fornaldar saga filologijaskandinavska vrsta staronordijskih proznih pripovijesti. osnovno znaenje staronordijski: saga iz starine

inaica fornaldar sgur (mn.) (staronordijski)

Naziv se uvrijeio prema izdanju danskoga filologa C. C. Rafna Sage iz davnine sjevernih zemalja (Fornaldarsgur Norrlanda), objavljenom 18291830. Rije je o proznim pripovijetkama, uglavnom bajkovita karaktera, radnja kojih se dogaa u nekom neodreenom davnom vremenu (fornld: predvrijeme) prije naseljavanja Islanda (oko 870). Mjesto je dogaaja ponajprije Skandinavija ili drugi dijelovi Europe, npr. Rusija, pa i neki mitski krajevi na sjeveroistoku (Bjarmaland), ali nikada Island.Te su pripovijetke nastajale uglavnom u XIII. i XIV.st., a obino se dijele na junake sage, koje se zasnivaju na junogermanskim i istonogermanskim legendama, npr. Vlsunga sgur, nordijska inaica njemakoga epa o Nibelunzima, zatim na sage o vikinzma, koje povezuju bajkovitost i vikinku svakidanjicu (npr. Sage o rva-Oddu rvar-Odds sgur, ili Frijfove sage Frijfs sgur). Posebne su kategorije jo pustolovne pripovijetke, kao to je npr. Saga o Hodau Hrolfu (Gngu-Hrolfs saga), te sage bajke, npr. Saga o Egilu Jednorukom (Egils saga einhenda). Tzv. originalne viteke sage (riddara sgur) nastale su na Islandu potkraj XIII.st. po uzoru na norveke prijevode francuskih i anglonormanskih vitekih epova (chansons de geste), ali s osloncem na autohtonu junaku tradiciju. Katkada se oznaavaju kao sage o lanim ljudima i dogaajima (lygisgur).Najvanije su teme fonaldar saga vikinki pohodi, putovanja u prosidbu, pobratimstvo, dvoboji i bitke svake vrste. Susreu se likovi iz bajki (maehe, divovi, patuljci, arobnjaci), ali i nordijski bogovi (Odin i Tor).Fornaldar sage su na Islandu su bile stoljeima vrlo omiljele, pa su se prema njima stvarale puke pjesme poznate kao rimur ili balade na Farskim otocima.Dora Maek Usporedichanson de geste, saga