Download - Linden Word Part I
Linden MetodaCharles Linden
Rešenje za anksiozni poremećaj, panični poremećaj i fobije
Posvećeno mojoj supruzi, koja je bila uz mene svo vreme mog anksioznog poremećaja i uz koju sam razvio
ovaj program.
Sadržaj
DobrodošliUvodDevet zapovesti
NA PRIJEVODU SA ENGLESKOG ZAHVALJUJEMO SLIJEDEĆIM ČLANOVIMA FORUMA:
1 – Moja priča – LIDIJA; UNA ..............................................................................25
2 – Anatomija anksioznosti- JOZI; EQUILIBRIUM; EBONY..............................55
3 – Fobije – EBONY...............................................................................................89
4 – Zaustavljanje anksioznosti – PJHARVEY........................................................96
5 – Odvra?anje misli & tehnike opu?tanja – JOZI................................................100
6 – Disanje – PJHARVEY.....................................................................................111
7 – Lekovi – PJHARVEY.....................................................................................119
8 – Ishrana – BELFEGORA..................................................................................135
9 – Pu?enje i alkohol – BELFEGORA..................................................................152
10 – Nastavak putovanja – ZMAJ?ICA................................................................156
11 – Polo?aj – LISA..............................................................................................159
12 – Faktori okru?enja – LU SALOME................................................................164
13 – De?ja anksioznost – AHIL............................................................................167
14 – Stvari koje treba uzeti u obzir – LISA...........................................................179
15 – Vodi? za partnere – RITM.............................................................................183
16 – Zaklju?ak - RITM.........................................................................................196
Re?nik terminaKontakti
Uredila : EBONY
Bez obzira kako se vaš?e stanje manifestuje, metode u okviru ovog
programa JESU odgovor, jedini odgovor, jedini pravi način na koji ćete se
otarasiti paničnih napada, anksioznih stanja i fobija.
Bez obzira šta ste naučili od drugih psihologa, doktora ili terapeuta, vi
MOŽETE biti ponovo dobro. Zapravo, vi ste JEDINA osoba koja to može
uraditi za vas.
Dobrodošli u program koji predstavlja odgovor na panične poremećaje i
anksioznost - "Lindenova Metoda".
Nabavili ste ovaj program da bi se otarasili frustrirajućih i stravičnih
simptoma Paničnog poremećaja i ostalih anksioznih stanja poput Socijalne
fobije, Agorafobije i Paničnih napada. Odmah vam mogu reći da ste doneli
pravu odluku da investirate u ovaj program. SADA je vreme da se zaustavi
začarani krug destruktivnih misli i aktivnosti koji uništavaju kvalitet vašeg
života.
Ovde nema nikakvih tajni, iz središta svetog mesta "Klub za oporavku od
panike i anksioznosti", ponosno vam tvrdim da se "sveti gral" vašeg
kompletnog oporavka nalazi duboko u vašem umu, vašem srcu i na
stranicama ovog programa.
Program je veoma lak, evo šta treba da radite:
1. Radite na 9 zapovesti u toku narednih 9 dana. UPIJTE svaku
informaciju odatle u potpunosti – PROŽIVITE TO!
2. Pročitajte priloženi materijal detaljno (nekoliko puta ako je potrebno).
3. Vežbajte samo-hipnozu sa CD-a dva puta dnevno.
4. Radite Tai-Chi vežbe sa video snimaka što češće.
5. Radite upravo ono što vas ovaj program podučava.
Morate razumeti sledeće:
SVETI GRAL PONOVNE DOBROBITI JE SASTAVLJEN IZ 2 MOĆNA
ELEMENTA, A TO SU:
1. ODVRAĆANJE MISLI – PONOVNO USPOSTAVLJANJE
BALANSA IZMEĐU LOGIČNIH, SVESNIH MISLI I
PODSVESNIH NAVIKA KOJE UZROKUJU VAŠE
ANKSIOZNO PONAŠANJE I SIMPTOME.
