiones
-Pula (Pola-Pietas Julia)
-Raša (Flumen Arsia)
-Labin (Alvena)
-Plomin (Plamona)
-Buzet (Pinquentum)
-Trsat (Trsatica), u kojem se takoĊer nalazila postaja tipa Mansiones
9 http://www.istrapedia.hr, (2010)
14
Slika 2. Rimski putovi kroz Istru [35]
Zatim jadranski put se nastavljao uzduţ naše obale preko Senja, Zadra, Solina, Cavtata i
dalje. Na sjevernoj strani Istarskog poluotoka nalazila se direktna cesta, koja je vodila skoro u
ravnini, te je povezivala Tršćanski zaljev sa Kvarnerom, od Trsta do Trsata. Sa ovih putova
odvajali su se lokalni putovi prema središtu Istre. Teret uzdrţavanja cesta i postaja izdrţavalo
je lokalno stanovništvo kao oblik poreza ili nameta, kao što je već spomenuto10
.
10 http://www.istrapedia.hr, (2010)
15
2.2. Srednji vijek i doba narodnih vladara
Raspadom Rimskog Carstva prometni sustav u Europi, a i drugdje se pogoršao. Nestankom
velikog drţavnog aparata prestaje i potreba za glasniĉkom organizacijom Cursus Publicus, a i
cestovna mreţa se prestaje odrţavati.
Krajevi Istre i primorja prolaze u tom razdoblju kroz vrlo burna vremena, zbog promjena
vladara, ali i zbog promjene strukture stanovništva, jer srednji vijek karakteriziraju seobe
naroda. Nakon upada germanskih plemena Ostrogota, Langobarda te tatarskih Avara, oko
600. godine pojavljuju se Slaveni.
Na naseljavanje Slavena utjeĉu mnogi ĉimbenici. Hrvati i Slovenci razmjerno rano su se
naselili na podruĉju Goriških Brda, Vipavskoj dolini, okolici Trsta u Brkinima, na Krasu , u
okolici Buzeta, te na zapadnoj strani Ćićarije. Razlog tomu je što na tim podruĉjima nije bilo
utvrĊenih gradova koji su se ponajprije morali osvojiti. No prilikom naseljavanja mora
nailazili su na poteškoće, iz razloga što je Istra nakon pada Rimskog carstva ostala pod
politiĉkom vlašću Bizanta, a utvrĊeni gradovi uz more mogli su se dobro braniti od navale
slavenskih plemena.
Za Istarske Slavene znaĉajna je bila vladavina Franaka, budući da su oni smatrali svaki dio
zemlje koji nije bio naseljen ili bez gospodara, drţavnom zemljom, a takvih posjeda nakon
pada Rimskog carstva je bilo mnogo. Franci su otvorili put Slavenima, zemljoradnicima, u
samu unutrašnjost pokrajine, i tu dolazi do prvih sukoba manjih posjednika i feudalaca.
To razdoblje srednjovjekovnog feuda trajalo je sve do dolaska Mlećana u naše gradove uz
obalu, i dok Habsburgovci nisu zavladali unutrašnjošću poluotoka. Formiraju se takozvane
„krajine“ na našem teritoriju, koje se pretvaraju u dinastiĉka središta plemićkih obitelji. Na taj
naĉin na vlast dolaze akvilejski patrijarsi i goriĉki grofovi.
Krajem 11. stoljeća Istra zajedno sa Kranjskom dolazi pod vlast akvilejskog patrijarha, koji
ujedno postaje i istarski krajišnik. Istarska mjesta i „kašteli“, utvrĊenja, suraĊuju sa krajiškim
vlastima, a od 12. stoljeća se pogodbama privrednog i politiĉkog znaĉaja povezuju sa
Mlećanima. Mlećani svoju vlast šire i na sela u unutrašnjosti, no centralni dio Istre i
slovenskog primorja ostaje pod vlašću goriĉkih grofova, ĉiji se teritorij poĉetkom 14. stoljeća
odvaja od akvilejske i mlećanske Istre. Javljaju se istarske grofovije, „grofovija Istra“ i
„Graniĉka grofovija“11
.
11 Dr. Jurišević, F.:“S poštom kroz prošlost Istre i Slovenskog promorja“, Zaloţba Lipa, Kopar, 1981, str. 18-19
16
2.2.1. Crkvena „pošta“
Veliku ulogu u prijenosu pisanih vijesti u tom razdoblju ljudske povijesti odigrala je Crkva,
kao preţivjela institucija Rimskog Carstva, bila je gotovo jedina pismena, sve do pojave
sveuĉilišta. Crkva je nositelj školstva i obrazovanja, i time ona ĉini bitan preduvjet za pojavu
glasniĉkih sluţbi koje su sluţile za prijenos pisanih vijesti. Vijesti su se prenosile unutar
Crkve, ali i izmeĊu Crkve i pojedinih vladara i dvorova. Tako je saĉuvan dio dopisivanja
izmeĊu rimskih papa i Hrvata, odnosno hrvatskih kneţeva i kraljeva, hrvatskih biskupa i
crkvenih dostojanstvenika iz gradova na hrvatskoj obali. Nije pogrešno donijeti zakljuĉak
kako su Istra i istarski gradovi bili prolazne toĉke na putovima ovih dopisivanja pa moţda
ĉak i odredište ili polazište dopisivanja.
Iz pojedinih pisama moţe se vidjeti kako je i na koji naĉin tekla komunikacija izmeĊu Rima
i hrvatskih vladara. Nekoliko saĉuvanih pisama iz doba kneza Branimira (879.-892.) moţe
nam dati uvid u odvijanje „pošte“ onoga vremena. Papa Ivan VIII poslao je pismo knezu
Branimiru koje datira iz 07. lipnja 879. godine, a to pismo je bilo odgovor na pismo poslano
od strane kneza po svećeniku Ivanu. Odgovor je takoĊer bio poslan po istoj osobi. Iz ovoga se
zakljuĉuje da je komunikacija tekla preko jednog glasnika, svećenika, crkvenih osoba pa
moţemo govoriti o glasniĉkoj sluţbi Rimske Crkve ili pošti Crkve. Isti svećenik je nosio
obavijesti Rimskog pape Hrvatima u nekoliko navrata. U kasnijim pismima ne navode se
glasnici što govori o tome da je Crkva imala dobre i sigurne prenositelje pisama12
.
MeĊutim, slanje pisanih priopćenja preko svećenika, hodoĉasnika i obiĉnih vjernika nije
uvijek bio siguran i dovoljno brz naĉin transporta. Stoga Crkva stvara svoju glasniĉku sluţbu,
koja se saĉinjavala od papinih glasnika, a njima su upravljali magistri.
Papini glasnici mogli su se nesmetano kretati unutar i izmeĊu pojedinih drţava, što nije bio
sluĉaj za obiĉan puk tog vremena. Isto tako bio im je osiguran smještaj i hrana u svakom
samostanu koji se nalazio na njihovoj ruti. Oni su slani na zadatke na temelju posebnog
putnog naloga te su kao i svi ostali glasnici nosili sveţanj pisama, a samo u rijetkim
sluĉajevima su prenosili pojedinaĉna pisma. Zbog troškova odrţavanja ove sluţbe, koji su bili
popriliĉni, Papini glasnici prenosili su, osim crkvenih pisama, i pisma gradova, sveuĉilišta,
udruga staleţa te privatnih osoba13
.
Iako se spominju privatne osobe, moţe se pretpostaviti da su one bile imućnije, budući da je
prijenos pisama putem glasnika bio skup. Element javnosti, kao osnovni element suvremene
pošte tu nije sluĉaj, budući da je prijenos pisama bio dostupan imućnijim, pismenim,
privatnim osobama, a ne i obiĉnom puku.
12
Niţić, N.:“Pregled povijesti pošte, brzojava i telefona u Hrvatskoj“, Hrvatski Telekom, Zagreb, 2007, str.35-40 13 Niţić, N.:“Pregled povijesti pošte, brzojava i telefona u Hrvatskoj“, Hrvatski Telekom, Zagreb, 2007, str. 40
17
2.2.2. Prijenos pisama meĊu gradovima
Srednjovjekovni gradovi imali su posebne statute, a neki su uţivali samostalnost u okviru
gradova-drţavica. Radi boljeg funkcioniranja gradskih sluţbi, pojedini gradovi organiziraju
vlastite glasniĉke sluţbe radi prijenosa vijesti unutar grada. Nerijetko se taj promet odvijao i
izmeĊu gradova, a neke su gradske glasniĉke sluţbe prerasle i u meĊunarodne jer su njihovi
glasnici prenoseći pisma prelazili granice drţava. Na Hrvatskom prostoru takav meĊunarodni
promet obavljao se putem dubrovaĉkih glasnika.
U pojedinim jadranskim gradovima, od Poreĉa do Dubrovnika, uzdiţu se brodovlasniĉke,
novĉarske, zlatarske i druge obitelji, koje postaju vladajući sloj. Priroda njihovog posla stvara
potrebu za prenošenjem vijesti pa se tako u gradovima formira općinska, gradska, glasniĉka
sluţba. Prvi dokaz postojanja takve glasniĉke sluţbe pojavljuje se u Vinodolskom zakoniku iz
1288. godine. TakoĊer imamo primjer grada Trogira, iz ĉije je prošlosti saĉuvan podatak o
slanju glasnika banu Pavlu Šubiću, iz ĉega je vidljivo da je grad imao sluţbene glasnike u to
doba. Uzimajući primjer grada Trogira moţe se zakljuĉiti da su i ostali primorski gradovi iste
i veće veliĉine, ukljuĉujući istarske, imali svoje gradske glasniĉke sluţbe za prijenos pisanih
obavijesti unutar grada za potrebe gradski vlasti, ali i izmeĊu gradova14
.
Razvitkom obrta i zanata, te uzdizanjem pojedinih obitelji, javlja se potreba za
komunikacijom unutar pojedinih cehova. Tako u srednjem vijeku uz spomenutu crkvenu
poštu imamo još i mesarske, sveuĉilišne, samostanske, trgovaĉke itd. Ove glasniĉke sluţbe
bile su u iskljuĉivo u sluţbi navedenih cehova, ali su svoje usluge nudili i onima koji su to
mogli platiti. MeĊutim, „poštu“ je u to vrijeme srednjovjekovne neimaštine mogao koristiti
samo uski krug povlaštenog društva pa ovu ĉinjenicu valja istaknuti kao prapoĉetak javnosti
pošte15
.
Glasnici i prenositelji pisama su najĉešće bile osobe i pojedinci iz niţih društvenih slojeva,
kao kmetovi, ali i slobodni seljaci, koji su besplatno ili uz malu naknadu obavljali ovu sluţbu.
Oni su bili poveznica izmeĊu pojedinih vlastelinstava, ali i izmeĊu vladara i crkve.
Treba još jednom navesti da su se uvjeti putovanja pogoršali u odnosu na rimski Cursus
Publicus, radi neodrţavanja postojećih rimskih cesta i njihove dotrajalosti, ali i tadašnji
promet se odvijao istim cestama, jer se druge nisu gradile. Prijevozno sredstvo su bile tegleće
ţivotinje, koji, mazge i magarci, ali u najvećoj mjeri promet se odvijao pješice. Tako se za
jedan dan hoda moglo prevaliti oko 30 kilometara, a koristeći konja oko 50 kilometara.
Posebno brzi glasnici mogli su preći do 100 kilometara. Odnos brzina prijenosa pošiljaka
prikazan je slikom 3, a takoĊer je radi usporedbe prikazan i rimski cursus velox.
14
Niţić, N.:“Pregled povijesti pošte, brzojava i telefona u Hrvatskoj“, Hrvatski Telekom, Zagreb, 2007, str. 44 15
Tabak, P.:“ Poštanski promet 1“, Rabus Media, Zagreb, 2003, str. 24
18
Kao noćišta i odmarališta koristili su se samostani, krĉme, ali se i noćilo pod vedrim nebom.
Nisu bile strane niti pljaĉke i umorstva glasnika, pa je ovaj posao bio izuzetno teţak i
mukotrpan, stoga je i bio obaveza niţih društvenih slojeva.
Slika 3. Odnos brzina prijenosa pošiljaka izmeĊu srednjovjekovnog naĉina transporta i rimskog cursus velox-a
2.3. Venecijanska glasniĉka sluţba
Veliku vaţnost razvoju poštanske djelatnosti u Istri ima venecijanska glasniĉka sluţba,
budući da je Venecija dugi dio vremena gospodarila velikim dijelom hrvatske obale
ukljuĉujući dio Istre, dok je centralni i sjeverozapadni dio pripadao goriĉkim grofovima,
odnosno Habsburgovcima. Venecijanska republika je kroz mnoga stoljeća imala jake
diplomatske i trgovinske veze sa susjednim drţavama pa je stoga morala imati i razvijene
prometne i poštanske veze. Tako u Veneciji nalazimo centraliziranu glasniĉku sluţbu koju je
osnovalo „Društvo venecijanskih kurira“ (Compagnia dei Corrieri Veneti )16
.
Prvi podatak o postojanju mletaĉke glasniĉke sluţbe potjeĉe iz godine 840. godine, kada je
sklopljen ugovor izmeĊu Venecije i rimsko-njemaĉkog kralja Lotara I. u kojemu se jamĉi
sigurnost prolaska venecijanskih glasnika na podruĉju njegovoga kraljevstva. Ovaj ugovor je
izuzetno bitan jer se odnosio i na podruĉje Istre, što je prvi spomen venecijanske glasniĉke
sluţbe na našem podruĉju. U drugoj polovici 10. stoljeća venecijanski kuriri prenose pisma
sve do Carigrada, što je dokaz postojanja prijenosa pošiljaka Jadranskim morem.
Krajem 12. stoljeća dolazi do podjele unutar venecijanskih glasniĉkih sluţbi. Jedna skupina
glasnika izdvaja se iz drţavne uprave te osniva privatnu tvrtku, ĉija je glavna djelatnost bila
16 Dr. Jurišević, F.:“S poštom kroz prošlost Istre i Slovenskog promorja“, Zaloţba Lipa, Kopar, 1981, str. 19
19
prijenos privatnih pisama. Da bi se mogla baviti navedenim poslovima ova tvrtka je morala
besplatno prenositi dio drţavnih pošiljaka. Zanimljiva je ĉinjenica da iz ove privatne udruge
potjeĉe i obitelj Taxisa, koji se smatraju utemeljiteljima pošte. Nema pouzdanih dokaza da je
ova privatna udruga prenosila pošiljke na našem teritoriju.
