UNIVERZITET U NIŠU
PRIRODNO-MATEMATIČKI FAKULTET
DEPARTMAN ZA BIOLOGIJU I EKOLOGIJU
Bojana Bošković
Indikatorski taksoni zajednice akvatičnih
makrobeskičmenjaka u proceni kvaliteta vode barskih
ekosistema
MASTER RAD
Niš, 2018.
UNIVERZITET U NIŠU
PRIRODNO-MATEMATIČKI FAKULTET
DEPARTMAN ZA BIOLOGIJU I EKOLOGIJU
Indikatorski taksoni zajednice akvatičnih
makrobeskičmenjaka u proceni kvaliteta vode barskih
ekosistema
MASTER RAD
Kandidat: Mentor:
Bojana Bošković, 213 Dr Đurađ Milošević
Niš, 2018.
UNIVERSITY OF NIŠ
FACULTY OF SCIENCE AND MATHEMATICS
DEPARTMENT OF BIOLOGY AND ECOLOGY
Indicator taxa community of aquatic macroinvertebrates in
the assessment of the quality of the water in ponds
ecosystems
MASTER THESIS
Candidate: Mentor:
Bojana Bošković, 213 Dr Đurađ Milošević
Niš, 2018.
Biografija kandidata
Bojana Bošković, rođena je 09.05.1992. godine u Vranju. Osnovnu školu „Branko
Radičević” u Bujanovcu završava 2007. godine sa Vukovom diplomom, nakon toga upisuje
Srednju medicinsku školu „Dr Izabel Emsli Haton” (smer ginekološko-akušerska sestra) u
Vranju. Prirodno-matematički fakultet u Nišu upisuje 2011. godine na Departmanu za biologiju i
ekologiju. Osnovne akademske studije završava 2015. godine i iste godine upisuje Master
akademske studije, smer Ekologija i zaštita prirode, na istom fakultetu.
Zahvalnica
Svoju neizmernu zahvalnost dugujem pre svega mentoru
dr Đurađu Miloševiću, na poverenju koje mi je ukazao
prilikom izbora teme, kao i na nesebičnoj pomoći u svim
fazama izrade master rada.
Veliku zahvalnost dugujem i profesorki dr Milici Stojković-
Piperac, na dragocenim savetima i sugestijama.
Mojoj porodici dugujem najveću zahvalnost za neizmernu
pomoć i bezrezervnu podršku, a najviše za svu ljubav koju
mi pružaju.
SAŽETAK
Istraživanje zajednice makrobeskičmenjaka je sprovedeno u jesen 2016. godine na
Batušinačkim barama u okolini Niša. Glavni cilj ovog istraživanja je bio definisanje pouzdanih
indikatorskih taksona zajednice makrobeskičmenjaka za određivanje kvaliteta barskih
ekosistema. Analiza glavnih komponenti (PCA) je pokazala tendenciju grupisanja bara na
osnovu organskog zagađenja. Na osnovu PCA grupa, IndVal metoda je za sve tri grupe lokaliteta
definisala indikatorske taksone.
Ključne reči: makrobeskičmenjaci, indikatorski taksoni, barski ekosistemi
ABSTRACT
The research was conducted in the autumn of 2016 to Batusinac ponds in the vicinity of
Nis. The main objective of this research is to define reliable indicator taxa community of
macroinvertebrates to determine the quality of ponds ecosystems. Principal component analysis
(PCA) showed a tendency to group the ponds on the basis of organic pollution. Based on the
PCA group, IndVal method is for all three groups of sites presented indicator taxa.
Key words: macroinvertebrates, indicator taxa, ponds ecosystems
Sadržaj:
1. UVOD ..........................................................................................................................................1
1.1. Bare i životne zajednice u njima ..........................................................................................2
1.2. Bioindikatori .........................................................................................................................3
1.3. Akvatični makroinvertebrati kao bioindikatori ....................................................................6
1.3.1. Mollusca kao bioindikatori……….…………………………………………………...6
1.3.1.1. Gastropoda ..............................................................................................................7
1.3.1.2. Bivalvia ...................................................................................................................7
1.3.2. Oligochaeta i Hirudinea kao bioindikatori ....................................................................7
1.3.3.Insecta kao bioindikatori……………………………………………………………….8
1.3.3.1. Trichoptera ..............................................................................................................8
1.3.3.2.Ephemeroptera .........................................................................................................9
1.3.3.3. Diptera ....................................................................................................................9
1.3.3.4. Odonata ...................................................................................................................9
1.4. Dosadašnja istraživanja na datom području .......................................................................10
1.5. Ciljevi istraživanja..............................................................................................................11
2. Materijal i metode ....................................................................................................................122
2.1 . Oblast istraživanog područja .............................................................................................12
2.2. Uzorkovanje materijala .......................................................................................................13
2.3. Analiza podataka ................................................................................................................15
3. Rezultati i diskusija ....................................................................................................................16
4.Zaključak ....................................................................................................................................21
Literatura ........................................................................................................................................22
1
1. UVOD
Voda je najrasprostranjenija materija u prirodi, a zbog svojih jedinstvenih osobina je
neophodna za održavanje života na Zemlji. Kopnene vode od ukupne zapremine (1,6 milijardi
km3 ), zauzimaju svega 0,5% i raspoređene su kao površinske i podzemne vode (Simić i Simić,
2009). Površinske vode imaju veoma važnu ulogu za biosferu, prenose vodu i nutrijente iz
kontinentalnog dela u mora i definišu strukturu i funkcionalnost okolnih terestričnih ekosistema
(Bailey i sar., 2004). Kopnene vode se znatno razlikuju od mora i okeana, one ne predstavljaju
kontinuirano vodeno prostranstvo, već su izolovane jedne od drugih, raspoređene su po
kontinentima u vidu mnogobrojnih stajaćih i tekućih voda. Veličina akvatičnih ekosistema
varira, od male bare i planinskog potoka pa do velikih reka i jezera, ali se nikada ne može meriti
sa veličinom mora (Stanković, 1962). U tekuće vode (lotičke sisteme), spadaju vode kod kojih se
celokupna vodena masa kreće u određenom pravcu i tu se svrstavaju izvori, potoci, male i velike
reke. Za razliku od tekućih, u stajaćim vodama (lentičkim sistemima) ne postoji kontinuirani tok
u jednom pravcu, već samo strujanja i talasi. U prirodne stajaće vode spadaju jezera, bare, lokve,
ritovi, močvare i poseban tip močvarnih ekosistema-tresave. Pored prirodnih, postoje i veštački
vodeni ekosistemi koji su nastali ljudskom delatnošću (Simić i Simić, 2009).
Sve biljne, kao i životinjske vrste, koje se mogu naći u vodenim ekosistemima su
grupisane u populacije, a one u viši ekološki sistem, biocenoze. Svaka hidrobiocenoza je
okarakterisana kvalitativnim i kvantitativnim sastavom, vremenskim i prostornim rasporedom
vrsta koje ulaze u njen sastav, kao i dinamikom svih ovih osobina. Hidrobiocenoze se grupišu
prema adaptivnim karakteristikama organizama u zavisnosti od toga koje ekološke zone i staništa
vodenih ekosistema njihove populacije naseljavaju. Na osnovu toga, mogu se izdvojiti sledeće
hidrobiocenoze: neuston (plutajući organizmi), plankton (lebdeći organizmi), nekton (plivajući
organizmi) i bentos (organizmi koji naseljavaju dno). Zoobentos je veoma raznovrstan, prema
veličini članova ove hidrobiocenoze deli se na mikrozoobentos, čija je veličina tela manja od
62μm, meiobentos, čije su dimenzije tela u rasponu od 62μm do 0,5 mm, i makrozoobentos
veličine tela veće od 0,5 mm (Simić i Simić, 2009).
2
Zajednicu makrozoobentosa čine životinjski organizmi koji ceo svoj životni ciklus
(mekušci, rakovi i maločekinjaste gliste) ili deo (akvatični insekti) provedu vezani za tlo.
Makrozoobentos kopnenih voda je taksonomski heterogen i čine ga sledeće grupe životinja
(Simić i Simić, 2009): Polifera (sunđeri), Cnidaria (dupljari), Platychelmyntes-Tricladida
(pljosnati crvi), Nematomorpha (pseudocelomate), Bryozoa (mahovine), Mollusca (mekušci),
Annelidae-Oligochaeta (vodene gliste), Annelidae-Hirudinea (pijavice), Crustaceae (rakovi),
Arachnidae (paukolike životinje) i Insecta (insekti). Zajednica makrozoobentosa predstavlja
bitnu kariku u lancima ishrane, izvor je hrane za ribe i učestvuje u procesima prerađivanja i
kruženja organske materije u vodenim ekosistemima.
Vodeni ekosistemi su u stalnoj biohemijskoj dinamici, čiji intenzitet zavisi od abiotičkih i
biotičkih faktora, od prirodnih faktora koji dolaze iz spoljašne sredine, ali i od antropogenih
faktora koji uglavnom izazivaju negativan uticaj na vodene ekosisteme (Simić i Simić, 2009).
