Kapitalno budžetiranje Ocena kapitalnog budžetiranja tj. ekonomske efikasnosti investicija podrazumeva:
Izrada predloga investicionog projekta podrazumeva konkretizaciju i usklađivanje istih sa strateškim
ciljevima preduzeća.
Procenu dodatnog poslovnog toka nakon oporezivanja.
Procena dodatnih tokova novca po projektu.
Izbor projekta na osnovu maksimiranja vrednosti kao kriterijuma prihvatljivosti.
Stalnu procenu primenjenih investicionih projekata i izvšenje revizije završenih projekta.
Procena projekata „Uvećani poslovni novčani tok posle oporezivanja“
Preduće investira novac s ciljem da u budućnosti ostvari veće novčane tokove, jer se samo novac može
reinvestirati ili isplatiti akcionarima.
Tokove novca bi trebalo određivati nakon oporezivanja.
Analizira se situacija sa novim investicijama ili bez njih, gde se aktiviraju svi relevantni troškovi i koristi.
Nepovratni troškovi tj. nenadnoknadivi troškovi se izuzimaju iz analize i ne bi trebalo da utiču na sadašnje i
buduće akcije.
Oportunintentni troškovi se uključuju u analizu.
Ukolko investiranje u kapital sadrži obrtnu imovinu ona se tretira kao deo investiranja u kapital, a ne kao
posebna odluka o obrtnom kapitalu.
U procenu tokova novca potrebno je uzeti u obzir i inflatorna očekivanja.
Izrada predloga investicionog projektaProjekti se mogu kategorisati u pet grupa:
1. Novi proizvodi ili proširenje postojećih proizvoda
2. Zamena oprema ili zgrada
3. Ispitivanje i razvoj
4. Istraživanje
5. Ostalo
Izrada predloga investicionog projekta podrazumeva sprovođenje administrativnog postupka koji se
realizuje na predlog odgovarajućeg odelenja preduzeća npr. za uvođenje novih proizvoda to može učiniti
marketing služba, za zamenu opreme predlog daje proizvodnja i sl.
Ocena investicionog projekta podrazumeva procenu istog sa različitih nivoa hijerarhijskog upravlja.
Veći projekat znači polazak više filtera.
Jedan od najznačajnijih zadataka kapitalnog budžetiranja je procena budućih tokova novaca za projekat.
Poslovni (operativni) leveridž
Finansijski leveridž
Ukupni leveridž Poluga (leveridž) – uporaba fiksnih troškova radi povećanja (ili podizanja) profitabilnsoti .
Poslovna poluga – situacija u kojoj poduzeće upotrebljava fiksne troškove poslovanju.
Finansijska poluga – situacija u kojoj poduzeće upotrebljava fiksne troškove finansiranja , posebno na
kamete i dug.
Poslovna ili Operativna poluga (leveridž)
Fiksni troškovi poslovanja se mijenjau se kada se mienja količina. S druge strane, varijabilni troškovi
poslovanja variraju direktno s nivom proizvodnje.
Analiza tačke pokrića – primjenjuje se za proučavanje poslovne poluge . Predstavlja tehniku za
proučavanje odnosa između fiksnih troškova , varijabilnih troškova , profita i prodaje.
Grafikon tačke pokrića- Prikaz odnosa između ukupnih prihoda i ukupnih troškova za različite
nivoe proizvodnje i prodaje. U prikazu se ocenjuju troškovi poslovanja, dok se profit tretira kao
profit pre oporezivanja. Presek ukupnih troškova i ukupnih prihoda određuje tačku pokrića koja
predstavlja količinu prodaje kaoja je potrebna da bi se ukupnim prihodima pokrili ukupni
troškovi. U toj tački profit je jednak nuli.
Na prethodnom slajdu tačka pokrića je 4.000 jedinica proizvodnje ili (200. 000 $ prihoda od
prodaje) . Matematički tu tačku dobbijamo u jedinicama) tako da prvo napišemo da je poslovni
profit (EBIT) jednak ukupnim prihodima minus varijabilni i fiksni troškovi poslovanja.
