SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU
POLJOPRIVREDNI FAKULTET U OSIJEKU
Klementina Radoš
Preddiplomski studij smjera bilinogojstva
NAJZNAČAJNIJI ŠTETNICI TREŠNJE I VIŠNJE
Završni rad
Osijek, 2011.
SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU
POLJOPRIVREDNI FAKULTET U OSIJEKU
Klementina Radoš
Preddiplomski studij smjera bilinogojstva
NAJZNAČAJNIJI ŠTETNICI TREŠNJE I VIŠNJE
Završni rad
Povjerenstvo za obranu rada:
Prof. dr. sc. Marija Ivezić – predsjednik
Doc. dr. sc. Ivana Majić – voditelj i član
Prof. dr. sc. Emilija Raspudić – član
SADRŽAJ
UVOD.............................................................................................................................1
TREŠNJINA MUHA......................................................... ............................................2
VIŠNJINA LISNA UŠ...................................................................... ............................7
VIŠNJIN SVRDLAŠ....................................................................................................12
TREŠNJIN CVJETNI MOLJAC..................................................................................15
VOĆNI CRVENI PAUK........................................................... ..................................16
POLJSKA VOLUHARICA........................................................... ..............................17
DIVLJAČ......................................................................................................................21
ZAKLJUČAK...............................................................................................................23
POPIS LITERATURE..................................................................................................24
SAŽETAK....................................................................................................................25
SUMMARY..................................................................................................................26
TEMELJNA DOKUMENTACIJSKA KARTICA.......................................................27
BASIC DOCUMENTATION CARD............................................... ...........................28
1. UVOD
Republika Hrvatska ima oko 47.000 voćnjaka što predstavlja 3.9% ukupne proizvodne
površine, a u strukturi proizvodnje otpada na višnju i trešnju 3%.
Višnja (Prunus ceracus L.) i trešnje (Prunus avium L.) su drveća iz porodice Rosaceae, a
pripada rodu Prunus. Raširene su po cijeloj Europi i jugozapadnoj Aziji. Višnja je voće
nastalo križanjem slatke domaće trešnje s divljim kiselijim vrstama. Višnju s pravom
nazivamo plemenitim voćem zbog svojstava ploda. Divlje vrste trešanja potječu iz zapadnog
dijela Azije. Negdje prije 2500 godina one su se počele uzgajati i to u Turskoj i Grčkoj.
Rimljani su poznavali višnju i trešnju i zahvaljujući njima one su se proširile gotovo po cijeloj
Europi.
Trešnja je listopadno drvo, visine od 15 do 32 metra. Kora drveta je glatka, listovi su
jednostavni, ovalni, glatki, tamno zelene boje. Cvijeta i lista rano u proljeće. Cvijetovi su
sakupljeni u grozdaste cvati i cvijetove oprašuju pčele. Plod trešnje je crvena boja promjera 1-
2 centimetara. Plod se koristi u prehrambenoj i prerađivačkoj industriji.
Na višnji i trešnji javlja se veliki broj štetnika, a najznačajniji su: trešnjina muha, višnjina
lisna uš, višnjin svrdlaš, trešnjin cvjetni moljac, grinje crvenog pauka, poljska voloharica,
divljač i dr. Štetnici mogu pričiniti velike štete u voćnjacima te se nastoje suzbijati.
2. TREŠNJINA MUHA
Red: DIPTERA
Porodica: TEPHRITIDAE
Vrsta: Rhagoletis cerasi L.
Prvi podatak o vrsti R. cerasi u Europi potječe iz Francuske, a danas je štetnik rasprostranjen
na području cijele Europe i dijela Azije. U Hrvatskoj se spominje početkom dvadesetog
stoljeća u okolici Bakra. U Hrvatskoj je vrsta R. cerasi proširena na cijelom uzgojnom
području gdje među kultiviranim vrstama redovito uzrokuje crvljivost ploda višnje i trešnje
(Bjeliš, 2009.).
Trešnjina muha uzročnik je crvljivosti trešanja, višnji i maraske, a to su najvažniji štetnici
ovih voćaka (slika 1.). Uzrokuje lošu kakvoću plodova trešnje i manju količinu sokova kod
višanja. Zastupljena je u svim uzgojim područjima. Zbog crvljivosti plodove nije moguće
izvoziti, ali su zastupljeni na domaćem tržištu. R. cerasi održava se na plodovima divlje
trešnje, žutike i srodnih grmova.
Slika 1. Razvojni ciklus trešnjine muhe (foto: Internet)
Opis štetnika
Jaja: sitna i bijela, malih veličina (0,7x0,2 mm), jedva vidljiva golim okom (Slika 2.).
