Download - Inula Viscosa Seminarski
Seminarski rad iz predmeta Mutageneza i genotoksikologija:
„Genotoksični i mutageni efekti ekstrakta ljepljivog omana -
Inula viscosa (L.) Aiton“
1. UVOD
Iako jedva poznata izvan nativne mediteranske regije, ljekovita Inula viscosa sa
smatra već hiljadama godina jednim od najvažnijih ljekovitih biljaka u pojasu oko
Sredozemnog bazena. Ljekovita biljka Inula viscosa (Ait.) L. (Compositae), u literaturi
se možda i češće može naći pod nazivom Dittrichia viscosa (L.) Greuter“, je čvrst,
višegodišnji grm koji raste u divljini sredozemlja. (Slika 1.) To je aromatična biljka
koja širi jak miris kamfora. Listovi i stabljike ove biljke su obložene ljepljivom smolom,
od septembra do preko zimskih mjeseci. Dubokog je i debelog korijena, koji je
prekriven žljezdastim, ljepljivim dlakama. Otuda i naziv vrste; lat. viscosa - ljepljiv.
Ljepljivom izlučevinom biljka se štiti od prekomjernog gubitka vode tijekom vrućina i
dugotrajnih suša, a zimi se štiti od hladnoće. Biljka naraste do 150 cm. Stabljike su
razgranate i obilno lisnate, a u starijoj dobi i drvenaste. Listovi su sjedeći, lancetastog
oblika i nazubljenih rubova. Žuti glavičasti cvat, ugodna mirisa građen je od vanjskog
prstena obodnih jezičastih cvjetova te unutarnjeg diska cjevastih cvjetova. Svi cvatovi
zajedno oblikuju gustu metlicu na vrhu stabljike. Žuti cvjetovi su ugodna, slatkasta
mirisa a i listovi kada se zgnječe među prstima šire također jedan ugodni miris sličan
kamofru. Cvate od augusta do novembra. Raste na neplodnim, pustim staništima, na
starim zidovima, nasipima zemlje i šljunka uz željezničke pruge ili ceste. Česta je tik
uz more i dobro podnosi posolicu. Plod je svijetlosmeđa roška s krunicom. Svi
plodovi neko vrijeme ostaju na cvjetištu (lampion) dok ne dozore i dok ih vjetar ne
otpuše.
2
Slika 1. Dittrichia viscosa (L.) Greuter
Rasprostranjena je na Sredozemlju, južnoj Evropi, sjevernoj Africi i zapadnoj Aziji, ali
se također rasprostranila i u Sjevernoj Americi i Australiji gdje se smatra napasnim
korovom ili invazivnom vrstom. Biljka se ljekovita jer sadrži eterična ulja i korstila se
od davninva kao lijek ali je danas u pučkoj medicini potpuno zaboravljena i
zapostavljena. Spominje se u starom Egiptu i u Svetoj Zemlji, odnosno na Levantu
gdje se koristila kao lijek za otvorene rane, protiv malarije, tumora, grčeva u
mišićima, protiv mamurluka, reume; a ima u snažno fungicidno djelovanje. Moderna
medicina otkrila je u ovoj biljci niz ljekovitih tvari. Ljepljivi oman od davnina je poznat i
kao izvor žute boje, koja se dobivala iz korijena.Kod sredozemnih naroda spominje
se u raznim izrekama, recimo u Španiji se cjetanje ljepljivoga omana spominje kao
odrednica da je i grožđe počelo dozrijevati. Kod nas je ova biljka (raste na otocima i
uzduž jadranske obale) potpuno nezamijećena i beskorisna, a za razliku od nas,
druge sredozemne zemlje u turističkim vodičima pokazuju svoj ljepljivi oman kao
nešto zanimljivo u svojoj flori. (Slika 2. i 3.) Može se uzgajati i kao lončanica ali treba
biti oprezan jer kod nježnih i osjetljivih osoba može izazvati osip na koži.
Slika 2. i 3. Crtež ljepljivog omana na poštanskoj markici Palestine i bočica eteričnog
ulja dobivenog iz I. viscosa.
3
2. MUTAGENI I GENOTOKSIČNI EFEKTI EKSTRAKTA LISTA I. viscosa
Naučna istraživanja su otkrila neke zanimljive farmakološke učinke ove biljke, a to su:
Zaštita crijeva i proizvodnja prostaglandina E2 pomoću flavonoida iz ekstrakta
biljke kod pacova
Učinci izoliranog hispidulina kod glatkih mišIća zamorca
Istraživanja o ulozi biljke u liječenju dijabetesa
Rezultati ovih istraživanja objavljenu su u naučnim časopisima.
Ljekovito bilje se koristi u narodnoj medicini već hiljadama godina a te je nedavno
procvjetalo naučno istraživanje njihovih učinaka. Ipak, neki od njih mogu uzrokovati
nuspojave ili imaju potencijal za interakciju sa drugim lijekovima; štaviše, postoje
podaci i o potencijalnom riziku po zdravlje korištenjem takvih biljaka. Na temelju
dugotrajne primjene u narodnoj medicini, moglo bi se očekivati da takve ljekovite
biljke imaju nisku toksičnost. Poznato je da su zelene biljke primarni izvor
antimutagena, kao i prirodnih toksičnih agenasa, a mnoge biljke sadrže i citotoksične
i genotoksične tvari. Novija istraživanja su pokazala da mnoge biljke koje se koriste u
ishranu ili tradicionalnoj medicini imaju mutagene, te Citotoksične i genotoksične
učinke u in vivo i in vitro uslovima. Ta činjenica izaziva zabrinutost zbog mogućih
mutagenih i genotoksičnih opasnosti koje proizilaze iz dugotrajnog i neadekvatnog
korištenja tih biljaka. Mnoge biljke sadrže mutagene i/ili kancerogene tvari, a njihova
upotreba je povezana s visokom stopom formiranja tumora u nekim ljudskim
populacijama.