2. DISANJE – PRAVILNO DISANJE I POLOŽAJ ZA
POSTIZANJE PRAVILNE FIZIČKE RAVNOTEŽE
Ponovno uspostavljanje balansa između svesnog i podsvesnog uma zahteva
od vas vežbanje nekoliko važnih pravila (vežbi) koji u potpunosti okupiraju
vašu psihu, omogućujući na taj način vašem svesnom umu da se odmori dok
se podsvesni um izleči prirodnim putem. Ova pravila smo nazvali "Devet
Zapovesti". Pročitajte ih, pročitajte ih ponovo i razumite ih.
Tehnike pravilnog disanja su takođe dostupne u okviru ovog programa.
OVAJ PROGRAM ćE VAS PODU?ITI SLEDEćEM:
1. Va? um MO?E biti oslobo?en va?eg stanja. Mo?i ćete da pro?irite
va?e mentalne i fizi?ke granice, vratite se natrag u "realan" svet.
2. Vi MO?ETE prestati sa tra?enjem odgovora u ud?benicima i na
Internetu. Vi?e nećete osećati potrebu da nalazite odgovore, već da
ka?ete ljudima ?ta ste nau?ili.
3. Vi MO?ETE naterati sebe i probati nove aktivnosti. Ranije ste se
osećali izolovano i upla?eno, sada ćete ?eleti da iza?ete napolje i
otkrijete nove, neverovatne stvari za videti i uraditi.
4. Va? emocionalni rolerkoster JESTE gotov. Ova zastra?ujuća vo?
nja se zavr?ila, da bi bila zamenjena u?ivanjem, srećom i mirom.
5. Senzacije i bolovi MOGU biti zauvek odstranjeni. Zbog toga ?to
simptomi vi?e nisu va?ni, mo?ete prestati da se fokusirate na njih i
po?ete napred.
6. Mo?ete prestati da ?ivite u va?em stra?nom i izolovanom svetu.
Prisiljavanje, strah, tuga, frustracije i bes koje ste jednom imali sada
zauvek nestaju i bivaju zamenjeni pozitivno?ću i unutra?njom snagom
za koju nikada niste znali da je posedujete. Uve?bali ste sopstveni um
da bude dovoljno moćan da stvori zastra?ujuće senzacije, sada mo?ete
tu snagu preusmeriti da stvorite ne?to mnogo bolje.
7. Sada mo?ete imati bolje i stabilnije veze sa drugima. Bilo da ste na
poslu ili kod kuće, va?a komunikacija sa drugima je lak?a i prijatnija.
Ne uznemiravate druge, drugi vas ne uznemiruju. Kakvo olak?anje!
8. Mo?ete zaustaviti negativnost, tugu i depresiju. Obuzeće vas miran
?ivot tamo gde je nekada bila trauma i zastra?ujuća iskustva.
9. Sve ovo mo?ete uraditi sa lakoćom. Potrebno je da sledite pravila i
URADITE ono ?to se od vas tra?i sa najvećim mogućim zalaganjem.
PAZI OVAMO! OVO JE VEOMA BITNO!
Veoma, veoma je va?no da razumete "mentalni stav" u kome treba da
budete da bi ste dozvolili da ovaj program bude u?inkovit.
Pre nego ?to se zaputite na va?e putovanje, dozvolite da vam prvo pojasnim
KAKO treba da razmi?ljate da bi ste prihvatili date informacije koje će
oterati va?u anksioznost, zauvek!
Dozvolite da vam ispri?am pri?u, mo?da ste je ?uli ranije, mo?da niste, ali je
veoma va?no da razumete njeno zna?enje. Odakle ova pri?a poti?e nije
toliko bitno, ali informacije radi, mogu vam reći da ovu pri?u koriste Zen u?
itelji da objasne proces u?enja potencijalnim studentima:
U?enik i Zen master sede za stolom i piju ?aj. Zen u?itelj pita u?enika ?ta
mo?e da mu ka?e o Zenu. U?enik po?inje da prevr?e po svojim sveskama,
bele?kama, knjigama. Dok u?enik pri?a, Zen u?itelj mu sipa ?aj u ?oljicu.