Za razliku od privatnih glasnika, drţavni glasnici su iskljuĉivo prenosili sluţbena pisma. Na
našem teritoriju prijenos se vršio izmeĊu venecijanske vlasti i naših otoka i gradova na obali
pomoću vlasnika brodova koje su venecijanske vlasti obavezale da prenose pisma. Prijenos se
u poĉetku vršio besplatno, a kasnije su za svoj rad pomorci dobivali naknade, te su njihova
mjesta bila osloboĊena plaćanja nameta. Prijenos se prenosio na relaciji Venecija-Zadar-Kotor
i natrag, a vjerojatno su mnoga istarska mjesta, na toj relaciji, uz more bila u sluţbi
venecijanskih glasnika. Da bi prijevoz pisama bio siguran i brz, pojedina mjesta uz more su
uvijek imala slobodne i spremne laĊe. No ova sluţba nije djelovala samu u Jadranskom moru
i priobalju, nego se njeni glasnici pojavljuju i u unutrašnjosti Hrvatske, preko koje prenose
vijesti u Budim.
Kopnenim putem pisma su prenosili kuriri, pješice ili jahajući na konjima, dok su ceste još
uvijek bile slabe te su uglavnom sluţile samo za tovarni promet. Napomenimo da Mletaĉka
Republika u svojem višestoljetnom gospodarenju dijelovima Dalmacije nije izgradila niti
metra ceste, a nije otvorila niti jedan poštanski ured17
. U Istri je bilo drugaĉije, te se za
vladavine Mlećana otvaraju prvi poštanski uredi.
Izumom poštanskih ţigova u Engleskoj 1661. godine i Mletaĉka Republika uvodi ţigove u
svoju glasniĉku sluţbu. Tako imamo razliĉite ţigove za razliĉite poštanske relacije. Na slici 4
prikazani su ţigovi Udina i Kopra pod mletaĉkom vlašću, te kao što se vidi, oni su bili vrlo
jednostavni, ruĉno izraĊeni od drveta18
.
Slika 4. Ţigovi Mletaĉke republike [33]
17
Niţić, N.:“Pregled povijesti pošte, brzojava i telefona u Hrvatskoj“, Hrvatski Telekom, Zagreb, 2007, str.53-55 18 http://www.istrianet.org, (2010)
20
3. Razvoj pošte kao javne sluţbe
Razvijanjem društva pojavljuje se i javna poštanska sluţba dostupna svima. Iako nije
moguće utvrditi toĉan datum nastanka pošte kao javne sluţbe, moţe se zakljuĉiti da je nastala
iz glasniĉkih sluţbi. Tadašnja geografska otkrića, Amerike i Australije, izum kompasa,
tiskarskog stroja i manufakture, potiĉu napredak društva, povećanu potrebu za robnom
razmjenom te povećanu potrebu za dopisivanjem.
Razdoblje koje obuhvaća 16. i 17. stoljeće moţe se nazvati prelaznim razdobljem u
poštanskoj povijesti, jer tada dvorski i vojni poštohodi postupno postaju javni i redoviti, a
osim usluge prijenosa pisama pojavljuje se i usluga prijevoza putnika i novca.
Od godine 1722. pošta u Carstvu dolazi pod drţavnu upravu, ĉija se jurisdikcija odnosi na
Austriju, MaĊarsku i civilnu Hrvatsku, te na vojnu granicu, dok je poštu na vojnoj granici
nadgledalo i organiziralo Dvorsko ratno vijeće. Podrţavljenjem pošte, veći poštanski uredi
dolaze pod drţavnu upravu, dok se manji uredi dodjeljuju plemstvu ili imućnijim graĊanima.
Godine 1783. Austrijsko Carstvo provodi decentralizaciju poštanske uprave, tako da su u
upravljanju poštanskim poslovima puno veću ulogu dobili viši poštanski uredi. Ovakvo
ureĊenje djelomiĉno se prekida za vrijeme francuskih Ilirskih provincija19
. Na povijesnoj
sceni pojavljuju se obitelji Taxis i Paar, koje se smatraju zaĉetnicima pošte, i koje su utjecale
na cjelokupnu poštansku djelatnost na podruĉju Europe pa tako i na našim podruĉjima.
3.1. Obitelji Turn-Taxis
U 13. stoljeću Amadeo Tasso iz Bergama organizirao je jahaću poštu te je stvorio dobro
organiziranu sluţbu koja je imala ĉak i vlastitu banku. Tassovi kuriri prenosili su tadašnju
poštu, a njihovim uslugama koristili su se velikaši, prinĉevi, pa ĉak i pape. Ovi kuriri
razlikovali su se od drugih zato što su njihovi konji na glavama imali koţu od jazavaca (tasso
na talijanskom znaĉi „jazavac“). Stupanjem u rodbinsku vezu sa obitelji Torriani to se robno
plemstvo još više uĉvrstilo te je tako nastala plemićka obitelj Torre-Tasso, ili Turn-Taxis20
.
Presudnu ulogu razvoja poštanske javne sluţbe odigrala je spomenuta talijanska obitelj
Taxis, kada je preuzela sluţbu prijenosa pisama za Habsburgovce na podruĉju Svetorimskog
19
Niţić, N.:“Pregled povijesti pošte, brzojava i telefona u Hrvatskoj“, Hrvatski Telekom, Zagreb, 2007, str. 66 20 Dr. Jurišević, F.:“S poštom kroz prošlost Istre i Slovenskog promorja“, Zaloţba Lipa, Kopar, 1981, str. 22
21
Njemaĉkog Carstva. Prvi poštohod uspostavio se 1489. godine izmeĊu Italije i Nizozemske
preko Tirola, a prvi iz obitelji koji je stupio u sluţbu Habsburgovaca bio je Johan Tass. U
sljedećim godinama stvaraju se mnogi poštohodi, meĊu kojima neki dolaze i do hrvatskih
gradova Varaţdinu, Karlovcu, Zagrebu i Rijeci. Ova obitelj je od cara Filipa Lijepog godine
1505. dobila dopuštenje da im poštanske vreće budu otvorene, odnosno da ih osim za drţavna
pisma mogu koristiti i za prijenos privatnih pisama. Ta ĉinjenica se moţe uzeti kao prerastanje
glasniĉkih poštohoda u javnu poštansku sluţbu21
.
Zanimljiv je podatak da je car Maksimilijan odlikovao Francesca Tassa plemićkom titulom
grofa, za zasluge prenošenja pošte u teškim ratnim uvijetima, i dodijelio mu feud Barban u
Istri. To je dokaz postojanja ove stare i za poštu vrlo bitne obitelji na podruĉju Istre, a
vjerojatno i prisutstva njihovih kurira na istarskom poluotoku22
.
Obitelj Turn-Taxis je nakon duţeg spora sa ostalim glasniĉkim sluţbama tog vremena dobila
iskljuĉivo pravo na obavljanje poštanskog prometa. Ova obitelj je bila i ostala sinonim za
pošto, obavljajući poštanski promet punih 450. godina23
.
3.2. Obitelji Paar
Sliĉan poloţaj u Austriji imala je obitelj Paar, koja je organizirala poštanski promet u
Austriji, Ugarskoj, Ĉeškoj, Hrvatskoj i drugim zemljama pod Austro-Ugarskom vladavinom
od polovice 16. stoljeća pa do polovine 18. Stoljeća. To je trajalo sve do prelaska pošte u
drţavno vlasništvo24
.
Prvi Parr je bio Baptista Parr, koji je 1573. godine postao dvorski podmajstor, zatim Johan
Hristof Paar 1624. godine dobiva nasljedno leno i pravo na korištenje i organizaciju
poštanskog prometa u Ĉeškoj i habsburškoj Ugarskoj. Godine 1623., Paar je poštansku sluţbu
u Austriji, MaĊarskoj, i civilnoj Hrvatskoj preuzeo od Carla Magnia, koju je Magnia nešto
ranije poštu preuzeo od Taxisa.
Paari su imali pravo otvarati pošte, organizirati poštanski promet te su imale pravo izdavanja
koncesija drugim osobama, imenovati sluţbenike, te voditi disciplinske postupke. U to
vrijeme postojao je dvojni poštanski sustav, vojno-krajiške poštanske postaje te Paarove
komercijalne poštanske postaje. Paarovi su postupno preuzimali vojne postaje da bi godine
1703. ovladali cjelokupnim poštanskim sustavom.
Tako je bilo sve do podrţavljenja poštanske sluţbe godine 1722., kada se obitelji Paar
oduzima koncesija. Zadrţali su neke upravljaĉke poloţaje, da bi im 1743. godine Marija
21 Niţić, N.:“Pregled povijesti pošte, brzojava i telefona u Hrvatskoj“, Hrvatski Telekom, Zagreb, 2007, str.57-58 22
Dr. Jurišević, F.:“S poštom kroz prošlost Istre i Slovenskog promorja“, Zaloţba Lipa, Kopar, 1981, str. 23 23
Tabak, P.:“ Poštanski promet 1“, Rabus Media, Zagreb, 2003, str. 25 24 Tabak, P.:“ Poštanski promet 1“, Rabus Media, Zagreb, 2003, str. 25
22
Terezija i njih oduzela. Od tada jedino što im je preostalo jest pravo da na svom obiteljskom
grbu imaju poštanski znak, rog25
.
3.3. Francuski ustroj poštanskog prometa
Za veliki dio Istre i Dalmacije, znaĉajan povijesni dogaĊaj bio je pad Mletaĉke Republike,
koja je prestala postojati dolaskom Napoleonovih francuskih trupa. Novonastalu situaciju
Habsburgovci su iskoristili na naĉin da su zagospodarili cijelom Istrom, a mirom u
Kampoformiju 1797. godine, Dalmacija s Bokom Kotorskom dolazi u sastav Austrije.
Austrijska vlast na podruĉju Dalmacije otvara poštanske urede i gradi ceste, dok se na
podruĉju Istre stanje bitno ne mijenja.
Porazom Austrije 1805. godine kod Austerlitza, Dalmacija i Istra dolaze pod francusku vlast,
te ulaze u sastav Kraljevine Italije koju su ustrojili Francuzi. Poštanski zakoni i propisi na
našim krajevima tada su bili isti kao i u Italiji, s time da je Zadar postao središte uprave i
pošte za Dalmaciju s Bokom, dok je za Istru sjedište bilo u Kopru. Francuzi su bili poznati po
gradnji cesta, meĊu kojima je najpoznatija „Lujzijana“ , od Karlovca do Rijeke, koja je u to
doba bila jedna od najboljih cesta u Europi.
U navedenom razdoblju postojale su civilna i vojna pošta koje su bile odvojene, a francuski
propisi su strogo kaţnjavali osobe koje su mimo pošte prevozili pošiljke. Osim pisama,
prenosili su se paketi i novac, poštanski uredi radili su deset sati na dan, a pošiljke su se
preuzimale u uredima. Prenositelji su bili kuriri, ali se u izvanrednim situacijama koristila i
štafetna pošta, koja je za privatne korisnike bila skupa pa se i rjeĊe koristila. Pošiljatelj je
plaćao cijenu prijenosa pošiljke, a nakon uruĉenja pošiljatelju bi se dopremila potvrda o
uruĉenju26
.
Porazom Austrije kod Wagrama godine 1809. pod francusku upravu dolaze Gorica, Trst,
Trţić, Kranjska s primorjem, te dio Koruške, Hrvatske i Dalmacije. Francuska vlast od
novoosvojenih podruĉja, zajedno sa ranije osvojenom Istrom i Dalmacijom formira „Ilirske
provincije“, prikazane na slici 5.
Ljubljana postaje upravno središte Ilirskih provincija, i ujedno središte pošta, koja je imala
zadaću da uskladi prijašnje poštanske propise sa francuskim. Francuzi su zadrţali zateknute
poštohode, ali su naredili da poštonoše nose njihovu uniformu, koja je bila šarena sa
francuskim oznakama. Francuzi su, pri preuzimanju ureda, takoĊer odredili propise27
:
-nitko ne moţe postati poštar bez odobrenja generalnog direktora pošte
25 Niţić, N.:“Pregled povijesti pošte, brzojava i telefona u Hrvatskoj“, Hrvatski Telekom, Zagreb, 2007, str. 61 26
Niţić, N.:“Pregled povijesti pošte, brzojava i telefona u Hrvatskoj“, Hrvatski Telekom, Zagreb, 2007, str. 70 27
Niţić, N.:“Pregled povijesti pošte, brzojava i telefona u Hrvatskoj“, Hrvatski Telekom, Zagreb, 2007, str. 71
23
-poštansko osoblje mora pismenim putem zatraţiti ostanak u sluţbi i obavezati se da će
izvršavati sve zadaće koje ta sluţba od njih zahtijeva, kao što su briga o konjima, itd.
-iznajmljeni konji će biti prema odreĊenoj tarifi plaćeni poštarima
-vlasnici kola koji u pojedinim postajama mijenjaju konje, duţni su platiti odštetu od 25 centi
po konju
-poštari su osloboĊeni primanja vojnika, njihovog hranjenja i noćenja
-poštarima je zabranjeno slanje obiĉnih pošiljki po brzim kuririma
24
Slika 5. Istra u doba „Ilirskih provincija“ [36]
Poštanski upravitelji onoga doba obavljao je više zadaća te osim što se brinu o pošiljkama on
je ujedno bio i naĉelnik stanice te gostioniĉar. TakoĊer se brinuo za urednost štala te se skrbio
o putnicima koji su noćili u stanicama. Nije smio napustiti stanicu bez posebne dozvole niti je
smio premjestiti stanicu na drugo mjesto. Noću u štali, morao je biti jedan postiljon koji se
brinuo o tome da konji budu zamijenjeni u što kraćem roku.
25
Privatni korisnici koji su koristili uslugu brzih poštanskih štafeta, morali su tarifu za prijevoz
plaćati unaprijed, a za pošiljke za koje se nije odmah mogla odrediti tarifa, pošiljatelj je
plaćao kauciju. U štafetnoj tarifu u obzir su se uzimale sljedeće postavke28
:
-otpremna taksa
-prijevozna taksa
-mjesna taksa
-napojnica za postiljona
-posebna taksa za uručivanje pošiljke
-i takse inozemnih stanica kroz koje je prolazila štafeta.
