179
III RESTRUKTURIRANJE I IZVOZNA ORIJENTACIJA PRIVREDE
180
Postkrizni model ekonomskog rasta i razvoja Srbije 2011-2020.
REINDUSTRIJALIZACIJA
REZIME
Industrijska proizvodnja je u 2009. godini bila za 2,9% veća nego u 2001, a učešće industri-
je u stvaranju bruto domaćeg proizvoda opalo je sa 21,7% u 2001. na 17,5% u 2008. godini.
Prema pretpostavkama novog modela rasta i razvoja, prosečni godišnji porast industrijske
proizvodnje u periodu 2011-2020. projektovan je na 6,9%, a, u okviru ukupne industrije, pre-
rađivačka industrija treba da se uvećava godišnje po prosečnoj stopi od 7,3%. Pretpostavlja
se relativno brži rast srednje i visoko tehnoloških oblasti industrije (elektronska industrija,
proizvodnja saobraćajnih sredstava, hemijska industrija i proizvodnja mašina i uređaja).
Rast proizvodnje će podržati masivne investicije s tim da se udeo prerađivačke industrije u
ukupnom prilivu stranih direktnih investicija (SDI) sa postojećih 30% u narednoj dekadi mora
podići na oko 40% (ukupan priliv SDI u prerađivačku industriju bi u tom slučaju morao da pre-
maši devet milijardi evra). Aktivnosti kojima se može podstaći reindustrijalizacija i kojima se
mogu dostići postavljeni ciljevi razvrstavamo u tri grupe: poboljšanje poslovnog ambijenta,
indirektne i direktne državne mere. Indirektne mere su garancije i osiguranje, tehnička po-
moć, speci� čni organizacioni oblici podrške poslovanju, inovativna mobilizacija � nansijskih
sredstava. Direktne mere podrazumevaju kreditiranje privrede kroz odgovarajuće razvojne
institucije prema jasno postavljenim principima. U institucionalnom smislu, potrebno je pre-
vođenje disperzovanih razvojnih aktivnosti države u jednu instituciju.
STANJE I PROBLEMI
Industrijska proizvodnja je u 2009. godini bila za samo 2,9% veća nego u 2001. Čak i ako
se izuzme 2009, kao krizna godina, pa tranzicioni oporavak merimo do 2008. godine,
dobija se skroman porast industrijske proizvodnje od 17%. Učešće industrije u stvaranju
bruto domaćeg proizvoda opalo je sa 21,7% u 2001. na 17,5% u 2008. godini.
Rezultati ukupne industrijske proizvodnje mogu se dezagregirati na tri sektora. Najveći
je prerađivačka industrija (sa učešćem u ukupnoj proizvodnji u 2009. godini od 72,8%),
sledi proizvodnja i distribucija električne energije, gasa i vode (sa učešćem od 20,5%) i, na
kraju, vađenje ruda i kamena (6,7%).
Kada se govori o reindustrijalizaciji, misli se na oporavak prerađivačke industrije. U okvi-
ru prerađivačke industrije, prema podacima za 2009. godinu, najveće pondere imaju, tj.
stvaraju najveće vrednosti, prehrambena industrija (23,2% učešća u ukupnoj industriji),
182
Postkrizni model ekonomskog rasta i razvoja Srbije 2011-2020.
poslovanja 2008. godine. Zaduženost i kumulirani gubici opterećuju poslovanje indu-
strijskih preduzeća i u poređenju sa 2002. imaju tendenciju rasta.
Tabela 1. Prerađivačka industrija tranzicioni bilans
Pokazatelji 2001. 2009.
Učešće u BDP 18% 13%
Doprinos rastu BDP-a -0,6 -1,9
Zaposlenost 619.000 331.136
Izvoz (% ukupnog robnog) 93% 95%
Uvoz (% ukupnog robnog) 73% 81%
Zarade (% prosečne) 87% 80%
Broj preduzeća
(% u privredi)
12.538*
(18,8%)
18.509**
(20%)
Broj velikih preduzeća 489 277
*2002; *2008Izvor: RZR
Nezavršena privatizacija i restruktuiranje preostalih velikih društvenih preduzeća pre-
rađivačke industrije, velikih javnih preduzeća i infrastrukturnih delatnosti, nedovoljno
e" kasan proces likvidacije ili stečaja, kao i nedovoljno podsticanje postprivatizacionog
restruktuiranja ključna su ograničenja za stvaranje nove e" kasnije privredne strukture.
Privatizacija nije u dovoljnoj meri doprinela podizanju e" kasnosti poslovanja privrede i
novom zapošljavanju. Nova radna mesta otvarana su uglavnom u sektorima čiji proizvo-
di nisu namenjeni izvozu (" nansijsko posredovanje, trgovina, poslovi sa nekretninama,
iznajmljivanje i druge usluge).
Tabela 2.- Pad industrijske zaposlenosti (u 000)
2001. 2008.
Bugarska 645 737
Češka Rep. 1.396 1.441
Mađarska 959 934
Rumunija 1.895 1.967
Slovenija 257 237
Slovačka 517 544
Srbija 619 320*
*mart 2010Izvor: RZR i nacionalne statistike
Pored veoma niske industrijske proizvodnje, za razliku od ostalih tranzicionih ekonomija,
prerađivačka industrija Srbije je za devet tranzicionih godina izgubila 47% industrijskih
radnika, tako da je krajem marta 2010. godine u prerađivačkoj industriji bilo zaposleno
184
Postkrizni model ekonomskog rasta i razvoja Srbije 2011-2020.
Analiza tranzicione industrijske produktivnosti sasvim jasno diferencira uspešne tran-
zicione ekonomije od onih kod kojih strukturne promene u privredi nisu išle ka sred-
njetehnološkim i visoko- tehnološkim granama. U grupu uspešnih tranzicionih privreda
spadaju ekonomije Slovenije, Češke, Slovačke i Mađarske, dok se u drugoj grupi nalaze
sve tranzicione privrede JIE.
Podsektorska struktura prerađivačke industrije Srbije za proteklih osam tranzicionih
godina gotovo da se nije promenila i dalje je zasnovana na radnointenzivnim podsek-
torima. U nisko i srednje tehnološki niskim (low-tech i medium-low tech) podsektorima
zaposleno je 75% radnika, radi 90% preduzeća i ostvaruje se 76% BDV.
Tabela 3. Podsektorske promene 2004-2008.
PodsektoriBroj preduzeća Zaposlenost BDV
2008. Promena 2008. Promena 2008. Promena
Low-tech 64,0 -0,2 51,2 -1,0 50,7 -1,9
Prehrambena 18,8 -0,9 23,0 0,2 29,9 -3,9
Tekstil 12,9 -1,0 9,9 -2,1 4,9 0,9
Koža 1,7 0,0 3,0 0,0 1,4 0,1
Drvna 9,1 0,2 3,4 0,0 2,1 0,4
Papir, štampanje 10,9 0,9 6,1 0,2 8,1 -0,3
Ostalo 10,6 0,7 5,8 0,8 4,3 0,9
Medium-low-tech 25,4 0,1 23,1 0,2 25,4 3,5
Koks i derivati nafte 0,1 0,0 0,2 0,1 0,3 0,2
Guma i plastika 5,4 -1,2 5,3 0,5 6,0 0,0
Ostali minerali 5,1 0,3 4,8 -1,4 6,0 -0,3
Metalna 14,8 1,0 12,8 1,1 13,1 3,6
Medium-high-tech 5,4 0,5 18,8 0,0 16,4 -2,6
Hemijska 2,1 -0,3 5,3 -0,3 7,7 -3,1
Mašine i uređaji 2,4 0,5 7,0 0,1 5,0 0,0
Saobraćajna sredstava 0,9 0,2 6,4 0,2 3,8 0,5
High-tech 5,1 -0,3 6,9 0,8 7,5 1,0
Elektronska 5,1 -0,3 6,9 0,8 7,5 1,0
Izvor: RZR
Pozitivne promene zabeležene su kroz porast produktivnosti podsektora iz grupe sred-
nje-niske tehnološke razvijenosti, kod kojih je prisutan veći porast bruto dodate vred-
nosti od porasta zaposlenosti. Permanentno je prisutan problem niske produktivnosti i
usporenog tehnološkog restruktuiranja preduzeća iz srednje i visoko tehnološkog sek-
tora (medium-high-tech i high-tech). Ipak, ohrabruje činjenica da se u poređenju sa 2004.
povećao doprinos tri medium-high-tech podsektora (industrija hemije, mašina i uređaja
i saobraćajnih sredstava) u ukupno ostvarenom prometu. Takođe, oblasti proizvodnja
186
Postkrizni model ekonomskog rasta i razvoja Srbije 2011-2020.
date su u Tabelama 8 i 9 Pretpostavlja se relativno brži rast srednje i visoko tehnoloških
oblasti industrije (10% i 12%) i ispodprosečni porast oblasti iz niže i srednjeniske tehno-
loške grupe.
Tabela 5. Učešće podsektora prerađivačke industrije u 2008. i 2020. godini
BDV 2008. 2020.
Prerađivačka industrija 100 100
Low-tech 50 43
Medium-low-tech 26 22
Medium-high-tech 16 23
High-tech 8 12
Tabela 6. Potrebne stope rasta za projektovano učešće
BDV Stope rasta 2011-2020. 2020.
Prerađivačka industrija 7,30% 100
Low-tech 6% 43
Medium-low-tech 6% 22
Medium-high-tech 10% 23
High-tech 12% 12
Tabela 7. Projektovano učešće sektora i oblasti u BDV i stope rasta
PodsektoriUčešće u BDV Stope rasta
2008. 2020. 2008-2020.
Low-tech 50,7 43 6%
Prehrambena 29,9 24 4,1%
Tekstil 4,9 5,2 8%
Medium-low-tech 25,4 22 6%
Koks i derivati nafte 0,3 0,4 8%
Guma i plastika 6,0 5,5 5%
Ostali minerali 6,0 5,6 6%
Metalna 13,1 10,5 5%
Medium-high-tech 16,4 23 10%
Hemijska 7,7 10 10%
Mašine i uređaji 5,0 7 8%
Saobraćajna sredstva 3,8 6 11%
High-tech 7,5 12 12%
Elektronska 7,5 12 12%
Kada se delovi industrije razvrstaju do nivoa oblasti, vidi se da je projektovan visok po-
rast sledećih oblasti (Tabela 7): elektronska industrija, saobraćajna sredstva, hemijska
187
Reindustrijalizacija
industrija i proizvodnja mašina i uređaja. Reindustrijalizacija treba da označi relativno
veći porast oblasti koje su, prvo, u tranzicionom periodu imale relativno veći zaostatak i,
drugo, oblasti koje donose veću dodatnu vrednost.
Navedene ciljane stope rasta saglasne su sa tendencijama u svetskoj privredi. Učešće
proizvoda prerađivačke industrije u ukupnoj svetskoj robnoj trgovini iznosi dve trećine.77
Najdinamičnije i najstabilnije stope rasta u međunarodnoj trgovini u proteklih trideset
godina beleže oblasti više tehnološke intenzivnosti, a naročito hemijska industrija, elek-
tronska industrija i auto industrija (dvocifrene prosečne godišnje stope rasta u gotovo
svim petogodišnjim potperiodima). U ukupnom uvozu proizvoda prerađivačka industri-
je Evrope oko 45% čine proizvodi hemijske, elektronske i auto industrije, a u ukupnom
robnom uvozu Evrope ove oblasti čine trećinu.
OPŠTE NAPOMENE O REINDUSTRIJALIZACIJI
Reindustrijalizacija treba da se zasniva na piramidalnoj strukturi industrijske politike. U
osnovi piramide su strukturne reforme i infrastrukturne investicije. Donji sloj piramide
je najvažniji, to je osnova koja mora biti čvrsto postavljena i predstavlja preduslov za
izgradnju gornjih slojeva koncepta reindustrijalizacije. Bez čvrste osnove gornji slojevi
piramide ne mogu da daju zadovoljavajuće rezultate. Na primer, aktivne politike u prav-
cu ravnomernog regionalnog razvoja neće dati efekte ako izostanu infrastrukturne in-
vesticije. U izveštaju Svetske banke78 kaže se da su geografski neutralne („slepe“) indu-
strijske politike bolje i da u tom slučaju nikako ne izostaje prelivanje pozitivnih efekata
na zaostale regione. Nije dobro da se prave nove razlike između razvijenih i nerazvijenih
regiona, već treba raditi na ispravljanju nedostataka nerazvijenih područja i njihovom
povezivanju sa razvijenim.
Izgradnja srednjeg sloja koncepta industrijske politike odražava potrebu formulisanja li-
nearne, nediskriminatorne industrijske politike. Osnova ovakvog pristupa treba da bude
fokusiranje na procese, a ne na ishode. U gornjem sloju poželjni su selektivni instrumenti
industrijske politike, kojim bi se omogućilo stvaranje ambijenta neophodnog za izgrad-
nju novih konkurentskih prednosti. I u ovom slučaju fokus je na procesima, ali, ovog puta,
sa željom da se postignu identi" kovani ishodi.
Za razvoj novih oblasti poslovanja potrebna su tri elementa: " nansijska sredstva, " nan-
sijski posrednici i preduzetnici. Ukoliko nema jednog od navedena tri elementa, ostala
dva ostaju neiskorišćena. Zbog toga je potrebno raditi u sva tri pravca, pa će predložene
mere industrijske politike biti usmerene ka svim navedenim elementima.
77 Prema podacima publikacije International Trade Statistics, 2009, izdanje Svetske trgovinske organizacije.
78 World development report: Reshaping economic geography 2009.
189
Reindustrijalizacija
treba pridodati i prehrambenu industriju, s obzirom na dosadašnje rezultate i moguću
ekpsanziju ove industrijske oblasti. Industrijsko restruktuiranje, kao proces prelaska sa
proizvodnje radno-intenzivnih proizvoda (sa manjim udelom dodate vrednosti u ceni
proizvoda) na tehnološki-intenzivne proizvode, jeste neophodan preduslov za postiza-
nje koristi od rasta proizvodnje i izvoza. Zemlje u razvoju imale su porast udela u me-
đunarodnoj trgovini industrijskim proizvodima, ali nisu uspele da povećaju svoj udeo u
svetskoj dodatoj vrednosti. Razlog se nalazi u padu cena radno-intenzivnih proizvoda
koji u njihovom izvozu dominiraju. Dalje, preovlađujući stav, formiran na osnovu velikog
broja istraživanja, je da odnos između razvoja zemlje i njene specijalizacije u izvozu ima
oblik slova -„U“: visoka specijalizacija (tj. niska difersi" kacija) izvoza povezana je sa faza-
ma nerazvijenosti i visoke razvijenosti, dok je niža specijalizacija (i više diversi" kacija)
izvoza potrebna umereno (ne)razvijenim državama koje žele da se brzo razvijaju.79 U toj
diversi" kaciji, skokovi na tehnološkoj lestvici nisu mogući, ali je moguć pristup „korak po
korak“, što znači da su evolutivne promene izvodljive. Države koje uspevaju da podignu
tehnološkuintenzivnost izvoza beleže veće stope privrednog rasta.
AKTIVNOSTI
Aktivnosti kojima se može podstaći reindustrijalizacija i kojima se mogu dostići postav-
ljeni ciljevi delimo u tri grupe: poboljšanje poslovnog ambijenta, indirektne državne
mere i direktne državne mere.
POBOLJŠANJE POSLOVNOG AMBIJENTA
Linearna industrijska politika treba da omogući uklanjanje različitih prepreka za poslo-
vanje. Najvažniji zadatak državne administracije treba da bude sagledavanje i otklanja-
nje ograničenja za razvoj preduzetništva. Time se umanjuju troškovi poslovanja, skraću-
je se vreme potrebno za administrativne poslove, unapređuje se ambijent za ulaganje i
poboljšava mesto Srbije na relevantnim rangiranjima međunarodne konkurentnosti, što
doprinosi i nižim troškovima zaduživanja poslovnih subjekata i države. Aktuelna Strategija
regulatorne reforme i Sveobuhvatna reforma propisa je dobro osmišljen koncept, kojim
treba da se stave van snage ili promene suvišni i nee" kasni propisi. Reforma nije završena
do polovine 2010. godine, do kada je bio postavljen rok, što govori o nedovoljnim napori-
ma na različitim nivoima državne administracije da se usvoje preporuke Vlade. Od 217 pre-
poruka, koje je do sredine godine usvojila Vlada, implementirana je samo jedna trećina.
Oblasti u kojima je potrebno sprovoditi reforme su brojne: osnivanje i statusne promene
privrednih subjekata, zapošljavanja i radni odnosi, platni promet i trgovina, spoljnotrgo-
vinsko poslovanje, poreska administracija, oporezivanje, planiranje, izgradnja i svojinski
79 Videti: UNIDO, Industrial development report 2009, 2009.
190
Postkrizni model ekonomskog rasta i razvoja Srbije 2011-2020.
odnosi na zemljištu, opšta administracija i slično.80 Važno je da se održi veza između dr-
žave i različitih privrednih i drugih udruženja i organizacija koji ukazuju na administrativ-
ne barijere poslovanju, kao što su Privredna komora Srbije, Nacionalna alijansa za lokalni
ekonomski razvoj (NALED), Savet stranih investitora. Potrebno je da se pojačaju uticaj i
kontrola centralne vlasti na različite (niže) nivoe u hijerarhiji državne administracije, pošto
se najveći otpori promenama očekuju na mestima na kojima reformske odluke treba da se
primene i sprovode. Reforma propisa treba da bude kontinuiran i e" kasan proces.
INDIREKTNE MERE DRŽAVNE PODRŠKE REINDUSTRIJALIZACIJI
GARANCIJE I OSIGURANJE
Država bi preuzimala garantovanje obaveza preduzeća po osnovu: investicionih progra-
ma, ugovorenih izvoznih poslova i obaveza preduzeća iz targetiranih industrijskih sek-
tora i devastiranih regiona. Osiguranje od komercijalnih i nekomercijalnih rizika treba
da bude usmereno ka izvoznim poslovima. Preduzećima treba omogućiti i faktoring i
forfeting, tj. preuzimanje potraživanja pre roka dospeća po osnovu izvoznih poslova, kao
i potraživanja preduzeća iz targetiranih sektora i devastiranih regiona. Garancije inostra-
nim investitorima za političke rizike treba da povećaju atraktivnost srpskog tržišta.
Kriterijumi za izdavanje garancija treba da budu jasno postavljeni, kako bi ovaj segment
državne podrške preduzećima bio razvojno orijentisan. Preporučuje se da se pokriva
deo obaveze (75%), kako bi se sprečio moralni hazard tražioca garancije. U zavisnosti
od targetiranog sektora i regionalne devastacije, moguće je diferencirati uslove za odo-
bravanje garancije.
TEHNIČKA POMOĆ
Tehnička pomoć preduzećima ima za cilj da unapredi ljudski kapital u preduzećima. Poželjna
je u dve oblasti. Prvo je podrška razvoju projekata, što podrazumeva da se podstakne veza
između poslovnog sektora (i njihovih udruženja), " nansijskih posrednika (banaka i investi-
tora) i istraživačkih institucija (univerziteta i instituta). Druga oblast tehničke pomoći je obu-
ka. Država treba, samostalno ili u saradnji, da " nansira ili ko" nansira seminare, radionice
i slično, koji će za cilj imati usavršavanje menadžmenta preduzeća u različitim oblastima
(" nansijska analiza, marketing, prilagođavanje standardima, " nansijski menadžment, po-
reski sistem). Posebnom aktivnošću – mentoringom – preduzećima se obezbeđuju stručni
konsultantski saveti. Država treba da u potpunosti ili delimično subvencioniše razvoj pro-
jekata: studiju izvodljivosti, analizu tržišta, ekološke posledice i slično. Ukoliko su predlozi
80 Prema izveštaju: Preporuke za uklanjanje administrativnih prepreka za poslovanje u Srbiji („Siva knjiga“) Naciona-lne alijanse za lokalni razvoj (NALED), 2010.
191
Reindustrijalizacija
projekata inovativni, onda je potrebna jača podrška. Državna podrška ne treba da bude
pružena prevashodno projektima koji će izvesno biti uspešni. Tada postoji opasnost da se
sredstva troše na podršku onim preduzećima i sektorima kojima država ne treba da pomaže
i ne obezbeđuje se prodor u nove, rizične oblasti, koje menjaju strukturu privrede i na dugi
rok imaju snažne pozitivne eksterne efekte. Zato državni službenici u nadležnoj instituciji
treba da budu stručni za oblasti koje je država identi" kovala kao ključne razvojne sektore.
Prilikom procene predloženih projekata potrebno je da se koriste i eksterne stručne analize
(sa univerziteta, instituta, državnih agencija i slično). Preduzećima treba obezbediti i teh-
ničku pomoć za uključivanje u regionalne i međunarodne mreže inovatorstva, pošto mala
i srednja preduzeća imaju poteškoće u prepoznavanju programa i načina uključivanja u nji-
hovo funkcionisanje. Važno je da se pojedinci i preduzeća podstiču na inovatorstvo. Pored
pomenutih kredita za inovatore, potrebno je da se formira fond za inovatorstvo, preko koga
bi država učestvovala u vlasništvu inovatorskih preduzeća, čime bi se stvorili uslovi za kasni-
ju ekspanziju putem investiranja privatnog eksternog kapitala. Takođe, važna je promocija
standarda u proizvodnji i e" kasna zaštita intelektualne svojine. Treba maksimalno pojeftini-
ti i uprostiti procedure u vezi sa standardizacijom i zaštitom intelektualne svojine.
SPECIFIČNI ORGANIZACIONI OBLICI PODRŠKE POSLOVANJU
Različiti oblici " nansijske i tehničke podrške države razvoju preduzeća i novih oblasti po-
slovanja mogu se fokusiranije pružiti u različitim specijalnim prostorima, koje, po pravilu,
osniva i organizuje država.
Važnu ulogu imaju poslovni inkubatori, koji treba da podstaknu nastanak i razvoj pre-
duzeća privremenim obezbeđivanjem kancelarija, sala za sastanke, osnovne opreme za
poslovanje, savetodavnu ulogu, obuku i slično.
Klasteri su grupe povezanih preduzeća i institucija koje se međusobno dopunjuju, raz-
menjuju informacije, ekspertize, resurse u procesu inovacija. Za uspeh klastera potrebno
je da država posreduje i između preduzeća razvija poverenje, preduzetnički duh i zajed-
nički nastup.
Država treba da delimično (do polovine sredstava) učestvuje u troškovima projekata
poslovnih inkubatora i klastera, pri čemu ne treba odabir vršiti na osnovu targetiranih
sektora, već na osnovu kvaliteta predloženih projekata. Inkubatori i klasteri su mesto sa-
radnje države i privrede i treba da pomognu državi u procesu otkrivanja oblasti i sektora
koji mogu postati razvojna šansa Srbije.
Tehnološki parkovi treba da povežu preduzeća iz oblasti srednje i visoke tehnologije sa
obrazovnim i istraživačkim institucijama. Tehnološki park obezbeđuje infrastrukturu (sa-
obraćajnice, telekomunikacije), opremu i poslovni prostor.
192
Postkrizni model ekonomskog rasta i razvoja Srbije 2011-2020.
Slobodne proizvodne i izvozne zone predstavljaju snažan podsticaj domaćim i inostranim
preduzećima, pošto se na njihovoj teritoriji mogu obavljati svi oblici poslovanja, a pro" ti
koji se ostvare unutar slobodne zone mogu se transferisati u bilo koju državu, bez na-
plate bilo kakvih poreza, carina ili taksi. -Osim toga, investitor uživa povlašćeni poreski i
spoljnotrgovinski režim (oslobađenje od PDV i carine na uvoz sirovina namenjenim proi-
zvodnji za izvoz, mašina, opreme i građevinskog materijala).
INOVATIVNA MOBILIZACIJA FINANSIJSKIH SREDSTAVA
Standardni izvori " nansiranja (krediti i direktne investicije) ne omogućavaju u dovoljnoj
meri razvoj novih oblasti poslovanja i novih malih i srednjih preduzeća. Kreditori i inve-
stitori izbegavaju plasmane u rizične projekte, sa relativno visokim inicijalnim investi-
cijama, dugoročnim periodom povraćaja i neizvesnim ishodima. S obzirom na činjeni-
cu da su Srbiji upravo potrebni novi modeli privređivanja, investiranja i zapošljavanja,
trebalo bi podsticati vidove " nansiranja, menadžmenta i organizacije koji promovišu
razvoj inovativnih proizvoda i preduzetništva. To su poslovni anđeli (business angels) i
fondovi rizičnog kapitala (venture capital funds). Poslovni anđeli su bogati pojedinci koji
traže perspektivna preduzeća i poduhvate, po pravilu visoko tehnološke. Fondovi rizič-
nog kapitala su profesionalni investitori koji prikupljaju sredstva investicionih fondova
(naročito penzionih fondova i osiguravajućih društava) kako bi ih uložili u perspektivna
preduzeća, da bi nakon pet do sedam godina prodali svoj udeo u vlasništvu sa visokom
premijom. Poslovni anđeli i fondovi rizičnog kapitala kupuju deo vlasništva i kontrole
nad preduzećem (u nastanku ili razvoju), čime obezbeđuju sredstva za razvoj preduzeća,
unapređuju menadžment preduzeća i često pronalaze tržišta za prodaju proizvoda ili
usluge. Poslovni anđeli i, naročito, fondovi rizičnog kapitala predstavljaju značajan deo
investicija i zapošljavaju desetine hiljada ljudi u različitim državama.81
Načini podrške države razvoju fondova rizičnog kapitala mogu biti različiti: osnivanje dr-
žavnog fonda rizičnog kapitala, investiranje države u privatne fondove rizičnog kapitala,
državno kreditiranje privatnog fonda rizičnog kapitala, osnivanje zajedničkog državno-
privatnog fonda rizičnog kapitala (javno-privatno partnerstvo), " nansiranje poslovnih
inkubatora, davanje garancija investitorima pri ulaganju u privatne fondove rizičnog
kapitala, poreski podsticaji za poslovanje fondova rizičnog kapitala. U zavisnosti od nači-
na državne podrške razvoju fondova rizičnog kapitala, razlikuju se budžetski rashodi za
sprovođenje industrijske politike. U okviru predviđenih sredstava za industrijsku politiku
(o kojima će reči biti u delu koji predviđa budžetska sredstva za reindustrijalizaciju), to
bi bili krediti, u meri u kojoj bi država odobravala kredite fondovima rizičnog kapitala,
subvencije za osnivanje državnog ili mešovitog fonda rizičnog kapitala, garancije inve-
stitorima za ulaganje u fondove, tehnička pomoć za osnivanje i poslovanje fondova. U
81 Videti: UN Economic Commission for Europe, Financing Innovative Development, 2007.
193
Reindustrijalizacija
institucionalnom smislu, najbolja podrška bila bi ostvarena u okviru jedinstvene, centra-
lizovane razvojne institucije Srbije, o kojoj će biti više reči prilikom razmatranja instituci-
onalnih aspekata industrijske politike.
Država može odrediti poseban fond u kome će biti sredstva za koje će fondovi rizičnog
kapitala da konkurišu. Time bi se postigla državna podrška razvoju fondova rizičnog ka-
pitala, i posredno inovativnih malih i srednjih preduzeća i istovremeno bi se podstakla
zdrava konkurencija među zainteresovanim za ulaganje u preduzeća. Kriterijumi za odo-
bravanje sredstava trebalo bi da uključe intenzitet predložene saradnje fondova sa po-
slovnim inkubatorima, institutima, univerzitetima, programima nadležnih ministarstava.
Prednost bi dobijali projekti koji uspešnije povezuju biznis, nauku i " nansije.
Potrebni su i informisanje i edukacija preduzetnika o mogućnostima i prednostima ek-
sternog investiranja, o saradnji sa svim uključenim stranama u tom procesu, o pripre-
mi studije izvodljivosti, " nansijskih analiza i slično. Ukoliko postoji otpor vlasnika ma-
lih i srednjih preduzeća prema novim vlasnicima, treba omogućiti da investitori koriste
opcije na akcije ili konvertibilne preferencijalne akcije (najčešće koriščene u poslovanju
fondova rizičnog kapitala). Time bi se postiglo da se vlasništvo investitora vezuje za us-
pešnost poslovanja preduzeća, čime bi se umanjio otpor prema novim vlasnicima.
Treba razmotriti mogućnost da se podstaknu ulaganja institucionalnih investitora u fon-
dove rizičnog kapitala. To se može postići omogućavanjem ulaganja investicionih fondo-
va, penzionih fondova i osiguravajućih društava u fondove rizičnog kapitala, poreskim
olakšicama za ovaj vid ulaganja i snažnom informacionom podrškom o mogućnostima
za ulaganje (organizacija seminara na kojima će se susresti predstavnici biznisa, fondova
rizičnog kapitala i " nansijskog sektora). U državnoj administraciji valja odrediti nadležne
investicione savetnike za povezivanje zainteresovanih menadžera fondova rizičnog ka-
pitala i " nansijskih investitora. Važna je i edukaciona uloga države u promovisanju znača-
ja fondova rizičnog kapitala. Ona treba da bude organizator konferencija i drugih foruma
na kojima će se susresti naučnici, inženjeri, preduzetnici i " nansijski investitori. Moguće
je da država organizuje mrežu poslovnih anđela i mrežu investitora u fondove rizičnog
kapitala, čime se povećava mogućnost većih ulaganja i upoznavanja javnosti sa ovim
vidom razvojnih fondova.
Strani fondovi rizičnog kapitala mogu da budu značajni, u dva smisla: prvo, država treba
da radi na privlačenju stranih fondova rizičnog kapitala i, drugo, " nansiranjem obuke
domaćih menadžera fondova rizika kapitala u inostranstvu treba preneti iskustvo i ek-
spertize stranih fondova.
Podsticajne mere države poslovnim anđelima i fondovima rizičnog kapitala treba da
budu diferencirane prema targetiranim sektorima i regionalnoj devastaciji. Treba osmi-
194
Postkrizni model ekonomskog rasta i razvoja Srbije 2011-2020.
sliti opšte podsticaje, ali i dodatno favorizovati ulaganja u targetirane industrijske sekto-
re i u nerazvijene regione.
DIREKTNE MERE DRŽAVNE PODRŠKE REINDUSTRIJALIZACIJI
Krediti države industrijskim proizvođačima treba da imaju nekoliko komponenti.
Prvo, krediti za početnike, bez obzira na sektorsku pripadnost preduzeća (preduzetnika
i pravnih lica). Dakle, za ovu vrstu kredita kvali" kuju se sva industrijska preduzeća. S ob-
zirom na činjenicu da " nansijski posrednici imaju averziju prema kreditiranju poslovanja
novih poslovnih subjekata, potrebno je da ih država podrži. Uslovi kreditiranja bi trebalo
da budu srednji rok (do pet godina) i dinarska kamatna stopa u visini kamatne stope na
državne hartije od vrednosti (odgovarajuće ročnosti).
Drugo, krediti za početnike u targetiranim sektorima (v. tabelu 7), za koje kamatna stopa tre-
ba da bude niža u poređenju sa uslovima opštih kredita za početnike. Na taj način bi se sti-
mulisalo započinjanje poslovanja u oblastima koje imaju perspektivu nadprosečnog rasta.
Treće, krediti za mala i srednja preduzeća, u svim oblastima, tj. sektorima industrije.
Kreditiranje bi se obavljalo na kratak i srednji rok i po dinarskoj kamatnoj stopi koja je
umereno veća od odgovarajuće kamatne stope na državne hartije od vrednosti (do 2
procentna poena).
Četvrto, krediti za mala i srednja preduzeća, u targetiranim sektorima, za koje bi kamatna
stopa bila na nivou odgovarajuće državne hartije od vrednosti.
Peto, krediti za regionalni razvoj bi, prema vrsti kredita, obuhvatali prethodne kompo-
nente (za početnike, za targetirane sektore, za sva mala i srednja preduzeća, za mala i
srednja preduzeća u targetiranim sektorima), pri čemu bi kamatna stopa bila povoljnija
(niža) u zavisnosti od stepena relativnog zaostajanja regiona.
Šesto, krediti za investicije odobravali bi se prema prethodnim komponentama, pri čemu
bi period povraćaja iznosio deset godina, a kamatna stopa bi se diferencirala u zavisnosti
od sektora i regiona preduzeća kome se odobrava kredit.
Sedmo, krediti za izvoz bi se odobravali svim preduzetnicima i pravnim licima, ukoliko
imaju ugovoren izvozni posao i odgovarajući sadržaj robe domaćeg porekla u izvoznom
proizvodu. Krediti bi bili kraktoročni (do jedne godine), a kamatna stopa bi se redukovala
od visine kamatne stope na državne hartije od vrednosti (za opšte izvozne kredite) do
nižih kamatnih stopa, u zavisnosti od targetiranih sektora, regiona izvoznika i vrednosti
izvoza (veći izvoz, niža kamatna stopa).
195
Reindustrijalizacija
Osmo, krediti za inovatore, tj. za lica koja imaju potrvdu o priznatom patentu zavoda za
intelektualnu svojinu, na rok do deset godina i po kamatnoj stopi koja je jednaka kamat-
noj stopi za targetirane sektore.
U sledećoj Tabeli dat je sažet predlog vrsta i instrumenata industrijske politike.
Tabela 8. Vrste i instrumenti državne intervencije
Tip intervencije Instrument
Subvencije Državni fond rizičnog kapitala, studije izvodljivosti, analize tržišta, fond za inovatorstvo
KreditiranjeKrediti za početnike/mala i srednja preduzeća/regionalni razvoj/izvoz/inovatorstvo, krediti za fondove rizičnog kapitala
Podsticanje kreditiranja Garancije za investicije i izvozne poslove, garancije za ulaganje u fondove rizičnog kapitala
Poreske olakšiceOlakšice u zavisnosti od regiona i sektora ulaganja, olakšice za ulaganja u fondove rizičnog kapitala
Tehnička pomoć Povezivanje, obuka, mentoring, informisanje, organizacija seminara
Speci$ čna infrastruktura Poslovni inkubatori, klasteri, tehnički parkovi, slobodne zone
INSTITUCIONALNI ASPEKTI
Ako se uporede poželjne mere industrijske politike i institucionalni kapaciteti u Srbiji za
njihovo sprovođenje, može se zaključiti da postoje pretpostavke za uspešnu industrijsku
politiku. Srbija, naime, primenjuje ili planira da primeni sve instrumente savremene in-
dustrijske politike. Ono što je, međutim, podložno analizi i preispitivanju jeste e" kasnost
različitih programa ali, u određenim slučajevima, i njihov koncept i ispravnost. Prvi način
budućeg vođenja industrijske politike podrazumeva zadržavanje dosadašnjeg koncep-
ta, koji se može okarakterisati kao mnoštvo inicijativa u mnoštvu državnih institucija
(decentralizovani koncept). Drugi koncept podrazumevao bi centralizaciju aktivnosti i
formiranje svojevrsne razvojne institucije Srbije (centralizovani koncept).