Slika 2. Jaja trešnjine muhe (foto: Internet)
Ličinka: bijele do žute boje, duljine 4 do 6 milimetara, razvijen je usni ustroj za griženje i
žvakanje te ima dvije kuke pomoću kojih se kreće unutar ploda (Slika 3.).
Slika 3. Ličinka trešnjine muhe (foto: Internet)
Kukuljica: veličine 4 mm, u početku je svijetlo bež boje, a kasnije mijenja boju u zelenu.
Kukuljica prezimljuje. Može prezimiti do dvije zime (Slika 4.).
Slika 4. Kukuljice trešnjine muhe (foto: Internet)
Odrasli kukac: crno sjajne boje sa žutom glavom, s poprečnim tamnim pojasevima na
krilima, veličine je od 3,5 do 5 mm (Slika 5.).
Slika 5. Odrasli trešnjina muha (foto: Internet)
Biologija
Za R.. cerasi karakteristično je da kad temperatura prijeđe iznad 10°C kukuljice dovršavaju
svoju preobrazbu i sredinom svibnja izlijeću odrasle muhe. Nakon 7 do 14 dana dopunske
ishrane raznim sokovima bilja i kada temperature prijeđu 20°C one počinju ovipoziciju. Jaja
najčešće odlažu u plodove koji su počeli mijenjati boju i postali mekši i sočniji. Ženka odloži
20 do 80 jaja. Plod na tom mjestu omekša i podložan je truljenju. U jednom plodu može biti
veliki broj jaja, ali obično se razvije samo jedna ličinka. Razvoj jaja traje od 6 do 10 dana.
Ličinka prodire dublje u plod sve do koštice. Razvoj ličinke završava za dvadesetak dana te se
spušta u zemlju gdje se kukulji. Kukuljica prezimi u tlu. Iz jednog djela kukuljica razvije se
odrasli oblik, a manji dio kukuljica prezimi jednu ili čak dvije zime. Prezimi u površinskom
sloju na dubini od 3 do 5 centimetara.
Štete
Štete pričinjavaju ličinke prilikom ulaska u unutrašnjost ploda trešnje (slika 6.). Trešnje su
uglavnom podložno područje za prodiranje ličinki, što sam plod čini nekvalitetnim za tržište.
Obično su kasni kultivari više osjetljivi na napad R. cerasi od ranih sorti. Sorte trešnje su više
osjetljivije nego višnje. Gledano sa geografskog stajaljišta problemi povezani sa ovim
kukcom su najvažniji u južnom, više nego u sjevernom području, a najveći u brdovitim prije
nego u nizinskom području.
Slika 6. Štete prouzrokovane trešnjinom muhom (foto: Internet)
Zaštita
Budući da trešnjina muha prezimljuje kao kukuljica u tlu, jedna od mogućih mjera suzbijanja
muhe je redovita obrada tla ispod krošanja trešnji, višnje. Tlo treba prekopati u jesen kako bi
se kukuljice izložile utjecaju niskih temperatura i uginule. Kemijsko suzbijanje insekticidima
je druga mogućnost, no uspjeh zaštite ovisi o pravilnom određivanju optimalnog trenutka
tretiranja. Da bismo uspješno suzbili trešnjinu muhu potrebno je utvrditi vrijeme njenog leta.
Na stabla se zato postavljaju žute ljepljive ploče na koje se hvataju muhe pa se lako utvrđuje
njihova brojnost i dinamika pojave i na osnovu toga određuje najpovoljniji trenutak zaštite. U
Švicarskoj se pristupa primjeni insekticida kad se prosječno uhvati 0,5 muha po ploči u
jednom danu. Voćarima koji nisu u mogućnosti precizno odrediti rok tretiranja, preporučuje
se da tretiranje provode kad 50% plodova izgubi zelenu boju i počne žutjeti, odnosno
rumenjeti. Kako su rokovi tretiranja insekticidima vrlo blizu rokovima berbe, pri izboru
insekticida treba birati one s kraćom karencom i manje otrovnosti. Ako zadovoljava rok
(karenca-21 dan), mogu se primijeniti insekticidi na bazi dimetoata (npr. Rogor 40,
Chromgor 40, Zagor) ili na bazi fentiona. Ako je taj rok kraći, koristite insekticide kraće
karence (karenca- 14 dana), na bazi triklorfona ili deltametrina (npr. Rotor 1,25 EC) (Program
zaštite po HERBOSU). Prska se cijela krošnja i deblo. U novije vrijeme preporuča se suzbiti
odrasle muhe prije nego što odlože jaja. U tom slučaju ne prska se cijela krošnja, već samo
deblo, nekoliko grana s južne strane i tlo ispod krošnje. Za tretiranje se koriste insekticidi
kojima je dodano sredstvo za privlačenje muha. Rane sorte trešanja obično su pošteđene
napada trešnjine muhe. Napadu su izloženije srednje kasne, a posebno kasne sorte. Ukoliko ne
želite koristiti kemijska sredstva, postavljanjem 5-10 žutih ploča po stablu možete prilično
umanjiti štete, na ploče će se uhvatiti prilično trešnjinih muha pa će štete biti umjerene (Slika
7.).
