Download - Izvoz Kao Oblik Izlaska Na Strana Tržišta
SVEUČILIŠTE U RIJECIFAKULTET ZA MENADŽMENT U TURIZMU I UGOSTITELJSTVU, OPATIJA
IZVOZ KAO OBLIK IZLASKA NA STRANA TRŽIŠTA(seminarski rad)
Opatija, 2015.
SVEUČILIŠTE U RIJECIFAKULTET ZA MENADŽMENT U TURIZMU I UGOSTITELJSTVU, OPATIJA
IZVOZ KAO OBLIK IZLASKA NA STRANA TRŽIŠTA(seminarski rad)
Kolegij: Međunarodno poslovanje Mentor: prof.dr.sc. Ana Vizjak
Opatija, 2015.
SADRŽAJ
UVOD ......................................................................................................................................1
1. OPĆENITO O IZVOZU..............................................................................................2
2. VRSTE IZVOZA.........................................................................................................4
2.1 Izravni izvoz.................................................................................................................4
2.2 Neizravan izvoz............................................................................................................5
2.3 Kooperativni izvoz.......................................................................................................6
3. ORGANIZACIJA IZRAVNE IZVOZNE DJELATNOSTI PODUZEĆA..................7
4. ORGANIZACIJA NEIZRAVNE IZVOZNE DJELATNOSTI PODUZEĆA.............8
5. POTENCIJALNI PROBLEMI I TROŠKOVI IZVOZA.............................................9
ZAKLJUČAK...........................................................................................................................11
I
ILUSTRACIJE
Tablica 1. Potencijalni problemi u izvozu..................................................................................9
II
UVOD
Pojačana potreba svake zemlje za što jačim uključivanjem u međunarodnu razmjenu i sve
naglašenija uloga tržišta, idu u prilog tvrdnjama o važnosti izvoza u gospodarstvu neke
zemlje. Neosporno je da pri tome klasični oblici i sadržaji međunarodne razmjene gube na
važnosti, a nove strategije preuzimaju vodeću ulogu ne samo u tokovima proizvoda i usluga,
nego i kapitala, znanja i vještina.
Orijentacija na svjetsko tržište treba biti svojstvena svakom poduzeću i tijesno je
povezana s procesom rasta i razvoja. To znači da uključivanje poslovanja poduzeća u
međunarodne okvire nije isključivo stvar odluke rukovodstva poduzeća, nego i posljedica
rasta i razvoja ekonomije u cjelini i situacije u međunarodnom i domaćem okruženju.
Poduzeća obraćaju malo pažnje na strana tržišta kada je domaće tržište dovoljno veliko i
puno mogućnosti. Uz to, domaće tržište je također mnogo sigurnije. Dugo vremena to je bio
stav mnogih zapadnih poduzeća, koja nisu vidjela potrebu prodaje svojih proizvoda na
stranim tržištima jer je njihovo domaće tržište nudilo dovoljno atraktivne mogućnosti za rast.
Ipak, danas se poslovna okolina sve više mijenja i poduzeća ne mogu zanemariti
mogućnosti koje međunarodna tržišta pružaju. Proizvodi razvijeni na jednom kraju svijeta su
toplo prihvaćeni kod kupaca na drugom. Sa svakodnevnim porastom globalne konkurencije,
lokalna poduzeća koje nikad nisu razmišljala o stranim konkurentima, susreću konkurenciju
na svom vlastitom terenu. Dakle, ona poduzeća koja ostaju na sigurnom domaćem tržištu ne
samo da propuštaju priliku na stranom tržištu nego riskiraju gubitak i svog vlastitog tržišta.
Upravo sada, više nego ikada, poduzeća moraju naučiti kako izvršiti svoj prodor na strana
tržišta i pritom povećati svoju međunarodnu konkurentnost.
