Download - kurikulum suvremene skole
Školski sustaviŠkolske reforme
Cjeloživotno učenje i kontinuirani profesionalni razvoj glavni su mehanizmi
kojima se potiču osobni rast i razvoj te sprečavaju stagnaciju u životu pojednica i
društva (Vizek Vidovid, 2005, str. 15).
Kvaliteta obrazovanja učitelja i nastavnika jedan je od
glavnih činitelja koji djeluje na razinu učeničkih obrazovnih postignuda.
Stoga je obrazovanje i profesionalni razvoj učitelja i nastavnika ključno pitanje u svakoj zemlji koja nastoji unaprijediti obrazovni sustav i učiniti ga odstupnijim,
prohodnijim i fleksibilnijim (Vizek Vidovid, 2005, str. 15).
Zašto promjene u školstvu?
.
Konceptualni sukobi staroga i novogastaro novo
konkurencija uzajamnost
tehnocentrizam sklad sa prirodom
materijalna efikasnost duhovne vrijednosti
hijerarhija nehijerarhijsko zajedništvo i timovi
liderstvo vođe kolektivna interakcija u upravljanju
vlast vedine vlast svih i ravnopravnost manjina
homogenost pluralizam
nacionalizam kozmopolitizam
rutina invencija
masovnost individualnost
Mar
uya
ma,
M. (
19
76
), T
ow
ard
Hu
man
Fu
turi
stic
s
CJELOŽIVOTNO UČENJE
DRUŠTVO KOJE UČI
ŠKOLA KOJA UČI
• Količina novog znanja se svakim danom sve više povedava, a postojede znanje sve brže zastarijeva
• Nužno je cijeli život učiti
• Neformalno obrazovanje, informalno učenje, samoobrazovanje
Cjeloživotno učenje
Vrste odgojno – obrazovnih sustava
zatvoreni otvoreni
Mješoviti (RH)
Tradicionalna, reproduktivnom znanju usmjerena škola nije mogla pratiti sve promjene suvremenog društva, te se pokazalo da je za njezin opstanak i razvoj potrebno da brzina učenja u organizaciji bude jednaka ili veda od brzine promjena u vanjskom okružju (Stoll i Fink, 2000).
Zašto su promjene potrebne?
demografski porast i povedanje broja nepismenih
naglo intenziviranje potražnje obrazovanja => preplavljenost škola i fakulteta
inertnost školskog sustava prema vanjskim promjenama
nesposobnost društva da najbolje iskoristi školstvo i obrazovni kadar u interesu nacionalnog razvoja
Što je kriza obrazovanja?Kada nastaje?
Školske su reforme uvijek izraz zajedničkih duhovnih i političkih stremljenja određenog doba, odnosno određene zemlje.
Inovacija – promjena jednog elementa, najčešde u samom edukativnom procesu, koja ne mora izazvati promjene u ostalim dijelovaima sustava
Reforma – promjena jednog ili više elemenata koja uvjetuje promjene u određenom broju drugih sastavnica sustava.
Školske reforme
- izmjena strukture obrazovnog sustava (ciljevi i funkcija škole u širokom društvenom i ekonomskom kontekstu.
- s obzirom na organizaciju i administraciju obrazovnog sustava
- s obzirom na definiranje uloga i odnosa između uloga
- reforme koje obuhvadaju nastavne programe
Vrste reformi
- preciziran cilj
- razrađene strategije provođenja
- predviđanje pozitivnih i negativnih efekata
O čemu ovisi uspješnost školske reforme?
• Gdje smo sada? (procjena početnog stanja)
• Gdje bismo željeli biti u bududnosti? (planiranje)
• Koji je najbolji način da krenemo u tom smjeru? (implementacija)
• Kako ocjenjujemo promjene koje provodimo? (evaluacija)
Plan razvoja škole u četiri faze:
• 1. val – “činilo se isto, samo više toga”
(pokret za unapređenjem djelotvornosti škola)
• 2. val – “činilo se isto, samo bolje”
(pomak prema povezivanju školske djelotvornosti s poboljšanjem škola)
• 3. val – preustroj i preobrazba obrazovanja
(traženje budude vrsnode)
“Tri vala reforme”
25% uspjeha
reformi ovisi
o dobrim idejama
75% o uvjetima u kojima se reforma
ostvaruje te o kompetenciji ljudi
koji je provode
Uspješnost školskih reformi
Učitelji se osjećaju zarobljeno između
ostvarivanja kurikularnih ciljeva i
zadovoljavanja učenikovih potreba.
