Medicinski otpad
Medicinski otpad je heterogena mešavina komunalnog,
infektivnog, patoanatomskog, farmaceutskog i
laboratorijskog otpada, dezinficijenasa i ambalaže, kao i
radioaktivnog i opasnog hemijskog otpada.
…
To je otpad koji se potpuno ili delimično sastoji od ljudskih ili životinjskih tkiva, krvi i drugih telesnih tečnosti, ekskreta i sekreta, lekova i drugih farmaceutskih preparata, briseva, tupfera, gaza, zavoja, igala, skalpela, lanceta i drugih oštrih instrumenata.
Medicinski otpad je i bilo koji drugi otpad koji potiče od stomatološke, veterinarske prakse (otpade nastao prilikom pružanja zdravstvene zaštite životinjama), istraživanja, tretmana, zaštite ili uzimanja krvi za transfuziju, a može inficirati osobu koja sa njim dođe u kontakt.
TIPOVI MEDICINSKOG OTPADA
1.Neopasni otpad:
Otpad koji nema karakteristike opasnog otpada, i sličan je
otpadu koji se stvara u domaćinstvima.
2.Opasan otpad:
Otpad koji po svom poreklu, sastavu ili koncentraciji
opasnih materija može prouzrokovati opasnost po životnu
sredinu i zdravlje ljudi, i ima najmanje jednu od
karakterristika utvrđenih posebnim propisima, uključujući i
ambalažu u kojoj je opasan otpad bio ili jeste upakovan.
POREKLO OTPADA
Poreklo otpada
Definisenje industrijske grane ili sektora iz koga potiče otpad.
Proces tokom kojeg nastaje otpad
Otpad koji nastaje pri pružanju zdravstvenih usluga u
porodilištima, iz dijagnostike ili prevencije bolesti kod
ljudi.
Tip otpada
Neinfektivni otpad-otpad čije sakupljanje i odlaganje ne
podleže posebnim zahtevima za sprečavanje infekci.
KATEGORIJE MEDICINSKOG OTPADA
1.Komunalni čvrsti otpad
Ponekad se naziva kućnim otpadom ili otpadom iz
domaćinstva.
2.Komercijalni otpad
Ova kategorija koristi se za otpad koji potiče iz komercijalnih
ustanova, radnji i td.
3.Industrijski otpad
Otpad koji potiče iz industrijske delatnosti.
4.Otpad od izgradnje/rušenja
Obuhvata otpad koji potiče iz građevinarstva i predstavlja
najveći pojedinačni izvor kontrolisanog otpada.
5.Opasan otpad
Spada u kontrolisani otpad koji se smatra opasnim ili teškim za
čuvanje, preradu ili odlaganje.
18 01 01 Oštri predmeti
18 01 02 Delovi tela i organi, uključujući i kesu sa krvlju i krvnim derivatima
18 01 03 Infektivni otpad, čije sakupljanje podleže posebnim zahtevima zbog sprečavanja nastanka
infekcije
18 01 04 Neinfektivni otpad(čije sakupljanje i odlaganje ne podleže posebnim zahtevima zbog
sprečavanja nastanka infekcija)
18 01 06 Hemijski otpad koji sadrži opasne supstance
18 01 07 Ostali hemijski otpad
18 01 08 Citotoksični lekovi i citostatici
18 01 09 Ostali lekovi
18 01 10 Otpad iz stomatološke zaštite
Klasifikacija medicinskog otpada prema Srpskom katalogu otpada
Izvod iz kataloga otpada sa opisanim kategorijama otpada(Pravilnik o uslovima i načinu razvrstavanja, pakovanja
i čuvanja sekundarnih sirovina, Službeni glasnik Republike Srbije).
*Odeljak br. 18:Otpad koji nastaje pri pružanju zdravstvene zaštite u medicini i veterini
*Podeljak br. 18 01:Otpad koji nastaje pri postavljanju dijagnoza, lečenju, i td.
OPASAN MEDICINSKI OTPAD
Opasan medicinski otpad uključuje infektivni, patološki,
hemijski, toksični ili farmaceutski otpad, kao i citotoksične
lekove, oštre predmete i instrumente za jednokratnu
upotrebu.
Opasan otpad označen je šifrom-crvena slova sa zvezdicom!
INFEKTIVaNI MEDICINSKI OTPAD
Infektivni medicinski otpad je opasan otpad u čvrstom stanju,
koji predstavlja rizik od pojave infekcija, a njega čine:
Otpad koji nastaje prilikom pružanja zdravstvene nege
pacijentima koji boluju od nekih bolesti koje se prenose
putem krvi ili telesnih tečnosti.