Zen u?itelj ne prestaje da mu sipa kada je ?olja puna, ve? nastavlja da sipa
dok se ?aj preliva izvan ?olje. "Za?to nastavljate da sipate ?aj kad mi se ?olja
napuni do vrha?", zapita u?enik. Zen u?itelj odgovara, "Kako mogu da te
nau?im bilo ?ta o Zenu ako prvo ne isprazni? svoju ?olju!"
Ako u moj program uvedete svo pre?a?nje znanje koje posedujete o svom
stanju, sve prvobitne ideje, iskustva, strahove i nadanja, uvek ?ete se vra?ati
na njih kako bi ih upore?ivali sa mojim idejama.
Moje ideje nisu spiritualne, uvrnute, pla?ljive ili nerazumljive, ve? su to lake
nau?ne metode zasnovane na stvarnim iskustvima i rezultatima. Ne postoje
nuspojave (osim dobrobiti), nema interakcija, nema nikakvih opasnosti.
Duboko unutar vas samih vi znate da ste va?e stanje razvili kao odgovor na
ne?to ?to vam se dogodilo u pro?losti... bilo da je to: stres, gubitak, porodi?
ni problemi, ili ne?to drugo... ovo je nebitno i od ovog trenutka ?elim od vas
da prestanete sa tra?enjem krivca za va?e stanje; ?elim od vas da
prestanete da razmi?ljate ili pri?ate o ?emu god mislite da je uzrokovalo
va?e trenutno stanje. Bilo ?ta da se desilo bi?e uvek zakopano u dubinama
va?eg uma, nikada ne mo?e biti obrisano. Me?utim, vi mo?ete spre?iti da
va? um vadi ta se?anja iz va?ih arhiva, pri ?emu direktno uti?e na va?u sada?
njost i budu?nost. Ovo se?anje, kao i navike koje ste razvili da se "borite" sa
ovim se?anjem su ono ?to odr?ava va?e stanje, to je ono ?to vas konstantno
vrti u krug.
Evo jo? jedne pri?e koja divno ilustruje ono o ?emu govorim:
Dva kalu?era hodaju putem. Jedan hoda se velikim ozbiljnim tonom na licu,
dok drugi jednostavno hoda korak po korak. Dolaze do male reke. Jedna
mlada devojka im se pribli?i. Ona ih pozdravi, oni nju pozdrave. Onda im se
ona obrati: "Dobra Gospodo, ne mogu sama pre?i preko potoka, da li bi
jedan od vas mogao da me prenese?" Prvi kalu?er odmahnu glavom i re?e
"NE!". On se dr?i pravila: kalu?erima nije dozvoljeno da dotaknu ?ene.
Drugi kalu?er se sagnu dole tako da se ?ena mogla popeti na njegova
ramena. Onda svo troje pre?o?e preko reke, i kalu?eri se onda razi?o?e od
devojke.
Kalu?eri nastavljaju svojim putem. Prvi je veoma ljut i uznemiren. Drugi
sasvim mirno kora?a. Kada vi?e nije mogao da izdr?i, prvi kalu?er upita
drugog: "KAKO SI SAMO MOGAO??? Zna? koja su pravila o nama i ?
enama!" Drugi kalu?er se zaustavi pa mu re?e: "Prijatelju moj, ja sam onu
devojku ostavio tamo jo? kad smo pre?li potok. Za?to je ti jo? uvek nosi? na
ramenima?"
