Download - Erozija zemljista
Erozija zemljišta
2
SADRŽAJ
1. UVOD ........................................................................................................................... 3
2. EROZIJA ZEMLJIŠTA ................................................................................................ 4
2.1. Oblici erozije .................................................................................................... 4
2.1.1. Vodna erozija................................................................................................. 5
2.1.2. Eolska erozija ................................................................................................ 7
3. UTICAJ SJEČE ŠUMA NA EROZIJU ZEMLJIŠTA.................................................. 8
4. METODE INDENTIFIKACIJE EROZIJE................................................................. 11
5. STANJE EROZIJE ZEMLJIŠTA NA TERITORIJI RS ........................................... 11
6. MJERE ZAŠTITE ZEMLJIŠTA OD EROZIJE ........................................................ 14
7. ZAKLJUČAK ............................................................................................................. 15
8. LITERATURA ........................................................................................................... 16
Erozija zemljišta
3
1. UVOD
Zemljište je prirodni resurs koje se stvara i obnavlja veoma sporo. Količina zemljišta na
planeti koja je čovjeku na raspolaganju za proizvodnju hrane i za korišćenje je ograničena.
Antropogenim uticajem do sada je uništeno oko 30 % ukupnih obradivih površina naše
planete. Degradacija zemljišta nastaje antropogenim uticajima, ali i erozijom. Erozija
zemljišta je gubitak plodnog gornjeg sloja zemlje bogatog humusom na kojem raste
vegetacija.
Erozija po svom djelovanju može biti izazvana vodom ili vjetrom. Ovo je veoma
rasprostranjena pojava koja je uglavnom izazvana prirodnim procesima, ali i pojava na koju
čovjek može da utiče načinom korišćenja prostora. Poljoprivredno zemljište je podložnije
eroziji od zemljišta pod prirodnom vegetacijom.
Kao oblik zaštite zemljišta od erozije, nakon gradnje, koriste se na primjer razne
metode, kao što je pošumljavanje prostora..
Negativni procesi trajnog i privremenog gubitka zemljišta antropogenim uticajem
prisutni su i u Republici Srpskoj i to kao posljedica ukupnog društvenog i ekonomskog
razvoja.
Erozija zemljišta
4
2. EROZIJA ZEMLJIŠTA
Erozija zemljišta predstavlja ispiranje i odnošenje najsitnijih i najplodnijih čestica iz
rastresite podloge. To je prirodan proces koji se može ubrzati nekontrolisanom sječom šuma i
pogrešnim korišćenjem zemljišta. Usljed ovakvih postupaka često dolazi do ubrzane erozije,
koja predstavlja veoma ozbiljan i ponekada nepovratan proces.
Površinski sloj zemlje je od svog postanka bio izložen djelovanju atmosferskih pojava kao
što su vetar, kiša, temperaturne promene, zatim dejstvu riječnih tokova, morskih struja i talasa.
Posljedica svih tih, po prirodi agresivnih pojava, je erozija. U praksi se kao sinonim upotrebljava
i termin "denudacija", što nije ispravno jer to znači ogoljavanje. Razlika je u tome što erozija
postoji na svakom mestu, dok se ogoljavanje javlja samo na onim mestima gdje je erozionim
procesima potpuno uništen opstanak bilo kakve vegetacije i podloga je ogoljena. Površine koje su
erozijom degradirane do jasno vidljivih razmjera narod naziva goletima, a laici ih obično
izjednačavaju sa erozionim područjem, što je često netačno.
U osnovi erozionih procesa nalazi se uništavanje prirodnih oblika vegetacije (naročito
šumske), prije svega na strmim brdskim i planinskim terenima, ali i u ravničarskim područjima.
2.1. Oblici erozije
Po svojoj suštini erozija može biti mehanička ii hemijska. Najrasprostranjeniji vid je
mehanička erozija, kada sila djeluje na neku stijensku masu svojojm kinetičkom energijom.
Hemisjka eroyija se vezuje za dejstvo vode na rastvorljive stijenske mase. Umjesto
mehaničkog razaranja, ovdje se obavlja rastvaranje, dakle hemijska reakcija.