Zavojni materijal, tupferi umrljani krvlju i telesnim
tečnostima.
Kulture i podloge za zasejavanje, uključujući i kulture i
podloge koje sadrže infektivne agense iz istraživačkih
laboratorija, otpad koji nastaje pri proizvodnji vakcina i
seruma i td.
FARMACEUTSKI OTPAD Farmaceutski otpad, u najširem smislu, podrazumeva otpad
koji nastaje u proizvodnji i prometu lekova, pomoćnih
lekovitih i medicinskih sredstava.
Farmaceutskim otpadom smatra se otpad koji je grupisan u
dve glavne grupe:
1.Otpad koji nastaje u ciklusu proizvodnje lekova, pomoćnih
lekovitih i medicinskih sredstava
2.Otpad poreklom od lekova sa isteklim rokom upotrebe koji
se može naći u skladištima apoteka, humanitarnih pomoći, i
td.
…
Značaj pravilnog postupanja sa farmaceutskim otpadom
i lekovima sa isteklim rokom trajanja naglo raste
poslednjih godina zbog prisustva velikih količina
neupotrebljenih lekova različitog kvalitativnog sastava,
koji u sebi sadrži različite opasne materije:teški metali,
toksična i organska jedinjenja čija dejstva mogu biti
kancerogena.
RADIOAKTIVNI OTPAD
Upravljanje radioaktivnim otpadom u zdravstvu regulisano
je Zakonom o zaštiti od jonizujućeg zračenja.
Ovim zakonom propisuju se:
Mere zaštite zdravlja ljudi i životne sredine od štetnog
dejstva jonizujućeg zračenja.
Mere sigurnosti pri korišćenju nuklearne energije.
Nadzor nad sprovođenjem tih mera i odgovornost za
štetnost od dejstva jonizujućeg zračenja.
Kontaminacija životne sredine radioaktivnim supstancama
podrazumeva prisustvo radionuklida u životnoj sredini u
koncentracijama koje prevazilaze dozvoljene vrednosti.
…
Radioaktivni otpad se klasifikuje prema:
Metodi i mestu nastanka(u nuklearnom zapaljivom ciklusu,
industriji, naučno-istraživačkim laboratorijama, i td.).
Fizičkim osobinama(čvrst, tečan, gasovit, zapaljiv,
nezapaljiv).
Hemijsko-biološkim osobinama(organski, neorganski,
toksičan, eksplozivan, isparljiv).
Količinama i osobinama radioaktivnih izotopa koji su prisutni
… Prema količinama i osobinama radioaktivnih izotopa koji su
prisutni, radioaktivni otpad se deli u sledeće kategorije:
1.Radioaktivni otpad I kategorije-sadrži radioaktivne izotope
sa kratkim periodom poluraspada(kraćim od 30 godina).
2.Radioaktivni otpad II kategorije-sadrži radioaktivne
izotope sa dugim periodom poluraspada(preko 30 godina).
3.Radioaktivni otpad III kategorije-visoke aktivnosti sa
koncentracijom dugoživećih izotopa.
Lica, čijim poslovnim delatnostima nastaje radioaktivni
otpad, u obavezi su da sakupljaju, obeležavaju i čuvaju otpad
dok ga ne prepuste na zbrinjavanje zvanično ovlašćenom licu
(transport, obradu i odlaganje otpada).
Čvrsti radioaktivni otpad srednje i niske aktivnosti sakuplja
se u plastična pakovanja i pakuje u metalne kontejnere
standardizovanih dimenzija(metalnu burad od 200L sa
poklopcem).
Čvrsti biološki otpad koji sadrži radioaktivni otpad pakuje
se u plastične kese ili se potapa u formalin. Period čuvanja
ovakvih materijala u plastičnim kesama ne može biti duži od
tri dana, nakon čega se ovaj otpad tretira kao bilo koji drugi
čvrsti radioaktivni otpad.
Svako mesto na kome nastaje tečni radioaktivni otpad mora
da bude opremljeno tako da sakupljanje istog smanjuje, na
najmanju moguću meru, mogućnost njegovog prosipanja.
Nadležna institucija za zbrinjavanje radioaktivnog otpada u
Srbiji je Institut za nuklearne nauke Vinča.