Putnici su mogli prijaviti sve nepravilnosti u sluţbi, odnosno, mogli su prijaviti sve
nepravilnosti u radu poštara i postiljona, koji su bili poznati po svojoj bahatosti, a nerijetko su
varali i dizali tarife iznad svake mjere. Oni postiljoni i poštari koji su se više puta oglušili na
pravila poštanskog prometa bili su izbaĉeni iz sluţbe.
Za prijevoz jedne osobe do prve poštanske stanice cijena je bila 0.75 franka, za otvorenu
koĉiju, a 1.5 franka za mjesto u zatvorenoj koĉiji. Što se tiĉe prijevoza pošiljki imamo
sljedeće tarife:
-prema prvoj odluci iz koja datira iz 20.12.1809. godine, propisana je tarifa za obiĉna pisma, i
to 4 krajcara za unutrašnjost, a 8 krajcara za inozemstvo (jedan krajcar iznosio je stoti dio
franka)
-prema odredbi objavljenoj u ĉasopisu „Telegraf officiel“ koja datira iz 08.01.1812. godine,
propisano je da se razdaljine raĉunaju u kilometrima, a teţina pisama i paketa u gramima i
kilogramima. Tako je propisana tarifa, za pismo do 6 grama za udaljenost od 100
kilometara, 0.2 franka, za udaljenost od 200 kilometara, 0.3 franka, itd. Za pisma teţa od 6
grama, a lakša od 10 grama, zaraĉunavano je dodatnih 0.1 franka na osnovnu tarifu.
Francuzi su kod nas uveli posebne poštanske ţigove, crvene i crne boje. Crni ţig znaĉio je
da je poštarina plaćena, dok crveni ţig je oznaĉivao neplaćenu poštarinu. Strana pisma na
kojoj se nalazila adresa bila je dijagonalno prekriţena i to s jednom crtom, u sluĉaju da je
pošiljatelj platio pola poštarine, a s dvije crte u sluĉaju da je poštarina u potpunosti plaćena29
.
TakoĊer, iz ovog vremena ostali su nam ţigovi pošta u dva reda, gdje se u gornjem redu
nalazi oznaka pošte, kao na primjer „P.P. Trieste“ (kratica „P.P.“ oznaĉuje Port Paye-
poštarina plaćena prilikom predaje pisma). U drugom redu nalazi se naziv provincije
28
Dr. Jurišević, F.:“S poštom kroz prošlost Istre i Slovenskog promorja“, Zaloţba Lipa, Kopar, 1981, str. 39 29 Dr. Jurišević, F.:“S poštom kroz prošlost Istre i Slovenskog promorja“, Zaloţba Lipa, Kopar, 1981, str. 42
26
„ILLYRIE“. Pisma s ovim ţigovima su vrlo rijetka, a na slici 6 prikazano je jedno takvo
pismo rijeĉke pošte s ţigom Napoleonove Ilirije30
Slika 6. Pismo rijeĉke pošte iz vremena Ilirskih provincija [3]
U tablici 1, navedene su pošte koje su postojale u vrijeme Ilirskih provincija. TakoĊer
navedeni su i datumi otvaranja tih pošti, ili datumi prvog spominjanja tih ureda iz povijesnih
izvora. Prema tim datumima vidimo da su navedene pošte u Istri postojale i prije francuske
okupacije, još za vladavine Mletaĉke Republike:
Tablica 1. Pošte koje su postojale u vrijeme ilirskih provincija
Mjesto Vrijeme otvaranja
Kopar sredina 18. st.
Poreč 17.12.1750
Lipa 22.05.1756
Pazin 1784
Rovinj 1784
Pula 1784
Vodnjan 1784
Kostanjica 1787 Izvor: [3]
Godine 1813., još prije Napoleonova konaĉnog sloma, prestaju postojati Ilirske provincije.
Poštanska uprava tada dolazi pod nadleţnost austrijske krune, gdje će ostati više od stotinu
godina, sve do kraja prvog svjetskog rata 1918. godine.
3.4. Austrijski ustroj poštanskog prometa (1815-1918)
30 http://www.istrianet.org, (2010)
27
Nakon poraza Napoleona 1815. godine, Istra dolazi ponovno pod Austrijsku vlast, te zajedno
sa Trstom i Goricom ĉini novu upravnu i politiĉku jedinicu “Austrijsko primorje“ ili tzv.
„Austrijske Ilirske Provincije“ u ĉijem je središtu bio Trst. Istra u vrijeme Austrijskih Ilirskih
Provincija prikazana je na slici 7.
Slika 7. Istra u vrijeme „Austrijskih Ilirskih provincija“ [33]
Nakon pada Napoleona poštanski uvjeti nisu se mnogo promijenili, tako da su poštari i dalje
zadrţali svoje posebne povlastice, kao to da nisu imali obavezu primati vojsku u svoje krĉme
ili nisu smjeli biti pozivani na nikakvu „rabotu“, tj. nikakav rad. TakoĊer su imali prednost na
cestama, i sva kola i zaprege su im se morali micati s puta kada bi ĉula postiljonov rog31
.
Koristan izvor informacija o prometnim i poštanskim vezama u to vrijeme svakako je
„Geografska poštansko-prometna karta Italije“ (Carta postale ed itineraria dell Italia),
31 Dr. Jurišević, F.:“S poštom kroz prošlost Istre i Slovenskog promorja“, Zaloţba Lipa, Kopar, 1981, str. 68
28
prikazana na slici 8., koju je izradio F.Botte, carsko-kraljevski savjetnik i direktor pošta
Venecijanskih pokrajina u Veneciji, i koju je posvetio tadašnjem upravitelju pošta u Beĉu.
Karta prikazuje i Istru, a datira iz 1833. godine, te osim podataka o poštanskim rutama i
poštanskim stanicama, sadrţi podatke o tarifama i uvjetima na cesti.
Slika 8. Poštanska karta Istre iz 1833. godine [3]
U navedenom izvoru spominje se da su poštu iz Kopra u Piran i Buje prenosili kuriri na
konjima. Iz Pule prema Vodnjanu i dalje prema Pazinu išla je štafetna pošta, a Pazin i
Rijeka su bili povezani štafetnom poštom. Pješice se pošta prenosila iz Vodnjana u Rovinj, iz
Labina u Pazin, iz Rovinja u Poreĉ, a iz Buzeta u Kopar. Putovi prijenosa pošiljaka za
navedene gradove prikazani su na slici 8.
Udaljenosti na karti oznaĉene su posebnim popreĉnim linijama dugima 3 milimetra koje su
oznaĉivale jednu poštansku razdaljinu, a osim navedene primjenjivale su se i ½ , te ¼
poštanske razdaljine. Poštanska razdaljina nije se odreĊivala samo na temelju udaljenosti
izmeĊu poštanskih stanica, nego se odreĊivala i na temelju prometnih uvjeta na putovima
29
izmeĊu pojedinih poštanskih stanica. Tako se poštanska razdaljina izmeĊu poštanskih stanica
mogla smanjiti ili povećati, u ovisnosti o poboljšanju ili pogoršanju uvjeta na putovima32
.
Za prijevoz zapregom sa dva konja, na putu od jedne poštanske razdaljine, putnik je plaćao
2 forinte, te 30 krajcara napojnice postiljonu za svaku poštansku razdaljinu. Treba
napomenuti da su se tarife tog vremena stalno mijenjale, a u opticaju je bio najrazliĉitiji
domaći i strani kovani novac, stoga je poštar morao biti veoma spretan trgovac i bankar33
.
Što se tiĉe poštanskih koĉija, upotrebljavali su se kola zvana furgoni i brancardi. Kasnije u
drugoj polovici 19. stoljeća primjenjuje se takozvana Malle pošta, koja se koristila za
prijevoz pošiljki i ljudi. Na podruĉju Istre spominje se Malle pošta koja je vozila izmeĊu
Trsta i Pule, a primala je tri putnika. Do Kopra joj je trebalo 3 sata, do Buja 6 i pol sati, a
do Pule 17 sati. Cijena do Kopra je iznosila 1.65 forinti, do Buja 3.75 forinti, a do Pule
10.35 forinti.
Sjedišta u unutrašnjosti koĉije bila su najskuplja, dok su mjesta pored koĉijaša bila jeftinija.
Red voţnji koĉija objavljivan je u publikacijama jedanput godišnje pa se stoga praktiĉki i nije
mijenjao. Za prijevoz paketa i teških pošiljki upotrebljavala su se teška Malle kola, a za
prijevoz ovom koĉijom trebalo je platiti razliĉite tarife34
.
Uvjeti putovanja i dalje su bili teški te su putnici morali trpjeti nalete bure, kiše, rupe na
cestama i druge nepogodnosti. Nisu bili strani ni razbojniĉki prepadi poštanskih koĉija koji su
ponekad osim materijalne odnosili i ljudske ţrtve. Tablicom 2 prikazane su pošte otvorene u
Istri nakon pada Napoleona pa do sredine 19. stoljeća.
Tablica 2. Pošte otvorene od pada Napoleona pa do sredine 19. stoljeća
Mjesto Vrijeme otvaranja
Labin 1820 Buzet 1820 Buje 1822
Motovun 1826 Volosko 1840 Viţinada 01.08.1841
Ţminj 19.01.1841 Višnjan 1841 Plomin 1849
Izvor: [2], [3]
32
Dr. Jurišević, F.:“S poštom kroz prošlost Istre i Slovenskog promorja“, Zaloţba Lipa, Kopar, 1981, str. 57 33
Dr. Jurišević, F.:“S poštom kroz prošlost Istre i Slovenskog promorja“, Zaloţba Lipa, Kopar, 1981, str. 57 34 Dr. Jurišević, F.:“S poštom kroz prošlost Istre i Slovenskog promorja“, Zaloţba Lipa, Kopar, 1981, str. 60
30
3.4.1. Poštanski ţigovi i marke
Prvi poštanski ţigovi pojavili su se u Engleskoj godine 1661., a njihov tvorac je Henry
Bishop. Imali su oblik prepolovljene kruţnice u ĉijem se gornjem dijelu nalazila oznaka
mjeseca, a u donjem dijelu oznaka datuma.
U Austrijskoj monarhiji prvi ţigovi se pojavljuju razmjerno kasno, a prvi ţig natpisa
„Wienn“ datira iz 1751. godine. Valja napomenuti da se prvi ţig u Hrvatskoj pojavljuje u
Rijeci godine 1755.
Poštanski ţig uveo se iz sljedeća dva razloga:
-mogućnost kontrole naplaćivanja poštarine, jer se poštarina naplaćivala s obzirom na
udaljenost izmeĊu mjesta otpreme i mjesta uruĉenja. Mjesto odašiljanja morao je naznaĉiti
pošiljatelj, ako ne to je umjesto njega ĉinila pošta, i to ruĉnim ispisivanjem. To je oduzimalo
previše vremena, a ĉitkost je bila upitna.
-mogućnost vraćanja pošiljke pošiljatelju ukoliko ju nije bilo u mogućnosti isporuĉiti, iz bilo
kojeg razloga35
.
Ţigovi su najĉešće bili izraĊeni od metala, no bilo ih je i od drveta te od gume. Kod gumenih
ţigova tijekom korištenja primjećuju se promjene u njihovim karakteristikama. U periodu od
1817. do 1838. godine nalazimo razliĉite oblike ţigova, budući da su poštanska pravila toga
vremena propisivala njihovu upotrebu, ali ne i njihov oblik. U prilog njihovoj raznolikosti ide
i to što su za izradu ţigova odgovarali sami upravitelji pošta.
Osim jednorednih i dvorednih ţigova, pojavljuju se i ovalni te pravokutni ţigovi. Do godine
1838. poštanski ţigovi nisu imali datum, a nakon te godine je propisano da svi ţigovi nose
datum, koji je isprva imao oznaku dana i kraticu mjeseca bez godine.
Od godine 1838. do pojave prve poštanske marke u Austrijskoj monarhiji 01.06.1850.
godine, dominiraju ţigovi bez okvira. Konaĉno pred kraj pred filatelistiĉkog razdoblja
pojavljuju se ţigovi u obliku dvostruke kruţnice, sa nazivom mjesta u gornjem luku, koji se
upotrebljavaju i kasnije za poništavanje maraka radi spreĉavanje njihove ponovne upotrebe.
Potrebno je navesti i boje ţigova, koji su preteţno bili crni, ali pojavljuju se i crveni, plavi i
zeleni ţigovi. Svaka boja je predstavljala odreĊeno rukovanje razliĉitim vrstama pisama. Pa
tako crna boja se upotrebljavala za obična pisma, crvena je oznaĉavala preporučena pisma,
a zelena i plava boja se koristila prilikom oznaĉivanja specijalnog rukovanja pošiljkama36
.
Na slikama 9 i 10 prikazani su ţigovi Buja, jednoredni bez datuma i dvoredni sa datumom.
35
Cividini, D.:“Poštanski manipulativni ţigovi Hrvatske 1755-1981“, Hrvatski Filatelistiĉki Savez, Zagreb,
1994, str. 7 36 http://www.istrianet.org, (2010)
31
Slika 9. Netipizirani jednoredni ţig Buja bez datuma [33]
Slika 10. Dvoredni ţig s datumom [33]
Što se tiĉe poštanskih maraka, njihova pojava usko je vezana uz reforme Rowlanda Hilla. On
je u svojoj brošurici „Poštanska reforma, njena uloga i znaĉaj“, izmeĊu ostalog naveo potrebu
plaćanja poštarine upotrebom poštanske marke odgovarajuće vrijednosti. Tako je već 1840.
godine u Engleskoj izašla prva poštanska marka37
.
U Austriji se prva poštanska marka pojavljuje nešto kasnije, godine 1850. Motivi prvih
austrijskih maraka bili su dvoglavi orao i lik cara Franje Josipa. Te poštanske marke koristile
su se i na podruĉju Istre, kako prikazuju slike 11 i 12.
MeĊutim, za razliku od Engleske, gdje je za pismo odreĊene teţine cijena bila ista bez obzira
na udaljenost, u Austriji se uvode tri cjenika za razliĉite udaljenosti. Pa tako za udaljenost od
10 milja od otpremne pošte cijena je bila 3 srebrna krajcara, za udaljenost od 20 milja cijena
je bila 6 krajcara, a za udaljenost od preko 20 milja, 9 krajcara. Ovaj cjenik je godine
1866. zamijenjen jedinstvenom tarifom, bez obzira na udaljenost38
.