Erozija pod dejstvom jednog agensa skoro po pravilu izaziva aktiviranje sdrugog
agensa i nove pojave erozije. Takva erozija se označava kao izazavana erozija, a nastale
pojave se nazivaju izazvane i prateće pojave.
Erozija, kao jedan od elemenata geomorfološkog procesa, zavisi od tri osnovna
geomorfološka faktora: sile (agens), geološke građe (pacijens) i dužine djelovanja agensa na
pacijens.
Postoji više oblika erozije u zavisnosti od uzroka koji je pokreće:
1. Vodna erozija (erozija vodom):
- Fluvijalna (erozija tekućom vodom),
- Pluvijalna (erozija kišnim kapima);
Erozija zemljišta
5
2. Eolska erozija (erozija vetrom);
3. Nivalna erozija (erozija snegom – snježne lavine);
4. Glacijalna erozija (erozija lednicima koji se “kreću").
2.1.1. Vodna erozija
Vodna erozija je najčešća u brdsko-planinskim područjima gdje postoji nagib i izražen
kišni period, a vrlo često se stvaraju i bujični tokovi (npr. Mediteran, Grdelička klisura...).
Jedan od vidova vodne erozije su, odnosno erozije zemljišta nastala pod dejstvom vode
su i klizišta koja predstavljaju poseban vid erozije u kojem gravitaciona sila ima ulogu
glavnog transportnog agensa. Klizišta nastaju na nagnutim terenima gdje se na izvjesnoj
dubini javlja glinoviti (nepropusni za vodu) sloj. Kada dođe do velikog izlivanja kiše ili
prilikom zemljotresa uglavnom dolazi do nastanka klizišta ili do odronjavanja zemljišta. Sva
brdovita područja pod nagibom većim od 15 stepeni su podložna ovoj vrsti erozije. Ovo je
najčešći oblik erozije na brdovitim terenima.
Usljed dužeg vlaženja, glinoviti sloj postaje klizak, a gornji sloj natopljen vodom,
oteža, gubi kohezionu moć i počinje da klizi po raskvašenom glinovitom sloju. Opasnost od
klizišta znatno se povećava ako se u podnožju slojevitih nagiba vrši usecanje zbog izgradnje
puteva ili nekih građevinskih radova, čime ugroženi površinski sloj gubi potporu i lako
podleže klizanju.
Pored toga, degradacija zemljišta, tj. njegova aktuelna ugroženost od vodne i drugih
vrsta erozije definiše se oblikom, stepenom i površinom koju zahvata vodna erozija. Vodna
erozija je razvrstana, prema erozionim oblicima i prema stepenu degradacije.
Vodna erozija, kao prirodni degradacioni fenomen, determinisanaje nizom prirodnih i
antropogenih faktora. Svojom aktivnošću vodna erozija degradira pojedine elemente prirodne
sredine, ali istovremeno ugrožava i svaku privrednu aktivnost. Naime, njome su ugrožene
poljoprivreda, industrija, saobraćaj, komunalna privreda, turizam i dr.
Jedan od oblika vodne erozije je fluvijalna erozija do koje dolazi kada voda prodire
duboko u zemljište uskim kanalima. Na brdovitim terenima ovi kanali mogu da budu vrlo
duboki i da dođe do potkopavanja slojeva zemlje. Na ovaj način može doći i do spiranja
sedimentskih slojeva i prodiranja u vodene tokove. Ovaj način erozije ne može da utiče na
Erozija zemljišta
useve, ali može da utiče na
regionima.
