Download - Kako modom komuniciramo sa okolinom
1
1. UVOD
Moda je u dvadeset i prvom veku jedan od fenomena modernog sveta. Ona je poput
politike, ekonomije i umetnosti, nezaobilazan deo svakodnevice bilo da je posmatrana
kao deo kreativne industrije, kao ideologija, mehanizam ili prosto kao svakodnevno
izražavanje oblačenjem. Pojam „moda“ je vrlo težak za definisanje, širokog je
značenja i obuhvata subjektivne elemente dobrog ukusa, stila u svim sferama
čovekovog društva – muzika, literatura, slikarstvo, arhitektura, oblačenje. Ipak, ono
oko čega će se mnogi teoretičari složiti jeste to da moda ima svoj diskurs, jezik i izraz,
te sistem, kojeg čine proizvodnja, tržište tekstila, identitet proizvođača, brendovi,
tendencije, lideri – „trendseteri“ itd. Prevashodno percipirana kao kompleksan deo
drušvenog razvoja, moda ima veoma važnu ulogu u procesu samostvarenja, kreacije
identiteta, diferencijacije, ona je prosto može da se posmatra kao druga priroda1,
Dosta vremena je trebalo da prođe da bi intelektualci Europe od srednjek veka,
pa do danas, shvatili kako moda ima dovoljnu dubinu da bi joj se pristupilo i da bi
bila analizirana sa filozofskog, antropološkog, sociološkog, psihološkog i sa drugih
aspekata. Prvi pokušaji definisanja mode i davanja relevantnosti učinio je filozof
Adam Smit koji je istakao da moda ima centralno mesto u oblastima koje
podrazumevaju ukus (književnost, odevanje, nameštaj i sl.), te da ima manji uticaj na
moral. Imanuel Kant govori o modi kao promenljivom načinu na koji živimo. Georg
Zimel definiše modu kao siciološki fenomen kojem su podređeni mnogi delovi
socijalne sfere – jezik, držanje, ophođenje, maniri i odeća kao njena najraširenija
materijalizacija. Takvo viđenje podržava i filozof Žil Lipovetski, koji kaže da je moda
generalni ljudski mehanizam, te ističe da je teško pronaći granu ljudske delatnosti u
kojoj moda nije uticala na određene promene.
Neki teoretičari modu vezuju isključivo za odeću, poput En Holadner i Elizabet
Vilson, ipak nije svaka odeća deo mode. Ljudi su se oblačili i pre nego što je
upotrebljena reč „moda“. Lepo je to spakovao teoretičar znakova, Rolan Bartez kada
je rekao da je moda „industrija i sistem značenja“. Moda podrazumeva element
nekakve osobine koja se materijalizuje najčešće u odeći, a može i u stilu arhitekture,
dizajna interijera, političkom stili i sl. 1 Laš Fr. H. Svensen, „Filozofija mode“, Beograd, Geopoetika 2005.
2
Mnogo je aspekata sa kojih bismo mogli da diskutujemo o modi, prema tome
ovaj rad bavi se promišljanjem o modi u smeru kako pojedinac komunicira sa
okolinim pomoću mode, kako moda utiče na proces socijalizacije i stvaranje
identiteta bilo pojedinca, bilo neke organizacija, šta je poruka određenog „dress code-
a“. Čini se da je kroz istoriju relevantnost mode dugi bivala zanemarivana. Vodeći
europski intelektualci kao da su odbijali da napišu kvalitetne sadržaje na temu tog
fenomena koji prati čoveka od njegovih početaka. Može se reći da mnoge društvene
discipline nisu htele da odaju priznanje modi kao relevatnom faktoru ljudskog
razvoja, nego su prećutno priznavale njen uticaj, što je itekako vidljivo na primeru
razvoja mnogih umetničkih, filozofskih, političkih pravaca. Prosto retke su knjige koje
su kompletno posvećene modi kao društvenoj disciplini i koje dubinski promišljaju
modu. Činjenica jeste da sve socijalne sfere utiču jedna na drugu i pod tim uticajem,
se poboljšavaju, pogoršavaju ili se jednostavno menjaju.
2. ISTORIJA MODE I MODNOG IZRAZA
Kao što je u uvodnom delu rada navedeno, moda jeste deo društvene sfere koji se
razvijao uporedo sa ostalim sferama društvenog života, a kroz periode istorije sve one
su imale uticaj jedna na drugu, pod kojim su se razvijale i pod kojim će se i dalje
razvijati.