(Beghetto, 2007)
Škola usmjerena na učenika
Suvremena škola
TRADICIONALNA ŠKOLA SUVREMENA ŠKOLA
Poticanje cjeloživotnog učenja
Poticanje lifewide učenja (transfer procesa učenja kroz
sadržaj i discipline)
Prihvadanje osobne odgovornosti za vlastito
učenje
Učiti kako učiti iz višestrukih izvora
Suradničko učenje
Učiti kako prihvatiti i riješiti probleme
• Učenje činjenica i vještina
• Usvajanje znanja i stavova
tradicionalna škola
• Učenje kroz akciju i osobno iskustvo
• Učenje rješavanjem problema i istraživanjem
suvremena škola
“škola koja uči”
• Dosljedna i sustavna primjena teorijskih znanja
• “traženje apsolutne istine”
• Poštivanje autoriteta, znanstvenih i stručnih istina
tradicionalna škola
• Razlike u stavovima, kritika teorijskih polazišta
• Ništa se ne uzima “zdravo za gotovo”
• Korištenje alternativnih metoda, otvorenost duha, uvažavanje iznimki
suvremena škola
• Znanje učeniku pruža nastavnik
• Fokus je na obrazovanju kao rezultatu
tradicionalna škola
• Znanje gradi učenik
• Fokus je na obrazovanju kao procesu
suvremena škola
• Učenici pasivno upijaju informacije i autoritet
• Učitelji su jedini izvor informacija
• Učenici uglavnom rade sami i potiče se natjecateljski duh
tradicionalna škola
• Učenici su aktivno uključeni u rješavanje problema i planiranje
• Učitelji su pomagači i vodiči u učenju
suvremena škola
Škola koja uči – škola utemeljena na znanju
Tradicionalna imitativno – reproduktivna paradigma odgojno – obrazvonog procesa
VS
Suvremena kreativno – inovativna paradigma
• Kurikulumski pristup – “ne propisuju se recepti i pravila djelovanja ved se pružaju različita znanstvena stajališta, te pouzdane smjernice za praktično djelovanje u pedagoškim situacijama”
• Multidisciplinarni, interdisciplinarni i transdisciplinarni pristup programiranju odgojno – obrazovnog procesa
• KOMPETENCIJSKI PRISTUP UČENJU
Suvremena škola
• Cjeloživotno učenje
• Učiti kako učiti
• Usmjerenost na kompetencije
• “škola usmjerena na učenika” – učenik je u centru odgojno – obrazovnog procesa
• Mijenjaju se uloge svih sudionika odgojno –obrazovnog procesa
čitanje
slušanje riječi
gledanje slika
gledanje filma
razgledanje izložbe
promatranje demonstracije
promatranje na licu mjesta
sudjelovanje u raspravi
držanje govora
izvođenje igrokaza
simuliranje stvarne situacije
primjena naučenog u stvarnoj situaciji
15% od onog što naučimo,
naučimo iz onoga što drugi kažu
90% od onoga što naučimo, naučimo iz
onoga što sami kažemo i učinemo
50% od onoga što naučimo, naučimo iz
onoga što vidimo
RECI MI
POKAŽI MI
UKLJUČI ME
NACIONALNI OKVIRNI
KURIKULUM
Terminološko značenje...
NACIONALNI – donosi se na nacionalnoj razini
OKVIRNI – najširi okvir odgojno – obrazovnoga djelovanja; utvrđuje suvremena o-o područja iz kojih proizlaze jezgrovni i diferencijalni kurikulum, te školski kurikulum
KURIKULUM - podliježe promjenama primjenom vanjskoga vrednovanja i samovrednovanja
Nacionalni kurikulum
Članak 26.
Odgoj i obrazovanje u školi ostvaruje se na temelju:
nacionalnog kurikuluma, nastavnih planova i programa,
školskog kurikuluma.