Jedan od oblika vodne ero
vremenski ograničena i traje kra
Prilikom udara zemljište biva ra
izračunava na osnovu formule -
kišnih kapi je proporcionalna ma
ostvaruje svoj razorni efekat i na
Brzina padanja kapi zavisi od nje
U jednom litru vode ima
prečnika 2 mm. Kiša ima eroz
njen intenzitet veći od 25 mm/h
imati snagu koja je ravana
eksplozijom 6 miliona tona TNT
intenzitet erozije ima i vegetacija
Naime, vegetacija značajn
Slika br. 1. – Laprimjer
stabilnost zemljišta i do otežanog kretanja
ozije je i pluvijalna erozija (erozija kišnim kap
atko, a označena je udarom kišne kapi ili grad
azrovano. Na iznos erozije utiče energija kišne
Ek=Mv²/2. Energija udara
asi i brzini padanja kapi, a
a potpuno ravnoj površini.
ene mase.
oko 240.000 kišnih kapi
zivna svojstva tek ako je
h. Pljuskovite kiše mogu
a energiji oslobođenoj
T-a. Od velikog značaja za
a na nekom prostoru.
no smanjuje površinsko oticanje i udio erozije.
azarev kanjon dio istočnog Kučaja. Jedinstven i rijedr fluvijalne erozije. Izvor: www.srbijasume.rs
Slika br. 2. – Udar kIzvor: www.srb
6
u određenim
pima) koja je
da o površinu.
e kapi koja se
ak
kišne kapi o tlo. bijasume.rs
Erozija zemljišta
7
Kakav uticaj na obradive površine ima jak pljusak najbolje se vidi na sljedećoj
fotografiji. Njiva je prije svega teško oštećena nepravilnim načinom oranja, kako po pravcu
tako i po dubini. Ali usljed jake kiše na zemljištu koje je već bilo narušeno, došlo je velikog
osštećenja.
2.1.2. Eolska erozija
Eolska erozija nastaje aktivnošću vjetrova, odnosno zahvaljujući njihovoj sposobnosti
da oblikuju površinu Zemlje, kao i drugih planeta. Vjetrovi mogu erodovati, transportovati, i
deponovati materijale, i predstavljaju efikasne (dominirajuće) agense u regionima sa
sporadičnom, rijetkom vegetacijom i velikom količinom nekonsolidovanih sedimenata. Iako
je voda mnogo moćnija od vetra, eolski proces je važan geomorfološki proces u aridnim
sredinama kao što su pustinje. Ove procese izučava geomorfologija. Termin eolska erozija je
nastao od imena grčog Boga Eola, čuvara vjetrova.
Najčešće prisutna u ravničarskim predjelima, ali se javlja i u brdsko–planinskim
oblastima. Vjetar nosi zemljište sa površine i razvejava ga na sve strane. Naročito je izražena
za vrijeme dugotrajnih suša i jakih vjetrova.
Pored erozije izazvane vodom, u brdsko planinskim područjima Republike Srpske,
zapaža se mjestimično i eolska erozija, gdje vjetrovi u suvim godišnjim dobima mogu
Slika br. 3. –Oštećenje zemljišta poslije samo jednog jakog pljuska usljed nepravilnog načina oranja. Izvor: www.srbijasume.rs
Erozija zemljišta
8
izazavati jaku eolsku eroziju. Međutim, eolska erozija je Republici Srpskoj najizraženija u
Lijevče polju i u Popovom polju, gdje su poljoprivredne kulture slaba zaštita od eolske
erozije, a sama žetva je obično pred sušni period tako da zemljište ostaje ogoljeno i bez
ikakve zaštite.
Vetar eroduje zemljište deflacijom, uklanjanjem fino granulisanih čestica, turbulentnim
vrtloženjem vetra i abrazijom.
Deflacija predstavlja izduvavanje finih i plodnih čestica iz zemljišta, koje dovodi do
degradacije produktivnog zemljišta i smanjivanja njegove plodnosti.
Najintezivnija je u relativno suvim predjelima u kojima su nekada travne površine
pretvorene u oranice. Deflacija je posebno jaka pri snažnom vjetru i suvom zemljištu, kada se
posijani usjevi još nisu dovoljno razvili. Pri sjetvi pšenice i drugih ozimih kultura na poljima,
kada je jesen suva, za traktorima sa plugovima, tanjiračama i sejačicama, dižu se pravi oblaci
prasine - najplodnijeg supstrata zemljista koje vetar odnosi.