Pod zagađenjem se podrazumeva svaka kvalitativna i kvantitativna izmena fizičkih, hemijskih i
bioloških karakteristika osnovnih komponenti životne sredine koje vode ka narušavanju
ekosistema (Cvijan, 2000). Sa pojavom zagađenja vodenih basena, zbog ubrzanog razvoja
industrije i urbanih naselja, dolazi do promena u kvalitativnoj i kvantitativnoj strukturi
makrozoobentosa, koja je inače podložna promenama pod pritiskom sredinskih uslova
(Matoničkin i Pavletić, 1972). Bentosni organizmi su razvili širok opseg tolerantnosti na
zagađenje, što za posledicu ima njihovo selektivno isključivanje duž gradijenta opterećenja
akvatičnih ekosistema. Ova osobina zajednice makrobeskičmenjaka je iskorišćena u razvijanju
metoda u biomonitoringu vodenih ekosistema (Habdija, 1979).
1.1. Bare i životne zajednice u njima
Bare su plitke stajaće vode, različitog porekla i trajanja, koje ispunjavaju plitke depresije
zemljišta. U kategoriju bara se svrstavaju i veštačke stajaće vode kao što su ribnjaci, koji su pod
stalnom kontrolom čoveka. Ekološki se bare mogu porediti sa litoralnom zonom jezera
(Stanković, 1962). U barama nema vertikalne stratifkacije kiseonika i temperature. S obzirom da
su plitke, svetlost prodire do dna, što omogućava razvoj vodenih biljaka po čitavom dnu (Simić i
Simić, 2009).
3
Životna zajednica bara podseća na litoralno naselje jezera. Po obodu, u barama se javljaju
emerzne biljke (trska, šaš), posle njih se javljaju flotantne biljke (lokvanji). U malo dubljim
barama javljaju se i submerzne biljke (vodeni ljutić) (Simić i Simić, 2009). Slobodna voda
naseljena je planktonom, mnogobrojnim vrstama algi, Copepoda, Cladocera i Rotatoria. Sve
grupe slatkovodnih životinja su zastupljene u barama. Obilje vegetacije i biljnog detritusa
stvaraju povoljne uslove za život mnogih životinja, kao što su puževi (naročito pulmonatni),
školjke, larve mnogih insekata (Ephemeroptera, Trichoptera, Chironomidae, Coleoptera,
Odonata). Takođe, treba dodati predstavnike vodozemaca, gmizavaca i riba. Između svih ovih
životinjskih grupa uspostavlja se složena mreža ishrane. Životnu zajednicu karakterišu uglavnom
sitni životinjski oblici, sa kratkim životnim ciklusom, koji period suše preživljavaju tako što se
zarivaju u mulju čija unutrašnost ostaje vlažna (Stanković, 1962). Diverzitet vrsta u barama
zavisi od njene veličine, pa tako na primer u manjim barama će submerzna vegetacija biti
oskudnija za razliku od većih, gde je vegetacija bujnija. Diverzitet bara se ne može porediti sa
diverzitetom tekućih ekosistema i diverzitetom jezera, jer se u tim ekosistemima očekuje znatno
veći diverzitet nego što je to slučaj sa barskim ekosistemima.
1.2. Bioindikatori
Biološki monitoring predstavlja sistematično korišćenje živih organizama, u određivanju
promena u životnoj sredini (Rosenberg, 1998; Gerhardt, 2002; Oertel i Salánaki, 2003). Pored
podataka o stanju živih organizama, biomonitoringom se prikupljaju i podaci o zagađivaču, o
prisustvu i distribuciji izvora zagađenja i o prenošenju zagađivača (Munn, 1973). U in situ
studijama se upotrebljavaju pristupi pasivnog i aktivnog biomonitoringa, kako bi se procenilo
stanje ekosistema. Pod pasivnim monitoringom se podrazumeva proučavanje efekata sredinskog
stresa kod organizama koji naseljavaju određeni lokalitet. Aktivni monitoring podrazumeva
proučavanje efekata sredinskog stresa kod organizama koji su na određeni vremenski period
izloženi na nekom lokalitetu. Aktivni monitoring poseduje brojne prednosti u odnosu na pasivni
monitoring i sve je zastupljeniji u praćenju uticaja raznih polutanata. U poslednjoj deceniji,
aktivni biomonitoring je uspešno primenjen na velikom broju filogenetski različitih organizama
(Nigro i sar., 2006; Jha, 2008).
4
Biološki indikatori, ili bioindikatori, su organizmi ili zajednice organizama, koji svojim
prisustvom ili odsustvom, brojnošću, morfologijom, fiziologijom i ponašanjem ukazuju na
postojanje i jačinu uticaja određenog kritičnog faktora, odnosno ukazuju da se određena fizička
ili hemijska varijabla nalazi van svog optimuma (Martin i Caughtrey, 1982; Gerhardt, 2002).
Pored odgovora na hronično delovanje nekog faktora, bioindikatori moraju biti sposobni i da
reaguju na nagle promene u životnoj sredini (Li i sar., 2010). Takođe, neke indikatorske vrste su
sposobne da akumuliraju visoke koncentracije zagađivača, ali da istovremeno stopa smrtnosti
bude niska. To su najčešće slabo pokretni i visoko tolerantni organizmi, sa visokim adaptivnim
potencijalom, te se njihov odgovor na uticaj raznih polutanata povezuje sa lokalitetom gde su
uzorkovani (Zhou i sar., 2008). Pored ovih, idealni bioindikatori bi trebalo da zadovolje i sledeće
kriterijume:
- da su široko rasprostranjeni, da je uzorkovanje jednostavno, dug životni vek, visoka
abundanca ili veličina tela, lako laboratorijsko gajenje (Zhou i sar., 2008)
- da direktno ukazuju na uzrok promene u ekosistemu, a ne samo na njeno postojanje
(Herricks i Schaeffer, 1985 )
- da obezbeđuju kontinuiranu procenu stresova širokog opsega i različitog inteziteta.
Ovo podrazumeva detektovanje velikog broja uticaja na ekosistem, kao i to da
određeni indikator neće uticati na promenu pragova utvrđenih vrednosti. (Noss,
1990a; Woodley, 1993; Gibbs i sar., 1999)
- da su ekonomični i isplativi, praktični, te merenja mogu lako i precizno da izvrše sve
osobe koje su uključene u monitoring (Kriesel, 1984; Davis, 1989; di Castri i sar.,
1992).
Kao bioindikatori najčešće se koriste makrobeskičmenjaci (Rosenberg i Resh, 1993;
Lenat i Barbour, 1994; Statzner i sar., 2001; Buffagni i sar.,2004), perifiton (Whitton i Rott,
1996; Vis i sar., 1998; Prygiel i Coste, 1999 ; Coste i sar., 2009 ) i ribe (Fausch i sar., 1990; Joy i
Death, 2002; Oberdorff i sar., 2002; Pont i sar., 2006).
Indikatorski taksoni u indikaciji kvaliteta voda akvatičnih ekosistema se najčešće koriste
u univarijantnom pristupu biomonitoringa: indeksi saprobnosti i biotički indeksi. Sistem
saprobnosti prvi put su primenili Kolkowitz i Marsson 1909. godine i bazira se na prisustvu
organizama indikatora zagađenja u vodi. Na osnovu prisustva indikatora, kao i njihove brojnosti
u uzorku, vrše se matematička proračunavanja koja se prikazuju tabelarno i grafički. Za
5
određivanje saprobnosti tekućih voda najčešće se primenjuju biotički indeksi. Primena biotičkih
indeksa je pouzdana metoda koja se koristi u proceni kvaliteta vode, a bazira se na bogatstvu
indikatorskih vrsta kao i na toleranciji na zagađenje. U osnovi njihove strukture stoje tri pristupa
(Simić i Simić, 2009):
- biotički indeksi zasnovani samo na kvalitativnom sastavu zajednice
makrozoobentosa; ovde spadaju Trent Biotički Indeks (Trent Biotic Index - TBI),
njegova modifikacija tzv. Napredni Biotički Indeks (Extented Biotic Index – EBI),
Belgijski Biotički Indeks (Belgian Biotic Index - BBI) (De Pauw i Vanhoren, 1983) i
drugi.
- biotički indeksi zasnovani na kvalitativnom i kvantitativnom sastavu
zajednice makrozoobentosa; ovde spadaju indeksi tipa Biotičkog skora (BS)
(Chandler, 1970) i njegove modifkacije.
- integralni biotički indeksi zasnovani su na kvalitativnom i kvantitativnom sastavu
zajednice makrozoobentosa zajedno sa indeksima diverziteta takav
je Balkan Biotički Indeks (Balcan Biotic Index - BNBI).
