Download - Biznis plus brošura (BA)
1
Budite prvi, saznajte više od drugih.
Rujan 2013 POSEBNO IZDANJEIzbor članaka Biznis plusa i regijskih medijskih partnera jugoistočne Europe koje uz dnevne
vijesti možete pronaći na internetskom portalu www.biznis-plus.com
2 I www.biznis-plus.com 3
T imski rad. Mnogi ga zagovaramo i vidimo njegove prednosti dok, s druge strane, često primjećujemo da nas okružuju brojni
individualist i preko kojih ne ide, nego, moramo naučit i kako s nj ima i nj ih naviknuti kako s nama. Činjenica je da je uspjeh t imskog rada također uvjetovan žel jom i skladnošću ekipe. Toga smo dobro svjesni na Biznis plusu, regionalnom portalu za privrednike i druge zainteresirane, koji zajedno pripremaju medij i iz šest država – BiH, Hrvatske, Srbi je, Crne Gore, Makedonije i Sloveni je. Nakon godinu djelovanja, koliko nas č itaju u više od dvi je hi l jade preduzeća u regi j i , mogu reći da je među novinarima, urednicima i vlasnic ima partnerskih medija mnogo sl ičnosti , al i i više razl ič itosti , a izazov je sve to svesti na zajednički nazivnik. Sl ično kao kod sudjelovanja među preduzećima u regi j i . Al i c i l j je jasan: još dal je gradit i portal koj i će podupirati privrednike u regi j i i obavještavati vas o događajima u regi j i , te donosit i korisne informacije, koje na vaše poslo vanje utječu posredno, odnosno neposredno, kao na primjer eventualne pri l ike za proširenje poslovanja i l i pokretanje novog posla. I žel ja za t im među nama ne nedostaje. Al i to neće bit i sve. Na Biznis plusu napravil i smo prve korake ka povezivanju pametnih i poslovnih l judi u regi j i . Pametnih kažem zato jer su svjesni kako je nekad dobro spustit i svoj ego da bi postigl i (veći) uspjeh. Ne
samo vlast itog. Sl i jedit će konkretnij i koraci, a c i l j je da imamo od takvog povezivanja svi kori st i . Znači i bol ju poslovnu okolinu u regi j i .
I opet smo kod t imskog rada. S nj ime se nesvjesno susreć emo skoro na svakom koraku. Na kraju pogledajmo djel ić privredne djelatnosti : bez novinara ne bi bi lo priča, a bez nj ih naši č itaoci ne bi dobil i informacije, one koje utječu na nj ihovo poslovanje i ž ivot . Te vi jest i ne bi mogli pripremati bez naših partnera koji su u tome vidjel i mogućnosti za dobar projekt , a mi mogućnost da preko nas svojim uslugama i proizvodima dođu do više kupaca, znači onih koji traže informacije koje nudimo. Sve se vrt i u krug.
Zato nema boljeg osjećaja nego kad pobjedi t im. Na dobrom smo putu, iako ima do c i l ja još popril ično. Međutim, u obzir dolazi samo pobjeda do koje ćemo zajedno. Što više nas bude, lakše će bit i .
Šta o Biznis plus vijestima misle čitaoci?Hrvat i Slovenac odlični su partneri, a obojica najviše vole italijanskoVeliki trgovac prilika je za regijuPrilike na KosovuUnija poslodavaca Srbije zahtijeva brze promjeneMakedonija ne smije više podupirati samo primarnu proizvodnjuZagrebačka berza: EU nije čarobni štapićKo u slobodno vrijeme više misli na posao?Violeta nakon osvajanja regije nastavlja svoj pohodKad procvjeta trgovina, s njom će i HrvatskaPrivrede u regiji moraju više sudjelovatiGdje po jeftinije gorivo i cigareteGorenje u Srbiji još vidi mogućnosti za rastKad se sretnu superpotrošačiArgeta, Donat i Cedevita s »made in EU« za proširenje izvan regijeDa li ste »sjevernjak« ili »južnjak«?
Sadržaj Uvodnik
48
1013141618192022242728313234
Direktor i urednik: Nedžad Šadić/Vildana Selimbegović
Urednik priloga: Mladen Miković
Adresa: Oslobođenje d. o. o., Džemala Bijedića 185, Sarajevo
Telefon: +387 33 276 900 I E- mail: [email protected]
Kompjutorski prijelom: Irena Buha Marolt
Naslovnica: Irena Buha Marolt, Maša Marolt Pečjak
Mladen Mikov i ć I vođa pro jek ta B izn i s p lus
Nema boljeg osjećaja nego kad pobjedi tim
Želimo vam približiti dio sadržaja regionalnog portala medijskih partnera iz šest država s korisnim informacijama, koje (nekad) utječu na poslovanje, prilikama za nove poslove i zaposlenja te zakonodavnim promjenama.
Budite prvi, saznajte više od drugih; prijavite se na besplatni dnevni newsletter na www.biznis-plus.com.
BIznis plus je zajedničko djelo medijskih partnera.
4 I www.biznis-plus.com 5
Biznis plus je pouzdan izvor poslovnih informacija iz država nekadašnje Jugoslavije.
Omogućava mi da se na jednom mjestu upoznam s poslovnim događajima u regiji, koji mogu često utjecati na posao u Crnoj Gori, gdje radim. Bez obzira na to radi li se o Etihadovoj kupovini Jat Airwaysa ili uspješnosti turizma u Hrvatskoj, ti događaji utječu na privredu Crne Gore.
Edin Seferović, izvršni direktor američke trgovinske komore AmCham u Crnoj Gori
Ideja je svakako dobra i medijski partneri tog projekta su garancija da su informacije pravilne i pravovremene.
Takvi portali obično imaju dvije zadaće. Prva je donositi informacije u realno vrijeme, posebno one koje utječu na kratkoročne poslovne odluke. Druga je obavještavati o dugoročnim kretanjima i, prije svega, planovima preduzetnika i preduzeća, ali i nosilaca političkih odluka. Mislim da bi trebalo kod posredovanja informacija još više pozornosti posvetiti čitaocima, da im vijesti ne bi uzele previše vremena, znači uključiti više grafičkih elemenata. No, svakako se takav portal ne bi smio ograničiti samo na razmjenu informacija, nego bi trebao vremenom postati platforma za međusobno komuniciranje i sklapanje poslova.
Vladimir Gligorov, ekonomist i saradnik Bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije
Šta o Biznis plus vijestimamisle čitaoci?
S v e važne vije-
sti iz regije na jednom mjestu… uređeno, bez odugovlačnja i s većim fokusom na važnim i korisnim informacija-ma.
Đorđi Petrušev, izvršni direktor Vinarske udruge iz Makedonije
Biznis plus, u usporedbi s prosjekom, djeluje svježije. Sviđa mi se dizajn
stranice, a što se tiče vijesti razlikuje se od sličnihportala jer obuhvata i prognoze, statistike, analize i slično.
Igor Gavran, makroekonomski analitičar Vanjskotrgovinske komore BiH
Biznis plus pratim redovno jer je odabir tema dobar, vijesti su aktualne i na jednom mjestu nudi mi se pregled najvažnijih
događaja u regiji. Već brzi pregled svakodnevnog newslettera omoguća-va mi da sam, uz minimalnu potrošnju vremena, upoznat s poslovnim smjernicama u regiji.
Ljubo Jurčić, profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu
Zvonko Ivanušič, predsjednik Uprave Pozavarovalnice Sava
Za grupu Sava Re, koja ima svoje firme u većini država zapadnog Balkana, Biznis plus,
koji pokriva poslovne vijesti s ovih prostora, dobrodošao je dodatni izvor informacija. Mi, koji odlučujemo u pojedinim poduzećima grupe, tako smo redovno upoznati s događanjima na pojedinim tržištima, što nam daje i
cjelovit pogled na privredne i političke uvjete na tom geografskom području.
I vi ste pozvani da primate besplatne regionalne vijesti Biznis plusa. Na primanje vijesti prijavite se na www.biznis-plus.com
Budite prvi, saznajte više od drugih.Više informacija: +387 33 276 900 I [email protected]
6 I www.biznis-plus.com 7
Biznis plus newsletter Prijavite se na besplatni dnevni newsletter na:
www.biznis-plus.com
Budite prvi, saznajte više od drugih!
Prijatelji Biznis plusa:
8 I www.biznis-plus.com 9
Hrvat i Slovenac odlični su partneri, a obojica najviše vole talijansko
Čije proizvode najčešće kupuje stanovnik država regije i kome najčešće prodaje svoje
Da Slovenija bilježi gotovo tri četvrtine robne zamjene s EU i da je Njemačka Sloveniji najveći trgovinski partner, cvrkuću i vrapci na grani. Međutim, ako pogledamo koliko je stanovnika u svakoj zemlji, dakle korisnika njihovih, odnosno naših proizvoda, situacija je dosta drugačija. Zato nas je zanimalo ko kome najviše proda i koliko su tržišta u bivšoj zajedničkoj državni važna u odnosu na tržišta EU.
Slovenija je lani s Njemačkom imala osam i po milijardi eura robne razmjene, s Austrijom pola manje. Međutim, njemačko tržište je, mjereno prema broju stanovnika, od austrijskog gotovo deset puta veće. Tako su Slovenac i Nijemac prosječno razmijenili dobrih 100 eura robe, dok su Austrijanac i Slovenac razmijenili u prosjeku četiri puta više, tačnije za 411 eura. Tako je Austrijanac Slovencu, s obzirom na broj stanovnika u obje zemlje, najveći trgovinski partner. Slovenac je Austrijancu u prosjeku prodao za 205 eura svojih proizvoda, a najviše Hrvatu, i to za 305 eura, nešto više nego Austrijancu i Italijanu zajedno.
Slovenac u prosjeku najviše uzima italijansku robu, nju je, naime prošle godine kupio za skoro dvije hiljade eura, nekoliko eura više nego njemačku. U regiji, u zemljama zapadnog Balkana (bez Albanije), odnosno država bivše Jugoslavije, Slovenac je najviše kupovao hrvatsku robu (za gotovo 460 eura), a s obzirom na malu površinu država, najveću robnu razmjenu bilježio je s Crnom Gorom (za 175 eura).
Crnogorcu najvažiji stanovnik regije, Srbinu od svih najmanjeDok Crnogorac u prosjeku stanovniku iz regije izvozi gotovo 68 posto svog izvoza, Srbin izvozi samo oko 14 posto. Potonji, naime, dvostruko više izvozi u EU, gdje je Srbiji najveći partner Njemačka, a najveći, inače, Rusija. Slovenac stanovniku iz regije izvozi 14 posto svog izvoza, Makedonac, odnosno Kosovar gotovo četvrtinu svog, Hrvat 29 posto, a Bosanac za 10 postotnih bodova više svoje.
Glas o proizvodima iz regije čuje se po cijeloj regiji, ali ne toliko daleko u EUDok je Slovenac na više od pola milijarde ljudi velikom tržištu EU tamošnjem stanovniku u prosjeku prodao za skoro 30 eura robe, jednom od 20 miliona stanovnika u regiji u prosjeku je pro
dao za 145 eura robe iz Slovenije. I robna zamjena Slovenca sa stanovnikom regije u odnosu na stanovnika EU triput je veća. S druge strane, Slovenac je prosječno od građanina EU kupio za više od 8.100 eura proizvoda, odnosno gotovo deset puta više nego od stanovnika iz regije.
Hrvat u prosjeku »nije lud« toliko za proizvodima EU, jer kupi od stanovnika iz EU (bez Slovenije) za manje od 2.100 eura robe, odnosno tek pet puta više od stanovnika regije (zajedno sa Slovenijom). Hrvatu je stanovnik regije još važniji od stanovnika EU, jer prvom proda 17 puta više nego drugom. Najveći trgovinski partner Hrvatske je, inače, Italija, a Hrvat ima u prosjeku najveću robnu razmjenu sa Slovencom.
Bosanac u prosjeku još manje kupuje proizvode od stanovnika EU, i to tek za 37 posto više od onoga što kupi od stanovnika regije. Potonjom proda 22 puta više nego prvom i s njim bilježi 17 puta veću robnu razmjenu nego s ostalima.
Crnogorca i Kosovara, s obzirom na njihovo trgovanje sa stanovnikom EU, još manje oduševljavaju njegovi proizvodi nego Bosanca. Stanovnik Kosova je, naime, kupio tek 13 posto više proizvoda od stanovnika u EU od onih koje mu je prodao stanovnik iz regije. Stanovnik EU još manje je uspješan kod Crnogorca. Potonji je, naime, jedini iz regije koji u prosjeku više kupuje robu iz regije nego iz EU. Crnogorac, naime, najviše kupuje od Srbina (29 posto) i tek nešto više od stanovnika EU. Crnogorac stanovniku regije proda čak 76 puta više nego stanovniku EU, Kosovar »tek« 15 puta više. Robna razmjena Crnogorca je sa stanovnikom iz regije tako 39 puta veća od zamjene sa stanovnikom s područja EU, a robna razmjena Kosovara 20 puta veća.
Makedoncu i Srbinu od gornja dva su nešto više omiljeni proizvodi koje im prodaje stanovnik EU. Prvi, naime, od stanovnika iz EU vrijednosno uvozi četiri puta više proizvoda od stanovnika iz regije, a Srbin pet puta više. S druge strane, Makedonac proda vrijednosno 10 puta više proizvoda stanovniku regije, a Srbin 17 puta više nego stanovniku EU. Robna razmjena sa stanovnikom regije u prosjeku je vrijednosno sedam puta veća od razmjene sa stanovnikom EU.