Kalu?er koji je preneo devojku preko potoka je imao znanje, se?anje na
ono ?ta bi TREBALO da uradi, ali je ipak to ignorisao, zakopao je to
duboko. Razum onog prvog kalu?era mu je govorio da ipak ne bi trebalo da
prenosi devojku preko potoka... on je tako i postupio i nastavio da nosi
sopstveni teret na sebi.
Vi tako?e mo?ete osloboditi sami sebe od ne?eljenih i negativnih misli.
Zaboravite lekove, psihijatrijske seanse i ostale metode KONTROLE koje se
koriste svakodnevno na celom svetu, sa veoma malo ili bez uspeha... ovo
ovde je upravo odgovor, ali vi ste ti koji morate na?i odgovor u sebi i
ukloniti ono ?to predstavlja "uzrok" va?eg stanja. Zakopajte va? uzrok
duboko, prekrijte ga kamenjem i nikada vi?e ne pri?ajte o tome. Sa malo ve?
banja, vide?ete kako va?e svesno poku?avanje da radite ovo postaje va?a
"druga priroda", ne?to instiktualno.
DA LI VI RAZUMETE OVO?
Neki ljude shvate ovo po prvi put, neki po drugi put, a mnogi po tre?i ili ?
etvrti put, pa ?ak i 20-ti put ponovnog ?itanja. Va?e je samo da razumete
ovo!
SADA, STAVITE VA?E STANJE U NAJMRA?NIJI DEO VA?EG
UMA I, KOLIKO GOD VA?E STANJE VAS PODSE?ALO DA JE
STRA?NO, IGNORI?ITE GA!
Sada ?ete verovatno re?i... ali to stanje me ?ini da se ose?am lo?e, toliko je
zastra?uju?e sve, ne mogu da ga ignori?em.... Ja sam se tako?e ose?ao tako
na po?etku, ali ako samo razmislite o tome, va?a anksioznost, va?i napadi
panike, u stvari bilo koji element va?eg stanja vas nikada nije povredio ili
doneo ne?to lo?e, zar ne? Iako veoma neprijatni i zastra?uju?i, nikada vam
nisu i nikada vam ne?e naneti ?tetu, a razlog je jednostavan:
NIKADA NIKO NIJE BIO POVRE?EN OD STRANE SENZACIJA,
SERIJA NERVNIH IMPULSA!
Da li ste nekada gledali horor film? Ako jeste, zna?ete da vas film upla?i do
odre?enog stepena, i to varira od osobe do osobe. Vi ste reagovali na taj
strah serijama fizi?kih senzacija, to je u stvari anksioznost... ZAR NE?
Kada ste zavr?ili gledanje filma, va?e anksiozne senzacije su se povukle, ali
se mo?da i dalje pla?ite da se neko ?udovi?te mo?da ne nalazi ispod va?eg
kreveta. Slede?eg jutra, se?anje na film je i dalje tu, ali je anksiozno stanje
nestalo. Logi?no razmi?ljanje koje ste vi izveli koriste?i svoj svesni um vas
je uverilo da, iako zastra?uju?i, taj film NIJE STVARAN, da vas ?UDOVI?
TE ne mo?e stvarno povrediti!
Va?a anksioznost se povukla zato ?to ste VI uverili svoju podsvest da
prestane da bude anksiozna, da zaboravi na ?udovi?te, sakrili ste to ?udovi?
te time ?to ste radili neke druge stvari koje odvra?aju va?e misli i na taj na?
in sami sebi ste rekli: "To nije stvarno – ne mo?e me povrediti". Vi ste
kontrolisali va?u podsvest – SVESNO! Kako ste to uradili?
Da rezimiramo, zakopali ste ovo ?udovi?te tako ?to ste odvra?ali va?e misli i
rekli sebi da to nije stvarno.
KORISTILI STE ODVRA?ANJE MISLI I AFIRMACIJE – VIDITE LI
KOLIKO JE TO MO?NO? To ste sve uspeli sa veoma malo truda.