Slika 7. Lijepljivi mamci za ulov trešnjine muhe (foto: Internet)
Biološke mjere suzbijanja
U borbi protiv R. cerasi posebno je teško za ograničen dopust učinkovitih aktivnih sastojaka.
U ekološkoj proizvodnji zastupljeni su prirodni Piretrin, Rotenone, entomopatogene gljive i
entomopatogene nematode. Prirodni Piretrin slabo je učinkovit, čak i nakon 4 do 6 dana u
slučaju kiše ispire djelotvornu tvar s lista. Rotenone i Pirertin moraju se primjeniti odmah
nakon prvog ulova i tretirati tri puta svakih deset dana. Azadirachtin smanjuje aktivnost
ličinki. Bacillus thuringiensis se koristi u ekološkoj proizvodnji.
3. VIŠNJINA LISNA UŠ
Red: HEMIPTERA
Podred:HOMOPTERA
Porodica: APHIDIDAE
Vrsta: Myzus cerasi F.
Višnjina lisna uš rasprostranjena je u cijeloj Europi. Prenosi desetak perzistentnih i
neperzistentnih virusa. Primarni domaćini su trešnja i višnja, a sekundarni su uglavnom biljke
iz porodice Scrophulariaceae, Rubiaceae, Cruciferae. Prezimi kao zimsko jaje na višnji. U
proljeće stvara brojne kolonije beskrilnih uši na mladim izbojcima i vršnom lišću te uzrokuje
njihovo jako kovrčanje, štete mogu biti jako velike. Luči obilje medne rose koju naseljavaju
gljive čađavice pa se uvelike smanjuje asimilacija i transpiracija (Slika 8.).
Slika 8. Razvojni ciklus višnjine lisne uši (foto: Internet)
Opis štetnika
Jaje: ovalna, sjajna i crna, manja od jednog milimetra. Nalaze se na pupoljcima ili su
pričvršćeni na kore manjih grana (Slika 9.).
Slika 9. Jaja višnjine lisne uši (foto: Internet)
Ličinka: izgledaju kao odrasli kukci, ali su manje. Kao i odrasli imaju usni ustroj koje služi
za sisanje sokova iz lišća (Slika 10.).
Slika 10. Ličinke i odrasli kukci višnjine lisne uši (foto: Internet)
Odrasli kukac: mekana i crna tijela dugo oko 3 mm. Odrasli mogu biti krilati i bez krila.
Oblici bez krila javljaju se većim dijelom vegetacije (Slika 10.).
Biologija
Jaja višnjine lisne uši prezimljuju u kori malih grana. Prilikom otvaranja pupoljka iz jaja
počinje izlijeganje (u travnju), a mlada ženka se kreće u pupoljcima i počinje se hraniti
sokovima lišća. Brzo se uspostavljaju kolonije mladih ženki partenogenezom. Uglavnom
imaju 2 do 3 generacije godišnje. Do sredine ljeta (početkom srpnja) krilate ženke razvijaju se
i migriraju na alternativnog domaćina (goruščica). Na tim alternativnim domaćinima mogu se
zadržavati neko vrijeme, nakon čega vrlo lako mogu prijeći na višnju. U jesen, obično u rujnu
i listopadu, krilati mužjaci i ženke lete natrag na višnje kako bi se parili i odlagali jaja za
prezimljavanje.
Štete
Lisne uši su najčešće prisutne u velikom broju kada se na vrijeme ne suzbijaju. Uglavnom se
nalaze na naličju lišća. Odrasli kukci i ličinke sišu sokove iz lista. Njihovo hranjenje uzrokuje
kovrčanje i prestanak rasta lista. Velike infekcije mogu oštetiti stabla do te mjere da se
pojedina mlada stabla osuše, dok na starijim stablima mogu prouzrokovati smanjen prinos,
odnosno kvalitetu ploda. Velike populacije prouzrokuju smanjenje broja grančica sljedeće
godine, stvaraju mednu rosu pri čemu potpomažu naseljavanje gljiva čađavica (Slika 11.).
Slika 11. Simptomi napada lisnih ušiju-kovrčavost lista (foto: Internet)
Zaštita
Kontrola se usmjerava u rano proljeće pomoću insekticida, kao što su KING, LINO, ZAGOR
(Glasilo biljne zaštite, 2009). Prisutnost višnjine lisne uši lako se prepoznaje jer uzrokuje
kovrčanje lista. Što je populacija veća infekcija se brže širi te može nanijeti velike štete. Lisne
uši imaju i prirodne neprijatelje, a to su božje ovčice, ose njeznice i dr. Osa najeznica položi
jaje u lisnu uš iz kojeg se razvije ličinka koja se hrani (parazitira) unutar tjela lisne uši.
