gawda [gav'da] filologijapoljska pripovjedna vrsta u starijoj poljskoj knjievnosti. osnovno znaenje poljski: pria, pripovijest

izvor termina od glagola gawdzi: priati, pripovijedati, razgovarati; gawdziarz: kaziva, pripovjeda; aljivac, kozer; autor narodnih pria, guslar

Kompozicijski je srodna kratkim usmenoknjievnim oblicima pripovijedanja. Obrauje teme iz narodne predaje, legendarne prolosti ili plemikoga ivota (gawda szlachecka). Razvijala se u doba prosvjetiteljstva i klasicizma, s vrhuncem u romantizmu, napose u opusu Ignacyja Chodka (Litavske slike Obrazy litewskie, IV, 18401850). Kao vrsta na razmeu memoarske proze i fikcionalne pripovijesti, plodno je spojila motive iz usmenoknjievne batine i nacionalne prolosti s didaktikom porukom prosvjetiteljskoga romana XVIII. stoljea te s drutvenom angairanou romantizma i protorealizma u prvoj polovici XIX. stoljea.Tea Rogi Musa Usporedisarmatizam Literatura Bartoszyski, Kazimierz;Jasiska-Wojtkowska, MariaiSawicki, Stefan(ur.). Nowela, opowiadanie, gawda: interpretacje maych form narracyjnych. Warszawa 1979. Wako, Andrzej(ur.). Romantyczna gawda szlachecka: antologia. Krakw 1999.