CITOTOKSIČNI I CITOSTATIČKI OTPAD
Citotoksični i citostatički otpad je opasan medicinski otpad
nastao u vezi sa primenom i proizvodnjom farmaceutskih
proizvoda sa citotoksičnim svojstvima, što uključuje i
primarnu ambalažu i sav pribor korišćen za pripremui
primenu takvih proizvoda, kao i krv i telesne tečnosti
kontaminirane pomenutim lekovima.
Citotoksični lekovi(lekovi protiv raka), imaju sposobnost
da ubijaju ili sprečavaju rast živih ćelija. Upotrebljavaju se
u hemioterapiji. Ukoliko su ispušteni u životnu sredinu,
mogu da stvore ozbiljne probleme, jer utiču na
reproduktivne procese kod raznih životnih oblika. Stoga
njihovo odlaganje mora biti posebno pažljivo sprovedeno.
Procedura odlaganja citotoksičnog otpada obuhvata
osnovne principe:
Nabavka i skladištenje materijala.
Odlaganje citotoksičnog otpada u posebne kese.
Odlaganje kesa u nepropusne kontejnere.
Obeležavanje kontejnera.
Skladištenje.
Planiranje i ugovaranje konačnog odlaganja.
Beleške o svim fazama zbrinjavanja ove kategorije otpada.
Odlaganje na centralno mesto u ustanovi.
PATOANATOMSKI OTPAD
Ovaj otpad se sastoji od prepoznatljivih delova tela, organa
i/ili tkiva. Ovoj kategoriji otpada, takođe, pripada i tkivo
placente, amputati, tkiva i organi odstranjeni tokom
hirurškog zahvata.
Trebalo bi da bude odvojen, obeležen, stavljen u braon
plastične kese, i da se bezbedno čuva u rashlađenoj
sredini(zamrzivačima) pre nego što ga nadležna služba
odnese van zdravstvene ustanove radi konačnog uklanjanja,
odnosno, spaljivanja u spalionicama.
NEOPASAN MEDICINSKI OTPAD
Neopasan medicinski otpad koji potiče iz zdravstvenih
ustanova podrazumeva otpad koji ne predstavlja posebnu
opasnost prilikom rukovanja ili odlaganja, ali koji poseduje
i reaktivna svojstva, što znači da nije inertan(drvo, papir).
Neopasan otpad obeležava se crnom bojom bez zvezdice!
OTPAD KOJI POTIČE IZ LOKALNE ZAJEDNICE
KLASIFIKACIJA OTPADA:
Medicinski otpad koji potiče iz domova pacijenata
Određene vrste otpada koje potiču iz domova pacijenata
mogu biti pogodne za odlaganje zajedno sa čvrstim
komunalnim otpadom.
…
U ovu kategoriju otpada, koja se može odložiti sa komunalnim
otpadom iz domaćinstva, spada sledeći otpad:
Pomagala koja se koriste za sakupljanje i odlaganje urina i
fekalija(kese za stomu, ulošci za inkontinanciju).
Pomagala koja se koriste za sakupljanje drenažne tečnosti iz
telesnih šupljina.
Ubrusi, zavoji, tupferi, materijal za pedikir, manikir, i td.
… Veoma je važno naglasiti da ova vrsta medicinskog otpada,
koja nastaje pri pružanju zdravstvene nege u domovima
pacijenata, mogu odložiti kao komunalni otpad samo u
sledećim uslovima:
1.Otpad nije infektivan, niti štetan.
2.Nadležne vlasti nisu propisale drugi zakon.
… Opasan otpad koji potiče iz lokalne zajednice
Ukoliko se na osnovu procene rizika utvrdi da u lokalnoj
zajednici(domovima pacijenata, kućnom lečenju) nastaje
opasan otpad, ili ukoliko se sa sigurnošću može tvrditi da
takav otpad sadrži određene količine patogenih klica, ili je
otpad potencijalno opasan zbog svojih fizičkih, bioloških ili
hemijskih svojstava, potrebno je preduzeti posebne mere za
rukovanje, tretman i odlaganje otpada u dogovoru sa
zdravstvenim radnikom, koji je nadležan za pružanje
zdravstvenih usluga pri kojima ovakav otpad nastaje.
SITUACIJA U ZEMLJI U POGLEDUUPRAVLJANJA MEDICINSKIM OTPADOM
Medicinski otpad u Zdravstvenim ustanovama se stvara u
neravnomernim količinama, u zavisnosti od tipa ustanove,
broja kreveta, vrste oboljenja i stanja koja se zbrinjavaju, kao
i vrste usluga koje se u zdravstvenim ustanovama pružaju.