Razmjeri će se nešto promijenitiS obzirom na ulazak Hrvatske u EU i izlazak iz CEFTA, može se očekivati da će se omjeri u robnoj razmjeni u regiji nešto promijeniti. Koliko i u čiju korist, objavit ćemo odmah kada budu poznati podaci o robnim razmjenama država za ovu godinu.
Blješka: U analizi smo gledali područje EU i države zapadnog Balkana bez Albanije, znači države nekadašnje Jugoslavije. Sloveniju za potrebe analize za ovaj članak nismo brojali kao članicu EU, jer nas je zanimalo koliko je povezana sa spomenutim područjem i obrnuto. Ni Hrvatsku nismo ubrojali u EU, jer su podaci za 2012. godi-nu, kada je još bila članicom CEFTA iz kojeg je istupila ulaskom u EU. U CEFTA su ostale BiH, Srbija, Crna Gora, Kosovo, Makedonija i Albanija. Za svaku državu u obzir su uzeti podaci njenog statističkog ureda, što znači da su moguće međusobne valutne razlike, odnosno različiti izračuni zbog različitih razmatranja carina i poreza.
Izvori: Svjetska banka i statistički uredi Slovenije, Hrvatske, BiH, Kosova, Crne Gore, Srbije i Makedonije
Slovenac stanovniku zapadnog Balkana proda pet puta više nego stanovniku EU
Slovenac:• lani izvozio za 10.173 EUR, uvozio za 569 EUR više
• najviše kupovao talijansko (1.974 EUR)
• najviše prodao Hrvatu (305 EUR)• najveću robnu razmjenu imao je s Austrijancem (411 EUR), a na području
zapadnog Balkana i Slovenije s Crnogorcem (175 EUR)• stanovniku zapadnog Balkana prodao je pet puta više nego stanovniku EU, a od
posljednjeg je kupio deset puta više nego od prvog• robna razmjena po stanovniku sa zapadnim Balkanom bila je triput veća nego
s EU
Hrvat:
• lani izvozio za 2.182 EUR, uvozio 1.489 EUR više• najviše kupovao talijansko (615 EUR)• najviše prodao Slovencu (403 EUR)
• najveću robnu razmjenu imao je sa Slovencem (275 EUR), a na području zapadnog Balkana sa Bosancem (220 EUR)
• stanovniku zapadnog Balkana i Slovenije prodao je 17 puta više nego stanovni-ku EU, a od posljednjeg je kupio pet puta više nego od prvog
• robna razmjena po stanovniku sa zapadnim Balkanom i Slovenijom bila je osam puta veća nego s EU
Bosanac:
• lani izvozio za 1.071 EUR, uvoziO 1.008 EUR više• najviše kupovao hrvatsko (300 EUR)• najviše prodao Srbinu (202 EUR)
• najveću robnu razmjenu imao je s Hrvatom (211 EUR), a na području EU sa Slovencem (128 EUR), odnosno Austrijancem (49 EUR)
• stanovniku zapadnog Balkana i Slovenije prodao je 22 puta više nego stanovni-ku EU, a od posljednjeg je kupio 37 posto više nego od prvog
• robna razmjena po stanovniku sa zapadnim Balkanom i Slovenijom bila je 17 puta veća nego s EU
Srbin:
• lani izvozio za 1.217 EUR, uvozio 819 EUR više• najviše kupovao njemačko (132 EUR)• najviše prodao Crnogorcu (500 EUR)
• najveću robnu razmjenu imao je s Bosancem (57 EUR), a na području EU sa
Slovencem (43 EUR), odnosno Mađarom (29 EUR) • stanovniku zapadnog Balkana i Slovenije prodao je 17 puta više nego stanov-
niku EU, a od posljednjeg je kupio pet puta više nego od prvog • robna razmjena po stanovniku sa zapadnim Balkanom i Slovenijom bila je 39
puta veća nego s EU
Crnogorac: • lani izvozio za 580 EUR, uvozio 2.299 EUR više• najviše kupovao srpsko (843 EUR) • najviše prodao Hrvatu (19 EUR)
• najveću robnu razmjenu imao je sa Srbinom (78 EUR), a na području EU sa Slovencem (38 EUR), odnosno Grkom (14 EUR)
• stanovniku zapadnog Balkana i Slovenije prodao je 76 puta više nego stanov-niku EU, a od posljednjeg je kupio 28 posto manje nego od prvog
• robna razmjena po stanovniku sa zapadnim Balkanom i Slovenijom bila je 39 puta veća nego s EU
Makedonac: • lani izvozio za 1.509 EUR, uvozio 944 EUR više• najviše kupovao grčko (304 EUR) • najviše prodao Kosovaru (169 EUR)
• najveću robnu razmjenu imao je s Kosovarom (85 EUR), a na području EU s Grkom (58 EUR), odnosno Bugarom (57 EUR) i sa Slovencem (42 EUR)
• stanovniku zapadnog Balkana i Slovenije prodao je 10 puta više nego stanov-niku EU, a od posljednjeg je kupio četiri puta više nego od prvog
• robna razmjena po stanovniku sa zapadnim Balkanom i Slovenijom bila je sedam puta veća nego s EU
Kosovar: • lani izvozio za 149 EUR, uvozio 1.232 EUR više• najviše kupovao njemačko (166 EUR) • najviše prodao Crnogorcu (26 EUR)
• najveću robnu razmjenu imao je sa Makedoncem (81 EUR), a na području EU sa Slovencem (16 EUR) odnosno Grkom (8 EUR)
• stanovniku zapadnog Balkana i Slovenije prodao je 15 puta više nego stanov-niku EU, a od posljednjeg je kupio 13 posto više nego od prvog
• robna razmjena po stanovniku sa zapadnim Balkanom i Slovenijom bila je 20 puta veća nego s EU
www.biznis-plus.com
Timski rad medijskih partnera Business.hr, Finance,Kapital, Novi magazin, Oslobođenje i Vijesti
10 I www.biznis-plus.com 11
Veliki trgovacprilika je za regijuČlanica Uprave Mercatora Stanka Pejanović nada se da će udruživanje trgovaca u regiji slijediti udruživanje konditora
»Agrokor i Mercator moraju iz postupka udruživanja izaći puno stabilniji, s jasnim konceptima i boljim rezultatima, koji donose pogodnosti za sve – zaposlene, države, partnere i potrošače,« kaže naša sagovornica Stanka Pejanović, članica Uprave Mercator trgovine u jugoistočnoj Evropi i direktorica srpske firme najboljeg susjeda Mercator-S.
Da li su strahovi o diskriminaciji proizvođača u pojedinačnim državama, koji se javljaju uz najavljeno udruživanje Agrokora i Mercatora, neosnovani?Sa psihološkog stajališta svaka promjena izaziva strah poslovnih partnera, zaposlenih. To je normalna pojava. Drugačije je ako gledamo na ciljeve i na to kakve su mogućnosti takvog preuzimanja – bez obzira na to ko su njegovi sudionici. S te strane nema nikakvih razloga za strah. Iz ovog postupka moramo izaći mnogo stabilniji, s jasnim konceptima i boljim rezultatima, koji donose pogodnosti za sve – zaposlene, države, partnere i potrošače. Ozbiljni poslovni subjekti svoju poslovnu filozofiju ne grade na uzimanju u obzir samo vlastitih interesa.
Dobavljači moraju razmišljati gdje su po kvalitetu i mogućnostima da se ne bi, recimo, dogodilo da domaći proizvođači krompira ni u desetom mjesecu ne bi mogli zadovoljiti potrebe srpskog tržišta… Uvijek je na prvom mjestu zadovoljavanje potreba korisnika jer od toga živimo.
Mnogo se čuje o važnosti ugovora o sudjelovanju preduzeća u postupku preuzimanja. Zašto?Važno je da svi sudionici doprinose tome da ovaj proces završi što kvalitetnije, pa će tako naša energija u tom razdoblju biti usmjerena na postizanje pozitivnih ovogodišnjih rezultata. Brojna preuzimanja nakon plaćanja dogovorene cijene nisu uspješna zbog potcjenjivanja takozvanih mekanih djelova. Oni se odnose na stepen kompatibilnosti korporativnih kultura i oblikovanje strategije razvoja robnih marki nakon preuzimanja. Tu vidim najveći izazov.
Dok ne dobijemo dozvole protivmonopolnih komisija i ne ispune se svi uvjeti iz sklopljenog ugovora, ne smijemo sudjelovatis Agrokorom u dijelu povezanim s našim poslom. Dok traje faza prodaje, Mercator neće mijenjati svoju politiku prema zaposlenim, korisnicima i poslovnim partnerima.
U Srbiji Mercator, Roda i Agrokorova Idea imaju svako svoje kupce. Da li će potrošači nakon udruživanja negativno osjetiti promjene u razno-likosti ponude koju ima svaka od ovih marki?Svaka tako velika transakcija mora donijeti sinergije, inače ne ma smisla. Od zajedničkih sinergija najveću će korist imati po trošači. Roda je već, otkad ju je Mercator preuzeo od Rodićevih, dobar primjer da promjena vlasništva nije povezana s opstankom, jačanjem i razvojem na jednom tržištu. Roda ima svoje stran ke neprekidno već 20 godina.
Koje nepoznanice bi mogle ugroziti taj postupak?Iznenađenja ne očekujemo, sad je problem samo vrijeme, odnosno kada ćemo od protivmonopolnih komisija dobiti dozvole. U Mercatoru uporedno s prodajom teče finansijsko i poslovno prestrukturiranje. S bankama smo potpisali sporazum o prestrukturiranju kredita, nastavljamo i sa strategijom koja se temelji na četiri stuba: optimizacija, fokus, rast i profitabilnost.
Prije godinu i po Agrokor je za Mercatorovu dionicu nudio 221 eura,
sada 120. Da li kao članica ondašnje i sadašnje Uprave mislite da ste pravi trenutak prodaje propustili?Vlasnici su uvijek imali mogućnost slobodne procjene kada proda ti svoje dionice.
Pojavljivale su se špekulacije da je prijašnja Uprava, koju je vodio Žiga Debeljak, bila protiv prodaje.Zakon o dioničkim društvima tačno određuje nadležnosti Uprave i Nadzornog odbora te prava vlasnika. Uprava nema na izbor
Moramo razgovarati racional-no, znači na osnovu činjenica i vizije budućnosti regije u kojoj živimo. Ako uklonimo osjećaje,
kao dio folklora poslovanja na Balkanu, iz priče o tome iz kojeg dijela regije dolazi kupac Mercatora i pitamo se da li je po-trebno udruživanje trgovine u regiji, moj je odgovor potvrdan. To novo trgovačko poduzeće moglo bi postati lokomotiva koja će uspostaviti jednaka načela moderne trgovine u regiji.
Stanka Pejanović, članica Uprave Mercator trgovina u jugoistočnoj EvropiNovi
Maga
zin
>>
www.biznis-plus.com
Za bolju informiranost privrednika koji djeluju u regiji
12 I www.biznis-plus.com 13
Koliko »domoljuba« kupuje kod najboljeg susjedaNa srpskom tržištu, među kupcima koji radije kupuju domaće proizvode, petina jeonih koji svoju kupovinu obavljaju u Mercatoru. Dok je takvih u Hrvatskoj za dva postotna boda manje, u Sloveniji ih ima daleko najviše. Kod nas, naime, 53 posto kupaca koji radije biraju domaće proizvode iste kupuju kod najboljeg susjeda.
Istraživanje je pripremio Institut za istraživanje tržišta i medija Mediana u spomen-ute tri države, u njega je bilo uključenih 14.500 osoba.
nijednu mjeru kojom bi spriječila kupoprodajni ugovor između kupca i prodavača.
Kada je Mercator prije 11 godina ulazio na srpsko tržište, domolju-bi su tvrdili da na policama neće biti srpskih proizvoda. Sada se bo-je da će Agrokor davati prednost hrvatskim. Kako je postupao Mer-cator sve ove godine?Isprva je bilo na Mercatorovim policama više robe iz Evrope i regije. Ali u tom su se razdoblju stvari promijenile i robne marke domaćih proizvođača su ojačale. Važna je bila kupovina Rode, koja je na svojim policama imala 70 posto domaćih proizvoda. Danas je razlika u ponudi oblikovana, prije svega, s obzirom na lokaciju, odnosno ciljnog kupca.
No, tu bih započela drugo pitanje: koliko je srpski potrošač uopće vjeran proizvodima koji se proizvode u Srbiji i kakva je percepcija srpske proizvodnje, kakvu snagu ima made in Serbia i da li je najvažnija cijena, bez obzira na državu proizvodnje?
Kako sami ocjenjujete vjernost srpskog potrošača?Uz krizu pada vjernost trgovinama i robnim markama. Tu je velika prilika za Rodu, koja je domaća robna marka. Nije ništa dugačija od marki Smoki ili Plazma, koje imaju drugog vlasnika, ali su uprkos tome nezamjenjive srpske robne marke.
Ima li Mercator za svoju vlastitu robnu marku proizvođače u Srbiji?Oko 70 posto proizvoda naše robne marke proizvodi se u Srbiji. Za nas radi oko 80 domaćih proizvođača, i to ne samo za srpsko tržište, nego za cijelu regiju.