37
Tabak, P.:“ Poštanski promet 1“, Rabus Media, Zagreb, 2003, str. 28 38 Niţić, N.:“Pregled povijesti pošte, brzojava i telefona u Hrvatskoj“, Hrvatski Telekom, Zagreb, 2007, str. 80
32
UvoĊenjem poštanske marke, uvelike se pojednostavljuje poštansko poslovanje, a naroĉito
obraĉun cijena s obzirom na komplicirane daljinske tarife. TakoĊer, smanjuju se cijene i
pojednostavljuje se naplata poštanskih usluga, što omogućuje znatno povećanje korisnika
poštanskih usluga. Povećanje broja korisnika uvjetuje potrebu za sve većom dostupnošću
poštanske mreţe pa se u narednom razdoblju znatnije razvija poštanski i prometni sustav te se
otvaraju novi poštanski uredi.
Slika 11. Razglednica sa poštanskom markom sa motivom cara Franje Josipa [34]
Slika 12. Pismo poslano pomorskom poštom u Udine [34]
33
3.4.2. UvoĊenje ţeljeznice i razvoj prometnih veza
Od prvog parnog stroja kojeg je izumio Jams Watt godine 1767. pa do pojave ţeljezniĉkog
prometa u Hrvatskoj, proći će dosta vremena. Prva ţeljezniĉka pruga u Hrvatskoj izgraĊena je
od Zidanog Mosta do Zagreba 1862. godine, a glavna Istarska pruga Divača-Kozina-Pula
izgraĊena je 1876. godine, s lokalnom prugom Kanfanar-Rovinj39
.
Godine 1902. dograĊena je uskotraĉna pruga Trst-Kopar-Sečovje-Buje-Poreč. Ovu prugu
ukinuli su Talijani, što je prouzroĉilo mnogo negodovanja domaćeg stanovništva. U zamjenu
otvorena je autobusna linija Trst-Buje-Oprtalj-Motovun-Poreč, što nije riješilo problem
zbog malog broja mjesta u još tada primitivnim autobusima. Valja napomenuti da su već
godine 1907. na relaciji Plomin-Kršan te Labin-Kršan-Pićan-Pazin postojali poštanski
autobusi koji su prevozili poštu i putnike, a kasnije uspostavljena je autobusna poštanska
linija Pazin-Poreč.
U Austrijskom carstvu ţeljeznica za prijevoz pošte se poĉela primjenjivati godine 1863. na
liniji Beĉ-Budimpešta. Upotreba ţeljeznice za prijevoz nije doĉekana s odobravanjem od
strane poštanske uprave, budući da se ona borila za pravo da poštanske pošiljke prenosi
iskljuĉivo poštansko osoblje i poštanska prijevozna sredstva. Poštanske stanice zapošljavale
su veći broj postiljona i osoblja koji se brinuo o štalama, pošiljkama, gostima, kolima, itd.
Dolaskom ţeljeznice na poštansku scenu takve postaje-gostione gube svoj znaĉaj. MeĊutim,
tamo gdje nije išla ţeljeznica, prijevoz pošte koĉijama još uvijek je bio aktualan te se odrţao
do kraja Prvog svjetskog rata.
Broj pošta uz ţeljeznicu naglo se povećavao iz godine u godinu te je širenje ţeljeznice
omogućavalo i širenje poštanske mreţe, što je poštansku sluţbu uĉinilo još pristupaĉnijom
graĊanima, odnosno korisnicima. UvoĊenjem novog prijevoznog sredstva cijena prijenosa
pošiljaka, odnosno cijena poštanskih usluga znatno se smanjila. Pa je tako prijevoz jedne
osobe poštanskom koĉijom godine 1877. na udaljenosti od 1 poštanske milje (7.5 km)
iznosila 50 krajcara. Prijevoz ţeljeznicom je bio osjetno jeftiniji, 1. razred za istu udaljenost
koštao je 36 krajcara, 2. razred se plaćalo 27 krajcara, a 3. razred samo 18 krajcara40
.
Pošta i ţeljeznica brzo se sporazumijevaju, tako da se u poĉetku pošta predavala pratiteljima
ţeljezniĉkog i poštanskog prometa. Malo kasnije pošta uvrštava posebna poštanska kola u
kompoziciju vlakova, koja se nazivaju ambulantna (pokretna) kola, a ona su omogućavala
direktan prihvat pošiljki od graĊana i prihvat putem poštanskih uloţnica koje su bile
priĉvršćene na vagone putujuće pošte.
Ambulantne pošte zapošljavale su posebno obuĉeno osoblje, koje je obavljalo sve poštanske
poslove, kao i osoblje u uredima. Dok su na glavnim prugama prometovale ambulantne pošte,
na sporednim prugama prometovale su kondukterske pošte. Ovakav naĉin prikupljanja
pošiljaka, koji je bio jeftiniji i ekonomiĉniji, omogućio je povećanje poštanskog prometa u
39
Niţić, N.:“Pregled povijesti pošte, brzojava i telefona u Hrvatskoj“, Hrvatski Telekom, Zagreb, 2007, str. 84 40 Dr. Jurišević, F.:“S poštom kroz prošlost Istre i Slovenskog promorja“, Zaloţba Lipa, Kopar, 1981, str. 89-93
34
predjelima kroz koje je prometovala ţeljeznica. Povećanje poštanskog prometa utjecalo je na
izgradnju prekartirajućih kolodvorskih pošti, u kolodvorima većih gradova, odnosno u
sjecištima cestovnih i ţeljezniĉkih linija. Nadalje, otvaraju se novi poštanski uredi u mjestima
kroz koja prolazi ţeljeznica.
Primjena poštanske marke, utjecaj ţeljeznice i novih prijevoznih sredstava dovela je do
pojeftinjenja poštanskih usluga. Time su one postale više dostupne obiĉnim graĊanima zbog
ĉega se povećava poštanski promet, a radi tog povećanja otvaraju se novi poštanski uredi. U
tablici 3 navedeni su poštanski uredi u Istri, koji su otvoreni od sredine 19. stoljeća pa do
kraja Prvog svjetskog rata.
Slika 14 prikazuje poštansku mreţu Istre uz naznaĉeno razdoblje otvaranja poštanskih ureda.
Otvarani poštanski uredi u manjim mjestima su bili pomoćni uredi, a većina ih je bile
otvorena cijelo vrijeme nakon otvaranja ureda, uz manja ili veća razdoblja neaktivnosti,
ovisno o politiĉkim razdobljima pojedinog vremena. Primjećuje se da je većina razdoblja
otvorena upravo za vrijeme vlasti Austrijske krune, što je ujedno i vrijeme uvoĊenja
poštanske marke te dolazak ţeljeznice na naša podruĉja. Naznaĉena su i dva mjesta u kojima
su poštanski uredi otvoreni nakon 1918. godine.
Usporedbe radi, slikom 13 prikazan je broj otvorenih poštanskih ureda kroz povijest. Jasno
se primjećuje da je druga polovica 19. stoljeća bila najintenzivnija, što se tiĉe širenja
poštanske mreţe. TakoĊer, u razdoblju od 1900. do 1915. godine, u samo petnaest godina
otvorena su ĉak 34 nova poštanska ureda na istarskom poluotoku. Ovaj prikaz najbolje govori
o utjecaju Austrijske krune, ali i poštanskih reformi i novih transportnih sredstava, na
poštansku djelatnost u Istri.
Slika 13. Intenzitet otvaranja poštanskih ureda kroz povijesna razdoblja
35
Tablica 3. Poštanski uredi otvoreni od sredine 19. stoljeća pa do 1918. godine
Mjesto Vrijeme otvorenja Mjesto Vrijeme otvorenja
Boljun 20.03.1853 Hum 01.041896
Lovran 01.01.1855 Materada 16.08.1896
Mošćenička Draga 01.01.1855 Šušnjevica 19.09.1896
Mošćenice 01.05.1855 Lupoglav 19.09.1896
Kanfanar 01.04.1857 Labinci 11.10.1896
Premantura 01.04.1857 Brijuni 19.01 1897
Umag 01.05.1857 Rovinjsko selo 01.02.1897
Novigrad 01.05.1857 Beram 15.03.1898
Gračišće 01.11.1860 Triban 01.07.1898
Faţana 01.07.1864 Rakalj 01.08.1898
Bale 01.12.1864 Lindar 1899
Oprtalj 01.12.1864 Petrovija 16.04.1900
Livade 01.12.1864 Nova Vas Porečka 01.01.1901
Tar 01.06 1865 Sv. Marija na Krasu 11.01.1901
Barban 06.01.1867 Peroj 15.05.1901
Sveti Vinčenat 05.08.1869 Završje 01.12.1901
Groţnjan 08.11.1870 Juršići 16.03.1902
Momjan 08.11.1870 Galiţana 1902
Kršan 26.12.1870 Brgudac 16.01.1903
Brtonigla 31.12.1870 Grimalda 01.02.1903
Vodice 31.12.1870 Kringa 01.02.1903
Pićan 03.03.1871 Dane 01.03.1903
Tinjan 31.08.1871 Štinjan 01.08.1903
Krnica 21.09.1871 Peruški 01.10.1903
Vrsar 06.06.1872 Šikići 16.10.1903
Brseć 06.06.1872 Krasica 07.06.1906
Draguć 07.11.1872 Marčana 1906
Roč 07.11.1872 Slum 01.03.1907
Sv. Lovreč Pazenatički 1872 Dajla 01.02.1908
Sovinjak 29.09.1874 Vrh 01.02.1908
Lanišće 28.08.1877 Kaštelir 01.07.1908
Frančići 05.04.1878 Krapan 06.08.1908
Kaštel 28.05.1883 Liţnjan 1908
Rabac 30.09.1883 Ţbandaj 01.09.1909
Opatija 01.10.1885 Semić 16.04.1910
Cerovlje 20.09.1891 Pomer 01.05.1910
Savudrija 29.10.1891 Filipana 01.09.1910
Ičići 20.12.1892 Paz 1910
Sv. Petar u šumi 16.07.1894 Šišan 1910
Medulin 16.11.1894 Borut 1910
Valtura 15.02.1895 Vela Učka 01.04.1912
Baderna 04.07.1895 Zabreţana 16.04.1912
Šterna 15.08.1895 Vineţ 01.09.1912
Sv. Nedjelja Labinska 1895 Šaini 01.09.1913
Škropeti 15.01.1896 Trviţ 01.03.1915
Izvor: [2], [3], [8]
36
Slika 14. Razdoblja otvorenja poštanskih ureda u Istri od 1800. do 1947. godine
37
3.4.3. Poĉeci telegrafije
Prijenos vijesti na daljinu pomoću odreĊenih znakova dobro je poznat kroz povijest pa je
najstariji takav naĉin prijenosa vijesti sustav kresova (prije pripremljenih i naslaganih drva,
polivenih smolom ili nekom drugom tekućinom radi lakšeg paljenja) na uzvisinama i brdima.
Takav sustav je sluţio za uzbunjivanje u sluĉaju napada neprijateljske vojske. Kada bi na
granici primijetili neprijatelja, zapalili bi prije pripremljen krijest. Na sljedećoj uzvisini, brdu
ili planini bio bi pripremljen sljedeći krijest, koji bi se takoĊer palio, i upozorenje o napadu
prenosilo se sve do gradova i naselja.
Zbog uĉestalih napada Turaka i u Hrvatskoj se javila potreba za takvim sustavom
upozoravanja. Budući da su Turci prodirali sve do Klane i Grobnika i u Istri je postojao takav
sustav upozoravanja. Pa ako su Turci prodirali prema Istri palili bi se krijestovi na Učki, u
Humu, Lupoglavu, Grmad i kod Draguča, Novom Gradu pa tako sve do Pule. MeĊutim na
taj naĉin moglo se poslati samo upozorenje, a ne i informacija o broju, kretanju ili mjestu
napada turske vojske. Stoga se glasnicima do gradova slalo takozvano tursko pismo, a jedno
takvo iz godine 1560. prikazano je na slici 1541
.
Slika 15. Tursko pismo [5]
Vrijedan spomena je i Chappeuov sustav optičkog telegrafa, koji je bio oblika visoke kule
sa dva pomiĉna krila pri vrhu graĊevine. Pomoću uţadi i kolotura krila su se dovodila u
odreĊene poloţaje, koji su odgovarali odreĊenim simbolima te se na taj naĉin izmeĊu postaja
prenosila poruka. Francuzi su prvi poĉeli koristiti ovaj optiĉki telegraf, a Austrija je bila jedna
od rijetkih europskih zemalja koja nije primjenjivala Chappeuov optiĉki telegraf.
41
Šnajdar, I.:“130. godina pošte u Klani 1870.-2000.“, Zbornik Društva za povjesnicu Klana, svezak 6, Klana, 2001, str. 138
38
MeĊutim, u vrijeme kada je austrijska vlada već poĉela uvoditi Wheatstoneov
elektromagnetski telegraf, nenadano se odluĉila na podizanje linije optiĉkog telegrafa na
relaciji Trst-Venecija. Još ĉudnovatija je bila odluka iz godine 1849., da se linija optiĉkog
telegrafa produţi od Trsta, preko Pirana do pazina pa sve do Pule. Treba napomenuti da je
iste godine podignuta linija elektromagnetskog telegrafa izmeĊu Beĉa i Trsta.
Podizanje optiĉkog telegrafa u Istri pored elektromagnetskog telegrafa Beĉ-Trst,
suvremenici su prepisivali okolnostima što je stanovništvo Istre zauzelo negativan stav prema
elektromagnetskom telegrafu, smatrajući ga uzroĉnikom elementarnih nepogoda, izazivaĉem
gromova, itd. Treba napomenuti da je stanovništvo Hrvatskog zagorja sliĉno reagiralo te je
podignute linije elektromagnetskog telegrafa rušilo, a materijal odvozilo, i nakon 1850.
godine.
Optički telegraf Trst-Pula bio je podignut sve do Sv. Petra u Šumi, gdje se gradnja
zaustavila, zbog planiranja izgradnje elektromagnetskog telegrafa. Optiĉki telegraf je pušten u
rad 30.03.1850. godine te je bio u pogonu svega mjesec dana.