Pojedine kategorije medicinskog otpada mogu biti značajna
pretnja zdravlju zaposlenih u zdravstvenim ustanovama.
Pored zdravstvenih rizika, koji su posledica direktnog
kontakta, medicinski otpad može imati nepovratne indirektne
zdravstvene efekte putem kontaminacije vodenih tokova i
zemljišta tokom tretmana i konačnog odlaganja ili
zagađivanjem vazduha putem emisije visoko toksičnih gasova
prilikom insineracije(spaljivanje medicinskog otpada).
Dokazano je da ne postoji metod tretmana otpada ili
odlaganja koji u potpunosti eliminiše sve rizike koji
medicinski otpad nosi u sebi za populaciju ili životnu
sredinu.
U zavisnosti od vrste tretmana medicinskog otpada, rezidue
se mogu prenositi iz jedne faze tretmana otpada u drugu. Npr.
prilikom spaljivanja medicinskog otpada, sagorljive
komponente otpada se pretvaraju u gasovite sporedne
proizvode, a nesagorive komponente ostaju kao pepeo. Pod
određenim uslovima(kada se otpad spaljuje na niskim
temperaturama) može doći do emisije toksičnih supstanci,
klasifikovane kao humani kancerogeni koji spadaju u
perzistentne supstance koje se ne razgrađuju lako u životnoj
sredini i koje se bioakumuliraju u lancu ishrane. Isto tako,
odlaganje opasnog medicinskog otpada na nekontrolisan
način direktno ugrožava životnu sredinu kontaminacijom
zemljišta i podzemnih voda.
STANJE NA DEPONIJAMA
Na deponijama se ne obavlja razdvajanje medicinskog od
komunalnog otpada.
Postojeća praksa mešanja medicinskog sa komunalnim
otpadom na deponijama, sa neodgovarajućim sistemom
rada, može, takođe, dovesti do širenja infektivnih bolesti-
prenosom mikroorganizama putem
vazduha(mikroorganizmi dospevaju u vazduh kroz emisije
izazvane tinjanjem zapaljenog otpada)., ili na drugi način,
ukoliko medicinski otpad nije prethodno
dekontaminiran(sterilisan).
…
Širenje infekcije je moguće i preko direktnog kontakta
zaposlenih na deponijama i drugih posetilaca koji nisu
svesni rizika, a sakupljaju i odnose otpad sa deponija.
Takođe, preko životinja i ptica(vektora)koji po deponiji
lutaju u potrazi za hranom.
Većina deponija u Srbiji nisu sanitarne deponije, i na njima
se ne zakopava svakodnevno otpad, niti se dodatno tretira.
Mnoge deponije nemaju ni uređen pristup, a na njima često
dolazi i do nekontrolisanog sagorevanja odloženog otpada.
PROCENA RIZIKA
Stvarni nivo rizika varira u različitim kategorijama otpada, a
da bi se osigurale mere prevencije i zaštite od rizika koji nosi
medicinski otpad, neophodno je definisati odgovarajuće mere
kontrole i zaštite.
Svrha sprovođenja postupka procene rizika je da pomogne u
iznalaženju razumnih odluka sa ciljem zaštite stanovništva i
život.
Procena rizika je proces u kome se:
Identifikuju opasnosti:
prisutne supstance
prisutne biološke opasnosti
proceniti postojeće mere za ograničavanje opasnosti
sakupiti informacije o karakteristikama opasnosti
Identifikuju i procenjuju pretnje koje su sa tim povezane:
Različite grupacije mogu biti potencijalno izložene
opasnostima.Njih čine:mladi i neiskusni radnici, pripravnici,
osoblje u laboratorijama, radnici koji prenose otpad, radnici na
deponijama, opšta populacija, životna sredina.
Procenjuju rizici
Zabeležiti zaključke i rezultate procene
Svaka procena bazira se na dokazima i evidenciji o adekvatno
sprovedenoj proceni rizika. Procenu rizika treba da vrše ljudi
koji poseduju odgovarajuće kvalifikacije i iskustvo.
MEDICINSKI OTPAD I RIZIK KOJI NOSE KRV I DRUGE TELESNE
TEČNOSTI
Pravilno upravljanje medicinskim otpadom od posebnog je
značaja za sprečavanje nastanka infekcija koje se mogu
preneti putem krvi i drugih telesnih tečnosti. U riziku za
nastanak ovog tipa infekcija nastalih u zdravstvenim
ustanovama su, prvenstveno, zdravstveni radnici, zatim i
drugi zaposleni u ovim ustanovama, ali i pacijenti.