EBIT (dobit prije kamate i oporezivanja) – poslovni profit. Tačka pokrića poduzeća dovoljna je da
pokrije njegove fiksne i varijabilne troškove poslovanja.
P – cena po jedinici 50 $
V – varijabilni troškovi po jedinici 25$
(P-V) – jedinična margina doprinosa 25$
Q – količina
Q be – količina pri prelomnoj tački rentabiliteta
S – prihod od prodaje
FC – Fiksni troškovi 100.000 $
0= Qbe (P-V) – FC Qbe = FC/ (P-V) = 100.000/ (50-25) = 4.000 jedinica
Analiza prelomne tačke rentabiliteta
Sbe= FC (1- (VC/S)) = 100.000 * (1-0,5) = 200.000 $
VC/S za jedinicu proizvoda je 25$/50$= 0,5
STEPEN POSLOVNE POLUGE (DOL) kod određene nivoa proizvodnje (prodaje) je procentualna
promena poslovnog profita u odnosima na procentualnu promenu u proizvodnji (ili prodaji) koja
uzrokuje promenu profita .
DOL = procentualna promena poslovnog profita (EBIT) /procentualna promena proizvodnje (ili
prodaje)
Što je nivo proizvodnje dalji od tačke pokrića , stepen poslovne poluge je manji. Koliko blizu tačke pokrića
posluje poduzeće- ne po svom apsolutnom ili relativnom iznosu fiksnih troškova poslovanja – određuje
koliko će njegov poslovni profit biti osetljiv na promene u proizvodnji ili prihodu od prodaje
Izačunavanje DOL-a DOLQ = Q (P-V)/ Q(P-V) – FC = Q/Q-Qbe
DOL vrednosna = S – VC/ S – VC – FC = EBIT + FC/ EBIT
P – cena po jedinici
V – varijabilni troškovi po jedinici
(P-V) – jedinična martina doprinosa
Q – količina
Q be – količina pri prelomnoj tački rentabiliteta
S – prihod od prodaje
Sbe – prelomna tačka kod prihoda od prodaje
Primer:
Koliki je nivo poslovnog leveridža, pri obimu proizvodnje i prodaje od 5000 jedinica proizovoda, pri prelomnoj tački rentabiliteta od 4.000 jedinica.
DOLQ = 5.000/5.000 – 4.000 = 5%
Koliki je nivo poslovnog leveridža, pri obimu proizovdnje i prodaje od 6.000 jedinica proizvoda, pri istoj prelomnoj tački rentabiliteta.
DOLQ = 6.000/6.000 – 4.0000 = 3%
Finansijski leveridž Finansijski leveridž obuhvata upotrebu fiksnih troškova finansiranja. Finansijska poluga se stvara izborom,
što nije slučaj sa poslovnom polugom.
Veličinu poslovne poluge (iznos fiksnih troškova poslovanja) koju koristi preduzeće , ponekad je diktirana
fizičkim potrebama poslovanja preduzeća. Npr. čeličana će zbog svojih velikih investicija u postrojenje i
opremu imati veliku komponentu fiksnih troškova poslovanja koja se sastoji od amortizacije.
S druge strane, finansijska poluga je uvek stvar izbora. Niti jedno poduzeće ne mora imati bilo kakav oblik
finansiranja putem dugoročnog duga ili preferencijalnih akcija. Umesto toga mogu finansirati poslovanje i
kapitalne izdatke iz internih izvora i izdavanjem običnih akcija. No, vrlo je retko preduzeće koje nema
finansijsku polugu. Finansijska poluga se upotrebljava u nadi da će povećati prinos običnim akcija .