Vlasnik Agrokora Ivica Todorić najavio je da će se Agrokor maknuti sa srpskog tržišta i sve njihove objekte preuzet će Mercator. Da li su već poznati detajli i da li će Mercator onda imati monopol?U srpskoj protivmonopolnoj komisiji sjede stručnjaci od kojih očekujemo da odrede metodologiju za procjenu tržišnog udjela i zatim na vrijeme odluče. U interesu svih je da što prije dobijemo odobrenje komisija u regiji i zato vjerujem u podršku svih nadzornih organa.
Do sada smo pratili tržišne udjele koje imaju veći konkurentski trgovci u Srbiji – Idea, Delez, Univereksport, DIS, Metro, Interex. U posljednjem kvartalu prošle godine, prema poocjenama GFK, Mercator, Roda i Idea su imali zajedno najviše 12,9 posto srpskog tržišta.
Govori se da će u upravi nove regionalne trgovačke kompanije sje-diti dva predstavnika iz Slovenije te po jedan iz Srbije i BiH. Da li su vama ponudili tu poziciju?
O tome nismo razgovarali, ali očekujem da ćemo razgovarati, prije svega, o ekipi koja će bit odgovorna za Srbiju i Crnu Goru, o konceptu kako će se odvijati razvoj, kako će bit usklađene odgovornosti i ovlasti.
Da li bi se moglo to preuzimanje u trgovini po sistemu plimnog va-la prenijeti i u proizvodni dio privrede u regiji?Prije svega bih željela da se udruže srpski konditori, i ova bi grana bila jača. Imamo prekrasne proizvođače, ali su svi, kako bi izgurali druge, povećali raznovrsnost svoje proi zvodnje. Mislim da je krajnje vrijeme da se udruže. Kada pogledate na trgovačke police, vidite 25 vrsta napolitanki i upitate se da li je to potrebno i nije li bolje imati šest snažnih robnih marki. Tako bi povećali opseg proizvodnje, postali jači na tržištu, imali kvalitet za evropsko tržište. Višak sredstava bi, recimo, mogli usmjeriti u proizvodnju proizvoda bez transmasnih kiselina, koje su apsolutna nužnost zdrave ishrane i uvjet za mjesto na tržištu EU. To bi vodilo u segmentaciju proizvođača na one koji proizvode robne marke i one koji su specializirani za proizvodnju vlastitih robnih marki.
Kako komentirate optužbe o velikim trgovačkim maržama?Ovaj stereotip najlakše razbijemo ako pogledamo bilance cijelog lanca dobavljača i pregledamo koliko tko zaradi te s kakvim troškovima posluje. Mi smo prošlu godinu završili s 0,9 postotnim profitom, a da ne računamo valutne razlike koje su iznosile devet miliona eura. Konkurentne maloprodajne cijene naša su nužnost. Zato sve vrijeme tražimo prostora u neprestanoj optimizaciji i odgovornom postupanju.
Prilike na Kosovu Pazite da dobro osigurate svoja potražva-nja i raspitate se o poslovnim partnerimaNegdje krajem ljeta ili početkom jeseni Slovenija na Kosovo šalje novog veleposlanika Miljana Majhnog, koji sada vodi sektor za ekonomsku promociju u Ministarstvu vanjskih poslova. Hoće li uspjeti potaknuti poslovnu saradnju između dvije zemlje? Gdje su prilike za veći biznis slovenskih poduzeća na Kosovu? Za sada su tamo prisutne velike firme, i Telekom Slovenije (TS), koji je već opekao prste, ali se, barem kako tvrde, oporavlja.
»Slovenska preduzeća, zahvaljujući poznavanju poslovnog okruženja imaju određene prednosti kod poslovanja na Kosovu,« kažu u Ministarstvu vanjskih poslova. U privrednoj saradnji za sada prevladavaju osiguranje (tamo je npr. prisutna Sava Re), bankarstvo (NLB), telekomunikacije i obrazovanje.
Gdje su prilike i poteškoće Prilike se otvaraju uglavnom u područjima obrazovanja i sudjelovanja u projektima koje finansira međunarodna zajednica, kažu u Ministarstvu: Prilika ima također u području projektovanja (građevinarstvo koje je, nažalost, kod nas sada u vrlo lošem stanju, op. a.), u poljoprivrednom sektoru (izgradnja staklenika, nasada voća i vinove loze, stočarstvo i plantažni uzgoj ljekovitog bilja), u sektoru informacijskokomunikacijskih tehnologija, u području turizma, energetike...
Problemi s kojima se suočavaju naši privrednici su veliki sudski zaostaci u rješavanju privrednih sporova. Kod poslovanja na Kosovu treba biti svjestan i finansijske nediscipline. Dakle: osigurajte finansijska potraživanja, savjetuju u Ministarstvu. Također, dobro upoznajte svoje poslovne partnere, kažu preduzetnici.
TS je najveći slovenski investitorTS, koji na Kosovu ima operatera Ipko, na ovom tržištu je dosad uložio 230 miliona eura, što je najveća strana investicija u zemlji. Kažu da se poslovanje poboljšava, da imaju već pola miliona korisnika. Ipko je u prvom tromjesečju ove godine broj mobilnih korisnika povećao za 27 posto. Prošle godine njegovi su prihodi iznosili 70 miliona eura (dvije godine prije 66 miliona).
Povećanje prodaje na ovom tržištu za prošlu godinu bilježe i u Petrolu (10,7 miliona eura ili 26 posto više nego pretprošle godine). Na Kosovu se, kako kažu, jača i Pivovarna Laško.
86miliona eura vrijednost je robe koju smo prošle godine izvezli na Kosovo.
1,6miliona eura vrijednost je robe koju smo prošle godine uvezli s Kosova.
Kosovo u brojkama
Kosovo se smatra jednom od najmanje razvijenih evropskih zemalja. Stopa nezaposlenosti je oko 45 posto, mjesečne bruto plate su u rasponu od 350 do 400 eura (puno se radi na crno, kažu poznavaoci). Prošlogodišnji bruto domaći proizvod (BDP) iznosio je oko 4,8 milijarde eura (slovenski oko 35 milijardi). Važno je da je BDP rastao (prošle godine za oko 3,8 posto). Kosovo ima 1,8 miliona stanovnika, također ima mnogo iseljenika uglavnom u Njemačkoj, Švic-arskoj i sjevernim evropskim zemljama.
Hoće li slovenski privrednici više ulagati na Kosovo? Prilika ima - i u ener-getici, poljoprivredi te građevinarstvu. Nažalost, mnogi su naši veći građevinari propali.
Aleš B
eno
www.biznis-plus.com
Čitaju ga u više od 2.000 preduzeća
14 I www.biznis-plus.com 15
Predlažu reforme kojima će se povećati zaposlenost, pojeftiniti hrana i povećati konkurentnost privrede
Da je Srbija prije svjetske ekonomske krize provela reforme radnog zakonodavstva i uvela fleksibilne oblike zapošljavanja, s obzirom na to kolike su potrebe poslodavaca, 275.299 radnika ne bi izgubilo posao, kažu u Uniji tamošnjih poslodavaca, koji od vlasti zahtijevaju reforme bez odgađanja.
Dodaju kako bi država, ako bi reformirala odredbe u trgovini, od kojih bi trebalo brojne ukinuti, trgovcima godišnje uštedila 107,8 miliona eura. To bi, prema njihovom uvjerenju, dovelo do osjetnog sniženja maloprodajnih i veleprodajnih cijena prehrambenih proizvoda. Istovremeno, u Uniji upozoravaju da bi svako treće tamošnje poduzeće povećalo plate zaposlenima ako bi država smanjila porezna opterećenja prihoda sa 60 na 40 posto.
To su tri glavna zaključka njihove analize o zahtjevamaprivrede za hitne reforme zakonodavstva u koju su bila uključena 202 tamošnja mala, srednja i velika poduzeća između trećeg i petog mjeseca ove godine. To će bit polazna tačka javne debate o nužnosti promjena, koja će početi danas. Njome će poslodavci, USAID, talijanska Confuindustrija u Srbiji, predstavnici njemačke privrede u Srbiji, Privredna komora Srbije te druga privredna udruženja pokušati uvjeriti tamošnja ministarstva i poslanike da što prije počnu provoditi spomenute reforme.
Zbog sadašnjih uvjeta sve više rada na crno»Velika opterećenja troškova rada, odnosno zajednički porezi idoprinosi na prihode, te zastario Zakon o radu, koji ne odgovara potrebama savremene tržišne privrede, glavni su razlozi za brz pad zaposlenosti i povećanje rada na crno,« kažepredsjednik Unije Nebojša Atanacković.
Unija poslodavaca tako u prijedlogu, koji su pripremili Vladi Ivice Dačića, između ostalog predlaže:+ zapošljavanje na određeno vrijeme produžiti s jedne na tri godine,+ da se uklone obavezne isplate otpremnina tehnološkom višku radnika za cijelo vrijeme trajanje radnoga vijeka i zamijene ih otpremnine samo za razdoblje koje su odradili u firmi iz koje su ih otpustili,
+ uvođenje mogućnosti zapošljavanja na kraće radno vrijeme od osam sati,+ skraćenje predugih službenih postupaka za zapošljavanje i otpuštanje, jer sada ima mnogo suvišnih akata i rokova,+ dozvolu uvođenja dužeg radnog vremena od produženog za najviše osam sati sedmično, sa čime se mora zaposlenik složiti,+ podjelu godišnjeg odmora na dva djela,+ mogućnost da se zaposlena žena prije isteka porodiljskog dopusta može vratiti na radno mjesto ako to sama želi i radi polovično radno vrijeme,+ uvođenje prava zaposlenih na nagrade i bonuse. U Uniji su uvjereni da će kratkoročni učinci reforme radnog zakonodavstva biti niži troškovi poslovanja, osjetno smanjenje broja administrativnih postupaka, lakše upravljanje ljudskim resursima u preduzećima, novi sistem stimulacije zaposlenih i više zapošljavanja mladih te starijih od 45 godina. Među dugoročnim učincima navode uštede kod zapošljavanja, što bi mogli preusmjeriti u investicije i otvaranje novih radnih mjesta, smanjenje nezaposlenosti te postavljanje odnosa među poslodavcima, sindikatima i zaposlenima na realne ekonomske temelje.
Zbog neodgovarajućih trgovinskih zakona 19 hiljada radnih mje-sta manjePoslodavci zahtijevaju i reformu trgovinskog i inspekcijskog zakonodavstva. Kažu da bi pomoću tih mjera snizili troškove poslovanja u tom sektoru, znači da bi promijenili obavezne odredbe koje se odnose na:– kurs higijenskog minimuma zaposlenih,– kurs prve pomoći zaposlenih,– ocjenu rizika radnog mjesta za svaku poslovnu jedinicu,– brise radnih površina,– nacrt protivpožarne zaštite,– povremeno provjeravanje mikroklimatskih uvjeta za rad u manjim prostorima,– mjerenje prikladnosti osvetljenja na svakih 50 kvadratnih metara,– troškove suvišne i neažurne administracije.
Kažu da svi ti troškovi firme koštaju 107,8 miliona eurai pojedu barem 19.113 radnih mjesta u trgovskom sektoru. Istovremeno, osjetno utječu na cijene prehrambenih proizvoda koje su među višim u regiji.
Unija poslodavaca Srbije zahtijeva brze promjene
Kod inspekcijskih pregleda uveli bi jednostavan i učinkovit elektronski sistem za pritužbe protiv rada inspektora.
Za manje opterećenje troškova rada koje je jednako kao u Sloveniji»Svaka vlada koja želi izaći iz krize morat će maksimalno štedjeti kod svojih troškova i troškova javnog sektora, te istovre
meno, rasteretiti provredu, upozorava Atanacković. Poslodavci zato od zakonodavaca zahtijevaju i smanjenje troškova rada sniženjem poreza i doprinosa na plate sa 60 posto neto prihoda na 40. To je u Srbiji jednako kao u Sloveniji, Danskoj, Španiji i Hrvatskoj, te osjetno više nego u Poljskoj, Slovačkoj, Makedoniji i Albaniji.
Od glavnih igrača na poltičkoj sceni očekujemo da konačno počnu vladati po načelima do-
brog menedžerskog upravljanja i odlučno uvedu već odavno zakašnjele reforme.
Novi
Maga
zin
Nebojša Atanacković, predsjednik Unije poslodavaca Srbije
www.biznis-plus.comSve vijesti pripremaju lokalni novinari
16 I www.biznis-plus.com 17
Makedonija ne smije više podupirati samo primarnu proizvodnjuDirektor vinarije Stobi Dane Jovanov o mogućnostima koje bi trebala iskoristiti Makedonija i svojim planovima u vinarstvu
»Proizvodimo vrhunska vina, povećali smo ulaganja u promociju naše ponude vina i s vinarskim turizmom, zapravo, stalno obrazujemo svoje posjetitelje o usavršenoj i civiliziranoj konzumaciji vina,« kaže direktor vinarije Stobi Dane Jovanov.
Kako ocjenjujete makedonsko vinarstvo?Makedonija godišnje proizvodi oko 100 do 120 miliona litara vina i oko 80 posto proizvedenih količina otpada na izvoz. Mi se želimo deklarirati kao zemlja vina, međutim, ako pogledamo statistiku konzumacije vina po stanovniku, shvatit ćemo da su brojke obeshrabrujuće – samo sedam litara po stanovniku. Ukoliko usporedimo sa Slovenijom, koja je po površini lozovih nasada, proizvodnji vina i broju stanovnika slična Makedoniji, vidjet ćemo da tamo potrošnja iznosi oko 50 litara po glavi stanovnika, što praktično znači da cijelu godišnju proizvodnju konzumiraju sami. Razloga za ovakvo stanje ima više, jedan je taj što su vina makedonskih vinarija koja se prodaju precijenjena, odnosno imaju nerealno visoku cijenu.