Rizični kontakt , predstavlja svaki kontakt kože bez
kontinuiteta(ubod iglom, posekotina) i sluzokože(oči, usta,
nos) sa krvlju i drugim telesnim tečnostima koje sadrže
uzročnike infekcija.
Pored direktnog kontakta, od posebnog je značaja i indirektni
kontakt sa predmetima, pre svega različitom medicinskom
opremom koja je kontamirana. Jedan od najrizičnijih
indirektnih kontakta jesu i perkutane povrede, pod kojima se
podrazumevaju dve osnovne vrste povreda:
1. povrede na igle koje se koriste u dijagnostici i terapiji
2. povrede na oštre predmete(skalpeli, staklo)
Najznačajnije infekciječiji se uzročnici mogu uneti u organizam preko
perkutanih povreda su:
HEPATITIS B
Iako je danas prevencija hepatitisa B u većini zemalja sveta
zakonski regulisana obaveznom vakcinacijom zaposlenih u
zdravstvenim ustanovama, važno je naglasiti da postoje
određen broj zdravstvenih radnika koji i dalje odbijaju da
primene ovu vrstu prevencije. Pored krvi, uzročnici se mogu
preneti telesnim tečnostima, kao što su:saliva-
pljuvačka(posebno u toku stomatoloških procedura),
cerebrospinalna, pleuralna, peritinealna, perikardijalna,
amnionska tečnost, sperma, vaginalna tečnost.
Neadekvatno tretiranje i odlaganje ovih telesnih tečnosti povećava rizik za nastanak infekcije, kako zaposlenih u zdravstvenim ustanovama, tako i pacijenata.
HEPATITIS CInfekcija može nastati jednokratnim izlaganjem velikim količinama krvi inficiranih osoba(primena transfuzije netestirane krvi), ili pri ponovljenim direktnim perkutanim ekspozicijama manjim količinama inficirane krvi.
HIV(Virus Humane Imunodeficijencije)
Faktori rizika za nastanak infekcije su:
Postojanje povrede kože
Procedure koje obuhvataju plasiranje igle u krvni sud
RUKOVANJE MEDICINSKIM OTPADOM
Po obavljenoj identifikaciji određene kategorije otpada i
obavljenoj proceni rizika, neophodno je sa otpadom postupati
na ispravan i bezbedan način. U skladu sa tim, potrebno je
obezbediti neophodnu obuku i ličnu zaštitnu opremu za sva
lica koja neposredno rukuju medicinskim otpadom, kako bi
im se omogućilo da obave svoj posao bezbedno i odgovorno.
RAZVRSTAVANJE MEDICINSKOG OTPADA
Efikasno upravljanje medicinskim otpadom zasniva se na ključnoj
aktivnosti koju čine :
Razvrstavanje(segregacija) otpada
Obeležavanje otpada
Razdvajanje uvek mora biti odgovornost proizvođača ili stvaraoca
otpada. Razdvajanje medicinskog otpada treba obaviti što bliže
mestu njegovog nastajanja. Najpogodniji način razdvajanja
medicinskog otpada na različite kategorije je razvrstavanje otpada u
plastične vreće ili posude različite boje.
Hladne boje:crna, zelena, plava-kategorije otpada koje nisu
opasne(komunalni otpad, otpad koji može da se reciklira).
Tople boje:žuta, crvena-opasan otpad
*crvena boja-opasan otpad
*žuta boja-infektivni otpad
PRIKUPLJANJE I SKLADIŠTENJE MEDICINSKOG OTPADA
Medicinski otpad, ma gde nastao, treba odložiti čim je to
moguće.
Zadaci zdravstvenih radnika:
Zdravstveni radnici koji odlažu otpad treba da provere da li su
kese za infektivni medicinski otpad adekvatno postavljene na
svim mestima u zdravstvenoj ustanovi.
Da odrede mesta gde se stvara otpad sastavljen uglavnom od
oštrih predmeta, zbog postavljanja kutija za prikupljanje ove
kategorije medicinskog otpada.
Da provere da li su, po obavljenom prikupljanju otpada, kese
čvrsto zatvorene, i da li su kese pune do ¾ njihove zapremine.
Žute kese… Žute kese, sa prikupljenim medicinskim otpadom,
zatvaraju se vezivanjem vrata(vrha) kese.
Veoma važan parametar kvaliteta prikupljanja medicinskog otpada je i to što se nikada ne sme dozvoliti da se otpad nagomilava na mestu nastanka. Medicinski otpad mora da se sakuplja svakodnevno, i svakodnevno se mora odnositi na privremeno mesto skladištenja u Zdravstvenoj ustanovi, gde ostaje do dana predaje Centralnom mestu tretmana.