Aktuelni, decentralizovani institucionalni ambijent državne podrške industrijskoj proi-
zvodnji sastoji se iz nekoliko oblasti.
Kada je kreditiranje u pitanju, Fond za razvoj odobrava kredite i daje garancije predu-
zećima iz gotovo svih privrednih grana. Kamatne stope su povoljnije od tržišnih (4,5%
na godišnjem nivou, sa valutnom klauzulom). Fond za razvoj od 2010. godine odobrava
i kredite za ravnomerniji regionalni razvoj kroz tri vrste programa. Konačno, Fond za ra-
zvoj odobrava kredite za početnike (start-up krediti), male vrednosti i po niskim kamat-
nim stopama (2,5%, sa valutnom klauzulom).
Prema predloženim smernicama, kreditna podrška države bi trebalo da bude preciznije
postavljena. Nedostaju jasni kriterijumi i diferenciran pristup prema kriterijumima veliči-
196
Postkrizni model ekonomskog rasta i razvoja Srbije 2011-2020.
ne preduzeća i sektorske pripadnosti preduzeća. Krediti nose valutnu klauzulu, što pre-
duzeća izlaže riziku promene deviznog kursa. Krediti za ravnomerniji regionalni razvoj
pretežno su usmereni ka očuvanju zatečene privredne strukture, umesto da podstiču
razvoj novih preduzeća i oblasti poslovanja. Kod izdavanja garancija takođe je moguće
primeniti diferenciran pristup, koga sada nema.
Agencija za osiguranje i " nansiranje izvoza (AOFI) podstiče izvoz kroz davanje garancija
za izvozne poslove, kreditiranje izvoznih poslova i faktoring. Izvoz podržava i Agencija za
strana ulaganja i promociju izvoza (SIEPA), koja pruža " nansijsku i stručnu pomoć izvo-
znicima: " nansiranjem ili ko" nansiranjem uvođenja standarda, nastupa na inostranim
sajmovima, organizacijom poslovnih susreta, pomoć za dizajniranje proizvoda i promo-
tivnih materijala, formiranom bazom dobavljača.
Nacionalna agencija za regionalni razvoj, preko mreže regionalnih centara, bespovratnim
sredstvima učestvuje do 50% u troškovima malih i srednjih preduzeća za standardizaci-
ju, tehnološka poboljšanja poslovnog procesa, mentoring, edukaciju menadžera. Tu je i,
pri Ministarstvu ekonomije i regionalnog razvoja, novoosnovani Poslovni savet za mala i
srednja preduzeća, kao forum javnog sektora, banaka i preduzeća. Pri kabinetu Ministra
bez portfelja postoji Kancelarija za održivi razvoj nedovoljno razvijenih područja.
Ministarstvo za nauku i tehnološki razvoj podržalo je treninge za biznis plan, zaštitu inte-
lektualne svojine, izradu strategijskog plana razvoja preduzeća; pokrenute su kampanje
o značaju standardizacije i akreditacije. Ministarstvo je organizovalo i Takmičenje za naj-
bolju tehnološku inovaciju. Tu su i brojni krediti, programi i projekti stranih institucija i
organizacija: Apeks globalni krediti Evropske investicione banke, Kredit Vlade Republike
Italije, Fond revolving kredita Evropske agencije za rekonstrukciju, Okvirni program za
konkurentnost i inovativnost (CIP, program EU), Program za razvoj konkurentnosti i pro-
mociju izvoza (SECEP, program EU), USAID Projekat za razvoj konkurentnosti.
Uz " nansijsku podršku države od 2006. godine započinje izgradnja klastera. U različitim
fazama razvoja nalazi se 25 klastera. Preduzeća i institucije konkurišu za bespovratna
sredstva namenjena za su" nansiranje do 50% troškova aktivnosti klastera u različitim
fazama razvoja. Za sada su četiri klastera u trećoj fazi razvoja (rast i komercijalizacija), a
nema nijednog klastera u poslednjoj, četvrtoj fazi (održivost klastera). Polovina klastera
je u nultoj fazi (početne inicijative za povezivanje). Trenutno je u Srbiji registrovano i 13
poslovnih inkubatora i šest slobodnih zona. Izrađena je i Strategija razvoja slobodnih
zona Republike Srbije za period od 2010. do 2015. godine, a pri Ministarstvu " nansija for-
mirana je Uprava za slobodne zone. Tehnoloških parkova nema. Na kraju, postoji Mreža
poslovnih anđela Srbije, a udruženje je aktivno u inicijativi (Ministarstva nauke i tehno-
loškog razvoja) „Takmičenje za najbolju tehnološku inovaciju“.
197
Reindustrijalizacija
Kada postoji veći broj inicijativa/programa, a naročito kada ih preduzima i vodi više in-
stitucija, postoji problem sinergije i komplementarnosti. Srbija raspolaže dovoljnim bro-
jem institucija, instrumenata i mehanizama za vođenje industrijske politike. Taj broj je
i preveliki. Umesto što se nadležnosti delegiraju različitim agencijama, čime dobijamo
preklapanje nadležnosti, nejasnu politiku i neracionalno trošenje sredstava, potrebna
je centralizacija aktivnosti, pro" lisanje politike i fokusiraniji pristup različitim problemi-
ma. Potrebno je izbeći diskreciono i ad hoc odlučivanje i stavljanje industrijske politike
u funkciju socijalne politike. Stiče se utisak da je industrijska politika u funkciji politike,
a ne ekonomije. Podržavljenjem imovine, subvencijama i različitim obećanjima održa-
vaju se u životu gubitnici i čini se upravo ono što industrijska politika mora da izbegne.
Od slučaja do slučaja, obećavaju se subvencije i državna podrška, čime se derogira bilo
kakva osmišljena strategija, a poslovnim subjektima se šalju pogrešne informacije. Još
jedna posledica je okoštavanje zatečene privredne strukture. Nema oročene državne
intervencije, štite se stare i neuspešne aktivnosti, čime se narušava jedan od principa
industrijske politike promovisanje novih aktivnosti i preduzetničkog duha. Koordinisana
državna intervencija podrazumeva seriju poteza, pri čemu se svaki gradi na iskustvu
prethodnog. Nekoliko jednostavnih primera pokazuje da su propusti u decentralizova-
noj strukturi mogući. Na Internet stranicama postoje informacije o institucijama koje ne
postoje (Garancijski fond na sajtu Ministarstva ekonomije i regionalnog razvoja i na sajtu
Privredne komore Srbije), a neupućenom nije jasno ni da li je Nacionalna agencija za re-
gionalni razvoj nasledila Republičku agenciju za razvoj malih i srednjih preduzeća, kako
je najavljivano, ili obe agencije i dalje postoje. Nacionalna agencija za regionalni razvoj
nema svoju Internet stranicu, a druga navedena agencija ima.
Centralizovani koncept institucionalnog okvira podrazumeva prevođenje većine po-
željnih razvojnih aktivnosti države u jednu instituciju. Pored razvojne banke i poslova
iz domena ove institucije82, centralizovana razvojna institucija Srbije obuhvatala bi i
druge predložene mere industrijalizacije. Prednosti ovakvog rešenja bile bi višestruke.
Prvo, bila bi izraženija koordinacija i komplementarnost u sprovođenju mera ekonomske
politike i ne bi se dešavalo da različite institucije nude slične programa. Drugo, bilo bi
uočljivo preklapanje jednih aktivnosti i pomanjkanje drugih razvojnih aktivnosti, pa bi se
stvorile pretpostavke za e" kasniji i jeftiniji rad državnih službi. Treće, razvojna institucija
bi imala bolji pregled aktuelnih i potrebnih mera industrijske politike, pa bi “uska grla”
u državnoj potpori razvoju bila uočljivija. Četvrto, programi državne pomoći bi u javno-
sti bili prepoznatljivi, pa bi efekat privlačenja i uključenosti privrede u razvojne projekte
bio znatno veći u poređenju sa decentralizovanom strukturom (aktuelnim konceptom).
Peto, ispunile bi se pretpostavke za dublju i sadržajniju komunikaciju između države i
privrede i, samim tim, za prilagođavanje industrijske politike stvarnim potrebama predu-
82 O razvojnoj banci videti šire u delu o reformama " nansijskog sistema (poglavlje Finansijski sektor i novi model rasta).
198
Postkrizni model ekonomskog rasta i razvoja Srbije 2011-2020.
zeća. Šesto, klijenti (preduzeća) bi dobijali optimalnu pomoć; moglo bi se proceniti da li
su kvali" kovani za poslovni inkubator, klaster, kredit za inovacije, kredit za mala i srednja
preduzeća ili neko drugo rešenje. Sedmo, preduzeće bi moglo da bude podržano u više
faza, od " nansiranja inovacije do pomoći pri izvozu proizvoda. Osmo, inostrani programi,
i veze sa međunarodnim i regionalnim institucijama, ostvarili bi se na e" kasniji način, pa
bi iskorišćenost inostranih fondova bila veća. Deveto, izgradnja nove privredne strukture
zahteva pridavanje većeg značaja ulaganju u inovacije, poslovnim inkubatorima, tehno-
loškima parkovima, saradnji sa univerzitetima i istraživačkim institucijama, a veća pažnja
ovim aktivnostima bi mogla da se pokloni u centralizovanoj instituciji; u ovom trenutku
tradicionalno kreditiranje preduzeća ima dominantan značaj. Deseto, različiti elementi
državne intervencije bili bi e" kasniji: analitički aparat za procenu rizika klijenata, visoka
transparentnost podržanih projekata, nadgledanje rezultata i obaveštavanje javnosti.
SREDSTVA
U 2010. godini za poslove iz domena industrijske politike (u užem smislu, bez infrastruk-
turnih radova) u budžetu Srbije planirano je oko 1% bruto domaćeg proizvoda. Od toga,
24 milijarde dinara čine: 3,5 milijardi dinara subvencija za za kreditnu podršku privre-
di preko Fonda za razvoj, 1,4 milijarde dinara za subvencije privatnim preduzećima za
green� eld investicije, 17,6 milijardi dinara za antikrizni paket83, 1,7 milijardi dinara za pod-
sticaj i razvoj preduzeća i preduzetništva u nerazvijenim opštinama. Ovim iznosima tre-
ba dodati planirane rashode Ministarstva za nacionalni investicioni plan za razvoj indu-
strijskih zona i poslovnih inkubatora u vrednosti od oko 0,7 milijardi dinara. Industrijska
politika se preduzima i u redovnim aktivnostima ministarstava i ranije pomenutih agen-
cija. Podržani su i su" nansiranjem projekti EU za konkurentnost i inovacije, preduzetniš-
tvo i inovativnost. U svemu, može se proceniti da je oko 27 milijardi dinara budžetskih
sredstava u 2010. godini namenjeno industrijskoj politici. Ovim se, međutim, ne iscrpljuje
raspoloživi fond za industrijsku politiku. Pored bespovratnih sredstava EU (za konkuren-
tnost i inovativnost malih i srednjih preduzeća, promociju izvoza), najznačajnijia je vred-
nost kojom raspolaže Fond za razvoj 13,5 milijardi dinara iz ranije odobrenih i naplaćenih
kredita. Time dolazimo na oko 40 milijardi dinara predviđenih sredstava iz domena indu-
strijske politike za 2010. godinu. U strukturi sredstava dominiraju standardni i interventni
programi kreditne podrške preko Fonda za razvoj.
83 Osnivački ulog i ulaganja od posebnog značaja (FIAT i drugo); za namenske kredite za podsticanje proizvodnje i izvoza; za subvencionisane kredite za likvidnost privrede i potrošačke kredite za kupovinu domaćih proizvoda prema posebnom programu Vlade preko Fonda za razvoj; za Start-up kredite za početnike preko Fonda za razvoj; druge mere za podsticanje domaće privrede (program zamene starih automobila i kamiona za nove, program subvencionisane pro-daje domaćih traktora, kamiona i građevinskih mašina, program subvencionisane stanogradnje, program podsticanja proizvodnje i remonta šinskih vozila i drugo); za dokapitalizaciju AOFI i za kreditiranje i osiguranje izvoza preko AOFI.
199
Reindustrijalizacija
U proceni budućih izdataka za industrijsku politiku mora se poći od, prvo, potrebnih ak-
tivnosti i programa državne podrške reindustrijalizaciji i, drugo, projektovane dinamike i
strukture javnih rashoda u novom modelu razvoja. Treba imati u vidu da u strukturi sub-
vencija dominiraju javna preduzeća i da su u budžetu za 2010. godinu subvenciji železnici,
na primer, tri i po puta veće od subvencija (celokupnoj) privredi ili da subvencije privredi
predstavljaju samo 8% ukupnih subvencija iz budžeta. U 2010. godini predviđene su in-
terventne i, prema tome, vanredne mere (17,6 milijardi dinara) i bitno je da ubuduće one
uđu u paket redovnih mera (i budžetske stavke) industrijske politike. Dinamika i struktura
budžetskih rashoda za industrijsku politiku bi trebalo da ima sledeće karakteristike:
Prvo, zadržavanje ukupnih izdataka za industrijsku politiku na oko 1% BDP. To implicira
porast izdataka sa oko 302 miliona evra u 2011. na oko 527 miliona evra u 2020. godini.
Drugo, promenu strukture izdataka u skladu sa (novim) principima reindustrijalizacije.
Instrumenti industrijske politike (Tabela 8) prate detaljnije razvrstavanje instrumenata
(sa slike 4), a moguća dinamika rashoda ima sledeći oblik:
Tabela 9. Izdaci za industrijsku politiku (2011-2020, mil. evra)
2011. 2012. 2013. 2014. 2015. 2016. 2017. 2018. 2019. 2020.
Budžetski izdaci za industrijsku politiku 302,7 314,8 329,7 346,2 363,6 386,8 416,1 450,1 486,7 526,7
Subvencije (10%) 30,3 31,5 33,0 34,6 36,4 38,7 41,6 45,0 48,7 52,7
Krediti (80%) 242,2 251,8 263,8 277,0 290,9 309,4 332,9 360,1 389,4 421,4
Garancije (2%) 6,1 6,3 6,6 6,9 7,3 7,7 8,3 9,0 9,7 10,5
Tehnička pomoć (3%) 9,1 9,4 9,9 10,4 10,9 11,6 12,5 13,5 14,6 15,8
Speci$ čna infrastruktura (5%) 15,1 15,7 16,5 17,3 18,2 19,3 20,8 22,5 24,3 26,3
Raspoloživi fondovi bili bi veći od budžetskih sredstava za iznos vraćenih kredita i fon-
dova Evropske unije..
Važan izvor ulaganja u industriju treba da budu strane direktne investicije. Investicije u
industriju su, prema podacima od 2004. godine zaključno sa prvim kvartalom 2010. go-
dine, iznosile oko 24% ukupnih SDI. Investicije u prerađivačku industriju iznosile su 20%
ukupnih SDI, pri čemu je ovaj procenat varirao od 14% (2007) do 30% (2009). U Tabeli
13. prikazane su vrednosti ukupnih inostranih ulaganja u Srbiju, kao i vrednosti i učešća
ulaganja u prerađivačku industriju i najvažnijih 10 oblasti prerađivačke industrije.
S obzirom na saturaciju investiranja u (određene) uslužne sektore (naročito u " nansijsko
posredovanje), možemo očekivati porast učešća industrije kao odredišta stranih direk-
tnih investicija. Ukoliko se učešće prerađivačke industrije u ukupnim SDI poveća sa 30%
na 40% u periodu od 2011. do 2020. to znači da bi se neto-iznos SDI u prerađivačku indu-
200
Postkrizni model ekonomskog rasta i razvoja Srbije 2011-2020.
striju povećao sa 500 miliona evra u 2011. na 1.150 miliona evra u 2020. godini (ukupan
priliv SDI u prerađivačku industriju bi u tom slučaju u narednoj dekadi dostigao 9,1 mili-
jardu evra). U pregledu oblasti koje su do sada bile atraktivne za strane investitore mogu
se uočiti oblasti koje su važne u procesu reindustrijalizacije (prehrambena industrija,
hemijska industrija, motorna vozila), ali se takođe primećuje izostajanje investicija u proi-
zvodnju mašina i uređaja i u elektronsku industriju. Da bi se vrednost SDI u prerađivačku
industriju više nego udvostručila i da bi se popravila sektorska struktura investicija (u ko-
rist oblasti više tehnološke faze) važno je urediti ambijent za poslovanje i minimizirati tzv.
rizik zemlje i u okviru njega naročito rizik makroekonomske (ne)stabilnosti i politički rizik.
Tabela 10. Priliv stranih direktnih investicija, u hiljadama evra
2004-Q1 2010 u % ukupnog
Ukupna ulaganja nerezidenata u Srbiji 13.422.234 100,0
Prerađivačka industrija 2.682.155 19,9
Proizvodnja prehrambenih proizvoda i pića 631.810 4,71
Proizvodnja hemikalija i hemijskih proizvoda 585.969 4,37
Proizvodnja osnovnih metala 304.646 2,27
Proizvodnja proizvoda od gume i plastike 158.644 1,18
Proizvodnja tekstilnih prediva i tkanina 152.477 1,14
Proizvodnja motornih vozila i prikolica 151.835 1,13
Proizvodnja duvanskih proizvoda 139.964 1,04
Proizvodnja metalnih proizvoda, osim mašina 124.722 0,93
Proizvodnja proizvoda od ostalih minerala 68.203 0,51
Prerada i proizvodi od drveta i plute 61.184 0,46
Izvor: NBS
RIZICI
Osnovni rizik za sprovođenje uspešne reindustrijalizacije i za postizanje projektovanih
stopa rasta jeste izostajanje pretpostavki za smanjenje učešća potrošnje u BDP-u i za
povećanje učešća investicija u BDP-u, prema implikacijama novog modela razvoja. Rizik
predstavlja i spor oporavak svetske i, naročito, evropske privrede, pošto su visoke stope
rasta proizvodnje i izvoza uslovljene rastućom apsorpcijom proizvoda iz Srbije u ino-
stranstvu. Potrebno je da se poboljšanje poslovnog ambijenta (reforma propisa) obavlja
u kontinuitetu i e" kasno. Konačno, potrebno je da za industrijsku politiku bude predvi-
đena i opredeljena potrebna budžetska sredstava i da ona budu iskorišćena na osmišljen
način i u skladu sa smernicama (nove) industrijske politike.
U pogledu rizika da industrijska politika Srbija neće biti u skladu sa zahtevima EU (na
putu ka članstvu ili po sticanju statusa člana do 2020. godine), treba istaći da EU i drža-
201
Reindustrijalizacija
ve članice (kao i zemlje kandidati videti funkcije hrvatske razvojne banke, www.hbor.hr)
intenzivno primenjuju različite mere industrijske politike. Predložene mere za reindustri-
jalizaciju Srbije u potpunosti prate strategije i operativne mere evropske industrijske po-
litike. Orijentacija industrijske politike na početnike, mala i srednja preduzeća, regionalni
razvoj, inovatorstvo, izvoz, nije u suprotnosti sa regulativom i principima EU. Naprotiv,
fondovi iz pretpristupne pomoći EU mogu dopuniti nacionalna budžetska sredstva. Isto
važi i za međunarodne ekonomske organizacije (Svetsku banku, ekonomski departman
UN), koja ukazuje na optimalno funkcionisanje nacionalne razvojne banke.84 Ono što va-
lja izbeći i što može naići na osudu jeste netransparentna, ad hoc i neplanska državna
intervencija i favorizovanje pojedinih preduzeća bez jasne ekonomske analize, što je jed-
na od važnijih odrednica sadašnje industrijske politike Srbije. Bitno je da se relevantnim
partnerima ukazuje da industrijska politika promoviše konkurentnost i održivi privredni
razvoj i da postoji pouzdan sistem kontrole rashoda za industrijsku politiku.
84 U spisku literature se mogu naći dokumenti o najboljim principima industrijske politike za navedene međunarodne organizacije. Videti i uputstva EU za državnu pomoć (Vademecum: Community law on State aid, http://ec.europa.eu/competition/state_aid/studies_reports/vademecum_on_rules_09_2008_en.pdf).
202
Postkrizni model ekonomskog rasta i razvoja Srbije 2011-2020.
POTENCIJALI ZA RAZVOJ POLJOPRIVREDE
REZIME
Proizvodni i ekonomski efekti poljoprivrede Srbije nisu na nivou mogućnosti koje pružaju bo-
gati prirodni potencijali, i zaostaju za konkurentskim zemljama u regionu. Razlozi se mogu
tražiti u:
• Tehničko-tehnološkom zaostajanju nastalom kao posledica nedovoljnih investicija u
tehničku opremljenost, transfer znanja i novih tehnologija, koji traju već drugu deceniju.
• Sporoj izmeni agrarne strukture, u kojoj dominiraju mala gazdinstva sa neredovnim i
skromnim viškovima i proizvodima nestandardnog kvaliteta.
• Loše sprovedenom procesu privatizacije, usled čega je proizvodni lanac u proizvodnji
hrane dezintegrisan.
• Sporom prilagođavanju zahtevima međunarodnog tržišta u pogledu standarda i proce-
dura vezanih za zdravstvenu bezbednost hrane.
• Nestabilnom sistemu podrške, koji je dinamično varirao kako po obimu plasiranih sred-
stava, tako i po njihovoj nameni i strukturi potencijalnih korisnika.
Prevazilaženje ovakvog stanja i dostizanje projektovanog rasta, zahtevaju radikalne i hitne
intervencije na području:
• Izgradnje stabilnog, održivog i e� kasnog agrarnog sektora, koji bi bio konkurentan na
domaćem i međunarodnom tržištu i doprineo rastu BDP-a. Predložene mere i aktivno-
sti koje bi doprinele ovom cilju usmerene su na tehničko-tehnološko unapređenje putem
rasta investicija u opremu, mehanizaciju i standarde, investicije u podizanje kapaciteta
ljudskog potencijala i infrastrukturne zahvate u poljoprivredi.
• Strukturnog unapređenja sektora koje je dugoročan cilj, čije će ostvarivanje u mnogome
zavisiti od rasta zaposlenosti i brzine restruktuiranja drugih delova privrede. Predložene
mere za ostavrivanje ovog cilja odnose se na aktivaciju tržišta zemljišta, podsticaje udru-
živanju, suzbijanje sive ekonomije u sektoru i i stvaranje uslova za kreiranje novih radnih
mesta putem diverzi� kacije dohotka ruralnog stanovništva. Predložen je i set mera i akti-
vosti za uspostavljanje veće tržišne stabilnosti, koje se odnose na instutucionalna unapre-
đenja u oblasti udruživanja i zadrugarstva i izgradnju tržišnih institucija.
• Uspostavljanja e� kasnog zakonodavnog i institucionalnog okvira, usklađenog sa među-
narodnim standardima i zahtevima procesa integracija. Ovo je primarni cilj, čije ostva-
rivanje zahteva: kompletnu i radikalnu reformu agrarne politike, bržu harmonizaciju
domaćeg zakonodavstva sa zahtevima EU, popunjavanje i kadrovsko jačanje admini-
stracije, izgradnju novih i reformisanje postojećih institucija spremnih da odgovore slo-
ženim zahtevima transformacije sektora i obezbede uspešno povlačenje predpristupnih
fondova Evropske unije.
205
Potencijali za razvoj poljoprivrede
Tabela 1. Prinosi i proizvodnja osnovih poljoprivrednih proizvoda u Srbiji; 1980-2009.
Prinosi Index, 1980-89 = 100%
1980-1989 1990-1999 2000-2009 1990-1999 2000-2009Prosečni prinosi žita – kg/haPšenica 3892 3629 3472 93 89Ječam 2885 2629 2928 91 101Kukuruz 4772 4043 4495 85 94Ovas 1731 1821 1955 105 113Raž 1521 1667 2049 110 135Prosečni prinosi industrijskog bilja - kg/haUljana repica 2135 1793 1989 84 93Repa 41941 34539 40658 82 97Suncokret 2019 1860 1995 92 99Soja 2055 1987 2293 97 112Duvan 1166 1278 1479 110 127Prosečni prinosi povrća - kg/haKrompir 9462 8106 9962 86 105Paradajz 10737 8578 8489 80 79Kupus i kelj 16832 13175 13768 78 82Crni luk 8055 5904 6378 73 79Paprika 7772 6379 7764 82 100Pasulj 2470 1878 1187 76 48Šargarepa 11691 7866 7876 67 67Krastavac 8371 6440 6407 77 77Prosečni prinosi voća i grožđa - kg/stablu, čokotuJabuke 18 14 14 76 74Kruške 12 11 11 89 94Šljive 9 9 11 91 120Orasi 10 11 12 115 125Grozđe 1 1 1 99 130Jagode t/ha 4 4 4 87 98Maline t/ha 4 5 5 106 125Trešnje 13 13 13 102 100Višnje 9 9 9 95 96Kajsije 12 13 14 107 116Breskve 12 12 13 100 106Proizvodnja mesa - 000 tGoveđe 136 107 95 78 70Ovčije 22 20 20 92 89Svinjsko 275 267 263 97 96Živinsko 105 80 69 76 66Proizvodnja stočarskih proizvodaKravlje mleko (mil. litara) 1561 1458 1563 93 100Ovčije mleko (mil. litara) 38 25 15 67 39jaja (mil. komada) 1636 1493 1355 91 83vuna (t) 3426 2738 2372 80 69med (t) 2560 1870 3274 73 128
Izvor: RZS Statistički godišnjaci za odgovarajuće godine
Finansijsko tržište u Srbiji nedovoljno je prilagođeno potrebama poljoprivrede, a za mala i
srednja gazdinstva (koja dominiraju u posedovnoj strukturi) pristup tržištu � nansijskog ka-
pitala je značajno otežan. Nerešeni imovinski odnosi, nedovoljna informisanost, nepo-
206
Postkrizni model ekonomskog rasta i razvoja Srbije 2011-2020.
voljni uslovi otplate, visok dohodovni rizik i drugi činioci, uslovaljavaju da je ovim gaz-
dinstvima značajno uskraćen pristup kreditima ili da se teško odlučuju na zaduživanje.
Nepostojanje regulatornog okvira bitno otežava aktivnosti nebankarskih mikro" nansij-
skih organizacija u Srbiji i onemogućava ulazak novih učesnika, čime se smanjuje ukupan
raspoloživi obim sredstava ispod potreba i poskupljuje proces zaduživanja plaćanjem
bankarskih provizija. Mikrokreditne organizacije u poljoprivredi mnogih zemalja dale su
izvanredne rezultate u podsticanju rasta proizvodnje i diverzi" kaciji prihoda gazdinstva,
dok u Srbiji još uvek njihova uloga i značaj nisu prepoznate.
De� cit vitalne radne snage u poljoprivredi Srbije može se u dogledno vreme javiti kao ozbi-
ljan ograničavajući faktor njenog intenzivnijeg rasta, posebno ukoliko ne bude adekvat-
no praćen tehničko tehološkim progresom. Uticaj negativnih demografskih trendova
na promene u strukturi i intenzivnosti poljoprivredne proizvodnje posebno je izražen
u istočnim delovima zemlje i planinskim područjima. Osim toga, evidentan je i nedo-
statak tehničko-tehnoloških znanja i veština poljoprivrednih proizvođača, kao i de" cit
menadžerskog kadra u svim segmentima proizvodnog lanca86.
Poljoprivredna proizvodnja u Srbiji u velikoj meri je zasnovana na iscrpljivanju (bogatih) pri-
rodnih resursa i oslonjena na njih. Osim niske upotrebe mineralnog i organskog đubri-
va, prirodni resursi ugroženi su neadekvatnim menadžmentom zemljišta, šuma i voda.
Navodnjavane površine su još uvek među najnižim u Evropi a značajan deo površina za-
hteva meliorativne zahvate (pojava klizišta, erozije, zaslanjenost zemljišta). GLOBALGAP
i HACCP primenjuje manji broj proizvođača (mahom oni koji su izvozno-orijentisani).
Nečiste tehologije, tehnološka nedisciplina i neadekvatan menadžment otpada, široko
su prisutni, nedovoljno sankcionisani i kontrolisani.
Unapređenje standarada kvaliteta i zdarvstvene bezbednosti hrane odvija se sporo. Proces
harmonizacije domaće regulative sa zahtevim standarda EU dovešće do gašenja dela ka-
paciteta prehrambene industrije (pre svega mikro i malih pogona u mlinsko-pekarskoj
industrije, klanicama i pogonima za preradu mesa) koji neće moći da zadovolje norme
vazane za upravljanje bezbednošću proizvoda, zaštite životne sredine i suzbijanje sive
ekonomije. Važeća horizontalna i vertikalna regulativa u oblasti kvaliteta i bezbedno-
sti hrene još nije u potpunosti harmonizovana sa standardima EU, o čemu upozorava
i Progress Report EC za 2009. Mnogo složeniji problem jeste nizak nivo znanja kadra u
inspekcijskim službama, koji malo poznaju EU praksu, metode i procese kontrole. Ovaj
problem se procenjuje kao jedan od ključnih de" cita domaćih institucija. Navedeni ra-
zlozi usporavaju dobijanje izvoznih dozvola i brojeva za deo prehramebne industrije, pa
86 Projekat reforme poljoprivrede u tranziciji (STAR projekat) je projekat MPŠV, Međunarodne banke za obnovu i raz-voj (Svetske banke) IBRD/WB i Globalnog fonda za životnu sredinu GEF. Ovaj projekat kombinuje izgradnju kapaciteta institucija, sticanje i širenje znanja i direktno ulaganje.
207
Potencijali za razvoj poljoprivrede
je izvoz prerađevina od mleka i svežeg i rashlađenog svinjskog mesa na EU tržište i dalje
onemogućen.
2.2. VERTIKALNI LANAC - „FOOD CHAIN“
Privatizacija prerađivačkih kapaciteta obavljena je na taj način da vertikalni lanac u proi-
zvodnji hrane nije očuvan. To je razlog čestih tržišnih poremećaja, pre svega cenovnih, što
proizvođače izlaže velikom dohodovnom riziku. Osim toga, odsustvo stabilnih vertikal-
nih i horizontalnih veza u proizvodom lancu usporava implementaciju standarda kvali-
teta i dovodi do oscilacija u obimu i dinamici ponude.
Domaće tržište žita i mesa još uvek nije dovoljno struktuirano i na njemu se pojavljuje veli-
ki broj učesnika/posrednika različitog pro� la. U cilju stabilizacije tržišta i stvaranja uslova
za moderni menadžment viškova i zaliha usvojen je Zakon o javnim skladištima. Ovim
zakonom omogućiće se proizvođačima skladištenje žita po povoljnijim uslovima nego
do sada, kao i trgovanje robnim zapisima. Tržišni lanac u proizvodnji mesa je, međutim,
posebno delikatan i složen problem, obzirom na neophodost poštovanja rigoroznih
standarda u proizvodnji i prometu. Sadašnje stanje na tržištu je takvo da se najveći deo
proizvodnje plasira na unutrašnjem, lokalnom tržištu (ne retko i sivim kanalima prome-
ta). Tov stoke je još uvek nedovoljno specijalizovana i nestabilna proizvodnja, kojom se
bavi veliki broj gazdinstva. Viškovi su mali i neredovni, nestandardnog kvaliteta, što u
konačnom ishodu rezultira niskim kvalitetom mesa, otežava primenu standarda i sma-
njuje izvoznu konkurentnost.
2.3. AGRARNA STRUKTURA SRBIJE
Agrarna struktura u Srbiji menja se sporo - preovladava sitan posed, sa prosečnom veličinom
manjom od 4ha obradivog zemljišta87. Istraživanja pokazuju da broj gazdinstava koja uzi-
maju zemljište u zakup, kao i veličina zakupljenih površina rastu88. Razlog spore pro-
mene posedovne strukture i neaktivnog tržišta zemljišta je spora revitalizacija ostatka
privrede, zbog koje se viškovi radne snage u drugim privrednim sektorima pomeraju ka
87 Analiza promene posedovne strukture i tržišta zemljištem otežana je usled nedostatka pouzdanih podatka. Naime, Popisom poljoprivrede, obuhvaćena su samo privatna, porodična gazdinstva, ne i poljoprivredna preduzeća, čija vlasnička i posedovna struktura nemaju redovnu evidenciju.
88 „Poljoprivreda“, poglavlje u: Studija o životnom standardu - Srbija 2002-2007; ur. Vukmanovic D., Rachel Smith Govoni, RZS, Svetska Banka, DFID, Beograd.
208
Postkrizni model ekonomskog rasta i razvoja Srbije 2011-2020.
poljoprivredi89. Usled toga, izostao je dinamičniji transfer zemljišta, tehnologija i kapitala
ka e" kasnijim, većim korisnicima.
Dualna (bimodalna) agrarna struktura uspostavljena je samo u severnom, poljoprivredno
najrazvijenijem delu zemlje. Povećanje korišćenog zemljišta po gazdinstvu u ovom po-
dručju odvija se, međutim, putem uzimanja zemljišta u zakup a ne kupoprodajom. To
ukazuje da će se sadašnja agrarna struktura Vojvodine menjati, i da ona nije dugoročno
i stabilno rešena. Osnovni uzrok koji usporava ovaj proces jeste nepovoljan privredni
ambijent i nesiguran ekonomski položaj poljoprivede, koji demotiviše proizvođače na
velika i trajna ulaganja (kao što je kupovina zemljišta). U ovom momentu neizvesno je
kako će se na promenu posedovne strukture odraziti obaveza koju je Srbija preuzela po
osnovu SAA da će dopustiti stranim državljanim pravo vlasništva nad poljoprivrednim
zemljištem90. Procene se kreću od toga da strani kapital neće biti zainteresovan za srpske
oranice zbog neuređene agrarne politike i činjenice da Srbija nema mnogo državnog
zemljišta91, do toga da se u Srbiji za malo novca mogu kupiti veliki zemljišni posedi u
demografski ugroženim delovima Vojvodine (Banat).