Razvoj mode, njenog izraza i jezika, industrije tekao je pod uticajem
kulturoloških promena (ratovi, razvoj trgovine, industrija zabave), koncepta životnog
stila (klime, posla, slobodnog vremena), promena u komunikaciji (socijalni status,
religijsko opredeljenje) i pod uticajem promena u tehnologiji (inovacije, masovna
proizvodnja, nauka). Pogledajmo sada kako su navedeni faktori u određenom
istorijskom periodu uticali na modu.
3
a) Prve civilizacije – ljudi su bili sakupljači, lovci,
poljoprivrednici. Dolazi do nastanka prvih država i
carstava, sa svojim usponima i padovima. Pronalazak
igle i prvih instrumenata za predenje doveli su do prve
proizvodnje tekstila i do razvoja industrije svile u Kini.
Tkanina oko struka je prvi modni „trend“, civilizovani
građani Rima i Grčke nosili su toge i tunike, a varvarska
plemena su preferirala krzno i kožu.
b) U srednjem veku manja kraljevstva zamenjuju golema
carstva. Krstaški ratovi su „utabali“ nove trgovačke rute.
Pojava makaza i dugmadi kao dekorativnih elemenata. Žene
nose povezanu kosu ili sakrivenu pod maramama i
specijalizovanim pokrivačima za glavu. Takođe nose duge
haljine uskog kroja i prve oblike kaputa. Dok muškarci ispod
oklopa nose štepanu odeću.
c) Renesansa je dovela do procvata imetnosti i nauke, nove
trgovačke rute se i dalje koriste i ekonomske veze se
produbljuju. Trgovci uvoze nove tekstile, nakit postaje
popularan, kao tehnika pletenja. Nose se raskošne
manžete i kragne, nakit je utkan u odeću, ženske suknje
se šire specijalizovanim rešetkama.
d) U sedamnaestom veku ljudi počinju da naseljavaju
kolonije. Intelektualci se najviše bave matematikom,
hemijom, filozofijom i anatomijom. Ratovi su konstantni.
Razvoj političke misli deli odeću na običnu i „fensi“.
Francuski dvor utiče na popularnost ekstravagancije u
modi. Dubleti se produžuju u kapute. Nose se nabori,
čipke, trakice, mašnice.
4
e) Osamnaesti vek donosi nezavisnost Amerike, francusku
revoluciju i uspon srednje klase. Pojava demokratije utiče
na jednostavnos u modnom stilu. Daljnji razvoj tehnologije
potpomaže razvoj tekstilne industrije. Trendseteri
popularizuju šminku i perike. Nose se opušteniji krojevi.
f) Devetnaesti vek – građanski rat u Americi i
industrijska revolucija. Plantaže pamuka,
proizvodnja džina i patent šiveće mašine dovode do razvoja
masovne produkcije odeće. Otvaraju se prve prodavnice odeće
gotovih krojeva i poštom se distribuišu katalozi kako bi se moda
dovela do ruralnih delova zemlje. Mehanizacija šiveće
industrije. „Gibson girl“ je modni ideal. Pojava prvih farmerica
(Levi Strauss). Muškarci nose takozvana poslovna odela.
g) Dvadeseti vek 1900 - 1920– emancipacija žena, razvoj
automobilske industrije. Prve modne revije. Balet,
umetnost i film utiču na modni izraz. Prvi svetski rat utiče
ne praktičnost i jednostavnost u odevanju. Prvi put suknje
iznad članka. Popularnost
automobilističkog stila odevanja.
h) 1920 – 1930 – posleratni optimizam,
žene imaju pravo glasa, masovna proizvodnja odeće
dovodi do sistema veličina. Zaluženost aktivnostima u
prirodi i vežbanjem dolazi do nastanka sportske odeće.
Struk se spušta, krojevi su vrlo opušteni. Pojava radija.
5
i) 1930 – 1940 – razvoj filmske industrije popularizovao je
glamurozan stil večernje odeće. Siluete se sužavaju,
elegantan stil koji odražava holivudski. Uvode se novi
tekstili – najlon i veštačka svila – jeftiniji su, a tridesete
godine dvadesetog veka su takođe godine Velike depresije
u Americi.
j) 1940 – 1950 – Amerika se upušta u Drugi svetski rat, žene
počinju da rade. Silueta se i dalje sužava, žene počinju da
nose pantalone. Nedostatak sirovine za proizvodnju
dovodi do ekspanzije sportske odeće i nedostatka razvoja
određenog stila. Počinju da se kombinuju donji i gornji
delovi odeće.
k) 1950 – 1960 – posleratna stabilnost, porodice odlaze da
žive u predgrađa i dolazi do ekspanzije kulture mladih.