U poslednje vreme se u rutinskom monitoringu površinskih voda, sve većeg broja
zemalja Evrope i Amerike koriste multivarijantni i multimetrički indeksi. Multimetrički pristup
se bazira na tome da neke karakteristike bentosne zajednice mogu biti upotrebljene za indikaciju
stanja lotičkih ekosistema. Postoji nekoliko kategorija karakteristika koje mogu da se uzmu u
obzir, kao što su: bogatstvo ili procentualno učešće određenih taksonomskih ili funkcionalnih
grupa, bogatstvo vrsta i ekvitabilnost, biotički indeksi. Karakteristika biotičke komponente koja
se predvidivo menja usled antropogenog uticaja naziva se metrička osobina i ona mora biti
ekološki relevantna za zajednicu koja se proučava. Metričke osobine se dalje kombinuju i vrši se
komparacija između svih uzoraka. Poređenje uzoraka u multivarijantom pristupu se vrši na
osnovu klasifikacionih i ordinacionih metoda, a dobijeni rezultati se dalje kombinuju sa ostalim
metodama. Multivarijantni pristup posmatra svaki takson kao varijablu, a prisustvo i abudantnost
taksona kao atribut lokacije ili vremenske tačke. Ovaj pristup je češće korišćen za procenu
stepena zagađenosti širokog obima (Milošević, 2010).
6
1.3. Akvatični makroinvertebrati kao bioindikatori
Kao najpouzdaniji pokazatelji ekološkog stanja vodenih ekosistema, od svih
slatkovodnih organizama koji se koriste u biomonitoringu, pokazao se makrozoobentos
(Hellawell 1986, Bonada i sar., 2006, Carter i sar., 2006). Zajednica makroinvertebrata se zbog
niza osobina svrstava u pouzdane pokazatelje dinamike ekoloških uslova koji vladaju u
akvatičnim ekosistemima. Neke od tih osobina kao i praktični razlozi koji im to omogućavaju su
(Simić i Simić, 2009):
- grupa sadrži mnogo sedentarnih formi
- relativno dug životni ciklus
- dobro razvijena taksonomija
- uzorkovanje i posmatranje je jednostavno
- većina grupa je dobro proučena sa dostupnim ključevima za determinaciju
- veliki broj razvijenjih metoda za analizu dobijenih podataka
U odnosu na osobine koje je neophodno da bioindikatori poseduju, može se reći da su
akvatični makrobeskičmenjaci zahvalni kao grupa za primenu u svrhe biomonitoringa (Paunović,
2007; Marković, 2014; Popović, 2014; Raković, 2015; Zorić, 2015; Tomović, 2015;
Atanacković, 2015).
1.3.1. Mollusca kao bioindikatori
Mekušci su rasprostranjeni gotovo svuda, od velikih okeanskih dubina do vrhova planina.
Imaju ključnu ulogu u kruženju hranljivih materija, filtraciji vode i obnovi tla. Bitni su u
hranidbenom lancu kao važan izvor hrane za mnoge beskičmenjake, ribe, ptice, sisare pa i
čoveka (Cuttelod i sar., 2011). Mekušci zauzimaju istaknuto mesto među vodenim organizmima
koji su pogodni za biomonitoring (Goldberg 1986; Salanki 1989). Oni se često koriste za pasivni
i aktivni biomonitoring (Borcherding i Volpers 1994).
7
1.3.1.1. Gastropoda
Slatkovodni puževi jedna su od ugroženijih životinjskih grupa (Lydeard i sar., 2004).
Slatkovodni puževi imaju odličnu primenu u biomonitoringu, jer su izvrsni indikatori promena
kvaliteta vode akvatičnih ekosistema. Pogodni su zbog toga što je njihova brojnost velika, slabo
su pokretljivi, prikladne su veličine, lako ih je uzorkovati i determinisati. Slatkovodni puževi
često se koriste kao indikatori zagađenja, u monitoringu teških metala, a pogodni su i za
neurotoksikološka istraživanja. U neka područja unose se namerno kako bi se koristili kao
sredstva biološke kontrole (Kocijan, 2016).
1.3.1.2. Bivalvia
Školjke, zbog sedentarnog načina života i ishrane filtriranjem vode, prepoznati su kao
dobri pokazatelji promena u vodenom ekosistemu. Važna uloga školjki je autopurifikacija vode i
mineralizacija organskih materija. Školjke u svom organizmu mogu akumulirati velike količine
toksičnih i štetnih materija iz određenog područja u svom tkivu, tako da imaju nekoliko načina
odgovora na stres vidljivih u ponašanju i fiziologiji koji su lako i brzo merljivi (Bogdanović i
sar., 2014). Takođe, hemijski sastav ljuštura školjki može osigurati vrednu informaciju o
globalnim promenama u životnoj sredini. pri čemu se zatvaranje ljušture i prestanak filtracije
posmatra kao signal upozorenja (Kramer i sar., 1989).
1.3.2. Oligochaeta i Hirudinea kao bioindikatori
Oligochaeta imaju sposobnost da povećaju svoju brojnost sa povećanjem organskih
materija u akvatičnom ekosistemu, na taj način zamenjuju druge bentosne makroinvertebrate
koji su manje tolerantni na takve uslove (Schenkova i Helešic, 2006). Biotički indeksi koji
koriste Oligochaeta kao biološke indikatore dugo se već koriste za određivanje nivoa zagađenja
akvatičnih ekosistema. Lafont (1984) analizira relativnu abundancu Tubificida u okviru
zajednice Oligochaeta da bi identifikovao obogaćivanje organskim materijama. Zastupljenost
Tubificida u ukupnom uzorku akvatičnih invertebrata ukazuje na stepen zagađenja lokaliteta,
odnosno veća zastupljenost ove familije ukazuje na veće organsko zagađenje (Kolarević, 2017).
8
Hirudinea poseduju određene karakteristike koje ih čine pogodnim za biološku procenu
slatkovodnih ekosistema i mogu se koristiti kao bioindikatori zagađenja vode (Scrimgeour i sar.,
1998). Pijavice se u slatkovodnim ekosistemima najviše koriste kao indikatori umerenih ili jako
zagađenih sredina, jer je bioakumulacija kod njih mnogo veća nego kod drugih bentosnih grupa i
riba. Neke vrste pijavica se retko mogu pronaći u vodama koje su siromašne kalcijumom, neke
ne mogu tolerisati mutnu vodu, neke tolerišu blaga zagađenja, ali većina njih se smatra izuzetno
dobrim bioindikatorima pošto se mogu naći u zaista jako zagađenom okruženju (Koperski,
2005). Visoki nivo tolerancije kod najčešćih vrsta rezultirao je time da su sve vrste stavljene u
kategoriju visoko tolerantnih organizama (Chyla, 1998; Skriver i sar., 2000).
1.3.3. Insecta kao bioindikatori
U kopnenim vodama akvatični insekti pokazuju veliki specijski diverzitet. Veći broj
grupa vodenih insekata je samo pojedinim stadijumima svog razvića vezan za vodenu sredinu,
najčešće je to larveni stadijum i takve su Odonata, Plecoptera, Ephemeroptera, Trichoptera,
Diptera (Culicidae, Tipulidae, Limonidae, Ceratopogonidae, Chironomidae), Megaloptera,
Lepidoptera i Neuroptera. Samo je nekoliko grupa koje su celokupnim životnim ciklusom u
potpunosti vezane za vodu (Colembola, Coleoptera i Heteroptera) (Simić i Simić, 2009). Među
akvatičnim invertebratama, insekti kao što su Ephemeroptera, Plecoptera i Trichoptera primarno
su ograničeni na uslove čiste vode (Savić, 2012). Međutim, ima i onih koji su dosta tolerantniji
kao što su Diptera i Odonata, te njihova prisutnost i dominacija ukazuje na organski opterećenu
vodu i/ili na značajne promene u strukturi staništa (McCafferty, 1983).
1.3.3.1. Trichoptera
Grupa Trichoptera je široko rasprostranjena, naseljava različite tipove staništa i obuhvata
više trofičkih nivoa (Illies i Botosaneanu, 1963, Decamps, 1967, Cummins, 1973, Wiggins i
Mackay, 1978, Bournaud i sar., 1982, Mackay, 1984). Trichoptera je jedna od
najreprezentativnijih grupa zajednice makroinvertebrata. Imaju ograničenu mobilnost, relativno
dug životni vek i kosmopolitsku distribuciju. Mnoge vrste su osetljive na zagađenje, pa se
9
njihovo prisustvo i relativna brojnost koriste u biološkoj proceni i monitoringu kvaliteta vode
(Holzenthal i sar., 2007).
1.3.3.2. Ephemeroptera
Mnoge vrste Ephemeroptera su visoko osetljive na nedostatak kiseonika, zakišeljavanje i
na različite zagađivače (metali, amonijak i druge hemikalije) (Resh i Jackson, 1993; Moog i sar.,
1997; Hickey i Clements, 1998). Struktura zajednice Ephemeroptera dobro odražava stanje
faktora sredine u vodenim ekosistemima (Nelson i Roline, 2003). Ephemeroptera su bolje
proučavane u rekama, naseljavaju i lentičke sisteme kao što su jezera i bare, ali zajednice ovih
sistema su ipak slabo korišćene u biomonitoringu (Menetrey i sar., 2008).