1
1. OPĆENITO O IZVOZU
Najjednostavniji način za ulazak na inozemno tržište je izvoz. Poduzeće može pasivno
izvoziti s vremena na vrijeme ili se može aktivno posvetiti proširivanju izvoza na određena
strana tržišta. U svakom slučaju, poduzeće proizvodi u svojoj domicilnoj zemlji. Ona može, a
i ne mora modificirati proizvode za izvoz. Ova strategija uključuje najmanje promjene u
proizvodnim linijama, organizaciji, investicijama ili misiji poduzeća.
Postoje mnoge prednosti, ali i određeni nedostaci izvoza. Kao jedna od prednosti spominje
se smanjeni rizik, budući da nema potrebe za dodatnim investicijama u proizvodnju u
inozemstvu. Također, strategija izvoza omogućuje poduzećima proizvodnju i opskrbu
nekoliko različitih tržišta iz jedne središnje točke (poduzeća), postižući tako ekonomiju
opsega i smanjujući troškove proizvodnje.
Kraj prošlog te početak ovog stoljeća obilježen je značajnom liberalizacijom i otvaranjem
tržišta te se u skladu s time može zaključiti da su carinske stope i transportni troškovi također
znatno niži nego prije, a to ide u prilog izvozu kao cjenovno efektivnoj strategiji izlaska na
strana tržišta.
Konkurentska utakmica izvoznih poduzeća i prekomorskih agenata jedna je od
otežavajućih okolnosti izvoza. Također, iako su carine i transportni troškovi niži nego prije,
svejedno se pribrajaju ostalim troškovima izlaska na strana tržišta. Nedostatak je strategije
izvoza što često postoje ograničene informacije o stranim tržištima. Poduzeće može biti
smatrano autsajderom na lokalnim tržištima te se može suočiti s neprijateljskom atmosferom i
odbijanjem potražnje za svojim proizvodima. Pravni su problemi još jedan od negativnih
aspekata izvoza, odnosno problemi vezani uz licence, obveze, ugovore i sl.
Jedna od barijera izvozu kao obliku izlaska na strana tržišta jest i nedostatak inicijative.
Nedostatak inicijative može se pojaviti kada je preduzeće previše usredotočeno na domaće
tržište, kada ne postoje inozemne veze u distribucijskom kanalu, kada ne postoji dovoljno
znanja ili financijskih resursa u poduzeću. Komercijalni i tržišni rizici, različitost kultura, rizik
deviznog tečaja samo su neke od mogućih barijera izvozu.
Međutim, unatoč barijerama koje otežavaju izvoz, danas je njegova uloga toliko važna da
on predstavlja jednu od ključnih determinanti gospodarskog uspjeha zemlje te je stoga još
uvijek jedna od najjeftinijih i često biranih strategija osvajanja stranih tržiša.
Uz prethodno navedeno, treba dodati da izvoz predstavlja veoma široko područje u
međunarodnom poslovanju, koje nudi veliki broj alternativnih načina za realizaciju prodaje
2
široke lepeze proizvoda u inozemstvu. Može se reći da još uvijek najveći broj poduzeća
organizira svoju osnovnu djelatnost u granicama države, a da se u međunarodnu razmjenu
uključuju putem različitih formi izvoznih aranžmana. Neadekvatna su razmišljanja koja
strategiju internacionalizacije poduzeća vežu samo za one forme poslovanja koje se zasnivaju
na direktnim investicijama i međunarodnom kretanje kapitala.
Kako bi se ukratko sumiralo napisano u ovom poglavlju, može se reći da izvoz predstavlja
jedan od najvažnijih čimbenika razvoja globalnih i nacionalnih ekonomija. Izvoz se često
navodi kao osnovni i početni oblik izlaska na strana tržišta prilikom internacionalizacije
poslovanja preduzeća te poslovanja na odabranom inozemnom tržištu.
3
2. VRSTE IZVOZA
U praksi, izvozni kanali mogu imati različite oblike te se tako mogu izdvojiti tri glavne
vrste izovza: izravni (direktni), neizravni (indirektni) i kooperativni izvoz.