Sada zamislite da je va?a anksioznost upravo to ?udovi?te iz filma. ?ta ?ete
uraditi da bi ste ga zakopali? Da uzmete pilule... to je stvarno sme?no kad
razmislite malo o tome... Za?to bi iko uzimao pilule da bi zaustavio se?anje
na ne?to? Ili mo?da mo?ete pose?ivati psihijatra svake nedelje koji ?e vas
samo podsetiti va?eg se?anja na anksioznost, na taj na?in podse?aju?i vas o
va?em stanju, daju?i mu dodatnu snagu i svest! Ne ba? tako dobra ideja. ?ta
bi onda mogao biti odgovor?
ODVRA?ANJE MISLI - ODVRA?ANJE MISLI - ODVRA?ANJE
MISLI...
... da bi ste stekli nove navike, da bi ste zakopali stare navike ?to dublje i da
bi ste usvojili pozitivne podsvesne radnje... KOLIKO JE TO LOGI?NO U
STVARI?
Evo i kako ?ete to posti?i... Zove se "Devet zapovesti". Tih 9 zapovesti
predstavljaju princip svega ?to sam upravo spomenuo.
U slede?ih 9 dana otkri?ete zna?enje svakog od ovih principa i nau?iti kako
da ih implementirate u va?e svakodnevne aktivnosti sve dok ne postanu
automatske, instinktualne, kao ?to je to va?a anksioznost sada. Ali morate
sami otkriti na?in kako da ih naterate da rade za vas.
SVE ?TO JA MOGU DA URADIM JESTE DA VAM POKA?EM KOJE
SU TO METODE, DA VAM KA?EM DA SU STVARNO U?INKOVITE I
DA VAM KA?EM ?TA SA NJIMA DA RADITE! Ja sam mnogim, mnogim
ljudima rekao za ove principe i skoro svakoj osobi je postalo bolje kad su ih
implementirali u svoj ?ivot. Mnogi od njih su bili prepla?eni, agorafobi?ni,
klaustrofobi?ni, opsesivni, ali na kraju svi su bili zahvalni.
?ivite po ovih devet zapovesti!
DEVETZAPOVESTI
Va?e putovanje u dobrobit po?inje ovde!
Charles Lindenwww.panic-anxiety.com
Prekinite da se borite protiv anksioznosti, tu bitku ne mo?ete dobiti...
zamenite anksioznost sa novonastalom ?e?njom za ?ivotom.
Da bi ste izbegli "zamku anksioznosti" u kojoj ste sada, MORATE nau?iti
novo, ne-anksiozno pona?anje koje se nalazi duboko u va?em umu kao
neurolo?ke staze. Ove neurolo?ke staze je ono gde se nalaze se?anja i
navike, i lo?e i dobre. Anksiozno pona?anje je navika, kontrolisana
podsvesnim umom ali sposobna da reaguje na svesne nadra?aje.
Eliminisanje "anksiozne navike" je isto kao i eliminisanje bilo koje druge lo?
e navike... prestanite da radite to dovoljno dugo i navika ?e se sama od sebe
povu?i!
Kada ste u?ili da vozite, u po?etku je sve izgledalo jako te?ko i verovatno ste
mislili da nikada to ne?ete nau?iti. Ko?ili ste prejako, pritiskali kva?ilo kada
to nije trebalo... ali je tokom vremena sve postalo instinktualno, podsvest je
preuzela tu naviku. Anksioznost funkcioni?e po istom principu. Stvorili ste
uverenje da je anksioznost normalno pona?anje i sada se vi pona?ate u
skladu sa tim uverenjem tako ?to usmeravate svoju pa?nju na senzacije i
misli koje anksioznost donosi. Konstantno tra?ite odgovore, pose?ujete
doktore i izbegavate odre?ene "pla?ljive" situacije... vi u stvari OSNA?
UJETE va?u anksioznost.