Filmska industrija i pojava rokenrol muzike najviše utiču
na modnu industriju. Poliester je materijal koji je
najpopularniji. Televizija je mejnstrim zabava. Suknje su
punije, a muđkarci sve više kupuju odela i sportsku odeću.
l) 1960 – 1970 – daljnji razvoj kulture mladih. Vijetnamski rat
je podelio Ameriku. Modna industrija uvodi futuristički stil.
Svemirska trka sa SSSR-om. Bitls invazija na Ameriku. Mini
– suknja revolucionarizuje modu. Hipi kultura uvodi uniseks
pojam oblačenja. Etnička moda – popularna „Nehru“ jakna.
m) 1970 – 1980 – disko groznica, zaluđenost aerobikom i
džogingom. Čarlijevi anđeli su modni ideal. Modna
industrija lansira aerobik odeću i svetlucavost disko
odeće. Žene nose kombinezone, a muškarci ležerna odela.
6
n) 1980 – 1990 – epidemija AIDS-a, sve veći broj žena radi,
pojava MTV-a, uspon modnih brendova. Žene se oblače u
krojena poslovna odela. Likra i lateks su novi materijali.
Džins se izbeljuje, romantični stil oblačenja se vraća.
o) 1990 – prvi znaci globalizacije, ekspanzija interneta, mešanje
svih stilova, ulična moda diktira trendove idnustrije.
Popularnost sveta super – modela. Novi materijali otporni
na kišu i prljavštinu se uvode. Američki brendovi odeće se
masovno prodaju u Europi i ostatku sveta.
p) 2000 – digitalno doba. Amerika u strahu od terorizma, uspon patriotizma.
Proizvodnja većine tekstilne industrije prelazi u zemlje Trećeg sveta. Poslovno
oblačenje prerasta u „business casual“, delovi džins odeće se spajaju sa drugim
materijalima. Mnogi proizvođači odeće uvode džepove zbog sve većeg broja
„gadžeta“. Streč materijali su modni zahtev.
Prema navedenim informacijama, možemo da zaključimo da je moda, u
pravom, današnjem, smislu te reči nastala u periodu 18. veka, kada je bilo potrebno
odevanjem izraziti društveni status, pripadnost, kada je bilo potrebno diferencirati se
od ostalih klasa. Neki teoretičari i filozofi poput Ničea i Brevarda tvrde da je pojava
mode dala smisao celokupnom periodu modernosti, modernizma, jer je ona prva
nagoveštavala potrebu za novim i ukidanje svega što je tradicionalno i što je autoritet.
Diskrepancija između novog i starog postala je reflektovanje onoga što je „in“ i „out“,
što je moderno i onoga što nije moderno. Težnje mode su originalnost, neofilija,
inovacija, ubrzanje. Najbolji primer za takvu logiku mode jeste kompanija GAP koja
menja svoje proizvode na svakih osam nedelja.2
2 Wolf, Michael J.: „The Entertainment Economy“, Harmondsworth, Penguin 1999.
7
Sa druge strane, teoretičari poput Valtera Benjamina, smatraju da je moda
nekakva vrsta umetnosti radi umetnosti. Da se radi o sistemu koji gradi značenje do
te mere, da ga sam uništi u potrazi za novim značenjem. Nema reči ni o kakvom
razvoju i konstantnom inoviranju nego o povratku novog, što je paradoksalno.
Drugim rečima, zašto u modu dolaze kraće suknje? Jer su ranije bile duže. Zašto posle
izvesnog vremena nosimo kraće suknje? Zato jer su se prethono nosile duže. I tako u
krug. Ipak, iako govorimo o modi kao industriji značenja, društvu spektakla, pa čak
kao i o industriji besmislenosti, uticaji celokupnog modnog sistema su ogromni, te
tako ne smeju biti nikako zanemareni. Posebno u današnjem svetu kada je sve stvar
vizuelizacije, prvog utiska i brzine komunikacije. Možda je u ovom trenutku najbolje
poslužiti se rečima Milana Kundere koji kaže: „Stopa sporosti je direktno
proporcionalna intenzitetu sećanja. Stopa brzine je direktno proporcionalna
intenzitetu zaboravljanja.“ Sećanje i zaborav su dva motora modnog sistema i u srži
su njegovog zahteva za nestalnom formom.