U srpskoj poljoprivredi preovladava sitan posed i visoka naturalna potrošnja, odnosno
nizak nivo tržišnosti. Novija istraživanja pokazuju da oko 60% gazdinstava u Srbiji nema
tržišnih viškova, ili su viškovi sporadični i zanemarljivi92. Niska robnost proizvodnje po-
sledica je niskih prinosa i odsustva specijalizacije proizvodnje. Proizvodnja na velikom
broju gazdinstava odvija se u formi autarkične, naturalne poljoprivrede. Otuda, soci-
jalna komponenta još uvek ostaje jako prisutna determinanta opstanka srpskog po-
ljoprivrednog gazdinstva, budući da iako ne obezbeđuje pro" t, poljoprivreda za više
od polovinu gazdinstava znači izvor prehrambene sigurnosti. Rast tržišnosti može se
očekivati tek sa ozbiljnijim tehničko-tehološkim unapređenjem i smanjenjem prikrive-
ne nezaposlenosti.
89 Zaposlenost u poljoprivredi tokom tranzicije dinamično se smanjivala u Češkoj Republici, Mađarskoj i Estoniji, dok je u prvim tranzicionim godinama u nekim zemljama ona rasla (Rumunija) ili stagnirala (Bugarska). Ove promene poveuzuju se sklopom činioca kao što su nizak nivo ljudskog kapitala, otežan pristup " nansijskom tržištu i tržištu " zičkog kapitala i dr. Povezanost zaposlenosti u drugim sektorima u ekonomijama u tranziciji usko je povezana sa perspektivama za opstanak gazdinstva.
90 Pitanje prava sticanja i uživanja svojine na nepokretnostima stranih pravnih i " zičkih lica uređeno je članovima 53. i 63. SAA. Članom 63. de" niše da će u roku od četiri godine Srbija osigurati isti tretman za državljane EU kao i za svoje državljane u pogledu prava svojine. Međutim, u važećem Zakonu o poljoprivrednom zemljištu, stranim pravnim i " zičkim licima zabranjuje se kupovina. To znači da će u periodu od četiri godine od stupanja na snagu SSP-a ova odredba zakona morati da se uskladi sa SAA. Osim toga, članovi SAA koji regulišu ovu materiju nisu deo Prelaznog sporazuma, što znači da će realan rok za prilagođavanje biti duži (računajući period da zemlje EU rati" kuju SAA, pa počevši od tada teče rok od četiri godine).
91 Iskustvo novih zemalja članica (Rumuniija npr.) pokazalo je da je stranim kapitalom privatizovano državno zemljište, koga Srbija nema puno i koje će verovatno biti predmet restitucije.
92 Cvejić S., Babović M., Petrović M, Bogdanov N., Vuković O. (2010): Socijalna uključenost u ruralnim oblastima Srbije, UNDP, Beograd pp.1-120.
209
Potencijali za razvoj poljoprivrede
U strukturi poljoprivredne proizvodnje Srbije biljna proizvodnja ima (pre)visoko učešće, koje
se i dalje povećava (Tabela 2). Ovakvo stanje i trend odraz su ekstenzivne proizvodnje,
u kojoj se ratarski proizvodi ne valorizuju kroz proizvodnju mesa, mleka i drugih proi-
zvoda stočarstva. Veća zastupljenost stočarstva obezbeđuje: bolju valorizaciju radnih i
proizvodnih potencijala; ostvarivanje veće dobiti (po grlu stoke, po hektaru i po zapo-
slenom); održavanje i poboljšanje plodnosti zemljišta i jačanje izvozne orijentacije agro-
industrijske proizvodnje. Srpska poljoprivreda ostaje uskraćena za ove bene" te, jer je
stočni fond značajno opao (broj ženskih priplodnih grla smanjen je za oko 25% u odnosu
na početak 1990-ih).
Tabela 2. Učešće pojedinih proizvoda u ukupnoj vrednosti poljoprivredne proizvodnje (%)
2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009*
Žita 34,2 31,9 23,8 33,7 34,4 29,2 25,0 33,8 34,2
Industrijsko bilje 4,7 5,7 5,6 6,1 6,5 7,1 6,9 6,9 6,7
Krmno billje 7,8 8,4 7,3 7,9 7,2 5,7 4,9 4,8 4,6
Povrće 10,5 9,6 10,1 9,9 11,0 11,4 11,5 11,1 11,1
Voće 4,2 3,2 9,7 8,0 6,7 8,3 11,4 9,8 10,2
Grožđe 4,7 4,6 3,3 2,5 1,5 2,0 2,4 2,2 2,4
Biljna proizvodnja 66,2 63,4 59,8 68,1 67,3 63,7 62,0 68,7 69,3
Goveda : : : : 6,0 7,0 7,6 6,3 5,8
Svinje : : : : 12,5 13,7 14,0 10,8 11,0
Ovce i koze : : : : 2,0 2,1 2,1 1,7 1,7
Živina : : : : 2,0 2,1 2,6 2,4 2,5
Ostale životinje : : : : : : : :
Mleko (kravlje i ovčije) : : : : 7,7 8,7 9,3 8,5 8,0
Jaja : : : : 2,3 2,5 2,1 1,6 1,5
Drugi životinjski proizvodi : : : : 0,2 0,2 0,2 0,1 0,2
Stočarstvo 33,8 36,6 40,2 31,9 32,7 36,3 38,0 31,3 30,6
Poljoprivreda ukupno 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0
Negativni trendovi u stočarstvu Srbije značajno su uticali da ukupna poljoprivredna pro-
izvodnja zabeleži pad i pored pozitivnih tendencija koje postoje u biljnoj proizvodnji.
Uzroci smanjenja stočarske proizvodnje leže, pre svega, u narušenim tržišnim odnosima
u domaćem prehrambenom lancu, gubitku spoljnog tržišta,smanjenju kupovne moći
stanovništva, nestabilnom sistemu " nansiranja i podsticaja, neorganizovanom sistemu
robnih rezervi (nepostojanje agencije za interventni otkup) i drugo.
2.4. AGRARANA POLITIKA I BUDŽETSKI TRANSFERI SEKTORU
Organizaciono, kadrovski i dokumentaciono analitičkim resursima kojima raspolažu, insti-
tucije vezane za agrar nisu u stanju da odgovore potrebama dinamičnijeg prilagođava-
212
Postkrizni model ekonomskog rasta i razvoja Srbije 2011-2020.
polovini 2009. smanjivanjem predviđenog iznosa regresa za inpute na 30%, gazdinstvi-
ma čiji je nosilac penzioner (stariji od 65 godina).
2.5. REGIONALNI ASPEKTI RELEVANTNI ZA SEKTOR
Heterogeni prirodni uslovi, ekonomski i socijalni efekti poljoprivredne proizvodnje u različitim
delovima Srbije, nisu dovoljno uvaženi u strateškim i programskim dokumentima vezanim
za poljoprivredu, niti u šemama � nansiranja podrške sektoru. Ovakav odnos doveo je do de-
vastacije ruralnih oblasti, posebno u južnoj Srbiji, gde su stope ruralnog siromaštva, nezapo-
slenosti i prikrivene nezaposlenosti (pre)visoke, a kvalitet života ruralnog stanovništva nizak.
I pored pokušaja uvođenja agrarne podrške po uzoru na LFA Direktivu, efekti ovakvih
mera su ostali minorni i zahtevaju ozbiljnu reviziju i sveobuhvatniju društvenu i političku
intervenciju.
2.6. INTEGRACIJE
Napredak integracija u Evropsku uniju u sektoru poljoprivrede odvija se sporo, karakteriše
se brojnim odstupanjima od prakse EU i nedovoljnim uvažavanjem iskustava novih zemalja
članica. Ovakve inkonzistentnosti primetne su na svim nivoima - od uspostavljanja insti-
tucionalnog i zakonodavnog okvira do inspekcijskog nadzora.
Najveći izazov u pogledu realizacije mogućnosti za korišćenje sredstava evropske po-
moći zemljama kandidatima za članstvo jeste formiranje novih institucija. U slučaju ko-
rišćenja sredstava IPARD-a to je Agencija za plaćanje, čijim je osnivanjem, kadrovskim
popunjavanjem i struktuiranjem organizacione sheme prema zahtevanim standardima,
Srbija poslednje dve godine zabeležila značajan napredak. Očekuje se da će Agencija za
plaćanja biti akreditovana od strane EC do kraja 2011, te da će u međuvremenu biti uspo-
stavljana i druga dva neophodna tela – Management Authority i Interministarska grupa.
Budući da su ove aktivnosti usko povezane sa drugim vladinim telima i agencijama, veći
stepen saradnje i koordinacije među njima, olakšao bi Ministarstvu poljoprivrede napre-
dak u ovom zahtevnom procesu.
3. FORMULISANJE NOVE RAZVOJNE STRATEGIJE I POLITIKE
3.1. PROJEKTOVANI CILJEVI
Prema Postkriznom modelu ekonomskog rasta Srbije za period 2011-2020. godina, očeki-
vani/projektovani rast poljoprivredne proizvodnje u Srbiji do 2020. godine prosečno je
3,4% godišnje. Ova stopa rasta odnosi se na rast neto vrednosti poljoprivredne proi-
zvodnje. Tokom perioda 2000-2009, neto vrednost poljoprivredne proizvodnje rasla je
214
Postkrizni model ekonomskog rasta i razvoja Srbije 2011-2020.
većanja prinosa žita potrebno je ne samo zbog neophodnosti ubrzanja rasta poljo-
privredne proizvodnje, već i zbog smanjenja razlike u produktivnosti u odnosu na
susedne zemlje konkurente (Mađarsku i Hrvatsku). Rast prinosa žita realno je očeki-
vati na području Vojvodine, u Podunavlju i Mačvi, gde su posedi veći i gde je moguća
primena savremene mehanizacije. U ovim područjima skoncentrisan je najveći deo
tržišne proizvodnje (preko 80%), dok se u ostatku Srbije žita proizvode za naturalne
potrebe i gazdinstva nemaju dovoljno prostora za specijalizaciju i rast produktiv-
nosti. Povećanje prinosa žita moguće je postići poštovanjem punih zahteva agro-
tehnike i poštovanjem optimalnih agrotehničkih rokova, čime bi genetski potencijal
semena bio iskorišćen u većoj meri nego sada; boljim prilagođavanjem sortimenta
klimatskim usevima i stvaranjem stabilniijih tržišnih uslova (podrška skladištenju).
• Stabilizacija prinosa i rast povšina industrijskog bilja. Prinosi industrijskog bilja koje Sr-
bija ostvaruje u ovom momentu na nivou su evropskih zemalja (osim kod uljane repi-
ce), pa je u periodu do 2015. godine realnije očekivati skromniji rast prinosa ove gru-
pe useva (maksimalo 10-15%) nego kod žita (Anexi). U narednih pet godina u sektoru
industrijskog bilja realno je očekivati: rast proizvodnje soje, kao useva velikog poten-
cijala za različite namene; rast zasejanih površina pod uljanom repicom; povećanje
broja proizvođača i rast površina po gazdinstvu, posebno u proizvodnji uljane repice
koja je još uvek malo zastupljena u proizvodnoj strukturi porodičnih gazdinstava.
• Rast prinosa povrća i voća koji su takođe u velikom zaostatku u odnosu na razvijeni-
je evropske poljoprivrede. Izuzimajući krompir, ovi usevi pojedinačno malo utiču na
promenu vrednosti poljoprivredne proizvodnje94. Osim toga, proizvodnja povrća i
voća osetljivije su na tržišne poremećaje, promene standarda potrošača, vremenske
prilike, pa se ne može očekivati da znatnije doprinesu stabilizaciji i porastu vrednosti
poljoprivredne proizvodnje u periodu do 2015. godine. Međutim, u desetogodiš-
njem periodu očekuje se da i voće i povrće povećaju svoj udeo u vrednosti poljopri-
vredne proizvodnje, na poželjnih oko 13-15%.
Proizvodnja voća takođe ima veliki potencijal za dalji rast (pozitivni trendovi i sada
postoje), pre svega u domenu rasta: proizvodnje voća kontrolisanog kvaliteta (od
kontrole zemljišta do primene svih agrotehničkih mera), integralne proizvodnje (gde
se jasno propisuju pravila primene agrotehničkih mera za određeni region i vrstu) i
organske proizvodnje voća.
• Inoviranjem proizvodne strukture, posebno u delu proizvodnje industrijskog bilja,
krmnog bilja i povrća (porast zastupljenosti energetskih useva, veća raznovrsnost
proizvodnje povrća i krmnog bilja). Ove promene bi zahtevale izmenu setvene struk-
ture na račun smanjenja površina pod žitima, ali bi s obzirom na visoku vrednost
industrijskih useva, kumulativni efekat na rast vrednosti poljoprivredne proizvodnje
u Srbiji bio pozitivan.
94 Prema nekim procenama, samo primena kvalitetnog deklarisanog semena u proizvodnji konzumnog krompira, bez promene tehnologije proizvodnje, navodnjavanja i sl., doprinela bi rastu prinosa za oko 100%.
215
Potencijali za razvoj poljoprivrede
3.1.2. Promene u obimu i strukturi stočarske proizvodnje
Sa aspekta strukturnog unapređenja poljoprivrede i prehrambenog sektora, ovakav
scenario rasta vrednosti poljoprivredne proizvodnje nije poželjan, ukoliko nije paralelno
praćen dinamičnijom stopom rasta stočarstva i porastom njegovog udela u vrednosti
poljoprivredne proizvodnje. Strukturno unapređenje agrarnog sektora, rast produktiv-
nosti i konkurentnosti poljoprivrede, ne mogu se ostvariti bez većeg stepena valorizacije
biljne proizvodnje kroz stočarske proizvode. U suprotnom, Srbija će i nadalje ostati proi-
zvođač i izvoznik jeftinih i niskokvalitetnih poljoprivrednih sirovina. Da bi se projektova-
ni rast poljoprivredne proizvodnje ostvario i održao, potrebno je:
Zaustaviti dalji pad proizvodnje mesa svih vrsta95 Osnovni preduslov stabilizacije proizvod-
nje mesa je stabilizacija tržišta i stvaranje mogućnosti za veći izvoz, što podrazumeva
punu primenu svih standarda i dobijanje izvoznih brojeva za veći broj objekata i širi asor-
timan proizvoda. Jedna od osnovnih karakteristika domaćeg tržišta jeste velika cenovna
i proizvodna cikličnost u proizvodnji mesa, koje se javljaju kao posledica neizgrađenih
tržišnih lanaca i odsustva prakse dugoročnog ugovaranjaproizviodnje.
Dinamizirati blagi pozitivan trend proizvodnje mleka. Od stočarskih proizvoda koji bi mogli
da imaju uticaja na rast vrednosti poljoprivredne proizvodnje, jedino mleko ima blagi
trend povećanja tokom 2000-ih i učestvuje u vrednosti poljoprivredne proizvodnje sa
oko 8%96. Pri tome, ovaj rast je doveo do povratka na nivo proizvodnje iz predtranzi-
cionog perioda, ali ne i povećanja u odnosu na stanje 1980-1989. Rast proizvodnje
mleka uslovljen je generalnim položajem govedarske proizvodnje, što podrazumeva i
proizvodnju mesa (teladi/tov). Veliko ograničenje u ovom momentu su nedovoljno una-
pređen rasni sastav, visoki troškovi stočne hrane (nedovoljna iskorišćenost prirodnih li-
vada i pašnjaka, niski prinosi i nedovoljno raznovrsna proizvodnja krmnog bilja), niska
mlečnost, nedovoljna konkurentnost na spoljnom tržištu. Iznad svega, nesigurno trži-
šte diktirano monopolskim položajem mlekara i neizgrađenim partnerskim odnosima
sa proizvođačima (loš model privatizacije, nepostojanje zadruga i udruženja), osnovno
je ograničenje ekspanzivnijeg rasta proizvodnje mleka i veće zastupljenosti u izvozu.
Proizvodnja mleka se snižavanjem troškova i rastom mlečnosti mora učiniti mnogo kon-
kurentnijom na domaćem i regionalnom tržištu, jer će liberalizacija izvesno imati vrlo
snažan efekat na domaću proizvodnju.
Održati pozitivne trendove u živinarstvu i ovčarstvu koji su započeli sredinom 2000-ih.
Rast proizvodnje živinskog i ovčijeg mesa ne može doprineti strukturnom unpaređenju
95 Proizvodnja mesa niža je u odnosu na prosek 1980-1989, i to goveđeg za 30%, svinjskog za 5%, živinskog za 33%.
96 Uz mleko, rast beleže i proizvodnja meda i vune, ali je njihov udeo u vrednosti zanemarljiv - zajedno čine manje od 0,2% vrednosti.
216
Postkrizni model ekonomskog rasta i razvoja Srbije 2011-2020.
poljoprivrede i stočarstva zbog niske vrednosti i malog obima proizvodnje (ova dva
podsektora zajedno učestvuju sa manje od 4,5% u ukupnoj vrednosti poljoprivrede).
Međutim, oba podsektora imaju vrlo stabilno tržište (živinsko meso na domćem, a ovči-
je i u izvozu), pa održavanje njihovog pozitivnog trenda u dužem periodu može doneti
značajnije promene.
Obezbediti uslove za rast standarda potrošača, odnosno - domaće potrošnje i izvoza.
Veće učešće stočarstva visoko je zavisno od rasta domaće tražnje i mogućnosti izvoza.
Iako nepotpuni i nedovoljno standardizovani, podaci ukazuju da je nivo potrošnje mesa
i mleka i njihovih prerađevina u Srbiji izuzetno nizak. Mogućnosti izvoza još uvek su zna-
čajno limitirane necarinskim barijerama i ograničene na okolna tržišta.
3.2. PREDLOG MERA I AKTIVNOSTI ZA PODRŠKU
RASTU POLJOPRIVREDNE PROIZVODNJE
Ubrzavanju tehničko-tehnološkog progresa doprinele bi sledeće mere i aktivnosti:
1. Povećanje ukupne podrške proizvođačima i širenje liste potencijalnih korisni-
ka - Predlozi se mogu grupisati u tri smera intervencije:
• Direktna plaćanja koja trenutno iznose 14.000 dinara po hektaru a znatno su niža
od onih koja postoje u konkurentskim zemljama, pa se njihovo povećanje mora
predvideti, posebno u uslovima nestabilnosti domaće valute i cenovnih dispari-
teta.
• Uvođenje sistema direktnih plaćanja u stočarskoj proizvodnji (posebno u tovu
junadi). Nedostatak podrške ovim vidovima proizvodnje rezultiraće daljim sma-
njenjem broja grla, s obzirom da nijedna " nansijska institucija, uključujući i Fond
za razvoj ne podržava ovaj vid proizvodnje. Usled toga, Srbija ne samo da neće
iskoristiti potencijal za izvoz na tržište EU, već će i liderska pozicija u regionu u
proizvodnji mleka biti ugrožena. Konačno, veliki broj proizvođača iz brdsko-pla-
ninskih područja bogatih prirodnim izvorima stočne hrane, ostaje tako uskraćen
za mogućnost da svoje komparativne prednosti bolje iskoristi.
• Proširenje liste korisnika koja trenutno obuhvata samo čisto poljoprivredna
gazdinstva čiji član plaća osiguranje Fondu PIO poljoprivrednika, što je suprot-
no evropskoj praksi i interesima sektora97. Ukoliko se mešovitim gazdinstvima
uskrati ova subvencija, perspektiva je da će im u srednjoročnom periodu biti
smanjena konkurentnost, prinosi, tehničko-tehnološki napredak. To je i sa soci-
jalnog i ekonomskog aspekta neprihvatljivo, jer su mešovita gazdinstva najvital-
niji i najprogresivniji deo agrarne strukture. Argument da je isključivanje mešo-
97 Prema nezvaničnim podacima regrese za inpute u 2008. koristilo je samo oko 80 hiljada gazdinstava, što je oko 12% ukupnog broja gazdinstava ili 17% registrovanih gazdinstava u Srbiji. Procenjuje se da je njihova registrovana površina oko 750 hiljada hektara, što implicira da je podrškom bila obuhvaćena samo četvrtina oraničnih površina.
217
Potencijali za razvoj poljoprivrede
vitih i gazdinstava preko 100 ha iz sistema podrške neophodno zbog nedostatka
budžetskih sredstava - neprihvatljivo je. Shema " nansiranja koja bi se mogla pri-
meniti jeste da se limitira maksimalno mogući iznos podrške po gazdinstvu.
Na taj način podrška bi bila mnogo transparentnija i ravnomernije raspoređena.
Postojeći sistem dopušta manipulacije tako što se gazdinstva preko 100 ha " ktiv-
no dele na veći broj vlasnika, čime stiču pravo na ostvarivanje mnogo veće po-
drške nego što bi bio slučaj da je ona vezana i limitirana za gazdinstvo kao celinu.
Postojeći sistem samim tim negativno deluje na uspostavljanje transparentnog
tržišta zemljištem, vlasničkih knjiga i slično.
2. Podrška investicijama u mehanizaciju, opremu i objekte je mera koja se sprovo-
di već šest godina, ali sa jako velikim regionalnim razlikama u povlačenju sredstava
za ove namene. Najveći deo sredstava (u 2010. godini preko 90%) za kupovinu me-
hanizacije plasira se u Vojvodini, dok poljoprivrednici iz Centralne Srbije ova sred-
stva gotovo i ne koriste. Mala gazdinstva sa usitnjenim parcelama (Centralna
Srbija) nemaju jednake potrebe za mehanizacijom niti kreditnu sposobnost
kao vojvođanska gazdinstva, što u srpskoj agrarnoj politici uopšte nije uvaže-
no kroz sistem podsticaja. Otuda, ovaj vid podrške za gazdinstva u Centralnoj
Srbiji za njih nije dovoljno atraktivan i ne doprinosi poboljšanju mehaničke
opremljenosti. Visina subvencija za kredite za mehanizaciju i opremu mora da uva-
ži i veličinu gazdinstva, pri čemu bi se više podsticala mala gazdinstva i ona koja
udruženo kupuju mehanizaciju.
3. Na rast investicija malih gazdinstava u mehanizaciju i opremu povoljno bi delovalo
otvaranje mikrokreditnih organizacija koje se bave + nansiranjem poljoprivre-
de, a u Srbiji još uvek ne postoje (iz nepoznatih razloga). Razvoj mikro+ nansijskih
institucija doprineo bi rastu investicija, diverzi+ kaciji aktivnosti, dohotka, po-
većanju zaposlenosti i ostalih ekonomskih performansi gazdinstva. Predlaže
se:
• Uspostavljanje adekvatnog regulatornog okvira, uključujući monitoring -
izmenom Zakona o bankama predvideti proširenje dijapazona davaoca kredi-
ta/plasmana sredstava na nebankarske institucije.
• Usvajanje Zakona o mikrokreditnim organizacijama.
• Promocija mikrokreditiranja, povećanje vidljivosti i razumevanja mikro+ -
nansiranja među poljoprivrednicima.
4. Investicije u zemljišnu infrastrukturu su skup zahvat koji zbog dugogodišnje za-
nemarenosti zahteva velika sredstva. U ovom domenu predlažu se sledeće mere i
aktivnosti:
• U Centralnoj Srbiji podrška izgradnji mikroakumulacija (koje su najprimerenije
rešenje za navodnjavanje u ovom delu Srbije); u Vojvodini održavanje kanala D-T-
D u tehničkom pogledu (čišćenje, popravka) i u pogledu kvaliteta vode (prevelika
zagađenost vode koja se koristi za zalivanje).
218
Postkrizni model ekonomskog rasta i razvoja Srbije 2011-2020.
• Pošumljavanje i drugi vidovi zaštite od poplava i erozija (izgradnja potpornih zi-
dova, nasipa, hidrotehničkih konstrukcija).
• Izgradnja dalekovoda i postrojenja za snabdevanje električnom energijom iz al-
ternativnih izvora, kako bi se smanjila upotreba nafte i zagađenja koja nastaju
usled njene primene.
• Nastavak i intenziviranje komasacije zemljišta na području Centralne Srbije.-
Ovi zahvati zahtevaju koordinirane akcije većeg broja državnih institucija i lokalne sa-
mouprave. S obzirom na štete koje nastaju od nekontrolisanog dejstva voda i smanjene
prihode kao posledica suše, investicije u zemljišnu infrastrukturu i menadžment zemlji-
šta i voda neophodne su i hitno ih je potrebno intenzivirati. U Vojvodini se deo sredstava
za ove namene obezbeđuje sredstvima vlasnika zemljišta (oko 10 evra po ha, što znači
godišnji priliv od oko 16,5 miliona evra). Sama nabavka opreme i zamena postojećih si-
stema savremenijim, posebno na manjim posedima/parcelama mora se subvencionisati
u okviru postojećih sistema subvencionisanih kredita.
5. Transfer znanja, novih tehnologija i primena standarda zahteva duži rok i konti-
nuiran proces aktivne saradnje naučnih i savetodavnih institucija sa proizvođačima,
njihovim udruženjima i prerađivačima. Mala i srednja gazdinstva teško dolaze do
ovih informacija i nemaju mogućnost da " nansiraju savetodavne usluge (u mnogim
slučajevima ne prepoznaju ni potrebu za tim). Deo aktivnosti na promociji i imple-
mentaciji standarda preuzimaju prerađivači, zbog obaveze poštovanja sledljivosti
proizvoda. S druge strane, deo aktivnosti " nansira se budžetskim i sredstvima kredi-
ta Svetske Banke. Jako je važno da se tokom trajanja STAR projekta formira e" kasan
mehanizam koji bi postao održiv i nakon njegovog završetka. Edukacija proizvođača
može se forsirati i uslovljavanjem državne podrške brojem kurseva, treninga
koje su proizvođači pohađali, što je praksa koju primenjuju mnoge zemlje. Takođe,
posebne pogodnosti mogu se predvideti za registrovana gazdinstva čiji vlasnici ima-
ju formalno poljoprivredno i slično obrazovanje. Država jedan deo aktivnosti save-
todavnog sektora mora " nansirati zbog svojih potreba, ali se proizvođači i njihove
asocijacije moraju pripremiti da ovu vrstu usluga ko+ nansiraju. U institucional-
nom pogledu transfer znanja i tehnologija potrebno je podržati:
• Pripremom zakonskog okvira za de" nisanje učesnika i vrste poslova koje bi tre-
balo da obavljaju savetodavni servisi.
• Jasnim razgraničenjem poslova koji obavljaju savetodavne i stručne službe, kao
i poslova iz delokruga rada udruženja građana i ostalih potencijalnih učesnika.
• Uključenjem naučnih institucija u procese licenciranja savetodavaca.
• Postavljanje jasnih indikatora za merenje e" kasnosti rada savetodavnih servisa
na terenu.
• Postavljanjem uslova " nansiranja pri sprovođenju mera bez diskriminacije po pi-
tanju vlasničkog i pravnog statusa savetodavnog servisa.
219
Potencijali za razvoj poljoprivrede
6. Stabilizacija tržišta i smanjenje sive ekonomije - osnovni uzroci nestabilnog tr-
žišta jesu odsustvo ugovaranja proizvodnje ili nepoštovanje preuzetih obaveza od
strane otkupljivača, monopoli, nee" kasan sistem tržišnih rezervi, nedovoljni (i regi-
onalno neprilaogođeni skladišni kapaciteti) i nefunkcionalno tržište robnih zapisa. U
tom smislu predlažu se dve vrste aktivnosti:
• Neophodna je rigoroznija kontrola (+ nansijska i tržišna) i e+ kasnije sank-
cionisanje privrednih subjekata koji posluju u prometu poljoprivrednim
proizvodima.
• Sistem javnih skladišta i robnih zapisa aktiviran je krajem 2009. godine, kada je i
osnovan Kompenzacioni fond. Poterbno je najmanje dve godine da sistem zaživi
i postane operativan. Sva neophodna prilagođavanja i izmene za kojima se
ukaže potreba izvršiti u što kraćem roku kako bi proizvođači stekli povere-
nje i naviku da ovaj model tržišnog poslovanja koriste. U suprotnom, ako izgube
poverenje, teško će se ponovo odlučiti da koriste ovaj model što bi bila velika i
dugoročna šteta.
• Sistem javnih skladišta i robnih zapisa trenutno je uspostavljen za mali broj pro-
izvoda (žita i uljarice), ali ne i za voće, meso i slično. Javna skladišta su po pravilu
model trgovine žitima i industrijskim biljem, tako da se za druge proizvode mora
tražiti rešenje kroz druge modele tržišnih intervencija (agencija za interventni ot-
kup) i udruživanje. Pored toga, sistem javnih skladišta, kako je sada organizovan,
ne nudi nikakvo rešenje/opciju za poboljšanje poslovanja proizvođača iz Cen-
tralne Srbije čiji proizvodi nisu obuhvaćeni ovim vidom manipulisanja viškovima.
7. Podrška zadrugama i udruženjima proizvođača - Revitalizacija zadruga, kao naj-
podesnijeg modela za prevazilaženje razvojnih ograničenja malih gazdinstava koja
dominiraju u srpskoj poljoprivredi, model je koji bi doprineo uspostavljanju stabilni-
jeg tržišta i smanjenju poslovnog rizika za proizvođače i e" kasnijoj primeni standar-
da. Predlaže se:
• Regulisanje isntitucionalog okvira – novi Zakon o zadrugama, koji bi regulisao
status imovine zadruga u likvidaciji i ugašenih zadruga;
• Rede" nisanje statusa krovne institucije – u ovom momentu Zadružni savez je
deo Privredne komore, i funkcioniše preko sistema regionalnih kancelarija. Si-
stem " nansiranja Saveza i regionalnih kancelarija nije e" kasan, i ove institucije su
operativno mnogo udaljene od seoskih zadruga.
• Ko" nansirati aktivnosti zadruga na promociji i uvođenju standarda kvaliteta, za-
jedničke nastupe na tržištu, zajedničke investicije.
8. Uvođenje standarda HACCP, ISO 22000, ISO 14000, Global GAP, a od 2009. i serti-
+ kacija prema verskim standardima u proizvodnji hrane kao što su „košer“ i „halal“,
kao i GHOST standardima (za rusko tržište), podstiče se sredstvima Ministarstva po-
ljoprivrede, SIEPE, Privredne komore. Ove aktivnosti treba i nadalje podržavati ko-
ordiniranim programima, s posebnim olakšicama za kompanije koje u svom lancu
220
Postkrizni model ekonomskog rasta i razvoja Srbije 2011-2020.
snabdevanja prioritet daju proizvođačima koji implementiraju standarde vezane za
primarnu poljoprivrednu proizvodnju.
9. Aktiviranje tržišta zemljišta - Podrška ranom penzionisanju poljoprivrednika - s
obzirom na neuređenost sistema penzionog osiguranja zemljoradnika u Srbiji, pri-
mena evropskog modela " nansiranja ranog penzionisanja nije realna, ali bi se mo-
gla korigovati, kako bi se ubrzao prenos zemljišta na mlađe proizvođače. Ova šema
" nansiranja mogla bi da podrazumeva jednokratnu isplatu vlasnicima starijim od
određene starosne granice, subvencije/stimulansa za prodaju zemljišta mlađim
poljoprivrednicima. Ovakav podsticaj primenjivan je 2003. („besplatan treći hek-
tar“), ali je napuštena zbog zloupotreba (promet zemlje među članovima gazdin-
stva). I pored toga, ova mera je doprinela uređenju zemljišnih knjiga, stabilizaciji
cene zemljišta i ima niz drugih pogodnosti na dugi rok. Opcije koje se takođe mogu
razmatrati vezane su za davanje gazdinstva na lizing uz subvenciju države, što je
usko povezano sa početkom rada mikrokreditnih institucija u poljoprivredi. Ona bi
naročito bila preporučljiva za gazdinstva u područjima ugroženim depopulacijom,
kako bi se sprečila dalja degradacija zemljišta i porast neobrađenih površina. Proce-
njuje se da je za potpunu primenu modela Evropske unije potreban dug period (de-
setak godina), ali se korigovani, ovde predloženi model, može uvesti u kratkom roku.
Institucionalne promene u sektoru moraju se odvijati u nekoliko dimenzija:
Agrarnoj politici Srbije hitno su potrebne temeljite reforme u svim njenim elementima.
Potrebna je celovita reforma sistema podrške, koji se mora staviti u moderan i stabilan
implementacioni okvir. Višegodišnji planski dokumenti, visoko kompatibilni sa rešenji-
ma EU, moraju se usvojiti i sprovoditi, kako bi se smanjili netransparentnost, nepouza-
dost i diskriminatorni odnos prema različitim tipovima proizvođača.
Izgradnja i reformisanje institucija, u okviru čega je potrebno preduzeti sledeće mere:
• Akreditovati Upravu za agrarna plaćanja, uspostaviti Management Authority i Itermi-
nistarsku grupu, kao i druge strukture i tela; proces završiti do sticanja statusa kandi-
data, kako bi zemlja bila potpuno spremna da predpristupne fondove odmah koristi.
• Permanentna edukacija kadra, posebno u oblasti koju zahteva integracija u EU. Ova
edukacija odnosi se pre svega na: pripremu kadra za preuzimanje modela politike-
EU, jačanje analitičkih kapaciteta za programiranje i analizu agrarne politike, kreira-
nje transparentnih procedura za odabir korisnika i kontrolu sprovedenih mera.
• Akreditacija sistema nacionalnih laboratorija za kontrolu hrane i serti" kacije u lancu
bezbednosti hrane; edukacija kadra inspekcijskih službi.
• Puna i e" kasna primena sistema integrisanog upravljanja granicama.
• Uređenje katastarske evidencije, registra gazdinstava, FADN, sprovođenje Popisa po-
ljoprivrede.
221
Potencijali za razvoj poljoprivrede
Priprema i usvajanje seta zakona i podzakonskih akata usklađenih sa acquis communau-
taire; ovim zakonima dati prioritet u skupštinskim procedurama.
Izrada i usvajanje nacionalnih strateških dokumenata: Strategije razvoja poljoprivrede i
ruralnih područja, Nacionalnog programa razvoja poljoprivrede i Nacionalnog progra-
ma ruralnog razvoja (strukturno usaglašenih sa pravilima IPARD programa), koji će pred-
videti mere podrške za plansko razdoblje do 2015. godine.