Predatori i paraziti su prikazani na slikama 12., 13., 14. i 15.
Slika 12. Coccinella septempunctata (foto: Internet)
Slika 13. Chrysoprla carnea (foto: Internet)
Slika 14. Cantharidae sp. ( foto: Internet)
Slika 15. Syrphidae sp. (foto: Internet)
4. VIŠNJIN SVRDLAŠ
Red: COLEOPTERA
Porodica: CURCULIONIDAE
Vrsta: Rhynchites auratus Scop.
Višnjin svrdlaš je najvažniji kukac štetnik trešnje i višnje i drugih srodnih vrsta. Prvi put se
pojavljuje 1911. godine, nakon čega postaju veliki problem sljedećih nekoliko desetljeća
(Slika 16.).
Slika 16. Višnjin svrdlaš (foto: Internet)
Opis štetnika
Jaje: okrugla, veličine oko jednog milimetra. U početku su bijele boje, a kasnije mijenjaju u
smeđu boju. Nalaze se u tlu ispod ili u blizini biljke domaćina (Slika 17.).
Slika 17. Jaja višnjinog svrdlaša (foto: Internet)
Ličinka: u obliku slova C, koja živi u tlu. Tijelo je bjelkasto sa smeđom glavom. Veličine oko
12 do 13 mm. Razvoj traje od 16 do 36 dana (Slika 18.).
Slika 18. Ličinka višnjinog svrdlaša (foto: Internet)
Kukuljica: iste veličine kao i ličinka i bijele su boje (Slika 19.).
Slika 19. Kukuljica višnjinog svrdlaša (foto: Internet)
Odrasli kukac: Obilježje porodice Curculionidae je izduženo rilo. Ima usni ustroj za
žvakanje. Sive i smeđe boje, srednje veličine oko 5 do 8 mm (Slika 20.).
Slika 20. Odrasli višnjin svrdlaš (foto: Internet)
Biologija
Višnjin svrdlaš prezimi kao odrasli oblik ili ličinka u tlu. Javljaju se početkom travnja obično
kad višnje cvatu. Hrane se cvjetnim, a manje lisnim pupovima, kasnije plodovima. Početkom
svibnja počinje odlaganje jaja u plodove. Jedna ženka odloži prosječno 80 jaja. Nakon 15
dana izlazi ličinka koja se zavlači u košticu i izgriza je. Kada ličinka završi svoj razvoj
napušta košticu i sam plod, negdje početkom srpnja, te odlazi u tlo. Dio ličinke se kukulji, a
dio ličinki prezimi i tek iduće godine se javljaju imaga. Postoji jedna generacija godišnje.
Ženke imaju životni vijek oko 3 mjeseca.
Štete
Višnjin svrdlaš hrani se mladim pupoljcima, listovima te cvjetovima i plodom što prouzrokuje
velike štete u daljnjem razvoju voćke. Oštećeni plodovi vrlo brzo propadaju. Premda se
razvijaju u plodu, ličinke prave manju štetu, odnosno ženka prilikom pravljenja komorice u
nju unosi spore monilije, tako da monilija uništi plod. Ličinke koje se razvijaju iz ranije
odloženih jaja završe razvoj već krajem srpnja i u kolovozu napuštaju monilijom uništene
plodove koji su u međuvremenu pali na tlo i smještaju se u površinskom sloju tla. Zatim se
ličinke kukulje i preobrazuju u odraslog kornjaša. Međutim, kako pipa jaja odlaže kroz dulje
razdoblje to je i pojava ličinki i njihov razvoj dosta razvučen. Stoga ličinke koje su nastale iz
jaja koja su kasnije odložena završe razvoj u plodu, a onda odlaze u tlo gdje prezime i kukulje
se tek sljedećeg ljeta. Ličinke nastale iz najkasnije odloženih jaja ne završavaju razvoj iste
godine već prezime u mumificiranim, dakle monilijom uništenim i sasušenim plodovima i tek
u ljeto sljedeće godine prelaze u odraslog kornjaša.
Zaštita
Zajedno se suzbija uzročnik monilije i višnjinog svrdlaša. Zaštitna sredstva su POLYRAM
DECIS, FASTAC (Glasilo biljne zaštite, 2009.).
Biološka kontrola
Za kontrolu odraslog višnjinog svrdlaša i njegovih ličinki koristi se biološki pripravak
Beauvaria bassiana (Bals-Cnv.) Vuill.
5. TREŠNJIN CVJETNI MOLJAC
Red: LEPIDOPTERA
Vrsta: Argyrestia ephipella F.