Nijedna vreća ne sme da se ukloni sa odeljenja ili iz službe u ustanovi, ukoliko nije označena nalepnicom na kojoj je obeleženo mesto nastajanja(bolnica i odeljenje) i sadržaj kese, odnosno, plastičnog kontejnera za odlaganje oštrih predmeta. Žute kese ili posude moraju odmah biti zamenjene novim, iste vrste.
OPŠTI PRINCIPI SKLADIŠTENJA Po obavljenom razdvajanju medicinskog otpada, kategorija otpada
mora se čuvati u skladištima koja zadovoljavaju sledeće kriterijume:
Uslovi skladištenja u za to određenim prostorima unutar zdravstvene
ustanove su strogi i bezbedni.
Skladište omogućava bezbedno čuvanje kontejnera namenjenih
isključivo za prikupljanje medicinskog otpada. Svi čisti,
neupotrebljeni kontejneri moraju biti odvojeni od korišćenih.
Skladište omogućava jasno razdvajanje različitih kategorija otpada
koje treba odlagati na različite načine.
Lokacija skladištenja otpada je posebno odrađena u za to
namenjenim iograđenim prostorijama, u bezbednoj sredini.
Svako skladište je odgovarajućih dimenzija tako da obezbeđuje
dovoljno prostora za čuvanje kontejnera u slučajevima stvaranja
povećane količine medicinskog otpada ili u slučajevima kašnjenja u
odnošenju otpada na deponije.
PROSTOR ZA SKLADIŠTENJE
Mesto za skladištenje medicinskog otpada NE SME biti
dostupno neovlašćenim licima, životinjama, pticama i drgim
vektorima.
Prilikom određivanja uslova skladištenja, treba imati u vidu
lokalne okolnosti, prirodu i količinu otpada koji treba da
bude skladišten.
Prostor za skladištenje komunalnog otpada treba da se nalazi
na nepropustljivom tlu, sa dobrom drenažom, na kome
postoje mogućnosti za pranje, postoji odgovarajuće
osvetljenje, ventilacija i jasni znaci upozorenja.
Temperatura na kojoj se odlaže medicinski otpad treba da
bude takva da ne dozvoli da otpad postane opasniji i jačeg
mirisa u peridu skladištenja i čuvanja do transporta koji će
zatim uslediti.
KONTEJNERI ZA PRIKUPLJANJE MEDICINSKOG OTPADA
Najpogodniji način identifikacije kategorija otpada je
razvrstavanje istog u plastične kese ili posude različitih boja.
Medicinski otpad treba odlagati u kese ili kontejnere sa
sledećim karakteristikama:
Oštre predmete treba odlagati u kontejnere koji su
neprobojni-boja kontejnera ŽUTA.
Otpad za spaljivanje treba da bude upakovan u kese ili
kontejnere koji su označeni kao „visoko rizični“.
Otpad za tretman u autoklavu treba upakovati u žute kese ili
kontejnere za jednokratnu upotrebu.
OBELEŽAVANJE OTPADA
Kesu ili kontejner u kome se nalazi medicinski otpad treba
označiti drklaracijom odgovarajuće boje, koju je potrebno
popuniti na sledeći način:
Datum
Kategorija otpada
Izvor otpada
Ime osobe koja popunjava deklaraciju
RUKOVANJE MEDICINSKIM OTPADOM
Praćenje odgovarajućih procedura je apsolutno neophodno, kao
i veoma pažljivo rukovanje ovakvim otpadom. U pogledu
pakovanja, odgovornost onih koji rukuju otpadom je da rizik
smanje na najmanju moguću meru, na taj način što će:
Rukovati kesama sa otpadom hvatanjem za zatvoreni vrh
Izbegavati bacanje ili ispuštanje punih kesa
Odbiti da prime bilo kakvu kesu koja curi ili je oštećena
TRANSPORT MEDICINSKOG OTPADA
Procedura transporta treba da bude u skladu sa:
1. Merama predviđenim za skladištenje otpada
2. Obavezom adekvatnog sprovođenja zakonom propisanih
mera, kako bi se omogućilo brzo prevacuvanje otpada u
postrojenje za obradu ili njegovo odlaganje
3. Zakonskom regulativom u pogledu zdravlja i
bezbednostiosoblja koje manipuliše otpadom, pacijenata,
kao i u skladu sa principima očuvanja životne sredine.