Kada bih vam sada rekao da nekako "zaboravite" da vozite, na primer,
mislili bi ste da je to nemogu?e, zar ne? Verovatno zato ?to bi ste mo?da oti?
li negde i ne bi ste vozili u narednih 6 meseci, ali bi ste i dalje mogli da
vidite ljude koji voze, tako da bi "vo?nja" za vas i dalje bilo ne?to normalno.
Posle 6 meseci bi ste usko?ili u kola, i mo?da u po?etku malo neobi?no,
vozili bi ste normalno.
Ako bih vam sada rekao da u narednih 12 meseci, gde god da odete sa bilo
kim, morate da vozite vilju?kar-vozilo i da ne?ete biti u mogu?nosti da u?
ete, vozite ili uop?te vidite bilo koji auto, va? mozak bi sagradio novu
neurolo?ku stazu, vi biste zakopali "naviku" vo?nje duboko u va?u podsvest.
Posle ovoga, bilo bi vam veoma te?ko da se vratite i vozite auto, naravno,
ubrzo bi ste to mogli, jer se se?anje na datu naviku brzo ponovo aktivira.
Eliminacija bilo koje navike podrazumeva izbegavanje bilo ?ega ?to je
vezano za tu naviku... sve je tako logi?no i ima smisla. Tako da...
izbegavajte anksioznost! Ovi principi, nazvani "Devet Zapovesti", jesu klju?
uspeha. Moraju biti uve?bavani sve dok ne postanu instinktualne radnje.
Jedini na?in da odvratite sebe od lo?ih navika jeste da prona?ete ne?to ?to ?e
odvratiti va?e misli od tih navika.
Neki ljudi mogu pro?itati "Devet Zapovesti" i implementirati ih iz momenta,
zapravo mnogi ljudi pro?itaju ovu sekciju samo jednom i nikada se ne vrate
na nju opet, drugima ?e mo?da trebati nekoliko dana ili nekoliko nedelja.
OVO JE JEDINI NA?IN IZLE?ENJA ANKSIOZNOSTI I
ANKSIOZNIH STANJA.
UPAMTITE OVA PRAVILA, ?ITAJTE IH NAGLAS SVE DOK IH
NE UPAMTITE KAO PAPAGAJ. VE?BAJTE SVAKO PRAVILO,
SVAKOG SATA SVAKOG DANA SVE DOK VAM TO NE POSTANE
INSTINKTUALNO.
PRVA ZAPOVEST
PRESTANITE DA POSE?UJETE BILO KOG DOKTORA NA KOG
NALETITE
Ovo mo?da zvu?i jednostavno, ali je veoma, veoma va?no. Ovde poku?
avamo da uradimo 2 stvari; prvo da doka?emo va?em svesnom umu da vam
nije potrebno uverenje od doktora da bi ste ponovo bili dobro, MORATE
prekinuti ovaj krug jer je to upravo ono ?to vas vrti u krugu tako ?to
konstantno podse?a va? podsvesni um da vam je potrebno uverenje. Drugo,
potrebno je da "reprogramirate" um da instinktualno (podsvesno) ne tra?i
uverenje.
JEDINI na?in da ovo uradite jeste da "ve?bate" novu naviku. Sve ?to vi?e
svesno spre?avate sebe u potra?nji za uverenjem od doktora ili neke druge
osobe, sve manje ?ete to morati da radite. Uskoro ?e neurolo?ke staze u
mozgu koje stvaraju staro, anksiozno pona?anje biti zamenjene novim
navikama.
Razmislite malo unazad, koliko ?esto ste bili u poseti doktoru od kada ste
razvili va?e stanje? Verovatno nekoliko puta. Osim prepisivanja lekova ili
upu?ivanja kod nekog drugog, npr psihologa ili psihijatra, sve ?to je doktor
uradio jeste to ?to vas je uverio da niste "bolesni" (neki doktori ?ak to i ne
rade). Ok, ako je to sve ?to ?ete dobiti od va?eg doktora... za?to uop?te i?i?