I kako ste na to odgovorili u vašem preduzeću?Mi smo odlučili voditi politiku fer cijena (best buy) s ciljem da vino opet bude dostupno svim građanima, a da se pri tom ne pravi kompromis sa kvalitetom. To je moguće budući da se naša ukupna proizvodnja vina bazira isključivo na vlastitim lozovim nasadima, gdje provodimo strogu kontrolu svakog koraka proizvodnje – od njive do čaše. Odlučni smo postati vodeća firma za proizvodnju i prodaju kvalitetnih i vrhunskih vina ne samo u Makedoniji već i u susjedstvu, te postati prepoznatljivi i na međunarodnom tržištu vina.
Gdje vidite sinergije i mogućnosti za saradnju s drugim preduzećima iz regije? Jeste li već s kojim sarađivali s ciljem zajedničkog nastupa na trećim tržištima?Stobi regionalno sarađuje s brojnim poduzećima iz Srbije, Hrvatske, Slovenije, prije svega, na tehničkoj razini, dok u sadašnjim uvjetima vođenja preduzeća, nažalost, smatram da je još prerano govoriti o zajedničkom nastupu na trećim tržištima. No, to je nešto čemu trebamo ubuduće posvetiti više pažnje, kao jednom od mogućih odgovora na globalizirano poslovanje.
Koja zemlja u regiji će, prema Vašem mišljenju, sljedeće godine iskoristi-ti najviše svog potencijala?Mislim da to je trenutno prije svih Hrvatska zbog ulaska u EU, jer se za hrvatske kompanije otvorilo veliko evropsko tržište, osim toga, mislim da će i devizni prihod od turizma i u budućnosti rasti. Kao drugu državu spomenuo bih Srbiju, jer su vidljive promjene koje vlast ubrzano uvodi u svim sferama, što će zasigurno imati pozitivan utjecaj na ekonomski razvoj.
Kako ulazak Hrvatske u EU utječe na poslovanje vašeg poduzeća?Od ulaska Hrvatske u EU Makedonija će imati koristi jer se ukidaju nacionalne kvote i primjenjuju se kvote EU koje su veće, pogotovo za flaširano vino, tako da mi očekujemo ozbiljan prodor makedonskog flaširanog vina na hrvatsko tržište.
Koja dva područja smatrate za najperspektivnija u sljedeće dvije godine?Makedoniji su očajnički potrebna nova poduzeća i nova radna mjesta u realnom sektoru, koji će u budućnosti generirati rast BDPa. Zbog toga, kao broj jedan bih izdvojio agrobiznis. To područje mora se razvijati i tamo treba ulagati, prije svega u sekundarnu proizvodnju i otvaranje novih proizvodnih pogona za prerađivanje hrane, npr. kroz uspostavljanje sistema ugovorne proizvodnje (za unaprijed poznatog kupca, u unaprijed dogovorenoj količini i kvalitetu), kroz stvaranje makedonskih preduzeća koja bi poljoprivredne proizvode otkupljivala, skladištila, usmjeravala i distribuirala do konačnog kupca. Isto tako, što prije treba napustiti model podupiranja samo primarne proizvodnje koja je samo primarna sirovina velikim proizvođačima hrane iz Srbije, Hrvatske i Slovenije! Zatim se ova prerađena primarna sirovina pre
ko stranih prehrambenih konglomerata vraća natrag kao gotov proizvod zbog čega zemlja trpi direktnu štetu!
Šta još?Kao drugo ili treće područje spomenuo bih industriju flaširane vode, jer porastom stanovništva i razvojem industrije i potražnja za pitkom vodom konstantno raste. Zatim je tu svakako i industrija obnovljivih izvora energije, prije svega, većinu potencijala vidim u izgradnji industrijskih objekata koji će koristiti čistu energiju sunca kroz fotovoltaične centrale na svojim krovovima.
I za kraj, šta biste savjetovali mladim poduzetnicima da bi uspjeli u poslu? Moram priznati da je na ovo teško odgovoriti jer svako zna ili bi trebao znati šta je najbolje za njega i njegov posao. Ali evo, općenito bi ih savjetovao da stalno nadograđuju svoje obrazovanje jer to je ključ za pozitivnu transformaciju, kako pojedinca tako i preduzeća. Zatim bih savjetovao da pokušaju napraviti ono čega se najviše boje, jer danas je rizično živjeti život bez riskiranja, rekao bih, i da ne očekuju brzi uspjeh jer se uspjeh uvijek zaradi dugogodišnjom predanošću.
Makedoniju želimo deklarirati kao zemlju vina, međutim, statistika konzumacije vina je obeshrabrujuća – potrošnja je samo sedam litara po stanovniku.
Dane Jovanov, direktor vinarije Stobi
Šta je Stobi i ko je Dane Jovanov Vinarija Stobi proizvede 4,5 miliona litara vina godišnje, podijeljen je u četiri kategorije - premium, elite, klasik i tradicionalno. Naglasak je na Vrancu, s ob-zirom na to da je 200 od 600 hektara vinograda zasađenog tom sortom. Danas vinarija Stobi izvozi u Holandiju, Češku, Sloveniju, Srbiju i Njemačku, a njihov fokus je usmjeren prema ruskom tržištu.
Stobi je jedna od najnovijih vinarija u Makedoniji, raditi je počela prije pet godina. Investicija je makedonskog bizismena Minča Jordanovog, čiji poslovni interesi sežu od industrije čelika, građevine, agroindustrije pa sve do zdravst-venih usluga.
Direktor vinarije Stobi Dane Jovanov pripada mlađoj generaciji makedonskih vinara – enologa. Zaljubljenik je u svoj rad, strast za vino mu je prenio otac, Đoko Jovanov - Hermes, legenda makedonske enologije. Jovanov mlađi en-ergično vodi vinariju na putu prema zacrtanom cilju - postati vodeći makedonski proizvođač vrhunskih vina, koja ćemo sve češće sretati i na stranim stolovima. Smatra da Makedonija ne samo u vinarstvu već i u ostalim područjima agroin-dustrije, treba konačno ponuditi proizvode sa što većom dodanom vrijednošću umjesto da bude tradicionalna sirovinska baza regionalnih prehrambenih kon-glomerata.
Kapit
al
www.biznis-plus.com
Na šest jezika
18 I www.biznis-plus.com 19
Zagrebačka berza:EU nije čarobni štapićDa li su investitori na Zagrebačkoj berzi propustili ulazak države u EU?Indeks Zagrebačke burze Crobex ove godine bilježi jedan od najvećih porasta, kako u regiji tako i u svijetu, iako je hrvatska ekonomija još duboko u recesiji. I hrvatska preduzeća se suočavaju s krizom, pogađaju ih velika zaduženost, mala konkurentnost i profitabilnost.
Zato je većina analitičara ovogodišnji rast Zagrebačke berzepripisivala, prije svega, ulasku države u EU. Ali se nakonvelikog praska na zagrebačkom tržištu vrijednosnih papiranije mnogo dogodilo, indeks Crobex je više ili manje na jednakim vrijednostima kao na kraju trgovanja u petak. »Zagrebačka berza u ovom trenu pati zbog male likvidnosti, lošeg raspoloženja među investitorima, nedostatka stranih investitora te loše makroekonomske prognoze za Hrvatsku u ovoj godini,« uvjerena je analitičarka hrvatske Podravske banke Maja Bešević Vlajo. Uz to, ističe da je loša likvidnost, prije svega, posljedica niskih cijena pojedinih dionica, što može biti za investitore i prilika. »Ulazak Hrvatske će se vidjeti tek u drugoj polovini godine kada bi indeks Crobex mogao postići od 1.900 do 1.950 bodova,« misli Bešević Vlajova.
Oprez»Evropska unija nije čarobni štapić zbog kojeg bi se sve promijenilo,« kaže finansijski savjetnik iz hrvatske Centar banke Goran Vorkapić. »Ako pogledate kada su se druge države u posljednjem desetljeću pridružile EU, bit će vam jasno da je eksplozivni rast na tim tržištima bio posljedica općeg optimizma na svim tržištima i jeftinog novca.« Prema Vorkapićevem mišljenju, kriza je promijenila ponašanje investitora koji su sada puno oprezniji. »Osim toga, u Hrvatskoj je mnogo preduzeća koja su bila na berzi otišlo ustečaj. Manje je i prvih ulazaka na berzu. Prilika za investitore danas na Zagrebačkoj berzi još ima, ali su rijetke, osim toga, preduzeća se moraju mnogo više potruditi da bi investitore uvjerila kako su vrijedna njihovog povjerenja,« objašnjava Vorkapić. »Sada nije 2004. niti 2007. godina. Usred smo 2013. i Hrvatska je već pet godina u recesiji. Treba biti svjestan da su se vremena promijenila,« zaključio je.
Dolaze bolja vremena?»Prema našoj analizi, indeks Crobex je prošle godine dostigao dno i u bliskoj budućnosti neće više biti istaknutih
padova,« misli hrvatski analitičar Dean Pavličević, koji zbog ljeta u sljedećim mjesecima ne očekuje veće promjene. »Rast vrijednosti kursa očekujem, prije svega, kad se vrate veliki strani institucionalni investitori,« kaže Pavličević, koji kao Bešević Vlajova, ocjenjuje da su neke dionice u Zagrebu potcijenjenje i dobra su prilika za kupovinu. »Investitori neka prate prije svega dobro likvidne dionice te preduzeća iz prehrambenog i turističkog sektora. Prilika ima i u industrijskim preduzećima,« dodaje Pavličević.
Do kraja godineočekujem, prije svega, visoku
korelaciju kretanja berze u Zagrebu s općim uvjetima na svjetskim tržištima kapitala i tržištima u regiji.
Jernej Kozlevčar, Triglav Skladi
Prilika za investitore na Zagrebačkoj berzi
ima, ali su rijetke. Preduzeća se moraju više potruditi da bi uvjerila investitore.
Goran Vorkapić, Centar banca
Ko u slobodno vrijeme više misli na posao?Kako na posao, slobodno vrijeme i lične finansije gledaju Hrvati, Srbi, Makedonci i Slovenci
Među narodima u regiji velike su razlike, a s druge strane, u mnogočemu smo slični. Pogledali smo šta su zaključili u Mediani gdje su anketirali 15.500 osoba u Slovenji, Hrvatskoj, Srbiji i Makedoniji.
Slovenci su, od četiri naroda u regiji, sebe ocijenili za najbolje upravljače svog novca. O sebi tako misli 73 posto Slovenaca, slijedi 65 posto Hrvata, 57 posto Srba i skoro pola Makedonca. Razumljivo je da je isti redoslijed i kod tvrdnje: Ne volim biti u dugovima. S time se slaže dobrih devet od deset Slovenca, 85 posto Hrvata, tri četvrtine Srba i 61 posto Makedonaca.
Kod trošenja omiljenija gotovinaSkoro 60 posto Srba i Slovenaca kupovinu radije plaća gotovinom. Isto radi 53 posto Hrvata i deset postotnih bodova manje Makedonaca. Možda je gotovina kod većine omiljenija, između ostalog, zato što možda potroše više ako plaćaju kreditnom karticom. Tako misli gotovo trećina Slovenaca, skoro 30 posto Hrvata, pola manje Srba i gotovo četvrtina Makedonaca.
Hrvati u slobodno vrijeme više misle na posao nego SlovenciSvojim životnim standardom zadovoljna je dobra polovina Slovenaca i manje od četvrtine Hrvata i Srba. Među Makedoncima 31 posto je zadovoljnih.
Za 68 posto Slovenaca i tri postotna boda manje Srba od novca koji zarade važnije je kako provode slobodno vrijeme. Isto misli gotovo polovina Hrvata i još nešto manje Makedonaca (41 posto).
S druge strane, u svoje slobodno vrijeme tek četvrtina Slovenaca misli na posao, dok je među Hrvatima više takvih – dvojica od petorice.
Slovenci najmanje radno ambiciozni i poduzetniSamo za 15 posto Slovenaca posao je više karijera nego
rad. Da im je posao važniji za karijeru nego sam rad, kažu skoro dvojica od petorice Srba i Makedonaca, dok je među Hrvatima takvih 31 posto.
Trećina Hrvata želi osvojiti i sam vrh u svojoj karijeri.
Još ambiciozniji su Makedonci (36 posto), a najviše Srbi (dva postotna boda više). Najmanje Slovenaca ima takve ambicije, i to 31 posto.
Svoje poduzeće želi tek četvrtina Slovenaca. Poduzetniji su Hrvati (36 posto), a još više Makedonci (46 posto).
Unosne mogućnosti ulaganja traži najviše SrbaDobra petina Slovenaca i Makedonaca, odnosno
gotovo petina Hrvata, u novinama čita finansijski dio. Najviše takvih ima Srba, i to skoro 28 posto. S druge strane svaki deveti Slovenac i svaki osmi Hrvat prati događaje na berzama. Trgovanje vrijednosnim papirima Slovencima se čini riskantnije nego Hrvatima. Tako, naime, misle dvojica od pet Slovenaca, odnosno svaki četvrti Hrvat. Baš su Slovenci i Hrvati su oni koji manje traže unosne mogućnosti ulaganja novca. Tek manje od petine Slovenaca, odnosno manje od četvrtine Hrvata. Među Makedoncima takvih ima manje od polovine, a među Srbima više od polovine.