Inula viscosa (L.) Aiton (syn. Cupularia viscosa G. et G., Dittrichia viscosa, Greuter)
sa zajedničkim nazivom „ljepljivi oman“ je višegodišnji korov koji je rasprostranjen u
većem dijelu Sredozemlja. U narodnoj medicini, kao što je već rečeno, koristi se kao
antiseptik, antipiretik, te u liječenju šećerne bolesti. Vodeni ekstrakti I. viscosa
pokazuju antifungalno djelovanje in vitro. Cohen et al. dokazali su i antibakterijski
učinak njegovih ekstrakata u organskim otapalima, uključujući etanolu, metanolu, etil
acetatu, acetonu i hloroformu. Osim toga, Ova biljka se koristi za liječenje
gastroduodenalnih poremećaja. I. viscosa također ima antilucerogene efekte,
4
uzrokuje pobačaj, sprečava implantaciju zigota u maternicu, spriječava rast
patogenih gljivica, te ima snažnu antioksidativnu aktivnost.
I. viscosa sadrži neke farmakološki aktivne spojeve uključujući terpenoide,
seskviterpene, terpeseskviterpenske kiseline, azulene i laktone, flavonoide i eterična
ulja koji su izolirani i identificirani u listovima biljke. Za ispitivanje citotoksičnosti i
genotoksičnosti I.viscosa koristi se Allium test.
3. CITOGENETIČKA ANALIZA1
U cilju istraživanja mogućih mehanizama koji su uključeni u inhibiciji rasta korijenaka,
provodi se citogenetička analiza pomoću Allium testa. Ekstrakt lista I. viscosa izaziva
znatnu inhibiciju mitotskog indeksa, gdje je statistički značajna razlika u odnosu na
kontrolu i smanjenje mitotskog indeksa pozitivno je povezano sa povećanjem
koncentracije ekstrakta lista I. viscosa. (Tabela 1)
Tabela 1. Izračunati broj ćelija u diobi i ukupni broj ćelija u mikroskopskim observacijama i
mitotski indeks pripremljenih koncentracija i pozitivne kontrole.
Ispitivane su citogenetičke promjene i rezultati se mogu vidjeti u tabeli 2. Ekstrakt
lista I. viscosa inducira hromosomske i citološke izmjene kako u pripremljenim
koncentracijama tako i u kontrolama. Analiza hromosomskih aberacija pokazala je da
je većina fragmenata u koncentracijama bila hromosomskog tipa. Posmatranje
hromosoma pokazalo je klastogeni učinak ekstrakta lista I. viscosa.
1Tülay Aşkin Çelik and Özlem Sultan Aslantürk, „Evaluation of Cytotoxicity and Genotoxicity of Inula viscosa Leaf Extracts with Allium Test“, Journal of Biomedicine and Biotechnology, Volume 2010
5
Osim hromosomskih fragmenata, također su zabilježene i aglutinacije i premećaji
kinetike. Također su uočene ćelije sa oštećenom membranom, binuklearne ćelije i
nuklearni mostovi i pupovi. Općenito, moguće je posmatrati porast različitih
abnormalnosti kako se koncentracija ekstrakta povećava.
Može se zaklučiti pozitivna korelacija između inhibicije rasta korijena i smanjenja
mitiskog indeksa. Pad MI ispod 22% u odnosu na negativnu kontrolu obično ima
smrtonosni učinak na organizam, dok je pad ispod 50% subletalnog efekta i zove se
citotoksična granična vrijednost. Smanjenje MI moglo bi biti posljedica inhibicije DNK
sinteze ili blokiranje u G2 fazi ćelijskog ciklusa, tj. spriječavanje ulaska ćelije u
mitozu.
4. ZAKLJUČAK
Možemo zaključiti da, kada se koristi u velikim dozama, ekstrakt lišća I. viscosa
pokazuje citotoksične i genotoksične efekte. Prikladno je istraživanje sa sirovim
ekstraktom, pošto se u tradicionalnoj medicini ljekovite biljke obično i koriste.
Međutim, rad sa sirovnim ekstraktom također znači i rad sa složenim mješavinama
različitih aktivnih spojeva. Neki od tih spojeva su citotoksični i/ili genotoksični, a drugi
mogu biti citoprotektivni i/ili antigenotoksični. Rezultati ovih istraživanja pokazuju da,
iako I. viscosa ima pozitivne učinke kao ljekovita biljka, također može izazvati i
ozbiljne probleme i štete na ćelije kada se nepropisno koristi.
6
5. LITERATURA
Tülay Aşkin Çelik & Özlem Sultan Aslantürk: „Evaluation of Cytotoxicity and
Genotoxicity of Inula viscosa Leaf Extracts with Allium Test“, Journal of
Biomedicine and Biotechnology, Volume 2010
http://djh.hrt.hr/mnu-raspored/4124
http://www.pcela.hr/index.php?option=com_content&task=view&id=996
http://www.wikinfo.org/Hrvatski/index.php/Jadranske_Asteroideae
7
6. SADRŽAJ
UVOD .........................................................................................................................2
MUTAGENI I GENOTOKSIČNI EFEKTI EKSTRAKTA LISTA I. viscosa.....................4
CITOGENETIČKA ANALIZA........................................................................................5
ZAKLJUČAK................................................................................................................6
8