Većina deflacionih zona sadrži pustinjski peščani pločnik, pokrivač koji liči na
fragmentisanu stenu koja se javlja nakon što su vetar i voda uklonili finije frakcije. Gotovo
polovina pustinja na Zemlji je ovakva stenolika deflaciona zona. Stenski pokrivač u
pustinjama sa peščanim pločnicima sprečava deflaciju, iznošenje, podinskog materijala.
Bazeni nastali deflacijom, su udubljenja koja su se formirala uklanjanjem čestica
vjetrom. Oni su obično malih dimenzija, ali mogu biti prečnika i nekoliko kilometara.
3. UTICAJ SJEČE ŠUMA NA EROZIJU ZEMLJIŠTA
Šume značajno smanjuju i usporavaju eroziju svojim krošnjama, granama, korjenovim
sistemom i opalim lišćem. Usljed erozivnih procesa izazvanih vodom i vjetrom, na našoj
planeti se zauvijek izgubi oko 10 miliona hektara zemljišta ili oko dvije površine BiH.
U slivovima sa visokim i strmim planinskim predjelima, koji su pod šumom, ne samo
da se sprečava odnošenje erozionog materijala sa tih površina, nego šuma zadržava produkte
erozije koji dolaze sa položaja iznad prirodne granice vegetacije, gdje je zemljište golo i
nema uslova da se zadrže produkti erozionih procesa.
U sljedećoj tabeli se može vidjeti uticaj nagiba terena i vrste kulture na eroziju i
zavisnost između oticanja vode i erozije.
Erozija zemljišta
9
Sa povećanjem pada terena na otvorenim zemljištima, erozija se jako pojačava, dok je
na površinama pod šumom, erozija je mala.
Usljed krčenja šuma i izostanka vjetrobranih pojaseva, tridesetih godina prošlog vijeka
je na nekim područjima Kanade u jednoj godini ispuhan sloj zemlje od 60 cm.
Zastrašujući je podatak da u okolini Sarajeva postoji oko 70 klizišta. U BiH je u 1998.
godini oko 89% površine bilo zahvaćeno različitim intenzitetom i oblikom erozije, a od toga
je 10%, odnosno 5.155 km2 pod uticajem vrlo jake erozije.
Šume se takođe uništavaju i brojnim šumskim
požarima, koji za posljedicu često imaju nemjerljive
razorne efekte od kojih je najuočljivija erozija. Tako
ogoljene površine su izložene svim negativnim spoljnim
uticajima (voda, vetar, zagrevanje, sabijanje).
Na tako degradiranoj površini posle požara
možemo zapaziti samo pustoš. Takva površina ostavlja
iza sebe tešku sliku koja ukazuje na nestanak sastojina,
koje su se godinama negovale. Posle erozije, neophodno je da prođe i do 200 godina da se
formira zemljišni sloj. A svjedoci smo da se taj sloj može za nekoliko sekundi potpuno
uništiti. Erozija predstavlja svaku promjenu na površini zemljišta, njeno razaranje i odnošenje
putem mehaničkih dejstava spoljnih sila, uglavnom klime.
Šumski požari, osim što direktno uništavaju floru i faunu, utiču negativno na zdravlje
čovjeka, stimulišu povećanje broja štetnih insekata i gljiva, a velike štete predstoje i privredi.
Godišnje nestane oko 20.000 hiljada vrsta biljaka i životinja. Velika šteta je i napravljena na
područjima gde su obnovljene šume, mlade plantaže i dr.
Danas se šume nemilosrdno uništavaju. Samo u zadnjih 300 godina, posječeno je ili
spaljeno 20 % svjetskih šuma. Svake godine nestane oko 170.000 kvadratnih kilometara
Slika br. 4. – Šumski požar. Izvor: www.ekoakcija.com
Erozija zemljišta
10
prašume u svijetu (površina veća od tri Hrvatske). Takvom brzinom uništavanja, za tridesetak
godina ih više neće biti.