Mislim, zar ve? do sada niste imali dovoljno uverenja? Mo?ete i?i kod
doktora kolko god puta ?elite i dobiti isti tretman svaki put... U ?emu je onda
poenta?
NIJE POTREBNO DA IDETE KOD DOKTORA!
PRESTANITE SA TOM ANKSIOZNOM NAVIKOM ODMAH!
Mo?ete se pitati kako je to mogu?e a da ne postanete jo? vi?e upla?eni.
Odvra?anje misli! Svaki put kada pomislite neku negativnu misao ili iskusite
neki novi simptom, razoru?ajte ga; ne dozvolite da misao ili senzacija stanu
na put novim, ili osna?e stare navike. Onog trenutka kada se osetite
anksiozno ili kad vam je lo?e, uradite ne?to drugo za promenu. Pustite
glasnu muziku, pevajte uz nju, pri?ajte s nekim na telefonu (ali ne spominjite
va?u anksioznost). Radite to sve dok se simptomi ne povuku, ali NE
KONTAKTIRAJTE NIKOGA za bilo kakvo uverenje.
DRUGA ZAPOVEST
RAZGOVARAJTE SA VA?IM PSIHIJATROM O IZBACIVANJU
LEKOVA IZ UPOTREBE
Donesite odluku da izbacite iz upotrebe va?e lekove protiv anksioznosti.
Razgovarajte sa va?im psihijatrom o postepenom smanjivanju leka. Ako
vam doktor ka?e da je trenutno nemogu?e izbaciti lek iz upotrebe, budite
strpljivi, ali neka to bude va? plan na duge staze. Ne zaboravite da iako je
va?no da budete pod kontrolom doktora prilikom izbacivanja leka iz
upotrebe i da morate uvek kontaktirati doktora pre toga, doktor vas zapravo
ne mo?e naterati da uzimate nijedan lek.
Anksiozna stanja mogu biti "za?ti?ena" pomo?u lekova. To zna?i da va?e
anksiozno stanje, koje stoji duboko u va?oj podsvesti, mo?e biti sakriveno
pomo?u va?ih lekova, ?to mo?e umanjiti potencijalnu u?inkovitost ovog
programa. Da bi ste se u potpunosti otarasili anksioznosti, va?no je da va?e
stanje ne bude pod uticajem lekova. Ovo ne zna?i da ovaj program ne?e
uspeti, ho?e, samo ?e mo?da du?e potrajati.
Nikada ne zapo?injite proces izbacivanja leka iz upotrebe bez medicinskog
nadzora. Izbacivanje leka iz upotrebe mo?e proizvesti "povratnu anksioznost",
me?utim, omogu?i?e vam da se suprotstavite anksioznosti i pobedite je. Kori??
enje lekova da bi ste kontrolisali anksioznost je isto kao kada bi ste stavili
metalnu plo?u izme?u va?ih nerava i va?eg mozga. Uklonite li metalnu plo?u,
simptomi se vra?aju. Ako koristite moj program da spre?ite pogor?avanje
simptoma i za "reprogramiranje" misaonih procesa, vi ?ete PRIRODNIM PUTEM
zameniti va?u anksioznu naviku sa novim ne-anksioznim navikama.
TRE?A ZAPOVEST
PREKINITE DA ISTRA?UJETE VA?E STANJE
Prestanite sa istra?ivanjem va?eg stanja, to vas samo udaljava od istine i re?
enja koje se nalazi upravo ovde. Sve informacije o fiziologiji anksioznosti
koje ?e vam ikada trebati se nalaze u ovom programu.
Samim ?inom istra?ivanja va?eg stanja, vi konstantno podse?ate va?
podsvesni um da imate anksioznost. Jednom kada pro?itate poglavlje
"Anatomija anksioznosti", sklonite knjigu, verujte u to ?to ste nau?ili,
verujte svim srcem da je to istina, da vam dodatne informacije nisu potrebne,
da je sa vama sve u redu, da doktori ni?ta nisu prevideli. Dijagnoza
anksioznih stanja je ta?na, VI IMATE ANKSIOZNOST!