2.1. Izravni izvoz
Poduzeća koja žele aktivniji odnos prema inozemnom tržištu opredjeljuju se za ovu vrstu
izvoza. Izravni ili direktni izvoz predstavlja prodaju i otpremu robe direktno kupcu u
inozemstvo te se ne koristi uslugama neovisnih posrednika. Dakle, proizvođači sami
upravljaju svojim izvozom robe. Prijenos robe i novca obavlja se preko kupčeve ili
proizvođačeve tvrtke i bez posrednika. Direktan izvoz zahtijeva dobro poznavanje stranog
tržišta, osobito glede prometne infrastrukture i strukture gospodarstva i stanovništva.
Izravni izvoz uključuje više ulaganja i rizika, ali i donosi veće zarade. Uz to, produžuje
proces prodaje i zahtijeva duže rokove naplate nego da se roba prodaje putem posrednika.
Stoga, prilikom odabira načina izvoza na strano tržište, trebaju se uzeti u obzir i zahtjevi
stranih kupaca za kreditiranjem kako bi posao bio uspješno obavljen. Izravan način izvoza
zahtijeva mnogo više stručnog znanja i iskustva, vremena upravljanja i financijskih resursa od
neizravnog izvoza, ali takav način izlaska omogućuje poduzeću veću kontrolu nad
distribucijskim kanalima.
Prednosti direktnog izvoza su: ostvaruje se potpunija kontrola nad marketing programom,
neposredniji kontakt sa kupcima i potpunije informacije o tržišnim uvjetima i konkurencije,
vodi se samostalna politika dohotka izvoznog poslovanja, stvaraju se uvjeti za bržu
penetraciju tržišta i potpuniju zaštitu sopstvenog interesa. S druge strane, preduzeća koja se
opredjele za varijantu direktnog izvoza moraju računati na veće startne troškove, prisustvo
većeg međunarodnog rizika u raznim oblicima itd. Više je oblika izravnog izvoza, a svaki će
proizvođač odabrati onaj koji mu najviše odgovara. Razlikujemo nekoliko načina na koje
preduzeće može izravno izvoziti:
1. osnivanje izvoznog odjela ili podružnice u zemlji koja se bavi izvoznim aktivnostima,
2. osnivanje podružnice ili drugog organizacijskog oblika u inozemstvu (za inozemnu
prodaju koja će se baviti prodajom, distribucijom i promocijom),
3. putem stranih distributera ili zastupnika koji kupnjom postaju vlasnici robe.
4
Za koji će se način proizvođač odlučiti ovisi o proizvodu, zahtjevima određenog tržišta,
veličini preduzeća te najviše o stavovima menadžmenta. Naravno da se jednom odabrana
strategija može promijeniti i odabrati druga, ovisno o novonastaloj situaciji.
Osnivanje izvoznog odjela ili podružnice unutar preduzeća je najjednostavniji i najjeftiniji
način organizacije izravnog izvoza. Ovisno o opsegu posla, poslove izvoza obavlja sam
menadžer ili je pak on u ulozi šefa nekolicini stručnjaka za vanjsku trgovinu. Znanje i njegova
stručnosti preduvjet su za dobre rezultate preduzeća na izvoznom tržištu.
Ponekad veće poduzeće osniva samostalnu tvrtku za poslove izvoza. Na taj način matično
poduzeće dobiva jasnu sliku o profitabilnosti izvoza, pa se potpuno otklanjaju mogući
konflikti s drugim organizacijskim jedinicama. Izvozom preko vlastite podružnice osnovane u
inozemstvu želi se dobiti bolji pregled inozemnog tržišta, bolja kontrola marketinškog
programa, povećati prodaja i marže, te osigurati kvalitetniju komunikaciju s kupcima. Takva
strategija, naravno, iziskuje veća financijska sredstva, veća marketinška znanja pa samim time
nosi i veći rizik. Ukoliko se malo ili srednje preduzeće odluči za ovu strategiju, mora biti
sigurno da će prodaja stabilno rasti i da je tržište dovoljno veliko za opstanak u dužem
vremenskom razdoblju.