Tako slični, a tako različiti: Od četiri naroda u regiji najmanje Slovenaca bi imalo svoje preduzeće, svoj vrh u karijeri bi htjelo doživeti najviše Srba, a među svima je mnogo onih koji radije plaćaju gotovinom – tako da manje potroše.
Think
stock
20 I www.biznis-plus.com 21
Kao privatnik već 23 godine radim u području trgovine, dis-tribucije i proizvodnje, te mogu
reći da postižem dobre poslovne rezultate i stalno sam među boljima u regiji.
Violeta nakon osvajanja regije nastavlja svoj pohodVlasnik i direktor Violete, proizvođača higi-jenskog papira iz BiH, jedne od većih tamoš-njih kompanija i izvoznika, o planovima, prilikama za državu i o tome šta cijene kod novih saradnika
»Ulazak Hrvatske u EU dobro utječe na BiH i na naše preduzeće. Bez većih promjena smo odgovarajuće organizirani i s potrebnim certifikatima spremni za poslovanje u EU. Uz to se otvaraju nove prilike jer su vrata EU tu, tačno pred nama,« kaže vlasnik i direktor Violete, bosansko-hercegovačke palome koja svoje proizvode prodaje u regiji.
Jedan ste od najvećih izvoznika u BiH. Koje proizvode najviše izvozite?Izvozimo pelene, toaletni papir, papirne ručnike, suhe i vlažne maramice, serviete i higijenske uloške. Naše proizvode, inače, možete naći u svim državama nekadašnje Jugoslavije, u Holandiji, Bugarskoj, Češkoj, Njemačkoj i Australiji.
Kako krizna vremena utječu na vaše preduzeće – još planirate proširenje poslovanja?Zbog nelikvidnosti naše privrede i drugih u regiji mogu reći da se, zbog dobrog omjera između kvalitete i cijene proizvoda, dobro držimo. Kod nekih naših proizvoda tržišne udjele smo sačuvali, kod nekih smo postigli i rast. Ovih dana smo dobili narudžbu za pelene našeg novog kupca iz Velike Britanije. To znači da se širimo na nova tržista koja su manje pod utjecajem recesijskih uvjeta poslovanja i stvaramo dobre prilike za povećanje izvoza.
Kakve su mogućnosti za dobar poslovni rezultat krajem godine?Očekujemo da ćemo poslovnu godinu završiti uspješno. Za nasje važno da održavamo stabilnost u trenutnim vanjskim iunutrašnjim privrednim uvjetima iako se oni stalno mijenjaju inepredvidljivi su.
Higijenski proizvodi Violete sve su prepoznatljivi u regiji. Šta smatra-te za najveći uspjeh poduzeća? Violeta je razvila prepoznatljivu robnu marku. Nezavisnaagencija nas je tri godine zaredom proglasila za najbolju marku
u BiH. Osim toga, od ovdašnjeg najvećeg portala zazapošljavanje Posao.ba četiri godine zaredom smo dobili naziv najpoželjnijeg poslodavca. Ali i ugledni svjetski proizvođači kao što su Ferrero, Barilla, SC Johnson, PIK, Paladin i drugi prepoznali su nas kao kvalitetnog distributera.
Da li vam je žao zbog neke propuštene prilike?U poslu imamo konzervativan pristup, što znači da se svakog projekta prihvatimo sistematski i analitički. Zato sam uvjerenda propuštenih prilika nije bilo.
I koje grane ocjenjujete kao obećavajuće u slijedeće dvije godine?Mislim da bi za izlazak države iz krize i podizanje nivoa privredne aktivnosti trebali više pažnje posvetiti energetskim projektima, koji bi mogli osjetno povećati unutrašnju moć države za njen napredak i razvoj. Istovremeno bi trebalo više pažnje posvetiti projektima javnih radova, recimo gradnji infrastrukture, autocestama i slično.
Gdje za pet godina vidite svoje preduzeće?Ulagat ćemo u nove proizvodne kapacitete. Do kraja godine planiramo završiti gradnju fabrike u Grudama. Naša strategija je rast proizvodnje i broja zaposlenih, jer širimo proizvodni program proizvoda s ciljem dizanja higijenskog standarda konačnog korisnika.
Za kraj nam još recite šta biste savjetovali mladim preduzetnicima za uspjeh u poslu?Neka se pripreme, posao će biti zahtjevan i naporan, potrebanće biti kvalitet, i to na dugi rok. Uspjeh preko noći nije moguć, zato nestrpljenje nije dobar saradnik u poslu. Ključ za uspjeh
Šta je Violeta Grupacija Violeta iz Grud, koja je smještena u jugozapadnom dijelu BiH, ustanovljena je 2002. godine i do sada je uspje-la postati regionalni lider u proizvodnji i prodaji higijenskih proizvoda. Zapošljava 800 ljudi u 14 poslovnica u BiH, Hrvat-skoj i Sloveniji. Ima tri fabrike u BiH i Hrvatskoj, a uporedo sa proizvodnjom bavi se i distribucijom prehrambenih i higijen-skih proizvoda međunarodnih grupacija Ferrero, Barilla, Evian, mesne industrije PIK, Paladin, Alkaloid, Friko delikatesni sirevi i Johnson SC.
je upornost, prilagođavanje promjenama, uz to se treba truditi za sve bolji kvalitet rada.
Planirate ove godine još zapošljavati? Kakva svojstva zapravo traži-te kod mladih kadrova?Stalno zapošljavamo nove ljude. Baš danas imamo razgovore za dizajnere i tehnologe koji su nama vrlo važni jer nam za dobre i kvalitetne proizvode trebaju kreativni ljudi. Inače, kod mlađih saradnika tražimo svojstva kao što su odgovornost za ispunjavanje povjerenih zadaća, samoinicijativnost, da su spremni usvojiti nova znanja, upotrebljavati ih, a uz to još da su kooperativni.
Petar Ćorluka, vlasnik i direktor proizvođača higijenskih proizvoda Violeta
Bran
imir
Boba
n / CR
OPIX
Za Sl
obodnu
www.biznis-plus.com
Besplatan newsletter Pregled regije u vašem spremniku e-pošte svaki dan
22 I www.biznis-plus.com 23
Znači, mislite da je politika već odavno trebala provesti radikalne mje-re da bi se uvjeti u državi promijenili?Teško ćete objasniti radniku koji je izgubio posao u preduzećuda mu se to dogodilo jer raste javna potrošnja, ali istovremeno država u svom sistemu još zapošljava. Ako će se takav trend nastaviti, prijete nam neredi. Odmah trebamo naći ljude, vladu, koja će imati hrabrosti izgubiti izbore, ali prije toga napraviti sve ono što treba za opstanak države.
Ko će imati najviše koristi od ulaska Hrvatske u EU?Ulazak u EU velik je izazov i prilika, a za neke veliki problem. Za one koji su svoja poduzeća na vrijeme prestrukturi rali, smanjili troškove i racionalizirali sve dijelove poslovanja, to je prilika. Naime, oni će svoje proizvode i usluge moći prodavati na velikom tržištu.
Koliko hrvatskih preduzeća ima, prema vašim procjenama, šansu uspje-ti na tržištu EU s obzirom na to da se uvijek ponavljalo kako su domaći proizvodi i usluge dosta nekonkurentni?U Hrvatskoj ima 300 hiljada suvišnih radnih mjesta. Rješenje za njih je naše selo. Ovi ljudi bi trebali dobiti poštene otpremnine i onda početi obrađivati zemlju. Tako bi se mogli brinuti iza svoje porodice. Tako bi se država preko tržišta EU, znanja i tehnologije polako rasla.
Očito je dio rješenja i na azijskim tržištima, jer ste se na njih usmjerili i vi?Mi se brinemo za razmjenu robe. Sjetite se da se u prošlostiuvijek govorilo kako se neka država razvila jer je cvala trgovina. Kad procvjeta trgovina, procvjetat će i Hrvatska. Imamo prekrasne komparativne prednosti i nadam se da će u Hrvatsku doći pametni ljudi s novcem koji nije špekulativnog izvora ipošteno je zarađen u Evropi. Naime, nije važna samo zarada, odnosno koliko je ona velika. Važno je i znanje koje steknemo prije nego što taj novac zaradimo. Takav preduzetnik ima iskustva koja će širiti na naš Jadran i upotrijebiti kod bijelog braškog kamena, drveta, rijeka, voda, u Slavoniji i svim drugim našim izvorima. Ali za to treba stvoriti uvjete, odnosno pobrinuti se za ravnotežu između ekonomije i javne potrošnje.
Kako komentirate da mnogi u posljednje vrijemedosta naglašavaju značenje investicija, ali njih niotkud?Ako imate državu s visokim porezima i skupom radnom snagom, onda se novac koji dolazi ne plemeni. Ljudi koji imaju novac su pa metni i neće ga donijeti u okolinu gdje ga ne mogu plemeniti i povratiti u pet, sedam ili osam godina. Iz takvih će okolina otići i oni s novcem i neće se više vratiti.
vrede i javne potrošnje, dobit ćemo nekog mentora koji će upravljati nama jer sami to ne znamo.
Mislite na Međunarodni monetarni fond (IMF)?Da, već prije sedam godina sam rekao da nam treba IMF. Onbi napravio ono čega se Vlada boji i rezao tamo gdje treba. Na primjer, svi znamo da imamo previše općina i županija, ali njihov se broj niko ne usuđuje smanjiti.
Kad procvjeta trgovina,s njom će i HrvatskaVlasnik grupe Orbico o proširenju na istok, velikim planovima i o tome šta sve nije u redu kod kuće
Branko Roglić po proširenju distribucijskog poslovanja u regiji i EU planira proširenje u Indoneziju i Kinu. Poznat je po tome da se u poslu ne zadužuje nego ga finansira samo vlastitim sredstvima. Polako razmišlja o odlasku u penziju i istovremeno misli da taj dan neće ubrzo doći.
Kakvi su planovi grupe Orbico za ovu godinu?Planiramo 860 miliona eura prihoda, što je u poređenju s prošlom godinom rast u visini 30 miliona eura.
Davno ste već prekoračili hrvatske okvire, kakvi su planovi na evropskom nivou?Planiramo postati jedan od najvećih distributera u Evropi.
Nedavno ste posjetili Indoneziju. Šta planirate?Širimo poslovanje i u devetom mjesecu ćemo s indonezijskom kompanijom Global Putra Interna tional Group osnovati zajednčka preduzeća u Indoneziji, Hrvatskoj i Kini. Preko tih poduzeća želimo uvoziti robu i svrstati je u Orbicove prodajne puteve u 17 evropskih država i istovremeno evropsku i hrvatsku robu izvoziti u Indo neziju. Na evropska tržišta planiramo uvoziti recimo namještaj, drvo, tropsko voće i ugljen.
A kakvi su planovi s otvaranjem preduzeća u Kini?Radi se o ogromnom tržštu koje podupire indonezijsko, jedno bez drugog ne mogu. Veza između tih država, te između Evrope i Indonezije je vrlo dobra stvar i može se razviti u dobar posao. Kina je tvornica svijeta, tamo je sve, i to za polovinu jeftinije nego drugdje. Radna snaga je deset puta jeftinija nego, recimo, u Hrvatskoj. Znači, tamo je kapital dosta lakše oplemeniti.
Kako ocjenjujete privrednu i političku okolinu kod kuće?Uvjeti su dosta loši i razumijem ministra finansija Slavka Linića da se zauzima za stabilizaciju budžeta. Kod nas javna po trošnja ekstremno raste, dok realna privreda konstantno pada. Niko nije dovoljno hrabar da bi gospodi u javnom sektoru objasnio kako ih ne može biti više od 250 hiljada nego najviše 100, jer će u suprotnom država završiti u stečaju. Velikom brzinom se približavamo grčkom scenariju. Ako se ne uspostavi ravnoteža između realne pri
Svijet je sve manji dok su avioni sve brži i jeftiniji.
Branko Roglić, vlasnik sveevropskog distributera Orbico i počasni konzulSlovenije u Splitu
Saša
Zina
ja, Ak
tual
www.biznis-plus.com
Vijesti koje (nekad) utječu na vaše poslovanje i život
24 I www.biznis-plus.com 25
Da bi na svjetskom tržištu bili konkurentni, morate imati zadovoljavajući kvalitet, cijenu
i količinu. Zato su udruživanja neizbježna. Ako se ne udružimo, doći će veliki igrači, a mi ćemo gledati utakmicu sa tribina.
Miodrag Kostić, predsjednik i vlasnik MK Grupe
Privrede u regiji moraju više sudjelovatiMiodrag Kostić, najveći srpski preduzetnik i nekadašnji interesent za kupovinu slo -venskog Žita, vjeruje da je poljoprivreda najveća prilika za cijelu regiju»Privrednici neka stvaraju nove projekte, a vlada osigura odgovarajuće uvjete za poslovanje i finansijsku podršku,« kaže Miodrag Kostić, predsjednik i vlasnik MK Grupe, najveće privatne grupacije u Srbiji.
Da li je prednost ili mana kad postanete najveći srpski biznismen?Pitam se da li je prednost biti najveći u zemlji u kojoj je prosječna plaća među najnižima u Evropi, u zemlji koja još nije raskrstila sa samoupravljanjem, u zemlji koja i dalje više troši nego što zarađuje, u kojoj se nerad i neznanje više cijeni od uspjeha i znanja, u kojoj još nema reda i rada? Biti lider na čelu jedne od najvećih i najuspješnijih kompanija u Srbiji, ali i na drugim tržištima, nije nimalo lak posao. Za mene je, prije svega, to velika odgovornost i obaveza prema 5.000 zaposlenih i njihovim porodicama u Srbiji, ali i u Ukrajini.