Buduću da se Austrija nastojala povezati telegrafski sa svim dijelovima svoga carstva, a
naroĉito sa granicama, gradnja telegrafa po Hrvatskoj dobiva prioritet. Tako su Hrvatski
gradovi dobili elektromagnetske telegrafe puno prije nekih europskih metropola.
Pula i Pazin dobivaju telegraf već 1854. godine i to u sklopu linije Trst-Pirana-Pazin-
Pula, dok se Pazin i Rijeka povezuju 1855. godine. Na taj naĉin je izgraĊena telegrafska
mreţa koja se prostirala od Trsta do Pule i Rijeke pa preko Senja i Karlobaga sve do Zadra.
Sve linije su bile izgraĊene kao zraĉne te su stoga bile podloţne negativnom utjecaju vjetra,
naroĉito bure, i morske soli. Stoga se godine 1894. polaţe prvi podmorski telegrafski kabel
izmeĊu Pule i Zadra42
. Telegrafsku mreţu u Hrvatskoj iz godine 1854. moţemo vidjeti na
slici 16.
42
Mr. Hajnrih, V., dip.ing. Juriša, V., Maslo, I., prof.dr.ing. Muljevid, V., prof. Sokol, Lj., dr. Sokol, V., dip. ing.
Zuber, M., :“Zbornik“, u povodu proslave 120. obljetnice uvođenja telegrafa u Hrvatskoj, Zagreb, 1974, str 10-12
39
Slika 16. Telegrafska mreţa Hrvatske iz godine 1854. [6]
Cijena telegrafa izmeĊu Zagreba i Pule godine 1855. iznosila je 3 forinte, dok je godine
1858. cijena telegrafa Zagreb-Pazin iznosila 1 forintu i 20 krajcara. Maksimalno je bilo
moguće poslati 100 riječi, a minimalno 20 riječi43
.
3.4.4. Poĉeci telefonije
Za razliku od telegrafske mreţe koja se iz Zagreba širila do obale preko Gorskog kotara i
like, telefonska mreţa će ići pravcem od Pule do Zadra, kombinacijom kabela i zraĉne mreţe
preko otoka, a potom od Zadra dalje obalom do ostalih gradova.
Godine 1890. u Rijeci izgraĊena je drţavna telefonska mreţa, a povezivanje Rijeke sa
Trstom nije uzeto u obzir zbog nerentabilnosti, visokih troškova izgradnje i politiĉkih prilika.
Rijeka je prvi grad na Jadranskoj obali koji je dobio prvu drţavnu telefonsku mreţu. Godinu
dana kasnije, pojavljuje se i druga, ona u Puli, koju gradi Austrija.
43
Mr. Hajnrih, V., dip.ing. Juriša, V., Maslo, I., prof.dr.ing. Muljevid, V., prof. Sokol, Lj., dr. Sokol, V., dip. ing.
Zuber, M., :“Zbornik“, u povodu proslave 120. obljetnice uvođenja telegrafa u Hrvatskoj, Zagreb, 1974, str 10-11
40
Mreţa u Puli, koja je puštena u rad 06.11.1891. godine, osim centrale i pretplatniĉke
telefonske postaje dobiva i jednu javnu telefonsku govornicu, prvu javnu govornicu u
Hrvatskoj. Razlog izgradnje drţavne telefonske mreţe u gradu koji prije toga nije imao niti
privatnu telefonsku mreţu leţi u tome što se Pula u to vrijeme razvija kao glavna Austrijska
vojna luka. Tako da se u tom razdoblju u Pulu doseljava veći broj austrijskog vojnog i
civilnog stanovništva, koje osniva mnoge urede i nadleštava. Navodi se podatak od 36
ukopčanih pretplatnika, što je najmanji broj pretplatnika prilikom otvaranja drţavne
telefonske mreţe na našoj obali.
Nakon prelaska tršćanske telefonske mreţe u drţavno vlasništvo, trebalo je provesti plan
povezivanja istarskih gradova meĊugradskim linijama s Trstom i Pulom. Taj plan se odvija
usporeno, gotovo do samog poĉetka Prvog svjetskog rata, a razlog tomu je što Austrija tada
nije imala dostatna financijska sredstva za ostvarenje takvog plana.
Zbog toga je Pula, a i ostali gradovi koji su to vrijeme dobili svoje lokalne mreţe, ostala
priliĉno dugo osamljeni telefonski centar. Trst je dugo vremena nakon spajanja s Beĉom ostao
krajnja postaja, jer se mreţa dalje nije širila. Zbog toga će istarski gradovi od Trsta do Pule
ostati bez meĊusobne veze, dugo nakon 1900. godine. Tek 1908. godine pušta se u promet
linija Trst-Pula-Opatija-Rijeka, a nakon toga spajaju se Trst i Rijeka
Prema sluţbenoj statistici, Austrija je imala 68 drţavnih lokalnih mreţa, a tek jednu u
Hrvatskoj, i to onu u Puli. MaĊarska je takoĊer imala samo jednu lokalnu mreţu na našem
teritoriju, i to u Rijeci. Ova statistika govori o neravnomjernosti razvitka mreţe u monarhiji,
odnosno o zapostavljanju naših krajeva44
44
Dr. Sokol, V.:“Stogodišnjica telefonije u Hrvatskoj 1881-1981“, Radna organizacija PTT prometa Zagreb, Zagreb, 1981, str. 92-148
41
3.5. Pošta od kraja Prvog do kraja Drugog svjetskog rata
3.5.1 Talijanska vlast
Završetkom Prvog svjetskog rata i slomom Austrije, Istra dobiva nove vladare.
Potpisivanjem Rapalskog ugovora 11.11.1920. godine, Trst, Istra i dijelovi Dalmacije dolaze
pod talijansku vlast. Odmah nakon okupacije Talijani poĉinju provoditi odnarodnjavanje
svega što je hrvatsko i slavensko. Pa sukladno tome brišu se hrvatska imena sa ţigova,
poštanski marki, razglednica, a bilo je zabranjeno stavljati hrvatske natpise ĉak i na grobove.
Poštanske urede, posebno one u većim mjestima poĉeli su preuzimati Talijani. Poštanski
uredi su u poĉetku, a negdje sve do 1924. godine, upotrebljavali stare austrijske dvojeziĉne
ţigove, ali se nakon toga uklanjaju se austrijski i hrvatski nazivi iz ţigova. Za neka mjesta
uklonili bi se samo dijakritiĉni znakovi pa su „IĈIĆI“ postali „ICICI“, a kraljevim dekretom
29.03.1923 konaĉno su promijenjena imena svih naših poštanskih ureda.
Odmah nakon Prvog svjetskog rata upotrebljavale su se austrijske marke sa pretiskom
Regiono d`ItaliaVenezia Giulia-3. novembre 1918 (Talijani su okupirane krajeve nazvali
Venezia Gulia-Julijska Krajina) i talijanske marke s pretiskanim tekstom VeneziaGiuliana-
3.XI.18., a nakon toga upotrebljavale su se ostale serije talijanskih maraka, kojih je sveukupno
bilo 100.
Za vrijeme talijanske okupacije postojale su sabirne pošte, zvane colletterie postalli, a veza
izmeĊu sabirnih i rednih pošta odrţavale se tri do ĉetiri puta tjedno. Uz pošte navedene u
ranijim poglavljima i u tablici 3, spominje se pošta u mjestu Kršete pokraj Buja te pošta u
mjestu Sv. Nedjelja Labinska, koje su najvjerojatnije otvorene negdje u tom periodu. Talijani
su bili pravi struĉnjaci za cestogradnju i prometne veze te su ojaĉali pomorski i zraĉni
poštanski promet.
Zraĉni poštanski promet na podruĉju Istre odvijao se za vrijeme Prvog svjetskog rata, za
vladavine Austrije, a koristio se za prijevoz vojne pošte hidroavionima. Glavne postaje
hidroaviona bili su Trst, Pula, Poreč i Rijeka. Nakon završetka rata Talijani uspostavljaju
zraĉnu poštu kojom su se prenosile i civilne pošiljke. Glavne rute bile su Trst-Pula i Pula-
Rijeka, a po potrebi hidroavioni su slijetali i u usputne stanice, Novigrad, Umag, Vrsar te
Rovinj45
.
45
Dr. Jurišević, F.:“S poštom kroz prošlost Istre i Slovenskog promorja“, Zaloţba Lipa, Kopar, 1981, str. 142-162
42
3.5.2 Njemaĉka pošta
Nakon kapitulacije Italije godine 1943., Nijemci preuzimaju upravu nad bivšom talijanskom
krajinom, no malo toga se mijenja. I dalje u upotrebi ostaju ţigovi i pošte, kao i za vrijeme
talijanske okupacije. Nijemci u glavnim centrima postavljaju svoju poštansku sluţbu,
sluţbenu njemaĉku poštu, Deutsche Dienstpost Adria.
Za potrebe prijenosa vojne pošte Nijemci uvode „sluţbenu poštu“ jer nakon kapitulacije
Italije nemaju povjerenja u talijansku redovnu poštansku sluţbu, koja je ĉesto bila cilj raznih
sabotaţa i špijunaţa. Poštanska sluţba obavljala se bez velikih formalnosti, korištenjem
okruglih ţigova poštanskih ureda. Ţig je u gornjem uglu sadrţavao natpis Deutsche Dienst-
Post Adria, a u sredini datum, dok se u donjem polukrugu nalazila oznaka mjesta na
njemaĉkom jeziku.
Za civilnu poštu vrijedili su posebni uvjeti. Pismo je moralo imati ţig pošte, a pošiljka je
morala biti frankirana sa odgovarajućim njemaĉkim poštanskim markama te je na vidljivom
mjestu morala sadrţavati oznaku Durch Deutsche Dienstpost Adria. Pošta se uglavnom
prenosila cestovnim motornim vozilima, jer su ţeljezniĉke pruge bile konstantno
bombardirane od strane saveznika, ili sabotirane od strane partizana46
.
3.5.3 Partizanska kurirske veze - vojno pozadinske stanice
Kako je Istra bila duţi dio vremena odsjeĉena od matice zemlje, a neprijateljske snage Italije
i Njemaĉke su u većim centrima uz priobalje i u centru Istre imale jaka uporišta, bilo je
potrebno usredotoĉiti upravno-vojno-politiĉki potencijal nekog podruĉja u pojedinim
toĉkama. Stvorene su istarske kurirske stanice zvane, vojno pozadinske stanice“ (VPS), koje
su za vrijeme svoga djelovanja obavljale raznolike funkcije i zadaće.
Vojno pozadinske stanice su, osim zadaće kurirske sluţbe, imale i ulogu središta
partizanskog otpora u kojima se vršila mobilizacija boraca, tiskanje propagandnog materijala,
planiranje i upravljanje odreĊenim podruĉjem. itd. Svaka terenska stanica imale je svoga
zapovjednika, namjesnika, politiĉkog delegata, prometnika, ekonoma, te poštara, kojih je po
potrebi bilo više. Poštar je vršio funkciju kurira te je redovito prenosio pisma, literaturu i
propagandni materijal.
46 Dr. Jurišević, F.:“S poštom kroz prošlost Istre i Slovenskog promorja“, Zaloţba Lipa, Kopar, 1981, str. 163
43
Poštari su se kretali skrivenim stazama, po noći, lošem vremenu, s ciljem da budu što manje
uoĉljivi. Same stanice nalazile su se na skrivenim mjestima, bunkerima, napuštenim kućama
te su ĉesto mijenjale poloţaj. Slika 17 prikazuje mreţu vojno pozadinskih stanica u Istri47
.
Slika 17. Partizanske vojno pozadinske stanice [3]
47
Dr. Jurišević, F.:“S poštom kroz prošlost Istre i Slovenskog promorja“, Zaloţba Lipa, Kopar, 1981, str. 184-189
44
3.6. Pošta u vrijeme jugoslavenske uprave i zone „B“
Radi potpunijeg shvaćanja poštanske povijesti Istre potrebno je dati osvrt na poštansku
aktivnost u razdoblju izmeĊu 1945. i 1947. godine. Kraj Drugog svjetskog rata zatekao je
talijansku administraciju koja je podruĉje Istre i slovenskog primorja podijelila na provincije,
Trsta, Pule, Rijeke i Gorice. Svaka provincija imala je svoju Direkciju pošte, a takva
podjela ostavljena je i za vrijeme partizanske okupacije, sve do poĉetka lipnja 1945. godine48
.
Partizanska uprava, pred kraj svog upravljanja, naredila je upotrebu postojećih talijanskih
poštanskih maraka, uz pretisak, a prva pretiskana poštanska marka pojavila se 09.06.1945.
godine. Takva praksa primjenjivala se u mnogim osloboĊenim zemljama, poradi nedostatka
materijala za štampanje novih maraka. Pošta tog razdoblja uglavnom je bila vojna, odnosno
osoblja Jugoslavenske narodne armije, a prenosila se upotrebom vojnih sredstava i kanala
prijenosa. Takva pošta nosila je oznaku jedinice i korpusa ili oznake „Vojna pošta“ ili
„Vojnik“49
.
Postoje dokazi poštanske aktivnosti u tom vremenu koji su prije svega rezultati politiĉkih
promjena na tom podruĉju. Zna se da su poštanski uredi predavali mjeseĉna izvješća vojnoj
upravi u Puli u svibnju, lipnju i srpnju. Tako je zabiljeţeno slanje 298 pošiljki iz Lupoglava u
svibnju, 185 pošiljki u lipnju, te 99 pošiljki u srpnju 1945. godine. Pošiljke su uglavnom bile
vojne, administrativne, ali i civilne.
Na osnovu sporazuma Morgan – Jovanović iz 20.06.1945, podruĉje Istre, Trsta i slovenskog
primorja dijeli se na dvije okupacijske zone, jednu pod jugoslavenskom upravom, a drugu pod
angloameriĉkom upravom. Crta razdvajanja nazvana je „Morganova linija“, a razdvajala je
angloameriĉku zonu „A“, i jugoslavensku zonu „B“, kako prikazuje slika 18.
Kako je došlo do razdvajanja uprave izmeĊu saveznika i Jugoslavije, Direkcija pošta Rijeka,
koja je do tada imala 29 poštanskih ureda preuzela je na sebe poštansku upravu cijele zone
„B“. Tako su pod rijeĉku poštansku upravu došle one pošte koje su do razgraniĉenja bile pod
tršćanskom i pulskom poštanskom upravom. Tako je dana 25.08.1945. godine Direkcija pošta
provincije Rijeka zamijenjena novom Direkcijom Pošta zone „B“.