Donatorska podrška za jačanje kadrovskog potencijala lokalnih samouprva za izradu
regionalnih razvojih strategija, jačanje preduzetničkog potencijala lokalne samouprave,
jačanje saradnje sa poslovnim sektorom i proizvođačima. Ova sredstva biće obezbeđena
iz IPA fonda, predviđenog za LEADER program (procenjuje se da će projekat koštati oko
dva miliona evra).
4. FINANSIJSKI OKVIR - RIZICI, OGRANIČENJA
Predviđeni model rasta insistira na visokim stopama rasta poljoprivrede, koje je nemo-
guće dostići bez ubrzanog rasta produktivnosti, paralelno sa restruktuiranjem sektora.
Restruktuiranje mora ići u pravcu promene posedovne strukture i aktivacije tržišta ze-
mljišta, jednako kao i u smeru rasta zastupljenosti stočarstva i povrtarsko-voćarske pro-
izvodnje u ukupnoj vrednosti poljoprivrede. Ove promene zahtevaju velika ulaganja u
sektor i stabilnu politiku.
Ispunjavanje prvog preduslova zavisiće od budžetskih priliva, ali i postizanja šireg kon-
senzusa o neophodnosti povećanja podrške poljoprivredi. Iskustva drugih zemalja
u tranziciji pokazuju da je poljoprivreda predugo ostajala na margini tranzicionih pro-
blema i prioriteta i da sektor nije beležio progres sve dok poljoprivreda nije stavljena u
sam vrh nacionalnih prioriteta. U Srbiji nema vidljivih dokaza (osim deklarativnih) da se
sektor tako tretira. Visina budžetskih podsticaja mora rasti, i to ne samo zbog dosti-
zanja projektovanog rasta, nego i radi održavanja konkurentnosti na regionalom
tržištu, koja će svakako bivati ugrožena napretkom zemalja Zapadnog Balkana ka
Evropskoj uninji.
Nacionalni program poljoprivrede Srbije za period 2009-2011 godina predvideo je rast
Agrarnog budžeta i njegovog udela u ukupnom budžetu Srbije (sa 2,7% u 2009. godini
na 4,2% u 2011. godini) (Gra" kon 6). Ova projekcija sačinjena je pod pretpostavkom da
Srbija u međuvremenu (tokom 2010. godine) postane zemlja kandidat i počne da ko-
risit IPARD sredstva, kao i uz uslov da se dostigne projektovani rast BDP-a predviđen
Memorandumom o budžetu. Ni jedan od ta dva uslova nije ispunjen. Sticanjem statusa
kandidata Srbija će biti u prilici da koristi sredstava pete IPA komponente (namenjene
223
Potencijali za razvoj poljoprivrede
mogućnosti da svoje subvencije poljoprivredi (izražene u odnosu na broj stanovnika
ili po ha površine) podigne na nivo okolnih konkurentskih zemalja. To bi zahtevalo vi-
šestruko veća sredstva od sadašnjih. Objektivne potrebe sektora daleko su veće od sa-
dašnjih izdvajanja i procenjuje se da bi neophodno bilo da se sredstva za poljoprivredu
udvostruče u odnosu na sadašnja i dostignu iznos od 450-500 miliona evra (nacionalnih
sredstava) do 2015, kako bi se usporio tehničko-tehnološki zastoj u odnosu na zemlje EU,
konkurente iz regiona.
Tabela 3. Indikativna raspodela/presek po pojedinačnim merama za period 2008-2013.
Ukupna javna pomoć EUR (2)
Privatni doprinos EUR (3)
Ukupni rashodi EUR (4=2+3)
Prioritetna osa 1 - Poboljšanje e( kasnosti tržišta i primena standarda Zajednice
217.500.000 195.000.000 412.500.000
Mera 1.1 Investicije u poljoprivredna gazdinstva 97.500.000 97.500.000 195.000.000
Mera 1.2 Investicije u preradu i marketing poljoprivrednih proizvoda i proizvoda iz sektora ribarstva
97.500.000 97.500.000 195.000.000
Mera 1.3 Podrška udruženjima poljoprivrednih proizvođača 22.500.000 0 22.500.000
Prioritetna osa 2 - Aktivnosti pripreme za sprovođenje agro-ekoloških mera i LEADER
12.656.250 0 12.656.250
Mera 2.1 Priprema i sprovođenje aktivnosti koje se odnose na životnu sredinu i seoske predele
7.031.250 0 7.031.250
Mera 2.2 Priprema i sprovođenje lokalnih strategija ruralnog razvoja 5.625.000 0 5.625.000
Prioritetna osa 3 - Razvoj ruralne ekonomije 69.000.000 27.000.000 96.000.000
Mera 3.1 Diverzi$ kacija i razvoj ruralno ekonomskih aktivnosti 27.000.000 27.000.000 54.000.000
Mera 3.2 Poboljšanje obuke 21.000.000 0 21.000.000
Mera 3.3 Poboljšanje infrastrukture 21.000.000 0 21.000.000
Ukupno 299.156.250 222.000.000 521.156.250
Izvor: EAR, Vakakis International SA et al. (2008): Support to Rural Development Programming and Payments System (SRDPPS).
Privatne investicije u primarnu poljoprivrednu proizvodnju u narednom periodu teško je
proceniti. One će pre svega zavisiti od interesa za ulaganje u poljoprivredu nakon eko-
nomske krize, dinamike rasta standarda potrošača i dekompozicije izvoznih tržišta poljo-
privrednih proizvoda koja se očekuje pod pritiskom WTO. U Srbiji se mogu očekivati dva
izvora investicija u primarnu poljoprivrednu proizvodnju:
Kupovina zemljišta od strane stranih investitora, koja može uslediti u drugoj polovini
projektovanog perioda (nakon 2015, prema rešenjima predviđenim SAA).
Druga opcija bila bi vezana za niz zakonskih rešenja i odluka koje će država morati da
donese u narednom periodu a koje će imati uticaj na nove investicije u poljoprivredu:
224
Postkrizni model ekonomskog rasta i razvoja Srbije 2011-2020.
opredeljenje da se zemljište u državnom vlasništvu proda ili da se njime izvrši restitucija
naslednika bivših vlasnika, kao i rešenja vezana za status imovine stečene kriminalom.
Sada je sasvim izvesno da je deo nekada najmoćnijih poljoprivrednih preduzeća privati-
zovan novcem kriminogenog porekla, pa se može očekivati da će prema važećem zako-
nu ova preduzeća biti stavljena na raspolaganje državi.
Nepovoljan i netransparentan sistem podrške sektoru demotiviše investitore da novac
zarađen u drugim delatnostima ulažu u poljoprivredu (što je bio slučaj tokom prethodne
decenije).
Ispunjavanje drugog uslova, ostvarivanje stabilne politike, usko je vezano sa politič-
kom stabilnošću, spremnošću i odgovornošću političkih struktura da populističku
i pragmatičnu politiku zamene modelom razvojno opredeljene podrške. Ovakva vrsta
odluke i spremnosti, takođe prevazilazi kapacitete MPŠV i opet traži uspostavljanje me-
đuresorne/međuministarske saradnje i dogovora. Model podsticanja koji se primenjuje
u Srbiji značajno odudara od prakse EU i moraće da se prilagođava. Prilagođavanje će
zahtevati nove (akreditovane) institucije, veću transparetnost i dostupost podrške širem
krugu korisnika, što u konačnom opet vodi ka neophodnosti rasta budžeta. Ima naznaka
da će se sistem direktnih plaćanja i drugi režimi podrške Evropske unije od 2013. godine
menjati (smanjivati), ali je dosadašnja praksa pokazala da se uvek pod pritiskom agrar-
nog lobija iznalazilo alternativno rešenje i novi kanali distribucije podrške poljoprivredi
i/ili ruralnom stanovništvu. Bilo kako, Srbija svoja budžetska izdvajanja mora povećavati
i pripremati sektor za dolazeću liberalizaciju koja će uslediti u narednim godinama99.
Predviđeni model rasta zahteva mobilizaciju svih raspoloživih zemljišnih i drugih poljo-
privrednih resursa. On ne ostavlja previše prostora za neke, jednako važne strukturne
probleme ruralnih sredina - diverzi" kacija prihoda gazdinstva kroz razne vidove alter-
nativne proizvodnje (organska poljoprivreda, geografski zaštićeni proizvodi i sl.) životna
sredina, očuvanje nasleđa, konzervacija površina i slično. Otuda, on sa sobom nosi rizik
i opasnost da ugrozi vitalnost resursa i zapostavi ionako nizak kvalitet života ru-
ralnih sredina. Praktično, forsirale bi se mere podrške prve ose ruralnog razvoja vezane
za rast konkurentnosti, dok bi druge dve bile izvesno vreme zanemarene. U tom smislu,
model delimično odstupa od preporučenih politika za balkanske zemlje i nacionalnog
programa ruralnog razvoja.
99 Analizirana iskustva u korišćenju fondova evropske pomoći ruralnom razvoju pokazuju da je osnovni cilj zemalja kandidata bio da sredstva usmere ka projektima koji će podići nivo agrarne konkurentnosti, bilo da je reč o ulaganjima na farmi ili u preradu i marketing poljoprivrednih proizvoda. Ova grupa projekata apsorbovala je preko polovine uku-pno plansiranih SAPARD sredstava.
225
Elektronske komunikacije i informaciono društvo
ELEKTRONSKE KOMUNIKACIJE I
INFORMACIONO DRUŠTVO
REZIME
Elektronske komunikacije i informaciono društvo predstavljaju značajan činilac transforma-
cije i razvoja privrede i celokupnog društva. Oblast elektronskih komunikacija karakterišu
razvijene mobilne usluge, nedovoljno razvijena mreža, mala penetracija širokopojasnog
pristupa, nedovoljno razvijeni servisi. Za primenu i intenzivnije korišćenje informaciono-ko-
munikacionih tehnologija u svim segmentima života i rada ljudi moraju da budu zadovoljeni
tehnički i organizacioni preduslovi. Ciljevi su digitalizacija telekomunikacione infrastruktu-
re, dostizanje prosečnog evropskog stepena razvoja u oblasti elektronskih komunikacija,
omogućavanje da Internet bude svima dostupan, brz, jeftin i siguran, podsticanje razvoja
web ekonomije; povećanje učešća domaće industrije, obezbeđivanje e� kasnog pristupa in-
formacijama i znanju, itd. Oblast elektronskih komunikacija i informacionog društva će biti
regulisane DIGITALNOM AGENDOM Srbije, koju čine Strategija razvoja elektronskih komuni-
kacija u Republici Srbiji od 2010. do 2020. godine i Strategija razvoja informacionog društva
u Republici Srbiji do 2020. godine. Razvoj elektronskih komunikacija će se ostvariti unapre-
đenjem širokopojasnog pristupa mreži, uvođenjem digitalne televizije, razvojem raznih ser-
visa, uvođenjem usluge prenosivosti broja, razvojem sektora industrije opreme elektronskih
komunikacija, upravljanjem spektrom, itd. Oblast informacionog društva će biti unapređena
primenom: informaciono-komunikacione tehnologije u javnoj upravi, zdravstvu, pravosuđu,
obrazovanju, nauci i kulturi; podsticanjem razvoja, zaštite potrošača i kordinacijom razvoja
etrgovine; razvoja ljudskih resursa; razvoja start-up inovativnih kompanija; zaštitom intelek-
tualne svojine softvera i digitalnih sadržaja i unapređenjem informacione bezbednosti.
UVODNE NAPOMENE100
Elektronske komunikacije i informaciono društvo predstavljaju značajan faktor transfor-
macije i razvoja privrede i celokupnog društva. Za privredu, elektronske komunikacije
predstavljaju sredstvo za modernizaciju i povećanje konkurentnosti, a za građane sred-
stvo za bolji pristup informacijama i poboljšanje kvaliteta života. One menjaju stil života,
pružaju nove metode komunikacije i socijalnog dijaloga, doprinose razvoju demokratije
100 Kao osnova za izradu ovog poglavlja poslužile su Strategija razvoja elektronskih komunikacija u RS od 2010-2020. (Nacrt) i Strategija razvoja informacionog društva u RS do 2020. godine.
226
Postkrizni model ekonomskog rasta i razvoja Srbije 2011-2020.
i smanjenju socijalnih i geografskih diskriminacija. Prema istraživanju OECD, povećava-
nje ulaganja u elektronske komunikacije za 8%, utiče na povećanje BDP za 1%101.
Primena i intenzivnije korišćenje informaciono-komunikacionih tehnologija u svim se-
gmentima života i rada ljudi vodi ka formiranju savremenog „informacionog društva“.
Razvoj informacionog društva uticaće na povećanje zaposlenosti, razvoj privrede i po-
boljšanje životnog standarda stanovništva. Osnovni preduslov za dalje unapređenje na
putu ka informacionom društvu je razvijen Internet i njegova šira primena. Elektronske
usluge zahtevaju sve veći protok informacija i podataka. Zbog toga moraju biti zadovo-
ljeni svi tehnički i o organizacioni preduslovi.
Sektor saobraćaja i elektronskih komunikacija u Srbiji svrstava se u najpropulzivnije
sektore prema učešću u BDV ukupne privrede. Brzim razvojem ovog sektora povećan
je njegov udeo u ukupnoj BDV sa 8,1% u 2001. na 18,5% u 2009. godini. U periodu 2001-
2009. godine rast BDV saobraćaja, skladištenja i veza povećavao se po visokoj godišnjoj
prosečnoj stopi od 14,9%, koja je preko tri puta veća od realnog prosečnog rasta BDP-a
celokupne privrede (4,4%). Kao rezultat takvih pozitivnih kretanja, oblast saobraćaja,
skladištenja i veza je u jeku svetske ekonomske krize sa jednim procentnim poenom
doprineo ublažavanju negativne stope rasta ukupne BDP RS od -3%. Tome su najviše
doprineli telekomunikacije (i poštanske aktivnosti) čija bruto dodata vrednost učestvuje
sa oko 44% u ukupnoj BDV sektora saobraćaja, skladištenja i veza.
STANJE, PROBLEMI I OGRANIČENJA
Delatnost elektronskih komunikacija obuhvata izgradnju, održavanje, korišćenje i da-
vanje na korišćenje javnih komunikacionih mreža i opreme, kao i pružanje elektronskih
komunikacionih usluga. Oblast elektonskih komunikacija karakterišu razvijene mobilne
usluge, nedovoljno razvijena mreža, mala penetracija širokopojasnog pristupa, nedo-
voljno razvijeni servisi, itd.
Javna � ksna telekomunikaciona mreža i usluge. Veliki pomak na tržištu " ksnih telekomu-
nikacionih usluga učinjen je izdavanjem licence (februar 2010.) drugom operatoru za
" ksnu telefoniju, kompaniji ,,Telenor”. Na ovaj način je učinjen prvi korak ka faktičkom
ukidanju monopola i liberalizaciji tržišta " ksne telekomunikacione mreže, pristupu kon-
kurencije i obezbeđenju novih investicija u oblasti " ksne telefonije.
101 „The Role of Communication Infrastructure investment in economic recovery”, OECD, 2009
229
Elektronske komunikacije i informaciono društvo
Javna mobilna telekomunikaciona mreža i usluge. Mobilna telefonija beleži ekspanzivan
razvoj i najpro" tabilniji je deo telekomunikacija. Pokriven je sve veći broj korisnika, koji-
ma su dostupni postojeći, a i novi servisi na bazi savremenih tehnologija. Ulazak trećeg
operatora na tržište mobilne telefonije uticao je na podizanje nivoa konkurencije i na
dalju liberalizaciju tržišta. Između konkurenata dolazi do borbe za tržište uz smanjenje
cena uluga, poboljšanja kvaliteta usluga i uvođenja novih tehnologija. Broj korisnika mo-
bilne telefonije je u stalnom porastu. U 2009. godini je dostigao 9,912 miliona, a uku-
pno ostvareni saobraćaj 8,2 milijardi minuta, više za 39% nego u 2008. Penetracija iznosi
132,2%. Pokrivenost teritorije i stanovništva signalom je na visokom nivou, ali još uvek
nije potpuna.
Sa uvođenjem mreže treće generacije (3G), u ponudi su i nove vrste usluga, kao što su
video pozivi u realnom vremenu, video klipovi, brzi Internet itd. U sektoru mobilne tele-
fonije uspostavljena je potpuna liberalizacija tržišta, a cene su među najnižima u Evropi.
Prema istraživanju kompanije „Bussiness Monitor International”, nakon dostizanja pene-
tracije od 160% očekuje se sporiji rast broja pretplatnika.
Tržište Internet usluga je u stalnoj ekspanziji. Zabeležen je rast broja provajdera kao i
korisnika. Tokom 2008. godine usluge Inteneta je pružalo 197 Internet servis provajdera.
Ukupan broj " ksnih Internet konekcija krajem 2008. godine je iznosio 865,9 hiljada. Iako
je sa 468,7 hiljada (54,1%) širokopojasni pristup Internetu preovlađujući, još uvek je zadr-
žan veliki broj dial-up linija. Ova vrednost ukazuje na sve veće potrebe korisnika za kva-
litetnijim i lako dostupnim sadržajima. Najzastupljeniji način pristupa širokopojasnom
internetu je preko ADSL modema. Broj ADSL preplatnika u 2008. godini je iznosio 267
hiljada, odnosno 102,4 % više nego u 2007. Penetracija širokopojanog pristupa Internetu
iznosi 6,36%, što je znatno ispod proseka zemalja EU (23,9%). Prema istraživanju kom-
panije „Business Monitor International” očekuje se da će do 2014. godine u Srbiji biti 1,9
miliona širokopojasnih priključaka.
Distribuciju radijskih i televizijskih programa u RS 2008. godine nudilo je 79 operatora.
Vodeći operator prema broju pretplatnika (54% tržišta) je Serbia Broadband - Srpske
kablovske mreže (SBB). Glavni konkurenti su mu JP PTT - RJ KDS, itd. Ukupan broj pret-
patnika u 2008 godini je iznosio 992 hiljade, što je za 37% više od predhodne godine.
Penetracija iznosi 12%. Poslednjih godina za prenos signala se koriste optički kablovi, koji
imaju veliku perspektivu.
Tehnološki okvir za realizaciju elektronskih komunikacija. Prenos poruka od predajnika do
prijemnika u elektronskim komunikacijama se može vršiti kablovskom i bežičnom mre-
žom. Više od 80% saobraćaja u kablovskoj transpornoj mreži se odvija putem optičkih
vlakana. Od optičkih mreža za pristup se koriste mnoga rešenja od kojih je najznačajnije
231
Elektronske komunikacije i informaciono društvo
Konvergencijom mreža se postiže usklađenost mreža koje nude pojedine servise u
multiservisne mreže. Konvergencija mreža povećava mogućnost isporuke novih i po-
boljšanja postojećih servisa, kao i razvoj novih komunikacionih sistema. Za konvergen-
ciju mreža potrebno je da postoje digitalni sadržaji, primena IP arhitekture (Internet
Protokol) i da postoji razvijen širokopojasni pristup. Uvođenje IP multimedijalnog pod-
sistema (IMS - IP Multimedia Subsystem) omogućava se povezivanje više uređaja razli-
čitih tehnologija, a mreža prenosi sav promet (video ili audio signal, ili bilo koje druge
podatke).
Konvergencija servisa podrazumeva skup heterogenih servisa (video servisi, servisi
prenosa podataka, telefonski servisi) dostupnih korisniku preko različitih korisničkih
uređaja, koji funkcionišu u različitim okruženjima i koji su povezani preko više mreža
za pristup u domenu istog operatora ili u domenu različitih operatora. Za ostvarivanje
konvergencije servisa, neophodna je terminalna oprema, koja to podržava.
Radio frekvencijski spektar je opseg radio frekvencija od 9 kHz do 3000 GHz. On pripada
ograničenim prirodnim rezursima, zbog čega se mora koristiti e" kasno i na nediskrimi-
natorni način.
Republika Srbija je 2006. godine potpisala regionalni sporazum u Ženevi (GE06) i time
se obavezala da do 2012. godine pređe na digitalno emitovanje televizijskih signala.
Prelazak sa analognog na digitalni emitovanje treba da obezbedi bolji kvalitet zvuka i sli-
ke, više radio i televizijskih programa, nove usluge za osobe sa invaliditetom i za starije
osobe, itd. U toku je relaizacija projekta.
Tržište opreme za potrebe elektronskih komunikacija. Opremu koja se koristi u elekron-
skoj komunikaciji karakteriše brz napredak i uvođenje velikog broja inovacija. Zbog
dugogodišnje stagnacije domaće proizvodnje, domaći proizvođači opreme poseduju
zastarele proizvodne linije, mali asortiman proizvoda, nisu u mogućnosti da otkupe
patentna prava za nova rešenja, kao ni da često organizuju edukaciju o novim tehnolo-
gijama za svoje zaposlene.
Energetska e� kasnost mreže elekronskih komunikacija. U elekronskim komunikacijama
prisutno je nekontrolisano korišćenje energije i prisustvo tehnologija koje su štetne
po životnu sredinu. Informaciono - komunikacione tehnologije proizvode 2% ukupne
emisije CO2, što je jednako zagađenju prouzrokovanim međunarodnim avionskim sa-
obraćajem.103 Isto tako koriste oko 10% energije na globalnom nivou, pre svega za
mreže elektronskih komunikacija.
103 Strategija razvoja elektronskih komunikacija u Republici Srbiji od 2010 do 2020. godine -Nacrt
232
Postkrizni model ekonomskog rasta i razvoja Srbije 2011-2020.
Zakonski i instutucionalni okvir. Oblast elekronskih komunikacija je uređena novim
Zakonom o elektronskim komunikacijama i usklađen sa regulatornim okvirom EU iz
2002. godine. Novi Zakon omogućava: povećanje transparentnosti i jačanje zakon-
skog i regulatornog okvira; dalju liberalizaciju tržišta uvođenjem instituta „opšteg
ovlašćenja“104; de" nisanje pravila za tržišta koja podležu prethodnoj regulaciji i odre-
đivanje operatora sa začajnim tržišnim učešćem; izgradnju mehanizma zaštite kori-
snika elektronskih komunikacionih mreža i usluga; transparentno i nediskriminatorno
dodeljivanje adresa i brojeva, kao i radiofrekvencija itd. U toku je izrada Strategije za
razvoj elektronskih komunikacija koja će de" nisati pravce i ciljeve razvoja ove oblasti.
Razvoj Informacionog društva je regulisano Strategijom razvoja informacionog druš-
tva u RS do 2020. godine. Stretegije koje upotpunjuju razvoj Informacionog društva
su: Strategija razvoja širokopojasnog pristupa u Republici Srbiji do 2012. godine;
Strategija razvoja elektronske uprave za period od 2009. do 2013. godine zajedno sa
Akcionim planom; Strategija naučnog i tehnološkog razvoja Republike Srbije u peri-
odu 2010-2015 godine; Uredba o Programu rada, razvoja i organizaciji integrisanog
zdravstvenog informacionog sistema „e-Zdravlje“.
Informaciono-komunikacione tehnologije. Na osnovu istraživanja od analiziranih do-
maćinstava 46% poseduje računar, što je za 6% više u odnosu na 2008. godinu. Od
tog broja, 56% domaćinstava je iz urbanih sredina, dok je u ruralnim taj procenat je
mnogo manji (33,6%). Internet koristi 36,7% domaćinstava, i to uglavnom sa perso-
nalnih računara. Od analiziranih preduzeća, 97,8% koristi računar u svom poslovanju,
a 94,5% ima Internet priključke. Od ukupnog broja preduzeća koja imaju Internet pri-
ključke, 69% koriste eklektronske servise javne uprave. Primena računara i korišćenje
Internet tehnologije u RS zaostaje za zemljama EU, naročito u primeni širokopojasnog
pristupa.
Potpisana e-SEE Agenda + za razvoj informacionog društva u Jugoistočnoj Evropi
2007-2012, predstavlja opšti okvir za razvoj Informacionog društva. Usvojen je Akcioni
plan za realizaciju eSEE Agenda+.
Najznačajniji zakoni koji regulišu ovu oblast su: Zakon o elektronskom potpisu, Zakon
o elektronskom dokumentu, Zakon o telekomunikacijama, Zakon o eletronskoj trgo-
vini i Zakon o zaštiti podataka o ličnosti.
104 Delatnost elektronskih komunikacija obavlja se po režimu opšteg ovlašćenja, odnosno u skladu sa opštim us-lovima koji se mogu propisati za sve ili za određene vrste elektronskih komunikacionih mreža i usluga, u skladu sa odredbama zakona.
233
Elektronske komunikacije i informaciono društvo
CILJEVI
Osnovni ciljevi: značajno povećanje udela telekomunikacija u bruto domaćem proi-
zvodu; privlačenje stranih i domaćih investicija i stvaranje stimulativnog i perspektivnog
poslovnog okruženja; digitalizacija telekomunikacione infrastrukture; dostizanje proseč-
nog evropskog stepena razvoja u oblasti elektronskih komunikacija; omogućavanje da
Internet bude svima dostupan, brz, jeftin i siguran; podsticanje razvoja web ekonomije;
povećanje učešća domaće industrije; usklađivanje razvoja telekomunikacione infrastruk-
ture sa zahtevima u Strategiji razvoja informacionog društva; obezbeđivanje e" kasnog
pristupa informacijama i znanju, povećavanje nivoa znanja i obrazovanja primenom in-
formaciono komunikacionih tehnologija i izgradnjom telekomunikacione infrastrukture.
MERE I AKTIVNOSTI
Oblast elektronskih komunikacija i informacionog društva će biti regulisane
DIGITALNOM AGENDOM Srbije, koju čine Strategija razvoja elektronskih komunikacija
u Republici Srbiji od 2010. do 2020. godine i Strategija razvoja informacionog društva u
Republici Srbiji do 2020. godine.
Razvoj elektronskih komunikacija narednih godina će se kretati u pravcu poboljša-
nja postojećeg stanja infrastrukture, razvoja servisa, uvođenja novih tehnologija u svim
oblastima, unapređenja sektora industrijske opreme elekronskih komunikacija, zaštite
životne sredine, itd.
Nacionalna mreža će biti formirana po modelu otvorene optičke mreže i zasnivaće se na
postojećoj infrastrukturi različitih operatora. Nad pasivnom mrežom će biti postavljena
IP mreža sa istom arhitekturom (Internet Protokol), koja treba da zadovolji očekivanja
rezidencijalnih i biznis korisnika.
Razvoj širokopojasnog pristupa mreži uticaće na unapređenje privrede kroz povezivanje
privrednih regiona u zemlji, povećanje konkurentnosti, poboljšanja komunikacije, itd .
Istraživanje Svetske banke105 je pokazalo da povećanje penetracije širokopojasnih pri-
ključaka od 10%, utiče na povećanje BDP za 1,3%. Strategijom razvoja širokopojasnog
pristupa, de" nisana je osnova razvoja, uslovi koje je potrebno obezbediti zbog poveća-
nja stepena penetracije širokopojasnih priključaka i proširivanja skupa usluga. Biće re-
alizovana kroz sledeće aktivnosti: stvaranje odgovarajućeg regulatornog okvira, razvoj
žičnih i bežičnih tehnologija pristupa (formiranje katastra telekomunikacione kanalizaci-
je, rešavanja vlasničkih odnosa prolaza kroz postojeću telekomunikacionu kanalizaciju i
105 Izveštaj Svetske banke - „Informacija i komunikacija za razvoj 2009: proširenje dostupnosti i povećanje uticaja”.
234
Postkrizni model ekonomskog rasta i razvoja Srbije 2011-2020.
razvoj bežičnih širokopojasnih tehnologija), podsticanje upotrebe širokopojasnih usluga
(program uvođenja i širenja e-uprave, program korišćenja širokopojasnih usluga od stra-
ne javnih organa, podsticanje i razvoj elektronskog poslovanja i trgovine)
Razvoj servisa. Razvoj nacionalne širokopojasne komunikacione mreže obezbediće
uvođenje usluga za javnu upravu, zdravstvo, školstvo, pravosuđe i poslovni sektor. Da
bi se obezbedilo unapređenje i proširio spektar kvalitetnih ponuda korisnicima usluga,
potrebno je stimulisati konkurenciju operatora pristupnih mreža. S obzirom da korisni-
ci zahtevaju sve veću primenu personalnih računara na bilo kojoj lokaciji, potrebno je
omogućiti razvoj elekronskih komunikacija i insistirati na neutralnom pristupu.
Uvođenje e� kasnog i odgovornog upravljanja radiofrekvencijskim spektrom realizovaće
se kroz primenu novih principa i metoda za planiranje i upravljanje spektrom. Na taj
način omogućiće se nediskriminatorno i tehnološki neutralno korišćenje ovog resursa.
U narednom periodu nastaviće se i sa kontrolom i nadzorom nad korišćenjem radio-
frekvencijskog spektra uz pomoć savremene opreme i tehnologije.
Prelazak sa analognog na digitalno emitovanje. Realizacija ovog projekta će se zasnivati
na: formiranju regulatornog okvira, projektovanju i implementaciji distribucione mre-
že MFN/SFN106, donošenju Plana namene i Plana raspodele radio-frekvencija za period
posle 2012, nabavci STB107 i usvajanju mera za podsticanje domaćih proizvođača po-
trebne opreme. Reulisana je Strategijom za prelazak sa analognog na digitalno emito-
vanje radio i televizijskog programa. Za realizaciju projekta potrebno je uložiti oko 75
miliona evra.
Korišćenje i organizovanje digitalne dividende. Digitalna dividenda je spektar iznad fren-
kvencija koje su potrebne postojećim radiodifuznim servisima, a koji se postiže prela-
skom sa analognog na digitalno emitovanje televizijskih signala. Digitalna dividenda
se može iskoristiti za servise kao što su: mobilna televizija, bežične mikrofoni, mobilne
komunikacije za prenos zvuka i podataka, itd. Razmatranje digitalne dividende će biti
moguće posle 2012. kada se izvrši prelazak sa analognog na digitalno emitovanje.
Realokacija spektra se vrši s ciljem boljeg korišćenja spektralnog resursa, a radi uvođe-
nja novih tehnologija i servisa. U mobilnoj mreži postoje prevaziđeni sistemi, kao što je
GSM. S obzirom da se konstantno uvode nove tehnologije potrebno je preispitati mo-
gućnosti za promenu Plana namene u skladu sa korišćenjem i organizovanjem digitalne
dividende.
106 MFN - meža koja radi na više frekvencija, SFN-jednofrekvencijska mreža.
107 STB - Uređaj koji zajedno sa antenom omogućava da analogni televizijski prijemnik ostvari prijem i prikaz digi-talno emitovanih televizijskih signala.
235
Elektronske komunikacije i informaciono društvo
Razvoj prizvodnje opreme za elekronske komunikacije će se postići kroz identi" kovanje naj-
propulzivnijih oblasti i njihovo stimulisanje. Posebno treba da se stimulišu proizvodnje
malih serija po porudžbini kupca, uz servis i inženjerig visokog kvaliteta. Ministrartsvo i
Agencija treba da pruže pomoć i podršku pri organizaciji sastanaka domaćih i međuna-
rodnih vodećih proizvođača opreme za elektronske komunikacije.
Za poboljšanje energetske e� kasnosti u ovoj oblasti potrebno je identi" kovati uzročnike znatne
potrošnje energije, a zatim primeniti savremene tehnike i tehnologije za njihovo otklanjanje.
Za izgradnju „informacionog društva” potrebno je obezbediti raspoloživost i dostupnost
informaciono-komunikacione tehnologije (IKT) svima. Da bi se to ostvarilo neophodno
je omogućiti brz pristup internetu po niskim cenama, prvenstveno preko telefonskih
linija ili kablova, ali i preko bežične tehnologije (3G mobilnih telefona, Wi-Fi) i satelita.
Elektronske mreže treba da budu dovoljno bezbedne (od hakera i virusa) da bi se izgra-
dilo poverenje klijenata u elektronsko plaćanje i obezbedila privatnost građana. Razvoj
Informacionog društva treba da se zasniva na realizaciji sledećih mera i aktivnosti:
Kroz formiranje i unapređenje e-uprave, e-zdravstva i e-pravosuđa građani će moći da kon-
taktiraju sudove i sistem zdravstva putem Interneta. Zbog utvrđivanja identiteta u elek-
tronskim uslugama se koriste kvali" kovani elektronski serti" kati, koje izdaje serti" kacio-
no telo. Upotreba elektronskih serti" kata treba da bude što jednostavnija za korisnike.
U Srbiji su do sada registrovana tri serti" kaciona tela i očekuje se dalje širenje ponude.
E-uprava. Primenom informaciono-komunikacione tehnologije u javnoj upravi obez-
beđuje se korišćenje javnih usluga putem Interneta. Realizacija projekta je de" nisana
Strategijom razvoja elektronske uprave za period od 2009-2013. U zemljama u razvoju
e-uprava predstavlja moćno sredstvo u pospešivanju privrednog razvoja jer se na taj
način stvara bolje poslovno okruženje i smanjuju troškovi poslovanja. Postojeće stanje
u Srbiji karakteriše nedovoljno razvijena računarsko-komunikaciona mreža, nepostoja-
nje službenih dokumenata u elektronskom obliku, postojanje papirnatih dokumenata u
skoro svakom postupku i nedostak standardizacije razvoja informacionih sistema. Za for-
miranje i primenu informaciono-komunikacione tehnologije u javnoj upravi potrebno je
uspostaviti adekvatnu infrastrukturu, primeniti elektronska dokumenta i potpis, uspo-
staviti elektronske službene evidencije, izvršiti automatizaciju međusobnih procesa, itd.
Za realizaciju navedenog projekta Svetska banka će dati 32 miliona evra.
E-zdravstvo. Primenom IKT u zdravstvenoj zaštiti obezbeđuju se: elektronska zdravstvena
usluga i informacije za građane i zdravstvene radnike; uvođenje infrastrukture za zdrav-
stvenu zaštitu, prevenciju bolesti; obuka zdravstvenih radnika preko Interneta, itd. Razvoj i
primena IKT u sistemu zdravstvene zaštite regulisana je Uredbom o Programu rada, razvo-
ja i organizaciji integrisanog zdravstvenog informacionog sistema „e-zdravlje”. Projekat
236
Postkrizni model ekonomskog rasta i razvoja Srbije 2011-2020.