Nakon sječe ili spaljivanja šume, zemljište ispod šume može držati 5 puta više vode u
sebi nego da šume nema, a osim toga
samo drveće unutar debla, u granama
i lišću, sadrži mnogo vode i sve to
pomaže da se u rijekama održava
konstantna količina vode i za vrijeme
poplava i za vrijeme suša.
Korijenje drveća i druge
vegetacije sprečava eroziju zemljišta
uzrokovanu kišom i vjetrom i time
sprečava poplave i zamuljivanje rijeka
što je pogubno i za život u njima. Međutim,
uz to se gubi velika količina plodnog zemljišta. Nakon sječe dolazi do nevjerovatnog povečćanja
brzine erozije zemljišta koje je bilo pod šumom.
Slika br. 6. – Erozija nakon sječe šume. Izvor: www.vojvodinasume.rs
Slika br. 5. – Spaljivanje šume. Izvor: www.vojvodinasume.rs
Erozija zemljišta
11
4. METODE IDENTIFIKACIJE EROZIJE
Površine zemljišta zahvaćene vidljivim erozionim procesima nije teško golim okom
identifikovati jer su svakom laiku jasno vidljive. Upravo to nameće potrebu utvrđivanja
izrazito erodibilne površine u smislu zakonske odredbe o proglašenju erozionih područja.
Međutim, kada je u pitanju identifikacija gradacije intenziteta erozije, kao i potencijalnih
erozionih procesa, jedino je ispravan analitički pristup.
Kartiranje erozije zahtijeva tehničku obučenost i opremljenost. Zbog naizgled lake
prepoznatljivosti erozije i nepostojanja zakonske regulative koja bi regulisala ovu oblast,
podrazumijevalo se da svaki inženjer za oblast erozije, uređenja bujica i srodnih specijalnosti
zna i kartiranje erozije. Zato se često kod nas susrećemo sa šarenim mapama koje su
označene kao ”karta erozije”. Međutim, teško je identifikovati da li je kartitanje obavljeno
bilo kojom stručnom metodom ili samo okularnom, najčešće laičkom, procjenom. Takve
karte su po pravilu nepouzdane.
U Republici Srpskoj se koriste dvije metode kartiranja erozionih procesa. Za
izračunavanje gubitaka zemljišta sa poljoprivrednih površina koristi se američka standardna
metoda nazvana ”Univerzalna jednačina zemljišnih gubitaka” [USLE - Universal Soil Loos
Equation]. Ta metoda je ograničena na poljoprivredne površine i daje pouzdane podatke o
gubicima zemljišta i hranljivih materija, ali samo na terenima sa nagibom manjim od 15%. Za
kartiranje globalne erozije, sa prvenstvenom namenom za brojne vodoprivredne proračune,
koristi se metoda ”Potencijala erozije”. Ova metoda izrađena je u Institutu za vodoprivredu
”Jaroslav Černi”. Metoda je pokazala visok stepen pouzdanosti i koristi se kao standardna
metoda za kartiranje erozije za vodoprivredne potrebe (proračuni zasipanja riječnih tokova,
kanalske mreže i akumulacija).
5. STANJE EROZIJE ZEMLJIŠTA NA TERITORIJI REPUBLIKE SRPSKE
U sjevernom dijelu Republike Srpske dominiraju hidromorfna zemljišta na ravnim i blago
zatalasanim terenima. U tom dijelu RS moćnost zemljišnog sloja je veća nego u drugim
dijelovima Republike Srpske. U tim dijelovima opasnost od erozije je daleko manja sa aspekta
potencijalne erozije, ali osnovu intenzivnog razvoja erozionih procesa predstavlja upravo
poljoprivredna proizvodnja. Stoga, zemljišta u ovom dijelu Republike Srpske moraju biti
Erozija zemljišta
12
zaštićena mjerama koje onemogućavaju formiranje i razvoj uslova za pojavljivanje procesa
ekscesivne erozije i oblika stvorenih njenim radom. Centralni dio Republike Srpske kojeg u
osnovi odlikuje brdsko-planinski pejzaž visokog stepena vertikalne raščlanjenosti, prekriven je u
najvećoj mjeri distričnim kambisolima, crnicama na krečnjacima i dolomitima, lesiviranim
zemljištima, deluvijalnim zemljištima vrtača i drugim tipovima koji su kao i prethodni prekriveni
u velikom procentu šumom i pašnjacima. S obzirom na specifičnosti geomorfološke građe ovog
dijela Republike Srpske, od kojih padovi i ekspozicije topografske površine imaju značajnu
ulogu, zemljišta ovog područja su relativno zaštićena od erozije jer se mali dio zemljišta
intenzivno obrađuje. Budući da u južnom dijelu Republike Srpske dominiraju plitka zemljišta na
krečnjačko-dolomitnom susptratu sa ekstenzivnom vegetacijom ili bez nje, te da su ostali faktori
potencijalne erozije veoma visoki, opasnost od erozije zemljišta je velika.