Izrazili ste spremnost da kao menadžer preuzmete neko državno preduzeće. Ne tako davno bili ste među potencijalnim kupcima Jat Airwaysa, pa je to propalo. Koje je sad poduzeće u igri?
Zašto se moj koncept ne primjenjuje na druge domaće kompanije, to nije pitanje za mene. Danas u Srbiji još ima 174 preduzeća u restrukturiranju u kojima radi skoro 50.000 ljudi. Potrebno je da se svakim od tih preduzeća neko ozbiljno posveti kako bi se sagledalo koji su njihovi potencijali, da li se u njih u ovom trenutku može nešto uložiti kako bi se vratila na tržište.
Ideja za koju sam se zalagao i kod prethodne i kod ove Vlade je ta da bi iskusni privrednici svojim znanjem i iskustvom mogli doprinijeti razvoju državnih poduzeća, podizanju proizvodnje i samim tim njezine konkurentosti na razinu koju zaslužuje.Privrednici su spremni dio vremena odvojiti kako bi pomogli javnim poduzećima. Srbija ima oko 220.000 preduzetnika i tu energiju treba oživjeti.
Ono što mogu potvrditi jeste da moja ponuda i dalje stoji u vidu savjeta, znanja i iskustva koje sigurno mogu prenijeti na druge, da bi se izvuklo najbolje moguće za ekonomiju Srbije. Ukoliko bih mogao birati kome ću pomoći i dati besplatan savjet, to bi bili JAT, Železnice Srbije ili JP
PEU Resavica. Izazovi su mi uvijek bili poslovni poduhvati koji zahtijevaju liderstvo, ali i provođenje strukturnih reformi u sistemu.
Već dvije-tri godine pojedine kompanije MK grupe, po parametrima Ministarstva finansija, spadaju među najbolje i najprofitabilnije. Ka-ko se stiže do toga?MK Group je i u najnevjerojatnijim ekonomskim, pa ako hoćete i političkim okolnostima, uspijevala ne samo opstati nego i razviti se do današnjih granica. Uvijek sam strateški razmišljao u poslu, što mi je omogućilo da stvaram okolnosti i alate za poslovanje. Teška vremena pretvorio sam u šansu, šansu u rezultat, a rezultat je vodeća kompanija za agroposlovanje u Srbiji i regiji jugoistočne Evrope. Tek očekujem da postignemo najveće rezultate. Daleko od toga da nisam zadovo
ljan učinjenim, ali mi imamo još puno toga reći u poslu. Znate, postići rezultat nije lako, ali održati ga i trajati, višestruko je teže. To se postiže isključivo radom, strategijom i uz podršku stručnog tima.
Kakva su iskustva poslovanja Vaše kompanije u Ukrajini?Ulazak na ukrajinsko tržište bio je relativno lak, ali je opstanak na ovom zahtjevnom tržištu prilično težak. MK Group trenutno obrađuje 40.000 hektara. U Ukrajini plaćamo najam za zakup zemljišta po hektaru za ovu godinu oko 60 eura, a u Srbiji MK grupa plaća zakup zemljišta od 300 do 500 eura po hektaru.Srbija je definitivno bolje organizirana država nego Ukrajina. Iako ima divovske potencijale u poljoprivrednoj proizvodnji, Ukrajina ih daleko manje koristi. Ono što je dobro u Ukrajini, to je djelomična privatizacija koju je država izvršila. Ne treba
zaboraviti da je Ukrajina tržište od 50 miliona stanovnika i da ima 42 miliona hektara vrlo kvalitetne obradive zemlje, a cijela Vojvodina ima nešto manje od dva miliona obradive zemlje.
Vlasnik Agrokora Ivica Todorić stvorio je najveću kompaniju u regiji. Da li je on prvi povukao nogu? Je li to bio razlog što ste Vi izašli s idejom ukrupnjavanja i udruživanja u poljoprivredi i prehrambenoj industriji?
Da bi ste na svjetskom tržištu bili konkurentni, morate imati zadovoljavajući kvalitet, cijenu i količinu. Stoga su savezi neizbježni. Ukoliko se ne udružimo, doći će veliki igrači, a mi ćemo utakmicu gledati sa tribina.
Vjerujem da poljoprivreda predstavlja jednu od ključnih industrija za daljni ekonomski razvoj i najveću šansu cijele regije. Mislim da je ekonomijama svih zemalja u
Novi
Maga
zin
www.biznis-plus.com
Prilike za nove poslove i proširenje postojećih
>>
26 I www.biznis-plus.com 27
Srpski kralj šećeraMK Grupa je vodeće preduzeće u području prerade hrane u Srbiji i sami kažu da su najveći u jugoistočnoj Evropi. Povezuje 36 poduzeća Srbiji i Ukrajini čije aktivnosti su osim poljoprivrede još trgovina, informacijska tehnologija, upravl-janje nekretnina i turizam. Jedna od glavnih djelatnosti je industrija šećera, sad su dio grupe četiri fabrike šećera u Srbiji, tako da se smatra tamošnjim najvećim proizvođačem i izvoznikom šećera. Vlasnik i predsjednik MK Grupe Miodrag Kostić ima zato već godinama nadimak kralj šećera. Kostić, koji se prije dvije go-dine zanimao za kupovinu slovenskog Žita, prema procjenama časopisa Forbes na trećem je mjestu najbogatijih na Balkanu. Njegovu su imovinu procijenili na 234 milio na eura, nalazi se iza vlasnika Agrokora Ivice Todorića i vlasnika Studia Moderna Sandija Češka.
regiji itekako potrebna bliža poslovna saradnja. Međusobno povezivanje regionalno jakih kompanija je nužno, posebno imajući u vidu buduće veliko tržište, u prvom redu mislim na zemlje EU i Rusiju.
Čini se da je iza Todorića i Agrokora u osvajanju regije stajala Vlada Hrvatske i da je to, na neki način, državni projekat. Zašto slično ne postupi i Srbija na nekom drugom projektu?Vjerujem u potencijal domaće ekonomije, jer Srbija nije u potpunosti iskoristila sve kapacitete. Prostor za napredak postoji, posebno u području energetike i proizvodnje hrane. Kojom brzinom će se napredovati ovisi od saradnje ekonomije i države, a siguran sam da ćemo svi dati svoj doprinos tom cilju.
Mislite li da je Srbija nespremna za liberalizaciju tržišta od 1. januara 2014. kada se otvara za robe iz EU prema Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju?
Ne može se očekivati da Srbija sama preuzme „teret“ priključivanja, već se apsolutno svaki pojedinac mora angažovati kako bi spreman dočekao pozitivne promjene koje nas očekuju u bliskoj budućnosti. Državni sistem bi trebao indirektnim
mjerama podržati privrednike i to najprije skraćivanjem procedura, uklanjanjem administrativnih barijera, preispitivanjem mjera carinske zaštite kao i povećanem izvoznih kvota.
Činjenica je da će integrativni proces dovesti do još većeg isticanja „najboljih“ u svojoj branši, a da će oni manje „kvalitetni“ nestati sa tržišta. Razlog je što veliko tržište, kao što je evropsko, neće tolerirati nekonkurentne kompanije. Ipak, ne smatram da bi ovo trebalo protumačiti kao prijetnju, naprotiv, kao šansu za razvoj.
Kakav je Vaš prijedlog državi - šta da učini sa zemljom u državnom vlasništvu?
Zemlja u Srbiji ima nedovoljnu ili uopće nema svoju namjenu, a hrana i poljoprivreda su naša šansa. Biti vlasnik zapuštenog poljoprivrednog zemljišta skoro svuda u svijetu je luksuz, a uskoro će tako biti i u Srbiji. U Srbiji svake godine ostane neobrađeno djelimično ili loše obrađeno čak 900.000 hektara zemlje, a od davanja u zakup tog zemljišta, primjera radi 2011. godine u proračun je otišlo samo oko 13,2 miliona eura. Kada bi se na toj površini posijala samo pšenica, za godinu bi se moglo žeti 3,5 miliona tona pšenice.
Pošto je poljoprivredno obradivo zemljište dobro od općeg značaja, država se mora ponašati kao najbolji domaćin, a to znači da adekvatno upravlja onim što ima. Postoje dva rješenja ili da država počne zemlju obrađivati ili je prepustiti onima koji to znaju i mogu. U interesu države je što prije u funkciju staviti zemljište, jer nema efikasnog upravljanja i odgovornosti bez privatnog vlasništva, a zemljište i poljoprivreda su ogromna razvojna šansa Srbije. Zemlja je bogatstvo svih nas i niko nema pravo to zloupotrebljavati.
Gdje po jeftinijegorivo i cigareteIspunili smo želje više preduzetnika i po-gledali kakve su u regiji razlike u cijenama
U Sloveniji su najskuplji benzin i cigarete u regiji. Ako idete na put i cijena je glavni kriterij za kupovinu, možete u drugim državama regije potrošiti za benzin i petinu manje, a za cigarete i polovinu manje.
Detaljnijim pretraživanjem sigurno bismo otkrili još veće razlike u cijenama benzina i cigareta u regiji. Ali zanimale su nas okvirne uštede, zato smo kod cijena goriva koje u brojnim državama zavise od ponuđača, odnosno lokacije benzinske pumpe uzeli u obzir najčešće cijene ponuđača koji tamo imaju najviše pumpi.
Za 50 litara goriva i 15 eura manjeSrbija je trenutno jedina država u regiji u kojoj je dizel skupljiod 95 oktanskog benzina. Usprkos tome, tamo ćete za 50 litaraplatiti dobra tri eura manje nego u Sloveniji, u Hrvatskoj i CrnojGori oko šest, u BiH oko devet, a u Makedoniji umjesto 69, čak 14 eura manje.
Nešto drugačiji je omjer cijena kod 95 oktanskog benzina. U Hrvatskoj ćete za 50 litara umjesto skoro 75 eura u Sloveniji platiti dobrih osam eura manje. Još više ćete uštedjeti u Srbiji ili Makedoniji gdje ćete potrošiti 10 eura manje. Najmanje ćete za benzin platiti u BiH, na 50 litara ćete uštedjeti 15 eura.
Za »šteku« cigareta u Sloveniji dvije u inozemstvuZa brojne pušače koji putuju na jug uobičajeno je da će tamo za svoje najomiljenije cigarete platiti dosta manje. Ali samo za one koji gledaju na cijenu i zanemare eventualno nešto drugačiji ukus. Ako ste među njima, za šteku cigareta, odnosno 10 kutija možete potrošiti i oko 20 eura manje. Takve su naime razlike među slovenskim i makedonskim cijenama nekih od
cigareta. Najmanje ćete uštediti u Hrvatskoj i to oko pet eura za 10 kutija.
Ne zanemarite međuvalutne razlikeRazlike među cijenama proizvoda i usluga u regiji, naravno, zavise od toga koliko povoljno ćete zamijeniti eure za lokalnu valutu, odnosno prema kojem kursu vam ih obračuna prodavač ili
lokal na banka. Nije na odmet podsjetiti da je granicu EU dozvoljeno prijeći s najviše jednim omotom cigareta po osebi, a među državama EU dozvoljenih je najviše četiri šteke po osebi. Članak o obje teme ćemo objaviti uskoro.
Bilješka: Kod prepračunavanja valuta smo uzeli tečaj NLB-a na dan 15.07.2013, tj. dan pri-je objave članka; cijene benzina i dizla se u većini država razlikuju od prodavača do pro-davača zato smo tamo u obzir uzeli cijene na onim pumpama kojih ima najviše u državi i pri tom uzeli najskuplju verziju benzina odnosno dizla. U Srbiji smo uzeli u obzir približnu cijenu NIS-a u Beogradu, a u BiH Energopetrola u Federaciji BiH.
Za brojne pušače koji putuju na jug uobičajeno je da će tamo za svoje omiljene cigarete platiti dosta manje, ali mnogi ne znaju koliko.
www.biznis-plus.comPromjene zakona i pravila koje utječu na posao
Novi
Maga
zin
28 I www.biznis-plus.com 29
Gorenje u Srbiji vidi još mogućnosti za rastFranjo Bobinac, predsjednik uprave Go-renja o proširenju proizvodnje u regiji, budućnosti poduzeća, kakav kadar traže i šta savjetuje mlađima
Proizvođač kućanskih aparata Gorenje prije nekoliko sedmica sklopio je dugoročno strateško partnerstvo s proizvođačem elektronskih uređaja Panasonic, koje bi trebalo Velenjčanima, između ostalog, donijeti 80 miliona dodatnih prihoda, a Japancima do 13 posto slovenske kompanije. U isto vrijeme otvoren je novi proizvodni pogon hladnjaka u Srbiji. Dakle, više nego dovoljno razloga za razgovor s prvim čovjekom kompanije Franjom Bobincem o pogledima na regiju i budućnost firme.
U Srbiji ste prije nekoliko sedmica službeno otvorili treću fabriku. Da li vam je u interesu proširenje i u neke druge države nekadašnje Jugoslavije?Ne planiramo uspostaviti proizvodnju u drugim zemljama bivše Jugoslavije, ali vidimo potencijal rasta u Srbiji, posebno u Zaječaru, gdje imamo montažnicu za vešmašine. Do 2015. godine planiramo proširenje i modernizaciju zaječarske fabrike, tamo ćemo također proizvoditi perilice i sušilice koje ćemo razviti zajedno s Panasonicom u sklopu strateškog partnerstva.