će se realizovati uvođenjem IKT infrastrukture, elektronske evidencije, pojedinačnih elek-
tronskih servisa i kroz edukaciju radnika u zdravstvu. Za uspostavljanje kompletnog infor-
macionog sistema zdravstva Srbije, u periodu 2010-2015 potrebna su sredstva u iznosu od
60 miliona evra. Iz kredita Svetske banke i IPA fondova obezbeiće se 18 miliona evra.
E-pravosuđe. Primena IKT u pravosuđu ima za cilj da se poveća e" kasnost pravosudnog
sistema uz smanjenje grešaka. Projekat e-pravda sastoji se od unapređenjenja poslov-
nih procesa i procedura u pravosuđu, formiranja informacionog sistema i infrastrukture,
upravljanja promenama, rizicima i razvojem sistema.
Primenom IKT u obrazovanju, nauci i kulturi omogući će pristup Internetu svim zaposleni-
ma, đacima, studentima, naučnim radnicima i muzejima
Primenom i održavanjem Akademske mreže Srbije (AMPES) obezbeđuju se savremene
informaciono-komunikacione usluge i Internet u ustanovama obrazovanja, nauke u
kulture. Glavni čvorovi AMPES-a su računarski centri Univerziteta u Beogradu, Novom
Sadu, Nišu i Kragujevcu. Izgradnjom i upotrebom SEElight mreže (South-East Еuropean
Lambda Network Facility for Research and Еducation) Akademska mreža Srbije biće
povezana sa akademskim mrežama šest zemalja (Rumunijom, Albanijom, Bugarskom
Makedonijom i Bosnom i Hercegovinom). Projekat će se " nansirati iz Helenik plana, a
završetak se očekuje 2011. godine.
Primenom IKT u obrazovanju omogućiće se efektivnije i e" kasnije obrazovanje. Na taj na-
čin će se uspostaviti moderan obrazovni sistem, podići nivo znanja za korišćenje IKT i
uvesti savremeni koncept e-učenja.
Unapređenje istraživanja i inovacija u oblasti IKT će se realizovati kroz ulaganja u infrastruk-
turu za istraživanje i razvoj, jačanju institucionalnih i ljudskih resursa i kroz dalju promo-
ciju saradnje istraživanja, razvoja i privrede. Potrebno je da država izgradi mehanizme I
instrumente za unapređenje, kao i da obrazuje odgovaruće fondove za " nansiranje.
Potrebno je sve više primenjivati sadržaje u digitalnom obliku zbog unapređenja kulture i
očuvanje kulturnih baština. Oblast će obuhvatiti proučavanje, razvoj, prilagođavanje i
primenu standarda za digitalizaciju sadržaja, načine dugog čuvanja i primenu inovaciju
u ovoj oblasti. Kroz program digitalizacije stvara se mogućnost za razvoj digitalnih bibli-
oteka, elekronskih arhiva i portala o kulturnom nasleđu Republike Srbije.
E-trgovina obuhvata aktivnosti koje se odnose na kupovinu i prodaju proizvoda i usluga
putem Interneta. Na taj način se postiže lakša kupovina i prodaja, veća transparentnost
cena, veća udubnost kupovine, dostupnost većem broju potrošača na velikoj udaljeno-
sti, e" kasnije i efektivnije poslovanje, povećanje konkrentnosti itd. Ova oblast je regu-
237
Elektronske komunikacije i informaciono društvo
lisana Zakonom o elekronskoj trgovini, Zakonom o elektronskom potpisu, Zakonom o
elektronskom dokumentu itd.
Za dalje unapređenje potrebno je analizirati i ukloniti barijere koje postoje u pogledu
razvoja elektronske trgovine na veliko i malo, oporezivanja i carinskih procedura i za-
konskog regulisanja tržišnih institucija koje se ostvaruju eletronskim putem (e-aukcija,
e-sajam).
Uvođenjem elektronskih računa i elekronskog plaćanja smanjuje se administrativna opte-
rećenost i zaokružuje se informatičko poslovanje. Zbog toga je potrebno Zakon o PDV i
druge zakone koji regulišu ovu oblast uskladiti sa direktivama EU. U narednom periodu
neophodno je preduzeti mere za unapređenje razvoja e-bankarstva, korišćenja kartica
za plaćanje preko Interneta, plaćanje mobilnim telefonom i druge naprednije usluge.
Zbog podsticanja razvoja elektronske trgovine potrebno je raditi na privlačenju inve-
sticija u razvoj e-trgovine i informisati i edukovati privrednike, potrošače i predstavnike
državne uprave o prednostima, načinu odvijanja i bezbednosti.
Veću pažnju treba posvetiti zaštiti potrošača koji kupuju robu i usluge elktronskim putem,
s obzirom na to da se oni susreću sa drugačijim rizicima u odnosu na klasičnu trgovinu.
Zbog veće zaštite potrebno je de" nisati ugovorne uslove i termine za realizaciju u e-tr-
govini i formirati Savet u okviru Ministarstva trgovine i usluga.
Poslovni sektor IKT (digitalna ekonomija). Prema Strategiji razvoja informacionog društva,
domaća preduzeća u oblasti IKT u 2020. godini treba da ostvare prihod od najmanje pet
milijardi EUR.
Razvoj ljudskih resursa. Jedan broj studenata koji diplomiraju u oblasti IKT, zapošljava se u
inostranstvu. Zbog toga je potrebno povećati broj studenata iz ove oblasti, a radi lakšeg
pronalaženja posla treba formirati forum e-veština koji će obuhvatiti sva preduzeća iz
ove oblasti, obrazovne institucije i državne organe.
Razvoj start-up inovativnih kompanija. Potrebno je organizovati lakši pristup kapitalu koji
će omogućiti istraživanje i razvoj u oblasti IKT, a zatim i plasman na tržištu. Svetska isku-
stva pokazuju da je omugućeno kompanijama u početnim stadijumima da razviju pro-
jekte kao što su Google, Amazon, itd. Neophodno je informisati preduzetnike za pronala-
ženje okvakvih izvora " nansiranja, kao i kompanije potencijalne ulagače o prednostima
i rizicima okvakvog ulaganja.
Izvoz i prekogranični autsorsing. Mnoge inostrane kompanije iz ove oblasti su iskoristile
Internet za angažovanje stručnjaka iz manje razvijenih zemalja, štedeći na troškovima.
238
Postkrizni model ekonomskog rasta i razvoja Srbije 2011-2020.
Slična situacija je i u Srbiji. Procenjuje se da oko četvrtina stručnjaka radi za međunarod-
ne kompanije putem Interneta. Domaće " rme plaćaju visoke poreze i doprinose za za-
poslene stručnjake i teško mogu da konkurišu inostranim kompanijama. Zbog postizanja
konkurentnosti potrebno smanjiti poreze i doprinose na zaposlene iz IKT.
Zaštita intelektualne svojine softvera i digitalnih sadržaja. Zbog poboljšanja zaštite intelek-
tualne svojine i digitalnih sadržaja, pored sprovođenja Zakona koji uređuje oblast autor-
skih i srodnih prava, nepohodno je podići svest o zaštiti intelektualne svojine.
Informaciona bezbednost obuhvata očuvanje sistema, podataka i informacija zbog po-
većanja poverljivosti i raspoloživosti informacijama. Ova oblast će do 2020. biti u pot-
punosti regulisana i formiraće se adekvatan institucionalni okvir. Informaciona bezbed-
nost regulisana je Zakonom o tajnosti podataka, Zakonom o zaštiti podataka i ličnosti,
Zakonom o elektronskom potpisu, itd. Potrebno je doneti propise kojima će se urediti
standardi i područje informacione bezbednosti i rešiti pitanje nadležne institucije koja će
se baviti serti" kacijom i veri" kacijom metoda iz informacione bezbednosti. Bezbednost
i incidenti na Internetu biće nadležnost novoformiranog Computer Security Incident
Response Team.
Potrebno je unaprediti zaštitu kritičnih informacionih sistema od informacionih napada, a
kroz de" nisanja kritične infrastrukture, kriterijuma za kategorizaciju informacionog na-
pada, kao i uslove zaštite.
Borba protiv visoko-tehnološkog kriminala je regulisana Zakonom o organizaciji i nadlež-
nosti organa za borbu protiv visoko-tehnološkog kriminala. Formirano je odeljenje u
okviru Višeg javnog tužilaštva u Beogradu, kao i Služba za borbu protiv visokotehnološ-
kog kriminala u okviru Ministarstva unutrašnjih poslova. Narodna Skupština RS je 2009.
godine rati" kovala Konvenciju Saveta Evrope iz 2001. godine koja reguliše ovu oblast na
međunarodnom nivou. Potrebno je usvojiti nova i unaprediti već postojeća rešenja u
zakonodavstvu, čime bi se omogućila primena ove Konvencije i postigli značajni rezultati
u ovoj oblasti.
Nučno-istraživački i razvojni rad u oblasti informacine bezbednosti. Kriptografske tehnike
predstavljaju osnovu za izgradnju informacione bezbednosti. Sigurnost kriptografskih
tehnika se vremenom smanjuje, tako da je potrebno stalno istraživanje kao i preispitiva-
nje postojećih.
Za održavanje konkurentske sposobnosti i praćenje dinamičkog razvoja informacionog
društva i elektronskih komunikacija u navedenim strategijama procenjena su ulaganja u
iznosu od pet milijadi EUR. Sredstva za realizaciju nevedenih projekata biće obezbeđena
od strane međunarodnih organizacija, donacija i putem javno-privatnog partnerstva.
239
Povećanje izvoza
POVEĆANJE IZVOZA
REZIME
Osnovni ciljevi izvozno-orijentisanog rasta do 2020. godine su:
• Ostvariti prosečnu godišnju stopu rasta izvoza robe i usluga od 13,5% dostižući udeo izvo-
za robe i usluga u BDP-u od 65% (to podrazumeva rast vrednosti izvoza robe i usluga sa
8,5 milijardi evra u 2009. godini na 34,2 milijarde u 2020. godini).
• Izvoznim rastom povećati udeo razmenljivih sektora u formiranju BDP-a.
• Smanjiti spoljnotrgovinski de� cit sa 15,5% u 2009. godini na 12% u 2020. Godini.
• U strukturi izvoza povećati učešće razmenljivih dobara sa većim udelom novododate
vrednosti.
Dostizanje udela od 65% izvoza robe i usluga u BDP-u, sa sadašnjih manje od 30%, zahteva
temeljan zaokret u makroekonomskoj politici. Izbegavanje snažne realne aprecijacije dinara
je važan preduslov da se takav zaokret dogodi. Pretpostavke da se ciljevi izvozne orijentacije
ekonomije dostignu jesu: nastavak evropskih integracija, intenziviranje ekonomske saradnje u
regionu CEFTA, iskorišćavanje punog potencijala za izvoz u Rusku Federaciju, zemlje OPEC-a i
Mediterana, intenziviranje saradnje sa dijasporom, motivisanja priliva izvozno-orijentisanih in-
vesticija, rast intraindustrijske razmene sa EU i CEFTA. Pojednostavljivanje uslova za poslovanje
u Srbiji kao i informativna podrška lokalnim proizvođačima o potencijalnim izvoznim tržištima
takođe spadaju u bitne uslove u pravcu zaokreta ka razvoju baziranom na izvozu. Analizirana
su tekuća kretanja vrednosti srpskog izvoza i očekivane strukturne promene u narednoj deceniji,
priliv proizvodnih stranih direktnih investicija i njihov uticaj na rast izvoza, kao i potencijalima za
rast izvoza usluga. Ciljevi izvozno-orijentisanog privrednog rasta i mehanizmi za njihovo ostva-
rivanje mogu u najvećoj meri da se oslone na već postojeću strategiju za rast izvoza od 2008. do
2012. godine.
1. IZVOZ ROBE
Srbija je u periodu 2001-2008. osvarivala relativno visoke godišnje stope rasta izvoza
robe i usluga (20,9%, izraženo u evrima). Međutim, ni tako visok rast nije doprineo pove-
ćanju učešća robnog izvoza u BDP-u (22,2% u 2008, što je posle Albanije najslabiji rezul-
tat u Evropi). Time je stvoren veliki spoljnotrgovinski de" cit (24,1% BDP-a u 2008) koji je
odlučujuće uticao na rekordni de" cit tekućih plaćanja sa inostranstvom (18,7% BDP-a u
2008). Pokrivenost robnog uvoza izvozom iznosila je samo 47,9%. Istovremeno, struktura
izvoza - sirovine, repromaterijal, hrana - jasno pokazuje da je reč o izvozu koji je tipičan
za manje razvijene zemlje.
241
Povećanje izvoza
procesa velikih kompanija u okviru njihovih međunarodnih proizvodnih mreža. Srbija
mora stvaranjem atraktivnog investicionog ambijenta da stvori sve pogodnosti i stan-
darde na koje su investitori navikli u drugim zemljama.
Priložena Tabela prikazuje projektovane stope rasta robnog izvoza Srbije u osnovnom
scenariju Postkriznog modela rasta i razvoja i dovodi ih u vezu sa vrednostima izvoza
odabranih zemalja u određenim periodima. Priložene vrednosti izvoza odabranih zema-
lja izražene su u američkim dolarima, a u vremenu kada je on značajno oslabio prema
evru. Isto tako, period iz koga su uzete izuzetno je povoljan period međunarodne kon-
junkture. Uprkos tome, Tabela ilustruje da je projektovan rast izvoza moguć i ostvariv,
pod pretpostavkom da Srbija privuče nove strane investitore u proizvodne delatnosti,
kroz green� eld i brown� eld investicije.
Tabela 1. Poređenje projektovane vrednosti robnog izvoza Srbije (u mil.evra) sa ostvarenim vrednostima izabranih zemalja u izabranim periodima, u milijardama $
0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 Period Indeks
Srbija,u mil. € 6,0 7,6 8,1 9,0 9,0 10,0 11,5 13,3 15,7 18,3 21,3 24,8 2009-2020 415,2
Bulgaria 5,3 4,2 4,0 4,8 5,1 5,7 7,5 9,9 11,7 15,1 18,5 22,4 1997-2008 420,4
Belorusija 7,3 7,1 5,9 7,3 7,5 8,0 9,9 13,8 16,0 19,7 24,3 32,9 1997-2008 450,6
Češka 22,7 26,4 26,2 29,0 33,4 38,5 48,7 68,9 78,1 94,8 122,3 146 1997-2008 640,7
Egipat 3,9 3,1 3,6 4,7 4,1 4,7 6,2 7,7 10,7 13,7 16,2 26,2 1997-2008 669,4
Mađarska 8,9 10,4 12,8 15,6 19,0 23,0 24,9 28,0 30,5 34,5 42,5 55,5 1993-2004 624,2
Litvanija 3,9 3,7 2,8 3,5 4,3 5,2 7,0 9,3 11,8 14,1 17,1 23,5 1997-2008 609,4
Luksemburg 7,0 7,9 8,2 8,4 9,8 10,2 13,3 16,2 18,8 22,9 22,4 25,3 1997-2008 361,2
Rumunija 6,2 7,9 8,1 8,4 8,3 8,5 10,4 11,4 13,9 17,6 23,5 27,7 1994-2005 450,8
Slovenija 8,4 9,0 8,5 8,7 9,3 10,4 12,8 16,3 19,2 23,2 30,1 34,0 1997-2008 405,7
Vijetnam 5,4 7,3 9,2 9,4 11,5 14,5 15,0 16,7 20,1 26,5 32,4 39,8 1995-2006 730,9
Izvor podataka: UNCTAD
1.1. NEISKORIŠĆENI POTENCIJALI ZA IZVOZ (DESTINACIJE)
S obzirom na to da Srbija ima veoma diversi" kovanu ponudu proizvoda u malim količina-
ma, transportni troškovi deluju ograničavajuće na izvoz na udaljena tržišta. U trgovini sa
zemljama CEFTA - Srbija ostvaruje su" cit (zahvaljujući dobroj tržišnoj poziciji u BiH, Crnoj
Gori, Makedoniji i UMNIK Kosovo), dok se stepen pokrivenosti uvoza izvozom smanjuje
sa geografskom distancom od Srbije.
U 2008. godini je 87,2% izvoza bilo plasirano u EU i zemlje CEFTA, odnosno 94,5% ako se
tome doda Azija i ZND. Do 2020. godine ne treba očekivati bitnije promene u pogledu
izvoznih destinacija. Udeo ostatka sveta, po odbitku navedene tri grupe zemalja, trebalo
bi da se poveća sa 5,5% u 2008. godini na 7,6% u 2020, što znači da bi ostala tržišta tre-
242
Postkrizni model ekonomskog rasta i razvoja Srbije 2011-2020.
balo da imaju natprosečne stope rasta izvoza. Udeo EU i zemalja CIS-a trebalo bi da se
poveća a u zemlje CEFTA da se smanji.
Rast udela izvoza u EU biće posledica rasta intraindustrijske trgovine, a u CIS korišćenja
povoljnog trgovinskog pristupa tržištima tih zemalja. Pad udela zemalja CEFTA, pri oče-
kivanom visokom rastu vrednosti izvoza biće posledica relativne zasićenosti tržišta po-
stojećim nivoom razmene. Apsolutni rast vrednosti izvoza biće posledica intenziviranja
robne razmene između zemalja gde je ona ispod potencijalnog nivoa (Srbija - Hrvatska,
Federacija BiH - Srbija, Republika Srpska - Hrvatska...), kao i obnavljanja proizvodne sa-
radnje. Na osnovu ovakvih trendova, gruba procena vrednosti robnog izvoza u 2020.
prema grupama zemalja data je u narednoj tabeli.
Tabela 2. Struktura robnog izvoza prema grupacijama zemalja, u mil. evra i %
U milionima evra Godišnja stopa rasta 2020/2008
u % ukupnog
2008 2020 2008 2020
Ukupno 7.428 24.821 10,6 100 100
Evropska unija (1) 4.028 14.198 11,1 54,2 57,2
CEEC (2) 2.453 6.702 8,7 33,0 27
CIS (3) 546 2.035 11,6 7,3 8,2
OPEC (4) 125 621 14,3 1,7 2,5
MEDA (5) 88 496 15,6 1,2 2
EFTA (6) 78 248 10,2 1,0 1
NAFTA (7) 50 248 14,2 0,7 1
Ostalo 61 273 13,3 0,8 1,1
1) Evropska unija od 01.01.2007. ima 27 članica
2) Zemlje Centralne i Istočne Evrope
3) Komonvelt nezavisnih država
4) Udruženje zemalja izvoznika nafte
5) Ekonomsko udruženje mediteranskih zemalja
6) Evropsko udruženje za slobodnu trgovinu
7) Severnoameričko udruženje o slobodnoj trgovini
1.1.1. IZVOZ U EVROPSKU UNIJU (EU)
Evropska unija predstavlja najznačajnijeg spoljnotrgovinskog partnera Srbije i učestvuje
sa više od polovine u ukupnom uvozu i izvozu Srbije u inostranstvo. S druge strane, EU
nema alternativu niti u pogledu zemalja koje su investirale u Srbiju s obzirom da prema
obimu neto direktnih stanih investicija u ukupnim investicijama njeno učešće je daleko
najveće.
243
Povećanje izvoza
Udeo EU u ukupnom izvozu Srbije smanjivao se u prethodnim godinama, što je bila po-
sledica bržeg rasta izvoza u zemlje CEFTA. Međutim, ukoliko se uzme u obzir mogućnost
da će i ostale zemlje CEFTA vremenom postati članice EU onda će EU imati dominanta-
značaj za ekonomski razvoj Srbije.
U narednim godinama očekujemo da će rasti udeo EU u ukupnom izvozu Srbije iz neko-
liko razloga:
• proces približavanja članstvu u EU uticaće na smanjivanje percepcije rizika investira-
nja u Srbiju;
• mogućnost većeg izvoza na osnovu SSP-a;
• seljenje radno-intenzivnih proizvodnih procesa iz EU u Srbiju će povećati intenzitet
intraindustrijske trgovine, koja je sada na relativno niskom nivou;
• vizna liberalizacija će domaćim preduzetnicima olakšati mogućnost za uspostavlja-
nje kontakata sa potencijalnim poslovnim partnerima u EU.
Tabela 3. Izvoz Srbije u zemlje EU, u hiljadama evra
2005 2006 2007 2008 2009
Svet 3.598,7 5.116,8 6.437,9 7.457,2 5.983,7
EU-27 2.092,7 2.878,4 3.600,2 4.045,9 3.210,6
EU u % ukupnog 58,2 56,3 55,9 54,3 53,7
Nemačka 349,3 507,0 683,9 775,7 624,2
Italija 524,3 737,2 798,3 767,0 588,9
Rumunija 104,4 140,7 193,5 270,4 345,8
Slovenija 151,6 201,7 298,4 341,2 246,5
Austrija 95,2 147,2 219,9 311,4 208,5
Mađarska 105,4 149,9 181,4 220,8 183,2
Francuska 129,7 187,3 211,9 235,4 178,8
Bugarska 74,7 122,7 159,1 170,8 142,5
Holandija 61,3 84,2 109,9 123,1 113,5
Grčka 97,7 121,8 132,9 143,5 97,3
Belgija 51,8 68,8 71,8 78,6 81,5
Slovačka 31,3 35,5 81,8 153,6 80,7
V.Britanija 67,5 93,4 109,5 103,5 77,0
Češka 52,1 73,3 87,2 100,7 69,5
Poljska 34,1 60,5 98,7 105,9 48,1
Španija 47,5 51,2 45,2 40,2 43,1
Švedska 17,0 26,1 32,8 31,4 24,4
Izvor: Trademap.orgBottom of Form
245
Povećanje izvoza
U periodu pada robne razmene, tokom 2009. godine, pad trgovine bio je dublji sa BJR u
odnosu na ostatak sveta, dok je u periodu oporavka, tokom 2010. godine, rast trgovine
sa BJR sporiji od rasta trgovine sa ostatkom sveta. S obzirom na to da sve zemlje BJR (izu-
zev Slovenije koju karakteriše uravnotežena trgovina) imaju velike trgovinske de" cite,
izostanak spoljnih izvora za " nansiranje je logično doveo i do velikog smanjenja uvoza i
lokalne tražnje.
U narednoj deceniji, usled zajedničke izloženosti spoljnim rizicima, Srbija bi sa ostalim
BJR trebalo da razvija što bliskiju ekonomsku saradnju, obnavljajući stare i formirajući
nove proizvodno-procesne veze. Dolazak slovenačkih proizvođača u Srbiju, kako bi kroz
cenovnu konkurentnost zadržali tržišne pozicije u EU, i osvojili treća tržišta, primer je po-
zitivnih događaja u pravcu normalizacije ekonomskih odnosa i stvaranja novih potenci-
jala za spoljnu trgovinu.
Razvoj ekonomske saradnje sa UMNIK Kosovom je potreban kako bi preduzeća iz Srbije
zadržala tržišne pozicije koje na ovoj teritoriji već imaju. Loši politički odnosi su uticali da
Makedonija i Nemačka postanu veći izvoznici od Srbije, i da se udeo Srbije u ukupnom
uvozu UMNIK Kosova smanji sa 22% u 2002 na 11% u 2010. godini.
Tabela 4. Izvoz Srbije u zemlje BJR, u mil. dolara
Ukupno BJR
(bez UMNIK Kosovo)BiH Hrvatska Crna Gora Slovenija Makedonija
UMNIK
Kosovo
2004 2.867 461,6 107,1 0 100,8 184,4 161
2005 3.614 600,7 157,9 0 151,9 209,5 152
2006 5.102 593,9 199,3 491,7 201 238 191
2007 6.429 759,4 240,9 691,8 298,3 318,1 223
2008 7.428 907,3 294,5 865,6 338,7 334 209
2009 5.959 724,7 199,3 598,7 245,1 306,4 211
2010 I-V 2.666 306,7 79 214,8 118,6 101,6 86,9
Napomena: za UMNIK Kosovo podaci su Zavoda za statistiku Kosova
1.1.3. IZVOZ U RUSKU FEDERACIJU
Srbija u trgovini sa Ruskom Federacijom ima veliki trgovinski de" cit koji je posledica
pretežnog uvoza nafte i gasa iz ove zemlje. Uprkos činjenici da će uvoz iz ove zemlje
ostati na prvom ili drugom mestu po značaju i u narednoj deceniji, izvoz ima potencijala
za natprosečni rast u odnosu na ukupno očekivani rast izvoza108.
108 Srbija od avgusta 2000. ima potpisan Sporazum o slobodnoj trgovini sa Ruskom Federacijom. Sporazum predviđa etapno eliminisanje uvoznih carinskih dažbina za robu, koja vodi poreklo iz jedne od ugovornih strana.
246
Postkrizni model ekonomskog rasta i razvoja Srbije 2011-2020.
Izvoz u Rusku Federaciju je visoko koncentrisan na mali broj proizvoda poput lekova,
proizvoda od plastike, voća. Za izvoz lekova ovo je najznačajnije tržište uz plasman u ze-
mlje CEFTA. S obzirom na geografsku distancu, za izvoz na ovo tržište potrebno je preva-
zići transportne troškove kroz velike isporuke. A da bi došlo do velikih isporuka proizvo-
da neophodno je da preduzeća podnesu startni marketinški trošak upoznavanja tržišnih
barijera i pronalaženja partnera.
Tabela 5. Najznačajnije grupe proizvoda u izvozu u Rusku Federaciju, u milionima evra
HS
Srpski izvoz u
Rusku Federaciju
Ukupan uvoz
Ruske Federacije
% udeo u ukupnom
uvozu Ruske federacije
2007 2008 2009 2007 2008 2009 2007 2008 2009
All products 328,7 374,5 250,6 145.706,3 181.502,4 115.243,4 0,2 0,2 0,2
30 Pharmaceutical products 44,1 48,7 36,2 4.885,0 6.148,9 6.101,9 0,9 0,8 0,6
39 Plastics and articles thereof 45,0 49,4 34,7 4918,1 5762,6 4125,1 0,9 0,9 0,8
8Edible fruit, nuts, peel of citrus fruit, melons
20,7 23,7 28,0 2727,0 3033,1 3150,5 0,8 0,8 0,9
44Wood and articles of wood, wood charcoal
18,7 20,8 23,5 543,6 673,7 468,0 3,4 3,1 5,0
84Nuclear reactors, boilers, machinery, etc
54,6 57,2 22,8 23.694,3 31.224,9 19721,1 0,2 0,2 0,1
85 Electrical, electronic equipment 25,3 26,8 17,9 16.146,8 19.084,1 13269,7 0,2 0,1 0,1
74 Copper and articles thereof 5,8 11,9 17,5 274,9 397,2 297,5 2,1 3,0 5,9
40 Rubber and articles thereof 5,3 7,0 9,0 1.361,9 1.763,9 1.169,2 0,4 0,4 0,8
48Paper & paperboard, articles of pulp, paper
32,1 27,0 8,4 2.368,0 2.637,0 2.358,4 1,4 1,0 0,4
73 Articles of iron or steel 9,3 12,3 7,0 4.071,4 4.219,1 2.671,7 0,2 0,3 0,3
1.1.4. IZVOZ U SEVERNU AFRIKU I BLISKI ISTOK
(MEDITERANSKE ZEMLJE I ZEMLJE OPEC)
Srbija treba da obnovi zapostavljene tradicionalno dobre poslovne odnose i trgovinsku
razmenu sa zemljama Bliskog i Srednjeg istoka i Severne Afrike.
Za to postoji više razloga:
• Te privrede su u mnogo manjoj meri na udaru Svetske ekonomske krize.
• Zemlje Bliskog istoka i Severne Afrike su mnogo otvorenije za trgovinsku razmenu
sa Srbijom.
• Te zemlje imaju otvorena tržišta, za koja važe isti standardi kao za EU.
• Geografska udaljenost je relativno mala, što značajno doprinosi smanjenju transpor-
tnih troškova.
• Privredna kompatibilnost je izuzetno naglašena.
247
Povećanje izvoza
• Postoje tradicionalne trgovinske veze između Srbije i tih zemalja.
• U tim regionima još uvek postoji velika potreba za našom profesionalnom radnom
snagom u brojnim segmentima privrede109.
Region Severne Afrike ima oko 150 miliona stanovnika, relativno monolitne privrede i
kao takav, predstavlja veliko tržište otvoreno za mnoge vrste proizvoda. Geografska bli-
zina, privredna kompatibilnost, kao i postojeće (ali zapostavljene) tradicionalne trgovin-
ske veze između Srbije i severnoafričkih zemalja, predstavljaju dodatne razloge da se de-
taljnije ispita mogućnost povećanja obima spoljne trgovine Srbije u pravcu ovih tržišta.
Protekli ratovi i sankcije su objašnjenje za drastičan pad trgovinske razmene sa tim ze-
mljama, ali nisu opravdanje za njeno dalje smanjivanje. Obim trgovinske razmene sa
Severnom Afrikom u novijem, stabilnom periodu u proseku nastavlja da opada. Jedino
je trgovina sa Marokom u porastu i to neznatnom.
Kada se stvarni izvoz ovako drastično razlikuje od potencijalnog, to ukazuje na moguć-
nost izvoza veoma širokog asortimana robe, ali je ipak korisnije da se za svaku zemlju
preciznije utvrdi za kojim vrstama robe postoji najveća tražnja.
Rezultati gravitacionog modela ukazuju da Srbija može da nekoliko puta poveća vred-
nost izvoza u područja Severne Afrike i Bliskog istoka, u odnosu na sadašnje, skromne,
vrednosti110.
1.1.5. IZVOZ NA OSTALA TRŽIŠTA
Kada se isključe EU, CEFTA, CIS, mediteranske zemlje i OPEC-a, u ostatak sveta je u 2008.
godini izvezeno 2,5% vrednosti ukupnog izvoza, a u 2020. godini se očekuje 3,1%. I pored
očekivane natprosečne stope rasta - izvoz u ostatak sveta će u 2020. godini imati relativ-
no malu apsolutnu vrednost. Razvijanje saradnje sa dijasporom u Švajcarskoj, Norveškoj,
Kanadi, SAD, Južnoj Africi i u Australiji moglo bi da utiče na povećanje izvoza tradicio-
nalnih srpskih prehrambenih proizvoda. Izvoz u zemlje Dalekog istoka, Afriku i Latinsku
Ameriku zavisiće od interesa i isplativosti na nivou pojedinačnih preduzeća.
1.2. NEISKORIŠĆENI POTENCIJALI ZA IZVOZ (PROIZVODI)
Srpski izvoz stvaraju uspešno privatizovana preduzeća i prodaja domaćih poljoprivred-
nih viškova. Oko polovine ukupne vrednosti izvoza predstavlja izvoz samo 40 preduzeća.
109 N. Stanojević „Procena izvoznih potencijala Srbije u zemlje istočnog Mediterana“.
110 N. Stanojević „Kvantitativna analiza izvoznih potencijala Srbije u zemlje Severne Afrike” Megatrend revija, Vol.7 (1), Megatrend Univerzitet, 2010.
248
Postkrizni model ekonomskog rasta i razvoja Srbije 2011-2020.
Stoga je dolazak novih proizvodnih preduzeća kroz green" eld i brown" eld investicije ve-
oma bitan da bi se povećala ukupna vrednost izvoza. Sledeća Tabela prikazuje 20 grupa
proizvoda koje učestvuju sa gotovo 40% u ukupnom izvozu.
Tabela 6. Najvažniji izvozni proizvodi Srbije prema četvorocifrenoj carinskoj klasi= kaciji, u mil.evra
Product label 2005 2006 2007 2008 2009
Total All products 3.598,7 5.116,8 6.437,9 7.457,2 5.983,7
‘7208 Flat-rolld products of iron/non-al/s wdth>/=600mm,hr, 302,6 447,5 505,1 622,8 256,4
‘1005 Maize (corn) 82,9 143,1 62,1 88,1 206,6
‘0811 Frozen fruits & nuts 112,0 125,1 164,6 175,3 180,8
‘2716 Electrical energy 26,5 56,8 77,6 106,9 143,7
‘4011 New pneumatic tires, of rubber 136,6 155,2 172,8 169,7 142,1
‘6115 Panty hose, tights, stockings & other hosiery, knitted 49,3 75,9 113,2 138,3 134,1
‘3004 Medicament mixtures (not 3002, 3005, 3006) 80,8 99,2 105,0 129,5 124,5
‘7210 Flat-rolled prod of iron or non-al/s wd>/=600mm,clad 103,3 114,9 128,2 141,6 113,2
‘2710 Petroleum oils, not crude 85,5 93,4 67,4 101,2 108,0
‘1701 Cane or beet sugar and chemically pure sucrose, in solid 131,3 124,0 111,1 104,0 98,6
‘8544 Insulated wire/cable 24,2 53,0 70,1 91,8 93,0
‘7409 Copper plates, sheets and strips, of a thickness exceeding 64,0 126,5 100,7 100,7 92,9
‘6210 Garment made up of fabric of heading no 56.02,56.03,59 0,7 1,1 2,0 36,8 90,1
‘8503 Parts suitable for use solely/princ with machines of hd 9,0 45,4 89,7 131,1 88,4
‘9999 Commodities not elsewhere speci$ ed 7,9 1,7 27,7 60,8 84,7
‘7606 Aluminum plates, sheets and strip, of a thickness 80,9 112,4 152,6 125,1 79,6
‘4811 Paper, paperboard, cellulose wadding & webs of cellulose 39,7 57,7 67,0 69,9 69,5
‘8708 Parts & access of motor vehicles 27,4 28,6 43,2 66,4 65,4
‘8528 Television receivers (incl video monitors & video projec.) 0,3 6,8 14,1 72,5 64,2
‘3918 Floor, wall & ceiling coverings in rolls or tiles, of plastics 70,1 79,5 88,4 100,1 62,8
Ukupno 20 najvećih 1.435,3 1.947,8 2.162,5 2.632,7 2.298,5
Udeo u ukupnom izvozu 39,9 38,1 33,6 35,3 38,4
Naredna Tabela prikazuje strukturu izvoza Srbije prema tehnološkoj intenzivnosti.
Prethodnih godina rastao je udeo proizvoda visokih tehnologija, i one su prevazišle
udeo iz 1990. godine. Mali udeo i mala osnovica mogu biti i razlog visokih stopa rasta
proizvoda visokih tehnologija u sledećoj deceniji.