3. JEZIK MODE – „Dress code“
S obzirom na to da je u današnje vreme imperativ uspostavljanje brze, pozitivne
komunikacije, kako za pojedince tako i za organizacije, sve se više polaže na vizuelni
identitet. Moda svakako čini deo tog identiteta, diferencijacije u moru sličnih. Kako je
komunikacija tekovina čovekovog razvoja, srž pripadnosti pojedinca grupi, aktivizma,
razvoja intelekta i racia, tako je i komunikacija modnim izrazom deo sveukupnosti te
ljudima svojvstvene sposobnosti. U prethodnim pasusima mogli smo da vidimo kako
je tekao razvoj mode i modnog izraza i pod kakvim uticajima. Ono što se da zaključiti
jeste da je u periodu izraženih klasnih razlika moda označavala pripadnost
određenom staležu. U periodima demokratizacije moda je bila u službi
jednoznačnosti i jednakosti svih. Danas kada živimo u Mekluanovom globalnom selu,
sve je veća potreba da se vizuelno diferenciramo kao pripadnici određene društvene
grupe, ekonomske branše, kulturne grupe i sl. Tu na scenu stupa pojam „dress code“.
Reč je o pisanim i vrlo često nepisanim pravilima koja se tiču oblačenja. Kao deo
socijalizacije određen fizički izgled se usklađuje sa zahtevima događaja, atributa
sredine, lične identifikacije i tako dalje. Na denvnoj bazi čovek minimalno usklađuje
dva faktora fizičkog izgleda u smislu odevanja – faktor lične identifikacije i faktor
8
okruženja u kojem će provesti dobar deo dana. Često sposobnost da se dres kodovi
usklade jeste odraz visoke sposobnosti pojedinca da se kulturološki aklimatizuje.
U komunikološkom smislu, osoba na dnevnoj bazi načinom svog oblačenja
šalje poruke svakom koga tog dana sretne u prolazu, sa kim popriča ili sa kim provede
jedan deo dana. Ta poruka može da uključuje više informacija – o polu, bračnom
statusu, društvenom položaju, materijalnom statusu, etničkoj pripadnosti,
religijskom ili političkom opredeljenje i niz drugih. Takođe, izabrani dres kod može
da poručuje mnogo intimnije poruke, a primer da je osoba hrabra, ekstravertna,
ekscentrična, svedena, stilizovana, ne voli da se ističe, da bude primećena ili pak traži
pažnju. U svakom slučaju može se desiti da ono što neko poručuje oblačenjem ne
bude jednako shvaćeno kod onoga ko prima tu poruku.
Unutar svake kulture postoji dominantan modni stil koji se vremenom menja.
On određuje opšti dres kod unutar te zajednice, određuje svestan način konstrukcije,
sastavljanja i nošenja određenih predmeta odeće kako bi se poslala željena poruka. U
svakom društvu koje se smatra modernim i pod uticajem masovnih medija, modni
mejnstrim menja se iz meseca u mesec. Nešto zatovrenija, tradicionalnija društva
nisu podložna toj brzini promene dominantnog modnog stila. Iz tog razloga dres kod
se razlikuje u svim delovima sveta, ipak valjalo bi napomenuti da zapadnjačka moda
ima najdalekosežniji uticaj na dres kodove širom sveta, jer poručuje liberalnost.
4. DEKODIRANJE MODNOG JEZIKA
Ovde ćemo se malo pozabaviti nazivom „modni jezik“. Potpuno je jasno da moda
nema jezik, jer nema gramatičku strukturu, sintaksu, ni rečnik u uobičajenom smislu.
Ipak ima poruku, može da komunicira. Preciznije bi taj izraz „jezik“ trebalo da
zamenimo sa „vizuelni govor u transu“, izraz koji je upotrebio Herman Broh. Još
nešto što utiče na to da modni jezik ne bismo trebali da označavamo jezikom jeste
karakteristika mode da kada se raširi dovoljno, gubi značenje. Ovde govorimo o
osobini koju smo ranije u radu navedeli kao tendenciju mode za neofilijom. Reč, sa
druge strane, ako se dovoljno raširi, ne izgubi značenje, štaviše, postane deo
mejnstrim vokabulara. Dobar primer za to jeste reč „guglanje“ koja je postala, da tako
kažemo, legitiman glagol sa značenjem „tražiti“.