48
www.filatelija.net, (2010) 49 Novakovid, D.:“Stamps and postal history of Trieste, Fiume, Istria, and Slovene Littorial under Yugoslav
military administration 1945-1947“, London, 2009, str. 31
45
Slika 18. Morganova linija [37]
Neki poštanski uredi u Istri doĉekali su kraj rata zatvoreni zbog nedostatka osoblja ili štete
nastale u ratnom vihoru. Prikaz poštanskih uvjeta u tom vremenu najbolje pokazuje poštanska
povratnica, prikazana na slici 19, koja je zajedno sa pošiljkom poslana iz Trsta u Brtoniglu
još za vrijeme trajanja rata 11.04.1945. Ţig na povratnici pokazuje da je uruĉena primaocu tek
29.06. iste godine. Prema tome vidi se da je za putovanje od svega 30-tak kilometara bilo
potrebno 78 dana. Gdje i kako je ova pošiljka zapela u ratnom vihoru ne moţe se sa
sigurnošću reći, no ĉinjenica je da je ova pošiljka putovala kroz tri administrativna podruĉja.
Zapoĉela je svoje putovanje za vrijeme fašistiĉke Italije, stala je negdje za vrijeme
jugoslavenske okupacije cijelog podruĉja te je konaĉno uruĉena nakon podjele Istre i
slovenskog primorja na dvije zone.
46
Slika 19. Povratnica iz 1945. godine [34]
U prvim mjesecima jugoslavenske uprave nad Istrom, kao i nakon podjele na dvije zone,
poštanske pošiljke su većinom bile nefrankirane te se poštarina plaćala u gotovini. Razlog
tomu je što je jugoslavenska uprava stavila van upotrebe postojeće poštanske marke fašistiĉke
Italije, a sa pretiskom se krenulo nešto kasnije. Tu praksu u prva dva mjeseca preuzela i
uprava zone „A“. Uprava zone „A“, u koju je spadala i Pula sa bliţom okolicom, proglašava
nevaţećima sve marke pretiskane do 22.09.1945, a nakon toga i oni poĉinju sa pretiskom
postojećih talijanskih maraka.50
50 www.filatelija.net, (2010)
47
3.7. Pošta u vrijeme Jugoslavije
Godine 1954. dolazi do konaĉnog prikljuĉenja cjelokupne zone „B“ matiĉnoj zemlji. Tako
Istra ulazi u sastav Hrvatske, a time i u sastav SFR Jugoslavije. Nakon prikljuĉenja slijedi
nagli razvoj industrije i turizma, poboljšavaju se prometne veze, obnavljaju se i grade nove
ceste.
Izgradnjom i asfaltiranjem novih cesta stvara se dobra cestovna veza, što omogućuje
uvoĊenje novih autobusnih linija za prijevoz ljudi, ali i poštanskih pošiljki. Takav ubrzani
razvoj zahtijevao je bolje i brţe poslovanje pošte. Pošiljke se otpremaju furgonski, cestovnim
prijevoznim sredstvima te ţeljezniĉkim, avionskim i pomorskim vezama. MeĊutim
dominantan vid prijevoza je cestovni, vlastitim prijevoznim sredstvima.
Odlukom ministarstva pošta 16.09.1947. osnovana je poštanska uprava u Rijeci, pod koju su
došli poštanski uredu u Istri, koji su pripadali zoni „B“, i jedan poštanski ured koji je pripadao
zoni „A“, poštanski ured u Puli. Tek godine 1980. poštanski ured u Puli postaje „RO PTT
Pula“ (RO- radna organizacija PTT prometa), kako prikazuje slika 20. Na taj naĉin Istra je, u
poštanskom smislu podijeljena izmeĊu Pule i Rijeke.
Nakon Drugog svjetskog rata intenzivno se radi na izgradnji poštanske infrastrukture, pa su
tako na podruĉju RO Rijeka i RO Pula izgraĊene ili adaptirane ĉak 282 zgrade. Premda se
nakon rata broj poštanskih ureda znatno smanjio u odnosu na prijašnja vremena, kvaliteta
poslovanja se poboljšala, zbog modernizacije infrastrukture, novih prometnih veza i pravaca i
modernizacije poslovanja. Jedan od razloga poboljšanja poslovanja je u tome što pošta
poĉinje obavljati i one djelatnosti koje su prije spadale u druge sektore, kao poslovi platnog
prometa, uplate i isplate sa štednih naloga, pretplata na ĉasopise, itd51
.
Organizacija PTT sluţbe temelji se na osnovnim jedinicama, poštama, koje ĉine poštansku
mreţu. Te jedinice grupiraju se u OOUR-e (OOUR- osnovna organizacija udruţenog rada), a
svakom od njih povjerena je zadaća da vodi i upravlja radom svoga podruĉja. OOUR-i se
potom udruţuju u RO, radne organizacije, zbog jedinstvene tehnologije i zastupanja
zajedniĉkih interesa. RO Pula je bio jedinstven jer nema OOUR-e, dok ih je Rijeka imala
devet.
51
Dr. Jurišević, F.:“S poštom kroz prošlost Istre i Slovenskog promorja“, Zaloţba Lipa, Kopar, 1981, str. 211-218
48
Slika 20. Podjela Istre na radne organizacije Pula i Rijeka [31]
PTT poduzeće Rijeka imalo je ĉetiri ţeljezniĉke linije, od kojih je jedna bila na relaciji
Pazin- Sv. Petar u Šumi i obrnuto. RO Rijeka je imala 30 vlastitih prijevoza prvog i drugog
reda za veze sa Zagrebom, Ljubljanom, Pulom, unutrašnjošću Istre, Gorskim Kotarom, te
svim centrima Kvarnera i rijeĉkoga zaleĊa.
RO Rijeka je istodobno koristila i usluge 25 prijevoznih poduzeća, i to uglavnom na
kraćim unutarnjim prugama kao što su Lupoglav-Buzet, Pazin-Cerovlje, Poreč-Nova Vas i
druge. Vlastitim auto linijama, prvog reda, Rijeka je bila povezana sa Porečom i Brsećem, a
takoĊer je vlastitim auto linijama povezivala Pazin sa Savudrijom i Buzetom, te Poreč sa
Konversadom. RO Pula je imala dvije linije na relacijama Pula-Rovinj, Pula-Labin, i
obrnuto.
Godine 1971. uvedeni su poštanski brojevi, kao oznake pošta, ĉime se još više poboljšava i
ubrzava otpremanje pošiljki. U nastavku tablicom 4 je prikazano kretanje broja jedinica
poštanske mreţe u Istri u razdoblju od 1979. do 1990. godine, a slikom 21 je prikazana
poštanska mreţa Istre 1989. godine.
49
Tablica 4. Kretanje broja jedinica poštanske mreţe u razdoblju od 1979. do 1990. godine
Godina Radna organizacija Broj poštanskih jedinica
1979
RO Rijeka 166
OOUR Pula 29
OOUR Pazin 33
1980
RO Rijeka 137
RO Pula 29
OOUR Pazin 33
1981
RO Rijeka 137
RO Pula 29
OOUR Pazin 33
1982
RO Rijeka 150
RO Pula 29
OOUR Pazin 39
1983
RO Rijeka 150
RO Pula 29
OOUR Pazin 39
1984
RO Rijeka 150
RO Pula 29
OOUR Pazin 39
1985
RO Rijeka 150
RO Pula 29
OOUR Pazin 39
1986
RO Rijeka 150
RO Pula 29
OOUR Pazin 39
1987
RO Rijeka 154
RO Pula 29
OOUR Pazin 44
1988
RO Rijeka 158
RO Pula 30
OOUR Pazin 44
1989
RO Rijeka 153
RO Pula 29
OOUR Pazin 44
1990
RO Rijeka 158
RO Pula 31
OOUR Pazin 44
Izvor: [9-20]
50
Slika 21. Stanje poštanske mreţe 1989. godine
51
3.8. Pošta u vrijeme Republike Hrvatske
Sabor Republike Hrvatske donio je 10.10.1990. zakon kojim je utemeljeno javno poduzeće
„HPT- Hrvatska pošta i telekomunikacije“, s osnovnom djelatnošću obavljanja poštanskih i
telekomunikacijskih usluga. HPT je naslijedio prethodnih trinaest poduzeća PTT prometa te
je u tom smislu i naslijedio njihove obaveze, te njihova prava. Pošta na podruĉju Istre takoĊer
ulazi pod upravu HPT-a, ali je još uvijek podijeljena, što se tiĉe poštanske aktivnosti, izmeĊu
Pule i Rijeke.
Nepunih godinu dana nakon toga Sabor Republike Hrvatske proglašava neovisnost, nakon
ĉega slijedi oruţana agresija na našu zemlju. U ratnom vihoru znatnu štetu pretrpjela je i
poštanska infrastruktura. Istra, koja se nije nalazila na podruĉjima koja su bila zahvaćena
razaranjem, ostala je pošteĊena materijalne štete, i njezina infrastruktura je ostala netaknuta.
Stoga se u Istri sredstva ne troše na saniranje ratne štete nego na unapreĊenje i modernizaciju
poštanske sluţbe i aktivnosti52
.
Od godine 1991. pa do 1993. pošte na istarskom podruĉju nalaze se pod upravom CP Pula i
CP Rijeka (CP-centar pošta), sliĉno i kao prije rata i osamostaljenja Hrvatske. Godine 1993.
Pazin postaje administrativno i upravno središte istarske ţupanije, što je do tada bila Pula.
Sukladno tome, odmah naredne godine, centar pošta se premješta i centralizira u Pazinu, te
pod njegovu upravu dolaze sve pošte na podruĉju Istarske ţupanije. Jedinice poštanske mreţe
bivšeg CP Pula i dio pošta na istarskom poluotoku koji je bio pod upravom CP Rijeka,
ujedinjuje se pod upravom CP Pazin, ĉime je ostvarena poštanska cjelovitost Istre.
Zbog razliĉitih djelatnosti i tehnologije funkcioniranja, a i u skladu sa svjetskim trendovima,
Direkcije pošta i Direkcije telekomunikacija se razdvajaju. Tako se HPT, 01.01.1999. godine,
razdvaja na Hrvatsku poštu d.d. i Hrvatske telekomunikacije d.d. Od tog datuma Hrvatska
pošta djeluje kao samostalno dioniĉko društvo te nastavlja razvijati poštansku djelatnost u
Hrvatskoj i Istri. Tablica 5 prikazuje stanje poštanske mreţe istre od 1991. do 1999. godine.
Godine 2006. pod upravom središta pošta Pazin nalazilo se 80 poštanskih ureda, od toga njih
60 sa dostavnim podruĉjem, a 10 poštanskih ureda su sezonski uredi. Trenutno na podruĉju
Istre djeluju 74 poštanska ureda, a oni su navedeni u tablici 4. Slika 22 prikazuje trenutno
stanje poštanske mreţe u istarskoj ţupaniji.
52 http://www.posta.hr, (2010)
52
Tablica 5. Stanje poštanske mreţe u Istri od 1991. do 1999. godine
Godina Centar pošta Broj poštanskih jedinica
1991
CP Pula 32*
CP Rijeka 160*
1992
CP Pula 32
CP Rijeka 160
1993
CP Pula 32
CP Rijeka 160
1994 CP Pazin 80
1995 CP Pazin 81
1996 CP Pazin 80
1997 CP Pazin 80
1998 CP Pazin 78
1999 CP Pazin 79
Izvor: Statistiĉka izviješća [21-29]
*podaci nisu bili dostupni, ali poštanska meţa se nije bitno mijenjala 1992. i 1993. godine.
Stoga je pretpostavka da je taj ili pribliţan broj poštanskih ureda bio prisutan i 1991. godine.
Tablica 6. Poštanski uredu u Istri
Poš. broj Mjesto Poš. broj Mijesto Poš. broj Mjesto 52000 PAZIN 52222 KOROMAĈNO 52434 BOLJUN
52100 PULA 52223 RAŠA 52440 POREĈ
52102 PULA 52224 TRGET 52441 POREĈ
52103 PULA 52231 NEDEŠĆINA 52442 POREĈ
52104 PULA 52232 KRŠAN 52443 POREĈ
52105 PULA 52233 ŠUŠNJEVICA 52444 TINJAN
52106 PULA 52234 PIĆAN 52445 BADERNA
52107 PULA 52332 PLOMIN 52446 NOVA VAS
52108 PULA 52333 PODPIĆAN 52447 VIŢINADA
52109 PULA 52341 ŢMINJ 52448 SVETI LOVREĈ
52110 BANJOLE (Ugovorni) 52342 SVETVINĈENAT 52449 ĈERVAR PORAT
52203 MEDULIN 52352 KANFANAR 52450 VRSAR
52204 MARĈANA 52402 CEROVLJE 52452 FUNTANA
52206 LIŢNJAN 52403 GRAĈIŠĆE 52460 BUJE
52207 BARBAN 52404 SVETI PETAR U ŠUMI 52462 MOMJAN
52208 KRNICA 52420 BUZET 52463 VIŠNJAN
52210 ROVINJ 52422 LANIŠĆE 52464 KAŠTELIR
52211 BALE 52423 KAROJBA 52465 NOVIGRAD
52212 FAŢANA 52424 MOTOVUN 52466 TAR
52215 VODNJAN 52425 ROĈ 52467 KAŠTEL
52216 GALIŢANA 52426 LUPOGLAV 52468 PLOVANIJA
52220 LABIN 52427 LIVADE 52470 UMAG
52230 LABIN 52428 OPRTALJ 52474 BRTONIGLA
52240 LABIN 52429 GROŢNJAN 52475 SAVUDRIJA
52221 RABAC 52430 POŢANE
Izvor: [35]
53
Slika 22. Poštanska mreţa Istarske ţupanije
54
4. Statistička analiza poštanskih pokazatelja
Ovo poglavlje bavit će se statistiĉkim pokazateljima, toĉnije pismovnim i paketnim
pošiljkama te brzojavima. Neće se obraĊivati jedinice poštanske mreţe, budući da su ti podaci
obraĊeni kroz povijesni presjek u prethodnim poglavljima.
Statistiĉki podaci odnose se na statistiĉke jedinice koje saĉinjavaju statistiĉki skup ili
statistiĉku masu. Statistiĉka jedinica moţe biti pismo, paket, djelatnik i sliĉno, a skup ĉine sve
pismovne pošiljke ĉije su jedinice pismo, dopisnica ili tiskanica. Svojstva statistiĉkog skupa
definiraju se prema statistiĉkim obiljeţjima koja mogu biti kvalitativna ili kvantitativna.