Vrlo rijedak štetnik, najčešće se nalazi na pupovima, a napadaju cvjetove, lišće i plodove.
Prezime u obliku jajeta. Gusjenice u proljeće napadaju pupove i često se zavlače u njih
(Maceljski, 2002.). Gusjenice se kukulje u tlu te se u proljeće javljaju leptiri. Suzbijanje treba
obaviti prije cvatnje dakle u početku napada na pupove (Maceljski, 2002.). Najbolje je
provoditi zimsko prskanje uljnima organofosfornim insekticidima. Za vrijeme vegetacije
suzbijanje se provodi skidanjem i uništavanjem zaperaka zajedno sa gusjenicama, tretiranje
voćnjaka s insekticidima na osnovi klorpirifosmetila, diazinona, diklorvosa te piretroidima
(Maceljski, 2002.) (Slika 21.).
Slika 21. Cvjetni moljac (foto: Internet)
6. VOĆNI CRVENI PAUK
Red: ACARINA
Porodica: TETRANYCHIDAE
Vrsta: Panonychus ulmi Koch.
Voćni crveni pauk raširen je po cijeloj Europi, može prouzrokovat veliku štetu i najčešće
napada koštičavo voće i vinovu lozu. Najprije je primjećen u Međimurskom području. Jedan
je od najopasnijih štetnika u voćarskoj proizvodnji jer najčešće napada lišće tako da ga siše a
biljka postepeno slabi i postaje neotporna što uzrokuje velike gubitke. Prezimljuje u obliku
jajašaca, tijekom ljeta može imati 6 do 8 generacia te oni prave štetu. Tijelo mu je kruškolikog
oblika s jakom crvenom bojom vrlo sitno od 0,3 do 0,5 mm.
Ženke su veće od mužjaka,a prezimljuju u stadiju jajeta koja su crvene boje. Najčešće
prezimljuju na jednogodišnjim i dvogodišnjim grančicama.
Suzbijanje: akaricidima s fungicidnim djelovanjem, te biološke mjere borbe: božje ovčice,
neke stjenice, tripsi idr. (Maceljski, 2002) (Slika 22.).
Slika 22. Grinja crvenog pauka (foto: Internet)
7. POLJSKA VOLUHARCA
Red: RODENTIA
Porodica: CRICETIDAE
Vrsta: Microtus arvalis Poll.
Poljska voluharica vrlo je značajan polifagni glodavac u poljoprivrednoj proizvodnji. Najviše
se hrani korijenom, jer jednim dijelom boravi u tlu. To je migratorna vrsta i tijekom jeseni
migrira s okolnih staništa gdje izgradnjom kolonije i ishranom čini značajna oštećenja.
Tijekom zimskog perioda voluharice se hrane korijenom biljaka, u rano proljeće se vide
posljedice, a to je sušenje biljaka (Slika 23.).
Slika 23. Prirodno stanište poljske voluharice (foto: Internet)
Značajke voluharice
Voluharice u čeljustima imaju duge sjekutiće, tzv. glodnjake. To su prva 2 sjekutića u svakoj
čeljusti; bez korijena su i stalno rastu. Sjekutići su samo s prednje strane prevučeni, stoga se s
te strane manje troše i tako se zaoštre kao dlijeto. Drugih sjekutića i očnjaka nemaju, katkada
nemaju ni prednjih kutnjaka pa im je između glodnjaka i kutnjaka veći prostor bez zuba; tzv.
krezubina (diastema). Pri glodanju pomiču donju čeljust naprijed-nazad, a ne gore-dolje.
Imaju visoki potencijal razmnožavanja. Također imaju brojne i česte okote. Osjetila dodira,
okusa, mirisa, sluha su im dobro razvijena. Vid voluharica je slabo razvijen. Vjerojatno ne
raspoznaju boje, ima izrazito intenzivan metabolizam i tome primjerenu fiziologiju prehrane i
navike.
Opis
Trup je valjkast, glava široka i debela, a njuška tupasta. Uši su kratke iznutra dlakave. Krzno
glatko, kratkih dlaka smeđe do žućkasto sive boje. Tijelo je dugačko 8,5-12 cm, a rep 2,5-4
cm (Slika 24.).
Slika 24. Poljska voluharica (foto: Internet)
Aktivnost i način hranjenja
Pojavljuje se na livadama i travnjacima niskog bilja, oranicama, djetelištima, lucerištima i
voćnjacima. Hrani se travom, djetelinom, lucernom, žitaricama, sjemenkama, a katkad korom
drveća i korijenjem stabala te kukcima. Ljeti je se može naći kako izlazi na površinu. Čini
mreže hodnika s mnogo izlaza. Okruglo gnijezdo, pomoću trave, najčešće radi pod zemljom
ili na travi pod snijegom. Zimsko gnijezdo je veće nego ljetno.