9
Previše je strogo reći da moda nema šta da kaže, odnosno, da se modom ne
može ništa iskazati. Apsolutno može, jedina stva r je što su te poruke u suštini
subjektivne i za onoga ko šalje i za onoga ko je prima. Te je generalno mnogo bolje
komunicirati govorom, nego odećom.
Pogledajmo sada neke kodove koji se modom odašilju i njihova značenja:
a) POL – u mnogim tradicijama postoje određeni odevni predmeti koji po svojoj
prilici odgovaraju samo muškom ili samo ženskom polu. Što je slučaj sa
suknjom i pantalonama.
b) DRUŠTVENI STATUS – primera radi, u starom Rimu, samo senatori su imali
pravo da nose tunike kraljevsko ljubičaste boje, samo poglavice havajskih
plemena su nosile perjane plašteve. U Kini, pre uspostave republike, samo
carevi su mogli da nose žutu boju.
c) ZANIMANJE – uniforme nose policija, vojska, vatrogasci, doktori, đaci nekih
škola, pripadnici nekih religijskih druđtava i sl.
d) ETNIČKA I POLITIČKA PRIPADNOST – nacionalni običaji često utiču na
svakodnevno odevanje u smislu identifikacije sa određenom grupom ljudi ili
naseljem. Na primer, Škoti nose tartan određenih boja kako bi poručili
pripadnost klanu, žene u Palestini poručuju pomoću uvezenog dezena kojem
naselju pripadaju. U Europi u devetnaestom veku umetnici su šokantnim
odevanjem komunicirali boemski život. Sufražetkinje su se ralikovale noseći
takozvane „bloomers“ polu suknje, polu pantalone. Na isti način se
diferenciraju bitnici, hipiji, pankeri itd.
Pokušajmo sada odgovoriti na pitanje „zašto nosimo odeću?“ Tri su osnovne
grupacije razloga – fizičke potrebe, psihološke potrebe i društvene potrebe. Fizičke
potrebe podrazumevaju zaštitu i sigurnost. Psihološke potrebe podrazumevaju
pojačavanje pojave, a sociološke potrebe podrazumevaju zadovoljavanje standarda.
Grafički prikaz na sledećoj stranici ukazuje na to da je moda u smislu odevanja u
središtu svih tih potreba:
10
Grafikon 1: Zašto nosimo odeću?
Kreiranje „identiteta“ je jedna od osnovnih uloga mode. A identitet i
samorealizacija su odlike modernizma, vremena koje stalno teži ka nekakvim
promenama zarad odmaka od tradicije. Industrija novog značenja, tačnije moda, ima
centralnu ulogu jer je i sama njena logika potraga za novim. Jedino moda može u
potpunosti da isprati težnje modernizma. U takvim uslovima, identitet prestaje da
bude nešto što je datost, nego postaje predmet idelogije individualizma. Stvaranje
vlastitog identiteta individualca postaje osnovni zadatak svakog čoveka koji se smatra
pripadnikom modernog društva. Samoostvarenje unutar nekog kolektiva koji ima
ideologiju uvažavanja individue i omogućavanja prostora da se ona razvije više ne
postoji. Svako je u službi isticanja svojih individualnih sposobnosti i nije dovoljno biti
odrežen kao aktivni učesnik u društvu koje podržava individualnost, nego je aspolutni
zahtev samostalno raditi na realizaciji jastva koje je vidno drugačije od drugih.