Kako inače napreduje preseljenje proizvodnje Aska u Sloveniju i slovenske proizvodnje u Srbiju? Kada će završiti obje faze i koji je sljedeći korak?Aktivnosti se provode u skladu s planovima i do jeseni će biti završene. Krajem marta u Velenju smo već počeli proizvodnju perilica i sušilica za rublje marke Asko, u toku je preseljenje proizvodnje perilica suđa Asko, koje će biti završeno do septembra, kada će početi proizvodnja u Velenju. Gorenje u Velenju još nije proizvodilo perilice suđa. Znači tamo donosimo posve nov proizvodni program tako da se radi o doista važnom koraku za tu lokaciju.
Kakvi su rezultati prodaje segmenta kuhinja i unutrašnje opre-me?Rezultate prodaje proizvodnog dijela segmenta namještaja bit će moguć bolje izmjeriti krajem godine kada će proći nekoliko mjeseci od isključenja tog segmenta iz Grupe Gorenje.
Kako na vaše poslovanje utječe ulazak Hrvatske u EU?Ulazak Hrvatske u EU omogoćava nam spoj nekih poslovnih operacija, npr. na području logistike, i time racionalizaciju troškova, ali svakako u obje države zadržavamo vrhunski prodajni tim.
S Panasonicom ste nedavno sklopili ugovor o saradnji i on će do jeseni postati do 13-postotni vlasnik poduzeća. Koga inače naj-više želite za vlasnika, odnosno koji vlasnik bi bio, prema Vašem mišljenju, najbolji za Gorenje?Vrlo je važno da je vlasnička struktura takva da omogućava provođenje strategije firme koja svakako treba ići u smjeru stvaranja dodatne vrijednosti za vlasnike, uz istovremenu brigu o svim ostalim sudionicima.
I kada očekujete da će država izaći iz vlasništva poduzeća?Mislim da će država postupno smanjivati svoj udio u firmama poput Gorenja i vjerujem da će se izlazak države iz vlasništva odvijati na način koji neće ugroziti strategiju razvoja preduzeća. Ali u drugoj dokapitalizaciji, koju planiramo ove godine, dionice ćemo prvo ponuditi postojećim dioničarima, znači i Kapitalskoj družbi.
Gdje vidite Gorenje za pet godina?Vjerujem da će se Gorenje za pet godina razviti u čvrstu međunarodnu korporaciju s prodajom u svim smjerovima po Evropi i većom prisutnošću u nekim drugim ciljanim zemalja izvan Evrope. I za pet godina većinu ćemo prihoda ostvariti vlastitim robnim markama, imat ćemo jake regionalne prodajne centre i najviše ćemo proizvoditi u Sloveniji i Srbiji.
Gdje planirate zapošljavati i koje su glavne osobine koje tražite kod svojih novih saradnika?Zapošljavamo prije svega inženjere, zatim u odjelima za razvoj i prodaju. Kod saradnika tražimo i cijenimo usmjerenost na razvoj, spremnost na rad u grupi i promjene, predanost poslu i preduzeću, poštovanje. Ključna znanja mogu se pridobiti i tokom rada, ali prave lične osobine saradnik mora donijeti sa sobom.
Šta, osim cijene i kvaliteta, tražite kod svojih novih potencijalnih par-tnera, odnosno dobavljača?Za nas je vrlo važna pouzdana opskrba, fleksibilnost dobavljača, spremnost na promjene te korektan poslovni odnos.
Ali ako bi vam neko platio 100 hiljada eura, gdje biste, van Gorenja i njegovih proizvoda, uložili novac?Možda u nov, svjež projekt nekog mladog poduzetnika, ali bi me on morao naravno prvo uvjeriti.
Šta biste savjetovali mladim preduzetnicima o njihovom poslu?Neka budu ustrajni, inovativni i neka ne staju ispred prepreka ako vjeruju u svoju ideju, nego nek pokušaju u nju uvjeriti vlasnike preduzeća, poslovne partnere i ponajprije svoje saradnike.
Za pet godina ćemo većinu prihoda ostvariti vlastitim robnim markama, imaćemo
jake regionalne prodajne centre, a najviše ćemo proizvoditi u Sloveniji i u Srbiji.
Franjo Bobinac, predsjednik Uprave Gorenja
Irena
Hera
k
Uzor mu je bio Magic, do prvog honorara pjevanjem Šta označavate za svoj najveći poslovni kiks, odnosno propuštenu priliku?Svako iskustvo je dobrodošlo i uvijek nešto naučimo. Ekonomska kriza, koja je počela prije nekoliko godina, okrenula je stvari naopačke i vjerujem da bi danas svi, bogatiji za iskustva iz ovog vremena, prije nekoliko godina postupili drukčije.Čime ste zaradili prvi honorar?Pjevanjem na zabavnoj sceni u dječijim godinama i kasnije još u Komornom zboru RTV Ljubljana u studenstkim godinama.
Ko je bio Vaš uzor u mlađim danima i ko je danas?U mlađim godinama vrhunski sportaši, prije svega košarkaši kao Erwin Magic Johnson, a danas svi oni koji svoj posao obavljaju vrhunski i najbolji su u svom području, bez obzira na to radi li se o poslovnim ljudima,naučnicima, umjetnici-ma, sportistima…
Šta najradije radite u slobodno vrijeme?Slobodnog vremena nema puno, ali ga pokušavam iskoristiti za šetnje u prirodi, druženje s prijateljima, sport, muziku i putovanja.
Koliko dugo, inače, traje Vaš najduži odmor u godini i gdje ga najradije provodite?Najduži odmor u godini traje 10 do 14 dana, a najviše ga volim provesti uz more.
www.biznis-plus.com
Intervjui, analize, dobre vijesti…
30 I www.biznis-plus.com 31
Kad se sretnu superpotrošačiPostoje li razlike među mjestima za odmor prosječne populacije i onih s debljim novča-nicima?
Pogledajmo gdje na odmor odlaze Hrvati, Srbi, Slovenci i Makedonci.
Da najviše Slovenaca ljetni odmor provede u Hrvatskoj, već i ptičice cvrkuću. Zajedno s Institutom za istraživanje tržišta i medija Mediana ustanovili smo da razlika u izboru destinacija za odmor između desetine stanovništva koji potroše najviše (takozvani superpotrošači) i ostalih u Sloveniji nema.
Od 15.500 ispitanika u četiri zemlje najviše je slovenskih superpotrošača odgovorilo da odmor provode u hrvatskoj Istri i Kvarneru (13,8 posto). Slijede Dalmacija (11,5 posto) i Slovenija (dobrih sedam posto). Izbor ljetnih destinacija za odmor i kod ostalog stanovništva Slovenije jednak je. Jedina je razlika što na spomenute tri destinacije odmor provede trećina obične populacije što je za tri postotna boda više od one desetine koja potroši najviše.
Hrvati najradije kod sebeI kod naših južnih susjeda, novopečenih članova EU, nema razlika u odabiru destinacije za odmor između najvećih potrošača i ostalih. Gotovo četvrtina onih koji potroše najviše odmor provodi u svojoj domovini, dok tamo odmara manje od petine ostalih Hrvata. Najveća je razlika između te dvije skupine stanovništva kod druge top destinacije, Slovenije. Dok u Sloveniju na odmor dolazi svaki osmi Hrvat iz desetine populacije koja troši najviše, kod ostatka stanovništva naša je zemlja izbor za odmor tek za svakog dvadesetog. Nešto manje Hrvata odabere treće najpopularnije odredište, BiH, tek manje od pet posto stanovništva i dobrih sedam posto superpotrošača..
Potrošači s preostalima u Srbiji i Makedoniji nisu tako usklađeniDok najveći udio najvećih srpskih superpotrošača provodi ljetni odmor u Grčkoj (15,6 posto), prvo odredište preostalih Srba je domovina (7,29 posto). Na drugom je mjestu kod obje populacije Crna Gora (12,7 posto superpotrošača odnosno gotovo sedam posto ostalih). Treća destinacija po izboru najvećih potrošača je domovina (11,6 posto), dok Grčku odabere svaki dvadeseti Srbin koji nije jedan onih 10 posto ljudi koji potroše najviše.
Makedonci radije u Tursku nego u HrvatskuUpravo je Grčka najpopularnija destinacija za odmor za Makedonce, koji osim ljetnog odmora, tamo također vole provesti produženi vikend – bez obzira na njihov dugogodišnji spor oko službenog imena najjužnijeg dijela nekadašnje Jugoslavije. Svaki sedmi makedonski potrošač odnosno svaki deseti iz grupe ostalog makedonskog stanovništva ljetni odmor provede u Grčkoj. Na drugom je mjestu kod superpotrošača Turska (5,4 posto), a na trećem zapadna susjeda Albanija (manje od pet posto). Ostali Makedonci koji nisu iz desetine najvećih potrošača, kao svoje ljetno odredište za odmor naveli su Makedoniju (7,5 posto), treće je mjesto sa više od četiri posto zauzela Turska.
Odabir mjesta za odmor se kod slovenskih i hrvatskih potrošača ne razlikuje od odabira preostale populacije. Kod Srba i Makedonaca je ta usklađenost manja.
Think
stock
www.biznis-plus.comPrilike za promjenu posla
Prijatelji Biznis plusa:
Budite prvi,saznajte višeod drugihPrijavite se na besplatni dnevni newsletterna: www.biznis-plus.com
32 I www.biznis-plus.com 33
Argeta, Donat i Cedevita s»made in EU« za proširenje van regijePrvi čovjek Atlantic grupe Emil Tedeschi plani-ra, s proširenjem po EU, Švicarskoj i državama ZND-a, do 2017. godine van naše regije stvo-riti trećinu prihoda»Smatram da je Agrokorovo preuzimanje Mercatora vrlo logičan poslovni potez. Konsolidacija industrije, na strani proizvodnje, kao i na strani maloprodaje, neminovan je proces koji se događa svuda u svijetu. Općenito gledajući, zadnju riječ imaju potrošači, i dok je njihov interes u primarnom fokusu, što je jedino poslovno logično, svi će dioničari moći biti zadovoljni,« misli Emil Tedeschi, većinski vlasnik i predsjednik Uprave Atlantic grupe.
Što za Vas i Vaše poslovanje znači ulazak Hrvatske u EU i istovre-meno izlazak iz CEFTA-e?Mi već od 2005. imamo iskustvo poslovanja u EU s našom njemačkom kompanijom Atlantic Multipower, a korisna su i iskustva koja dijelimo sa slovenskim kolegama iz Droge Kolinske, standardima poslovanja smo u potpunosti usklađeni i u svakom pogledu spremni za evropske uvjete. Nekoliko naših brendova, poput Cedevite GO!, Argete i Donata Mg, ima ozbiljan internacionalni potencijal koji svakako želimo iskoristiti, a u tome će nam pomoći i mogućnost korištenja znaka „made in EU“, koji potrošačima u staroj Evropi ipak nešto znači. Kad govorimo o izlasku RH iz CEFTA, valja reći da su naši proizvodni kapaciteti odlično alocirani u zemljama unutar i izvan EU, što nam omogućuje da neometano servisiramo sva naša regionalna i evropska tržišta neovisno o trgovinskom režimu. Npr, Argeta se proizvodi u Izoli i u Hadžićima, prema potpuno istim standardima, Cockta se puni u Sloveniji, Hrvatskoj i Srbiji, slično je i s ostalim asortimanom.
Kako se prodaje Cockta? Cockta je izuzetan regionalni brend, koji u segmentu gaziranih pića drži jaku drugu poziciju iza Coca Cole. U posljednjih desetak godina provedena je vrlo uspješna strategija rebrendiranja, kojom je Cockta iz staromodnog napitka etablirana na poziciju koju kvalitetom i dodanom vrijednošću zaslužuje – piće svih generacija, ne samo onih koji je se sjećaju iz starih vremena nego i mladih modernih potrošača koji prate trendove. Uz nove okuse, Cocktu Easy i Cockta Limeta, te ekstenzije brenda, Cockta Rossa i Cockta Chinotto, zaokružili smo ponudu i spremni pratimo sezonu.
Hoće li doći do sinergije brendova Grand kafa i Barcaffe selection? Atlantic Grupa je sada najveći regionalni proizvođač kafe s prodatih gotovo 25 hiljada tona u 2012. Tržište kafe, posebno u kategoriji turske kafe, izrazito je tradicionalno i vezano uz brend. S našim postojećim brendovima Barcaffe, koji je prisutan na tržištima Slovenije i Hrvatske, i Grand kafa na tržištima Srbije, BiH, Crne Gore i Makedonije, ostvarujemo odlične rezultate i tržišne pozicije te ne kanimo u ovom dijelu mijenjati stvari. Ono što smo uveli je brend Barcaffe u HoReCa kanalu na razini regije. Procijenili smo da u ovom segmentu možemo s jedinstvenim brendom koji korespondira sa samim kanalom implementirati uspješnu regionalnu strategiju.
Kako se prodaju proizvodi Soko Štarka i ostalih kompanija koje ste ku-pili u Srbiji i koliko su konkurentni prilikom izvoza?Jako smo zadovoljni rezultatima i razvojem programa Soko Štarka, tj. strateškog poslovnog područja Slatko i slano. Ako gledamo po poslovnim područjima u cjelini, uz sportsku prehranu koja je najviše fokusirana na zapadnu Evropu, najveći rast od 8 posto ostvario je upravo asortiman Soko Štarka, pri čemu je čokoladni program Najlepših želja rastao dvoznamenkasto, a najviše na tržištima Srbije, BiH i Crne Gore.