2.2. Neizravan izvoz
Poduzeća obično počinju sa neizravnim izvozom, poslujući preko nezavisnih
međunarodnih posrednika. Indirektan izvoz uključuje manje investicija zato što poduzeće ne
zahtijeva prekomorske prodajne sile ili značajnije kontakte.
O neizravnom izvozu govorimo kada proizvođač za izvoz svojih proizvoda rabi usluge
drugih, neovisnih organizacija iz svoje zemlje. Neizravni izvoz zahtijeva manja ulaganja, nosi
manji rizik i kako mu samo ime kaže, obično uključuje neovisnog međunarodnog posrednika.
Dakle, osnovne prednosti indirektnog izvoza nalaze se u manjim troškovima, manjem riziku
za proivođača, kao i mogućim efektima koji proističu iz većeg međunarodnog iskustva
odabranih posrednika. S druge strane, nedostaci bi bili sljedeći: gubi se mogućnost izbora i
selekcije inozemnih tržišta, izostaje direktna veza sa krajnjim kupcima, otežava se mogućnost
praćenja međunarodne konkurencije, a i kontrola izvoznog poslovanja se dovodi u pitanje.
Kod neizravnog izvoza postoje dvije mogućnosti. Prvo, proizvođač svoju robu prodaje
domaćem specijaliziranom vanjskotrgovinskom poduzeću koje će je potom za svoje ime i za
svoj račun plasirati na inozemno tržište. Druga je mogućnost da proizvođač preda svoju robu
specijaliziranom vanjskotrgovinskom posredniku koji će tu robu izvesti uz naplatu određene
5
provizije. U prvom slučaju, proizvođač ograničava izvozničku djelatnost na pripremu robe za
izvoz, a troškove i rizike daljnje distribucije prepušta domaćem vanjskotrgovinskom
poduzeću. U drugom slučaju, proizvođač se služi samo uslugama specijaliziranoga
vanjskotrgovinskog poduzeća koje će se pobrinuti za pronalaženje kupaca u inozemstvu,
obaviti sve radnje da se izvoz uredno provede, osigurati naplatu za proizvođača te naplatiti
svoju proviziju. Proizvođač se mora osloniti na sposobnost takvog vanjskotrgovinskog
posrednika o kojem ovisi i konačni financijski rezultat.
Najučinkovitiji način neizravnog izvoza jest angažiranje lokalnih agenata ili distributera.
Također, kod ove strategije rizik je smanjen. Posrednici, agenti, kooperantske organizacije i
poduzeća koje se bave izvoznim menadžmentom dovode u vezu know-how vještine i usluge
tako da je normalno da izvoznik pravi minimalne greške.
Izvozni agenti pojedinci su ili poduzeća koja asistiraju proizvodnim poduzećima prilikom
izvoza robe, a fokusirani su na jednu zemlju ili dio svijeta. Lokalni posrednici osobito su
važni preduzećima koja nemaju mnogo iskustva u izvozu pa je ključna njihova uloga i
sposobnost. Posrednici, koji mogu biti domaći ili inozemni izvozni agenti, kooperativne
organizacije, udruge izvoznika ili vladine izvozne agencije, donose znanje i usluge potrebne
za prodaju na određenom tržištu. Zbog svoje specijaliziranosti, poslovnih veza i znanja, oni u
vrlo kratkom roku mogu povećati opseg prodaje. Na taj način poduzeće može dosta realno
procijeniti inozemni potencijal tržišta bez prevelikog rizika te isplanirati buduće marketinške
poteze na tom stranom tržištu.