Dakle i najmanji gubitak zemljišnog pokrivača na ovom prostoru je opasnost, ne samo za
ljude koji žive na ovim prostorima već i za ukupan biljni i životinjski svijet ovog dijela Republike
Srpske. U tom smislu, sve aktivnosti koje čovjek preduzima u ovom dijelu Republike Srpske
moraju biti brižno planirane i odabrane kako bi efekti tih aktivnosti imali najmanji mogući
negativan uticaj na ionako plitak zemljišni sloj. Poljoprivredna aktivnost u ovom dijelu Republike
Srpske najčešće se svodi na prostore kraških polja i dolinskih proširenja gdje postoje dobri uslovi
za korišćenje zemljišta u cilju poljoprivredne proizvodnje, međutim, ne treba zaboraviti i
opasnost od eolske erozije čiji je uticaj u pojedinim kraškim poljima sve drugo samo ne
zanemariv. Kako je već rečeno, u svijetu postoje brojne kvantitativne klasifikacije erozije
zemljišta.
U Republici Srpskoj je korišćenjem UCLE metodologije izrađen digitalni prikaz
potencijalne erozije za područje RS. Prema podacima iz Osnova zaštite, korišćenja i uređenja
poljoprivrednog zemljišta Republike Srpske kao komponente procesa planiranja korišćenja
zemljišta i na bazi rezultata koji su dobijeni izradom digitalne karte aktuelne erozije može se
konstatovati da na području RS dominira slaba ugroženost zemljišta od erozije.
Međutim, treba imati na umu da je to kvalitativna kvalifikacija koja ukazuje više na
gubitak kvaliteta zemljišta, te da se iza toga krije kvantitativan gubitak zemljišta do 5 t/ha
godišnje što je značajna količina s obzirom na moćnost zemljišnog sloja pojedinih tipova
zemljišta.
Erozija zemljišta
13
Procenat ugroženosti zemljišta na teritoriji Republike Srpske (FAO klasifikacija, 1989. godine)
R.b. Ugroženost zemljišta Intenzitet erozije
(t/ha godišnje)
Zahvaćenost zemljišta
RS %
1. Nije ugroženo 0 95,27
2. Slabo ugroženo 0 – 5
3. Umjereno ugroženo 5 – 15 3,86
4. Jako ugroženo 15 – 50 0,81
5. Veoma jako ugroženo > 50 0,06
Slika br. 7. – Potencijalna erozija po USLE metodologiji. Izvor: Osnova zaštite, korišćenja i uređenja poljoprivrednog zemljišta Republike Srpske kao komponente procesa planiranja
korišćenja zemljišta
Erozija zemljišta
14
6. MJERE ZA ZAŠTITU ZEMLJIŠTA OD EROZIJE
Preventivne mjere zaštite zemljišta podrazumijevaju da se pravilnim načinom
korišćenja zemljišta spriječe pojave ekscesivne erozije. One predstavljaju racionalni sistem
korišćenja zemljišta, što zapravo predstavlja pravilan sistem organizacije korišćenja prostora
koji uključuje izgradnju naselja, putne mreže ili drugih infrastrukturnih objekata. Mjere za
suzbijanje erozije na površinama koje su pod uticajem erozionih procesa visoke kategorije
intenziteta su: agrotehničke mjere, biološke mjere, tehničke mjere, administrativne mjere.