Sa druge strane, uz BiH, Srbija ima najveći udeo proizvoda baziranih na resursima u izvo-
zu u Istočnoj Evropi, i ako je moguć njegov dalji rast vrednosti, udeo će se najverovatnije
smanjivati.
249
Povećanje izvoza
Tabela 7. Struktura izvoza Srbije prema tehnološkoj intenzivnosti
1990 2005 2006 2007 2008 2009
Baziran na resursima 30,6 42,9 43,6 40,6 37,1 41,2
Niske tehnologije 29,0 31,5 31,2 30,3 30,1 26,1
Srednje tehnologije 29,2 17,3 16,2 18,7 20,6 19,7
Visoke tehnologije 7,3 4,5 5,1 6,0 7,0 7,6
Ukupno 96,1 96,3 96,1 95,6 94,8 94,6
Napomena: Lični proračuni na osnovu SITC2 primenjeni na SITC3
Strukturne promene izvoza trebalo bi da idu u pravcu rasta udela proizvoda srednjih
tehnologija uz pad udela proizvoda baziranih na resursima. To znači rast udela sektora
mašina i transportnih uređaja u ukupnom izvozu; gotovo stagnaciju sektora pića i duva-
na, i lagani pad udela ostalih sektora.
Rast izvoza biće moguć samo ukoliko se privuku „zvučne“ transnacionalne kompanije da
investiraju Green� eld, ili da tehnološki obnove još uvek neprivatizovane velike proizvod-
ne kapacitete.
Projektovane stope rasta izvoza su jednocifrene izuzev kod sektora „Mašine i transpor-
tna oprema“.
Promenom strukture izvoza do 2020. godine Srbija bi smanjila svoje odstupanje (neade-
kvatnost strukture) u odnosu na strukturu svetske trgovine. Odstupanje koje nije mogu-
će smanjiti jeste u izvozu mineralnih goriva i maziva, jer u ovim resursima oskudevamo.
Tabela 8. Realizovane i projektovane vrednosti izvoza, u hiljadama evra i stope rasta u %
2008 2020Stopa rasta
2008/2000, $
Stopa rasta
2020/2008
UKUPNO 7.428.355 24.821.000 26,2 10,6
HRANA I ŽIVOTINJE 1.015.745 2.400.000 24,6 7,4
PIĆE I DUVAN 169.082 550.083 41,6 10,3
SIROVE MATERIJE,OSIM GORIVA 305.576 586.900 17,9 5,6
MINERALNA GORIVA I MAZIVA 253.864 631.600 74,4 7,9
ŽIVOTINJSKA I BILJNA ULJA I MASTI 99.752 185.382 31,3 5,3
HEMIJSKI PROIZVODI 751.427 2.216.359 29,0 9,4
PROIZVODI SVRSTANI PO MATERIJALU 2.422.957 6.332.888 24,3 8,3
MAŠINE I TRANSPORTNI UREĐAJI 1.293.547 7.990.501 31,3 16,4
RAZNI GOTOVI PROIZVODI 1.048.306 3.158.084 24,3 9,6
PROIZVODI I TRANSAKCIJE,NIGDE NEPOMENUTI 68.099 769.202 14,0 22,4
250
Postkrizni model ekonomskog rasta i razvoja Srbije 2011-2020.
Struktura izvoza Srbije u % (Struktura svetskog izvoza u zagradi)
1990 2000 2008 2020
UKUPNO 100 100 100 100
HRANA I ŽIVOTINJE 7,1 (7,7) 14,9 (5,4) 13,5 (5,5) 9,7
PIĆE I DUVAN 0,7 (1,2) 0,9 (0,9) 2,3 (0,8) 2,2
SIROVE MATERIJE,OSIM GORIVA 4,6 (4,6) 7,2 (3,2) 4,2 (3,8) 2,4
MINERALNA GORIVA I MAZIVA 3,4 (10,6) 0,3 (10,8) 3,4 (17,2) 2,5
ŽIVOTINJSKA I BILJNA ULJA I MASTI 0,1 (0,4) 1,0 (0,3) 1,3 (0,6) 0,7
HEMIJSKI PROIZVODI 9,9 (9) 8,5 (9,3) 10,1 (11,1) 8,9
PROIZVODI SVRSTANI PO MATERIJALU 27,3 (16,2) 36,9 (14,2) 32,9 (14,2) 25,5
MAŠINE I TRANSPORTNI UREĐAJI 24,8 (35,8) 12,6 (42,8) 17,3 (35,4) 32,2
RAZNI GOTOVI PROIZVODI 21,4 (12,1) 15,8 (12,7) 14,0 (10,7) 12,7
PROIZVODI I TRANSAKCIJE,NN 0,5 (2,3) 2,0 (0,4) 0,9 (0,7) 3,1
Struktura izvoza prema tehnološkoj intenzivnosti
1990 2000 2008 2020
Baziran na resursima 30,6 45,2 37,1 27,7
Niske tehnologije 29,0 27,8 30,1 24,7
Srednje tehnologije 29,2 16,2 20,6 33,1
Visoke tehnologije 7,3 5,6 7,0 7,6
Napomena: procena autora
Sledeća Tabela prikazuje 30 od 262 trgovinska odseka SMTK (SITC Standard International
Trade Clasi" cation) kod kojih se očekuje da u 2020. godini učestvuju sa gotovo 60% u
ukupnom izvozu, i da sa dve trećine doprinesu ukupnom rastu izvoza do te godine. Neki
od ovih odseka već su imali veliki rast izvoza prethodnih četiri do pet godina zasnovan
na ulasku stranih investitora poput šinskih vozila, brodova, dok se kod nekoliko sektora
očekuje rast izvoza usled pratećih investicija autoindustrije, ili dolaska novih proizvodnih
kompanija.
Budući izvori rasta izvoza mogu biti mnogobrojni. U očekivanom rastu vrednosti izvoza
od 17,4 milijarde evra doprinos poljoprivrede i prehrambene industrije biće: od 10% do
12%. S druge strane, najveći pojedinačan očekivani doprinos rastu izvoza imaće proi-
zvodnja putničkih vozila i delova za putničke automobile: u rasponu od 15% do 20%.
Da bi se ostvarila projektovana vrednost ukupnog izvoza i njegova struktura potrebno
je privući velike kompanije iz proizvodnih oblasti koje su u tabeli imenovane, poput:
proizvođača električnih i ostalih proizvoda za domaćinstvo, nameštaja, lekova, kamiona,
brodova, rotacionih električnih mašina, klipnih motora sa unutrašnjim sagorevanjem...
251
Povećanje izvoza
Tabela 9. Trgovinski odseci kod kojih se očekuje da će imati najveće vrednosti izvoza u 2020. godini, u hilj. evra
Šifra2008 2020 Promena
Doprinos
rastu u %
Ukupno 7.428.355 24.821.000 17.392.645 100
781 Putnički automobili 23.925 2.425.564 2.401.639 13,8
673 Valjani proiz., neplatirani 731.392 1.732.546 1.001.154 5,8
784 Delovi, pribor za mot. vozila 66.045 866.273 800.228 4,6
775 Elek. i neelek.opr.za domać. 72.080 520.000 447.920 2,6
821 Nameštaj i delovi 126.633 520.000 393.367 2,3
542 Lekovi 138.095 520.000 381.905 2,2
674 Valjani proizvodi, platirani 149.448 520.000 370.552 2,1
722 Traktori 9.012 345.000 335.988 1,9
713 Klipni motori sa unut.sagor 35.625 300.000 264.375 1,5
684 Aluminijum 172.281 435.000 262.719 1,5
893 Proizvodi od plastike, nn 176.271 435.000 258.729 1,5
625 Gume za automobile i sl. 176.595 435.000 258.405 1,5
773 Oprema za distrib. el. energ. 94.280 345.000 250.720 1,4
899 Razni gotovi proizvodi, nn 10.578 259.882 249.304 1,4
845 Odeća, nn 95.952 345.000 249.048 1,4
793 Brodovi, čamci, plov.konstruk. 53.519 300.000 246.481 1,4
716 Rotacione električne mašine 151.562 390.000 238.438 1,4
571 Polimeri etilena 116.314 350.000 233.686 1,3
761 Televizijski prijemnici 73.160 300.000 226.840 1,3
699 Proiz.od prostih metala, nn 97.199 310.000 212.801 1,2
641 Hartija i karton 98.136 310.000 211.864 1,2
334 Ulja od nafte i minerala 101.499 310.000 208.501 1,2
791 Šinska vozila i oprema 92.738 300.000 207.262 1,2
846 Pribor za odeću od tek.tkan 143.985 345.000 201.015 1,2
676 Šipke, pro$ li, fazonski čelik 16.517 216.568 200.051 1,2
112 Alkoholna pića 66.530 259.882 193.352 1,1
764 Telekomunikaciona oprema 28.474 216.568 188.094 1,1
058 Voće i proizvodi (sem sokova) 187.520 375.000 187.480 1,1
851 Obuća 163.449 330.000 166.551 1,0
351 Električna energija 105.248 259.882 154.634 0,9
Ukupno 30 odseka 3.574.062 14.577.165 11.003.103 63,3
Napomena: procena autora
Rast izvoza u sledećoj deceniji najviše će zavisiti od proizvoda niskih i srednjih tehnologi-
ja. Privlačenje SDI u ovim tehnološkim oblastima omogućiće dostizanje ciljane vrednosti
izvoza u 2020. godini.Okvir 1. Namenska industrija
252
Postkrizni model ekonomskog rasta i razvoja Srbije 2011-2020.
Okvir 1. Namenska industrija
Izvoz namenske industrije je relativno mali, ali ima pozitivne efekte na druge delatnosti proizvodnje. Na primer, u 2009. godini je izvoz u Irak vredeo 144 miliona evra i bio je posledica dobre saradnje naših i američkih vlasti. Ali je u ovu vrednost nejvećim delom uključena hrana i odeća za iračku vojsku, a ne oružje. U izvozu oružja i municije Srbija je bila rangirana kao 27. zemlja u svetu u 2008. godini sa skromnom vrednošću izvoza od 21 milion evra (27 miliona u 2009. godini). Na 25. mestu je bila Hrvatska sa izvozom u vrednosti od 30 miliona evra, a na 30. Slovenija sa 15 miliona evra. Obnavljanje zajedničkih procesa proizvodnje i zajednički nastup na trećim tržištima mogli bi da utiču na značajan rast izvoza namenske industrije.
Izuzev Bugarske, svim novim članicama EU zajedničko je to da se u vrhu liste nalazi izvoz
automobila i autodelova, elektronike, nameštaja, i energetskih i drugih kablova.
Tabela 10. Vrednost svetske robne trgovine u 2008. godini, u hilj dolara
Ukupna svetska trgovina 15.311.744.371
333 Nafta, mineralna ulja, sirovi 1.405.749.972
334 Ulja od nafte i minerala 718.243.194
781 Putnički automobili 643.460.652
776 Termojonske elektronske cevi 453.575.147
764 Telekomunikaciona oprema 451.050.341
784 Delovi, pribor za mot. vozila 311.067.199
752 Mašine za aop i jedinice 307.715.599
542 Lekovi 302.290.834
343 Gas prirodni,tečni ili ne 273.189.348
759 Del., pribor za kanc. maš. aop 214.016.268
778 Elektr. mašine, aparati, nn 199.829.623
772 Elek. apar. za strujna kola; sl 199.729.047
792 Vazduhoplovi i oprema 196.873.801
728 Maš.za pojedine ind.gr.ost 160.595.314
713 Klipni motori sa unut.sagor 149.828.620
874 Merni, kontrolni instrumenti 149.744.276
699 Proiz.od prostih metala, nn 141.458.366
821 Nameštaj i delovi 135.379.571
782 Mot.vozila za prevoz robe 134.620.209
793 Brodovi, čamci, plov.konstruk. 130.939.308
723 Maš.i uređ. za niskogr., građ 126.737.227
845 Odeća, nn 124.247.187
682 Bakar 123.861.860
684 Aluminijum 122.227.828
641 Hartija i karton 120.814.277
667 Biseri, drago i poludrago kam. 116.775.759
893 Proizvodi od plastike, nn 116.341.349
676 Šipke, pro$ li, fazonski čelik 112.456.791
254
Postkrizni model ekonomskog rasta i razvoja Srbije 2011-2020.
Mali broj pozitivnih primera dolaska proizvođača u srpska preduzeća ukazuje na njihovu
mogućnost da ovde povećaju proizvodnju kako bi delove proizvodnih poslova preneli
na " lijale u Srbiji.
Uspešni pred-krizni primeri priliva stranih direktnih investicija putem privatizacije i
green� eld koje su povećale izvoz su:
• Privatizacije u industriji gvožđa i čelika i obojenih metala
• Industriji pića i duvana
• Proizvodnji opreme za domaćinstva
• Proizvodnji vagona i brodogradilištima
Aktuelno investiranje Fijata i pratećih kompanija iz proizvodnje autodelova približiće nas
izvoznoj strukturi ovih zemalja. Veliku sličnost ćemo postići kada privučemo jednu od de-
setina velikih kompanija u oblasti elektronike da investira i proizvodi u Srbiji kako bi iz
nje opsluživala druga tržišta. Poput Fijata, ovakvi investitori privukli bi nekoliko pratećih
kompanija u proizvodnji komponenata. Privlačenje ciljnih investicija u oblasti elektronike
zahtevalo bi snažnu poresku stimulaciju i " nansijsko učešće države, pre svega kroz prihva-
tanje troškova obuke radnika i izgradnju saobraćajne i ostale infrastrukture.
2. IZ VOZ USLUGA
Priliv SDI u Srbiju imao je mnogo manji udeo proizvodnih u odnosu na uslužne investici-
je. Grubo procenjeno - u Srbiji je udeo priliva u primarni i sekundarni sektor iznosio oko
jedne trećine ukupnog priliva, dok je u svetu iznosio dve petine.
Tri četvrtine od ukupnog priliva SDI u Srbiju u uslužni sektor bilo je koncentrisano na
ulaganja u " nansijski sektor, trgovinu i saobraćaj - oblasti koje su pospešivale rast uvoza.
To nije bila karakteristika samo Srbije, već svih zemalja Centralne i Istočne Evrope gde
je tri četvrtine investicija u uslužni sektor uloženo u " nansijski sektor (29%), saobraćaj i
komunikacije (24%) i trgovinu (21%). Zemlje CIE imale su samo 10% ukupnih investicija u
poslovne aktivnosti, dok je njihov udeo u razvijenim zemljama (23%) i zemljama u razvo-
ju (40%) bio znatno veći.
Učešće Srbije u svetskom izvozu usluga je zanemarljivo i u 2009. godini iznosilo je 0,01%.
Ukoliko uzmemo u obzir i da je, pri udelu od samo trećinu od ukupnih investicija, u sek-
tor razmenljivih dobara najveći deo bio orijentisan na proizvodnju za lokalno tržište (ce-
ment, mleko, cigarete...), dolazimo do saznanja koliko će u budućnosti biti dragocene
255
Povećanje izvoza
izvozno-orijentisane proizvodne investicije, ali i investicije u sektor usluga koje koriste
domaću radnu snagu kako bi njene proizvode plasirali i naplatili u inostranstvu.
Tabela 11. Srpski izvoz usluga, u milionima evra
2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008
200 Ukupno usluge 604 691 780 984 1.153 1.483 1.938 2.582
205 Saobraćaj 154 200 213 278 314 380 529 652
236 Turizam 79 90 141 172 236 312 386 573
245 Komunikacione usluge 107 72 62 112 76 72 80 87
249 Građevinske usluge 60 71 81 123 112 116 145 245
253 Usluge osiguranja 33 9 3 3 6 16 21 33
260 Finansijske usluge 11 6 4 3 5 10 20 30
262Komjuterske i informatičke usluge
0 3 10 15 25 42 62 96
266 Licence 13 16 4 4 6 6 8 20
268 Ostale poslovne usluge 118 186 219 220 311 453 582 718
287Lične, kulturne i rekreacione usluge
2 6 22 35 48 62 85 109
291 Usluge Vlade 26 32 22 19 16 15 21 19
REM Lične doznake 0 0 0 0 0 0 2.258 0
Prirodno objašnjenje činjenice da mnoge " rme iz prerađivačke industrije izvoze i robe i
usluge jeste da su one komplementarne (na primer, mašine je teško prodati ukoliko ih ne
prati i ugovor o garanciji i održavanju112). Stoga će, poput Gorenja, biti bitno privući pro-
izvođače koji već imaju razvijenu mrežu za servisiranje svojih proizvoda u potencijalnim
zemljama izvoza.
Priliv trgovinskih investicija potreban je kako zbog lakšeg plasmana proizvoda iz Srbije
na treća tržišta, tako i zbog snižavanja nivoa cena u Srbiji (porast životnog standarda
građana) kroz rast konkurencije u maloprodaji.
Preduslov za rast prihoda od turizma je modernizacija starih smeštajnih kapaciteta i iz-
gradnja novih. Od 2004. godine broj ležaja (85.867) je povećan za 31,3% u 2007. godini
(112.708), ali je promet u ugostitelju nominalno smanjen za 2,8%, sa 839 na 815 milijardi
dinara, što ukazuje na pad e" kasnosti korišćenja postojećih kapaciteta. Izgradnja novih
hotela u Srbiji predstavlja preduslov za rast deviznih prihoda od turizma. Propagiranje
Srbije kao zemlje niskih troškova (etno-turizma, razonode, zdravstva, obrazovanja...)
uslov je da bi se skrenula pažnja i zaposlili drugi ljudski resursi van ugostiteljstva.
112 H. Breinlich, C. Criscuolo „International trade in services: A portrait of importers and exporters“, Voxeu.org, 2. 7. 2010.
256
Postkrizni model ekonomskog rasta i razvoja Srbije 2011-2020.
Broj dolazaka stranih turista, po isključivanju gostiju iz Crne Gore, je u konstantnom ra-
stu, sa 392 hiljade u 2004. godini na 583 hiljade u 2009. godini. Broj dolazaka stranaca
posmatrano po državama visoko je korelisan sa vrednošću robne razmene, što ukazuje
na dominantnu poslovnu motivaciju evidentiranih dolazaka i noćenja. Ipak, zahvaljujući
festivalima poput Exit-a i Guče, sve je veći broj individualnih dolazaka motivisanih urba-
nim i etno-turizmom.
S obzirom na relativno niske troškove naše radne snage - postoji sve više uslužnih oblasti
gde spontano dolazi do rasta deviznih prihoda poput zdravstvenog turizma, muzičkih
festivala, kinematogra" je...
Pre izbijanja svetske krize, a dobrim delom usled niske osnovice, prosečna godišnja stopa
rasta izvoza usluga iznela je 23,1%, dok je svetski izvoz usluga rastao po stopi od 6,1% (u
evrima), tako da je Srbija povećala svoj udeo u svetskom izvozu usluga sa 0,035%, u 2001.
godini, na 0,099% u 2008. godini.
Rast izvoza usluga sa 2,6 milijardi evra u 2010. na 9,4 milijarde evra u 2020. godini zahte-
vaće prosečnu godišnju stopu rasta izvoza od 12,8%. To je upola manja prosečna godiš-
nja stopa rasta u odnosu na period od 2002. do 2008. godine.
Treba skrenuti pažnju na činjenicu da velika vrednost izvoza usluga (prevođenja teksto-
va na razne jezike, zdravstvo, ugostiteljstvo…) nije registrovana, a da se i značajan deo
registruje kao doznake.
• Od turizma se očekuje najveći doprinos rastu prihoda od izvoza usluga. Da bi se
ostvario rast po stopi od oko 13,6% godišnje neophodna je aktivna uloga ministar-
stva turizma i turističkih organizacija u promovisanju Srbije kao privlačne destinacije
za odmor i zabavu. Urbani turizam, poseta Beogradu, može doneti značajne izvo-
zne prihode. Da izvozni prihod od 2,6 milijardi evra nije preterano veliko očekivanje
mogu ilustrovati podaci o prihodu Češke (5,3 milijarde evra), Mađarske (4,1 milijardu
evra) u 2008. godini.
• Uprkos izuzetno nepovoljnoj situaciji na domaćem tržištu, usled funkcije podizvo-
đača velikih građevinskih kompanija iz inostranstva, vrednost građevinskih radova
izvršenih u inostranstvu povećana je sa 60 miliona evra, u 2001. godini, na 245 mi-
liona, u 2008. godini, po prosečnoj godišnjoj stopi od 22,2%. Prosečna stopa rasta
vrednosti izvršenih građevinskih radova verovatno će u narednoj deceniji biti približ-
na ukupnoj prosečnoj stopi rasta usluga. Tim pre, jer se ne očekuje dinamičan rast u
zemljama gde se izvode radovi kao u prvoj deceniji ovog veka.
• Saobraćajne usluge će pratiti dinamiku robne razmene.
• Najbrži rast prihoda očekuje se kod kompjuterskih i informatičkih usluga koje su i u
proteklom periodu imale najbrži rast.
257
Povećanje izvoza
Najdinamičniji rast izvoza usluga imale su kompjuterske i informatičke usluge (77,8% go-
dišnje, sa 3 miliona evra u 2002. godini na 96 miliona u 2008.), lične, kulturne i rekreacio-
ne usluge (76,1%, sa 2 miliona evra u 2001. na 109 miliona u 2008. godini), turizam (32,7%,
sa 79 miliona evra u 2001. na 573 miliona evra u 2008. godini), i ostale poslovne usluge
(29,4%, sa 118 miliona evra u 2001. na 718 u 2008. godini).
U ovim sektorima bi i u narednom periodu trebalo očekivati najdinamičniji rast izvoza
usluga.
Tabela 12. Srpski izvoz usluga u hiljadama evra
2002 2008 2020 Stopa rasta 08/02 Stopa rasta 20/08
‘200 Ukupno usluge 691.151 2.581.703 9.415.000 24,6 11,4
‘205 Saobraćaj 199.506 651.756 2.300.000 21,8 11,1
‘236 Putovanja 89.571 573.174 2.635.000 36,3 13,6
‘245 Komunikacione usluge 71.824 87.296 150.000 3,3 4,6
‘249 Građevinske usluge 70.972 245.215 800.000 23,0 10,4
‘253 Osiguravajuće usluge 8.855 32.914 150.000 24,5 13,5
‘260 Finansijske usluge 6.371 29.750 100.000 29,3 10,6
‘262 Kompjuterske i informatičke usluge 3.040 96.044 1.000.000 77,8 21,6
‘266 Rojalti i licence 16.235 19.837 30.000 3,4 3,5
‘268 Ostale poslovne usluge 186.267 717.784 1.800.000 25,2 8,0
‘287 Lične, kulturne i rekreacione usluge 6.300 109.132 350.000 60,9 10,2
‘291 Vladine usluge, nigde pomenute 32.208 18.797 100.000 -8,6 14,9
Napomena: procene autora
5. OGRANIČENJA ZA OSTVARIVANJE IZVOZNO-ORIJENTISANOG RASTA
Ograničenja dostizanju postavljenih ciljeva u pogledu vrednosti izvoza, u 2020. godini
ima mnogo, poput:
• mogućeg dugoročnijeg karaktera svetske ekonomske krize, umesto brzog oporavka;
• nakon pada obima robne razmene Srbije sa svetom od 10,5% u 2009. godini MMF
očekuje oporavak po stopi od 7,2% u 2010. i 6,3% u 2011. godini. Pri tome se očekuje
mnogo sporiji oporavak u Evropi u odnosu na Aziju i Severnu Ameriku;
• oporavak tokova stranih direktnih investicija je takođe neizvestan jer proizvodne
kompanije nemaju bankarsku podršku kao u periodu pre krize;
• većina zemalja u svetu će sprovoditi slične strategije za proizvodni rast i izvozni opo-
ravak.
258
Postkrizni model ekonomskog rasta i razvoja Srbije 2011-2020.
ZAKLJUČAK
Srbija je od demokratskih promena krajem 2000. godine do prelivanja svetske ekonom-
ske krize u poslednjem tromesečju 2008. imala izuzetno brz rast svih indikatora ekonom-
skih odnosa sa inostranstvom od trgovine robom i uslugama, priliva stranih direktnih
investicija do rasta spoljne zaduženosti. U tom periodu domaća valuta imala je najveći
realni rast vrednosti u svetu što je dovelo do stvaranja ogromne apsolutne i relativne
neravnoteže mereno udelom de" cita tekućeg bilansa i salda robe i usluga u BDP-u.
Osnovna lekcija iz perioda za nama trebalo bi da bude sprečavanje „veštačkog“ jačanja
dinara kako bi zaista došlo do zaokreta u razvojnom modelu: od rasta baziranog na uvo-
zu, kreditima i uslužnom sektoru, ka rastu baziranom na izvozu, štednji i proizvodnom
sektoru.
Svi nivoi vlasti, od lokalnog do pokrajinskog i republičkog, trebalo bi da rade na formira-
nju slike Srbije kao atraktivne destinacije za investiranje. Postojeće proizvođače nadležne
državne agencije (SIEPA, Ministarstvo ekonomije) trebalo bi da obaveštavaju o moguć-
nostima za izvozni plasman kako bi povećavali investicije u rast proizvodnje i smanjivali
jedinične troškove rastom ekonomije obima.
Uz privlačenje investitora u autoindustriju, koje se izvršava na adekvatan način i sa po-
tencijalom da najznačajnije utiče na planirani rast izvoza u narednoj deceniji, fokus u
politici privlačenja investicija trebalo bi da bude na velikim kompanijama u oblasti elek-
tronske i mašinske industrije.
Zakonske i proceduralne reforme u skladu sa istraživanjem „Doing Business“ Svetske ban-
ke trebalo bi da Srbiju pozicioniraju na što višem mestu ovog istraživanja, kako se ne bi po-
tencijalni investitori odbijali negativnom slikom Srbije u vezi sa stranim ulaganjima. Uz to:
• Nastaviti sprovodjenje Nacionalne strategije za povećanje izvoza u periodu od 2008.
do 2012. godine, uz e" kasnu koordinaciju parcijalnih politika kroz Savet za konku-
rentnost
• Nastavak kvalitetnog rada SIEPA-e (i VIP-a) u funkciji privlačenja investitora i informi-
sanja potencijalnih izvoznika o mogucnostima nastupa u inostranstvu
• Uklanjati administrativne barijere za ulazak green" eld investicija
• Poreski stimulisati dolazak novih investitora u najpropulzivnijim trgovinskim sekto-
rima
• Razvijatisaobraćajnu infrastrukturu kako bi se smanjili transportni troškovi proizvod-
nje
• Razvijati telekomunikacione infrastrukture
• Reformisati obrazovanje kako bi industrijske " rme imale što kvalitetniju ponudu lo-
kalne radne snage
259
Povećanje izvoza
• Besplatno informisati mala i srednja proizvodna preduzeća o mogućnostima za pla-
sman na inostrana tržišta
• Medijski promovisati uspešne primere privlaćenja green" eld investicija i kritikovati
lokalne organe vlasti sa agrumentacijom zainteresovanih investitora
• Pored ubrzanja ekonomske saradnje sa EU, CEFTA, ZND treba intenzivirati političko-
ekonomsku saradnju zemalja Zapadnog Balkana, i obnavljati trgovinske tokove sa
zemljama Severne Afrike i Bliskog istoka.
260
Postkrizni model ekonomskog rasta i razvoja Srbije 2011-2020.
REGIONALNI ASPEKTI NOVOG MODELA RASTA I
RAZVOJA
REZIME
Globalni procesi i sve veća ekonomska međuzavisnost predstavljaju velike izazove za regio-
nalne i lokalne ekonomije. E� kasna regionalna ekonomska politika koja uspeva da se prila-
godi, često i nepredvidivim, svetskim kretanjima i ekonomskim krizama postala je conditio
sine qua non uspešnog razvoja. Primenjeni modeli regionalnog razvoja su bezbrojni, razli-
kuju se od zemlje do zemlje, modi� ciraju se speci� čnim ciljevima (političkim, ekonomskim,
demografskim, integracionim, strateškim, socijalnim, ekološkim). Globalna kriza samo je
dodatno potencirala značaj regionalnih ekonomskih usklađenosti u funkciji amortizacije
makroekonomskih neravnoteža.
Koreni regionalnih neravnoteža u Srbiji posledica su nasleđenih i tranzicionih neusklađenosti
privredne strukture, demografskih procesa, nekonzistentne i nekoordinirane regionalne po-
litike, sistemski nezaokruženog institucionalnog okvira. Tradicionalni sistemi promovisanja
ravnomernog regionalnog razvoja nisu bili naročito e� kasni. Svi dosadašnji modeli privred-
nog rasta i razvoja bazirali su se na sektorskim prioritetima, na sektorskim politikama, na
kratkoročnim i srednjoročnim ciljevima. Međutim, regionalni razvoj, kao prevashodno struk-
turni problem, dugoročnog je karaktera.
Primarni cilj regionalne politike Srbije jeste stvaranje ekonomski jakih, konkurentnih regio-
na koji uspevaju da se integrišu u globalne ekonomske tokove. U sklopu osnovnog modela
privrednog rasta projektovan je model regionalnog rasta regiona nivoa NSTJ-2 prerađivačke
industrije kao osnovnog pokretača promene izvozne strukture. Regionalni model rasta uklju-
čio je promene u regionalnim strukturama u svim regionima. Najveće promene u strukturi
prerađivačke industrije locirane su u regionu Šumadije i Zapadne Srbije u podsektoru srednje-
visoko tehnološke grupacije.
Osnovni motiv za angažovanje države u ovoj oblasti jesu ogromni unutarregionalni i među-
regionalni neskladi koji sputavaju razvoj, a iniciraju migracione tokove. Država nije imala
sistemski regionalni odgovor na brojne teritorijalne deformacije kako bi ublažila tranzicione
udare i ograničenja sa kojima su suočena ugrožena područja, odnosno doprinela njihovom
osposobljavanju za autopropulzivni razvoj. To se naročito odnosi na pomoć područjima sa
posebnim razvojnim problemima, kroz investicije i stimulisanje priliva kapitala, kako bi ta
područja kompenzirala svoje strukturne slabosti. Da bi podrška države bila e� kasna, neop-
hodno je obezbediti njen kontinuitet i intezitet na duži period.
261
Regionalni aspekti novog modela rasta i razvoja
Ravnomerniji regionalni razvoj nije moguće sprovesti bez e� kasnog institucionalnog okvira,
koji se sastoji od institucija i instrumenata, različitih politika kojima se obezbeđuje stabilnost,
kontinuiranost i usklađenost u razvojnom proces. Posebna odgovornost leži na strateškom
planiranju regionalnog razvoja koji integriše ekonomsko i regionalno planiranje, uključujući
sve više socijalnu i ekološku komponentu. U tome značajnu ulogu imaju regionalni razvoj-
ni planovi. Istovremeno angažovanje svih nivoa vlasti u pružanju usluga ključ je uspešne
decentralizacije.
UVOD
Globalni procesi i sve veća ekonomska međuzavisnost predstavljaju velike izazove za re-
gionalne i lokalne ekonomije. E" kasna regionalna ekonomska politika koja uspeva da se
prilagodi, često i nepredvidivim, svetskim kretanjima i ekonomskim krizama postala je
conditio sine qua non uspešnog razvoja. Primenjeni modeli regionalnog razvoja su bez-
brojni, razlikuju se od zemlje do zemlje, modi" ciraju se speci" čnim ciljevima (političkim,
ekonomskim, demografskim, integracionim, strateškim, socijalnim, ekološkim). Globalna
kriza samo je dodatno potencirala značaj regionalnih ekonomskih usklađenosti u funkciji
amortizacije makroekonomskih neravnoteža.
Primarni cilj regionalne politike Srbije jeste stvaranje ekonomski jakih, konkurentnih re-
giona koji uspevaju da se integrišu u globalne ekonomske tokove. Evropska unija, ali i
neke druge organizacije (OECD, Svetska banka, USAID, UNIDO, UNDP, i dr), kontinuirano
ističu značaj regionalne politike za ukupan ekonomski razvoj na nacionalnom i međuna-
cionalnom nivou. Ciljevi regionalne politike se ne menjaju, ali strategije kako ih ostvariti
se transformišu - tradicionalan pristup regionalne politike koji se, pre svega, zasnivao na
redistribuciji bogatstva između bogatih i siromašnih regiona i jednosektorskom pristu-
pu, ustupa mesto principu jačanja autohtonih i endogenih potencijala regiona i multi-
sektorskom pristupu.
Koreni regionalnih neravnoteža u Srbiji posledica su nasleđenih i tranzicionih neuskla-
đenosti privredne strukture, demografskih procesa, nekonzistentne i nekoordinirane
regionalne politike, sistemski nezaokruženog institucionalnog okvira. Tranzicioni proces
dodatno je multiplikovao regionalne disproporcije i uzrokovao brojne sistemske neskla-
de, ekonomske, socijalne i demografske asimetričnosti. Jako teško je objasniti perma-
nentno zanemarivanje regionalnih neravnoteža, institucionalni vakuum, neusklađenost
i nefunkcionalnost mera ekonomske politike, te nekoordiniranost nadležnih institucija,
tokom čitavog tranzicionog perioda. Srbija je danas visoko centralizovana država, nere-
gionalizovana, sa zatvorenom nekonkurentnom privredom, infrastrukturno nepoveza-
na sa okruženjem.
262
Postkrizni model ekonomskog rasta i razvoja Srbije 2011-2020.
Istraživanja i empirijske analize regionalnog razvoja Srbije113 ukazuju da tradicionalni si-
stemi promovisanja ravnomernog regionalnog razvoja nisu bili naročito e" kasni. Slične
analize u drugim tranzicionim zemljama potvrđuju ovaj zaključak. Tranzicioni proces je
najviše pogodio industrijske regione Srbije. Nestajanjem velikih regionalnih privrednih
sistema država se suočila sa gorućim problemom nezaposlenosti (stopa nezaposlenosti
u pojedinim područjima je viša od 60%). Sve to je imalo za posledicu pojačavanje regi-
onalnih razlika u nivou razvijenosti i koncentraciju ekonomske aktivnosti u Dunavsko-
savskom pojasu. Visoki stepen centralizovanosti onemogućavao je i gušio sve razvojne
inicijative sa regionalnog i lokalnog nivoa i doprinosio permanentnom produbljavanju
regionalnih neravnoteža.