Kaže se da se povoljna ili pozitivna poluga koristi onda kada preduzeće koristi sredstva koja je dobilo uz
fiksni trošak (dug uz kamatu ili preferencijalnih akcija uz dividendnu stopu) kako bi se zaradilo više nego
što su plaćeni fiksni troškovi finansiranja .
Nepovoljna ili negativna poluga javlja se onda kada preduzeće ne zaradi toliko koliki su njegovi fiksni
troškovi finanisranja Prednost finansijske poluge ili kako se nekad zove „ trgovanje glavnicom“ , ocjenjuje
se efektom koju ona ima na zaradu po akciji običnih akcionara.
Finansijska je poluga je druga faza u dvofaznom procesu povećanja profita.
U prvoj fazi, poslovna poluga povećava efekat promena u prihodu od prodaje na promene u poslovnom
profitu.
U drugoj fazi, poslovna poluga povećava efekat promene u poslovnom profitu . U drugoj fazi finansijski
menadžer ima mogućnost upotrebe finansijske poluge kako bi dalje povećao efekat u zaradi po akciji.
EPS – zarada po akciji
EBIT – poslovni proft
TAČKA INDIFIRENCIJE – nivo EBITa koji daje isti nivo EPSa za dve (ili više) alternativne strukture
kapitala .
EBIT- EPS analiza – tačka pokrića , analiza efekta finansijskih alternativa na zaradi po akciji . Tačka je
pokriće nivo EBITa gde je EPSa jednaka za dvije (ili više) alternative.
Grafikon EBIR-EPS tačke pokrića ili tačke indifirencije za tri alternative dodatnog finansiranja
Tačka indifirencije zarade po akciji između duga i običnih dionica na EBITu od 1,8 mi. . Ako je EBIT ispod te tačke alternativa običnih akcija , pružaće veću zaradu po dionici . Iznad te tačke , alternativa duga daje veću zaradu po akciji. Tačka indifirencije između alternativa preferencijalnih akcija i običnih akicja je EBIT od 2,75 mil $ . Iznad te tačke alternativa privilegovanih akcija pruža povoljniju zaradu po akciji . Ispod te tačke alternativa običnih akcija vodi do veće zarade po akciji. Ne postoji tačka indifirencije imeđu alternative duga i povlaštenih akcija .EBIT-EPS tačka indifirencije , gdje je zarada po dionici za obe metode finansiranja jednaka 1,8 mil $. Druga strana efekta koji finansijska poluga ima je na rizik. .
Tačka indifirencije zarade po akciji
EPS = (EBIT – I ) ( 1-t) - PD/ NS
I- kamata koja se plaća po akciji
t – stopa poreza na dobit
NS broj običnih akcija
PD – povlašćena dividenda koja se plaća godišnje
(EBIT 1,2 – I1) (1-t1)- PD1/NS1 = (EBIT1,2 – I2) (1-t2)- PD22/NS2
Nivo finansijskog leveridža
Nivo finansijskog leveridža (DFL) je kvantitativna mera osetljivosti zarade po akciji preduzeća na
promemene poslovnog profita .
Stepen finansijsog leveridža (DFL) = Procentualna promena zarade po akciji EPS)
____________________________________
Procentualna promena poslovnog profita (EBIT)
Novčana insolventnost – nemogućnost podmirenja dospelih obaveza .
Finansijski rizik – sadrži rizik moguće insolventnosti i dodatne kolebljivosti zarade po akciji koja je
uzrokovana upotrebnom finansijske poluge .