Agrotehničke mjere podrazumijevaju konturnu obradu i sjetvu, lejasta sjetva strnih žita
i okopavina, izradu zaštitnih plodoreda sa travnim poljima, malč, izradu odvodnih brazda,
melioraciju pašnjaka i uređenje njihovog korišćenja.
Biološke mjere - konturni travnati pojasevi, zatravljivanje oranica na nagibima i
formiranje vještačkih livada, podizanje poljozaštitnih šumskih pojaseva, pošumljavanje
površina pod uticajem ekscesivne erozije i dr.
Tehničke mjere - rustikalni zidići i pleteri, izgradnja banketa i terasa, izgradnja
gradona, izgradnja poprečnih terasa, izgradnja nasipa i mikroakumulacija kao mjere
integralnog uređenja i zaštite zemljišta od erozije i dr.
Administrativne mjere - mjere definisane važećim zakonskim propisima koji se odnose
na zemljište, korišćenje zemljišta, zaštitu zemljišta, korišćenje postojeće pravne legislative i
njeno neprekidno dorađivanje.
Zaštita zemljišta, a time i zaštita zemljišta od erozije mora biti prioritetan nacionalni
zadatak, a za uspješnu realizaciju ovih problema neophodno je uraditi sljedeće
Da bi se u ovakvim uslovima suzbila erozija treba da se uključi svaki zemljoradnik,
svaki šumar i svi drugi koji u neke svrhe koriste zemljište. Drugi važan princip kod suzbijanja
erozije sastoji se u paralelnom izvođenju zaštitinih mjera u brdovitom i melioracija u
nizijskom dijelu svakog pojedinog sliva.
Erozija zemljišta
15
7. ZAKLJUČAK
Erozija zemljišta je prirodni fenomen prisutan na celokupnoj površini zemljišta, na čiji
intenzitet direktan uticaj imaju ljudske aktivnosti i to kako u negativnom tako i u pozitivnom
smislu.
Borba sa erozijom i bujičnim tokovima je posebna oblast koja je doživjela ekspanziju
tokom posljednjih sto godina, jer je to period aktivne urbanizacije, izgradnje infrastrukture i
intenzivnog razvoja poljoprivrede i industrije. Shodno tome razvijene su posebne
specijalnosti za borbu sa erozijom.
Sanacija erozijom oštećenih zemljišta vrši se kombinacijom tehničkih i biotehničkih
radova, ali i posebnim vidom borbe sa erozijom, odnosno putem administrativnih obaveza,
zabrana i ograničenja prava korisnika zemljišta o slobodnom izboru načina korišćenja
zemljišta.
Administrativne antierozione mjere primjenjuju se samo na onim područjima koja su
prethodno proglašena ”erozionim područjem”. To nije samo administrativni termin već je to
područje na kojem su erozioni procesi u labilnoj ravnoteži i nepravilno korišćenje može
prouzrokovati naglo intenziviranje erozionih procesa. Zbog toga je neophodno identifikovati
eroziona područja. To je složen posao koji zahtjeva analitičku obradu brojnih podataka na
određenim prostorima. Veći dio podataka se odnosi na druge oblasti (hidrologija, uređenje i
gazdovanje vodotokovima, planiranje prostora i drugo), pa je zato značaj identifikacije
erozionih područja posao koji prethodi bilo kojem strateškom projektu lokalnom ili
globalnom.
Erozija zemljišta
16
8. LITERATURA
1. Poljoprivredni institut Republike Srpske, Zavod za agrohemiju i agroekologiju Banja
Luka i Ministarstvo poljoprivrede Republike Srpske. Osnova zaštite, korišćenja i uređenja
poljoprivrednog zemljišta Republike Srpske kao komponente procesa planiranja korišćenja
zemljišta. Banja Luka. 2009.
2. www.vojvodinasume.rs
3. www.srbijasume.rs
4. www.ekoakcija.com