Kurikulum:
Čini polazište za izradbu nastavnih planova
Definiranje optimalnog opteredenja učenika
Izradba predmetnih kurikuluma
Polazišta kurikulumskog pristupa
prelazak na KOMPETENCIJSKI SUSTAV
usmjerenost na UČENIČKA POSTIGNUĆA
usmjerenost na SADRŽAJ
Usmjerenost prema kompetencijama
Razvoj inovativnosti, stvaralaštva, rješavanja problema, razvoj kritičkog mišljenja,
poduzetnosti, informatičke pismenosti, socijalnih i drugih kompetencija
Nacionalni okvirni kurikulum
razvojni je dokument
otvoren za promjene i poboljšanja ovisno o potrebama i razvojnim težnjama na području odgoja i obrazovanja
promjene de se temeljiti na rezultatima istraživanja i rezultatima vrjednovanja.
Odgojno-obrazovne vrijednosti
Odgojno-obrazovna načela
Odgojno-obrazovni ciljevi
Organizacija odgojno-obrazovnog rada
Vrednovanje i samovrednovanje
Metode i sredstva odgojno-obrazovnog
rada
KURIKULUM
Struktura NOK-a u osnovnoj i srednjoj školi
Jezgrovni kurikulum
• Odnosi se na sve učenike
• Jednak je i obvezan za sve učenike (izuzev one s teškodama)
• Ocjenjuje se brojčanom ocjenom
Diferencirani (razlikovni) kurikulum
• Jedan ili više izbornih nastavnih predmeta ponuđenih na nacionalnoj i/ili školskoj razini
• Čini dio obrazovnog standarda učenika
• Ocjenjuje se brojčanom ocjenom
Školski kurikulum
• Fakultativni nastavni predmeti
• Dodatna i dopunska nastava
• Izvannastavne aktivnosti, projekti, ekskurzije i druge
• Može i ne mora se ocjenjivati brojčanom ocjenom
Međupredmetne teme protežu se kroz sve dijelove NOK-a ili se programiraju kao posebni nastavni predmeti ili moduli u dijelu školskoga kurikuluma
Međupredmetne (interdisciplinarne) teme
• Osobni i socijalni razvoj
• Zdravlje, sigurnost i zaštita
• Učiti kako učiti
• Poduzetništvo
• Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije
• Građanski odgoj i obrazovanje
ŠKOLSKI KURIKULUM
Školski kurikulum
• Školski kurikulum utvrđuje dugoročni i kratkoročni plan i program škole s izvannastavnim i izvanškolskim aktivnostima.
• Donosi se na temelju nacionalnog kurikuluma i nastavnog plana i programa.
Literatura:
• Beghetto, R. A. (2007), Ideational code-switching: Walking the talk about supporting student creativity in the classroom. Roeper Review, 29(4), 265–270.
• Jurid, V. (2007), Kurikulum suvremene škole. U: V. Previšid (ur.), Kurikulum: teorije –metodologija – sadržaj – struktura. Zagreb: Školska knjiga, 253–303.
• Key competences for lifelong learning. European Reference Framework (2007), http://ec.europa.eu/dgs/education_culture/publ/pdf/ll-learning/keycomp_en.pdf, (5. 04. 2009.).
• Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i obrazovanje te opde obvezno i srednjoškolsko obrazovanje (2011), Zagreb: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa RH.
• Previšid, V. (2005), Kurikulum suvremenog odgoja i škole: Metodologija i struktura. Pedagogijska istraživanja, 2(2), 165–175.
• Previšid, V. (2007), Pedagogija i metodologija kurikuluma. U: V. Previšid (ur.), Kurikulum: teorije – metodologija – sadržaj – struktura. Zagreb, Školska knjiga, 15-34.
• Vizek Vidovid, V. (2005), Obrazovanje učitelja i nastavnika u Europi iz perspektive cjeloživotnog učenja. U: V. Vizek Vidovid (ur.), Cjeloživotno obrazovanje učitelja i nastavnika: višestruke perspektive. Zagreb: Institut za društvena istraživanja u Zagrebu.
• Pivac, J. (2008), Izazovi školi. Zagreb: Školska knjiga.• Stoll, L.; Fink, D. (2000), Mijenjajmo naše škole: Kako unaprijediti djelotvornost i
kvalitetu škola. Zagreb: Educa.