Kvalitativna obiljeţja dana su opisno, ne mogu se mjeriti, ali se mogu prebrojavati. Ocjena
kvalitete ili oznaka prioriteta pošiljke su kvalitativna obiljeţja, gdje ocjena ili stupanj
prioriteta izraţava svojstva prema kojima se elementi skupa rangiraju.
Kvantitativna ili numeriĉka obiljeţja izraţavaju se brojĉano tako da s vrijednostima tog
obiljeţja ima smisla provoditi matematiĉke radnje poput zbrajanja, dijeljenja ili mnoţenja.
Prikazani podaci, o broju pismovni i paketni pošiljaka te broj brzojava, spadaju u
kvantitativna obiljeţja
U nastavku prikazani su tabliĉno i grafiĉki podaci o broju otpremljenih i prispjelih
pismovnih pošiljki i ukupni broj brzojava za neke istarske gradove, za dva vremenska
razdoblja. Tablica 7 i graf 1 prikazuju pismovni promet u godini 1894., dok je tablicom 8 i
grafom 2 prikazan pismovni promet u godini 1979.
Kao što se vidi, Pula je u oba dva razdoblja imala najveći pismovni promet, i to u prispijeću
za godinu 1894., dok je odlazni promet veći u 1979. godini. Razlog tomu je što je Pula najveći
grad u Istri, a krajem 19. stoljeća razvija se kao glavna vojna luka austrijske monarhije.
Krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća, grad je turistiĉko središte istarskog poluotoka,
što objašnjava najveći odlazni pismovni promet, a moţe se zakljuĉiti da su veliki dio
pismovnog prometa saĉinjavale razglednice.
TakoĊer, moţe se primijetiti da najmanji pismovni pomet ima grad Motovun, u oba
razdoblja. Godine 1979. priobalni gradovi imaju veći pismovni promet, radi utjecaja turizma.
Graf 3 prikazuje odnos broja pismovni pošiljaka u dva promatrana razdoblja, te se jasno vidi
velika razlika izmeĊu dva promatrana razdoblja. Što se tiĉe brzojavnog prometa, prikazanog
tablicom 9 i grafom 4, ni on ne odskaĉe od ovog pravila, osim u sluĉaju grada Motovuna koji
ima veći brzojavni promet u ranijem razdoblju.
55
Tablica 7. Broj otpremljenih i prispjelih pismovnih pošiljki za pojedine gradove u Istri, za godinu 1894.
Grad Pismovne-otpremljeno Pismovne-prispjelo
Pula 110300 876400
Rovinj 10700 96600
Pazin 14800 72000
Poreč 8600 74600
Buje 5400 62700
Labin 7900 57100
Buzet 2600 44400
Vodnjan 8300 20800
Novigrad 1500 27000
Umag 1400 25000
Motovun 2100 23300
Izvor: [3]
Graf 1. Broj otpremljenih i prispjelih pismovnih pošiljki za pojedine gradove u Istri, za godinu 1894.
56
Tablica 8. Broj otpremljenih i prispjelih pismovnih pošiljki za pojedine gradove u Istri, za godinu 1979
Grad Pismovne-otpremljeno Pismovne-prispjelo
Pula 8652000 4574000
Rovinj 1856000 1131000
Pazin 518000 432000
Poreč 3179000 602000
Buje 188000 229000
Labin 537000 516000
Buzet 240000 312000
Vodnjan 61000 121000
Novigrad 414000 297000
Umag 1213000 904000
Motovun 25000 34000
Izvor: [9]
Graf 2. Broj otpremljenih i prispjelih pismovnih pošiljki za pojedine gradove u Istri, za godinu 1979.
57
Graf 3. Usporedba kretanja broja otpremljenih i prispjelih pismovnih pošiljaka za godine 1894. i 1979.
Tablica 9. Usporedba ukupnog broja brzojava za godinu 1894. i 1979.
Grad Brzojava 1894. godine Brzojava 1979. godine
Pula 56121 157875
Rovinj 9405 43140
Pazin 4560 24760
Poreč 6282 44645
Buje 1240 8435
Labin 3363 18744
Vodnjan 2020 3318
Umag 2020 28710
Motovun 1795 883
Izvor: [3], [9]
58
Graf 4. Usporedba ukupnog broja brzojava za godinu 1894. i 1979.
59
4.1. Kretanje broja pismovnih i paketnih pošiljaka, i brzojava za RO i
CP Pula od 1980. do 1993. godine
U nastavku, tablicom 10, prikazani podatci o broju pismovnih i paketnih pošiljaka te
brzojava za radnu organizaciju (RO) i centar pošta (CP) Pula. RO Pula osnovan je tek 1980. i
od tada Istra je, u poštanskom smislu, podijeljena izmeĊu Pule i Rijeke pa podatke za cijeli
istarski poluotok nije bilo u mogućnosti dobiti. Budući da je RO Pula i CP Pula obuhvaćao
isto podruĉje, podaci su prikazani u kontinuitetu, bez obzira što je došlo do promjene
drţavnog ureĊenja. Takvo stanje prisutno je sve do 1994. godine kada se osniva CP Pazin.
TakoĊer, za prikazane podatke izraĉunati su i pripadajući veriţni i bazni indeksi. Indeksi su
relativni brojevi kojima se pokazuje odnos izmeĊu dvaju razliĉitih stanja jedne te iste pojave u
funkciji vremena ili prostora. Indeksni brojevi koji za usporedbu koriste jedan isti ĉlan niza
nazivaju se bazni indeksi. Kada se za bazu uzima uvijek drugi ĉlan niza tada se veriţni brojevi
nazivaju veriţni indeksi. U ovom sluĉaju za bazne indekse kao baza koristi se godina 1980.,
dok se za veriţni indeksi prikazuju promjenu veliĉine u odnosu na prethodnu godinu.
Tablica 10. Broj pismovnih i paketnih pošiljki, te brzojava za RO i CP Pula, od 1980. do 1993. godine, s
pripadajućim veriţnim i baznim indeksima
Izvor: [10-23]
Godina Pismovne Paketi Brzojavi
Veriţni Bazni Veriţni Bazni Veriţni Bazni
1980 9541602 - 100 49202 - 100 88523 - 100
1981 15755066 165,1197 165,1197 72167 146,6749 146,6749 116051 131,097 131,097
1982 11419498 72,48144 119,6811 78987 109,4503 160,5362 114915 99,02112 129,8137
1983 11466741 100,4137 120,1763 81948 103,7487 166,5542 124774 108,5794 140,9509
1984 11998555 104,6379 125,7499 77552 94,63562 157,6196 128380 102,89 145,0245
1985 12364424 103,0493 129,5844 73435 94,6913 149,2521 128593 100,1659 145,2651
1986 11615678 93,94435 121,7372 72112 98,19841 146,5631 129663 100,8321 146,4738
1987 11255499 96,8992 117,9624 68387 94,83442 138,9923 126815 97,80354 143,2566
1988 11273777 100,1624 118,1539 66776 97,64429 135,7181 111631 88,02665 126,104
1899 11961000 106,0958 125,3563 68000 101,833 138,2058 91000 81,51857 102,7981
1990 11361000 94,9837 119,0681 75000 110,2941 152,4328 86000 94,50549 97,14989
1991 8195197 72,13447 85,88911 59185 78,91333 120,2898 82135 95,50581 92,7838
1992 8071377 98,48912 84,59142 53436 90,28639 108,6053 64711 78,78614 73,10078
1993 8604557 106,6058 90,17937 44152 82,62595 89,73619 60537 93,54978 68,38562
60
Graf 5 prikazuje kretanje broja pismovnih pošiljki za RO i CP Pula, u razdoblju od 14
godina. Kao što se da primijetiti, najveći broj pismovnih pošiljaka prisutan je u 1981. godini,
dok se u narednih deset godina broj pošiljki smanjio, ali promjene nisu nagle. Tek 1991.
godine primjećuje se jaĉi pad, a jedan od većih uzroka je i ratno stanje u našoj zemlji.
Isto se moţe primijetiti i u grafovima 6 i 7, koji prikazuju pripadajuće veriţne i bazne
indekse. Iz grafova je vidljiva tendencija kretanja pismovni pošiljaka, a intenzitet promjene
prikazan je strminom crte. Pa je tako najveći rast broja pošiljaka u odnosu na prethodnu
godinu prisutan 1981. godine. Te je godine u odnosu na prethodnu 1980. zabiljeţen rast od
65.1%. Najveći pad u odnosu na prethodnu godinu zabiljeţen je 1982. i 1991. godine i gotovo
je identiĉan. Najveći rast broja pismovnih pošiljaka u odnosu na 1980. godinu je takoĊer
zabiljeţen 1981. godine, dok je najveći pad broja pošiljaka u odnosu na baznu godinu, 1991.
Graf 5. Kretanje broja pismovnih pošiljki za RO i CP Pula , od 1980. do 1993. godine
Graf 6: Veriţni indeksi za pismovne pošiljke za RO i CP Pula , od 1980. do 1993. godine
61
Graf 7. Bazni indeksi za pismovne pošiljke za RO i CP Pula , od 1980. do 1993. godine
Kod paketnog prometa prikazanog grafom 8, najveći broj pošiljaka zabiljeţen je 1983.
godine, nakon ĉega slijedi lagani pad pa rast broja paketnih pošiljaka. Veći pad zabiljeţen je
1991. godine, a ĉiji je uzrok kompliciranje politiĉkih situacija u našoj zemlji i ratno stanje.
Najmanji broj paketa zabiljeţen je 1993. godine.
Veriţni indeksi, prikazani grafom 9, pokazuju da je najveći rast broja paketa u odnosu na
prethodnu godinu prisutan 1981. godine, i to od 46.6%. Najveći pad pošiljaka u odnosu na
prethodno promatrano razdoblje vidljiv je 1991. godine, od 17.4%, nakon ĉega je zabiljeţen
daljnji pad broja paketa.
Iz bazni indeksi za paketne pošiljke, koji su prikazani grafom 10, vidljiv je najveći porast
broja pošiljaka u odnosu na baznu godinu, godine 1983. Nakon tog razdoblja zabiljeţen je
lagani pad te nagli rast 1990. godine. Nadalje broj pošiljaka stalno je u opadanju, a najmanji
broj paketa u odnosu na baznu 1980. godinu zabiljeţen je 1993. godine.
Graf 8. Kretanje broja paketnih pošiljki za RO i CP Pula , od 1980. do 1993. godine
62
Graf 9. Veriţni indeksi za paketne pošiljke za RO i CP Pula , od 1980. do 1993. godine
Graf 10. Bazni indeksi za paketne pošiljke za RO i CP Pula , od 1980. do 1993. godine
Brzojavni promet prikazan je grafom 11, a iz njega je vidljivo da je vrhunac postignut 1986.
godine. Nakon tog razdoblja rasta broja brzojava, vidljiv je nagliji pad, a najmanji brzojavni
promet zabiljeţen je 1993. godine.
Najveći rast broja brzojava u odnosu na prethodno promatrano razdoblje, prikazan grafom
12, postignut je 1981. godine. Nakon tog razdoblja zabiljeţen je daljnji rast broja brzojava, ali
laganijom intenzitetom. Nakon godine 1986. zabiljeţen je samo pad, a najveći pad broja
brzojava u odnosu na prethodnu godinu, zabiljeţen je 1992. godine.
U odnosu na baznu 1980. godinu, najveći rast broja brzojava zabiljeţen je 1986. godine,
kako je vidljivo iz grafa 13. Nakon te godine slijedi pad broja brzojava te je najveći pad u
odnosu na baznu godinu zabiljeţen 1993. godine.
63
Graf 11. Kretanje broja brzojava za RO i CP Pula , od 1980. do 1993. godine
Graf 12. Veriţni indeksi za brzojave za RO i CP Pula , od 1980. do 1993. godine
Graf 13. Bazni indeksi za brzojave za RO i CP Pula , od 1980. do 1993. godine
64
4.2. Kretanje pismovnih i paketnih pošiljaka, i brzojava za CP Pazin
od 1994. do 2006. godine
Tablicom 11 prikazani su podatci za pismovne i paketne pošiljke, te telegrame, za CP Pazin.
Budući da je grad Pazin postao 1993. godine glavni grad Istarske ţupanije, tako je i osnovan
centar pošta za Istarsku ţupaniju u Pazinu, CP Pazin. Na taj naĉin ostvarena je poštanska
cjelovitost Istre i prezentirani podatci daju uvid u poštansku aktivnost cjelokupnog istarskog
poluotoka.
Navedeni su podaci do 1999. godine, kada dolazi do razdvajanja na HPT-a na HP i HT.
Usporedbe radi navedeni su i podatci za 2005. i 2006. godinu kako bi se jasnije prikazao trend
opadanja poštanskih usluga u navedenom razdoblju.
Tablica 11. Broj pismovnih i paketnih pošiljki, te brzojava za CP Pazin, od 1994. do 2006. godine, s
pripadajućim veriţnim i baznim indeksima
Godina Pismovne Paketi Brzojavi
Veriţni Bazni Veriţni Bazni Veriţni Bazni
1994 12690197 100 100 61042 100 100 88822 100 100
1995 14143977 111,4559 111,4559 84059 137,7068 137,7068 107879 121,4553 121,4553
1996 15601282 110,3034 122,9396 92288 109,7896 151,1877 114248 105,9038 128,6258
1997 17135411 109,8334 135,0287 90622 98,19478 148,4584 124752 109,194 140,4517
1998 17382047 101,4393 136,9722 71084 78,44011 116,451 125129 100,3022 140,8761
1999 17316103 99,62062 136,4526 58188 81,85808 95,32453 115391 92,21763 129,9126
2000 N.A. - - N.A. - - N.A. - -
2001 N.A. - - N.A. - - N.A. - -
2002 N.A. - - N.A. - - N.A. - -
2003 N.A. - - N.A. - - N.A. - -
2004 N.A. - - N.A. - - N.A. - -
2005 12845115 74,18017 101,2208 40103 68,91971 65,69739 82987 71,91809 93,43068
2006 12787983 99,55522 100,7706 36014 89,80376 58,99872 80246 96,69707 90,34473
Izvor: [24-30]
Graf 14 prikazuje kretanje pismovni pošiljki za CP Pazin i iz njega se moţe primijetiti rast
broja pošiljaka do godine 1998. Rast se moţe protumaĉiti smirivanjem politiĉkih prilika u
našoj zemlji i prestankom ratnih djelovanja, što je omogućilo nesmetano obavljanje poštanske
djelatnosti. Najveći broj pošiljaka zabiljeţen je 1998. godine, a nakon tog razdoblja
primjećuje se pad broja pošiljaka. Pad pismovnih pošiljaka moţe se obrazloţiti dolaskom i
sve veće pristupaĉnosti mobilne telefonije i GSM-a, što je uvelike ubrzalo i pojednostavnilo
komunikaciju. Dakako i sve veći trend korištenja interneta i elektroniĉke pošte uvjetovao je
manje korištenje poštanskih usluga. Ovo pravilo vrijedi za pakete i brzojave.