Češka Kofola navodno kupuje Radensku i traži regionalnog partnera za distribuciju, hoće li Atlantic uskočiti u tu igru?Dosad nismo imali značajnijih kontakata s kolegama iz Kofole.
U češkim i slovačkim okvirima riječ je o poslovnoj genezi koja je slična razvoju Cockte u jugoistočnoj Evropi. Iznimno cijenimo rad kolega u Kofoli, mi smo uvijek otvoreni za razgovor, ali nismo imali kontakata o saradnji.
Koji regionalni brend biste voljeli imati u svom portfelju?Jako smo zadovoljni portfeljom brendova koje okupljamo, od Cedevite, Cockte, Argete, Smokija, Barcaffea, Grand kafe, Bananice, Donata Mg, Plidente, Melema… Imamo snažne brendove koji baštine dugu tradiciju, neosporan kvalitet, prepoznatljivost i vjernost potrošača. Svakako postoje odlični brendovi izvan našeg portfelja, no kako u skorijem vremenu ne planiramo akvizicije, bilo bi vrlo nezahvalno špekulirati drugim brendovima na taj način, jer to u načelu samo izaziva niz neopravdanih kalkulacija.
Na koja se tržišta namjeravate širiti? Tržišta Rusije i Zajednice nezavisnih država (ZND) imaju veliki potencijal, tamo kroz dodatna ulaganja s ovogodišnjih 40ak miliona planiramo kroz tri godine narasti na 100 miliona eura. To, naravno, podrazumijeva dodatna ulaganja i zapošljavanja. Očekujemo također značajan rast na zapadnoevropskom tržištu, prije svega u Austriji, Njemačkoj i Švicarskoj i to s našim brendovima Multipower, Argeta, Donat Mg i Cedevita GO, koji imaju najveći internacionalni potencijal.
Kako komentirate inicijativu vlasnika MK Grupe Miodraga Kostića o kre-aciji jedne megaregionalne kompanije, u koju bi ušla i Atlantic grupa?Ta je izjava izazvala dosta medijske pažnje, makar se meni čini da je sasvim jasno i manje upućenom promatraču kako je manje riječ o ozbiljnoj inicijativi, a više o pozitivnoj provokaciji na propitivanje uvriježenih rezona kada je riječ o upravljanju kompanijama i vlasničkim odnosima. Kostić je htio ukazati na to da bi većina preduzetnika radije izabrala biti stopostotni vlasnik malog sistema, nego 20postotni suvlasnik u jednoj velikoj kompaniji. Činjenica je da su kompanije na ovim prostorima, koliko god značajne i velike u regionalnim okvirima, još uvijek mali subjekti na velikim trećim tržištima i za značajniji uspjeh na tim tržištima morat će se, između ostalog, pronaći uspješna formula zajedničkog nastupa.
Koji biste Vaš poslovni potez označili kao najbolji u karijeri, a koji sma-trate najvećom greškom?Ne sramim se poslovnih promašaja, oni su dio razvojnog puta, iako ništa nije bilo tako dramatično da mi se čini da bi to trebalo posebno istaknuti. Recimo da na samom početku preduzetničke karijere nisam imao punu svijest o mogućnostima izgradnje
vlastitog brenda bez vlastite proizvodnje, to bi možda utjecalo na raniji ulazak Atlantica u stvaranje vlastitog portfelja u nekim kategorijama u kojima je tada bilo dosta prostora za rast. No, ne mogu reći da žalim, kad gledam unatrag mogu reći da se kompanija razvijala upravo onako kako sam u načelu želio i mislio da treba. Jednako mi je teško izdvojiti najbolji potez, jer ima više prelomnih tačaka koje su odredile današnji karakter kompanije – izlazak iz biznisa s papirom i fokus na distribuciju robe široke potrošnje, kupovina Cedevite i ulazak u proizvodnju, kupovina Haleka i iskorak na zapadnoevropska tržišta… Ako moram nešto izdvojiti, onda mogu reći da sam iznimno ponosan na cijeli naš tim i transakciju u kojoj smo kupili Drogu Kolinsku, u potpuno transparentnom i profesionalnom procesu u kojem smo pobijedili niz međunarodnih industrijskih i finansijskih takmaca. I to bez političke intervencije u Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji ili EU, u vrijeme najzategnutijih odnosa između Hrvatske i Slovenije. To je za nas zaista bio značajan poduhvat, jednako kao i činjenica da se nakon skoro tri godine osjećamo kao jedinstvena kompanija.
U Hrvatskoj je svaka druga mlada osoba nezaposlena. Imate li kakvu poruku za te mlade ljude?Ekonomska situacija je teška i nije jednostavno pronaći posao, posebno mladima bez iskustva. Svijet se kreće jako brzo i poslodavci sve više traže profesionalce koji se mogu brzo uključiti u posao i donijeti novu vrijednost. Međutim, nije besperspektivno. Mladi trebaju iskoristiti svoju najveću prednost – neopterećenost i mladenački entuzijazam, trebaju se okušati, probati raditi nešto i tokom studija ne bi li stekli iskustva, ali i sami došli do jasnije spoznaje šta ih zanima i šta im najbolje ide. Slušajući studente na predavanjima koja često držim ovdje i vani, čini mi se da većina stremi zanimanjima koja dobro zvuče, poput marketinga, ili onih gdje se čini da će najbrže zaraditi, kao finansije. Uvijek im preporučujem da se barem nakratko okušaju u prodaji, to je važna i potcijenjena vještina koja će im koristiti u svemu što budu radili, čak i ako to ne izaberu kao svoj profesionalni put.
I kada možemo očekivati bolja vremena?Hrvatska u značajnoj mjeri ovisi o stanju u eurozoni, kao i o stanju ekonomije u susjednim zemljama koje su naši najveći ekonomski partneri. U tom smislu ne vidim u najskorije vrijeme neki spektakularan okret nabolje. Hrvatska država svakako ima načina i resurse da zaustavi višegodišnji negativan trend i krene putem postepenog oporavka. Taj uzlazni put neće biti strelovit, ali je iznimno važno za naše društvo i državu da se polako krenemo penjati.
»Ako moram nešto
izdvojiti, onda mogu reći da sam iznimno ponosan na cijeli naš tim i transakciju u kojoj smo kupili Drogu Kolinsku.«
Emil Tedeschi, većinski vlasnik i predsjednik Uprave Atlantic grupe
Irena
Hera
k
www.biznis-plus.com
Kalendarski pregled događaja u regiji
34 I www.biznis-plus.com 35
Regionalne razlike u misaonosti i pristupima preduzetnika svojim partnerima
Iako među preduzetnicima u regiji u prosjeku primjećujemo neke razlike, u mnogo čemu su i slični.
Psihoterapeut Zoran Milivojević misli da su preduzetnici u regiji svjesni kako pripadaju malim sistemima, državama u kojim danas nije jednostavno poslovati, ali i da se osjećaju manje vrijednima u razgovoru sa stranim partnerima. S druge strane, dodaje Milivojević, primjećuje se i dobra kombinacija prilagodljivosti, kreativnosti i radnog zanosa.
Slovenci sistematični, Crnogorci veliki šarmeriNaš sagovornik kaže da je cilj srpskih preduzetnika impresionirati sagovornika, za crnogorske to važi još i više. Slovenskim privrednicima pripisuje se temeljit i sistematičan pristup poslu kojem je osnov dobar poslovni plan. Za hrvatske poduzetnike misli da se prema poslovnim partnerim iz drugih država ponašaju pomalo aristokratski.
Podjela ili spajanje poslovnog i privatnog odnosa»Čini mi se da postoje dvije različite poslovne misaonosti, sjevernjačka i južnjačka. Prvoj možemo pripisati menadžere iz Slovenije i Hrvatske, drugoj preostale iz Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine te Makedonije,« objašnjava psihoterapeut Zoran Milivojević. Kaže da se, između ostalog, s jedne strane razlikuju u odnosu prema osobama koje su poslovni partneri i s druge strane prema samom poslu. »Menadžeri s južnjačkom poslovnom misaonošću više nastupaju kao osebnosti nego kao osobe s imenom i prezimenom. Oni s poslovnim partnerom uspostavljaju lični, skoro prijateljski odnos. Istovremeno, od njega očekuju da se jednako ponaša prema njima. To znači da izlaze iz svoje poslovne uloge i predstavljaju se takvima kakvi su u privatnom životu,« objašnjava naš sagovornik. Ako su na nivou ličnog odnosa zadovoljni time kako ih prihvata poslovni partner, njihovo se zadovoljstvo može prenijeti i na poslovnu razinu. Onda mogu, kako objašnjava, »prijateljski« popustiti i dati partneru nešto bolje uvjete poslovanja.
»S druge strane je u sjevernjačkoj misaonosti jasna razlika između privatnog i poslovnog odnosa. Tako poslovni partneri ostaju u svojim ulogama i neugodno se osjećaju ako ih neko poziva da se pokažu onakvi kakvi su privatno,« misli Milivojevi
Druga dimenzija koja mu se čini važnom je stepen impro
vizacije ili snalažljivosti. Dok je za sjevernjačku poslovnu misaonost karakteristično da se drži pravila i postupaka, za južnjačku je karakteristično da može neka pravila i izbjeći ako je to dobroza posao, dodaje.
Osobine koje važe za Srbe, ali i brojne druge u regijiZa mišljenje o osobinama privrednika u regiji pitali smo i profesora beogradske Visoke stručne škole za poduzetništvo Zorana Ristića, koji nam je objasnio primjerom srpskih preduzetnika: »Preduzetnici se oslanjaju na političke veze kaoosnov da bi bili uspješni u poslovanju, što je jedan od najvećih
problema s kojima se suočavamo. Malo je preduzetnika koji zapravo razmišljaju i imaju menadžerske osobine.
Stvorili su ih, naime, entuzijasti koji se vrlo brzo suočavaju sa poteškoćama, ali i velike strane kompanije. Glavno je da su naši privrednici uglavnom ljudi koji su svoj posao stvorili u vrijeme tranzicije ili njihov preduzetnički duh većinom nije razvijen. U isto vrijeme, nisu dovoljno obrazovani da bi vodili firmu kako je to potrebno. Ali okruženje u kojem radimo omogućava da takve osobe postižu uspjeh, uglavnom zahvaljujući odnosima.
Kriva je tranzicija»Sve je u tranziciji,« misli i Milan Kovačević, savjetnik za strane investicije u Srbiji. Dodaje da se teško zaboravljaju navike iz starogsistema, kao i ondašnja načela i pravila. »Ljudi koji su se oboga tili u tranziciji i postali važni preduzetnici, trebaju učiti i prilagođavati se novonastalom položaju. Neki to rade bolje, neki lošije. To se prije svega vidi u kriznim uslovima u kojima su neki potonuli, a drugi isplivali,« objašnjava Kovačević.
Inače, ima tranzicija i pozitivne osobine. »Jedan od važnijih kvaliteta preduzetnika je da su preživljavali različita tur bulentna razdoblja, zato su u nevoljama snalažljiviji,« dodaje Kova čević. Za kraj, objasnio je kako i u Srbiji ima preduzetnika sa Zapada koji priznaju da je upravljanje poduzećima na Zapadu ponekad manje kvalitetno od upravljanja ovdašnjih poduzeća.
Psihoterapeut Zoran Milivojević Hrvatima i Slovencima pripisuje sjevernjačku poslovnu misaonost, a preostalima iz regije južnjačku
Aleš B
eno
Think
stock
Male, ali ponekad važne razlike
SlovenciIzvana su pomalo suzdržani, ali se raznježe ako inozemni partneri barem nešto nauče o slovenskoj kulturi i potrude se naučiti nekoliko riječi na slovenskom. U poslovima su oprezni, na stolu žele konkretne ponude i o njima temeljito razmisle.
HrvatiNa sastanku muškarac sačeka da mu žena prva ponudi ruku. Cijena kod poslovnog dogovaranja je izražena direktno, bez suvišnog oklijevanja. Poslovanje i sklapanje poslova često se održava u kafićima i restoranima.
BosanciImaju 42-satnu radnu sedmica s radnom svakom prvom subotom u mjesecu. Kod sa-zivanja sastanka ne zaboravite da popodnevni termini nisu najomiljeniji. Sastanci se često održavaju u neformalnom okruženju za koje vjeruju da doprinosi boljem po-slovnom odnosu.
SrbiOsobna preporuka je najučinkovitiji oblik za uspostavljanje poslovnih kontakata. Ne-formalni poslovni susreti uz ručak ili večeru od iznimne su važnosti. Rukuju se na po-četku i na kraju sastanka, i to najprije sa ženama.
CrnogorciKod mogućih komplikacija su najvažniji prisni i pouzdani odnosi koje treba redovno održavati. Saradnja na temelju ličnih dogovora je puno uspješnija nego dogovori na udaljenosti. Pažnju treba obratiti i na glasine u malom crnogorskom poslovnom svijetu.
MakedonciOdluke donosi samo top menadžment, obično predsjednik uprave. Menadžeri se čes-to oslanjaju na intuiciju i vlastito iskustvo. Na početku su česti nepovjerenje i otpor kod proširenja na inozemna tržišta i preuzimanja stranih preduzeća.
Izvori: Izvozno okno, Biznis plus
Jeste li »sjevernjak« ili»južnjak«?
www.biznis-plus.com
Sve to i još više iz BiH, Crne Gore, Hrvatske, Makedonije, Slovenije i Srbije
36 I www.biznis-plus.com
www.biznis-plus.com