Životni vijek i razmnožavanje
Tijekom godine se koti 3-6 puta, a u leglu može biti do 10 mladih. Živi jednu i pol do tri
godine. Često se pojavljuju velike populacije svake četiri godine koje završavaju prirodnim
smanjenjem.
Prirodni neprijatelji
Prirodni neprijatelju voluharice su: ptice grabljivice, sove, mišar škanjac, rode, mačke, lisice,
lasice te rovke.
Štete
Štete su gotovo na svim poljoprivrednim kulturama, posebno kod voćnjaka i lucerišta.
Tijekom zime glođu koru voćaka i mladica. Najveću štetu čini griženjem korijenja što dovodi
do isušivanja stabala (Slika 25.).
Slika 25. Šteta prouzročena poljskom voluharicom (foto: orginal)
Metode borbe protiv poljskih voluharica
Preventivne metode deratizacije se zasnivaju na stvaranju nepovoljnih uvjeta za ishranu i
opstanak štetnih glodavaca. Onemogućavanje naseljavanja voluharica postiže se kemijskim
mjerama u objektu i na obradivim površinama repelentima, kao što su sumpor, kreč, lužine,
karbonska kiselina, kerozin, ulje zimzelena, albihtol (12%), cinkova sol (~20% cinka), cimat
(rabi se za zaprašivanje rupa i staza, nepovoljno djeluje na sluznice). Neke od mehaničkih i
fizikalnih metoda obuhvaćaju nalijevanje vode u rupe, kopanje zaštitnog jarka, ljepila i
mišolovke. Biološke metode podrazumijevaju paraziti voluharica, njihove prirodne
grabežljivce – lisica, kuna, tvor, mungos, orlovi, vrane, sove, psi, mačke. Za suzbijanje
voluharica koriste se rodenticidi. Oni mogu biti u obliku praha, granula, pasta, tekućina, plina,
blokova. Akutni, brzo-djelujući ili trenutni rodenticidi dovode do smrti za manje od 24 sata
nakon intoksikacije. Dakako, kod nekih otrova, smrt nastupa za nekoliko minuta. Primjena
akutnih rodenticida zahtjeva posebne mjere opreza. Velika većina akutnih rodenticida nema
antidot. Otrovani glodavci upozoravaju na opasnost i rastjeruju (upozoravaju) ostale. Stoga
će samo 5-10% glodavaca biti isključeno; ne radi se o sistemskoj deratizaciji (Slika 26.).
Slika 26. Uređaj za suzbijanje poljske voluharice (foto: Internet)
8. DIVLJAČ
Mlade sadnice voćki u rasadniku i voćnjaku u vrijeme zimskog mirovanja i pred kraj
vegetacije izložene su napadu divljači. U prvom redu štetu čine zečevi, ali i visoka divljač od
koje su najčešći srne i jeleni. Štetu pričinjavaju nakon pojave prvog snijega, a ponekad i
ranije, već nakon opadanja lišća. Zečevi glođu koru mladih sadnica često i onda kad im ona
ne služi za ishranu. Pojavom snijega (u nedostatku druge hrane) glođu koru mladih sadnica i
zbog ishrane, pa tada dolazi do najvećih šteta. Visoka divljač (i zečevi) hrane se mladim
izbojima sadnica. Na sadnicama, štete od glodanja ili griženja uzrokuju sporiji rast u proljeće
ili sušenje gornjeg dijela, pa takve sadnice treba odrezati do neoštećenog dijela. Time se gubi
rast sadnice od jedne ili više godina. Mlade voćke i sadnice voćki mogu se zaštititi od napada
divljači mehaničkim načinom postavljanjem žičanih ograda oko svake voćke ili kemijskim
sredstvima, prskanjem sadnica repelentom KUNILENT R-12. Djelatna tvar u KUNILENTu je
sulfonirano riblje ulje koje, svojim mirisom nakon primjene po sadnici, odbija divljač.
KUNILENT R-12 koristi se u koncentraciji 5-10% (0,5-1 l sredstva u 10 l vode) (Internet).
Koncentracija od 5% pruža zaštitu u trajanju od 50 dana (uz uvjet kvalitene primjene), a u
koncentraciji od 10% postiže se zaštita u trajanju od 80 dana. Priprvak je poželjno primjeniti u
jesen, po suhom vremenu pri temperaturama iznad pet stupnjeva celzijevih. Nakon primjene
potrebno je da prođe barem 5 sati bez kiše ili jakog snijega. U protivnom primjenu treba
ponoviti. Poželjno je premazati ili poprskati stablo sadnica i donje grane do visine od jednog
metra i donje grane do visine od jednog metra i vrhove. U područjima gdje pada visok snijeg,
zaštitni sloj na stablu treba prilagoditi mogućoj visini snijega (zaštita stabla do 1,5 metara
visine) (Slika 27. i Slika 28.).