Zahtevi za individualizmom, kakvim ga danas tumačimo, su posledice
istorijskih promene u domenu društva, politike, ekonomije, kulture, umetnosti,
trendova života, promena koje se poglavito ogledaju u odmaku od tradicije,
raslojavanju društvenih staleža, sve većom potrebom za diferencijacijom. Potraga za
individualnosti identiteta jeste zajednička svim pripadnici modernog društva, bez
11
obzira na ekonomski status. Možda po prvi put u istoriji, moda je uspela da se
odmakne od ekonomske i tehnološke zavisnosti. Sada industrija značenja,
besmislenosti i novog ima potpunu dominaciju nad armijama individualaca i onih
koji će to tek da postanu. Sve navedeno, kreacija individualnog indentiteta,
samorealizacija i životni stil iziskuju konsantan rad na održavanju tih kategorija koje
idnividuu čine pripadnikom modernog sveta. Iz tog razloga, moda ima uticaj na
gotovo svim sferama društvenog života – moderni mediji, moderni filmovi, moderni
muzičarai, moderni filmovi, moderni evropski trendovi, moderno poslovanje,
moderni trendovi u obrazovanju lista bi mogla da se nastavi. Moda je ta koja nam
nudi određeni stil života i po svemu sudeći mi se moramo opredeliti za jedan od tih
stilova i održavati ga. Ipak, trebalo bi obratiti pažnju na svojevrsan savet Zimela, da
previše individualnosti dovodi do ispadanja iz toka onoga što je moderno, a previše
konformiteta dovodi do dosade i prestanka onoga što je moderno.
Problem kod odreživanja identiteta uslovljenog modom ili onim što je
moderno jeste činjenica da takav identitet nije stalan. Nije poput nekadašnjih
identiteta koji su imali korene u tradicionalnim vrednostima. Identitet modrnog
čovek bi trebalo da se izmisli, osmisli i da se iznova kreira. Koliko samo to predstavlja
zahtevan zadatak, u skladu sa zahetevima modernog vremena menjati svoju
individuu. Ne, nije to rešenje, složili bismo se ovde opet sa Zimelovim razmišljanjem,
da je cilj modernog čoveka relativna samorealizacija, ona koja je dovoljno
konformistička da je time stabilizovana i ona koja je dovoljno individualistička da je
moderna i promenjljiva.
5. UMESTO ZAKLJUČKA
Moda postaje kulturni fenomen koji nam ukazuje na ideje, želje i verovanja društva u
kome je nastala. Ona postaje deo vizuelne kulture kojom stvaramo predstavu kakvom
želimo sami sebe da prikažemo, a samim tim i kakvim nas drugi ljudi vide. U
zavisnosti od kulturnog razvoja, političkog uticaja i samog konteksta u kojem su se
društvene prilike u Srbiji i Vojvodini razvijale, imamo različit tok uticaja mode na
ženu sa naših prostora. Zbog okolnosti u kojima je naša zemlja menjala teritorijalni
izgled i tako vekovima potpadala pod vladavinu najrazličitijih sila, koje su se
12
razlikovale po svim društvenim i kulturnim aspektima, u Srbiji i Vojvodini nailazimo
na drugačiji kulturni i modni uticaj i razvoj tokom godina.
Početkom XIX veka srpski narod je podeljen na one u Hazburškoj, potom
Austrougarskoj monarhiji, druge u Osmanlijskom carstvu, a između su oni koji žive u
Kneževini, potom Kraljevini Srbiji. Osim teritorijalno, Srbi su u XIX veku razdvojeni i
različitim kulturnim obrascima. Tako je pod vlašću Mađara vladao evropski kulturni
model, pod Turcima orijentalni, dok su Srbi u Kraljevini težili da konstituišu
sopstveni kulturni identitet. Samim tim, mozemo da zaključimo da se u takvim
okolnostima na različitim krajevima Srbije formirala, pre svega, drugačija uloga žene
u društvu, a samim tim i njen modni stil.
5.1. SUDAR ZAPADNE I ISTOCNE KULTURE MEĐU ISTIM
NARODOM
Garderoba i modni izraz su, kao i dan danas, na različite načine pokazivali ulogu žene
u društvu, raskošnost, platežnu moć, kao i način da se iskaže moć i ugled muškarca sa
kojim žena živi.
U Srbiji i Vojvodini krajem XIX veka i početkom XX veka događali su se procesi
modernizacije, industrijalizacije i urbanizacije. Za ovaj vremenski period
karakteristično je paralelno postojanje dva suprotna kulturna obrasca: jednog
zatečenog viševekovnog srpsko – patrijarhalnog i drugog novoprihvaćenog
evropskog. Sa promenom društveno-ekonomske strukture, političkog uređenja,
ideologije, raspadanja patrijarhalnog i stvaranja novog kapitalističkog poretka, kao i
prodora naprednijih, ali i konzervativnijih ideja o organizaciji društva, menja se i
položaj i uloga žene u njemu. Tako će “žensko pitanje” u ovom periodu polako postati
aktuelno. O njemu se raspravljalo u okviru ženskih udruženja i skupova različitih
političkih orijentacija. Sve češće se tema emancipacije nalazila na stranicama
dnevnih listova i časopisa, posebno onih namenjenim isključivo ženama.