Istovremeno, posrednici ne pridaju posebnu pozornost pojedinom proizvodu, ne planiraju
marketinške aktivnosti, već su vođeni isključivo kratkoročnim profitom. Stoga će više
vremena posvećivati onom proizvodu koji im donosi veću zaradu. Ukoliko se pojavi drugi
proizvod s većim maržama, posrednici će zapostaviti proizvod prijašnjeg proizvođača, što
onda dovodi preduzeće u nezgodnu poziciju jer nema kontrolu i sigurnost nad kanalom
distribucije.
2.3. Kooperativni izvoz
Za poduzeća koja žele imati izvrstan stupanj kontrole nad međunarodnom prodajom, ali
nemaju potrebne resurse ili prodajnu organizaciju, alternativu predstavlja kooperatvini izvoz.
U ovom slučaju, poduzeće sklapa sporazume o suradnji sa nekim drugim poduzećem, i to na
polju istraživanja, promocije, prijevoza, distribucije i ostalih aktivnosti vezanih za izvozna
tržišta. Kod kooperativnog sporazuma, uobičajno je da jedno preduzeće iznosi na tržište svoje
6
proizvode i usluge preko distributivne organizacije drugog preduzeća na stranom tržištu.
Proizvodi poduzeća se upotpunjuju ili dopunjavaju liniju proizvoda poduzeća koji ih
distributiraju.
3. ORGANIZACIJA IZRAVNE IZVOZNE DJELATNOSTI PODUZEĆA
Ukoliko se poduzeća žele baviti izravnim izvozom, posluju na način da izravno plasiraju
određene proizvode na inozemno tržište. Unutar jednog takvog poduzeća vrše se sve potrebite
radnje za potrebe izvoza proizvoda na inozemno tržište. Takve radnje se vrše: putem vlastite
vanjskotrgovinske organizacije u zemlji ili koristeći vlastitu vanjskotrgovinsku organizaciju u
inozemstvu. U daljnjem tekstu ukratko će se objasniti načini „komuniciranja“ poduzeća s
inozemnim tržištima.
Filijala u inozemstvu je osamostaljen dio domaćeg poduzeća, koji djeluje u inozemstvu, a
za svoje poduzeće vrši sve potrebne poslovne radnje na nekom inozemnom tržištu. Na taj
način se na tržište izvoze velike količine proizvoda, a na taj način izvozna poduzeća su uvijek
u tijeku događanja, ako se bilo što poremeti na tom tržištu.
Delegat u inozemstvu predstavlja stručnu osoba svojeg poduzeća s ciljem razvijanja
poslovne suradnje s inozemnim kupcima, dobavljačima i drugim poslovnim ljudima. Takav
organizacijski način nastupa na inozemno tržište koriste poduzeća, koja nemaju druge oblike
predstavništava u inozemstvu. Predstavničko poduzeće u inozemstvu vrši sve
vanjskotrgovinske radnje na inozemnom tržištu u ime svog poduzeća.
Nabavljački uredi u inozemstvu su poslovni uredi velikih poduzeća u inozemstvu.
Osnivaju ih pojedina poduzeća ili više poduzeća zajedničkim dogovorom u cilju vršenja
vanjskotrgovinskih poslova u inozemstvu, kao što su kupnja sirovina ili reprodukcijskih
materijala u inozemstvu za potrebe svojeg poduzeća.
S druge strane, prodajni uredi u inozemstvu djeluju na sličan način kao i nabavljački uredi
s tim, da vrši poslove nastupa na pojedino inozemno tržište. On je ovlašten zastupati svoje
poduzeće u poslovnim kontaktima s inozemnim suradnikom u svim poslovima vezanim uz
prodaju proizvoda svojeg poduzeća. Pri tome nezavisno djeluje u pripremi, ugovaranju ili
ostvarenju nekog posla, te na širenju poslovanja.
Trgovačka i servisna mreža u inozemstvu označava suradnju domaćeg proizvodnog ili
trgovačkog poduzeća s nekim od svojih predstavnika u inozemstvu ili sa nekim inozemnim
poduzećem u stranoj zemlji.
7
Na kraju treba izdvojiti prednosti i nedostatke organizacije izravne izvozne djelatnosti
poduzeća. Najvažnija prednost jest zadržavanje profita u samom poduzeću, puna kontrola nad
distribucijom i promocijom proizvoda, upoznavanje stranog tržišta, stvaranje trajnih kanala
distribucije te se imidž prepisuje proizvođaču (poduzeću). Nedostaci bi bili: velika početna
ulaganja, visoki rizik te opasnost nepoznavanja tržišnih prilika u inozemstvu.
4. ORGANIZACIJA NEIZRAVNE IZVOZNE DJELATNOSTI PODUZEĆA
Pojedina poduzeća mogu se odlučiti koristiti usluge vanjskotrgovinskih posrednika
prilikom distribucije svojih proizvoda u inozemstvo. U tekstu ispod ukratko će se objasniti
vrste vanjskotrgovinskih posrednika.
Inozemni zastupnici ili agenti zastupaju druga poduzeća. Prema kriteriju teritorijalnosti
inozemni zastupnici mogu biti lokalni, regionalni i generalni. Uz to, mogu ostvariti redovitu i
kontrolnu proviziju te del credere provizija.
Distributer je vrsta posrednika koja posluje u svoje ime i za svoj račun. Ugovorom o
distribuciji ostvaruje se pravo prodaje nekog proizvoda na određenom tržištu.
Komisionar je vrsta posrednika koji radi u svoje ime, ali za račun komitenta koji je ili
proizvođač ili vlasnik robe. Naknada komisionaru je provizija od prodane robe koju on mora
prodati "pažnjom dobrog privrednika".
Indent posrednik predstavlja povremenog zastupnika stranih kupaca sa sjedištem u zemlji
proizvođača (izvoznika) robe.
Potvrđujuća kuća može biti financijski ili trgovinski posrednik. Kao financijski posrednik
potvrđuje narudžbe inozemnog kupca i isplaćuje izvoznika iz svoje zemlje nakon isporuke
robe, a kao trgovinski posrednik organizira otpremu robe i uspostavlja veze.
Domaći kupac jest predstavnik inozemnih kupaca na domaćem tržištu. Održava stalan
kontakt sa svojim klijentima, Domaće kupce često koriste veliki uvoznici.
Broker spaja kupca i prodavatelja u nekom vanjskotrgovinskom poslu, posluje od slučaja
do slučaja te prima proviziju od obje strane.
Izvozna menadžmentska kompanija posluje kao ekskluzivni izvozni odjel svakog od
nekoliko udruženih i međusobno nekonkurentnih domaćih proizvođača te radi u ime
nalogodavca.
Komprador ili banto je specijalizirani posrednik za trgovinu s Dalekim Istokom. Na
početku radi za fiksnu plaću, a kasnije za proviziju.
8
Faktor je vrsta posrednika koja od izvoznika otkupljuje potraživanja za već izvezenu robu,
a njemu odmah isplaćuje diskontirani (umanjeni) iznos (npr. 80% potraživanja).
Prednosti korištenja vanjskotrgovinskog posrednika leže u činjenici da su stručnjaci za
poslove izvoza te poznaju strana tržišta. Osim toga, imaju dobre poslovne veze i uspješno
pronalaze tržište za domaći proizvod. Najveći nedostatak jest činjenica da je posrednicima
osnovni motiv profit te se bave onim proizvodima koji donose najveću dobit u kratkom roku.
Postoji i opasnost da se dobar imidž proizvoda pripiše posredniku.
5. POTENCIJALNI PROBLEMI I TROŠKOVI IZVOZA
U donjoj tablici jednostavno su prikazani potencijalni problemi s kojima se poduzeće
može suočiti prilikom izvoza roba ili usluga.
Tablica 1. Potencijalni problemi u izvozu
Potencijalni problemi u izvozu
Logistički
Priprema transporta
Određivanje cijene transporta
Priprema potrebne dokumentacije
Prikupljanje finansijskih informacija
Usklađivanje distribucije
Pakovanje
Pravna procedura
Vladina ograničenja
Smetnje u pogledu proizvoda
Lincenciranje
Carina
Servisiranje izvoza
Osiguranje raspoloživih dijelova
Usluga popravka
Osiguranje tehničke pomoći
Osiguranje skladištenja
Poticanje prodaje
Oglašavanje
Prodajni napori
Marketing informacije
Obavještenja o inostranom tržištu
Lociranje tržišta
Trgovinske restirkcije
Konkurencija
9
Govoreći o troškovima, treba naglasiti da brojne organizacije koje po prvi put izvoze ne
poklanjaju dovoljnu pažnju troškovima osvajanja tržišta, koji mogu biti veliki.
Organizacija bi trebala razmotriti sljedeće faktore troškova:
1. troškove modifikacije proizvoda, posebno pakiranje i označavanje;
2. troškove informiranja- prikupljanja relevantih informacija;
3. troškove usluga-distributerske mreže;
4. dodatno osoblje- u izvoznom marketingu i prodajnoj administraciji itd.
Poduzeća bi trebala procijeniti troškove isporuke proizvoda inozemnom kupcu. Prvo,
postoje troškvi menadžera izvoza. Zatim menadžeri izvoza mogu zatražiti pomoć od dodatnog
prodajnog osoblja. Osim toga, postoje troškovi carinske dokumentacije, označavanja i
promocije. Za neka poduzeća ovi troškovi su izuzetno visoki. Primjerice, marketing troškovi
za hranu su relativno visoki na inozemnim tržištima s obzirom na troškove promjene etikete,
pridržavanja propisa i plasiranju proizvoda, uključujući promociju putem testiranja u
prodavnicama. Važniji troškovi se odnose na usluge posrednika, kao što su distributeri,
agencije, transportne i osiguravajuće kompanije. Neke troškove preuzima izvoznik, a druge
posrednici i naplaćuju ih putem provizije.
10
ZAKLJUČAK
Iako su mnoga tržišta u svijetu u priličnoj mjeri integrirana, kulturne, religiozne, jezične i
ekonomske razlike i dalje predstavljaju prepreke izvozu na strana tržišta. Iz dana u dan uočava
se sve značajnija uloga koju igra globalno tržište. Prilikom izvoza na svjetska tržišta svako
poduzeće mora voditi računa o o nekim ključnim elementima poput analize mogućnosti koje
međunarodno tržište nudi, odlučivanje o načinu ulaska na strano tržište, alociranje resursa,
razvijanje marketing plana, implementacija odgovarajućih marketing strategija, evaluacija i
kontrola. Činjenica jest da većina poduzeća neće ništa poduzeti sve dok ih neka situacija ili
događaj ne prisili na izlazak na strana tržišta.
Izvoz predstavlja jedan od najjednostavnijih načina osvajanja inozemnog tržišta. Ujedno
ga mnogi smatraju i najjeftinijim oblikom izlaska na strano tržište, što nije u potpunosti točno.
Izvoz predstavlja prodaju i marketing domaćih proizvoda u inozemstvu. Izvoz ne traži
ulaganja u proizvodne procese u inozemstvu, ali su nužna ulaganja u izvozni marketing. Često
se iskorištava kao oblik izlaska na strana tržišta, osobito za poduzeća koja su u ranim fazama
osvajanja inozemnih tržišta.
Međunarodna tržišta su važna jer pomažu rast poduzeća koja radi zasićenja njihovih
domaćih tržišta moraju tražiti nove mogućnosti upravo na inozemnim tržištima. Ovakvim
poduzećima preostaju dvije mogućnosti: da razviju konkurentsku sposobnost i konkurentsku
prednost kojom će se odbraniti od konkurencije na domaćem tržištu ili da traže nove poslovne
mogućnosti na stranim tržištima.
11