1.3.3.3. Diptera
Grupa Diptera mogu imati različite ekološke niše (Vaate i Pavluk, 2004), kako u čistim,
tako i u zagađenim vodama i zbog toga predstavljaju jednu od najvažnijih grupa indikatorskih
organizama. Iz reda Diptera familija Chironomidae su jedna od najabundantnijih grupa i često
premašuju većinu drugih insekatskih grupa u slatkovodnim sredinama (Epler, 2001; Freimuth i
Bass 1994). Upotreba hironomida kao bioindikatora ima dugu istoriju u biomonitoringu kvaliteta
voda (Richardson 1928, Saether 1979). Kada koncentracija rastvorenog kiseonika u vodenom
ekosistemu opada, brojnost vrsta iz familije Chironomidae raste. U najzagađenijim vodama će
dominirati rodovi Chironomus, Polypedilum i Rheotanytarsus, jer se uglavnom hrane
razgrađenom organskom materijom (Marques i sar., 1999).
1.3.3.4. Odonata
Predstavnici zajednice Odonata su veoma važni za funkcionisanje slatkovodnih
ekosistema (Delgado, 2002). Ova grupa je široko rasprostranjena u vodenim ekosistemima, pa su
upravo zbog toga, a i zbog dužine trajanja predadultnog stadijuma pogodni za korišćenje u svrhu
10
biomonitornga (Corbet, 1983). Biodiverzitet i broj individua reda Odonata je povezan sa
kvalitetom vode (Corbet, 1999).
1.4. Dosadašnja istraživanja na području Batušinačkih bara
Donedavno, Batušinačke bare su bile nedovoljno istraženi ekosistemi sa ograničenim
podacima o flori i vegetaciji kao i o drugim organskim vrstama i životnim zajednicama. Detaljna
istraživanja florističke komponente sproveli su Ranđelović i sar. (2007) sa ciljem da se odredi
sastav i ugroženost flore istraživanog područja, kao i da se uradi popis vegetacijskih jedinica.
Kasnije, močvarnu vegetaciju Batušinačkih bara proučava Minčić (2013).
Istraživanje faune Batušinačkih bara u novije vreme sprovedeno je sukcesivnim
studijama (Stojiljković (2017), Đorđević (2017), Petrović (2017)). Tačnije, istraživanja su
obuhvatala faunu makroinvertebrata sa ciljem ispitivanja kvalitativnog i kvantitativnog sastava
zajednice.
11
1.5. Ciljevi istraživanja
Cilj ovog istraživanja je definisanje pouzdanih indikatorskih taksona za određivanje
kvaliteta barskih ekosistema. Za realizaciju ovog cilja formiran je gradijent zagađenja na osnovu
fizičko-hemijskih karakteristika vode istraživanih bara. Duž gradijenta zagađenja analizirani su
distribucioni obrasci svih registrovanih taksona. Konačno, testirane su potencijalne indikatorske
vrste sa ciljem kvantifikacije njihove indikatorske pouzdanosti.
12
2. Materijal i metode
2.1 . Oblast istraživanog područja
Batušinačke bare se nalaze u Istočnoj Srbiji, sa leve strane reke Južne Morave, deset
kilometara od Niša, između sela Batušinac i Mramor (N 43° 17' 61", E 21° 48' 34") (slika 1).
Sastoje se iz četiri velike bare, jedna se nalazi sa desne strane autoputa Skoplje-Beograd, a tri sa
leve strane, nadovezuju se jedna na drugu i formiraju kompleks potkovičastog oblika koji počinje
i završava se na samoj obali Južne Morave (slika 2). Takođe, u njihov sastav ulazi i veći broj
manjih efemernih bara koje tokom leta presušuju (Ranđelović i sar., 2007).
Slika 1. Geografski položaj Batušinačkih bara
(Izvor: https://www.google.rs/maps/@43.289086,21.828042,11.85z/data=!5m1!1e4?hl=sr)
13
Slika 2. Aerofotosnimak Batušinačkih bara
(Izvor: http://www.sfses.com/history/pdf/09-2007%20Nis/03-
Flora%20i%20vegetacija%20Batusinackih%20bara%20kod%20Nisa.pdf)
Ove bare predstavljaju ostatke nekadašnjeg korita reke Južne Morave, ali i vodene basene
koji su nastali iskopavanjem peska. Bare su od sadašnjeg korita reke odvojene širokom gredom i
bedemom na kome je izgrađen put za transport peska, a imaju fizičku vezu sa rekom preko
podzemnih i poplavnih voda. Tip zemljišta na ovom terenu je fluvisol ili aluvijalno zemljište,
koje je karakteristično za rečne doline (Ranđelović i sar., 2007).
2.2. Uzorkovanje materijala
Prikupljanje uzoraka vršeno je u jesen 2016. godine. Istraživanja su obavljena na šest
lokaliteta sa raličitim mikrostaništima (slika 3). Lokaliteti 1, 2, 3 su bare koje su nastale pod
uticajem antropogenog faktora, prilikom iskopavanja peska i šljunka, dok su lokaliteti 4, 5, 6
ostaci prvobitnog korita reke Južne Morave.
14
Slika 3. Batušinačke bare sa označenim lokalitetima
(Izvor: https://screenshots.firefox.com/stmAdbFYjpqqOOfr/www.google.rs)
Pre uzorkovanja je izmereno nekoliko parametara životne sredine: temperatura, elektro-
provodljivost, pH vrednost, rastvoreni kiseonik i saturacija. Zatim, biohemijska potrošnja
kiseonika (BOD5) koja je procenjena korišćenjem standardne metodologije preporučene od
strane APHA (1999). Koncentracija amonijumovog azota i azota nitrata su mereni
spektrofometrom Shimatzu UV–Vis. Ukupni azot, ukupni fosfor i ortofosfati su mereni
korišćenjem fotometrijskog sistema PC MultiDirect Lovibond®.
Prilikom uzorkovanja u svakoj bari odabrani su transekti za uzorkovanje u dužini od
10m. Bentosne makroinvertebrate su uzorkovane pomoću kick-net mreže, čije su dimenzije rama
25x25 cm, a dimenzija mreže je 250 µm. Uporedo duž svakog transekta su uzeta po tri bentosna
poduzorka, koji su spojeni u jedan uzorak. Mreža je postavljana normalno u odnosu na podlogu,a
ispred mreže podloga je nogom uzburkavana da bi se uneo podignuti materijal u mrežu. Sav
sakupljeni materijal je odvajan od sedimenta i pakovan u plastične kese koje su sadržale etikete
sa nazivom lokaliteta, datumom i oznakom subuzorka, ispisane grafitnom olovkom.
Po uzorkovanju su uzorci stavljani u 70% etil-alkoholu i preneti u laboratoriju na
ispiranje, trebljenje, sortiranje i identifikaciju. Za ispiranje je korišćeno sito sa manjim okcima
koje je postavljano ispod sita sa većim okcima u kome je prethodno stavljan uzorak iz kese.
15
Prilikom ispiranja vodilo se računa da se sav materijal iz kese dobro ispere kao i sama kesa gde
je čuvan uzorak sa određenog lokaliteta. Nakon ispiranja sledi trebljenje materijala koje je
izvršeno u belim kadicama sa plitkim zidovima, a nakon trebljenja su istrebljene jedinke
pincetom prebacivane u bočicu sa alkoholom, gde su čuvane do trenutka determinacije.
Sam postupak identifikacije materijala se vrši na taj način što se svaka jedinka posebno
prebaci u petrijevu šolju, gde je prethodno stavljeno nekoliko kapi alkohola da ne bi došlo do
sušenja jedinke. Zatim se petrijeva šolja postavlja pod lupu, da bi se konačno odredila
taksonomska pripadnost jedinke pomoću ključa za determinaciju. Determinacija jedinki je išla do
nivoa vrsta, ukoliko je to bilo moguće i korišćeni su navedeni ključevi (Andersen, 2013;
Bauernfeind and Humpesch, 2001; Eiseler, 2005; Elliot et al., 1988; Elliot and Humpesch, 2010;
Gerken and Sternberg, 1999; Glöer, 2002; Moller Pillot, 1984a,b, 2009; Nilsson, 1997; Pfleger,
2000; Rossaro and Lencioni, 2015; Schmid, 1993; Waringer and Graf, 1997; Zwick, 2004,
2005).
2.3. Analiza podataka
Gradijent zagađenja je definisan analizom glavnih komponenti (PCA). Ova
multivarijantna metoda vizualizuje ukupnu varijabilnost podataka i ordiniše lokalitete u PCA
prostoru na osnovu kvaliteta vode (Borcard i sar., 2011). Vektorima se na osnovu njihovog
položaja i intenziteta prikazuje varijabilnost svakog parametra. Ulazna matrica za analizu glavnih
komponenti je sadržala osam sredinskih parametara (temperatura -T, konduktivitet-EC,
koncentracija nitrata-NO3-N, ortofosfata-PO4-P, amonijaka-NH4-N, kiseonika-DO, saturacije-
DO%, biološka potrošnja kiseonika-BOD) izmerenih na šest lokaliteta.