Slika 27. Šteta prouzrokovana glodanjem zeca (foto: Internet)
Slika 28. Zaštita od divljači (foto:Internet).
9. ZAKLJUČAK
Da bi smo imali uspješnu proizvodnju moramo pratiti prognoznu službu i pratiti populaciji
nekog štetnika u voćnjaku. Najviše se mora obratiti pažnja na trešnjinu muhu jer one mogu
smanjiti kvalitetu ploda pojavom crva odnosno crvljivost. Takove višnje nisu pogodne za
preradu jer imaju smanjen sadržaj šećera.
Kod višnje značajan je višnjin svrdlaš jer potpomaže zarazu bolešću Monilije. Uzrokuje
sušenje mladih grančica i pupova , ako se ne vrši suzbijanje može prouzrokovati velike štete.
Da bi smo zaštitili voćnjak primjenjuju se različita kemijska sredstva, te upotreba ljepljivih
mamaca koji su od velikog značaja, radi praćenja populacije štetnika. Pored ovih mjera zaštite
preporučuju se biološke mjere suzbijanja brojnih štetnika.
Najveće štete na stablu pričinjavaju poljska voluharica i divljač kao npr. zec.
10. POPIS LITERATURE
Bjeliš M. (2009.): Voćne muhe – Tephritidae gospodarskog i faunističkog značenja za
područje Hrvatske Zagreb: Zavod za zaštitu bilja u poljoprivredi i šumarstvu Republike
Hrvatske, str. 128.
Ciglar I. (1998.): Integrirana zaštita voćnjaka i vinograda. Zrinski d.d. Čakovec str. 201-205.
Glasilo biljne zaštite (2009.), Hrvatsko društvo biljne zaštite, Agronomski fakultet Sveučilišta
u Zagrebu
Ivezić M.(2003.): Štetnici vinove loze i voćaka. Veleučilište u Požegi i Veleučilište u Rijeci
str. 85-86.
Maceljski M.(2002.) Poljoprivredna entomologija. Zrinski, Čakovec str. 464.
Petranović K. (2005.): Voćarstvo; Marjan tisak d.o.o, Zagreb str. 98.
***
http://www.udrugavivazagreb.hr
http://svartberg.org
http://www.academicjournals.org
http://www.svetbiljaka.com
http://www.virginiafruit.ento.vt.edu
http://www.sanitarac.com
http://www.helde.net
http://jennytfrec.wsu.edu
http://www.chromos-agro.com
http://it.wikipedia.org
11. SAŽETAK
Podizanje voćnjaka zadnjih godina se povećalo kako na velikim tako i na malim
poljoprivrednim gospodarstvima. U Hrvatskoj se višnja uzgaja u dva proizvodnja područja: u
sjevernom kontinentalnom dijelu i u sredozemnom dijelu, odnosno u Dalmaciji. Dok trešnja
se uzgaja u kontinentalnom području sa umjerenom klimom.
Najznačajniji štetnici višnje su višnjina lisna uš pričinjavajući štete sisanjem sokova što
dovodi do kovrčanja lista, a kasnije deformaciju stabla.Višnjin svrdlaš hrani se mladim
pupovima, listovima te cvjetovima i plodovima a rezultat štete su oštećeni plodovi koji vrlo
brzo propadaju. Divljač čini štete griženjem vršnog djela biljke što u konačnici dovodi
smanjen i dugotrajan rast biljke, ta oštećena stabla mogu se osušiti te biti podožna napadu
štetnika. Poljska voloharica hrani se korijenom tijekom zime, a u proljeće šteta je vidljiva u
potpuna osušenoj voćki.
Trešnjin najznačajniji štetnik je: trešnjina muha koja uzrokuje crvljivost ploda trešnje odnosno
smanjenu kvalitetu i tržišnu cijenu ploda. Trešnjin cvjetni moljac najčešće napada listove,
cvjetove i plodove ali jako je rijedak štetnik a kada se pojavi može uzrokovati velike štete.
Da bi se sačuvao voćnjak od raznih štetnika treba pratiti prognoznu službu i populaciji
štetnika u voćnjacima.
12. SUMMARY
In recent years, the area planted with orchards has increased both at large and on small farms.
In Croatia, the cherry has been grown in two production areas: the northern mainland in the
Mediterranean area and in Dalmatia. While sweet cherries are grown in the inland area with a
temperate climate.
The most important insect pests are cherry black aphid (by sucking juices causes leaf curling),
and apricot weevil (feeds on young buds, leaves, flowers and fruit and damaged fruit quickly
deteriorate). Game animals cause damage on cherry which ultimately leads to reduced growth
of the plant. The damaged trees can dry completely and become more susceptible to other
pathogens. Common vole feeds on the roots during winter, while damage is visible in spring
as fully dried fruit tree.