Promene u okruženju, pre svega u EU, uticale su na promene brojnih planskih paradi-
gmi114, dolazi do a" rmacije planiranja, pre svega, razvojnog (strateškog) regionalnog
planiranja, zbog porasta ekološkog značaja i održivog rasta, i to kao kombinacije regi-
onalnog planiranja i održivog razvoja115. Takođe, važno je istaći činjenicu da će jedan
od glavnih instrumenata EU i posle 2013. biti regionalna politika. Pod uticajem tog ek-
sternog faktora, nakon devet tranzicionih godina država se, konačno, sve više okreće
sistemskom rešavanju regionalnih problema, regionalnom planiranju, institucionalnoj
izgradnji regionalnog razvoja Srbije.
Pred nama se, generalno, nalazi pravi pionirski posao institucionalne izgradnje regional-
ne infrastrukture. Zračke optimizma nagoveštavaju dva elementa: (a) po prvi put, postoji
politički konsenzus o neophodnosti ustrojstva države na principima decentralizacije i re-
gionalizacije, (b) skoro dobijanje statusa kandidata i započinjanja intenzivnijih integraci-
onih procesa ka EU. Regionalna politika EU, kao naje" kasniji instrument EU, pruža brojne
mogućnosti sistemskog rešavanja ovog problema u Srbiji.
I. EX POST ANALIZA REGIONALNIH NERAVNOTEŽA
Problematika regionalnog razvoja više od pola veka nije imala adekvatno ni teorijsko ni
praktično utemeljenje, što može, donekle, da bude opravdanje kreatorima ekonomske
politike. Jer, bez oslonca u teoriji nije moguće izgraditi jedan konzistentan sistem regi-
onalnih mehanizama, niti je moguće doći do e" kasnih rešenja u praksi. Svi dosadašnji
modeli privrednog rasta i razvoja bazirali su se na sektorskim prioritetima, na sektorskim
politikama, na kratkoročnim i srednjoročnim ciljevima. Međutim, regionalni razvoj, kao
113 “Strategija regionalnog razvoja Srbije 2007-2012”, Republički zavod za razvoj www.razvoj.gov.rs
114 Sagar, 1994.
115 Marshall, 1994.
263
Regionalni aspekti novog modela rasta i razvoja
prevashodno strukturni problem, jeste dugoročnog karaktera116. Jedan broj istaknutih
ekonomista tvrdi da korene ignorisanja regionalnog razvoja treba tražiti još u klasičnoj i
neoklasičnoj školi117.
Podsticajna politika, kao neka vrsta razvojne kompenzacije, nije uspevala da spreči dalje za-
ostajanje nerazvijenih područja. Takav pristup neminovno je vodio produbljavanju regi-
onalnih i strukturnih razvojnih problema. Posledice u prostoru Republike su evidentne.
Osnovni motiv za angažovanje države u ovoj oblasti su ogromni unutarregionalni i
međuregionalni neskladi koji sputavaju razvoj, a iniciraju migracione tokove. Veliki i
strateški važni prostori ostaju populaciono nepokriveni, a njihovi resursi neiskorišćeni.
Istovremeno, u razvijenijim centrima dolazi do prekomerne koncentracije stanovništva
i privrede, što proizvodi negativne posledice u ekonomskoj, socijalnoj, prostornoj i eko-
loškoj sferi. Država nije imala sistemski regionalni odgovor na brojne teritorijalne defor-
macije kako bi ublažila tranzicione udare i ograničenja sa kojima su suočena ugrožena
područja, odnosno doprinela njihovom osposobljavanju za autopropulzivni razvoj. To
se naročito odnosi na pomoć područjima sa posebnim razvojnim problemima, kroz in-
vesticije i stimulisanje priliva kapitala, kako bi ta područja kompenzirala svoje strukturne
slabosti. Da bi podrška države bila e" kasna, neophodno je obezbediti njen kontinuitet i
intezitet na duži period.
Kompleksnost nasleđenih regionalnih problema Republike uz pojavu novog regional-
nog „tranzicionog siromaštva“ dostiglo je takve razmere, da je bilo neophodno pristu-
piti de" nisanju novog koncepta regionalnog razvoja. Početni koraci već su napravljeni:
usvojena je državna regionalna strategija, formirane su odgovorne institucije (Savet,
Ministarstvo, Nacionalna agencija za regionalni razvoj), usvojen je, po prvi put bazični
Zakon o regionalnom razvoju Srbije (jula 2009). Sva dosadašnja iskustva, kao i postojeće
tendencije u regionalnom razvoju, ukazuju da su teritorijalne deformacije regionalnog
razvoja posledica ne samo defekata primenjivane politike regionalnog razvoja, nego pr-
venstveno, nedostataka sistemskih i institucionalnih regulativnih mehanizama.
1. REGIONALNO-DEMOGRAFSKA NERAVNOTEŽA
Demografske neravnoteže, pored regionalne, imaju i svoju makroekonomsku dimenziju,
jer ljudski kapital predstavlja investiciju koja ima potencijal da donosi dugoročni prihod
i eksponencijalni rast.
116 Obimna teorijska rasprava o ravnoteži sektorskog i regionalnog pristupa sedamdesetih i osamdesetih godina nija dala nikakve praktične rezultate (videti sve radove K. Mihalovića).
117 J.Robinson naročito apostro" ra A. Smitha (Economic Philosophy, Chicago, 1962), jer „slobodna tržišna utakmica neminovno vodi polarizaciji, odnosno pojavi nerazvijenih područja“.
264
Postkrizni model ekonomskog rasta i razvoja Srbije 2011-2020.
Većina država Jugoistočne Evrope suočena je sa demografskim problemima. Populaciona
regresija u Srbiji se, naročito u poslednje dve decenije, manifestuje u vidu smanjenja
ukupnog broja stanovnika, pada nataliteta, porasta nivoa mortaliteta, pražnjenja rural-
nih područja, kao i izrazitog demografskog starenja stanovništva. Prirodni priraštaj je
konstantno negativan, najniži u okruženju, stanovništvo je među najstarijim u Evropi,
očekivano trajanje života i stopa smrtnosti odojčadi su znatno ispod evropskog prose-
ka. Procene govore da će u Srbiji (bez AP KiM) 2020. godine živeti oko sedam miliona
stanovnika.
Tabela 1. Demografski trendovi u okruženju 2008.
DržavaStopa prirodnog
priraštaja (‰)Prosečna starost
stanovništvaStopa smrtnosti
odojčadi (‰)
Procena stanovništva do
2020. (u hilj.)
Srbija* -4,6 41,1 6,7 7.040**
Bugarska -4,3 41,4 8,6 7.188
Rumunija -1,8 37.7 11,0 20.834
Hrvatska -1,9 41,0 4,5 4.318
Mađarska -3,1 39,4 5,6 9.893
Albanija 5,9 31,7 6,0 3.338
Makedonija 2,3 32,3 9,7 2.025
* bez demografskih podataka za AP KiM.**donja granica optimističkog scenarija
Izvor: Eurostat, UN Statistics Division, UNICEF,UNECE, nacionalne statistike
Regionalni razvoj Srbije karakterišu dinamični migracioni tokovi. Dok su u prethodnoj
deceniji dominirale spoljne migracije, prvenstveno one prisilne, početkom tranzicionog
perioda 2000-ih učešće izbeglica u ukupnom broju migranata je postalo marginalno.
Demografske procene ukazuju da je sredinom 2008. godine nastavljen trend smanjenja
broja stanovnika u Srbiji, posebno u nekim regionima, najviše u Istočnoj Srbiji (Borska
oblast -8,3%, Zaječarska -8,2%), dok je sa druge strane došlo do povećanja broja stanov-
nika (Beogradska oblast 2,9%, Raška 2,5%).
Karakteristično je da se više od polovine opština u Srbiji nalazi u demografskoj regresiji,
a 19 opština se nalaze u stadijumu izuzetne demografske ugroženosti (pad veći od -10%).
Prostorno-demografska asimetričnost je sve izraženija: skoro trećina populacije koncen-
trisana je na svega 20% teritorije, odnosno u užim urbanim regionima. Najveću koncen-
traciju stanovništva beleži Beogradska oblast (22,1% stanovništva), zatim Južnobačka
(8,2%) i Nišavska (5,1%), dok najmanje učešće u populaciji imaju Toplička i Pirotska (po
1,3%). Dominantnost srpske prestonice najbolje ilustruje vrednost indeksa urbane pri-
marnosti od 5,01 (odnos broja stanovnika Beograda i Novog Sada). Nesklad između sta-
novništva vodećeg i ostalih gradskih naselja ukazuje da Srbija nema pravilno i ravnomer-
no razvijen urbani sistem, kao i da tokovi urbanizacije nisu planirano usmeravani.
265
Regionalni aspekti novog modela rasta i razvoja
Gra= kon 1. Trend regionalne populacione regresije
Srbija u celini pripada tipu D - demografski ugroženo područje (vrednost Indeksa od
69,8), koji karakteriše izrazita depopulacija, slabi demografski resursi i zaostajanje, a što
se, pre svega, odnosi na nerazvijeno i prigranično područje. Regionalna analiza Indeksa
demografskih resursa ukazuje da 73 opštine pripadaju grupaciji krajnje, a 37 grupaciji de-
mografski već ugroženog područja. Tipu A - demografski izrazito progresivno područje,
ne pripada nijedna oblast (najbliže vrednosti ima Raška). Makroekonomske posledice
demografskog starenja područja Srbije (125 opština pripada grupi C, D i E) ogleda se u
niskoj privrednoj aktivnosti i nivou razvijenosti (merena BDV), čak 62 opštine je (2008)
ostvarilo ispod 30% prosečne BDV Republike. Međutim, i područja koja spadaju u grupe
demografski stabilnog i progresivnog područja ne uspevaju da obezbede viši ekonom-
ski efekat, jer opštine Novi Pazar, Tutin, Sjenica, Prijepolje, Bujanovac i Preševo ostvaruju
svega od 5% do 23% BDV proseka Srbije. Balans između obima i strukture populacije,
obrazovnog nivoa i vitalnosti jedino je ostvaren u gradovima (Beograd, Novi Sad, Niš,
Kragujevac, Vranje, Pančevo) gde su tržišta rada * eksibilna, kvali" kaciona struktura i kon-
centracija stanovništva mogu obezbediti adekvatnu ponudu radne snage kao odgovor
na dinimiku i razvoj sektora privrede i usluga.
Demografski indikatori iniciraju zaključak da regionalna razvojna politika mora da u stra-
teškim odlukama apostro" ra mere kojima se određuje budući demografski potencijal
Srbije u celini, a posebno njenih već sada ugroženih područja. Srbija kao i druge zemlje
koje se suočavaju sa sličnim problemima, očekuje nedostatak mlađe, radno sposobne
radne snage, što već sada, a posebno u budućnosti, zahteva matricu različitih mera ko-
jima se otklanjaju demografski nedostaci, koji se u sadašnjem trenutku izražavaju kroz
nezaposlenost, a dugoročno kroz problem penzionog osiguranja. Usled očekivanog
266
Postkrizni model ekonomskog rasta i razvoja Srbije 2011-2020.
negativnog trenda demografskih kretanja u Srbiji (i posebno već ugroženih područja),
rešenja evropskih zemalja u ovom segmentu su raznovrsna, kao na primer:
• veće angažovanje demografskih „rezervi“ (pre svega žena i „mladih penzionera“)
koje su danas još uvek neiskorišćene;
• uvođenje * eksibilnosti u pogledu starosne dobi potrebne za odlazak u penziju;
• pojačana (i)migracija (naročito mlađe radne snage).
2. REGIONALNI EFEKTI TRANZICIONOG PERIODA
I pored dinamičnog tranzicionog privrednog rasta (2001-2008) od 5,4%, regionalnu privrednu
aktivnost karakteriše izrazita neravnomernost. Regionalnu dimenzija tranzicionog perioda je
obeležio proces urušavanja velikih provrednih sistema na regionalnom nivou, permanentni
visoki gubici i skromni izvozni rezultati.
Asimetričnosti su u velikoj meri rezultat regionalnih speci" čnosti, naročito strukture re-
gionalnih privreda koje utiču na lakše ili teže prilagođavanje tekućim privrednim i druš-
tvenim promenama. Osim tekućeg prilagođavanja, nisu ostvarene dublje ekonomske
promene u regionalnim strukturama.
Regionalni efekti transformacije društvene svojine posledica su različitih startnih pri-
vrednih struktura. Generalno, privatizovana preduzeća ostvarila su pozitivne rezul-
tate poslovanja (povećanje stalne imovine, prihoda i dobiti), ali su njihovi ukupni
tranzicioni efekti na rezultate privrede skromni.
Knjigovodstveno, privatizovana preduzeća su smanjila svoje učešće u stalnoj imovini
(6,3%), kapitalu (5,6%) i prihodu (5,5%), a za samo 3,3% su povećala svoje učešće u do-
biti privrede. Tako, od ukupno privatizovanih 2.405 preduzeća (2002-2009) sa područja
Beogradske (584) i Južnobačke oblasti (269) je čak 35,5%. Osnovni pozitivni efekti pri-
vatizacije ogledaju se u smanjenom učešću u ukupnim obavezama (sa 21,3% na 14,4%),
gubitku (sa 23,6% na 11,4%) i kumuliranom gubitku (sa 20,8% na 11,6%), odnosno, pove-
ćanim učešćem u ostvarenoj neto dobiti (sa 15,0% na 18,3%) ukupne privrede. Međutim,
njihovo poslovanje opterećeno je i dalje visokom zaduženošću (ukupne obaveze su po-
većane za 64,4%) i gubicima (povećanje za 25,8%), koje se odrazilo na smanjenje vredno-
sti kapitala. Kapital privatizovanih preduzeća beleži smanjenje (za 8,3%), usled visokog
učešća kumuliranih gubitaka (27,6% vrednosti kapitala) i ukupnih obaveza (prevazilaze
vrednost kapitala za 25,4%).
Regionalne asimetričnosti u Srbiji su u direktnoj zavisnosti od ekonomske razvijenosti.
Privreda Srbije je jednodimenzionalno koncentrisana na područje velikih centara, koji
imaju izrazitu privlačnost u odnosu na ruralno područje, kako za domaće, tako i za stra-
ne vlasnike kapitala. Ekonomsku koncentraciju u Beogradskoj i Južnobačkoj oblasti
267
Regionalni aspekti novog modela rasta i razvoja
najočitije prikazuje kretanje novostvorene vrednosti i zarada. S druge strane eko-
nomska nerazvijenost obuhvata sve veći prostor Republike. Tako nerazvijena područja
Jablaničke, Pčinjske, Raške, Rasinske, Nišavske i Topličke oblasti beleže konstantno izra-
zito visoke stope nezaposlenosti u tranzicionom periodu (iznad 40%), praćenu i ekstre-
mno visokom stopom demografskog pražnjenja.
Tabela 3. Regionalni efekti privatizacije 2002-2008. (stope rasta/pada)
OBLASTI Broj preduzeća Zaposlenost Kapital Prihod Dobit Gubitak
Borska 33 -40,7 -61,8 204,7 2936,6 -35,0
Braničevska 62 -43,4 5,0 61,9 -46,9 -17,1
Beogradska 584 -47,3 13,2 70,4 727,3 9,3
Zaječarska 44 -51,8 -37,4 46,0 -45,1 444,0
Zapadnobačka 96 -47,9 5,5 52,5 96,1 171,1
Zlatiborska 98 -46,1 -1,6 96,9 1377,7 -13,9
Jablanička 57 -64,8 -45,9 6,7 -38,6 -16,4
Južnobanatska 119 -41,9 24,6 46,2 166,5 197,7
Južnobačka 269 -43,3 12,8 57,5 678,9 -3,0
Kolubarska 57 -47,6 -30,0 59,9 829,8 21,2
Mačvanska 76 -50,6 17,3 77,9 808,9 -25,8
Moravička 78 -59,7 -10,5 37,0 129,0 -48,0
Nišavska 113 -42,1 -43,7 57,4 501,6 26,1
Pirotska 24 -49,7 -69,9 17,7 10428,6 -72,6
Podunavska 43 -32,9 -57,7 302,1 4854,7 30,2
Pomoravska 57 -73,4 -28,8 70,7 1558,1 -30,4
Pčinjska 41 -28,8 -45,5 68,1 52,8 422,4
Rasinska 51 -40,5 40,4 111,7 1765,9 -37,8
Raška 59 -37,9 -19,1 48,1 221,9 -5,8
Severnobanatska 98 -46,0 -22,1 50,0 45,0 101,7
Severnobačka 100 -33,9 -16,8 46,8 234,9 345,3
Srednjobanatska 91 -48,2 10,2 35,4 1701,2 -33,7
Sremska 84 -44,4 -27,5 47,6 247,1 55,4
Toplička 17 -67,4 -56,7 -13,3 102,9 71,2
Šumadijska 54 -42,4 -44,0 58,0 153,6 13,6
UKUPNO 2.405 -46,5 -8,3 72,3 398,9 25,8
Negativan � nansijski rezultat iskazalo je čak 18 oblasti. Međutim, i unutar oblasti po-
stoje razlike u poslovnoj e" kasnosti lokalnih preduzeća; tako na primer, samo opština
Lajkovac ostvaruje veći gubitak nego ostale četiri opštine kolubarske oblasti koje ostva-
ruju dobitak.
269
Regionalni aspekti novog modela rasta i razvoja
• Regioni sa zanemarljivim učešćem u broju novoformiranih preduzeća: Toplička
(0,47%), Pirotska (0,69), Zaječarska (0,79) i Borska obalst (0,80%).
• Unutarregionalna ekonomska asimetrija najočitija je u broju preduzeća, i to u naj-
razvijenijoj i najnerazvijenijoj oblasti (Južnobačka i Jablanička): u Novom Sadu ima
112 puta više preduzeća nego u Titelu, a u Leskovcu 97 puta više nego u Crnoj Travi.
• Najveće ukupne stope zaposlenosti ostvarili su Beogradska (39,2%), Južnobačka
(36,0%) i Severnobačka oblast (27,7%). Dominantno je učešće Beogradske oblasti u
ukupnom broju zaposlenih u privredi Srbije od 31,4%, slede Južnobačka (10,8%), Ni-
šavska (4,9%), Šumadijska (3,4%) i Južnobanatska (3,6%). Ostale oblasti su prosečno
participirale sa 3%.
• Regionalna analiza imovine i kapitala upućuje na zaključak da, sem Beogradske, Juž-
nobačke, Borske, Južno-banatske i Zlatiborske oblasti, ostale oblasti su raspolagale
sa manje od 2% imovine i kapitala Republike.
• Beogradska i Južnobačka oblast učestvuju sa 2/3 ukupnog republičkog prihoda i do-
biti i više od 2/3 kapitala.
Tabela 4. Regionalna ekonomska koncentracija 2008.
OBLASTI Broj preduzeća Zaposlenost Prihod Dobit Gubitak Kapital
Beogradska 41.0 31.4 49.0 52.0 53.0 56.0
Južnobačka 11.2 10.8 16.6 14.0 7.4 12.5
Ukupno 52.2 42.2 65.6 66.0 60.4 68.5
Regionalne privrede nisu dovoljno restruktuirane za visoke zahteve konkurentskih ino-
tržišta. Polovina izvoza Srbije koncentrisana je u tri okruga, dok okruzi sa nerazvijenim
opštinama skoro simbolično utiču na izvozne i uvozne rezultate srpske privrede.
Izvozna aktivnost nacionalne privrede najbolje odražava njen konkurentski potencijal.
Kada se analizira regionalna konkurentnost onda se razmatra sposobnost regiona da
privuče, ubrza i podrži privrednu aktivnost tako da privreda tog regiona ima dinamičan
privredni rast. Kako je ravnomerniji regionalni privredni razvoj cilj, a podizanje njihove
konkurentnosti strateško opredeljenje Srbije, prioritet regionalne politike u izvoznom
segmentu je podsticanje dinamičnog razvoja regiona povećanjem njihove konkuren-
tnosti i izvozne orijentacije.
Iako spoljnotrgovinska aktivnost u tranzicionom periodu beleži dinamičan rast, što je
uticalo na nivo koe" cijenta otvorenosti ekonomije (u 2008. godini 80% u odnosu na 21%
u 2001.), Srbija konstantno beleži rast spoljno-trgovinskog de" cita. Činioci su: nepovolj-
na izvozna struktura (dominiraju radno i resursno intenzivni proizvodi) i dinamičan uvoz
energetskih sirovina i tehnološki intenzivnih proizvoda. Oblasti sa najvećim brojem pre-
duzeća i učešćem u prihodu privrede Srbije su one oblasti koje najviše doprinose srpskim
271
Regionalni aspekti novog modela rasta i razvoja
održavanja postojećih kapaciteta (54,2%). Učešće aktivnih investicija, odnosno ulaganje
u nove kapacitete, iznosi 45,8%, što je nedovoljno za značajnije podizanje konkurentno-
sti privrede. Najveće učešće u novim kapacitetima beleži razvijena Južnobačka oblast
(62,2%), dok visoko učešće investicija u modernizaciju i održavanje (preko 50% od uku-
pnih investicija) ima 18 oblasti u Srbiji, među kojima su i sve nerazvijene oblasti (Borska,
Pčinjska, Rasinska, Jablanička i drugi).
Razvijene oblasti (Beogradska i Južnobačka) kontinuirano imaju učešće u ukupnim
investicijama veće od 50%, što govori o atraktivnosti regionalnih ambijenata za nove
investicije.
II. STEPEN RAZVIJENOSTI I PODRUČJA SA POSEBNIM RAZVOJNIM PROBLEMIMA
1. STEPEN REGIONALNIH DISPROPORCIJA
Zakonom o regionalnom razvoju Srbije (juli 2009. i izmene u maju 2010) po prvi put u
Srbiji su utvrđeni statistički regioni NSTJ-2 nivo118, u svrhu planiranja i sprovođenja regio-
nalne politike Srbije i korišćenja sredstava EU fondova.
Analiza različitih pojedinačnih i sintetizovanih indikatora za merenje regionalnih dispari-
teta ima za cilj da pruži integralnu sliku ukupnog stanja razvijenosti regiona, a posebno u
kontekstu razvoja sektorskih politika na nivou regiona. Izrazita teritorijalna neravnomer-
nost predstavlja osnovno obeležje regionalnog razvoja Srbije. Iznijansiran socio-demo-
grafski i ekonomsko-funkcionalni razvoj prisutan je na nekoliko nivoa (a) koncentracija
ekonomskih aktivnosti u Beogradu i Novom Sadu, (b) sve veće nerazvijeno područje i (c)
polarizacija između razvijenog centra i nedovoljno razvijene periferije.
Nekoliko nalaza relevantnih za projekciju regionalnih parametara do 2020. godine.
Tranzicionu zakonitost povećanja regionalnih razlika najbolje ilustruje regionalno kre-
tanje bruto dodate vrednosti. Koe" cijent varijacije BDV po stanovniku pokazuje perma-
nentan rast regionalnih razlika u periodu 2004-2008, odnosno, porast prosečnog odstu-
panja BDV po stanovniku na regionalnom nivou od proseka Srbije. Drugi nalaz se odnosi
na unutar-sektorsku strukturu BDV u kojoj se vrši dodatna diferencijacija zastupljenosti
regiona u privrednoj aktivnosti Srbije. Naime, Beogradski i region Vojvodine učestvuju sa
64% u BDV industrije Srbije.
118 NSTJ - nomenklatura statističkih teritorijalnih jedinica u skladu sa standardima Eurostat-a.
273
Regionalni aspekti novog modela rasta i razvoja
Teritorijalni raspored BDV prerađivačke industrije pokazuje da se najviše stvara u regionu
Vojvodine i to u sektoru prehrambene industrije (45%) i Beogradu (29%). Koncentracija
stvaranja BDV drvne industrije (55,4%) u regionu Beograda, proizlazi iz izuzetno razvi-
jene izdavačke i štamparske delatnosti. Istočni region se izdvaja po stvaranju BDV u
metalskoj industriji (27,2% u metalskom kompleksu Srbije); dok je u Zapadnom regionu
najzastupljeniji sektor tekstila, kože i obuće. Hemijska industrija Srbije najrazvijenija je
u Vojvodini gde se stvara 35% vrednosti BDV ovog sektora, zatim u regionu Beograda
(25%) i Šumadije (16%). Elektro i saobraćajni kompleksi čak 47% BDV u dinarima ostva-
ruju u Beogradu, a 26% u Vojvodini. Ovakav raspored industrije navodi na zaključak da
su primarna proizvodnja i industrijski kapaciteti nižeg tehnološkog nivoa zastupljeniji
u nerazvijenijim regionima, dok su visoko tehnološki i investiciono intenzivni sektori i
kompleksi zastupljeniji u privredno jačim područjima Srbije.
Tabela 7. Struktura BDV po sektorima regiona 2008.
Vojvodina Beogradski Zapadni Istočni Šumadija Južni KiM
PRIVREDA REGIONA 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0
Poljoprivreda 9,7 1,8 1,8 2,4 2,0 0,9 1,5
Industrija 53,4 26,6 58,2 70,2 58,5 61,2 83,0
vađenje rude i kamena 9,9 3,2 2,1 4,9 1,6 0,1 46,0
proizvodnja el. energije, gasa, vode 4,5 5,7 7,5 21,4 12,3 9,4 35,3
prerađivačka industrija 39,0 17,7 48,6 43,9 44,6 51,7 1,6
Građevinarstvo 6,9 9,7 13,4 6,6 9,4 8,7 4,1
Usluge 30,0 61,8 26,6 20,8 30,1 29,2 11,4
trgovina 15,5 22,5 15,6 11,7 17,1 14,0 2,7
saobraćaj, skladištenje i veze 5,3 21,4 4,3 3,5 5,9 5,9 2,0
ostalo 9,2 17,9 6,7 5,6 7,1 9,3 6,7
Izvor: RZR
Tabela 8. Regionalne razlike
NSTJ BDV/st Zarade/st Stopa nezaposlenostiDemografsko
pražnjenje 1971-2008 (%)
NSTJ-2
(5 regiona)
6:1
Beograd:Južna i Istočna Srbija
4:1
Beograd:Šumadija i Zapadna Srbija
3:1
Južna i Istočna Srbija:Beograd
NSTJ-3
(oblasti-okruzi)
16:1
Beograd:Toplički
4:1
Beograd: Jablanički
4:1
Jablanički:Beograd
/-28,5/:/+32/
Pirotski:Beograd
NSTJ-4
(opštine)-
12:1
Novi Sad:Opovo
4:1
Lebane:Petrovac
/-81,6/:/+31/
Crna Trava:Preševo
274
Postkrizni model ekonomskog rasta i razvoja Srbije 2011-2020.
Tranzicioni trendovi odrazili su se i na koncentraciju velikih industrijskih sistema, u koji-
ma radi preko 1000 zaposlenih. Od ukupno 55 preduzeća (2008), lociranih u 29 gradova,
pretežno su zastupljena u Beogradskom regionu (13), po 10 preduzeća radi u regionu
Vojvodine, Šumadije i Istočnom regionu, u Zapadnom regionu četiri preduzeća, dok u
Južnom i regionu Kosova i Metohije posluje po tri preduzeća.
2. PODRUČJA SA POSEBNIM RAZVOJNIM PROBLEMIMA
Težina regionalnih disproporcija diferencira tri grupe područja sa posebnim razvojnim pro-
blemima: (a) nerazvijeno područje (NRP), (b) devastirano područje i (c) područje srpskih za-
jednica na KiM.
Nerazvijeno područje. Tradicionalno nerazvijeno područje obuhvata decenijski nera-
zvijene opštine, karakteristične po izuzetno oskudnim infrastrukturnim, materijalnim,
privrednim i kadrovskim resursima. Nerazvijeno područje je decenijama (od 1971. do
2000.) obuhvatalo tridesetak opština, kojima se za osam godina pridružilo još desetak
opština, tako da danas možemo govoriti o oko 40 opština koje imaju klasične atribute
nerazvijenosti.
Tabela 9. Nerazvijeno područje (NRP) 2008.
Opšti podaci 2008. Zaposlenost Nezaposlenost
Broj stanovnika
Površina km2
Stopa demograf-skog pražnjenja
broj stopaNivo
RS=100broj stopa
Nivo RS=100
ukupno 821.981 19.803 -7,0 126.560 15,4 56,6 122.853 49,3 184,6
% u RS 11,2 22,4 / 6,3 / / 16,9 / /
Privreda – indikatori poslovanja u 2008.
Broj zapo-slenih
Broj preduzeća
Stalna imovina
KapitalUkupan prihod
Dobit Gubitak BDV
% u RS 4,1 4,5 1,9 1,9 2,1 1,4 3,2 1,8
Izvor:RZR
Devastirano područje. Kao posledica ekonomske distorzije devedesetih godina, proce-
sa transformacije privrede u tržišnu privredu i tranzicionog ekonomskog prilagođavanja,
pored tradicionalno nerazvijenih, stvarana je nova grupa opština sa posebnim razvojnim
problemima – tzv. devastirano područje. Radi se o nekadašnjim industrijskim centrima,
koji su bili nosioci regionalnog privrednog razvoja. Devastirano područje obuhvata 20
industrijskih gradova koji su u odnosu na devedesete izgubili više od 40% poslovnog
prihoda i više od 50% zaposlenih iz prerađivačke industrije.
Na devastiranom području, najviše su pogođeni dominantni sektori privrede (proizvod-
nja saobraćajnih sredstava, metalni kompleks, rudarstvo, tekstilna industrija), koji su an-
275
Regionalni aspekti novog modela rasta i razvoja
gažovali veliki broj radno-sposobnog stanovništva. Prisutni problemi nastali su iz slabe
iskorišćenosti kapaciteta i niske konkurentnosti industrijskih proizvoda, tehnološkog za-
ostajanja većine kapaciteta, nagomilanih gubitaka, kao i viška radne snage.
Tabela 10. Devastirano područje 2008.
Opšti podaci Zaposlenost Nezaposlenost
Broj stanovni-ka 2008.
Površina km2
Stopa demograf-skog pražnjenja
broj stopaNivo
RS=100broj Stopa
Nivo RS=100
ukupno 1.444.452 16.647 4,0 334.115 23,1 85,0 184.835 35,6 133,5
% u RS 12,6 19,8 / 7,4 / / 18,4 / /
Privreda - indikatori poslovanja u 2008.
ukupnoBroj zaposle
nihBroj
preduzećaStalna
imovinaKapital
Ukupan prihod
Dobit Gubitak BDV
% u RS 15,0 12,6 8,3 8,4 9,0 6,9 14,1 9,6
Srpske zajednice u AP Kosovo i Metohija. Područje visokog rizika, koje se ogleda u
izuzetno osetljivoj političkoj i bezbednosnoj situaciji, opredeljujuće deluje na sve eko-
nomske i društvene tokove na području srpskih zajednica na AP Kosovo i Metohija. Opšta
analiza stanja na ovom području ogleda se u razorenoj privredi, rekordnoj stopi nezapo-
slenosti, visokoj zavisnosti od strane pomoći, niskom nivou stranih investicija, dubokoj
socijalnoj krizi i konstantnom narušavanju osnovnih životnih i privrednih uslova (ener-
getska snabdevenost pre svega).
Srpske zajednice na Kosovu i Metohiji obuhvataju oko 250 naseljenih mesta u kojima živi
oko 130.000 stanovnika. Ekonomski osiromašeno stanovništvo, bez zaposlenja, dodatno
je suočeno sa čestim etničkim kon* iktima, visokom stopom nezaposlenosti, lošim soci-
jalnim statusom, niskim kvalitetom obrazovanja, neodrživim infrastrukturnim i komunal-
nim uslovima i nedostatkom ekonomskog prosperiteta.
III PROBLEMI I RIZICI REGIONALNOG RAZVOJA SRBIJE DO 2020.
Problemi i rizici regionalnog razvoja Srbije do 2020. mogu se diferencirati u dve velike
grupe: (a) globalni (eksterni), i (b) unutrašnji (interni).
A. GLOBALNI RIZICI
Globalni trendovi poput globalizacije, kontinuiranih regionalnih razlika, urbanizacije,
klimatskih promena i energetske zavisnosti u velikoj meri mogu da odrede i konačne
efekte kohezione politike EU kao i nacionalnih politika na regionalni razvoj.
276
Postkrizni model ekonomskog rasta i razvoja Srbije 2011-2020.
• Regioni sa nižom produktivnošću, stepenom inovativnosti i obrazovanosti
radne snage, a koji i dalje svoje ekonomiju baziraju na proizvodnji robe i usluga
sa niskom dodatnom vrednošću, osetiće najveće potrese globalizacije.
• Usled posledica svetske ekonomske krize, ekonomije se skupljaju i ulaze u recesiju,
nezaposlenost se povećava a privredni rast se smanjuje. Ovaj trend će se u mnogim
aspektima odraziti na efekte regionalnih politika širom sveta i vrlo je verovatno, da
će usled smanjenog priliva kapitala, jaz između razvijenih i nerazvijenih biti po-
većan.
Do 2007, u EU nezaposlenost se smanjivala i razlike između regiona sa aspekta neza-
poslenosti su se zaista smanjivale. Od 2007, kao posledica globalne krize, zabeležen
je ogroman rast nezaposlenosti u Španiji, Irskoj, Estoniji, Letoniji i Litvaniji i očekuje
se da će do kraja 2010. dostići između 11% i 17%, skoro duplo više nego što je bio u
2007. Takođe, očekuje se da će ove zemlje iskusiti ne samo gubitak radnih mesta već
i pad privrednog rasta, čime će se završiti njihov trend dugog i održivog rasta. Bila
su tačna predviđanja ekonomista da će recesija posebno jako udariti " nansijski, gra-
đevinski i automobilski sektor EU, što će zahtevati ozbiljna restruktuiranja privrede u
narednom periodu.
• Svetska kriza se negativno odražava i na javne investicije u infrastrukturu. Do sada
su regionalne vlasti u proseku bile zadužene za infrastrukturna ulaganja u visini od
70% u odnosu na ulaganja države. Međutim, usled pada budžetskih prihoda, i ne-
dostatka sredstava očekuje se da će doći do znatnog smanjenog obima investicija u
ovoj oblasti.
• Studije pokazuju da je konvergentnost, tamo gde taj trend postoji, dug i spor proces.
Uprkos značajnim ulaganjima u postizanje konvergentnosti, i dalje postoje razlike u
primanjima u većini OECD zemalja. U oko polovini zemalja OECDa, više od 40% BDP
se proizvodi u tek 10% zemalja.