DFL za prihod od X rsd = EBIT/ EBIT – I – (PD/ (1-t))
OBIČNE AKCIJE DUG POVLAŠĆENE
AKCIJE
Dobit pre poreza i kamata EBIT 2.700.000 2.700.000 2.700.000
Kamate I 600.000
Dobit pre poreza 2.700.000 2.100.000 2.700.000
Porez na dobti EBIT * t 1.080.000 840.000 1.080.000
Dobit nakon poreza 1.620.000 1.260.000 1.620.000
Dividende na povlašćene akcije PD - - 550.000
Dobit za obične akcionare 1.620.000 1.260.000 1.070.000
Broj običnih akcija NS 300.000 200.000 200.000
Zarada po akciji EPS 5,40 6,305 5,35
DFL = 2.700.000/2.700.000 – 600.000 = 1,29 – alternativa kada koristimo dug
DFL = 2.700.000/2.700.000- (350.000/0.60) – 1,5 – alternativa kada koristimo preferencijalne
akcije
Ukupni (kombinovani) leveridžKada se finansijska poluga kombinuje s poslovnom polugom, dobijeni rezultat zove se ukupna (ili
kombinovana) poluga (leveridž).
Kvantitativna mera osetljivosti zarade po akciji preduzeća na promene u prihodu od prodaje poduzeća
zove se NIVO UKUPNOG LEVERIDŽA (DTL).
Nivo ukupnog leveridža preduzeća kod određenog nivoa proizvodnje (ili prihoda od prodaje) jednak je
procenturalnoj promeni zarade po akciji u odnosu na procentualnu promenu u proizvodnji (ili prihodu od
prodaje) koje uzrokuje promenu u zaradi po akciji.
Nivo ukupnog leveridža (DTL) = Procentualna promena u zaradi po akciji (EPS) / Procentualna promena u
proizvodnji ili prodaji.
DTL = DOL * DFL
DTL = O (P-V) / O (P-V) - FC – I – (PD/(1-t))
DTL = EBIT + FC / EBIT – I – (PD/(1-t))
Primer : Preduzeće za proizvodnju biciklističkih kaciga ima obim proizvodnje i prodaje 8000 jedincia.
Prodajna cena je 50$, dok su varijabilni troškovi 25$ po jedinici proizvoda. Fiksni troškovi iznose
100.000 rsd. Preduzeće se finansira iz duga u iznosu od 200.000$,kamatna stopa 8%. Porez 40%.
DTL = DOL * DFL
DTL = O (P-V) / O (P-V) - FC – I – (PD/(1-t))
DTL = EBIT + FC / EBIT – I – (PD/(1-t))
DTL = 8.000 (50-25) / 8.000 (50-25) - 100.000 – 16.000 = 2,38%
Povećanje obima proizvodnje i prodaje od 1% dovelo bi do povećanja zarade po akciji za 2,38%.
Dugoročni zajmovi Dugoročni zajmovi se odobravaju na period od godinu do preko 10 godina.
Dugorični zajmovi se odobravaju na osnovu formalizovanog ugovora sa zajmodavcem.
Otplata dugoročnih zajmova vrši se po roku dospeća ili u anuitetima koji sadrže deo glavnice sa pripadajućom kamatom.
Način otplate ugovara se u skladu sa mogućnošću novčanog toka zajmoprimca.
Troškovi i koristi
Uopšteno kamatna stopa na dugoročni zajam je veća kod istog zajmoprimca nego za kratkoročni zajam i to za 0,25 do 0,50%. Viša kamatna stopa bi trebala da nadoknadi duže izlaganje riziku zajmodavca.
Kamatna stopa na dugoročne zajmove obično se odrežuje na dva načina:
Fiksna stopa koja se određuje na početku kreditnog perioda i fiksna je do kraja otplate kredita
Promenljiva stopa koja se prilagođava i menja u skladu sa promenama tržišnih stopa.
Osim toga, kamatna stopa može biti i fluktuirajuća tj. da se menja između unapred određenog minimalnog i maksimalnog iznosa.
Zajmoprimac plaća i pravne troškove za sklapanje ugovora o zajmu.
Postoji mogućnost da zajmoprimac plati i troškove agažovanja sredstava od trenutka kada se zaključi ugovor do trenutka kada se sredstva iskoriste.
Prednosti dugoročnog zajma ogledaju se u fleksibilnosti.