Indikatorski taksoni grupa, dobijeni analizom glavnih komponenti (PCA) su definisani
analizom indikatorskih vrednosti (engl. The Indicator values analysis (IndVal); Dufrene i
Legendre 1997). Ova metoda otkriva reprezentativne taksone PCA grupa lokaliteta na osnovu
njihove relativne frekventnosti i abundantnosti koja je >50% u okviru grupa. Za taksone sa
takvim obrascima javljanja IndVal dodeljuje vrednost veću od 25 i p<0.05. Analiza indikatorskih
vrednosti (IndVal i analiza glavnih komponenti (PCA) su sprovedene u PC-ORD 4.0 softveru
(McCune i Mefford 1999) i PRIMER V6, respektivno.
16
3. Rezultati i diskusija
Analiza glavnih komponenti (PCA) je pokazala tendenciju grupisanja bara na osnovu
organskog zagađenja, prva i druga osa u modelu objašnjavaju 45.9% i 25,0% variabilnosti,
respektivno. Prva osa je u ovom slučaju definisana kao gradijent kvaliteta vode (opisana
parametrima EC, NH4-N i DO), dok je druga prikazivala njenu trofičnost (sa promenom
koncentracije NO3-N i PO4-P). Duž prve ose su se izdvojile tri grupe lokaliteta. Bare I i III su
okarakterisane visokom koncentracijom rastvorenog kiseonika i niskim organskim opterećenjem
(niske koncentracije NH4-N i vrednosti EC). S druge strane, lokaliteteti na barama V i VI su bile
najnižeg kvaliteta, dok su sa umerenim zagađenjem grupisane bare II i IV (grafikon 1).
Grafikon 1. Analiza glavnih komponenti (PCA) sredinskih parametara. Sredinski parametri su:
temperatura -T, konduktivitet-EC, koncentracija nitrata-NO3-N, ortofosfata-PO4-P, amonijaka-NH4-N,
kiseonika-DO, saturacije-DO%, biološka potrošnja kiseonika-BOD
17
Obrazac grupisanja lokaliteta analizom glavnih komponenti se može objasniti prostornim
rasporedom analiziranih bara. Bare V i VI se nalaze u blizini urbanih naselja pa su izložene
direktnom uticaju otpadnih voda, bogatim organskim materijama. Ovakav prostorni obrazac
objašnjava zašto su ove dve bare u istoj grupi ekosistema, gde su detektovane visoke
koncentracije NH4-N, niske koncentracije rastvorenog kiseonika i visoke vrednosti
elektroprovodljivosti. S druge strane, bara III se nalazi u nenaseljenom delu gde nema vidljivih
faktora narušavanja. U sličnom okruženju se nalazi i bara I koja je i najmlađa po poreklu. Kao
umereno zagađena se na PCA1 osi pozicionirala bara II, koja je najbliža reci i u kontaktu je sa
njom. S obzirom da Južna Morava spada u umereno zagađene lotičke ekosisteme, povremeno
plavljenje bare u periodu visokih voda objašnjava njen kvalitet vode. U istoj grupi se nalazi i
bara IV koja je pozicionirana pored šljunkare. Povremene aktivnosti u okolini ove bare, koje se
sprovode u šljunkari verovatno doprinose opadanju kvaliteta vode.
Na osnovu PCA grupa, IndVal metoda je za sve tri grupe lokaliteta predstavila
indikatorske taksone. Indikatori I i III bare, predstavnici nezagađenih ekosistema su Limnodrilus
hoffmeisteri, Cladotanytarsus sp i Polypedilum bicrenatum. Umereno zagađene bare su
predstavljene sa dve vrste roda Cricotopus, dok su najzagađenije bare (V i VI) imale i najveći
broj indikatora (tabela 1).
Tabela 1. Indikatorski taksoni nezagađenih ekosistema (grupa 1), umereno zagađenih (grupa 2) i
zagađenih (grupa 3)
Vrste Indikatorska vrednost IV P*
Gru
pa
1
Limnodrilus hoffmeisteri 54.8 0.0416
Cladotanytarsus 49.9 0.0432
Polypedilum bicrenatum 44.8 0.0432
Gru
p
a 2
Cricotopus laricomails
group 50.0 0.0304
Cricotopus tibialis group 50.0 0.0304
Gru
pa
3
Lymnaea auricularia 70.2 0.0366
Pyrrhosoma nymphula 49.5 0.0426
Cricotopus gr.
cylinodraceus/festivellus 50.0 0.0450
Cricotopus sylvestris
50.0 0.0436
Paratanytarsus
lauterborni 50.0 0.0436
18
IndVal analiza je pokazala da makrobeskičmenjaci barskih ekosistema reaguju na
antropogeni uticaj na nivou indikatorskih taksona. Ovakve predvidive promene u obrascu
pojavljivanja i abundantnosti pojedinih taksona omogućavaju definisanje pouzdanih indikatora
zagađenja. Najveći broj taksona je, IndVal analizom, definisan za zagađene lokalitete. Ovakav
rezultat je očekivan jer na degradiranim habitatima senzitivni taksoni prvi nestaju dok tolerantni
na zagadjenje postaju dominantni u zajednici, kolonizujući upražnjene ekološke niše (Allan,
1995). Najveći broj predstavnika indikatorskih taksona pripada familijii Chironomidae (Diptera)
(tablela 1). Predstavnici ove grupe (pogotovu tribusa Chironominii) imaju povećanu količinu
hemoglobina u hemolimfi, koji im omogućava da opstaju na staništima sa značajno smanjenom
količinom kiseonika, što je česta pojava u barskim ekosistemima i u vodama opterećenim
organskim materijama (Moller Pillot 2009). U barama V i VI, najzagađenijim u ovoj studiji su
se izdvojila tri predstavnika iz grupe hironomida (Cricotopus gr. cylinodraceus/festivellus,
Cricotopus sylvestris i Paratanytarsus lauterborni), jedan iz grupe Mollusca (Lymnaea
auricularia) i jedna vrsta iz reda Odonata (Pyrrhosoma nymphula) (slika 6). Najveći broj
taksona pripada grupi hironomida, jer veliki broj vrsta u okviru ove familije dvokrilaca preferira
staništa koja su bogata nutrijentima, što je slučaj i sa barama V i VI. Slični uslovi, ali sa manjim
intezitetom su zabeleženi i u barana II IV gde su takođe indikatori predstavnici grupe hironomida
(Cricotopus laricomalis groups, Cricotopus tibialis group) (slika 5). IndVal taksoni, definisani u
ovoj studiji, su dobro poznati u metodama bioindikacije i koriste se u rutinskim programima
monitoringa kvaliteta lotičkih ekosistema (Milošević i sar., 2013). Predstavnici nezagađenih bara
(vrsta Limnodrilus hoffmeisteri iz klase maločekinjastih crva (Oligochaeata) i Cladotanytarsus
sp. i Polypedilum bicrenatum iz grupe hironomida) se inače u lotičkim sistemima javljaju u
vodama umerenog zagađenja (Milošević 2013) (slika 4). Ovakav rezultat se objašnjava tipom
ekosistema u kojima su ove vrste uzorkovane. Kvalitet vode u barama je svakako niži od onog u
rečnim ekosistemima. Takođe, barske ekosisteme karakteriše visoka varijabilnost sredinskih
uslova što ih čini nepovoljnim staništima za senzitivne taksone (Simić i Simić, 2009).
19
Limnodrilus hoffmeisteri Cladotanytarsus Polypedilum bicrenatum
Slika 4. Predstavnici nezagađenih ekosistema
(Izvor: https://www.google.rs)
Cricotopus laricomails gr. Cricotopus tibialis gr.
Slika 5. Predstavnici umereno zagađenih ekosistema
(Izvor: https://www.google.rs)
20
Lymnaea auricularia Cricotopus gr. cylinodraceus Cricotopus festivellus
Cricotopus sylvestris Pyrrhosoma nymphula Paratanytarsus lauterborni
Slika 6. Predstavnici zagađenih ekosistema
(Izvor: https://www.google.rs)
21
4.Zaključak
Tokom ovog istraživanja na Batušinačkim barama analizirani su distribucioni obrasci
svih registrovanih taksona makroinvertebrata duž gradijenta zagađenja, a potencijalne
indikatorske vrste testirane su sa ciljem kvantifikacije njihove indikatorske pouzdanosti. Tokom
istraživanja utvrđeno je sledeće:
• Analizom glavnih komponenti (PCA) je pokazano da su se bare grupisale na osnovu
organskog zagađenja; bare I i III su okarakterisane kao nezagađene, bare V i VI su bile
najnižeg kvaliteta, dok su sa umerenim zagađenjem grupisane bare II i IV.
• Obrazac grupisanja lokaliteta analizom glavnih komponenti se objašnjava prostornim
rasporedom analiziranih bara.
• Na osnovu PCA grupa, IndVal metoda je za sve tri grupe lokaliteta predstavila
indikatorske taksone.
• Predstavnici nezagađenih ekosistema su Limnodrilus hoffmeisteri, Cladotanytarsus sp i
Polypedilum bicrenatum (indikatori I i III bare).
• Umereno zagađene bare su predstavljene sa dve vrste roda Cricotopus; Cricotopus
laricomails gr i Cricotopus tibialis gr (indikatori II I IV bare).
• Dok su najzagađenije bare imale i najveći broj indikatora Lymnaea auricularia,
Pyrrhosoma nymphula, Cricotopus gr cylinodraceus/festivellus, Cricotopus sylvestris i
Paratanytarsus lauterborni (indikatori V i VI bare).