65
Veriţni indeksi prikazani grafom 15, prikazuju gotovo stalan rast u odnosu na prethodnu
godinu, od 1994. pa do 1997. godine, a nakon toga rast je minimalan. U odnosu izmeĊu 1999.
i 2005. godine vidi se znatan pad broja pismovnih pošiljaka.
Bazni indeksi prikazani grafom 16, takoĊer prikazuju konstantan rast u odnosu na baznu
1994. godinu, do 1997. godine, dok je najveći rast u odnosu na bazu zabiljeţen 1998. godine.
U razdoblju nakon 1999. godine biljeţi se pad te se 2006. godine broj pismovni pošiljaka
skoro izjednaĉuje sa brojem pismovni pošiljaka 1994. godine.
Graf 14. Kretanje broja pismovnih pošiljki za CP Pazin, od 1994. do 2006. godine
Graf 15. Veriţni indeksi za pismovne pošiljke za CP Pazin, od 1994. do 2006. godine
66
Graf 16. Bazni indeksi za pismovne pošiljke za CP Pazin, od 1994. do 2006. godine
Broj paketa u CP Pazin u znatnom je porastu i svoj vrhunac dostiţe 1996. godine, kako je
prikazano grafom 17. Nakon 1996. godine primjećuje se znatan pad pošiljki, a svoj minimum
paketne pošiljke doseţu 2006. godine.
To prikazuju i veriţni indeksi za paketne pošiljke prikazani grafom 18, iz kojeg se vidi da je
godina 1995. imala najveći porast broja paketa u odnosu na prethodnu godinu. Naredne
godine biljeţi se rast, ali manjeg intenziteta. Nakon tog razdoblja zabiljeţen je konstantan
pad.
Bazni indeksi pokazuju rast u odnosu na baznu 1994.godinu, a najveći porast pošiljaka u
odnosu na bazu pokazuje 1996. godina. Nakon tog perioda biljeţi se konstantan pad u odnosu
na bazu, a najveći je zabiljeţen 2006. godine.
Graf 17. Kretanje broja paketni pošiljaka za CP Pazin, od 1994. do 2006. godine
67
Graf 18. Veriţni indeksi za paketne pošiljke za CP Pazin, od 1994. do 2006. godine
Graf 19. Bazni indeksi za paketne pošiljke za CP Pazin, od 1994. do 2006. godine
Graf 20 prikazuje kretanje broja brzojava koji kao i pismovne i paketne pošiljke pokazuje
trend rasta u drugoj polovici devedesetih godina dvadesetog stoljeća, a svoj vrhunac dostiţe
1998. godine. U narednim godinama biljeţi se pad broja brzojava. Treba napomenut i da su za
godinu 2005. i 2006. u ukupnom broju brzojavnih usluga nalaze i faximili usluge.
Iz prikazanih veriţnih indeksa koji su pokazani grafom 21, vidljivo je da najveći porast u
odnosu na prethodnu godinu ima 1995. godina. Naredne dvije godine biljeţi se porast slabijeg
intenziteta, a od 1998. godine biljeţi se samo pad broja brzojava u odnosu na prethodne
godine.
Bazni indeksi pokazuju da najveći porast u odnosu na baznu 1994. godinu ima 1998. godina,
kako je prikazano grafom 22. Najveći pad broja brzojava u odnosu na 1994. godinu zabiljeţen
je 2006. godine.
68
Graf 20. Kretanje broja brzojava za CP Pazin, od 1994. do 2006. godine
Graf 21. Veriţni indeksi za brzojave za CP Pazin, od 1994. do 2006. godine
Graf 22. Bazni indeksi za brzojave za CP Pazin, od 1994. do 2006. godine
69
5. Zaključak
Poĉetak poštanske aktivnosti na podruĉju Istre, u okviru organizirane glasniĉke sluţbe, seţe
još u doba Rimljana i rimskog Cursus Publicus-a. Utjecaj i doprinos ove sluţbe na poštansku
djelatnost u Istri je dalekoseţan, i prisutan je dugo nakon propasti Rimskog Carstva. Razlog
tomu je što su se rimske ceste, i mnoga stoljeća nakon prestanka postojanja Cursus Publicus-
a, koristile pri prijenosu pošiljaka, ljudi i dobara.
Srednji vijek obiljeţen je slabim prometnim vezama. Osim crkvene glasniĉke sluţbe i
povremenog i neredovitog prijenosa pošiljki izmeĊu pojedini cehova i gradova, nema
znaĉajnijeg razvoja poštanske aktivnosti, kako u Europi, tako i na poluotoku.
Veći utjecaj imala je glasniĉka sluţba Mletaĉke Republike, ĉiji su glasnici prenosili pošiljke
preko Istarskog podruĉja. Vaţnost ove sluţbe je u ĉinjenici da se za vrijeme venecijanske
vlasti u Istri otvaraju prvi poštanski uredi, od kojih je najstariji onaj u Poreĉu, koji datira iz
1750. godine.
Za vrijeme svoje kratke vladavine, Francuzi su uredili poštanski sustav, donoseći razne
zakone, a nekima od njih su kaţnjavali one koji su bez ovlaštenja prenosili pošiljke. Sa
stajališta poštanske mreţe nisu napravili znaĉajniji napredak.
Austrijska vlast u Istri mnogo je utjecala na razvoj poštanske aktivnosti, budući da se u to
vrijeme provode poštanske reforme, uvodi se poštanska marka i pojavljuje se novi vid
transporta, ţeljeznica. Cijene poštanski usluga se smanjuju i usluga postaje dostupna obiĉnim
graĊanima. Bitno je napomenuti da se za vrijeme austrijske vladavine, u Istri otvara najveći
broj poštanskih ureda, i to ĉak 90. TakoĊer, tijekom Prvog svjetskog rata pošiljke se poĉinju
prenositi i zraĉnim putem, a neki gradovi poput Pule i Poreĉa postaju glavne postaje za
hidroavione.
Kasnija talijanska vlast izgradila je mnoge ceste, a u poštanskom smislu zadrţala je
postojeće stanje. Poštanska aktivnost kroz razdoblje Drugog svjetskog rata prolazi kroz burno
razdoblje, pa se tako na podruĉju Istre izmjenjuju i postoje poštanske sluţbe fašistiĉke Italije,
njemaĉke vojne pošte, partizanske vojnopozadinske stanice, savezniĉka i partizanska
poštanska uprava. Dakako, u ratnom vihoru poštanska infrastruktura pretrpjela je i mnoga
razaranja.
Prestankom rata i poĉetkom vlasti Jugoslavenske federativne drţave stanje poštanske sluţbe
bitno se mijenja. Mnogi uredi se zatvaraju, a središte pošte za Istru nalazi se u Rijeci.
Modernizira se poštanska sluţba, uvode se mnoge poštanske linije, a dominantan vid
prijevoza je cestovni. Pošta u tom razdoblju proširuje svoju djelatnost na platni promet, ĉime
još više postaje usuţna graĊanima. Godine 1980. Istra se u poštanskom smislu dijeli na radne
organizacije Pula i Rijeka.
Razdoblje osamostaljivanja Hrvatske drţave prati i razoran rat, kojeg je Istra ostala
pošteĊena, a time je ostala i pošteĊena njena prometna i poštanska infrastruktura. Poĉetak
70
devedesetih obiljeţen je padom broja prenesenih poštanskih entiteta, što je posljedica ratne
agresije. U tom razdoblju se provodi reforma poštanskog sustava pa se tako 1994. godine
centar pošta za cijelu istarsku ţupaniju centralizira u Pazinu. Prestankom rata broj prenesenih
pošiljaka postepeno se povećava, no s poĉetkom novog tisućljeća taj broj je u opadanju.
Svjedoci smo konstantne digitalizacije poslovanja te sve jeftinijih i boljih komunikacijskih
tehnologija. Kao što je i opisano u prethodnim poglavljima, bolja tehnologija potiskuje
zastarjelu. Teško je prognozirati budućnost pisanog oblika prenošenja vijesti uz sve veće
širenje i primjenu suvremenih naĉina komunikacija, poput e-mail-a, ili real time
komunikacije. Poštanska aktivnost na podruĉju Istre kao manje regije, ovisi o svjetskim
poštanskim trendovima i njena budućnost ovisiti će o budućnosti poštanske sluţbe općenito,
kao što je uvijek i bilo.
71
LITERATURA
1. Tabak, P.:“ Poštanski promet 1“, Rabus Media, Zagreb, 2003.
2. Niţić, N.:“Pregled povijesti pošte, brzojava i telefona u Hrvatskoj“, Hrvatski Telekom,
Zagreb, 2007.
3. Dr. Jurišević, F.:“S poštom kroz prošlost Istre i Slovenskog promorja“, Zaloţba Lipa,
Kopar, 1981.
4. Cividini, D.:“Poštanski manipulativni ţigovi Hrvatske 1755-1981“, Hrvatski
Filatelistiĉki Savez, Zagreb, 1994.
5. Šnajdar, I.:“130. godina pošte u Klani 1870.-2000.“, Zbornik Društva za povjesnicu
Klana, svezak 6, Klana, 2001.
6. Mr. Hajnrih, V., dip.ing. Juriša, V., Maslo, I., prof.dr.ing. Muljević, V., prof. Sokol, Lj.,
dr. Sokol, V., dip. ing. Zuber, M., :“Zbornik“, u povodu proslave 120. obljetnice
uvoĊenja telegrafa u Hrvatskoj, Zagreb, 1974.
7. Dr. Sokol, V.:“Stogodišnjica telefonije u Hrvatskoj 1881-1981“, Radna organizacija
PTT prometa Zagreb, Zagreb, 1981.
8. Novaković, D.:“Stamps and postal history of Trieste, Fiume, Istria, and Slovene
Littorial under Yugoslav military administration 1945-1947“, London, 2009.
9. Zajednica Jugoslavenskih pošta, telegrafa, i telefona:“ Poslovni izvještaj i statistika
1979.“, Beograd, 1980.
10. Zajednica Jugoslavenskih pošta, telegrafa, i telefona:“ Poslovni izvještaj i statistika
1980.“, Beograd, 1981.
11. Zajednica Jugoslavenskih pošta, telegrafa, i telefona:“ Poslovni izvještaj i statistika
1981.“, Beograd, 1982
12. Zajednica Jugoslavenskih pošta, telegrafa, i telefona:“ Poslovni izvještaj i statistika
1982.“, Beograd, 1983
13. Zajednica Jugoslavenskih pošta, telegrafa, i telefona:“ Poslovni izvještaj i statistika
1983.“, Beograd, 1984
14. Zajednica Jugoslavenskih pošta, telegrafa, i telefona:“ Poslovni izvještaj i statistika
1984.“, Beograd, 1985
72
15. Zajednica Jugoslavenskih pošta, telegrafa, i telefona:“ Poslovni izvještaj i statistika
1985.“, Beograd, 1986
16. Zajednica Jugoslavenskih pošta, telegrafa, i telefona:“ Poslovni izvještaj i statistika
1986.“, Beograd, 1987
17. Zajednica Jugoslavenskih pošta, telegrafa, i telefona:“ Poslovni izvještaj i statistika
1987.“, Beograd, 1988
18. Zajednica Jugoslavenskih pošta, telegrafa, i telefona:“ Poslovni izvještaj i statistika
1988.“, Beograd, 1989
19. PTT promet Hrvatske: “Poslovni rezultati poduzeća PTT prometa Hrvatske za 1989.
godinu“, Zagreb, 1990.
20. Hrvatska pošta i telekomunikacije:“Poslovni rezultati PTT organizacije Hrvatske za
1990. godinu“, Zagreb, 1991.
21. HPT-Hrvatska pošta i telekomunikacije:“Privredni plan za 1991. godinu“, Zagreb,
1991.
22. Hrvatska pošta i telekomunikacije:“Izvješće o poslovanju za 1992. godinu“, Zagreb,
1993.
23. Hrvatska pošta i telekomunikacije:“Izvješće o poslovanju za 1993. godinu“, Zagreb,
1994.
24. Hrvatska pošta i telekomunikacije:“Izvješće o poslovanju za 1994. godinu“, Zagreb,
1995.
25. Hrvatska pošta i telekomunikacije:“Izvješće o poslovanju za 1995. godinu“, Zagreb,
1996.
26. Hrvatska pošta i telekomunikacije:“Izvješće o poslovanju za 1996. godinu“, Zagreb,
1997.
27. Hrvatska pošta i telekomunikacije:“Izvješće o poslovanju za 1997. godinu“, Zagreb,
1998.
28. Hrvatska pošta i telekomunikacije:“Izvješće o poslovanju za 1998. godinu“, Zagreb,
1999.
29. Hrvatska pošta i telekomunikacije:“Izvješće o poslovanju za 1999. godinu“, Zagreb,
2000.
30. HP-Hrvatska pošta d.d.:“Izvješće o poslovanju za 2006. godinu“, Zagreb, 2007.
31. Sloţena organizacija udruţenog rada PTT prometa Hrvatske:“ Statistiĉki godišnjak
radnih organizacija PTT prometa SR Hrvatske za razdoblje od 1978. do 1987.
godine“, Zagreb, 1988.
73
32. http://www.istrapedia.hr , (svibanj, 2010.)
33. http://www.istrianet.org, (svibanj, 2010.)
34. http://www.filatelija.net, (svibanj, 2010.)
35. http://www.posta.hr, (svibanj, 2010.)
36. http://upload.wikimedia.org, (svibanj, 2010.)
37. http://www.geografija.hr, (svibanj, 2010.)