Transport medicinskog otpada je u nadležnosti ustanove
koja se zove „Centralno mesto tretmana“.
Medicinski otpad koji se transportuje drumskim saobraćajem
treba da bude smešten u tvrdi kontejner koji poseduje
adekvatnu deklaraciju i određene karakteristike(nepropustan,
kapaciteta ne većeg od 3m*).
Transport medicinskog otpada secijalnim vozilom koje se
koristi samo u ove svrhe, praćen je dokumentom koji se zove
„Tovarni list.“
Vozila koja se koriste za prevoz medicinskog otpada, treba da:
1. Omoguće bezbedan i lak utovar, prenošenje i istovar otpada.
2. Zadrže unutar vozila infektivni medicinski otpad, ukoliko dođe
do izlivanja istog.
3. Budu tako dizajnirana da se izbegava zaglavljivanje delića
otpada.
4. Omoguće jednostavnu dezinfekciju ili čišćenje parom.
5. Budu podvrgnuta redovnim inspekcijama čistoće i programu
čišćenja koji odgovara stepenu i priridi korišćenja.
…
U slučajevima gde se vozilo ne koristi samo za prevoz
otpada(npr. kada se otpad prevozi u vozilima za opštu namenu
ili u automobilima, kada je reč o manjim količinama) posebnu
pažnju treba posvetiti zaštiti osoblja koje vozi automobil ili
osoblja koje se istim prevozi. To uljučuje i posebne mere za
dodatno sekundarno pakovanje otpada za potrebe transporta i
bezbednosti, kao i mere za redovno provetravanje vozila i
čišćenje.
OBRADA I ODLAGANJE MEDICINSKOG OTPADA
OBRADA INFEKTIVNOG OTPADA POMOĆU
STERILIZACIJE U AUTOKLAVU
Infektivni medicinski otpad može biti opasan po ljude koji
dolaze u dodir sa njim i koji njime manipulišu.
Osnovni cilj obrade ove kategorije medicinskog otpada je
sterilizacija, putem koje se medicinski otpad pretvara u
bezopasni komunalni otpad. Ukoliko se infektivni medicinski
otpad prvo steriliše, a zatim i tako usitni da se ne može
prepoznati kao otpad koji je medicinskog porekla, tada se on
može odložiti na deponijama.
Aparat u kome se vrši sterilizacija otpada, Autoklav(vrela
para pod pritiskom) ne sme da nosi rizik za osoblje koje radi
na njemu, koje upravlja otpadom.
Osnovni zahtev je da proces sterilizacije
dovede do dovoljnog stepena smanjenja
sadržaja bioloških agenasa u otpadu. Taj
zahtev podrazumeva da i uslovi, kao što su
temperatura i period tokom koga se
temperature održava, moraju biti poštovani i
da otpad mora biti u takvom obliku da u
celini, tj. svakim svojim delom dostigne
naznačene uslove.
Kategorije otpada koje se mogu
obrađivati putem sterilizacije u
autoklavu
1. Upotrebljeni oštri predmeti, špricevi, ampule
2. Staklo
3. Krv i kontaminirane tečnosti, radi sprečavanja curenja iz
kesa
4. Zavojni materijal, tupferi, umrljani krvlju ili drugim telesnim
tečnostima
5. Otpad iz istraživačkih laboratorija
6. Mikrobiološke kulture
KONTROLA RADA AUTOKLAVA Neophodno je obaviti nekolikooblika testiranja rada autoklava:
1.Periodično testiranje rada autoklava:
Neophodno je vršiti periodično testiranje rada autoklava, u vremenskim
razmacima ne kraćim od 6 meseci. Cilj kontrole je da se utvrdi da uređaj dobro
funkcioniše i da ne može usloviti nastanak infekcije. U tu svrhu se koriste
biološki indikatori.
2.Testiranje prilikom svake promene u radu uređaja:
Testiranje se vrši uvek kada se promeni tip, količina ili način pakovanja
medicinskog otpada koji treba sterilisati; ako postoji sumnja da je smanjena
efikasnost rada uređaja; nakon svake popravke. Testiranje se vrši biološkim
indikatorima.
3.Rutinska kontrola procesa sterilizacije:
Obuhvata kontrolu temperature(koju uređaj beleži na odgovarajućoj traci koja
se čuva u knjizi evidencije); kontrolu protoka vazduha(noviji autoklavi imaju
ugrađeno automatsko testiranje koje se vrši jednom dnevno); hemijsku
kontrolu(korišćenje hemijskih indikatora čija promena boje potvrđuje da je
sterilizacija otpada uspešno sprovedena); biološka kontrola(izvodi se
primenom bioloških indikatora. Indikator sadrži spore Bacillus
stearothermophilus-a).