The most important pests of sweet cherry are European cherry fruit fly (causes fruit rots –
lowers the fruit quality and merket price), and cherry fruit moth as a periodical pest (attacks
leaves, flowers and fruits).
To protect the orchard from a variety of pests it is important to monitor pest populations in
orchards and notifications of extension service.
TEMELJNA DOKUMENTACIJSKA KARTICASveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Završni radPoljoprivredni fakultet u OsijekuPrediplomski sveučilišni studij smjer Bilinogojstvo
Najznajčajniji štetnici trešnje i višnje
Klementina Radoš
Sažetak: Podizanje voćnjaka zadnjih godina se povećalo kako na velikim tako i na malim poljoprivrednim gospodarstvima. U Hrvatskoj se višnja uzgaja u dva proizvodnja područja: u sjevernom kontinentalnom dijelu i u sredozemnom dijelu, odnosno u Dalmaciji. Dok trešnja se uzgaja u kontinentalnom području sa umjerenom klimom. Najznačajniji štetnici višnje su višnjina lisna uš pričinjavajući štete sisanjem sokova što dovodi do kovrčanja lista, a kasnije deformaciju stabla.Višnjin svrdlaš hrani se mladim pupovima, listovima te cvjetovima i plodovima a rezultat štete su oštećeni plodovi koji vrlo brzo propadaju. Divljač čini štete griženjem vršnog djela biljke što u konačnici dovodi smanjen i dugotrajan rast biljke, ta oštećena stabla mogu se osušiti te biti podožna napadu štetnika. Poljska voloharica hrani se korijenom tijekom zime, a u proljeće šteta je vidljiva u potpuna osušenoj voćki. Trešnjin najznačajniji štetnik je: trešnjina muha koja uzrokuje crvljivost ploda trešnje odnosno smanjenu kvalitetu i tržišnu cijenu ploda. Trešnjin cvjetni moljac najčešće napada listove, cvjetove i plodove ali jako je rijedak štetnik a kada se pojavi može uzrokovati velike štete.Da bi se sačuvao voćnjak od raznih štetnika treba pratiti prognoznu službu i populaciji štetnika u voćnjacima.
Rad je izrađen pri: Poljoprivredni fakultet u Osijeku Mentor: Dr. sc. Ivana Majić
Broj stranica: 28Broj grafikona i slika: 28Broj tablica: -Broj literaturnih navoda: 6Broj priloga: -Jezik izvornika: hrvatski
Ključne riječi: višnjina lisna uš, višnjin svrdlaš, trešnjina muha, trešnjin cvjetni moljac, poljska voluharica
Datum obrane:
Stručno povjerenstvo za obranu:
Prof. dr. sc. Marija Ivezić, red. prof
Dr. sc. Ivana Majić, doc.
Prof. dr. sc. Emilija Raspudić, red. prof.
Rad je pohranjen u: Knjižnica Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku, Sveučilištu u Osijeku, Trg Sv. Trojstva 3
BASIC DOCUMENTATION CARD
Josip Juraj Strossmayer University of Osijek Undergraduate thesisFaculty of Agriculture University graduate study course Plant production
The most important pests of cherry and sweet cherry
Klementina Radoš
Abstract: In recent years, the area planted with orchards has increased both at large and on small farms. In Croatia, the cherry has been grown in two production areas: the northern mainland in the Mediterranean area and in Dalmatia. While sweet cherries are grown in the inland area with a temperate climate. The most important insect pests are cherry black aphid (by sucking juices causes leaf curling), and apricot weevil (feeds on young buds, leaves, flowers and fruit and damaged fruit quickly deteriorate). Game animals cause damage on cherry which ultimately leads to reduced growth of the plant. The damaged trees can dry completely and become more susceptible to other pathogens. Common vole feeds on the roots during winter, while damage is visible in spring as fully dried fruit tree. The most important pests of sweet cherry are European cherry fruit fly (causes fruit rots – lowers the fruit quality and merket price), and cherry fruit moth as a periodical pest (attacks leaves, flowers and fruits). To protect the orchard from a variety of pests it is important to monitor pest populations in orchards and notifications of extension service.
Thesis performed at: Faculty of Agriculture in Osijek Mentor: Dr. sc. Ivana Majić
Number of pages: 28Number of figures: 28Number of tables: -Number of references: 6Number of appendices: -Original in: Croatian
Key words: cherry black aphid, apricot weevil, common vole, European cherry fruit fly, cherry fruit moth
Thesis defended on date:
Reviewers: Dr Marija Ivezić, full professor
Dr Ivana Majić, assistant professor
Dr Emilija Raspudić, full professor
Thesis deposited at: Library, Faculty of Agriculture in Osijek, Josip Juraj Strossmayer University of Osijek, Trg Sv. Trojstva 3