22
Literatura
Allan, J., 1995. Stream Ecology: Structure and Function of Running Waters Chapman Hall
London Google Scholar.
Andersen, T., 2013. Chironomidae of the Holarctic region: keys and diagnoses larvae.
Scandinavian Entomology 573.
APHA, 1999. Standard Methods for the Examination of Water, Wastewater. Port City Press,
Baltimore, Maryland
Atanacković, A. 2015. Akvatične oligohete (Annelida, Clitellata, Oligochaeta) u različitim
tipovima tekućih voda u Srbiji. Doktorska disertacija. Biološki fakultet. Univerzitet u
Beogradu.
Bailey, C.R., Norris, H.R, Reynoldson, B.T. 2004. Bioassessment of Freshwater Ecosystems.
Using the Reference Condition Approach. Editor: Robert C. Bailey, Richard H. Norris
and Trefor B. Reynoldson. Springer Science + Business Media, LLC
Bauernfeind, E., Humpesch, U., 2001. Die Eintagsfliegen Zentraleuropas (Insecta:
Ephemeroptera): Bestimmung und Ökologie. Verlag des Naturhistorischen Museums,
Wien, pp. 239.
Bogdanović, T., Ujević, I., Sedak, M., Listeš, E., Šimat, V., Petričević, S., Poljak, V. 2014. Food
Chemistry 146. 197-203
Bonada, N.; Rieradevall, M. Prat, N. i Resh, V. H. 2006. Benthic macroinvertebrate
assemblages and macrohabitat connectivity in mediterranean-climate streams of northern
California. Journal of the North American Benthological Society 25:32–43.
Borcard, D., Gillet, F. i Legendre, P. (2011). Eigenvector-based spatial variables and spatial
modelling. Numerical ecology with R.
Borcherding, J. i Volpers, M. 1994. The " Dreissena-Monitor" First results on the
application of the biological early warning system in the continuous monitoring
water quality. Water Sciency and Technology, 29: 199-201.
23
Bournaud, M., Tachet, H. i Perrin, J. F. 1982. Les Hydropsychidae (Trichoptera) du
Haut-Rhone entre Geneve et Lyon. Annales Limnologie, 18: 61-80.
Buffagni, A., Erba, S., Cazzola, M., Kemp, J. L. 2004. The AQEM multimetric system for the s
outhern Italian Apennines: assessing the impact of water quality and habitat degradation
on pool macroinvertebrates in Mediterranean rivers. In Integrated Assessment of Running
Waters in Europe, pp. 313-329. Springer Netherlands.
Carter, J. L.; Resh, V. H.; Rosenberg, D. M. i Reynolds, T. B. 2006. Biomonitoring in North
American rivers: a comparison of methods used for benthic macroinvertebrates in Canada
and the United States. Pages 203–228 in G. Ziglio, M. Siligardi, and G. Flaim (editors).
Biological monitoring of rivers. John Wiley and Sons, West Sussex, UK
Chandler, I. R 1970: A biological approach to water qality management. Water Polutio
Control. 69: 415- 422.
Chyla, M. A. 1998. An attempt to application of benthic macroinvertebrates for the
assessment of water quality. Acta Hydrobiologie, 40 : 55-65.
Corbet, P. S. 1983. A biology of dragonflies. Clasley, London. 247 pp.
Corbet, P. S. 1999. Dragonflies, behaviour and ecology of Odonata. Cornell University
Press, I thaca, New York, 829 pp.
Coste, M., Boutry, S., Tison-Rosebery, J., Delmas, F. 2009. Improvements of the Biological
Diatom Index (BDI): Description and efficiency of the new version (BDI2006).
Ecological Indicators, 9 (4), 621-650.
Cuttelod, A., Seddon, M., i Neubert, E. 2011. European red list of non-marine molluscs (p.
98). Luxembourg: Publications office of the European Union.
Cvijan, M. 2000. Ekologija zagađenih sredina, bioindikatori i monitoring sistemi, I deo.
Biološki fakultet. Beograd.
Davis, G. E.: 1989, ‘Design of a long-term ecological monitoring program for Channel Islands
National Park, California’, Nat. Areas J. 9, 80–89.
24
De Pauw, N., Vanhooren, G. 1983. Method for biological quality assessment of watercourses
in Belgium. Hydrobiologia. 100: 135-168.
Delgado C. 2002. Spatial and Temporal Distribution Patterns of Odonata Larvae in the
Streams of a Terra firma forest of the Central amazon, Brazil. Journal of Freshwater
ecology, 17: 555.
di Castri, F., Vernhes, J. R. and Younés, T.: 1992. ‘Inventoring and monitoring biodiversity: a
proposal for an international network’ Biol. Internat. 27, 1–27.
Dufrêne, M., i Legendre, P. 1997. Species assemblages and indicator species: the need for a
flexible asymmetrical approach. Ecological monographs, 67(3), 345-366.
Đorđević, A. 2017. Komparacija asambleje Mollusca u barama različitog tipa. Master rad.
Prirodno-matematički fakultet. Univerzitet u Nišu.
Eiseler, B., 2005. Bildbestimmungsschlüssel für die Eintagsfliegenlarven der deutschen
Mittelgebirge und des Tieflandes. Identification key to the mayfly larvae of the
German Highlands und Lowlands. Lauterbornia 53, 1–112.
Elliot, J., Humpesch, U., 2010. Mayfly Larvae (Ephemeroptera) of Britain and Ireland:
Keys and A Review of Their Ecology. Freshwater Biological Association, Ambleside,
pp. 152
Elliot, J., Humpesch, U., Macan, T., 1988. Larvae of the British Ephemeroptera: A Key
with Ecological Notes. FBA Scientific Publication, pp. 145.
Epler, J. H. 2001. Identification manual for the larval chironomidae (Diptera) of north,
South Carolina. Version 1.0, Crawfordwille, 53 pp.
Fausch, K. D., Lyons, J. O. H. N., Karr, J. R., Angermeier, P. L. 1990. Fish communities as
indicators of environmental degradation. In American Fisheries Society Symposium,8,
123-144.
25
Freimuth, P. i Bass, D. 1994. Physicochemical conditions, larval Chironomidae
(Diptera) of an Urban Pond. Proceedings of the Oklahoma Academy of Science, 74:
11-16.
Gerhardt, A. 2002. Bioindicator species and their use in biomonitoring. Environmental
Monitoring I. Encyclopedia of Life Support Systems (EOLSS), Developed under the
Auspices of the UNESCOEolss Publishers, Oxford.
Gerken, B., Sternberg, K., 1999. Die Exuvien Europäischer Libellen (Insecta, Odonata).
The exuviae of european dragonflies. Arnika & Eisvogel, Höxter, Jena, pp. 354.
Gibbs, J. P., Snell, H. L. and Gaston, C. E.: 1999, ‘Effective monitoring for adaptive wildlife
management: lessons from the Galàpagos islands’, J. Wildl. Manage. 63, 1055–1065.
Glöer, P., 2002. Die süßwassergastropoden Nord- und Mitteleuropas. Bestimmungsschlüssel,
Lebenweise, Verbreitung. Zbirka Die tierwelt Deutschlands. Založba Conchbooks, Bonn,
pp. 327
Goldberg, E. G. 1986. The mussel watch concept. Environmental Monitoring
Assessment, 7: 91-103.
Habdija, I. 1979: Odnos između broja vrsta i organskog onečišćenja u gorskim potocima. Akta
biol. Jug.,ser. D, Ekologija, Beograd,14 (1), 27-38
Hellawell, J. M. 1986. Biological indicators of freshwater pollution and environmental
management. Applied Science Publishers, London, 546 pp.
Herricks, E. and Schaeffer, D. J.: 1985, ‘Can we optimize biomonitoring?’, Env. Manage. 9,
487–492.
Hickey, C. W. & Clements, W. H. 1998. Effects of heavy metals on benthic
macroinvertebrate communities in New Zealand streams. Environmental Toxicology,
Chemistry, 17: 2338–2346.
Holzenthal, R. W., Blahnik, R. J., Prather, A. L., & Kjer, K. M. 2007. Order Trichoptera Kirby,
1813 (Insecta), Caddisflies. Zootaxa, 1668(1), 639-698.
26
Illies, J. i Botosaneanu, L. 1963. Problems, methodes de la classification et de la
zonation ecologique des eaux courantes, considerees, surtout du point de vue
faunistique, Mitteilungen der inernationalen vereinigung fur Theoretische,
Angewandte Limnologie 12: 1-57.
Jha, A.N. 2008. Ecotoxicological application and significance of the comet assay. Mutagenesis
23, 207-221.
Joy, M. K., Death, R. G. 2002. Predictive modelling of freshwater fish as a biomonitoring tool
in New Zealand. Freshwater Biology, 47 (11), 2261-2275.
Kocijan, K. 2016. Molekularno-filogenetička i filogeografska analiza vrste Ancylus fluviatilis O.
F. Müller, 1774 (Gastropoda: Planorbidae) u Hrvatskoj. Diplomski rad. Prirodno-
matematički fakutet. Univerzitet u Zagrebu.