Zajmoprimac se direktno obraća zajmodavcu i dogovara o uslvima kreditiranja. Ukoliko dođe do promene
potreba zajmoprimca uslovi se mogu revidirati i izmeniti.
Bankarsi zajmovi su pouzdaniji izvor finansiranja za MSP koji nema pristup tržištu kapitala, pa ne može da
pribavlja sredstva emisijm javnog duga.
Sporazum o revolving kreditu
Sporazum o revolving kreditu je formalna odluka banke da odobri određene svote novca nekoj kompaniji
na određeni vremenski period.
Stvarni zapisi koji dokazuju kratkoročni dug, obično je 90 dana, ali za preduzeće može obnoviti ili se
dodatno zadužiti do određenog maksimalnog iznosa za sve vreme trajanja te bančine obaveze. Kretitni
period je najčešće do tri godine.
Kamatne stope na revolving kredite su više od 0,25 do 0,50% u odnosu na kraktoročne kredite.
Banka se obavezuje da će u svakom trenutku posedovati dovoljno novca da isplati korisniku kredita do
iznosa maksimalne sume i zato zajmoprimac plaća troškove angažovanja sredstava i do 0,50% godišne na
neiskorišćeni deo kredta.
Ovaj vid kreditiranja je posebno dobar za preduzeća koja sa sigurnošću ne mogu da predvide svoje
potrebe za novčanim sredstvima.
Dugoročni zajmovi osiguravajućeg društva
Osiguravajuće kompanije odobravaju dugoročne zajmove, ali se uslovi kreditiranja razlikuju u
odnosu na bančine kredite.
Kompanije za životno osiguranje načešće odbrabaju kredite sa konačnim rokom dospeća dužim od
sedam godina.
Kamatna stopa je viša od bančinih kamatnih stopa, jer ne postoje odnosi sa klijentom u smislu
saradnje po drugim poslovima.
Finansiranje opreme
Izvori i vrste finansiranja opreme
Hipotekarni zajam je pravo na plenidbu vlasništva različitog od stambenog posedovac.
Ugovor o uslovnoj prodaji – način finansiranja koji omogućuje prodavac opreme koji zadržava vlasništvo nad
opremom dok se oprema ne otplati.
Finansiranje zakupom
Zakup je ugovor. Prema njgovim uslivma vlasnik imovine (zakupodavac) daje drugoj strani zakupcu isključivo
pravo korišćenja imovine na određeni vremenski rok, u zamenu za plaćanje rente.
Prva i najvažnija stvar ovog ugovora je plaćanje rente koje može biti mesečno, tromesečno, polugodišnje i sl.
Takođe ovim govorm se određuju i druga bitna pitanja za ugovorni odnos kao što je ko će održavati nekretninu i
sl. Pod zakupom pune usluge na teret zakupodavca padaju troškovi održavanja, dok kod neto zakuša uališac
plaća ove troškove.
Zakup može biti sa mogućnošću otkaza i bez mogućnosti otkaza. Kada postoji mogćnost otkaza nekad se
javljaju i penali.
Operativni zakup za je kratkoročni zakup koji se najčešće može otkazati. Trajanje ove vrste zakupa je kraće
od ekonomskog veka trajanja predmeta zakupa, najčešće nekretnine.
Finansijski zakup je trajniji i nema mogućnost otkazivanja. Zakupac je u obavezi da plaća rate
zakupa do isteka zakupa, što uglavnom odgovara ekonomskom veku trajanja predmeta zakupa.
Ugovorom o zakupu se preciziraju i mogućnost zakupca nakon isteka zakupa. Jedna od
mogćnosti je povratak predmeta zakupa zakupodavcu. Druga mogućnost, uključuje obnovu tj.
mogućnost da zakupac obnovi zakup za naredni perido. Konačna mogućnos je otkup predmeta
zakupa po isteku perioda zakupa.
Oblici finansiranja zakupom:
• Prodaja i povratni zakup
• Direktan zakup
• Zakup uzajmljenim sredstvima