• Česta zabluda je da će rast BDP-a dovesti i do smanjenja regionalnih razlika. Naprotiv,
praksa je često upravo pokazala suprotno: privredni rast je tek u nekim zemljama zai-
sta rezultirao u smanjenju regionalnih razlika, dok ih je u većini drugih zemalja pove-
ćao. U zemljama poput Španije, Koreje ili Austrije gde je konvergentnost postignuta
usled razvoja nerazvijenih regiona rast je bio znatno brži nego u zemljama koje su
regionalne razlike smanjile usled slabijeg rasta bogatijih regiona (primeri Nemačke,
Italije, Belgije, Holandije).
• Ipak, najveću šansu za postizanje konvergentnosti imaju upravo zemlje EU. Primera
radi, razlike u primanjima između država u SAD dostižu čak odnos 1:5 (razlika izme-
đu bogatog Vašington D.C. i najsiromašnije države u SAD Misisipi). U Turskoj, razlika
između regiona Kočaeli i Agrije je takođe više nego petostruka, dok je u Meksiku
razlika između glavnog grada Meksiko Sitija i najsiromašnije zemlje na jugu Čiapas
više od šest puta. Sa druge strane, u zemljama EU, razlika između najbogatije i najsi-
romašnije regije je oko 1:2.
277
Regionalni aspekti novog modela rasta i razvoja
B. UNUTRAŠNJI RIZICI
Analiza regionalnih neravnomernosti ukazala je da su ključni činioci regionalne pola-
rizacije Srbije i dalje: (a) kontinuirano nepovoljni demografski trendovi; (b) visoka
regionalna nezaposlenost, (v) permanentna devastacija industrijskog kompleksa,
(g) infrastrukturna neizgrađenost (d) nezaokružen i nefunkcionalan institucional-
ni okvir.
Iskustva drugih zemalja EU pokazala su da je dobre rezultate moguće ostvariti samo uko-
liko regionalne politike država obezbede postoje sledećih sedam preduslova:
• Politička podrška. Pre svega, neophodna je kontinuirana, jasna i nedvosmislena po-
litička podrška unutar zemlje ovom procesu. Takva podrška se ogleda u tome da se
redovno odvajaju značajna sredstva za regionalni razvoj, da sve mere Vlade u sebi sa-
drže princip regionalne redistribucije i princip podsticanja konkurentnosti i da se za-
koni koji se tiču regionalnog razvoja primenjuju. Regionalna politika nije samo skup
nepovezanih politika koje imaju teritorijalnu dimenziju - ona zahteva multisektorski
pristup i koordinaciju svih politika i nivoa vlasti. Kratoročni i brzo vidljivi efekti koji
imaju za svrhu puko sticanje političkih poena, daju samo prividan efekat Potemkino-
vih sela, dok se strukturni problemi i regionalne razlike uvećavaju.
• Fleksibilnost i inovativnost kako bi se mere i instrumenti regionalne politike prila-
godili novim tendencijama, svetskim krizama i globalnim kretanjima. Globalizacija
je povećala pritisak na regione da iskoriste svoje komparativne prednosti. Kako bi
ovo postigli, regioni moraju da uspostave inovativne sisteme koji će proizvesti visoko
kvalitetne proizvode i usluge.
• Makroekonomska stabilnost, stabilnost cena i zdrava " skalna politika stimulišu
investicije, povećavaju produktivnost i otvaranje novih radnih mesta u regionima.
• Jake institucije. Kvalitetni i e" kasni administrativni kapaciteti na svim nivoima, ja-
čanje institucija i ljudskih resursa pokazali su se kao conditio sine qua non pravog ra-
zvoja. Potencijal za privredni rast uslovljen je kvalitetom državne uprave. Smanjenje
administritivnih barijera, smanjenje korupcije i povećanje kvaliteta osnovnih usluga
neophodne su reforme za razvoj.
• Stručnost i analitičko-statistička osnova Neophodna je dobro dizajnirana politika
regionalnog razvoja. Investicije u infrastrukturu i ljude moraju biti fokusirane, dobro
osmišljene i kreirane na osnovu komparativnih prednosti regiona, kako bi postigli
maksimalan efekat. Stoga, neophodne su dobre analize, studije i tačni i relevantni
statistički podaci. U odsustvu istih, kreatori politika mogu napraviti pogrešne pro-
cene o vrstama podrške određenim regionima i dovesti čak i do suprotnih efekata.
Na primer, jedan od loših primera regionalne politike u Nemačkoj bilo je davanje
podsticaja za pokretanje ICT " rmi u ruralnim područjima Bavarske, što je konačno
dovelo do odliva ovih " rmi iz ruralnih područja i preseljenja u veće gradove kada
su one dovoljno napredovale. Drugi primer loše osmišljene politike jeste tamo gde
278
Postkrizni model ekonomskog rasta i razvoja Srbije 2011-2020.
su davane velike subvencije za privlačenje SDI ili za izgradnju naučno-istraživačkih
centara u Newcastlu u Engleskoj, mestu koje nikada nije imalo veliko iskustvo u ovim
oblastima niti razvijen preduzetnički duh. Politika regionalnog razvoja mora da bude
dizajnirana tako da odgovara potrebama regiona.
• Partnerstvo. Tradicionalne podele na bottom-up i top-down razvojne politike su
prevaziđene; e" kasna regionalna politika sve više je orijentisana ka principu dobrog
upravljanja sa više nivoa vlasti, gde svaki nivo vlasti doprinosi kreiranju i sprovođenju
regionalne politike u okviru svojih nadležnosti. Ovakav pristup je neophodan ukoliko
se želi postići efektivnost mera za razvoj infrastrukture, podizanje ljudskih kapaciteta
i unapređenje pozitivne poslovne klime. E" kasna regionalna politika podrazumeva
dobro dizajniran spoj između nacionalnih prioriteta i regionalnih potreba.
• „Prava mera“ decentralizacije. Iako je prisutan trend decentralizacije u razvijenim
državama, udeo regionalnih rashoda u ukupnim rashodima države porastao je sa
31% 1995. godine na 33% u 2005, kao posledica prenošenja novih nadležnosti re-
gionalnom nivou. Postoji pozitivna korelacija između političke decentralizacije i e" -
kasnosti u bogatim zemljama, ali je efekat slab ili čak i negativan kada su u pitanju
decentralizacija i nerazvijene zemlje.
IV CILJEVI, STRATEŠKI PRAVCI REGIONALNOG RAZVOJA SRBIJE
Održiv razvoj. Povećanje životnog standarda današnjih generacija je prihvatljivo, ako se
jačaju izvori blagostanja i unapređuju činioci razvoja, što za uzvrat povećava potencijal
razvoja budućih generacija. Održivi razvoj treba da rezultira u dugoročno balansiranom
razvoju sve tri komponente blagostanja (ekonomske, socijalne i ekološke).
Podizanje regionalne konkurentnosti. Ključni razvojni cilj Srbije jeste - veće blago-
stanje stanovništva. Za ostvarivanje tog cilja Srbija strategiju privrednog razvoja mora
prvenstveno da usmeri na podizanje regionalne konkurentnosti, smanjenje nezaposle-
nosti i siromaštva.
Smanjenje regionalnih neravnomernosti i siromaštva. Regionalne disproporcije se
kontinuirano povećavaju. Ostvarivanje ovog cilja je izuzetno važno, imajući u vidu da
nije završen proces tranzicije. Osim toga, kolaps pojedinih privrednih sistema i proces
tranzicije uticali su da se parametri nerazvijenosti još više prodube na tradicionalno ne-
razvijenom Jugu Srbije, području Starog Rasa i području srpskih zajednica na Kosovu i
Metohiji, kao i da se, nekada razvijena industrijska područja Srbije, danas nalaze u jako
teškoj ekonomskoj i socijalnoj situaciji.
Zaustavljanje negativnih demografskih trendova. Depopulacija (intenzivan proces
demografskog pražnjenja zahvatio je 79 opština), migracioni tokovi, negativan prirod-
279
Regionalni aspekti novog modela rasta i razvoja
ni priraštaj, demografsko starenje, smrtnost odojčadi (skoro dvostruko više od proseka
zemalja EU), očekivano trajanje života (čak šest godina manje od EU-15) predstavljaju izu-
zetno velike demografske i razvojne probleme.
Nastavak procesa decentralizacije i izgradnja institucionalne regionalne infrastruk-
ture. Tranzicionim reformama poboljšan je položaj jedinica lokalne samouprave, ali je i
dalje prisutan visok stepen centralizacije. Neophodno je postepeno sistemski jačati eko-
nomsku poziciju opština i gradova. Nakon Strategije regionalnog razvoja Srbije i Zakona
o regionalnom razvoju Srbije postavljeni su institucionalni temelj regionalnog razvoja,
ali - neophodno je doneti čitav niz institucionalnih rešenja: (a) brojne podzakonske akte,
(b) izvršiti ekonomsku regionalizaciju područja (NUTS-2 i NUTS-3) u funkciji pristupa fon-
dovima EU, (c) formirati institucije koje su odgovorne za ostvarenje strategije, (d) usagla-
siti statistički monitoring sa standardima Evropske unije.
V MOGUĆI INTEGRACIONI EFEKTI NA REGIONALNI RAZVOJ119
Primarni razlog evropske regionalne politike je ekonomskog karaktera: jedino preko re-
gionalne politike EU može e� kasno da utiče na regionalne socio-ekonomske disproporcije u
zemljama članicama. Ovo opredeljenje je vrlo važno za sve zemlje JIE, jer u tome leži
ogromna šansa za regionalni, odnosno ukupan ekonomski razvoj Srbije. Sva istraživanja
ukazuju da su glavni dobitnici integracija u EU, u prvom redu, države i regioni sa nižim
BDP/st, a to su sve nove članice EU i kohezione države120. Najveći skok u privrednom rastu
učinile su nove članice EU.
Kratki izvodi istraživanja integracionih efekata na regionalni razvoj:
• Pad nezaposlenosti sa 13,4% na 12,4% u nerazvijenim regionima (2000-2006)
• Nedovoljna regionalna mobilnost radne snage u novim članicama EU
• Privredni rast ne smanjuje automatski regionalne razlike
• Nerazvijeni regioni EU imali su najveća ulaganja u infrastrukturu, u intermodalni
transport
• Raste pristup i kvalitet socijalnih i zdravstvenih usluga na regionalnom nivou
• Povećano investiranje u ljudski kapital i obrazovanje
• Povećana spona između obrazovanja i biznisa
• Sektorska i regionalna koncentracija R&D
• Privrede sa manjom BDV se koncentrišu u manje razvijenim regionima
• Ekonomska koncentracija u (glavnim) gradovima
• Povećava se institucionalni kapacitet na regionalnom i lokalnom nivou
119 Izvodi iz studije: Edvard Jakopin i Ana Perišić Integracioni EU efekti na regionalni razvoj Srbije, FEFA 2009.
120 Dok je 1989, tek 56% fondova EU išlo za razvoj nerazvijenih regiona, do kraja 2013. ovaj procenat će iznositi čak 85%.
280
Postkrizni model ekonomskog rasta i razvoja Srbije 2011-2020.
• Smanjen je broj nerazvijenih regiona u odnosu na 75% EU (sa 78 na 70) i 50% (sa 39
na 30)
• Razlika između najbogatijih i najsiromašnijih regiona EU je 1:8
• Smanjene su razlike između tradicionalno najrazvijenih regiona i perifernih regiona
• Stare zemlje EU smanjuju regionalne razlike, a u novim članicama EU se povećavaju
(Češka, Finska, Grčka, Irska, Mađarska, Poljska i Slovačka)
• Glavni gradovi su uglavnom najbogatiji regioni
• Samo su neke države uspele da održe policentričan model razvoja.
Integracioni efekti priključenja Srbije u EU sa aspekta regionalnog razvoja su više-
struki, značajni i potvrđeni, direktni i indirektni, regionalno neravnomerni i imaju
svoju ekonomsku, demografsku, socijalnu, infrastrukturnu i humanu dimenziju.
MATRICA INTEGRACIONIH EFEKATA NA REGIONALNI RAZVOJ
Oblasti Nerazvijeni regioni i države Razvijeni regioni i države
1. Opšti efekti
Pristup instrumentima, fondovima, institucijama EU ++ +
2. Posebni efekti
2.1. Makroekonomski efekti
Rast BDP-a ++ +
Rast zaposlenosti +/- +
Rast produktivnosti + ++
Priliv SDI ++ +
2.2. Kohezioni efekti
Smanjivanje regionalnih razlika - - +
Podizanje konkurentnosti - - ++
Podsticanje prekogranične saradnje ++ ++
2.3. Efekti na razvoj infrastrukture, ljudskih resursa i inovativnosti
Razvoj infrastrukture ++ +
Razvoj ljudskog i socijalnog kapitala + -
Obrazovanje - ++
Stanovništvo - - -
Razvoj inovacija - ++
2.4. Indirektni efekti
Ekonomska koncentracija - - - -
Institucionalni kapacitet ++ +/0
Urbani razvoj 0 0
Ruralni razvoj 0 0
Izvor: OECD. Stat
281
Regionalni aspekti novog modela rasta i razvoja
Pored ukupnog razvojnog efekta za Srbiju je, sa aspekta regionalnog razvoja posebno
važan infrastrukturni efekat i investicioni efekat. Izgradnjom vitalnog panevropskog
Koridora X, zaustaviće se negativni razvojni trendovi i revitalizovati kompletno nerazvi-
jeno područje Juga Srbije. Sa aspekta investicija, na svaki EVRA utrošen kroz zajedničku
kohezionu politiku u regionima koji koriste sredstva u okviru cilja 1. dodatno se izdvaja u
proseku još 0,9 EVRA investicija iz drugih izvora. Takođe, u regionima koji koriste sredstva
u okviru cilja 2 (Konkurentnost regiona i zapošljavanje) na svaki EVRO investiran kroz
kohezionu politiku EU izdvaja se u proseku još dodatnih tri EVRA investicija.
VI SCENARIO REGIONALNOG PRIVREDNOG RASTA DO 2020.
Projekcija regionalnog privrednog rasta izvedena je iz osnovne projekcije privrednog
rasta do 2020. godine.
Projekcija regionalnih stopa rasta (NSTJ-2 nivo) u funkciji promene regionalne strukture
Tabela 11. Regionalne stope rasta 2011-2020
BDV Beograd Vojvodina Šumadija i Zapadna Srbija Južna i Istočna Srbija
Low-tech 5 5 6 7
Medium-low-tech 5 6 6 7
Medium-high-tech 7 10 12 12
High-tech 12 12 14 12
Regionalne strukturne promene 2020.
Tabela 12. Promene regionalnih struktura
BDVBeograd Vojvodina
Šumadija i Za-
padna Srbija
Južna i Istočna
Srbija
2008 2020 2008 2020 2008 2020 2008 2020
Low-tech 55 48 55 47 43 34 39 35
Medium-low-tech 14 11 20 25 28 24 45 40
Medium-high-tech 19 21 19 19 22 31 12 17
High-tech 12 20 6 9 7 11 4 8
Efekti na regionalnom nivou 2020.
283
Regionalni aspekti novog modela rasta i razvoja
Istočne Srbije imaju dinamičnije stope rasta prerađivačke industrije u period 2011-2020.
Prosečna projektovana stopa rasta prerađivačke industrije Beograda i regiona
Vojvodine je 6,5%, a regiona Šumadije i Zapadne Srbije i regiona Južne i Istočne
Srbije 8,8%.
Strukturne promene na regionalnom nivou prikazane su u Tabeli 12. Regionalni model
je uključio promene u regionalnim strukturama u svim regionima. Razvijeni regioni ne-
znatno smanjuju svoje učešće (Gra� kon 5), dok su sumarni efekti na smanjenje regional-
nih disproporcija prikazani na Gra� konu 6. Najveće promene u strukturi prerađivačke
industrije locirane su u regionu Šumadije i Zapadne Srbije u podsektoru srednje-visoko
tehnološke (Medium-low-tech) grupacije.
VII STRATEŠKI PRIORITETI I INSTITUCIONALNA REŠENJA
1. INSTITUCIONALNA IZGRADNJA
Ravnomerniji regionalni razvoj nije moguće sprovesti bez e� kasnog institucionalnog okvira,
koji se sastoji od institucija i instrumenata, različitih politika kojima se obezbeđuje stabilnost,
kontinuiranost i usklađenost u razvojnom procesu.
Regionalni razvoj je re* eksija kvaliteta i dinamike tranzicionih reformi, ogleda se u broj-
nim segmentima privrede i društva, strukturnim promenama i transformaciji vlasništva,
vertikalnoj i horizonatalnoj organizaciji države. Ipak, u ovoj fazi razvoja, na prvom mestu
se nalazi problem regionalne institucionalne izgradnje i proces implemantacije zakon-
skih rešenja. Proces pridruživanja EU samo je dodatno potencirao stepen neizgrađenosti
institucija. Primaran problem institucionalnog uređenja regionalnog razvoja proistekao
je iz višedecenijskog zakonskog vakuuma, odnosno, nedonošenja osnovnih zakonskih
rešenja u ovoj oblasti. Jednom rečju, nije se uspostavio sistem za sprovođenje strateških
smernica na svim nivoima upravljanja iz oblasti regionalnog razvoja, pre svega, neuspo-
stavljanje srednjeg, regionalnog nivoa upravljanja regionalnom politikom. Posle usvaja-
nja Strategije regionalnog razvoja (2007), usvajanjem Zakona o regionalnom razvoju (juli
2009. i izmene maj 2010) započet je proces uspostavljanja jedinstvenog sistema uprav-
ljanja regionalnim razvojem, koje treba da doprinese promovisanju opštih načela regio-
nalne politike države, usklađenih sa načelima Evropske unije.
Osnovna obeležja novog modela upravljanja regionalnim razvojem jesu:
• promovisanje nacionalnih i evropskih načela regionalnog razvoja, koja su u saglasno-
sti sa kohezionom politikom EU, ali koja istovremeno odražavaju speci" čnosti Srbije;
• jasna institucionalna struktura i mehanizmi za upravljanje politikom regionalnog ra-
zvoja;
284
Postkrizni model ekonomskog rasta i razvoja Srbije 2011-2020.
• e" kasni mehanizmi saradnje između regionalne i opštinske vlasti, kao i za širu sarad-
nju;
• jasan koncept i terminologija;
• * eksibilnost: uređivanje opštih pitanja i stvaranje osnove za donošenje podzakon-
skih akata;
• pravna osnova za praćenje i vrednovanje.
Zakon o regionalnom razvoju odražava unutrašnju politiku upravljanja regionalnim ra-
zvojem, odnosno, predstavlja razradu kompleksnog sistema podrške na državnom, re-
gionalnom i opštinskom nivou. Uvođenje principa savremene regionalne politike treba
da se odvija u meri kojom se ove odrednice prilagođavaju speci" čnim uslovima zemlje
(npr. tradicija u vođenju regionalne politike, institucionalni kapaciteti, regionalna slojevi-
tost, instrumenti postojeće podsticajne politike i sl.). Iskustva tranzicionih zemalja u ovoj
oblasti izdvojila su sledeće karakteristike i elemente koje budući podzakonski akti treba
da ispunjavaju:
jasnu metodologiju i instrumente merenja regionalnih razlika;
• razrađen sistem (po vertikali i horizontali) koordinacije aktivnosti na sprovođenju
strateških sektorskih ciljeva na regionalnom nivou;
• utvrđivanje godišnjeg " nansijskog okvira u vidu podsticajne politike;
• * eksibilna zakonska rešenja Srbije kojima bi se išlo u susret procesu priduruživanja
EU tako da osnovni zakon ne mora da se menja;
• detaljno preciziranje mehanizama regionalne politike - metodologije, regionalizaci-
je po NUTS klasi" kaciji, nadležnosti institucija, " nansiranje, programska dokumenta,
sistem podsticajnih mera i slično.
2. AFIRMACIJA STRATEŠKOG PLANIRANJA REGIONALNOG/LOKALNOG RAZVOJA
Strateško planiranje integriše ekonomsko i regionalno planiranje, uključujući sve više socijal-
nu i ekološku komponentu. Regionalni razvojni planovi imaju integrativnu ulogu.
E" kasan i uspešan nacionalni, regionalni i lokalni razvoj je nezamisliv bez strateškog pla-
niranja. E" kasna podsticajna politika (" skalna, monetarna, državna pomoć, i dr.) treba
da bude zasnovana na prioritetima razvoja regiona i lokalnih samouprava kroz proces
strateškog planiranja. Planiranje regionalnog i lokalnog ekonomskog razvoja je sistemski
proces putem koga akteri iz privatnog, javnog i nevladinog sektora rade zajedno kako bi
stvorili bolje uslove za ekonomski rast i poboljšanje kvaliteta života za sve stanovnike na
konkretnom području.
Novija ekonomska istorija sveta ukazuje da većina zemalja koristi strateško planiranje kao
instrument regulisanja privrede u ekstremnim privrednim i društvenim uslovima - rato-
285
Regionalni aspekti novog modela rasta i razvoja
vi, globalna kriza, tranzicija, integracija i slično. Aktuelna svetska ekonomska kriza idu u
prilog ovakvom zaključku. Naime, kompletna zapadna literatura, od početka globalne
recesije, ističe neophodnost/nužnost planiranja, programiranja razvoja. S druge strane,
integracija zemalja u Uniju odvija se po pravilima strateškog planiranja, što se ogleda u
jasno de" nisanim ekonomskim, " nansijskim, programskim i projektnim okvirima.
Strateško planiranje kao razvojni instrument jeste e" kasan metod za relaksaciju socijal-
ne, ekonomske, društvene, regionalne i ekološke transformacije Srbije u periodu tranzi-
cije. Planiranje uspostavlja regulaciju balansiranog korišćenja upravljačkih mehanizama i
instrumenata. Isprepletenost znanja i planiranja, te njihov uticaj na strukturne promene
u društvu, najbolje je de" nisao Fridman: „Planiranje je osnovni instrument kojim država
utiče na tok društvenih procesa i strukturne promene u društvu”.
Tabela 13. Promene paradigme regionalne politike
Kriterijum Klasična Moderna
Teorijska osnovaLokacijska teorija, ključni činioci razvoja: proiz-vodni troškovi i raspoloživost radne snage
Teorije regije: ključni činioci su inovacijsko društvo, mreže, klasteri
Pokazatelji politike
Namena Jednakost ili e$ kasnost Jednakost i e$ kasnost
Cilj Nova radna mesta, nove investicijePovećana konkurentnost (preduzetništvo, inovacije, znanje)
Obim aktivnosti Uzan Širok
Način delovanja Reaktivan, projektno zasnovan Proaktivan, strateški
Struktura politike
Okrug Okruzi sa problemima Svi regioni (okruzi)
Analitička osnova Pokazatelji SWOT analiza regije, regionalni pregled
Ključni instrumenti Podsticaji Razvojni program
Ključna aktivnost Pomoć preduzećima, bazične infrastrukture Poslovno okruženje, meka infrastruktura
Organizacija
Način delovanja politike Centralizovano (top-down) Kolektivno partnersko
Ključna institucija Centralna oblast Regijska oblast
Partneri Nema Lokalne vlasti, NVO, socijalni partneri
Administracija Jednostavna / racionalna Kompleksna / razvojna
Izbor projekta Unutrašnji Participativan
Vremenski rok Nema Dugoročna perspektiva
Vrednovanje/Ocena
Vremenski period Finalno (ex-post) Prethodni, srednji, $ nalni
Rezultati Merljivi Teško merljivi, pre svega, kratkoročno
Izvor: Savremeni preduzetnički pristup lokalnom/regionalnom razvoju, PCMG, 2004.
286
Postkrizni model ekonomskog rasta i razvoja Srbije 2011-2020.
3. DECENTRALIZACIJA I POLICENTRIČAN REGIONALNI RAZVOJ
U svetskoj teoriji i praksi opšte je prihvaćeno mišljenje da se veća e" kasnost sporovođe-
nja politike regionalnog razvoja i planiranja obezbeđuje kroz hijerarhijski izdiferencira-
ne sisteme odlučivanja. Time se omogućava aktivno uključivanje regionalnih, lokalnih
organa, institucija i ekonomskih subjekata u proces planiranja, koordinacije i realizacije.
Sprovođenje i izvodljivost decentralizacije zavise od društvenih uslova, od faktora utica-
ja i od političke volje da se promeni institucionalni sistem. Decentralizovana regionaliza-
cija predstavlja proces čiji je cilj formiranje celina, kao što su pokrajine/regije/područja.
Oni mogu nastati na više načina. Najprirodniji način bio bi spontano formiranje regije
na osnovu njenih speci" čnosti i funkcionalne vezanosti društva za geografsko područ-
je. Međutim, takav način je u stvarnosti redak. Češće dolazi do uspostavljanja područja
po odluci centralnih vlasti (normativni region, pokrajina), pri čemu su regije oruđe za
sprovođenje državne politike. Tako koncipirana regionalizacija predstavlja instrument za
pravnu legalizaciju i društvenu legitimaciju regionalizma, kao i instrument za ostvariva-
nje ciljeva regionalnog razvoja države. Ona predstavlja sredstvo za razvojnu, prostornu,
socijalnu i kulturnu podelu državnog prostora radi:
• optimalne teritorijalne podele rada;
• funkcionalne intervencije države pri stvaranju boljih i ravnopravnijih mogućnosti za
delovanje tržišnih mehanizama;
• samorazvoja lokalnih i regionalnih zajednica koje se zasnivaju na samoinicijativnosti,
samoorganizovanju i samoupravljanju lokalnim i regionalnim činiocima razvoja;
• osmišljenog gazdovanja prirodnim resursima i razvojnim potencijalima.
Činioci za određivanje optimalne veličine i vrsta decentralizovanih jedinica su brojnost
populacije (decentralizacija će biti uspešnija u naseljenim zemljama u kojima su jedini-
ce drugog stepena populaciono veće nego mnoge male zemlje) i veličina teritorije (u
velikim zemaljama, ukoliko su komunikacije otežane, decentralizacija je poželjnija nego
u malim zemljama). S obzirom na izvodljivost njihove decentralizacije različite službe po-
dručnih jedinica imaju različiti tretman. Poslovi koji bi trebalo da se decentralizuju ran-
giraju se s obzirom na: (a) stepen eksternosti njihovog dejstva; (b) stepen naplativosti
vršenja službe; i (v) stepen tehničke složenosti obavljanja službe (tehničke i menadžerske
veštine potrebne za njihovo obavljanje).
Vodeći računa o navedenim parametrima, najmanje pogodni za decentralizaciju su iz-
gradnja puteva, sanitarni poslovi, železnice, proizvodnja i prenos električne energije, a
najpogodniji skupljanje smeća, urbani transport, distribucija vode i čišćenje ulica. Ako
se posmatraju pojedinačne funkcije unutar svake službe, onda bi za planiranje investi-
cija najpogodniji izvršilac bila država, za izbor investicije decentralizovana jedinica, za
izgradnju objekata najpogodniji izvršilac je privatni sektor, za upotrebu i regulaciju obje-
287
Regionalni aspekti novog modela rasta i razvoja
kata, kao i za održavanje objekata decentralizovana jedinica, dok je za nadzor i kontrolu
vršenja službe najpogodniji izvršilac država. Zaključak koji se može izvesti je da istovreme-
no angažovanje svih nivoa vlasti u pružanju usluga jeste ključ uspešne decentralizacije.121
Politička volja je, dakle, odlučujuća za početak decentralizacije, a sam proces može od-
lučujuće da utuče na preobražaj centralizovano koncipiranog institucionalnog sistema.
Neophodno je izabrati kombinaciju istorijskih uzora i skorašnjih iskustava i, pre svega,
planskih (razvojnih) regija koje nikada nisu do kraja uspostavljene, a koje su dodatno
podstaknute (pre)uskom lokalnom političkom inicijativom. Veliki broj lokalnih inicijati-
va podstiče bojazan da može doći do teritorijalnog „raspada“ regionalizma. Kada nema
volje za uspostavljanje decentralizacije, nema ni snage za a" rmaciju zajedničkih nacio-
nalno-ekonomskih interesa. Zato u mnogim zemljama nastojanja da se uspostavi drugi
stepen lokalne samouprave traju više decenija.
Istorijski, politički, privredni i prostorni uslovi za uvođenje decentralizovanog političkog
i administrativnog sistema u Srbiji nisu u potpunosti ispunjeni. Ni decentralizacija sama
po sebi još nije nikakav doprinos unapređenju razvoja uz istovremeno smanjivanje re-
gionalnih dispariteta. Decentralizovana kontrola resursa pod određenim društvenim
uslovima, kao što su npr. nerazvijenost, osiromašenje, propadanje prirodnih resursa, i
sl., može i da zaoštri kon* ikte. Instrumenti za prevazilaženje stanja povezani su sa " nan-
sijskom ravnotežom, decentralizacijom raspoloživih kapaciteta, horizontalnom koordi-
nacijom i participacijom. Uporedo sa regionalizacijom obično se odvija i proces devolu-
cije vlasti, ali u smislu partnerskog odnosa i supsidijarnosti. Polazeći od policentričnog
sistema mogao bi se zatim formirati mrežni koncept upravljanja koji bi, s jedne strane,
onemogućavao bilo kakvu centralizaciju a, s druge strane, uspostavio mogućnosti za
skladan regionalni razvoj.
Promenjene okolnosti po prelasku u postindustrijsko društvo uslovile su i potrebe za no-
vim strategijama regionalne politike. Posebna pažnja ogleda se u privredi koja se sve više
povezuje na regionalnom nivou. Na kulturnom i političkom nivou značaj regija ogleda se
u regionalizmima i osnaženom regionalnom identitetu. Sve češća primena regionalnog
nivoa zasniva se na tri temelja:
• konkurencija među regijama primorava opštine na zajedničko delovanje; istovreme-
no, brojni zajednički zadaci iziskuju intenziviranje međuopštinske saradnje;
• regionalizam i regionalni identitet dobijaju na značaju kao motivaciona komponen-
ta uz pomoć slogana „pomoć za samopomoć“; to je u skladu sa konceptom prostor-
ne politike i jačanja endogenih potencijala, pri čemu, regionalni akteri imaju važnu
ulogu;
121 NALED (2007), „Terminologija i vrednosti decentralizacije“ (D.Vučetić)
288
Postkrizni model ekonomskog rasta i razvoja Srbije 2011-2020.
• * eksibilna specijalizacija preduzeća, kao novi tip racionalizacije, odnosi se na izbor
lokacije u regijama koje su sposobne da obezbeđuju produkciju „just in time“ uz po-
vezanost sa isporučiocima poluproizvoda.122
Svi ovi činioci utiču na to da regionalni nivo postaje sve značajniji za privredni razvoj.
Promena perspektiva zasniva se na spoznaji da je privredna razvijenost regija osnov za
ostvarivanje nacionalnih privrednih ciljeva. Tako država zavisi i od regionalnih resursa i
njihove privredne strukture, što uključuje i njene socijalne i kulturne kvalitete.
4. REGIONALNA INTEGRACIJA U EU
Proces integracije Srbije u kontekstu njene evropske ekonomske i društvene budućnosti ogle-
da se u sledećem: mogućnostima većeg izvoza, jačanju konkurencije, boljem tretmanu zapo-
slenih, zaštiti potrošača, slobodnijim tokovima novca, olakšanom poslovanju i investiranju,
institucionalnoj izgradnji, e� kasnijoj državi i boljoj regionalnoj saradnji.
Regionalna integracija Srbije podrazumeva nekoliko nivoa međunarodne saradnje Srbije
sa njenim neposrednim i širim okruženjem:
• prekogranični ili transgranični vid međunarodne saradnje obuhvata lokalne i regional-
ne teritorijalne zajednice susednih država koje se prostiru uz granicu sa Srbijom i
sarađuju sa našim pograničnim opštinama;
• transnacionalni ili regionalni vid saradnje obuhvata teritoriju većeg broja država u
okviru određene transnacionalne oblasti. Ovakav oblik saradnje podrazumeva pro-
store većeg broja država ili njihovih delova, a da nisu ograničeni samo na lokalne ili
regionalne teritorijalne jedinice koje se nalaze uz državnu granicu (Jugoistočna Evro-
pa, Centralna Evropa, Podunavlje, Jadranski region, Crnomorski region);
• interregionalna saradnja je saradnja udaljenih teritorija, koje ne moraju da su u okviru
istog transnacionalnog regiona.
U cilju ostvarivanja brže i uspešnije regionalne integracije u EU kao prioritetne aktivnosti
Srbije izdvajaju se:
• nastavak aktivnosti na ispunjavanju obaveza u vezi sa usklađivanjem zakonodavstva
sa komunitarnim pravom;
• nastavak realizacije već potpisanih programa prekogranične i transnacionalne sa-
radnje i dalja podrška povezivanju lokalnih i regionalnih nivoa vlasti sa državama
u neposrednom i širem okruženju u različitim oblastima (ekonomske, socijalne i in-
stitucionalne saradnje, insfrastrukture, prirodnih sistema, životne sredine, kulturnih
vrednosti);
122 Marjan Ravbar (2005), Faktori regionalnog razvoja u podeli Slovenije na pokrajine, str. 48.
289
Regionalni aspekti novog modela rasta i razvoja
• jačanje postojećih struktura za upravljanje programima prekogranične saradnje pre-
ko državnih, regionalnih i lokalnih prioriteta za prekograničnu saradnju;
• usvajanje i primena propisa, strateških dokumeta, standarda i principa EU iz oblasti
regionalnog razvoja, prekogranične i transnaciopnalne saradnje. Važno je rati" kovati
Madridsku konvenciju, s obzirom na potencijalne instrumente kojima se omogućava
dugoročna i planirana saradnja sa prekograničnim partnerima i veći razvojni efekti;
• uspostavljanje decentralizovanog sistema upravljanja fondovima EU podrazumeva
jačanje institucionalnih kapaciteta svih aktera regionalnog razvoja i obuku kadrova
u pogledu sticanja znanja iz oblasti korišćenja sredstava EU fondova;
• funkcionalna i " skalna decentralizacija, u cilju jačanja kapaciteta lokalne samouprave
i omogućavanja lokalnim samoupravama kvalitetnije obavljanje poslova iz njihove
nadležnosti, a posebno aktivnosti koje su usmerene na lokalni ekonomski razvoj.
290
Postkrizni model ekonomskog rasta i razvoja Srbije 2011-2020.