Kolarević, M. 2017. Primena akvatičnih oligoheta (Tubificidae) u in situ i ex situ
ekogenotoksikološkim istraživanjima. Doktorska disertacija. Biološki fakultet.
Univerzitet u Beogradu
Kolkwic, R., Marsson, M. 1909: Okoloige der tierishen Saprobien. Int. Rev. Ges. Hydrobiol. 2:
126-152.
Koperski P. 2005. Testing the suitability of leeches (Hirudinea, Clitellata) for biological
assessment of lowland streams, Polish journal of ecology, 65-80.
Kramer, K.J., Jenner, H.A., De Zwart, D. 1989. The valve movement response of mussels: a
tool in biological monitoring. Hydrobiologia 188, 433-443.
Kriesel, W.: 1984, ‘Representation of the environmental quality profile of a metropolitan area’,
Environ. Monit. Assess. 4, 15–33.
Lafont, M. 1984. Oligochaete communities as biological descriptors of pollution in the
fine sediments of rivers. Hydrobiologia, 115 (1): 127-129.
27
Lenat, D. R., Barbour, M. T. 1994. Using benthic macroinvertebrate community structure for
rapid, cost-effective, water quality monitoring: rapid bioassessment.Biological
monitoring of aquatic systems. Lewis Publishers, Boca Raton, Florida, 187-215.
Li, L., Zheng, B., Liu, L. 2010. Biomonitoring and bioindicators used for river ecosystems:
definitions, approaches and trends. Procedia environmental sciences 2, 1510-1524.
Lydeard, C., Cowie, R. H., Ponder, W. F., Bogan, A. E., Bouchet, P., Clark, S. A., ... i Hershler,
R. 2004. The global decline of nonmarine mollusks. BioScience, 54(4), 321-330.
Mackay, R. J. 1984. Life history Patterns of Hydropsyche bronata, Hydropsyche
morosa (Trichoptera: Hydropsychidae) in Summer-Warm Rivers of Southern
Ontario. Canadian Journal of Zoology, 62: 271-275.
Marković, V. 2014. Morfološka varijabilnost i distribucija roda Theodoxus Montfort, 1819
(Neritomorpha, Gastropoda) u centralnom delu Balkanskog poluostrva i na južnom
obodu Panonske nizije. Doktorska disertacija, Biološki fakultet, Univerzitet u Begradu.
Martin, M.H., Coughtrey, P.J. 1982. Biological Monitoring of Heavy Metal Pollution, Applied
Sci. Pub. London, 475.
Matoničkin, I., Pavletić, Z. (1972): Život naših rijeka. Školska knjiga, 1-196, Zagreb.
Marques, MMGSM., Barbosa, FAR. i Callisto, M. 1999. Distribution and abundance of
Chironomidae (Diptera, Insecta) in an impacted watershed in south-east Brasil. Rev.
Brasil. Biol., 59(4): 553-561
McCafferty, W. P. 1983. Aquatic entomology: the fishermen's and ecologists' illustrated guide
to insects and their relatives. Jones & Bartlett Learning.
McCune, B. i M. J. Mefford. 1999. PC‐ORD. Multivariate analysis of ecological data.
Version 4 MjM Software Design, Gleneden Beach, OR, US. Google Scholar
Menetrey, N., Oertly, B., Sartori, M., Wagner, A., i Lachavanne, J. B. 2008.
Eutrophication : are mayflies (Ephemeroptera) good bioindicators for ponds?
Hydrobiologia, 597 (1): 125-135.
28
Milošević, D. 2010. Istorijski razvoj biotičkih indeksa i potencijal primene zajednice hironomida
kao bioindikatora u proceni kvaliteta lotičkih sistema u Srbiji. Seminarski rad. Prirodno-
matematički fakultet. Univerzitet u Kragujevcu.
Milošević, D. 2013. Larve Chironomidae (Diptera, Insecta) sliva Južne Morave i njihova
primena u proceni ekološkog statusa tekućih vodenih ekosistema. Doktorska disertacija.
Prirodno-matematički fakultet. Univerzitet u Kragujevcu.
Milošević, D., Simić, V., Stojković, M., Čerba, D., Mančev, D., Petrović, A., Paunović, M.,
2013. Spatio-temporal pattern of the Chironomidae community: toward the use of non-
biting midges in bioassessment programs. Aquatic Ecology 47, 37-55.
Minčić, N. 2013. Uporedni pregled močvarne vegetacije u dolini Juţne Morave i Vlasinskoj
visoravni. Master rad. Prirodno-matematički fakultet. Univerzitet u Nišu.
Moller Pillot, H., 1984. De larven der Nederlandse Chironomiae (Diptera). 1A: Inleiding,
Tanypodinae en Chironomini. St. E.I.S Nederland, Leiden . pp. 277.
Moller Pillot, H. K. M., i Klink, A. G. 2009. Chironomidae larvae. Biology and Ecology of
the Chironomini. KNNV Publishing, Zeist.
Moog, O., Bauernfeind E. i Weichselbaumer, P. 1997. The use of Ephemeroptera as
saprobic indicators in Austria. 254-269 pp. In: Landolt, P. & Sartori Fribourg, M.
(Eds.). Ephemeroptera & Plecoptera. Biology-Ecology-Systematics, Mauron,
Tinguely & Lachat.
Munn, R.E. 1973. Global Environmental Monitoring System (GEMS). Action Plan for Phase I.
Consultant appointed by SCOPE to the UN Inter-Agency Working Group on Monitoring,
Commission on Environmental Monitoring and Assessment, Scope Report 3, Toronto,
Canada, pp. 67.
Nelson, S. M. i Roline, R. A. 2003. Efects of Multiple stressors on the hyporheic
invertebrates in a lotic system. Ecological indicators, 3: 65-79.
29
Nigro, M., Falleni, A., Del Barga, I., Scarcelli, V., Lucchesi, P., Regoli, F., Frenzilli, G. 2006.
Cellular biomarkers for monitoring estuarine environments: transplanted versus native
mussels. Aquat. Toxicol. 77, 339–347.
Nilsson, A., 1997. Aquatic Insects of North Europe. A Taxonomic Handbook. Odonata
Diptera, vol. 2. Apollo Books, Stenstrup, pp. 440.
Noss, R. F.: 1990, ‘Indicators for monitoring biodiversity: A hierarchical approach’, Conserv.
Biol. 4, 355–264.
Oberdorff, T., Pont, D., Hugueny, B., Porcher, J. P. 2002. Development and validation of a
fish‐based index for the assessment of ‘river health’ in France. Freshwater Biology, 47
(9), 1720-1734.
Oertel, N., Salánki, J. 2003. Biomonitoring and bioindicators in aquatic ecosystems. In:Modern
trends in applied aquatic ecology, Eds. Ambasht, R.S., Ambasht, N.K., Kluwer
Academic/Plenum Publishers, New York, 219-246.
Paunović, M. 2007. Struktura zajednica makroinvertebrata kao indikator tipova tekućih voda
Srbije. Doktorska disertacija. Biološki fakultet. Univerzitet u Begradu.
Petrović, T. 2017. Asambleja Diptera u barama različitog tipa u okolini Niša. Master rad.
Prirodno-matematički fakultet. Univerzitet u Nišu.
Pfleger, V., 2000. A Field Guide in Colour to Molluscs, UK edition. Silverdale Books, pp. 216
Pont, D., Hugueny, B., Beier, U., Goffaux, D., Melcher, A., Noble, R., Schmutz, S. 2006.
Assessing river biotic condition at a continental scale: a European approach using
functional metrics and fish assemblages.Journal of Applied Ecology,43(1), 70-80.
Popović, N. 2014. Ekološka analiza zajednica slatkovodnih makrobeskičmenjaka tri tipa tekućih
voda na području Beograda. Doktorska disertacija. Biološki fakultet. Univerzitet u Begradu.
Prygiel, J., Coste, M. 1999. Progress in the use of diatoms for monitoring rivers in France.Use
of Algae for Monitoring Rivers III. Agence de l’Eau Artois-Picardie, Douai, 165-179.
30
Raković, M. 2015. Diverzitet mekušaca Dunava (1260-863,5 rkm) i taksonomska analiza rodova
Planorbarius, Radix, Physella i Ferrissia (Pulmonata: Basommatophora). Doktorska disertacija.
Biološki fakultet. Univerzitet u Begradu.
Ranđelović, V., Matejić, J., Zlatković, B., 2007: Flora i vegetacija Batušinačkih bara kod Niša.
Proceeding of the 9th Symposium on Flora of Southeastern Serbia an Neighbouring
Regions, Niš.
Resh, V. H. i Jackson, J. K. 1993. Rapid assessment approaches to biomonitoring
using benthic macroinvertebrates. 159-194 pp. In: Rosenberg, D. M. & V. H. Resh
(Eds.). Freshwater Biomonitoring, Benthic Macroinvertebrates. Chapmann, Hall, V.
H. New York.
Richardson, R. E. 1928. The bottom fauna of the middle Illinois River, 1913-1925: its
distribution, abundance, valuation, and index value in the study of stream
pollution. Illinois Natural History Survey Bulletin; v. 017, no. 12.