Što se više približavamo XX veku odeća sve manje biva forma prepoznavanja članova
određene zajednice, a sve više predstava o jedinstvenoj i originalnoj ličnosti. U Srbiji
13
seu tom periodu pojavljuju prve predstavnice takve filozofije, koje ženu oslobađaju
uslovne uniformizacije i počinju da se okreću ka stilu slobode žene koja pre svega želi
da stavi u prvi plan svoju individuu, kako u modnom, tako i u društvenom smislu.
Ženski pokret u svetu je polazio od toga da ženski svet nije identičan sa muškim, iako
oba na više načina mogu i treba da se spoje, a njihova komplementarnost značila je
ravnopravnost i jednaku vrednost. Bez obzira na razlike unutar ženskih pokreta, svi
su se držali zajedničkih osnovnih tačaka: viševekovno pitanje ženskog obrazovanja,
zatim stvaranje i razvoj mogućnosti zaposlenja i povećanje plata žena, kao i reforma
građanskog prava u pogledu odnosa supruge prema suprugu, uključujući njeno pravo
na isti prihod za isti rad i vlasništvo nad imovinom. Na prelazu iz XIX u XX vek
pokrenuta su još dva pitanja: pitanje učešća u političkom životu i seksualno ili
“moralnost” kako su ga tada nazivali - pod kojim se mislilo na dvostruki moral koji je
ženama nalagao nevinost ili monogamiju, dok je muškarcima dopuštao seksualnu
slobodu, a time i gotovo legalizovanu prostituciju.
Moda kao jedan od sekundarnih merila vrednosti u svetu je vekovima slala neke
poruke okruženju u kojem su se ljudi kretali. Oduvek je pokretala pitanja morala,
statusa, životnih stavova i najavljivala nove pojave i promene u društvu.
5.2. UTICAJ „DRESS CODE-A“ NA RAZVOJ INDIVIDUE U
DRUŠTVU
Nošenje odeće je, kako smo gore već naveli, ujedno fizička, psihička i sociološka
potreba. Sva tri aspekta imaju značajan uticaj pri samom odabiru lične garderobe.
Moda kao jedan od indirektnih učesnika pri formiranju sopstvene svesti o nama
samima, čini to da još u ranom detinjstvu pravimo klasifikacije i poređenja među
vršnjacima. Postoji mnogo načina na koje ljudi gledaju sebe i druge sudeći po
garderobi. Roditelji sa izgrađenim stavovima ili bez stavova na tu temu prenose deci
svoje viđenje toga kako oni treba da se pojavljuju u javnost, da li da budu lepi, da li da
im jedini kriterijum bude čista i uredna roba, da li da imaju najskuplju ili najudobniju
odeću ili da nekim detaljima iskaču iz onoga što je prihvaćeno. To su već izgrađeni
stavovi starijih osoba koji su formirani pod najrazličitijim okolnostima i koji su u
mnogome nepromenjivi, ali deca koja u procesu socijacizacije, na koji utiče toliko
14
mnogo faktora u tom dobu, mogu zbog nepoznavanja “aktuelnog dress code-a”
pretrpeti mnoge nelagode i neprijatnosti od sredine. Modni detalji, igračke, školske
torbe, bojice I ostali detalji su materijalne stvari koje se među prvima analiziraju u
dečijem svetu, pre nego što se stekne svest o nekim dubljim ljudskim, moralnim
vrednostima I prioritetima I tako postaju kriterij koji odlučuju da li si deo određene
grupacije među vršnjacima ili ne.
Zbog ovakvih pojava koje svaku individuu prate od momenta same spoznaje
društvene pripadnosti do kraja života, dress-code zaista ima značajnu ulogu pri
formiranju svake individue.
15
LITERATURA
1. Laš Fr. H. Svensen: „Filozofija mode“, Beograd, Geopoetika 2005.
2. Lipovetski, Žil: „The Empire of Fashion, Dressing Modern Democracy“,
Princeton University Press 1994.
3. Klajn, Naomi: „No Logo“, Zagreb, V.B.Z. d.o.o. 2002.
4. Wolf, Michael J.: „The Entertainment Economy“, Harmondsworth, Penguin
1999.