SPALJIVANJE Spaljivanje(insineracija) predstavlja odgovarajući način
eliminacije većine medicinskog otpada, uključujući i neke vrste
hemijskog otpada, ali ne i radioaktivni otpad.
Kategorije otpada koje mogu biti spaljene u spalionicama:
Sav medicinski otpad „visoko infektivne“ prirode, tj. materijal
koji se koristi pri nezi bolesnika koji se nalaze u izolaciji i
boluju od određene infektivne bolesti, ili postoji sumnja da
boluju od iste
Leševi životinja iz kliničkih i istraživačkih laboratorija
Mikrobiološke kulture koje nisu prošle sterilizaciju u
autoklavu, i drugi patogeni medicinski otpad
Inficirana krv, stabilizovana da bi se izbeglo izlivanje
Fetalno tkivo i placenta iz porodilišta i ginekoloških ordinacija
Sav opasan otpad, npr.citotoksični otpad, farmaceutski otpad
ODLAGANJE OTPADA NA DEPONIJU
Neke kategorije opasnog medicinskog otpada mogu se
adekvatno odložiti i na deponiju, ali te mogućnosti su često
ograničene zbog nedovoljne bezbednosti zaposlenih koji
rukuju ovom kategorijom otpada, a rade na deponiji, kao i
mogućnosti povređivanja.
Deponija je, međutim, trenutno najdostupnije rešenje za
konačno uklanjanje otpada iz spalionica i produkata iz
procesa sterilizacije u autoklavu.
Osobe odgovorne za upravljanje medicinskim otpadom
trebalo bi da budu sigurni da je proces spaljivanja ili
sterilizacije uspešno sproveden, kako neadekvatno tretiran
otpad ne bi bio ponovo upotrebljen, recikliran ili odložen
na deponiju.
STAVOVI O UPRAVLJANJU OTPADOM
Stepen informisanosti, znanje, veštine u upravljanju
medicinskim otpadom je preduslov za kvalitetno rukovanje i
zbrinjavanje medicinskog otpada.
Unapređenje rukovanja i odlaganja medicinskog otpada put je
očuvanja i unapređenja javnog zdravlja, i svaki član zajednice
ima pravo da bude obavešten o mogućim opasnostima za
zdravlje.
Ciljevi javnog obrazovanja o medicinskom otpadu su:
Sprečiti izlaganje medicinskom otpadu i izlaganje
opasnostima po zdravlje.
Stvoriti svest i podstaći odgovornost među pacijentima i
posetiocima zdravstvenih ustanova u vezi sa higijenom i
upravljanjem otpadom.
Obavestiti javnost o rizicima vezanim sa medicinskim
otpadom, fokusirajući se na ljude koji žive u neposrednoj
blizini ili posećuju zdravstvene ustanove, na porodice
pacijenata koji se leče kod kuće, i na sakupljače otpada na
deponijama.
Veoma važan cilj informisanja o medicinskom otpadu je
motivisanje medicinskog osoblja da usvoji dobar praktičan
pristup upravljanju otpadom. Zaposlene treba ohrabriti i
podstaknuti da slede dobru praksu u upravljanju otpadom na
taj način što će ona biti prikazana u pozitivnom svetlu i kao
doprinos kvalitetnijem i bezbednijem radnom okruženju.
Obzirom da većina zdravstvenih radnika na upravljanje
otpadom gleda kao na neku manje važnu aktivnost, obuka i
obrazovanje zdravstvenih radnika i svih zaposlenih u
zdravstvenim ustanovama treba da budu usmereni na
praktične savete koji obuhvataju:
Odgovornosti i zadaci-šta se od njih očekuje.
Šta je potrebno da učine za sopstvenu bezbednost, bezbednost
pacijenata, ostalog osoblja, kao i bezbednost životne sredine.
Obuka treba da obuhvati
1. Direktor zdravstvene ustanove, kao i rukovodioci za
upravljanje medicinskim otpadom
2. Lekari, medicinske sestre, zaposleni u mikrobiološkim i
biohemijskim labortorijama
3. Osoblje angažovano u transportu otpada u okviru
zdravstvenih ustanova, kao i osoblje zaposleno u sektoru za
za obradu ili odlaganje otpada
4. Zaposleni koji se bave prikupljanjem ili odlaganjem otpada