Rossaro, B., Lencioni, V., 2015. A key to larvae of Diamesa Meigen, 1835 (Diptera,
Chironomidae), well known as adult males and pupae from Alps (Europe). J. Entomol.
Acarol. Res. 47, 123–138.
Rosenberg, D.M. 1998. A national aquatic ecosystem health program for Canada: We should
go against the flow.Bull. Entomol. Soc. Can, 30(4), 144-152
Rosenberg, D.M., Resh, V. H. 1993.Freshwater biomonitoring and benthic macroinvertebrates.
Chapman & Hall, New York
Saether, O.A. 1979. Chironomid communities as water quality indicator. Holarctic ecology 2:
65-74.
Salanki, J. 1989. New avenus in the biological indication of environmental pollution.
Acta Biologica Academiae Scientiarum Hungaricae, 40: 295-328.
Savić, A. 2012: Ekološka analiza zajednice makrozoobentosa reke Nišave. Doktorska disertacija.
Biološki fakultet. Univerzitet u Beogradu.
31
Schenkova, J. i Helešic, J. 2006. Habitat preferences of aquatic Oligochaeta (Annelida)
in the Rokttna River, Czech Republic-a small highland stream. Hydrobiologia, 564
(1): 117-126.
Schmid, P., 1993. A Key to the Larval Chironomidae and Their Instars from Austrian Danube
Region Streams and Rivers: Part 1. Diamesinae, Prodiamesinae and Orthocladiinae.
Federal Institute for Water Quality of the Ministry of Agriculture and Forestry, Wien, pp.
513.
Scrimgeour, G. J., Wicklum, D. i Pruss, S. D. 1998. Selection of aquatic indicator
species to monitor organic contaminants in trophically simple lotic food webs.
Archives of Environmental Contamination and Toxicology, 35: 565-572.
Simić, V., Simić, S. 2009: Ekologija kopnenih voda (Hidrobiologija I). – Prirodno-matematički
fakultet, Univerzitet u Kragujevcu; Biološki fakultet, Univerzitet u Beogradu,
Kragujevac; Beograd.
Skriver, J., Friberg, N. i Kirkegaard, J. 2000. Biological assessment of running water
in Denmark: introduction of the Danish Stream Fauna Index (DSFI). Verhandlungen
des Internationalen Verein Limnologie, 27 : 1822-1830.
Stankovic, S. 1962. Ekologija životinja. Univerzitet u Beogradu. Zavod za izdavanje udžbenika
narodne Republike Srbije. 374-388.
Statzner, B., Bis, B., Dolédec, S., Usseglio-Polatera, P. 2001. Perspectives for biomonitoring at
large spatial scales: a unified measure for the functional composition of invertebrate
communities in European running waters. Basic and Applied Ecology,2(1), 73-85.
Stojiljković, A. 2017. Sastav i struktura zajednice makroinvertebrata u barskim
ekosistemima sa posebnim osvrtom na grupe Ephemeroptera, Plecoptera, Trichoptera i
Odonata. Master rad. Prirodno-matematički fakultet. Univerzitet u Nišu.
Tomović, J. 2015. Ekologija, biodiverzitet i konzervacija slatkovodnih školjki familije
Unionidae u Srbiji. Doktorska disertacija. Biološki fakultet. Univerzitet u Beogradu.
32
Vaate, A. i bij de Pavluk, T. I. 2004. Practicability of the index of Trophic
completeness for running waters. Hydrobiologia, 519: 49-60.
Vis, C., Hudon, C., Cattaneo, A., Pinel-Alloul, B. 1998. Periphyton as an indicator of water
quality in the St Lawrence River (Quebec, Canada). Environmental Pollution,101(1).
Waringer, J., Graf, W., 1997. Atlas der Österreichischen Köcherfliegenlarven: unter Einschluss
der angrenzenden Gebiete. Facultas Universitätsverlag, Wien, pp. 288.
Whitton, B.A., i Rott, E. (Eds.). 1996. Use of algae for monitoring rivers II.Institut für
Botanik. Universität Innsbruck, Innsbruck, Austria.
Wiggins, G. B. i Mackay, R. J. 1978. Some relationships between Systematics,
Trophic Ecology in Neartic Aquatic insects, with Special Reference to Trichptera.
Ecology, 59: 1211-1220.
Woodley, S.: 1993, ‘Monitoring and Measuring Ecosystem Integrity in Canadian National
Parks’, in:S. Woodley, J. Kay and G. Francis (eds), Ecological Integrity and the
Management of Ecosystems. St-Lucie Press, Florida. p. 155–176
Zhou, Q., Zhang, J., Fu, J., Shi, J., Jiang, G. 2008. Biomonitoring: an appealing tool for
assessment of metal pollution in the aquatic ecosystem. Anal. Chim. Acta 606, 135- 150.
Zorić, K. 2015. Invazivnost alohtonih vrsta makroinvertebrata i riba Dunava. Doktorska
disertacija, Biološki fakultet, Univerzitet u Beogradu.
Zwick, P., 2004. Key to the West Paleartic genera of stoneflies (Plecoptera) in the larval stage.
Limnologica 34, 315–348.
Zwick, P., 2005. A Key to the West Palaearctic Genera of Stoneflies (Plecoptera) in the Larval
Stage. Forschungsinstitut Senckenberg. Forschungsstation für Mittelgebirge, pp. 38.
ПРИРОДНO - MАТЕМАТИЧКИ ФАКУЛТЕТ
НИШ
КЉУЧНА ДОКУМЕНТАЦИЈСКА ИНФОРМАЦИЈА
Редни број, РБР:
Идентификациони број, ИБР:
Тип документације, ТД: Монографска Тип записа, ТЗ: текстуални / графички Врста рада, ВР: мастер рад Аутор, АУ: Бојана Бошковић Ментор, МН: Ђурађ Милошевић Наслов рада, НР: Индикаторски таксони заједнице акватичних макробескичмењака у
процени квалитета воде барских екосистема
Језик публикације, ЈП: Српски Језик извода, ЈИ: енглески Земља публиковања, ЗП: Р. Србија Уже географско подручје, УГП: Р. Србија Година, ГО: 2018. Издавач, ИЗ: ауторски репринт Место и адреса, МА: Ниш, Вишеградска 33. Физички опис рада, ФО:
(поглавља/страна/
цитата/табела/слика/графика/прилога)
32 стране; 4 подглавља; 6 слика; 1 табела; 1 графикон
Научна област, НО: биологија Научна дисциплина, НД: екологија Предметна одредница/Кључне речи, ПО: макробескичмењаци, индикаторски таксони, барски екосистеми
УДК 574.5:628.161+581.33
Чува се, ЧУ: библиотека
Важна напомена, ВН: Извод, ИЗ: Истраживање је спроведено у јесен 2016. године на Батушиначким
барама у околини Ниша. Главни циљ овог истраживања је дефинисање
поузданих индикаторских таксона заједнице макроинвертебрата за
одређивање квалитета барских екосистема. Анализа главних
компоненти (ПЦА) је показала тенденцију груписања бара на основу
органског загађења. На основу ПЦА група, ИндВал метода је за све три
групе локалитета представила индикаторске таксоне.
Датум прихватања теме, ДП: 21.03. 2018.
Датум одбране, ДО:
Чланови комисије, КО: Председник:
Члан: Члан, ментор:
ПРИРОДНO - MАТЕМАТИЧКИ ФАКУЛТЕТ
НИШ
KEY WORDS DOCUMENTATION
Accession number, ANO: Identification number, INO: Document type, DT: monograph Type of record, TR: textual / graphic Contents code, CC: master thesis Author, AU: Bojana Bošković Mentor, MN: Đurađ Milošević, PhD
đ, PhD Title, TI: Indicator taxa community of aquatic macroinvertebrates in the
assessment of the quality of water in ponds ecosystems
Language of text, LT: Serbian Language of abstract, LA: English Country of publication, CP: Republic of Serbia Locality of publication, LP: Serbia Publication year, PY: 2018 Publisher, PB: author’s reprint Publication place, PP: Niš, Višegradska 33. Physical description, PD: (chapters/pages/ref./tables/pictures/graphs/appendixes)
32 pages; 4 chаpters; 6 pictures; 1 tables; 1 graphicon
Scientific field, SF: Biology Scientific discipline, SD: ecology Subject/Key words, S/KW: macroinvertebrates, indicator taxa, ponds ecosystems
UC 574.5:628.161+581.33
Holding data, HD: Library
Note, N:
Abstract, AB: The research was conducted in the autumn of 2016 to Batusinac ponds in
the vicinity of Nis. The main objective of this research is to define reliable
indicator taxa community of macroinvertebrates to determine the quality
of ponds ecosystems. Principal component analysis (PCA) showed a
tendency to group the ponds on the basis of organic pollution. Based on
the PCA group, IndVal method is for all three groups of sites presented
indicator taxa.
Accepted by the Scientific Board on, ASB: 21.03.2018 Defended on, DE:
Defended Board,
DB:
President:
Member:
Member,
Mentor: