Download - Jakov Pletikosa
-
7/26/2019 Jakov Pletikosa
1/46
Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu
Odsjek za kroatistiku
Katedra za stariju hrvatsku knjievnost
Zagreb, 18. rujna 2013.
PRVI PROZNI PUTOPIS NA HRVATSKOM JEZIKU.
JAKOV PLETIKOSA:
PUTOVANJE K JEROZOLIMU GOD. 1752.
DIPLOMSKI RAD
8 ECTS bodova
Mentorica:
Dr. sc. Lahorka Pleji Poje, doc.
Studentica:
Kristina auli Krstulovi
-
7/26/2019 Jakov Pletikosa
2/46
1
SADRAJ:
1. Uvod.................................................................................................................2
2.
Jakov Pletikosa.3
3. O rukopisu4
4. Putopis: nefikcionalni pripovjedni prozni anr5
4.1.Hodoasniki putopis7
4.2.Apodemika knjievnost...8
4.3.Bartul urevi,Bonifacije Stijepovi Drkolica, Jakov Almerigotti...9
5. Struktura i sadrajPutovanjak Jerozolimu god. 1752. .11
6.
Knjievnopovijesna retorika putopisa: analiza djela22
6.1.Obrazloenje (okvir) ....22
6.2.
Itinerar: topografija svetih mjesta.24
6.3.Subjekt putopisnog diskursa.25
6.4.Leksikon (katalog) ...29
6.5.
Dotematizacija .30
6.5.1. anrovska kontaminacija: predaje i legende..31
6.5.2.
Intertekstualnost 33
6.6.Pria: aktancijalna i dogaajna struktura .34
6.7.Naslovljenik 36
7. Obrada.37
8. Zakljuak.38
9. Saetak40
10.Prilozi..41
11.
Literatura.43
-
7/26/2019 Jakov Pletikosa
3/46
2
1.
Uvod
Diplomski rad donosi ralambu prvog proznog putopisa na hrvatskom jeziku. Nakon
podataka o autoru i rukopisu slijedi poglavlje o putopisu kao nefikcionalnom pripovjednom
proznom anru. U tom e poglavlju, koje je svojevrsni uvod u ralambu Putovanja k
Jerozolimu god. 1752., biti rijei o fenomenu hodoaenja i povijesti hodoasnikih zapisa, o
teorijskom sustavu ars apodemica koji je utjecao na oblikovanje putopisnih tekstova te o trima
ranonovovjekovnim hodoasnikim tekstovima, nastalim prije Putovanja, autora Bartula
urevia,Bonifacija Stijepovia Drkolice i Jakova Almerigottija. U sljedeem e poglavljubiti rijei o dvodijelnoj strukturiPutovanja, oblikovanju poglavlja te njegovu sadraju. Potom
emo, izlaui knjievnopovijesnu retoriku putopisa, preuzetu iz knjige Pria i putovanje
Deana Dude, analizirati Pletikosino djelo: bit e rijei oobrazloenju, odnosno okviru nastanka
putopisa, o itineraru topografiji svetih mjesta te subjektu putopisnog diskursa kao putniku,
pripovjedau i promatrau. Nadalje e biti rijei i o nadogradnji u obliku anrovske
kontaminacije legendama i lokalnim predajama, a ukazat ese na intertekstualnost citiranje i
parafraziranje Biblije, kranskih filozofa, svetaca, putopisaca i povjesniara. Takoer,analizirat emokategoriju prie koja obuhvaadogaajnu i aktancijalnu strukturu putovanja.
Na koncu analize Putovanja pozabavit emo se kategorijom naslovljenika, tj. pitanjem
komunikacijske usmjerenosti putopisa.
Nakon analize putopisa, slijedi poglavlje o putopisnoj obradi u kojem emo postaviti
pitanje o dominantnom tipu diskursa, odnosno je li obrada opekulturna (izvjetajna, turistika)
ili umjetnika (knjievna). Ukazat emo na to da Pletikosino Putovanje slijedi tradiciju
hodoasnikog putopisa s topografijom svetih mjesta, da se uklapa u putopisnu literaturu
osamnaestog stoljea koja naglaava spomeniku batinu i historiografski aspekt te da se mogu
nazrijeti elementi merkantilistikog putopisa.
U izradi diplomskog rada koritenaje raznovrsna literatura, posebice lanci autora koji
su pisali o Pletikosinu putopisu poput Josipa Lisca, Tome Matia, Ivana Pederina te Cvijete
Pavlovi.No, kao okosnica za ralambu Putovanjakoritena je knjigaDeana Dude Pria i
putovanje.
-
7/26/2019 Jakov Pletikosa
4/46
3
2.
Jakov Pletikosa
Jakov je Pletikosa roen 1704. godine u Vaanima, selu koje se nalazi u ibenskom
zaleu. Kao dijete imunih i pobonih roditelja odlaziu lipnju 1720. na kolovanje u franjevaki
samostan u Visovcu.1 Filozofiju i bogoslovlje dovrio je dijelom u svojoj redovnikoj
provinciji, dijelom u Italiji. Od godine 1730. do 1735. bio je kapelan i upnik u Mirloviu, a od
1737. do 1743. te od 1749. do 1751. uitelj novaka na Visovcu. Sredinom etrdesetihgodina
18. stoljea djeluje kao uitelj u Zaostrogu te kao kapelan na Drveniku. Pletikosa je obilazio
svetita u Italiji,2a 1751. godine, s doputenjem starjeina,odlazi na hodoae u Svetu Zemlju
gdje je boravio od 1752. do 1756. Da je u Svetoj Zemlji bio gvardijan samostana sv. Ivan in
Montana blizu Jeruzalema navodi fra Petar Bai3 u Nekrologu rukopisu koji se uva u
arhivu samostana Visovac. Tu informaciju preuzima Ante Crnica4 u djelu Naa Gospa od
zdravlja i Njezina slava, a kasnije i drugi autori (T. Mati,I. Pederin, J. Lisac). No, fra Vicko
Kapitanovi s Franjevake teologije u Makarskoj dri da taj podatak nije toan te pie:
Sigurno je da je u tom samostanu Pletikosa boravio nekoliko mjeseci i u njemu je
napisao povijest tog samostana, no ini se da nije bio gvardijan, jer u vrijeme
svoga boravka spominje drugog redovnika kao gvardijana (p. 140), a gvardijansko
je mjesto u tom samostanu pripadalo panjolcu. Ukoliko je Pletikosa bio
gvardijan onda bi to moglo biti u Betlehemu sto daje naslutiti njegova reenica u
nabrajanju samostana u sv. zemlji kad kae: 'Trei [j]e e manastir u Betlemu, gdi
se rodio spasitelj, i vlada gvardijan po tri miseca od etiri naroda, to [j]est Italije,
Nimacke, spanje i Francije (gdi sam bio i ja) i stoji u njemu najmanje 18
redovnika' (p. 93). Tu je Pletikosa mogao biti moda gvardijan kao pripadnik
mletake drave, no to bi jotrebalo istraiti.5
1 kolovao se Pletikosa s jo nekoliko sposobnih kolega kao sto su bili kasniji pjesnik i skladatelj fra Petar
Kneevi, lektor i pisac filozofskih biljeaka fra Mihovil Dragievi, vojni kapelani fra Filip Pilji i fra Jure
Samaluk.
2U Putovanju k Jerozolimusaznajemo za Pletikosino hodoae u Rim: Drugi grob, reko, govori se i jest s.
Jerolima, gdi njegovo sveto tilo poivalo je mnogo godin dok ne bi prineseno u Rim i stavljeno u crkvu veu S. D.
Marije. Kojega tilo i ja tova godine 1728., (Pletikosa, 2000: 118). Nadalje e u radu primjeri iz Putovanja
biti oznaeni brojem stranice.
3Fra Petar Bai.Nekrolog. Spomen-knjiga svih pokojnih franjevaca provincije Presvetog Otkupitelja u Dalmaciji
od davnijeh dana do god. 1925.Rukopis u arhivu samostana Visovac.
4Ante Crnica (1939).Naa Gospa od zdravlja i Njezina slava. ibenik. str. 312-315
517. http://pubwww.carnet.hr/ofm/st/biobibl/pletikos.html(Kapitanovi, pregled: 17. travnja 2013)
http://pubwww.carnet.hr/ofm/st/biobibl/pletikos.htmlhttp://pubwww.carnet.hr/ofm/st/biobibl/pletikos.htmlhttp://pubwww.carnet.hr/ofm/st/biobibl/pletikos.html -
7/26/2019 Jakov Pletikosa
5/46
4
Godine 1756. vratio se na Visovac gdje ostaje do 1763. kao lektor moralnog bogoslovlja
i uitelj redovnike mladei. Od 1763. do 1765. bio je uitelj u Splitu, a 1765. postaje upnikom
Jasenica te do 1768. uiteljemu Karinu. U lipnju 1768., po vlastitoj elji, odlazi u Sumartin na
Brau gdje i umire 7. travnja 1769. na glasu svetosti(Pederin 1996: 20).
Jakov je Pletikosapoznavao estjezika: uz latinski i talijanski, za svojega je boravka u
Palestini nauio jofrancuski,portugalski, panjolski te arapski. Znanje tih jezika pomoglo mu
je da s uspjehom vri sveeniku slubu u najvanijem kranskom hodoasnikom centru.
OsimPutovanjanapisao je na hrvatskom jeziku kratku povijest Palestine: Sveta zemlja od koga
je bila posidovana od poela svita do ovoga vika sadanjega, ovde pripisuje se 1755.6Rukopis
se uva u arhivu franjevakog samostana u Sumartinu na Brau, a u istome rukopisu ima
tekstova na hrvatskom, talijanskom i latinskom od kojih su jo dva zasigurno izala iz
Platikosina pera:Breve ragguaglio del sagro Convento di s. Gio(vanni) Battista in Montana e
della casa di s. zaccaria, ove la Beatissima Vergine visit santa Elisabetta con relazione di
acuni miraculosi successi ed aparizioni fatte ne sudetti santuari teDi pi aggiunti due sucessi
in Giaffa, e Gran Cairo.
3. O rukopisu
Pletikosin putopis Putovanje k Jerozolimu god. 1752. sauvan je u rukopisu pod
signaturom R 4284 u Nacionalnoj i sveuilinoj knjinici u Zagrebu, uvezan u stare kartonske
korice. Na prvoj se strani rukopisa nalazi bosanicomispisan naslov: Putovanje k Jerozolimu
god. 1752. F. Jakova Pletikose od Skradina, a na drugoj je zabiljeeno Attinet ad conventum
S. Martini Brachiae.7 Od tree stranice gdje poinje hrvatski tekst putopisa, poinje i
paginacija. Sav tekst pisan na hrvatskom jeziku pisan je od iste ruke latinikom grafijom
kakova je bila u obiaju u Dalmaciji, a jezik je ikavska tokavtina(Mati1963: 256). Do str.
136. putopis je cjelovit iako su sluajno preskoene stranice 77-78 i 101-108. Na kraju rukopisa
6Povijest je Svete Zemlje napisao Pletikosa, kao iPutovanje k Jerozolimu, za vrijeme svoga boravka ondje pa bi
bilo zanimljivo istraiti vezu povijesnog teksta s putopisnim. To je prvi uinio Vicko Kapitanovi u lanku
Hrvatski franjevac Jakov Pletikosa, povjesniar Svete Zemljeu Zborniku Franje Emanuela Hoka (2006). Tim
lankom skree pozornost na ovo slabo poznato rukopisno djelo u kojem uoava i knjievne osobine te dri da taj
tekst upotpunjuje Pletikosin putopis (usp. Srdo-Konestra, 2006: 200).
7
Po spomenutoj biljeci jasno je da je rukopis pripadao franjevakom samostanu u Sumartinu na Brau gdje jePletikosa proveo svoje posljednje dane, a kako je rukopis dospio u Zagreb ne moe se utvrditi.
-
7/26/2019 Jakov Pletikosa
6/46
5
iza str. 136. ima otrgnutih listova, a po ostacima se vidi da su istrgnuta tri lista pisana istom
rukom kao i ostatak teksta te je sigurno da kraj rukopisa nedostaje.
U navedenoj se knjinici uva jo jedan rukopis pod signaturom R 3894. Rije je o
prijepisu Pletikosina Putovanja koji je nainio Bogoslav ulek. On je u odreenoj mjerimijenjao jezik, slovopis i grafiju.
Rukopis koji se uva pod signaturom R4284 prvotno je pronaen u knjinici Ljudevita
Gaja nakon ije je smrti Velimir Gaj8 izdao tiskani katalog knjinice svojeg pokojnog oca:
Knjinica Gajeva (1875). U tom je katalogu na str. 200. zabiljeeno: Pletikosa J. F. od
Skradina, Putovanje k Jerozolimu god. 1752. Cod. chart. 4, 138. Autogr. Ined. Transumtus a
B. ulek. Lingua classica. Prosa pulcherrima. Hrvatska je vlada Gajevu knjinicu otkupila i
predala Nacionalnoj i sveuilinoj knjinici. Vidljivo je iz biljeke Velimira Gaja da rukopis
dri autografom autorovim, a jamano i jest tako(Mati1963: 257).
T. Mati u lanku Hrvatski putopis iz sredine osamnaestoga vijeka tvrdi, a s tom se
tvrdnjom slae J. Lisacu predgovoruPutovanju,9da je rukopis nastao 1753. godineza vrijeme
Pletikosina boravka u Svetoj Zemlji.
Putovanje je prvi put tiskano 2000. godine u ibeniku. Knjigu su za tisak priredili
Mirjana okota i Josip Lisac koji je, kao to je spomenuto, i autor predgovora. Putopisu je
priloen opiran rjenik te kazalo osoba i mjesta koja se spominju u tekstu to je znatno olakalo
razumijevanje djela.
4. Putopis: nefikcionalni pripovjedni prozni anr
Iako u teorijskoj literaturi moemo naii na razliite definicije putopisa, ovaj e se rad
oslanjati na definiciju putopisa danu u knjizi Pria i putovanjeDeana Dude.10Putopis koji
8Velimir Gaj (1845-1902) sin Ljudevita Gaja, u Zagrebu zavrio gimnaziju te studij prava na Pravoslavnoj
akademiji. Slubovao kao pristav pri Zemaljskoj vladi u Zagrebu, a nakon otputanja, ivi povueno od rente
steene prodajom oeve tiskare i knjinice.Ureivao je Danicu ilirsku (1863-67), a nakon toga pokree 1868.
Knjievnu zabavu hrvatsko-srbskukoju ispunjava vlastitim prilozima. Nastavlja je programatskih naela iliraca
o slavenskoj kulturnoj i knjievnoj uzajamnosti te promicao tokavtinu na tetu ostala dva hrvatska narjeja. Bio
je prouavatelj usmene knjievnosti, povijesti i heraldike.
9Josip Lisac: Jakov Pletikosa i njegov putopis, 2000.
10
Prije knjige Pria i putovanje, autori poput Vinka Breia, Slavka Jeia i dr., ureivali su zbirke hrvatskihputopisa te su u predgovorima nudili nedoreene definicije putopisa to je omoguavalo da se putopisima smatraju
-
7/26/2019 Jakov Pletikosa
7/46
6
definiramo kao pripovjedni prozni nefikcionalni anr jest djelo oblikovano vjerodostojnim
putovanjem subjekta diskurza (putopisca) koji pripovijeda zgode na putu, opisuje prostore
kojima putuje i mjesta na kojima boravi, iznosi svoja zapaanja o ljudima koje na putu susree,
o njihovim obiajima i nainu ivota te poesto okulturnim i umjetnikim znamenitostima
krajeva u kojima se zatjee(Duda 1998: 48). Kao takvog, treba ga razlikovati od fikcionalnih
tekstova koji sadre putovanje kao tematsku okosnicu.11
Temeljni su putopievi izraajni postupci pripovijedanje i opisivanje. Pripovijedanje
obuhvaa zgode subjekta putopisnog diskursa, a opisuju se: prostor, ljudi, graevine, umjetnine
i sl. Budui da putopis ne sadri koliinu dogaaja koja je karakteristina za fikcionalni
pripovjedni tekst, jedno je od glavnih obiljeja putopisne narativnosti oslabljena dogaajna
struktura. Putopis karakterizira svrhovito kretanje (u ovom sluaju hodoae u svrhu oprostagrijeha) od toke A do toke B i dogaajni okvir: odlazak put dolazak. Tri su glavne
smjernice putopisnog zapleta: zateena stvarnost, nepredvidljivost putovanja i karakteristike
putnikove osobnosti, a u tom se okviru oblikuju pseudonapetost i pseudozaplet. Pseudozapleti
su putopisni epizodini i sluajni, a upravo ti dogaaji predstavljaju mogue napukline u
nefikcionalnoj usmjerenosti teksta jer su neprovjerljivi.12
fikcionalni i nefikcionalni opisi putovanja. Do knjige Deana Dude nije bilo razraenijih teorijskih tekstova o
putopisu koji je, poput ostalih nefikcionalnih pripovjednih anrova, bio na marginama knjievnopovijesnog
diskursa. Meutim, u nekoliko je posljednjih desetljea poraslo zanimanje zarubne knjievne anrove putopise,
memoare, dnevnike, autobiografije.
11Pojedini autori, piui o povijesti putopisakao knjievnog anra, navode ifikcionalna djela kojima je putovanje
tematska okosnica. Primjerice, u predgovoru knjige Hrvatski putopisautor i ureiva Vinko Brei pie:No,
ovjek je svoja putovanja od davnina nastojao i zabiljeiti kako bi ih oteo zaboravu i tako svoje dojmove i
zapaanja prenio drugima, bilo zbog pouke, bilo zbog zabave. Tijekom stoljea nakupila se golema koliina
tekstova kojima je upravo putovanje i opis putovanja zajednika znaajka pa se ta porodica tekstova objedinila
pod zajednikim imenom putopisna knjievnost ili, krae: pu topis (Brei 1996: 6). Nadalje, Brei kao djela
koja ulaze u definiciju putopisne knjievnosti navodi HomeroveIlijadui Odiseju, Swiftova Gulliverova putovanja,
ZoranievePlanine, HektorovievoRibanjei ribarsko prigovaranjejednako kao i MauranievPogled u Bosnu
koji je, pie Brei, prvi hrvatski moderni putopis. Meutim, nove nam spoznaje o putopisu kao nefikcionalnom
pripovjednom proznom anru ne doputaju da fikcionalne tekstove kojima je putovanje tematska okosnica, kao
to suPlanineiliRibanje, zovemo putopisima.
12Naravno da je itinerarij hrvatskih putopisaca provjerljiv, predmeti njihova opisa takoer, ali situacije u kojima
se zateknu i kratke zgode koje pripovijedaju to ne moraju biti Putne su zgode mogui fikcionalni usjeci udokumentaristikom diskurzu i zato iziskuju, za razliku od opisa, dodatna jamstva(Duda 1998: 73).
-
7/26/2019 Jakov Pletikosa
8/46
7
Putopis moe biti napisan u formi izvjetaja, geografskog lanka, etnografskog ili
kulturolokog traktata, eseja,novinske reportae i slino.Opis puta ovisi ponajprije o karakteru
putnika; jedni e se ponaati reporterski, dugi lirski, trei meditativno, etvrti od svega
pomalo(Brei1997: 13).
Tipina mjesta za putopisni diskurs su: obrazloenje (okvir), itinerar, subjekt putopisnog
diskursa, leksikon (katalog), dotematizacija, pria te naslovljenik. Iznalaenjem tih tipinih
mjesta u Pletikosinu Putovanju, ovaj e rad pokuati dokazati da taj tekst ulazi u okvire
definicije putopisa toihje zadao Duda u spomenutoj knjizi te da ga doista moemo zvati prvim
proznim putopisom na hrvatskom jeziku.
4.1Hodoasniki putopis
Fenomen hodoaenja ima u kranstvu dugu tradiciju, ve od kasne antike.Kranin
hodoaenjem iskazuje tenju da se priblii uzornim ivotima koje su vodili sveci,a posebice
Krist. Hodoae jeputovanje kroz stvaran prostor i vrijeme u odreena hodoasnika sredita
s namjerom dolaska do grobova ili relikvija kranskih svetaca, odnosno rekreiranja Isusova
ivota, muke i smrti, a u svrhu zatite, ozdravljenja tjelesnog i duhovnog, odnosno pokore i
oprosta grijeha. Rani su hodoasnici u Svetu Zemlju bili uvjereni da bi neto nedostajalo
njihovoj vjeri i znanju te da ne bi postigli savrenstvo da se nisu doli pokloniti Kristu upravo
na ovim svetim mjestima, gdje jeprije no igdje drugdjeevanelje zasjalo s kria u svemu
svojem sjaju. (sv. Jeronim prema Tomaevi2010: 7).
O religioznim razlozima kao kljunima prilikom donoenja odluke o hodoaenju u
sveta mjesta, svjedoe razliiti zapisi: putopisi, dnevnici, vodii za hodoasnike, zemljovidi,
ilustracije, planovi, crkveni zakoni vezani uz hodoasnike te knjige oprosta.
U srednjemu se vijeku piu ponajvie hodoasniki putopisi iz kojih su vidljiva tri
hodoasnika smjera: istoni, zapadni i rimski. Kada je rije o povijesti hodoasnikog
putopisnog teksta moramo spomenuti, meu ostalima,dva najranija i najvanijadjela koja su
utjecala na sve kasnije putopise toga tipa:
Peregrinatio Silvae potius Aetheriae ad loca sancta(Itinerarium Egeriae) Egeria je
kranka, najvjerojatnije redovnica, podrijetlom iz Galicije koja je hodoastila u Svetu
Zemlju koncem 4. st. te svoje putovanje ovjekovjeila u pismu koje nije sauvano u
cijelosti. U njemu detaljno opisuje liturgijske prakse koje susree u Svetoj Zemlji te je
-
7/26/2019 Jakov Pletikosa
9/46
8
stoga njezin tekst jedan od najvanijih izvora za prouavanje povijesti liturgije ranog
kranstva.
Peregrinatio Antonini Placentini tekst iz 6. stoljeakoji je fiksirao uporabu izraza
peregrinatio u dananjem znaenju hodoasnitva (pilgrimage) kao uobiajenogtermina za omiljenu kransku praksu toga doba(usp. Milii2010: 44).
esnaestostoljetno, pak, putopisno stvaralatvo moemo podijeliti u tri skupine
tekstova: hodoasniki kao izravan nastavak srednjovjekovne putopisne forme, izvjetajni
kao oblik vladarskih putovanja i biskupskih vizitacija te hodoeporiki ili apodemiki kao
poseban teorijski oblik specifian za renesansno razdoblje(Milii2010: 43).
4.2
Ars apodemica
U esnaestome su stoljeu njemaki i nizozemski humanisti razvili teorijski sustav zvan
ars apodemica (the art of travel)koji je propisivao naine putovanja te oblikovanje putopisnih
zapisa.13Tijekom sljedea dva stoljea sustav se proirio Europom. Svojevrsnim se zaetnikom
ideje smatra humanist Conrad Celtis koji je u djelu Hodoeporica (1502) prikupio antike
tekstove o putovanjima. Djelo Theodora Zwingera Putopisna metoda (1577) daje definiciju
putovanja, ralambu pojmova te podjelu putovanja prema svrsi, sredstvima, obliku i materiji.
No, njegov je uitelj, sorbonski filozof Petrus Ramus najvaniji za oblikovanje konstrukta
apodemike ideje. Tvorac, pak, termina ars apodemica jest Hilarius Pyrckmair u djelu
Komentar o putnikome umijeu ili Pravi razlog za putovanje (1577). On nudi definiciju
hodoaa kao obrazovnog putovanja, a za hodoasnika pie: Hodoasnikom zovemo onoga
koji putuje po stranim zemljama i marno promatra sve to je nuno ili korisno znati te koji svoje
putovanje ne poduzima nepromiljeno nego razborito, potaknut javnim dobrom, au i slavom,
koji ne doputa da ga nevani razlog smete u njegovu naumu nego bdije nad razlozima radi
kojih je na putovanju(Pyrckmair prema Milievi2010: 56).
Iako je u ovome radu rije o hodoasnikom putopisnom tekstu koji je ujedno i prvi
prozni putopis na hrvatskom jeziku, rei emoponajprije neto o trima naim hodoasnikim
putopisima nastalima u prijanjim stoljeima.
13
ars apodemica, the art of travel, transformed 'implicit cultural patterns of travelling' presented orally or inhandwriting into a "formally codified" manual disseminated in print to the reading public(Pels 1994: 6).
-
7/26/2019 Jakov Pletikosa
10/46
9
4.3
Bartul urevi,Bonifacije Stijepovi Drkolica, Jakov Almerigotti
Hrvatska je renesansa iznjedrila dva hodoasnika putopisna teksta o Svetoj Zemlji:
Specchio della peregrinatione delli piu notabili luoghi della Terra santa di Promessione et
delle processioni, et cerimonie che nella citta di Hierusalem si sogliono celebrare Bartula
urevia14 te Liber de Perenni cultu Terrae Sanctae et de fructuosa eius peregrinatione
Bonifacija Stijepovia Drkolice.15Razlozi se nastanka njihovih hodoasnikih zapisarazlikuju,
a povezna toka jest franjevaki samostan na gori Sion. urevi je 1535. godine, nakonbijega
iz turskog zarobljenitva, bolestan proveo u samostanu godinu dana da bi potom krenuo na
hodoae na koje se u zarobljenitvu zavjetovao. Bonifacije Dubrovanin boravio je u istome
samostanu od 1550. do 1560. godine (kao gvardijan samostana i kustos Svete Zemlje).
ureviev je putopis oblikovan tako da nakon posvete i predgovora slijede tri glavna
dijela (1. dio: apodemiki savjeti, opis putova do Svete Zemlje, protokoli, obveze, obiaji; 2. i
14Bartul urevi (Mala Mlaka ?, oko 1506 - Rim ?, oko 1566) hrvatski pisac, putopisac i leksikograf. Osnovnu
naobrazbu stekao u Ugarskoj gdje je u Mohakoj bitki (1526) uhvaen i odveden u ropstvo. Kao rob proputovao
je cijelu Tursku te sudjelovao u ratu protiv Perzijanaca. Nakon godina robovanja i dva neuspjela pokuaja, 1535.
uspijeva pobjei preko Armenije i Sirije u Palestinu, u franjevaki samostan na Sionu gdje se oporavlja. O svom
boravku pie spomenuti putopis u kojemu sebe naziva: Bartholomeo Georgijevicz di Croata detto Pellegrino di
Hierusalem. Hodoastio je i u Santiago de Compostela u panjolskoj i u Rim. Svoje je djelovanje usmjerio na
borbu protiv Turaka te je u toj ivotnoj misiji proputovao cijelu zapadnu Europu gdje je sudjelovao u brojnim
raspravama u kojima je zagovarao ujedinjenje krana u borbi protiv zajednikog neprijatelja te je objavljivao
djela u mnogim europskim gradovima. Na kraju je djela De afflictionetam captivorum quam etiam sub Turcae
tributo viuentium Christianrum (Antwerpen, 1544) dodao rjenik hrvatskog jezika u tokavsko-ikavskom narjeju
pa je tako nastao prvi hrvatsko-latinski rjenik. Prevoenjem njegovih djela na druge jezike nastali su dvojezini
rjenici: hrvatsko-francuski, hrvatsko-nizozemski, hrvatsko-engleski. Njegova su djela doivjela velik broj izdanja
i prijevoda te je postao jednim od prvih slavenskih pisaca ija su djela stekla veliku slavu u Europi.15Bonifacije Stijepovi Drkolica (Lopud, po. 16.st. Temivar, 1581.) U Dubrovniku je stupio u franjevaki red
te svrio teologiju na franjevakom teolokom uilitu, a potom u Parizu zavrava filozofsko -teoloke nauke.
Boravio je u franjevakom samostanu na Sionu deset godina, od 1550. kada je imenovan gvardijanom samostana
i kustosom Svete Zemlje do 1560. kada ga papa Pio IV. alje u Ugarsku kao nuncija. Kustosom je Svete Zemlje
bio imenovan etiri puta (1550, 1553., 1556., 1562.) te je, uz pomo Karla V., obnovio crkvu Sv. Groba. Takoer
je imenovan apostolskim propovjednikom za Erdelj, Poljsku i Rusiju te poslanikom kod Filipa II. za pitanja Svete
Zemlje. Kao apostolski vizitator Pija V. radio na reformi redovnikog ivota bosanskih franjevaca, a u tom ga
poslu podupire i papa Grgur XIII. Nadalje, imenovan je bio apostolskim vizitatorom za itav dio Europe pod
turskom vlau, a bio je govornik na Tridentskom koncilu. Umro je 1581. godine u Temivaru gdje je bio prognanzbog sukoba s Dubrovakom Republikom.
-
7/26/2019 Jakov Pletikosa
11/46
10
3. dio: korizmena i uskrsna slavlja te sveta topografija). Slijedi mali etverojezini rjenik
(talijansko-arapsko-kaldejsko-hebrejski) te na koncu pogovor Dobrohotnome i marljivome
itatelju. Djelo je pregledno i temeljito razraeno s detaljnim uputama za hodoae.Specchio
je urevi tiskao 1553. godine uz doputenje papinskog vikara te o vlastitom troku, a do
danas nije u cijelosti preveden na hrvatski jezik.
Putopis Bonifacija Dubrovanina tiskan je u Veneciji 1573. godine. Rije je o opsenom
djelu (287 stranica) dvodijelne strukture: O molitvama i vapajima koji se obavljaju u Betlehemu,
ureenome kolijevkom Krista sina Bojega i poinjui od onoga to se zbiva na vigiliju roenja
sina Bojega16te O molitvama koje poboni hodoasnici moraju obaviti pri dolasku u Svetu
Zemlju17. Prvi dio nema nijedne definicijske znaajke putopisa pojedinosti, doivljaja ili
uspomene koja bi se odnosila na samo putovanje (Milii 2010: 51) dok drugi dio sadrinekoliko poglavlja (Opis svete planine Sion, Opis doline Joafat, Opis Betanije) koji bi mogli
ukazati na razloge ubrajanja Bonifacijeva djela u putopisnu literaturu. Liber de Perenni cultu
Terrae Sanctae et de fructuosa eius peregrinatione nije do danas preveden na hrvatski jezik.
Jakov je Pletikosa dobro poznavao ivot i djelo Bonifacija Dubrovanina te ga u svome
Putovanju navodi est puta opisujui Bonifacijevo djelovanje u Svetoj Zemlji18 ili
parafrazirajui njegovPerenni cultu.
Oba hodoasnika putopisa napisana su s namjerom da upute hodoasnika na to kako
se ponaati, kako preivjeti u relativno negostoljubivome okoliu i kako usmjeriti taj napor na
duhovni rast(Milievi2010: 53).
Zadranin Jakov Almerigotti pisac je samo jedne knjige. Njegovo putopisno djelo na
talijanskom jeziku Nazaret Gloriosa tiskano je u Veneciji 1700. godine.19 ini se da je
16De orationibus et supplicationibus quae fiunt in Betleem Christi filii Dei cunabulis decorata, eiusdem ab illis
exordium sumendo, quae in Vigilia Natiuitatis eiusdem Dei filii sunt
17De Orationibus et supplicationibus quas solent pii ad Terram sanctam accedentes Peregrini facere
18Najpri bi pokriven od pripotovanog Bonifacija Dubrovanina godine 1555.(str. 48)
19Girolamo Giamecotti di Zara: Nazaret gloriosa relatione eie' viaggi di Levante fatti coll'Eccmo signor Polo
Michiel Capitanio delle naui; principiando dalle Bocche di Costantinopoli sino per tutta la Soria, con la
descrittione di diuerse Citt Turchesche vedute e successi curiosi del viaggio especialmente della Citt Santa di
Nazaret .... Venetia, D. Lovisa, 1700. 12.^. 204.
(http://www.tpsalomonreinach.mom.fr/Reinach/MOM_TP_071574/MOM_TP_071574_0006/PDF/MOM_TP_0
71574_0006.pdf,pregled: 27.72013.)
http://www.tpsalomonreinach.mom.fr/Reinach/MOM_TP_071574/MOM_TP_071574_0006/PDF/MOM_TP_071574_0006.pdfhttp://www.tpsalomonreinach.mom.fr/Reinach/MOM_TP_071574/MOM_TP_071574_0006/PDF/MOM_TP_071574_0006.pdfhttp://www.tpsalomonreinach.mom.fr/Reinach/MOM_TP_071574/MOM_TP_071574_0006/PDF/MOM_TP_071574_0006.pdfhttp://www.tpsalomonreinach.mom.fr/Reinach/MOM_TP_071574/MOM_TP_071574_0006/PDF/MOM_TP_071574_0006.pdfhttp://www.tpsalomonreinach.mom.fr/Reinach/MOM_TP_071574/MOM_TP_071574_0006/PDF/MOM_TP_071574_0006.pdfhttp://www.tpsalomonreinach.mom.fr/Reinach/MOM_TP_071574/MOM_TP_071574_0006/PDF/MOM_TP_071574_0006.pdf -
7/26/2019 Jakov Pletikosa
12/46
11
Almerigotti bio u diplomatskoj misiji jer je iz djela vidljivo da se kretao meu poklisarima.
Opisuje svoje putovanje od Carigrada kroz turske gradove do Nazareta. Ovaj putopis spominje
Slobodan Prosperov Novak u knjiziPovijest hrvatske knjievnosti(str. 539) te nije preveden na
hrvatski jezik.
Sa sigurnou znamo da je Pletikosa itao putopis Bonifacija Dubrovanina, a je li itao
ureviev i Almeriggotijev, posebice jer je potonji tiskan pedeset godina prije Pletikosina
putovanja ne znamo, ali valjalo bi podrobnije istraiti.
5. Struktura i sadrajPutovanjak Jerozolimu god. 1752.Jakova Pletikose
Putopis je podijeljen na dva dijela:
Priprema i putovanje do Svete Zemlje (poglavlja: Priprava dila, Iz Karina do Mletak, Iz
Mletak do Jeruzolima)
Boravak u Svetoj Zemlji (poglavlja: Izrael, Sveti grad Jeruzolim, Dolina Josafata, Vala
Gehenon, Gora Maslinska, Put od Jerozolima k Betlemu, Grad Betlem, Mista koja se
nahode od Belema do Ebrona, Putovanje k Jordanu, Putovanje iz Jeruzolima u Emaus,
Putovanje iz Jeruzolima na S. Ivana do Betlema)
Okosnica je djela kretanje subjekta putopisnog diskursa prema Svetoj Zemlji i unutarnje. Prvi je dio Putovanja, dakle, podijeljen na tri poglavlja koja su posveena putovanju do
Izraela, odnosno iekivanju polaska. Putopisac nudi iscrpan izvjetaj s mjestima i datumima
te osobama koje susree na putu. U drugome dijeluPutovanjamoemo primijetiti da putopisac
nudi mozainu sliku ve uhodanih hodoasnikih staza (Pavlovi 2010: 147), odnosno
hodoasniki nain kretanja to podrazumijeva obilazak veeg prostora u kratkom vremenu.20
Subjektu je putopisnog diskursa ishodina toka hodoaa Sveti Grad pa se nerijetko u njega
vraa, iako o tome ne pie, da bi ponovno krenuo na drugu svetu lokaciju, a to je vidljivo iz
pojedinih naslova.21
Putopisca u drugom dijeluPutovanjazanimaju:
Podatci jezine naravi (tumaenje jezinih razlika,prevoenjenaziva, etimologija a sve
imajui na umu naslovljenika):
20Iako je Pletikosa boravio u Svetoj Zemlji etiri godine (1752-56), pretpostavlja se da je rukopis nastao unutar
prve godine boravka.21Put od Jeruzalema k Betlemu, Putovanje iz Jeruzolima u Emaus, Putovanje iz Jeruzolima na S. Ivana do Betlema.
-
7/26/2019 Jakov Pletikosa
13/46
12
i jednu veliku piinu, o(li) lokva(str. 30)
Ovo je to ini dvor timana: jest misto suda, Pretorio, Gabbeto, Lithostratos
(ovako se zove latinski, udinski i grki), gdi Pilat nepravedno osudi janjca
neokvrnjega(str. 63)
provri ova voda i zazva se Poslana, zato Siloe rei je 'poslana'.(str. 94)
Odnos prolosti i sadanjosti - nekadanji izgled prostora i graevina u odnosu na
zateeno stanje,promjene sastava stanovnitva,promjene nazivlja:
Sada pak stoje mori u kua siromani, i vidi se damija u istom selu, daleko na livo
od puta jednu pukarnicu zemlje.(str. 108)
Status pojedinih svetih mjesta posebice u kontekstu brojnih sukoba meu kranskim
redovnicima oko uprave:
Ova Kapela Propetja niko vrimena bi drana od Grka neirom i himbeno oteta naim
redovnikom, podmiriv jasprom poturenike Grke u Carigradu. Ali, falaBogu, sad je
naim pod vladanjem(str. 46)
Ovu crkvu uzdre Armeni u priveliku potenju.(str. 76)
Obiaji lokalnog stanovnitva, ali i vjerski obiaji vani kranskome hodoasniku:
Ovaj bunar zimi obiluje priko vodom i tada Turci ine veselje veliko, zato
zlamenuje obilatu litinu, i donesu u svaki manastir banicu vode i obiaj je dat im
dobre ruke petnaest medina.(str. 96)
Mi katolici poimamo odovlen pohoditi sveta mista, a redovnici svaki dan po
kumpliti.(str. 41)
Toponimi uz koje se veu legende i predaje pri emuneke spominje, a neke donosi u
cijelosti:
I ovde, kau da je Veronika, vidjevi Isusa svega u krvi, znojna od truda, nosei na
sebi kri priteki, ganu se na milosre i prui mu dodajui svoj ubrus, kojim otrvi
Odkupitelj svoj obraz povrati ga istoj. (str. 69)
Uz to putopisac itateljima nudi savjete i primjedbe ope i osobne naravi. Takoer, u
svakom se poglavlju poziva putopisac na brojne izvore od Biblije, kranskih svetaca i filozofa
-
7/26/2019 Jakov Pletikosa
14/46
13
do poznatih putopisaca kako bi verificirao svoj iskaz. Zanimljivo je to da jedan dio putopisa
nije dio osobnog hodoasnikog iskustva nego podatci preuzeti iz drugih knjiga. Naime, u
poglavljuMista koja se nahode od Betlema do Ebronavidljivo je da je putopisac obiao mjesta
blia Jeruzalemu, ukljuujui Betlehem, a do Hebrona nije iao:Ja naprid odovlen nisam bio,
nego u tota upisati kako po drugi knjiga. (str. 123)
Gotovo svako poglavlje oblikovano je tako da sadri sljedee elemente:22
a)
Lokaciju svetog mjesta
Blizu pak Betlema, kad se izae na jedno brdace pram gradom na blizu, nalivo
okrenuv se, vidi se jedna uliica iu vrh nje je Gusterna Davidova(str. 112)
b) Opis prostora (dimenzije, materijali, osobni estetski doivljaj)
Ova crkva duga je oko pedeset pedalj a iroka 48, a na sridi uzdignuta kuba na 4
stupa od mramora, daleko jedan od drugoga oko 20 pedalj(str. 43)
imajui u nuglu onde drugi otar, gdi sveer stoji kale uvezan a gori iz lampada
u jednom retku a jedna nad vrtlinom sve od srebra, ali doista lipa majstorluka.(str.
45)
c)
Povijest/ legendu/ predaju vezanu uz sveto mjesto
koji je uinila bila s. Paula u vrime s. Jerolima, paka u priuzimanju u toliko
kralja bio je vie puta razruen i ponovljen, pak najpotla godine 1690. bi od nai
redovnika vas metnut u emer(str. 120)
d) Izvore informacija
i more biti da je ovo ono stablo od koga pie Josip Ebreo, zato veli da je daleko
od grada dvi milje, kako i jest.(str. 127)
Od ovoga pisali su Niceforo, s. Kuzma, Damnjan i Bonifacio Dubrovanin(str.
103)
Putovanje zapoinje uvodnim dijelom pod nazivom Priprava dila u kojem
Pletikosa, subjekt putopisnog diskursa, obrazlae razloge za hodoae. Nakon obavijesti
generala reda 1746. godine da se otvara mogunost redovnicima da hodoaste u Svetu
22S dolaskom u Svetu zemlju ne mijenja se samo motivika pripovjedaeva iskaza nego i struktura diskursa, koja
oblikuje poglavlja najee sastavljena od tri elementa u svakom poglavlju: opis prostora + pria/historija vezana
za prostor + navoenje izvora za priu(Pavlovi 2010: 155).
-
7/26/2019 Jakov Pletikosa
15/46
14
Zemlju, Pletikosa biva nadahnut te iskae elju da hodoaem iskupi svoje grijehe.23
Molba nakon nekoliko godina biva usliena, dok je slubovao u Karinu kao lektor moralnog
bogoslovlja.
Prvi dio knjige posveen je putovanju do Svete Zemlje te poinje poglavljem o
putovanju od Karina do Mletaka koje je zapoelo 21. kolovoza 1751. odlaskom u Otrovicu.
Sljedeih se dana pozdravljao s rodbinom (Vaane) i redovnicima (Visovac, ibenik). U
ibenskom se samostanu zadrao osam dana zbog kuge u Livnu.24U Zadar stie 10. rujna,
a u sljedeihnekoliko dana staje u Osoru, na Verudi te u Umagu. Duljina boravka ovisila
je o vremenskim (ne)prilikama. U Mletke stie 21. rujna, a tamo boravi u samostanu Vigna,
u kojem borave redovnici koji odlaze u Svetu Zemlju ili se iz nje vraaju. Zbog zime, ali i
razbojstava,25
ekanje se na polazak u Jeruzalem oduilo pa Pletikosa odlazi u Padovuposjetiti sveta mjesta vezana uz sv. Antu Padovanskog, a u samostanu Sveta Ursula pohaa
duhovne vjebe ne bi li se pripremio za svoje putovanje. Izvan Mletaka provodi cijeli
listopad.
Sljedee je poglavlje naslovljenoIz Mletak do Jerozolimau kojem kao to naslov
kae subjekt putopisnog diskursa detaljno opisuje kretanje od jedne do druge toke. Iz
Mletaka za Jeruzalem polaze tek 7. lipnja jer se zbog pljaki to su se dogodile godinu ranije
morao oformiti konvoj, brodovi nisu smjeli ploviti pojedinano. Na put kreu zdruena dva
broda opremljena topovima, a oba su kapetana Loinjani. Zbog slabog vjetra tek 18. lipnja
prolaze Dalmaciju, potom Albaniju, Krf, Kefaloniju te 28. lipnja stiu u Zanot. Na brodu se
nalaze iprotestantski sveenici.Nakon dva dana zajedrieprema Peloponeskom poluotoku,
trei dan ugledae Kretu, a putopisac navodi geografske i povijesne podatke. Vie od tisui
milja preoe u osamdana zbog povoljnog vjetra te stigoe u Aleksandriju. Dana 7. srpnja
doeka ih u Aleksandriji gvardijan koji hodoasnike predstavlja konzulima Francuske i
23Hodoae oznaava putovanje u svetite koje se poduzima s nekom vjerskom nakanom. Krani su hodoastili
s nakanom tovanja znaajnih mjesta u Isusovu ivotu, kao to su crkva Svetog groba u Jeruzalemu, podruja
vezanih uz svece, a osobito muenike, poput grobova sv. Petra i Pavla u Rimu, te mjesta uvenih po njihovim
udesima Hodoasnici takoer ine djela pokore za poinjene grijehe i zahvaljuju na primljenoj milosti.
Hodoasnici osobito mnogo mole i ine djela pokore(Craghan 1998: 348).24Kuga je razlogom este karantene u Mlecima i dalmatinskim gradovima.
25Uzrok bi tolikoga naega zadranja u Mleci zato vlastela mletaka ne dadoe nijednom drivu diliti se iz stata,
jer godita proastoga bijau zarobili Barbarei nikoliko navi njiovi, i tako odredie da imadu ii zdrueni inconvoglio (str. 25).Zbog toga je, ali i godinjeg doba, Pletikosa ekao punih devet mjeseci na polazak.
-
7/26/2019 Jakov Pletikosa
16/46
15
Venecije ijom ljubaznou putopisac biva ugodno iznenaen.Nakon to upoznaje laika iz
Fiandre koji plovi put Cipra, putopisac se u pratnji dva protestantska sveenika i
karmelianina 8. srpnja ukrcava na francusko drvo. Po dolasku u Cipar 11. srpnja upoznaje
kapetana Ivana Kotoisa Dubrovanina te s njim dogovori put u Jafu26 na dubrovakom
brodu gdje stie 29. srpnja. Na brodu upoznaje zanimljivog suputnika Grka koji trguje
rogaima te Turke koji sa sobom vode tri sunja na prodaju u Egipat. U Jafi otpoinu u
hospiciju te se na magarcima zapute za Ramu. Jaui i hodajui od Rame do Jeruzalema
putopisac navodi sva mjesta koja su vidjeli te zato su za njega kao kranskog hodoasnika
vana (Analot, Ramath Sophija, mjesto roenja Ivana Krstitelja). Dana 31. srpnja 1752.
putopisac ulazi u Sveti Grad.
Drugi je dio knjige posveen boravku u Svetoj Zemlji te zapoinje osnovnimpodatcima o Izraelu: podrijetlo imena Izrael, geografski poloaj, gospodarstvo, flora i fauna
te povijest utemeljena na Svetom Pismu. Putopisac navodi da je hodoae pokora za oprost
grijeha. Subjekt putopisnog diskursa potom pie o Jeruzalemu te kao izvore za povijest
grada navodi Livana, sv. Jeronima, Genebranda, lokalne predaje te dijelove Svetog Pisma.27
Putopisac tvrdi da Jeruzalem mnogi smatraju svetim iako je, pie,svet samo za katolike te
je turska vladavina Svetom Zemljom kazna za grijehe.28
Ishodina toka za sve hodoasnike jest Manastir svetog Spasa pa je upravo tomu
posveeno opirno prvo poglavlje vezano uz Sveti Grad. Osim povijesti, lokacije i opisa
manastira subjekt putopisnog diskursa pie o obiajima boravka u samostanu: gvardijan
svim hodoasnicima pere noge, redovnici pjevaju Te Deum, putnici nose svijee
26Jafu (Jopa) je prema semitskoj legendi osnovao Noin sin Jafet, nakon potopa, a prema grkoj ga je legendi
osnovao Jopa, sin boga vjetra Eola. Jedna od najstarijih i najvanijih luka u koju se dovozila cedrovina iz Libanona
za gradnju Salomonova hrama. Ondje je, kako pie u Starom Zavjetu, Jona uao u barku da bi pobjegao od Boga,
a potom ga je progutao kit. Danas predgrae Tel-Aviva. (usp. Tomaevi2010.)
27Knjiga postanka, Druga knjiga o Kraljevima, Ezra, Prva knjiga o Makabejcima, Evanelje po Ivanu, Ezekiel.
28 Postojala su tri objanjenja za brz rast osmanlijske drave: 1) onostrani razlog Turci su Boja kazna za
kranske grijehe, 2) politiki razlog kranska nesloga, 3) vojno-strateki razlog dobro organizirana i
disciplinirana turska vojska. Onostrani je razlog uestao u hrvatskoj starijoj knjievnosti te se pojavljuje u raznim
anrovima kao to su poslanice, govori, epske pjesme, epovi i dr. Neki od autora koji primjenjuju stereotip Turaka
kao Boje kazne su: M. Maruli, P. Zorani, B. Karnaruti, J. Barakovi, F. Grabovac, A. Kai Mioi. (usp.
Duki prema Botica 2005: 466). Osobito nam je zanimljivo da i Bartul urevi u proslo vu putopisa Zrcalo
hodoasnikouzrokom potpadanja Svete Zemlje pod nevjerniko ropstvo vidi u sveopoj grenosti kranskogpuka te neslozi kranskih vladara.
-
7/26/2019 Jakov Pletikosa
17/46
16
blagoslovljene na Isusovu grobu te izriu molitve zahvalnosti. Unutar kompleksa nalazi se
crkva Uskrsnua Isusova.29Piui o veliini i povijesti crkve, putopisac itateljima nudi
informacije iz vodia oca Pietrantonija iz Venecije.30Unutar crkve nalazi se kapela u kojoj
se Isus ukazao Blaenoj Djevici Mariji. Slijedi opis kapela, oltara, crkava o kojima
putopisac pomno izvjetava itatelje navodei znaaj, izgled, povijest te njihovu vanost:
kapela u kojoj se Isus ukazao Blaenoj Djevici Mariji, oltar stupa na kojemu je Isus iban,
Isusova tamnica, kapela posveena sv. Longinu, kapela u kojoj su vojnici razdijelili Isusovu
odjeu. Slijede crkva sv. Jelene, kapela posveena sv. Kriu, stup na kojem je Isus okrunjen
trnovom krunom te iscrpan opis Kalvarije s citatima iz Evanelja o raspuknuu brda u
trenutku Isusove smrti. Kada pie o kapeli posveenoj Raspeuopominje hodoasnike da,
zbog svetosti tla, hodaju bosi, ali govori i o sukobu katolikih i pravoslavnih redovnik zbog
te kapele, ali i drugih svetih mjesta. U Kapeli Adamovoj nalaze se grobovi dvojice velikih
katolikih kraljeva: Godefroya de Bouillona te Baldovina, a mjesto na kojemu se nalazi
Kamen pomazanja prvi je zatitio Bonifacije Dubrovanin 1555. godine. Na nekoliko
mjesta u tekstu putopisac pie protiv pravoslavaca koji su himbenokatolicima preotimali
vlast nad svetim lokacijama.31 Slijedi opis mjesta na kojemu su stajale tri Marije32 za
vrijeme Isusova raspea toputopisac potkrepljuje citatima iz evanelja te vanost i svetost
lokacije potvruje navodima izknjige o Svetoj Zemlji Ivana Zvallarda33i jeruzalemskog
gvardijana oca Quaresmija. Kristov grob putopisac detaljno opisuje, napominje da je
potrebna detaljna restauracija te pie o grobu Josipa i Nikodema. Kao posljednje tri lokacije
29Sveta je Jelena oko 324. u Jeruzalemu pronala Sveti Grob nad kojim je izgradila velianstvenu baziliku. Sveta
Jelena Kriarica, kako se u nas naziva, supruga Konstancija Klora i majka Konstantina Velikog, najpoznatija je po
pronalasku sv. Kri s kojim se najee prikazuje u kranskoj ikonografiji. Osim spomenute bazilike, dala je
sagraditi baziliku Roenja Isusova u Betlehemu te tridesetak drugih crkava.
30Oca Pietrantonija iz Venecije putopisac nerijetko navodi kao oca Petra Antonija Mleia.
31Za drugog je mandata u Svetoj Zemlji Bonifacije Dubrovanin uspjelo branio franjevaka svetita, koja su
svojatali pravoslavni Grci u Jeruzalemu.
32Blaena Djevica Marija,Marija Magdalena te Marija Kleofina.
33Jean Zualart/ Giovanni Zuallardo (1541-1634) znameniti je esnaestostoljetni putopisac flamanskog podrijetla
iji je putopisobjavljen u Rimu 1587. godine pod naslovom: Il devotissimo viaggio di Gerusalemme. Fatto, &
descritto in sei libri dal Sigr. Giovanni Zuallardo, Cavaliero del Santiss Sepolcro di N.S. l'anno 1586. Aggiontovi
i disegni di varii di varii luoghi di Terra Santa & altri paesi intagliati da Natale Bonifacio Dalmata. Zvallardov
su putopis krasili bakropisi poznatog ibenskog bakroresca i kartografa Bonifacija Natalea (1538-92).
-
7/26/2019 Jakov Pletikosa
18/46
17
u ovome dijelu navodi mjesto na kojemu se Isus ukazao Mariji Magdaleni te kapelu i
samostan podignuti na mjestu na kojemu se Isus ukazao svojoj majci.
Na Veliki petak godine 1753. Jakov je Pletikosa sudjelovao u procesiji u crkvi
svetog Groba ili Isusova Uskrsnuao emu detaljno izvjetava itatelje. Procesiju je vodilostotinjak katolikih redovnika iz Betlehema, Nazareta i drugih mjesta, a dogaaj su pratili
hodoasnici katolici, ali i ostali krani izmatici. Putopisac napominje kako se procesija
odvija u veini kranskih gradova pa tako i naim,ali ne more nigdi biti kako ovde te da
ovo giba i najtvra srca na pokajanje(str. 56). Subotom pravoslavno sveenstvopredvodi
dogaaj silaska nebeskoga ognja, a kako Pletikosa sumnja u vjerodostojnost tog uda,
prenosi predaje o svetom ognju iz pera oca Petra Antonija Mleia te nakon toga pie o
suvremenom obredu koji smatra krivovjernim. Pletikosa dri da pravoslavci krivotvoreudesa uborbi za upravu te u svrhu zarade, a takav je nain poziva na pobonost, pie,
nedopustiv.
Slijedi opis est svetih mjesta koja okruuju crkvu svetog Groba. Rije je o opisima
poljane ispred crkve, pravoslavnog manastira i crkve sv. Magdalene, kapele Gospina
tugovanja koja je od velike vanostiza katolike, kapele sv. Marije na Golgoti gdje je Gospa
od tuge pala kad je ugledala Isusa pod kriem te opisima svetita posveenih sveeniku i
kralju Melkisedeku i proroku Abrahamu.
Izvjetaj o mjestima vezanim uz krini put zapoinje putopisac opisom Pilatova
dvora koje je mjesto suda Isusova. U ovom e dijelu knjige subjekt putopisnog diskursa
iskazati vie emotivnosti nego bilo gdje drugdje uPutovanju.Napominje putopisac da kada
Rimljani razvalie grad i kada ne osta kamen na kamenu, Pilatovdvor i jo neka sveta mjesta
ostadoe netaknuta po volji i sudu Boga(str. 63).Slijedi mjesto bievanja Isusa Krista te
opis Herodove palae. Subjekt putopisnog diskursa iscrpno opisuje krini put s tonim
brojem stopa izmeu prvog i posljednjeg otajstva te nabraja svetice34ije je objave itao
34Rije je o Elizabeti, Brigiti, Matildi, Geltondi te Mariji od Afride. Posebno je vana sv. Brigita jer ju subjekt
putopisnog diskursa spominje na jo jednom mjestu u tekstu, gdje vidimo da njezine Objavedri vjerodostojnima
poput Biblije (str. 126). Sv. Brigita vedska (1302-73), nacionalna je zatitnica vedske te hodoasnika i putnika.
Vrlo pobona majka osmero djece po smrti je supruga otila u cistercitskisamostan u Alvastri gdje se potpuno
posvetila molitvi. Vodila je asketski ivot te imala este ekstaze i nebeska vienja, to ih je potanko opisala svojim
ispovjednicima. Vienja su sabrana, prevedena na latinski i objavljena u osam svezaka pod nazivom: Objave.
Pobonosti objavljene sv. Brigiti odobrili su u 18. stoljeu Sveta kongregacija za irenje vjere i papa Klement XII.(usp. Lazzarin 2009: 359-60).
-
7/26/2019 Jakov Pletikosa
19/46
18
prije puta. Takoer, napominje da katolici bosi pohode barem dio krinoga puta. Pozivajui
se na djela Bonifacija Dubrovanina, Petra Mleia i opata Angelija govori nam o mjestu
na kojemu je Pilat traio od pukamilost za Krista, ali uzalud jer su oni kako bijesni psi
traili raspee.Slijedi opis mjesta na kojemu se Gospa srela s Isusom pod kriem te mjesta
na kojem imun Cirenac primio Isusov kri. Uz krini seput nalaze kue ubogog Lazara i
Veronikina kua. Slijedi opis vrata na kojima je Isusu proitana osuda na smrt te mjesto na
kojemu je Isus pao trei put pod kriem, a kao referencu putopisac navodi Novi Zavjet te
povjesniara Josipa Flavija35koji je napisao povijest idovskog naroda.
Putopisac nam nakon krinoga puta opisuje petnaest svetih mjesta po gradu poevi
od sjevera prema jugu i zapadu poput kue imuna farizeja gdje je Marija Magdalena Isusu
svojom kosom prala noge ili kue Gospine majke Ane uz koju je vezana zanimljiva lokalnapredaja o praznom samostanu. Zanimljivo je i mjesto utamnienja sv. Petra na kojemu
Pletikosa zaplaka te dvije predaje o maslini i kamenu vezane uz kuu Ane biskupa kojemu
su doveli Isusa nakon uhienja u Getsemanskom vrtu. Kada pie o Solomonovu hramu,
Pletikosa upuuje itatelja kojega bi zanimalo vie na Tomu Babia.36Opis crkve sv. Tome
apostola zapoinje predajom koja kae da tkogod bi nekrten uaocrkvu, pao bi mrtav pa
stoga Turci zazidae vrata. Posebice je oaran Pletikosa bio bolnicom sv. Jelene koja je bila
izgraena za graditelje crkve svetog Groba i hodoasnike.
35Jospi Flavije (Josep ben Matias) idovski je vojskovoa i povjesniar iz 1. stoljea.Djela je pisao od75.do99.
godine, a najznaajnija su idovske starine, idovski rat i ivot te su smatrana vanim antikim povijesnim
izvorima.
36Fra Toma Babi (1680-1750) hrvatski je franjevac i knjievnik. Neko je vrijeme bio lektor bogoslovije u
ibeniku, potom gvardijan u kninskom i visovakom samostanu te je slubovao kao upnik u Ravnim kotarima,
Dubravici i Skradinu. Toma je Babi poznat ponadogradnji visovakog samostana te dobroinstvima zaloioje
crkveno srebro u Zadru da bi za sirotinju kupio ito i brano. Za svojega je ivota tiskao tri knjige: Prima
grammaticae institutio pro tyronibus illvricis accommodata (Venecija, 1712. i 1745.), Cvit razlika mirisa
duhovnoga zvanaBabua(Venecija,1726.,1736.,1759.,1802.,1829.,Dubrovnik,1851.,Zadar1898.)te Pisme
duhovne (Venecija 1736.). Babuaje bila najitanija knjiga 18. stoljea u hrvatskom puku poslije Kaievog
Razgovora ugodnog naroda slovinskog. Ta opsena knjiga bila je ne samo prirunik negoi svojevrsna suvremena
praktina katolika enciklopedija za vjernike. Knjiga je u prvom dijelu sadravala najprije pregled itave povijesti:
stvari od poetka svita, kalendar, nauk krstjanski ukratko, zatim razne molitve, istumaenje virovanja
apostolskoga te istumaenjadrugih molitava.
U drugom dijelu nalaze se pjesme religiozno-moralizatorskog
karaktera. Pjesme izBabuepjevaju se i danas, a posebno Gospin planaVeliki petak na Hvaru.
http://hr.wikipedia.org/wiki/75http://hr.wikipedia.org/wiki/99http://hr.wikipedia.org/wiki/Venecijahttp://hr.wikipedia.org/wiki/1712.http://hr.wikipedia.org/wiki/1745.http://hr.wikipedia.org/wiki/Venecijahttp://hr.wikipedia.org/wiki/1726.http://hr.wikipedia.org/wiki/1736.http://hr.wikipedia.org/wiki/1759.http://hr.wikipedia.org/wiki/1802.http://hr.wikipedia.org/wiki/1829.http://hr.wikipedia.org/wiki/Dubrovnikhttp://hr.wikipedia.org/wiki/1851.http://hr.wikipedia.org/wiki/Zadarhttp://hr.wikipedia.org/wiki/1898.http://hr.wikipedia.org/wiki/Venecijahttp://hr.wikipedia.org/wiki/1736.http://hr.wikipedia.org/wiki/Andrija_Ka%C4%8Di%C4%87_Mio%C5%A1i%C4%87http://hr.wikipedia.org/wiki/Andrija_Ka%C4%8Di%C4%87_Mio%C5%A1i%C4%87http://hr.wikipedia.org/wiki/Veliki_petakhttp://hr.wikipedia.org/wiki/Veliki_petakhttp://hr.wikipedia.org/wiki/Andrija_Ka%C4%8Di%C4%87_Mio%C5%A1i%C4%87http://hr.wikipedia.org/wiki/1736.http://hr.wikipedia.org/wiki/Venecijahttp://hr.wikipedia.org/wiki/1898.http://hr.wikipedia.org/wiki/Zadarhttp://hr.wikipedia.org/wiki/1851.http://hr.wikipedia.org/wiki/Dubrovnikhttp://hr.wikipedia.org/wiki/1829.http://hr.wikipedia.org/wiki/1802.http://hr.wikipedia.org/wiki/1759.http://hr.wikipedia.org/wiki/1736.http://hr.wikipedia.org/wiki/1726.http://hr.wikipedia.org/wiki/Venecijahttp://hr.wikipedia.org/wiki/1745.http://hr.wikipedia.org/wiki/1712.http://hr.wikipedia.org/wiki/Venecijahttp://hr.wikipedia.org/wiki/99http://hr.wikipedia.org/wiki/75 -
7/26/2019 Jakov Pletikosa
20/46
19
Poglavlje pod nazivom Sveta mista izvan grada zapoinje opisom pojedinih mjesta
na brdu Sion te opaskom o vanosti mjesta vezanih uz Isusov ivot koja su zbog svetosti
ostala netaknuta, a jedno je od tih mjesta ono na kojemu se odrala posljednja veera.
Spominje putopisac i mjesto na kojemu je Matej izabran za apostola umjesto Jude pa mjesto
na koje je preseljeno tijelo Stjepana Prvomuenika te mjesto dogovora apostola da po
svijetu ire Isusov nauk. Opisuje kuu u kojoj je preminula Blaena Djevica Marija te kuu
Kaife gdje je Juda dogovorio izdaju Isusa, a Petar ga zanijekao tri puta. Opisujui mjesto
na kojem su idovi htjeli zbaciti Mariju s nosila, saznajemo za legendu o sv. Petru koji je
palminom granom nevjernim idovima povratio vid. Slijedi lokacija spilje u kojoj se Isus
ukazao sv. Petru nakon uskrsnua.
Izmeu Jeruzalema i Maslinske gore nalazi se dolina Joafat(dolina Cedron) gdjebi se po proroku Joelu trebao dogoditi posljednji sud. Ovo epoglavlje Pletikosa posvetiti
opisu trinaest svetih mjesta u toj dolini. Navodi mjesto na kojemu je kamenovan Stjepan
Prvomuenik na kojemu se vide otisci njegova tijelate detaljno opisuje crkvu u kojoj se
nalazi Gospin grob odakle je uznesena na nebo. U crkvi se nalazi kapela s grobom sv.
imuna ije je tijelo, napominje Pletikosa, u Zadru. Potom opisuje spilju u kojoj se Isus
znojio krvlju i gdje se vide otisci njegovih koljena u kamenu na kojemu je kleei moli o.
Spominje mjesto na kojemu je Gospa dala pas sv. Tomi Apostolu, gdje je stajala dok sukamenovali Stjepana Prvomuenika te opisuje grobove kralja Joafata, Davidova sina
Abalonai proroka Zaharije. Nadalje, opisuje mjesto na kojem je Isus uhien i svezan te
potok Cedron gdje se u kamenu vide otisci nogu i ruku Isusovih kad je pokleknuo.
Dolina Hinom (dolina Gehena ili Dolina paklena) nalazi se juno od Jeruzalema, a
ime je dobila, kako pie Pletikosa, prema vjerovanju da su se na tom mjestu idovi klanjali
lanom bogu Meloku i prinosili mu djecu.Na ovomu je mjestu pokopan Juda te se i danas
pokapaju idovi. Slijedi opis Solomonova hrama za prilenice, izvora Siloe to je potekaokad su proroka Izaiju vodili na smaknue te Gospino vrelo na kojemu je prala odjeu
Isusovu. Spominje putopisac da Turci slave kada je Nehemijin bunar pun jer pretkazuje
dobru ljetinu te Njivu krvi to ju je Juda kupio za trideset izdajnikih srebrnjaka. Pie
Pletikosa i o kraljevskim grobnicama to su izdubljenje u kamenu i grobnicama sudaca te
spilji proroka Jeremije to je u vlasnitvu hode koji doputa hodoasnicima da uu.
-
7/26/2019 Jakov Pletikosa
21/46
20
Slijedi opis Maslinske gore koji zapoinje objanjenjem njezina imena. Pozivajui
se na rijei sv. Jeronima i sv. Vilibalda,37putopisac itatelju nudi legendu o Isusovim
stopama utisnutim u zemlju. U ovom se poglavlju putopisac esto poziva na zapise svetaca
pa itatelje upuuje redom na: sv. Jeronima, sv. Paulina,38 sv. Bedu,39sv. Vilibalda, sv.
Nicefora40 i dr. te Bonifacija Dubrovanina i jeruzalemskog gvardijana Quaresmija. Pie
Pletikosa o grobu i peini sv. Pelagije, o mjestu na kojem je Isus navijestio posljednji sud
te spilju u kojoj su apostoli sastavili Vjerovanje. Posebnu je pozornost posvetio tradiciji
procesije iz Betfage u Jeruzalem na Cvjetnicu koja se odravala od ranog kranstva. Obiaj
je zaboravljen kada su Turci osvojili Jeruzalem.
U poglavlju koje je posveeno putu iz Jeruzalema u Betlehem, putopisac opisuje
deset svetih mjesta koja se nalaze na tome putu: kulu u kojoj je sv. imun primio Isusa,mjesto gdje je bilo stablo pod kojim je poinula Gospa kad je nosila Isusa u hram, selo u
kojem je dogovoreno Isusovo uhienje (Selo zlog via),41gusterna kraj koje su tri kralja
ugledala zvijezdu repaticu, kuu proroka Habakuka, samostan sv. Ilije, grob Rahelin te opis
grada Rame u kojemu se rodio prorok Samuel.
Po dolasku u Betlehem putopisac upoznaje itatelje s osobitom vanosti grada,
navodi zateenostanje te opisuje sveta mjesta u gradu. Betlehem je opisao kao sveti grad u
kojemu ima najvie katolika koji ive od izradei prodaje krunica hodoasnicima. Velika
crkva Betlehemska sadri dvanaest svetih mjesta koja putopisac pojedinano navodi i
37Sv. Vilibald (oko 700-87), kao ueni mladi odlazi na hodoaa u Rim, Carigrad i Jeruzalem. O svome je
putovanju kazivao u pero redovnici u Heidenheimu. Tako je nastaoHodoeporiconkoji je posluio kao predloak
mnogima koji su opisivali sveev ivot.38Sv. Paulin iz Nole (oko 353-431). Paulin se iz samostana dopisivao s velikim brojem uglednih krana svoga
vremena, a sauvano je pedeset njegovih pisama. Napisao je brojne pjesme od kojih je sauvano njih dvadeset
devet, a te supjesme dragocjeno svjedoanstvo o vjerskim i pukim obiajima njegova vremena.39Sv. Beda asni (oko 673-735), danas najpoznatiji kao pisac djelaHistory of the English Church and People, a
sastavljao je djela za svoje uenike u samostanu o pravilnom pisanju, stihotvorstvu, prirodnim pojavama. Pisao je
i kronologije (koje su dovele do obiaja datiranja dogaaja od utjelovljenja Kristova), ivote svetaca, himne,
homilije, molitve u stihovima.
40Sv. Nicefor (?-828), roen u Carigradu u pobonoj obitelji. Bio je izabran za carskog tajnika ne navrivi ni
trideset godina ivota. Sudjelovao je na II. Nicejskom saboru, koji je odobrio tovanje svetih slika. Godine 806.
postaje patrijarh po elji cara. Niceforov patrijarhat bio je vrlo buran jer se sukobljavao sbiskupima i dvorom zbog
tovanja svetih slika.Bio jejedan od najvanijih bizantskih povjesniara 7. i 8. stoljea.41Brjeuljak loeg savjeta (usp. Tomaevi2010).
-
7/26/2019 Jakov Pletikosa
22/46
21
opisuje. Veliku je crkvu dala sagraditi sv. Jelena, a u njenu se okrilju nalazi mjesto na kojem
se rodio Isus i njegove jasle. Navodi grobove sv. Euzebija, sv. Paule i njezine keri Eustohije
te grob i spilju sv. Jeronima u kojoj je svetac proveo etrdesetgodina i, pie Pletikosa,
preveo Bibliju na latinski, grki i na iliriki.Nakon izvjea o Betlehemu nedostaju u
rukopisu etiri lista(od 101. do 108. stranice).
Slijedi opis mjesta koja se nalaze na putu od Betlehema do Hebrona. Pletikosa prvo
pie o mjestu Betulija o(li) Betsura, objanjava da nije rije o Juditinoj Betuliji te iznosi
priu o vojnicima koji su se u oblinjoj utvrdi etrdeset godina uspijevali oduprijeti
Turcima. Potom opisuje grad Tekne koji pohode rijetki zbog Araba razbojnika pa u
obilazak grada, tj. groba proroka Amosa, odlazi onaj tko moe platiti oruanu pratnju.
Nakon to je opisao pojedine lokacije vezane uz Solomona, putopisac napominje da daljenije iao: Ja naprid odovlen nisam bio, nego u tota upisat kako po drugiknjiga(str.
123). Mjesta koja slijede su: manastir sv. Jurja uz kojeg je vezana legenda o Jurjevom lancu
koji lijei od mahnitosti, Gospino selo, dolina Mamre u kojoj Abrahama posjetie aneli te
uz koju se vezuje predaja o ljekovitom hrastu. Opis grada Hebrona zapoinje predajom o
postanku grada i etimologijom imena, slijedi povijest grada i opis zateenog stanja. Potom
pie Pletikosa o Damascenskoj njivi i legendi o mjestu na kojemu je Bog stvorio Adama, a
pozivajui se na esnaestostoljetnog mletakogkroniara Sanutoa opisuje znaaj Dolinesuza (gdje su Adam i Eva oplakivali svoj grijeh). Poglavlje zavrava opisom crkve etrdeset
muenikate starom smrdljikom za koju kau da na tome mjestu od poetka svijeta ali je
muno virovati(str. 127).
U sljedeem e poglavlju Pletikosa pisati o putu iz Jeruzalema prema rijeci Jordan
te opisati brojna sveta mjesta koja je vidio. Prvo je sveto mjesto vezano uz smokvu koju je
Isus prokleo, a subjekt nam putopisnog diskursa nudi tri tumaenja pripovijesti oIsusu i
smokvi. Slijede kua imuna gubavog, Lazarov grob, kua sv. Magdalene, kua i gusternasv. Marte, Manastir sv. Mojsija i dr. Vie pozornosti posvetio je putopisac opisu grada
Jerihona, gdje je boravio na Cvjetnu nedjelju 1753. godine. Potom opisuje odlazak na
planinu etrdesetnicu gdje je Isus postio etrdeset dana i noi te savjetuje itatelje,
potencijalne hodoasnike da ne idu do crkve na vrhu zbog opasnosti od razbojstava. Nakon
dolaska na rijeku Jordan, opisuje sveta mjesta koja se uz nju nalaze: manastir i crkva sv.
Ivana Krstitelja, Gilgalmjesto istono od Jerihona, pustinja sv. Jeronima. Stie na Mrtvo
more, pie o pet zloglasnih gradova (Sodoma, Gomora, Seboim, Adam, Bel).
-
7/26/2019 Jakov Pletikosa
23/46
22
Iz Jeruzalema u Emaus krenuo je putopisac dan nakon Uskrsa kao to je i obiaj
iako, pie, sada rijetki idu zbog razbojstava. Na tom putu itatelj biva upoznat s Emausom
u kojem se Isus ukazao uenicima, s mjestom Baal Hasor koje se spominje u Drugoj knjizi
o Kraljevima te svetim mjestom posveenim proroku Samuelu.
Dana 22. lipnja 1753. godine krenuli su brojni hodoasnici predvoeni gvardijanom
sionskim na put do samostana sv. Ivan in Montana i Betlehema kako bi proslavili blagdan
roenja sv. Ivana Krstitelja. Na tom su putu hodoastiliu pet svetih mjesta: samostan sv.
Kriakoji je podigla sv. Jelena, crkva podignuta na mjestu roenja Svetoga doisto misto
rajno, more se rei(str. 147), kua sveeva oca Zaharije, pustinja i spilja uz koju je vezana
legenda o Svetome kojega su uvali aneli te vrelo sv. Filipa na kojemu je svetac krstio
slugu etiopske vladarice. Nakon blagdana sv. Petra i Pavla provedenog u Betlehemu, odluitamo i ostati neko vrijeme s redovnikom braomjer se tijekom dueg boravka u samostanu
sv. Groba u Jeruzalemu osjeao zatvoren poput redovnice.
Na ovome se mjestu putopis prekida jer je sljedea 137. stranica oteena i
neitljiva, a zavretak nedostaje (Pederin 2007: 20).
6.
Knjievnopovijesna retorika putopisa: analiza djela
U ovome poglavlju slijedi ralambaPutovanjakoja se temelji na knjievnopovijesnoj
retorici putopisa, prema knjiziPria i putovanjeDeana Dude. 42
6.1.Obrazloenje (okvir)
U obrazloenju putopisac objanjava razloge nastanka teksta, tumailogiku vlastitoga
diskursa te usmjerava proces itanja, a najeese nalazi na poetku putopisa(usp. Duda, 1999:
94). Pletikosa u Pripravi dila tumai itatelju svoje razloge za hodoaenje. Nakon to je
general reda pozvao redovnike koji bi htjeli hodoastiti u Svetu Zemlju da iskau svoju elju,
Pletikosa pie:
42 Kljuna je pretpostavka knjievnopovijesnog pristupa putopisnom diskurzu iznalaenje njegovih tipinih
mjesta, oblikovanje svojevrsne retorike putopisa utemeljene na nekoliko oslonaca u rasponu od naratologije do
povijesti mentaliteta(Duda 1998: 92).
-
7/26/2019 Jakov Pletikosa
24/46
23
poeo sam razmiljati i titi knjige od toga putovanja i pribivanja u ona misti. I
premda narav uzbuae se poradi truda toliko po morukoliko u oni sveti misti, ali
ono nadanutje koje Bog dade mi to vema uigoe me, i budui se veoma
priporuio Bogu, odlui za oprotenje moji griha podniti svaka suprotivna, ako bi
i ivot bilo od potribe dati. Jer kad je srce pokorno, svaka podnosi zaradi onoga
Odkupitelja na koga potenje odlui se i bolje je umriti na pokori nego na
otvrdnutju. (str. 21)
Mogli bismo iz navedenog citata zakljuiti da jekretanje subjekta putopisnog diskursa
od ishodine toke do cilja u vremenu i prostoru istoznano putovanju od grijeha prema
pokori i oprostu.43
U putopisni okvir moemo ukljuiti i tui putopisni tekst koji je posluioputopiscu kao
vodi. U Putovanju subjekt putopisnog diskursa navodi nekoliko putopisnih i povijesnih
tekstova to ih jeproitao prije puta, ali ih preporua i svojim itateljima onima koji bi htjeli
znati vie ili samo provjeriti injenice.44
Ko eli znati koga je naina ova makina oliti zgrada veliina, more vidjeti u
knjiga oca Quaresmija Malea i o. f. Petra Antonija Mleia.(str. 39)
i svidoi otac Bonifacio da u njegovo vrime razaznavala su se sva slova, koji
je pisao bi e 200 godin, a ima 50 godin da otac f. Petar Mlei i abbat Angeli
razaznavali su samo ovo(str. 67)
Biblija, posebice Novi Zavjet te djela kranskih svetaca i svetica to ih jeputopisac
itao pripremajui se za hodoae takoer moemo ukljuiti u putopisni okvir jer je rije o
vodiima za duhovnu pripremu nunu za ovaj tip putovanja, ali i izvorima korisnih informacija
za putopisca i itatelja.
43Uobiajeno je da hodoasnici ine djela pokore i mole za oprost grijeha. Primjerice, Bartul urevi u prvom
dijeluZrcala hodoasnikogpie onunosti ispovijedi, pokore i pokajanja ne bi li hodoasnik zavrijedio odlazak
u nebeski Jeruzalem (usp. Milievi2010: 48).
44Zapisi jeruzalemskog gvardijana Quaresmija Malea, vodi o. f. Petra Antonija Mleia, hodoasniki putopis
Bonifacija Dubrovanina, putopis Ivana Zvallarda, zapisi mletakog kroniara Sanutoa te kriarskog kroniaraFulchera, povjesniara Josipa Flavija, cara Augusta i dr.
-
7/26/2019 Jakov Pletikosa
25/46
24
Svrha je obrazloenja/okvira, dakle, uspostava komunikacije izmeu subjekta
putopisnog diskursa i onoga kome je putopis namijenjen o emu e biti rijei u poglavlju o
naslovljeniku.
6.2.
Itinerar: topografija svetih mjesta
Openito je itineraroznaka za putni vodi sgeografskom kartom i potrebnim podacima
te sadri razraen plan putovanja. Kada je rije o knjievnopovijesnoj retorici putopisa,
itinerarij obuhvaa obavijesti o odabiru i slijedu putnikih postaja, vremenu i nainu
putovanja(Duda 1998: 101).Znaenjska struktura knjievnog putopisa ogleda se u odreditu
i upostajama do njega pa je odabir puta legitimacijski in.Nije nevano kada se, kamo i zato
putuje pa hodoaenje u Svetu Zemlju nije isto to i diplomatsko putovanje u Mletke ili Rim.
Ve smo u prethodnom poglavlju rastumaili razloge Pletikosina dolaska u Izrael pa emo rei
neto o nainu kretanja.
Putopisac na hodoaenje po Svetoj Zemlji kree iz sredita, grada Kalvarije
Jeruzalema. Iz njega se putovanje odvija zrakasto u svim smjerovima(Pavlovi2010: 147).
S obzirom na to da je 1752. boravio u samostanu sv. Groba u Jeruzalemu, razumljivo je da je
upravo taj grad ishodina toka za sva putovanja. Putopisac se ne kree takoda kronoloki prati
Kristov ivot nego prati uhodane hodoasnike staze:
Jeruzalem Sion
Jeruzalem Dolina JoafatDolina Gehena (Hinom)Maslinska gora
JeruzalemBetlehemHebron45
JeruzalemJordan
JeruzalemEmaus
Jeruzalem Sv. Ivan in MontanaBetlehemDakle, subjekt kree iznova iz Jeruzalema kao grada Kalvarije, preko Maslinske gore
kao mjesta muke i uskrsnua Kristova, do Betlehema kao mjesta Kristova roenja pa do Emausa
kao mjesta prepoznavanja Uskrsloga. Neka su od posljednjih poglavlja posveena Isusovom
prethodniku sv. Ivanu Krstitelju, a kako hodoae zavrava ne znamo.
45Pletikosa nije iao do Hebrona, alije, imajui na umu naslovljenika, tj. komunikacijsku usmjerenost putopisa,opisao dionicu koju nije sam proao.
-
7/26/2019 Jakov Pletikosa
26/46
25
6.3.
Subjekt putopisnog diskursa
Subjekt putopisnog diskursa obuhvaa funkcije putnika, promatraa i pripovjedaa:
Putnik doivljava situacije koje se razlikuju od onih u domovini, promatra stjee iskustvo
drugoga koje je nuno za usporedbu, a pripovjeda otvara diskurzom mogunostkontekstualizacije (Duda 1998: 83). Sve kategorije knjievnopovijesne retorike putopisa
(obrazloenje/okvir, itinerar, leksikon/katalog, dotematizacija, pria i naslovljenik) na neki
nain otkrivaju subjekt putopisnog diskursa te ga (ne)izravno karakteriziraju. U ovom emo
poglavlju ukazati na to kako subjekt doivljava sebe u stranom prostoru, a kako pripadnike
drugih narodnosti i vjeroispovijesti s kojima se susree.
Legitimacija subjekta putopisnog diskursa uPutovanjutrojaka je:46
a) mi katolici
Ovi grad zove se Svet od svi naroda ne samo krteni, nego i od udija i Turaka,
koga svetinja pristoji se samo nami katolikom, koji sami uivamo plod skrovnosti u
njemu od naega Spasitelja dilovani.(str. 37)
b) mi redovnici
Jo od onoga godita 1746., kada general naega s. reda pisa po svi provincija
(str. 21)
c) mi iliri
I vele da je ovdeprinio sve Sveto pismo iz udinskoga u jezik latinski, grki i na
iliriki.(str. 119)
Trajno je obiljeje hrvatskih putnika u inozemnome svijetu nacionalnalegitimacija pa
tako ni Pletikosa ne proputa u nekoliko navrata ukazati na to odakle dolazi, a i svjestan je
komunikacijske usmjerenosti putopisa na hrvatskog itatelja.47Slijedi nekoliko primjera:
46Pletikosa je desetljee mlai od Filipa Grabovca i Andrije Kaia Mioia,a sva su trojica kolovana i zareena
u samostanima unutar franjevake provincije Presvetog Otkupitelja. Pojedini su franjevaki samostani: u
Makarskoj, Zaostrogu i ivogou te Sumartinu bili kulturna i duhovna sredita itave regije u ranom
novovjekovlju. Veina pisaca tog vremena i prostora pripadala je franjevakom redu (usp. Duki 2007: 85) pa
moemo rei da legitimacija subjekta putopisnog diskursa proizlazi upravo iz tih injenica. 47Zanimljive su primjedbe i asocijacije kojima dovodi u vezu jeruzalemske motive s hrvatskim prostorima ili
ljudima, uzimajui u obzir 'horizont oekivanja' hrvatskih itatelja i istodobno se legitimirajui kao pripovjeda
osvijetene nacionalne i geografske pripadnosti, te procjenjuje znaajnim spomenuti pojedinosti koje on i njegovimplicitni itatelj prepoznaju kao 'vlastite'/'svoje'(Pavlovi 2010: 152).
-
7/26/2019 Jakov Pletikosa
27/46
26
1. Ovo sveto misto Getsemani bi kupljeno sa svom njivom i vrtlom od gospode Pavla,
Antona i Jakova bratje, sinova Augustina Brajkovia iz Sarajeva, i darovano naim
redovnikom,(str. 90)
2. Odovlen povrativ se uz iste skale do 48 skalina, nadesnu nahodi se jedna kapela gdi je
grob s. Josipa, zarunika Gospina, i s. Simeona, koga je tilo u Zadru.(str. 85)
3. I zato Isus ree apostolom: 'Spomenite se ene Lotove', emu i ja prilaem spominjui
se i druge prilike, to sam vidio u Zaostrogu 1745., gdi u peini naoe u pustoi u
kamenu dvoje eljadi okamenjene(str. 142)
Prema Dudi se odgoj putopiev, naobrazba, putniko iskustvo, predrasude matine
sredine, osobno raspoloenje, literatura za put i knjievna kompetencija nalaze u istome
kovegu. (usp. Duda 1999) Zanimljivo je primijetiti da izmjetanje subjekta putopisnogdiskursa iz matinog prostora te potekoe koje ga koe ili usporavaju u eljenom kretanju
donose na vidjelo razliite stereotipe, autopredodbei heteropredodbe.Putopisi su nerijetko
bogata vrela za imagoloka istraivanja, tj. prouavanje knjievnih predodbi o stranim
zemljama i narodima (heteropredodbe) teo vlastitoj zemlji i narodu (autopredodbe) (Duki
prema Pijovi2011: 17). Pri tome su autopredodbe gotovo uvijek pozitivne, a heteropredodbe
najee negativne, a s obzirom na legitimiranje subjekta putopisnog diskursa kao krana-
katolika, moemo izteksta izdvojiti sljedeeprimjere vezane uz odnos subjekta prema drugimvjeroispovijestima/narodima u Svetoj Zemlji:48
a) krani: idovi
O idovima se putopisac izraavapozitivno kao odabranome narodu koji polae prava
na Svetu Zemlju (za razliku od Arapa i Turaka), ali i negativno kada pie o Isusovu ivotu ili
dugotrajnim sukobima krana i idova u Svetoj Zemlji poput onoga u kojem su, pie Pletikosa,
idovi potkupili pau u svrhuzabrane procesije na Cvjetnicu:
Ali sotona podbuni udije ter Turkom rekoe da je protivna njihovu zakonu i da jedan
put mogu osvojiti grad. Meuto podmitie pau, kojizabrani da se ne ima initi godine
1648. I tako ostade.(str. 106)
48Valja imati na umu da je Pletikosin putopis izvor brojnih autopredodbii heteropredodbite da bi za iscrpno
imagoloko istraivanjePutovanjabio potreban zaseban rad. Budui da su temelji Dudine analize putopisne grae
naratoloki, a time i moje analizejer se upravo na njegov rad ponajvie oslanjam, umanjena je mogunost sloenijeimagoloke analize.
-
7/26/2019 Jakov Pletikosa
28/46
27
b) krani: muslimani (Arapi)
O Arapima se putopisac izraava gotovo uvijek negativno kao uzurpatorima Svete
Zemlje te razbojnicima kojih se valja paziti:
I tako ista zemlja ostade prez kraljestva i popovstva, podloena pod orujem
neprijatelja, vladana velikim progonstvom, jer naseljena pukom neharnim, itetena
sveernim zasidam Araba razbojnika, koji rane se i uzdre tuom mukom otetom.(str.
33)
c) krani: muslimani (Turci)
S obzirom na injenicu da je Sveta Zemlja bila pod Osmanskim Carstvom do 20. st.
oekivano se putopisac esto susree upravo s Turcima te katkad detaljno opisuje na koje sunaine preotimali kranskim redovnicimasveta mjesta:
Onda kada car Solimanponovi grad i opasa zidom, ostadoe izvan grada, i tako stisnuti
od zuluma i musevede, to ono neprijatelji s(vete) vire progonie. I ne mogui oli ne
tijui plaati, izvadie ode ferman od cara izgnati uboge redovnike, a oni se
ugospodariti.(str. 79)
Negativni stavovi prema Turcima u okrilju su stereotipa koji turska osvajanja vidi kao
kaznu za kranske grijehe:
Ali je od Turina u miru posidovan za pogrdu grija nai(str. 37)
Meutim, ne proputa putopisac pohvaliti ono to je dobro poput, primjerice, injenice
da grob Davidov Turci dre uvelikom potenju(str. 78). Spominje putopisac turske obiaje,
ali i preuzima u svoj iskaz turske lokalne predaje pa ak i heteropredodbe o emu e biti rijei
kasnije u radu.
d)
rimokatolici: protestanti
Uprvome dijelu putopisa spominju se protestantski sveenici koji s Pletikosom putuju
do Svete Zemlje. Putopisac nabraja sve sveenike-suputnike imenom pa tako i reformate. Ne
iskazuje nikakve stavove prema svojim protestantskim suputnicima, a u drugom ih dijelu knjige
ne susree i ne spominje.
-
7/26/2019 Jakov Pletikosa
29/46
28
e)
rimokatolici:pravoslavni krani49
S obzirom na trajne napetosti meu kranima zbog sukoba oko uprave nad svetim
mjestima, moemo u tekstu vidjeti brojne primjere u kojima subjekt putopisnog diskursa
negativno opisuje istonekranske zajednice:
zato zloba grka zabranjiva, nenavidei da je ova svetinja pod naom oblastju.
(str. 51)
Negativan je prema Armenima i Grcima za to daje konkretne razloge kao to je,
primjerice, oteenjespomenika:
tako su ostale do danas, premda nerazboriti devocion Grka i Armena odbijajui
itetili su mnogo kako i ine.(str. 90)
Takoer, navodi i ozbiljnije optube u kojima tvrdi da Abisini i Grci varaju hodoasnike
u svrhu zaradeto dri krajnje neprimjerenim:
Odoklen poznae i isti Turci da se ovi oganj ini za veliki dobitak to im donosi i zato
itom se smiju i rugaju tome ognju, i zato govore da zakon krstjanski nijepravi, budui
se stavio na imbena udesa. Ali ne imadu ovoga sumnjenja od nas Latina, jer govore
isti: 'Franki su pravi krstjani jer se od nji ne uje nikakva himbena dilovanja ni privare'
drei da je veliki grihi malo slagati, a kamoli varati u svetim stvarima50(str. 60)
O pripadnicima se istonih kranskih vjeroispovijesti putopisac katkad izraava i
pozitivno i to uglavnom kada je rije o skrbi za pojedinu crkvu/kapelu:
Ovde je 7 godin protenja, a dre ga Grci u veliku potenju.(str. 63)
Spomenuli smo da je putopisni tekst osim za predodbe o stranim narodima, izvrstan
izvor za iitavanje predodbi koje subjekt putopisnog diskursa ima o vlastitom narodu i zemlji,
49 krstjani izmatici Grci, Armeni, Sorijani, Gofti, Abisini, orijani (str. 54). Grkih pravoslavaca ima
najvie od svih krana u Svetoj Zemlji, dok je Armenska pravoslavna Crkva jedna od najstarijih kranskih
zajednica. Sorijani, kako ih Pletikosa naziva, jesu pripadnici Sirijske pravoslavne Crkve (jakobiti), Gofti su
pripadnici Koptske pravoslavne Crkve, a Abisini Etiopske pravoslavne Crkve. (usp. Tomaevi2010)
50Koncept se autopredodbe/heteropredodbene odnosi samo na to kako subjekt putopisnog diskursa prepoznaje
ili opisuje neku osobu/grupu ljudi koju promatra nego i na sva druga svjedoanstva od strane nekog drugog
promatraa, a koja putopisac preuzima u svoj tekst. U konkretnom su primjeru vidljive autopredodba iheteropredodba subjektova, a preuzete iz turske perspektive ime se istie objektivnost.
-
7/26/2019 Jakov Pletikosa
30/46
29
ali ponajvie o vlastitoj vjeroispovijesti, to je logino s obzirom na prirodu njegova putovanja
te ne injenicu da je Pletikosa katoliki redovnik. Tako, ne zaboravlja spomenuti da su na
brodovima kojima plove u Svetu Zemlju vojvoda od nave i od vojnika, mornari i vojnici, svi
Dalmatini (str. 26) ili, primjerice, da su procesije koje se odravaju u naim gradovima takoer
lijepe. Meutim, punoje prostora posveeno ukazivanju na nedostatkeizmatikai heretikau
odnosu na rimokatolike: katolici jedini batine pravo na Sveti Grad, bolje skrbe za svete
lokacije, ne varaju niti lau te jedini mogu prizvati udo kao to je nebeski oganj ili kia nakon
procesije na Cvjetnicu, i sl.
6.4.
Leksikon (katalog)
Leksikon je postupak strukturiranja obavijesti o zemljopisno-kulturnom podruju koje
je putopisom obuhvaeno(Duda 1999: 122). On je potreban jer se obavijesti o proputovanom
podruju moraju nekako strukturirati i to je elementarni postupak putopisnog teksta.Piui o
lokalnoj povijesti i kulturnoj batini, subjekt putopisnog diskursa stvara kulturni katalog i
upuuje ga matinoj sredini. S obzirom na to da je izravno vezan uz subjekta putopisnog
diskursa, leksikon je oblikovan i perceptivno i ideoloki, a obavijestikoje implicitni itatelj
saznaje moemo podijeliti na:
Kulturnopovijesne obavijesti
One obuhvaaju putopievo poznavanje povijesti, umjetnosti i kulturne batine. U
Putovanju Pletikosa itatelju nudi mnogo povijesnih informacija, od povijesti Izraela i
Jeruzalema do pojedinih crkava i kapelica, esto parafrazirajui povjesniare poput Josipa
Flavija ili oca crkvene povijesti Euzebija, ali i Biblije koju dri jednako vjerodostojnim
povijesnim izvorom:
Stari Jeruzolim stao je uzmnoajui se u svojoj svitlosti i diki vie 1500 (iljadu i
pet stotin) godin, doklen Nabukodonozor uze ga orujem i, porobivi, opali ga
ognjem, kako je pisano u Knjiga etvrti kralja, a do 70 godina bi sagraen od
udija, kako pie Esdra u Drugi knjiga. (str. 35)
Obavijesti o svijetu prirode
One su uPutovanjumalobrojne te je uvijek rije o opisu svete lokacije poput vrela,
rijeka, zdenaca i sl. vezanih ponajvie uz Isusov ivot. Iako je, prema Dudi, ova vrst obavijestinajee najliterarniji dio leksikona, Pletikosini su opisi prirode turi i nisu literarizirani. S
-
7/26/2019 Jakov Pletikosa
31/46
30
obzirom na to da se Dudin zakljuak temelji na analizi romantiarskih putopisa, razumljivo je
da u Putovanju ne moemo naii na literarizirane obavijesti o prirodi. To je u skladu s
injenicom da prirodapostaje predmetom detaljnijeg opisivanja tek u romantizmu.51
Obavijesti o svakodnevnom ivotu
One nude informacije o suvremenosti (ponaanje, navike, politika, mentalitet). U
nekoliko navrata pie putopisac o ivotu stanovnika pojedinih gradova i sela. Primjerice, pie
da su stanovnici Betlehema veinom katolici koji izrauju krunice i kriie koje potom prodaju
hodoasnicima te se ne elebaviti poljoprivredom jer im Arapi pljakaju usjeve. Takoer, pie
o politikim (ne)prilikama i zavadama poput one u gradu Hebronu u kojem ive Turci i Arapi
koji su naoruani iu zavadi s jeruzalemskim paom:
Pribivaoci su Turci o(li) Arapi na boj estoki i ima vie od iljadu sabalj, i uaju
se odmetnut od paejeruzolimskoga, i sve su u zavadi s Jerozolimci. Ima u njemu
i udija i ristjana, a zovu i nas da uinimo manastir i da privedemo katolika, ali
znamo da to ine za svoju fajdu, a ne za dobro hotinje, i zato nee.(str. 125)
6.5.Dotematizacija
Dotematizacija je nadogradnja osnovnog putopisnog izlaganja. To moe biti osnovna
misaona nadogradnja kao manja tekstualna cjelina koja pretendira na autonomiju poput
jezinih:
Ova brdo zove se Gora maslinska, jer je nakieno dubravom maslina uokolo, i
jest ovo brdo oliti gora via od ostali brda oliti gora (to razum rei visine oliti
glavice), koje su uokolo Jerozolima i ini mista, jer kad piem i reem ovo ime
gora, razumim rei brdo a ne dubrava, kako se mnogi varaju u nai strana i razume
dubrava kad se ree gora.(str. 100)
ili povijesnih crtica uPutovanju:
Ovo misto, posli nego osvoji Svetu Zemlju Turin i istira soldan egipatski
krstjane, bilo je plandite kozje od godine 1187. tja do godine 1621. Nita ne
manje ili bi redovnici iz Jeruzolimana post Svetoga kantati veernju i kumplitu
51U romantizmu se pejza prvi put pojavljuje i kao samostalna tema. Rije je o doivljenom pejzau, prirodi kojaodraava pjesnikova raspoloenja iosjeaje,pejzau kao ogledalu due.
-
7/26/2019 Jakov Pletikosa
32/46
31
() Reene pak godine 1621. otac p. f. Tomas iz Navare, budui gvardijan u
Jeruzolimu, posli nego imade doputenje Svete kue u Nazaretu, i oisti je i metnu
pribivat redovnike. () Ali domalo uzbuni sotona one seljane i obsidoe crikvu
da isiku redovnike, koji zatvoriv se unutra branie se dok dopade glas u Jeruzolim
i dotrkae age i veliki Turci i otee i, i povedoe sobom u Jeruzolim.(str.147)
Meutim, u ovome eradu, kada govorimo o nadogradnji osnovne strukture putopisnog
teksta, viepozornosti biti usmjereno na anrovsku kontaminaciju i intertekstualnost.
6.5.1. anrovska kontaminacija
anrovska kontaminacija podrazumijeva proimanje putopisa i drugih anrova. U
sluaju PletikosinaPutovanja rije je o kranskim legendama te brojnim lokalnim predajama,posebice povijesnim i etiolokimkojima se objanjava postanak i imenovanje naselja, brda,
rijeka, izvora i sl. Vano je napomenuti da se putopisac katkad ograuje od predaja to ih je
uo52 (kau, vele, rekoe mi i sl.), a katkad predaje potkrepljuje utjecajnim i
vjerodostojnim izvorima (nita ovde ne meem iz moje glave izmiljeno, nego slidei istoriju
f. Petra Mleia, str. 58). Katkad putopisac istrauje propitujui istinitost lokalne prie, kao
to je sluaj s legendom o etiri stupa koja oplakuju muku Isusovu u crkvi sv. Jelene u
Jeruzalemu (Tako i ja budui tio, anci je dobro sam razgledao po vrimenii vidi da suze
samo liti kadno sunce potee vlagu iz zemlje,str. 43), a u sluaju predaje ostablu smrdljike
koje postoji od poetka svijeta, putopisac iskazuje potpunu nevjericu (ali je muno virovati,
str. 127).53 Djelo sadriveliki broj predaja i legendi od kojih neke putopisac samo spominje, a
neke donosi u cijelosti:
52Ovo moemo tumaiti dvojako: da se putopisac ograuje od lokalnih predaja ili da, pak, koristi uobiajeneuvodne formule za predaju (pria se, rekoe mi, veli se, ljudi kazuju, neki misle, uo sam, stara je
tradicija i sl.).
53 Predaja kao usmenoknjievni anr eli pruiti zbilju, stvari koje su se doista dogodile, zahtijeva to od
pripovjedaa i sluatelja/itatelja. Predaja pretendira na istinitost, ona predstavlja znanje naroda za razliku od bajke
koja jeplod svjesne umjetnike mate. Mogli bismo rei da je stvarnost za bajku poezija, a za predaju historija.
Predaje nemaju markantni internacionalni karakter (kao bajka), na nju utjeu elementi etnikog, nacionalnog,
regionalnog te predaja donosi konkretna imena, vremena i mjesta. Legende i krae legendarne strukture najee
su iz podruja kranske duhovnosti i vezane su preteito uz oudotvorenja mjesnih zatitnika, biblijskih likova ikranskih svetaca te se njihova vjerodostojnost, kao i u sluaju predaje, ne dovodi u pitanje (usp. Botica 2005:
-
7/26/2019 Jakov Pletikosa
33/46
32
Predaja o zazidanim vratima zvanim Aureakoja e ostati zazidana dok se ne pojavi
kranski kralj, novi vladar cijeloga svijeta. (str. 36)
Legenda o stupovima koji oplakuju muku Isusovu (str. 43)
Dvije predaje o svetome ognju (str. 58) Predaja o samostanu u koji ne smiju ui Turkinje jer bi u roku od godinu dana umrle
(str. 72)
Legenda o kamenu koji je progovorio na Isusovu zapovijed (str. 76)
Predaja o crkvi sv. Tome u koju ne smiju ui nekrteni jer bi na mjestu umrli (str. 76)
Legenda o pohlepnom hodi kojemu se ukazala Blaena Djevica Marija (str. 86)
Predaja o ljekovitom stablu (str. 89)
Predaja o postanku i imenovanju izvora Siloe (str. 94) Predaja o imenovanju sela zlog via (str. 108)
Predaja o smrti Turaka koji su spalili Gospino ljekovito drvo (str. 109)
Legenda o crkvi koja se nije mogla nadsvoditi na mjestu Isusova uzaaa (str. 101)
Predaja o postanku grada Hebrona (str. 124)
Predaja o stablu smrdljike koje postoji od poetka svijeta (str. 127)
Legenda sv. Longinu, rimskom vojniku koji je kopljem raspetom Isusu probo bok (str.
42)
Legenda o lancu sv. Jurja koji lijei od mahnitosti(str. 123)
Legenda o Adamovu stvaranju na Damascesnskoj njivi (str. 125)
Funkcija je legendi i predaja u Putovanju nadopunjavanje povijesnih podataka.
Putopisac ih katkada donosi u cijelosti te navodi izvor kao dokaz vjerodostojnosti. Kada,
primjerice, pie o Gospinoj crkvi u dolini Joafat, podatke o crkvi upotpunjuje legendom o
pohlepnom hodi kojem se u snu ukazala Gospa, a preuzima ju iz pera jeruzalemskog
gvardijana oca Quaresmija.
Pletikosin selektivni pristup legendama i predajama, gdje se od pojedinih ograuje,a
vjeruje istorijama koje su potkrijepljene provjerenim izvorima (jeruzalemski gvardijan otac
145). Iako se u teorijskoj literaturi legenda i predaja formuliraju kao usmenoknjievni anrovi u iju se
vjerodostojnost ne sumnja, vidljivo je iz teksta da subjekt putopisnog diskursa katkad propituje lokalne historije.
-
7/26/2019 Jakov Pletikosa
34/46
33
Quaresmio, sv. Nicerof, o. f. Petar Antonijo Mlei i dr.), svjedoi o brizi za povijesnu
vjerodostojnost.
6.5.2. Intertekstualnost
Ve smo u poglavlju koje se bavi putopisnim okvirom spomenuli brojne tekstove koje
je putopisac itao tijekom pripreme za hodoae: putopise, povijesne i svete knjige, zapise
jeruzalemskih gvardijana, svetaca, rimskih careva, i dr. te ih uklapao u pripovijedanje i
opisivanje. Koristio je putopisac, dakle, raznovrsnu literaturu za oblikovanje vlastitoga teksta:
a) Biblija: Knjiga postanka, Druga knjiga o Kraljevima, Prva knjiga o Makabejcima,
Ezekiel, Ezra, evanelja, Djela apostolskai dr.
b)
Zapisi svetaca: sv. Jeronim, sv. Augustin, sv. Beda asni, sv. Nicefor, sv. iril, sv.Epifanio, sv. Paulin, sv. Vilibaldo i dr.
c) Vodii, putopisni i povijesnizapisi o Svetoj Zemlji: Bonifacije Dubrovanin, o.p.
Petar Antonijo Mlei, putopisac Ivan Zvallardo, Tomo Babi, mletaki kroniar
Sanuto, jeruzalemski gvardijan Quaresmio Maleo, kriarski kroniarFulcher, car
August i dr.
Intertekstualni se postupci uPutovanjujavljaju u obliku citata i parafraze, ili, pak, kao
preuzimanje tema, motiva, likova ili anrova. esto putopisac citira i parafrazira navedene
autore za potkrjepuvlastite 'objektivnosti'(Pavlovi2010: 155):
a) Od ovog mog Svetoga pie i sveti Pava k Korintjanom od uskrsnutja Isusa ovako:
'Pak bi vien od Jakova'(str. 92)
b) S. Jerolim pie da ovi apostol, budui se ovde uklonio u vrimemuke i smrti naega
Spasitelja, zavitova se da nee nita okusit dok ne vidi svoga milog metra
uskrsnuta.(str. 92)
Kada je o temama, motivima i likovima u Putovanjurije, oekivanose preklapaju s
temama, likovima i motivima iz svih navedenih tekstova spomenutih u djelu. Roenje, ivot,
muka, smrt i uskrsnue Kristovo glavna su poveznica izmeu Putovanja i ostalih tekstova.
Preuzimanje, pak, anrovavidljivo je u preuzimanju pojedinih legendi i predaja iz pera nekih
od navedenih autora. Tako, primjerice, preuzima putopisac u cijelosti, iz pera sv. Nicefora,
legendu o mjestu na kojemu su idovi htjeli sasjei i spaliti tijelo Gospino (str. 82). Valjda
ukazati na injenicu da neka sveta mjesta nije Pletikosa obiao nego informacije o njimapreuzima od drugih autora: Ja naprid odovlen nisam bio, nego u tota upisat kako po drugi
-
7/26/2019 Jakov Pletikosa
35/46
34
knjiga(str. 123) to nam govorida putopisac tei za potpunou, odnosno eli itatel