Svaki put kada imate potrebu da pro?itate poglavlje "Anatomija
anksioznosti", preusmerite pa?nju na ne?to drugo. Testirajte sami sebe,
uverite se sami koliko mo?ete biti jaki!
Od sada pa na dalje:
Ne tra?ite informacije o anksioznosti po Internetu.
Ne kupujte knjige o anksioznosti, niti pose?ujte biblioteke da bi ste prona?li
takve knjige.
Ne pitajte druge ljude o va?em stanju.
Ne ?itajte ponovo poglavlje "Anatomija anksioznosti".
Doka?ite sami sebi da vam nije potrebno uverenje, jer zato ?to ste
neverovatno jaki, (morate biti jaki da bi ste se izborili sa va?im stanjem –
svakim danom postajete sve ja?i) vi se mo?ete izboriti sami. Razradite ovu
novu "ne-istra?ivanje" naviku, ve?bajte je i u?inite je instinktualnom.
?ETVRTA ZAPOVEST
SLEDITE SAMO OVU METODU
Koristite samo Linden Metodu! Ne kombinujte je sa nekom drugom
metodom terapije; to ?e samo dodatno zbuniti podsvesni um.
Ovo je veoma va?no. MORATE se koncentrisati samo i jedino na ovu
metodu. Mnogo ljudi sa anksiozno??u probaju mnogo, mnogo tehnika,
programa, ve?bi, tretmana, medikamenata, terapija, bilo ?ta na ?ta nalete…
Istina je, da je uspeh ostalih metoda ograni?en. TO NIJE SLU?AJ SA
OVOM METODOM!
Ne poku?avam da omalova?im tehnike drugih ljudi; jednostavno tvrdim da
kombinovanje raznih tehnika i terapija zbunjuje psihu. Na primer, ako vam
ja predlo?im da sklonite va?u anksioznu naviku tako ?to ?ete je "zakopati"
duboko, i zameniti je sa novom ne-anksioznom navikom, ali vam va?
psihijatar preporu?uje da iznosite na videlo tu va?u anksioznu naviku, da je
analizirate, pri?ate o njoj sa drugima, onda ?e ona uvek biti prisutna tu, zar
ne?
Ova vrsta interakcije je upravo ono ?to od vas tra?im da izbegavate.
PETA ZAPOVEST
PRESTANITE DA PRI?ATE O VA?EM STANJU
Ovde je potrebno veoma malo obja?njenja. Prestanite da ulazite u raspravu o
va?em stanju sa drugim ljudima tokom razgovora. Ponovo ka?em, ovo ?e
samo zbuniti va? podsvesni um, pri ?emu ?e va?a lo?a navika opet usko?iti i
postati jo? ja?a. Morate poku?ati i zakopati tu lo?u naviku, zaboraviti na nju,
oduzeti joj mo?.
Kada okon?ate neku svoju vezu sa drugom osobom i ose?ate se tu?no, koja
je najgora stvar koju mo?ete uraditi? Da pri?ate o toj drugoj osobi! ?to pre
po?nete da zaboravljate osobine te druge osobe, kako je izgledala, stvari koje
vam je pri?ala itd… to ?ete manje bola osetiti. A kada upoznate neku novu
osobu koja vam se svi?a,… BIV?A je zaboravljena … Mora da vam se
nekada tako ne?to dogodilo. Sli?no je i sa selidbom, prebacivanja iz jedne u
drugu ?kolu, gubitka ku?nog ljubmca… bilo ?ta ?to podrazumeva gubitak
nekoga ili ne?ega… gubitak, bol ili tuga postaju sve manji i manji.
Sami sebi na?ite najbolji na?in za sticanje ove navike i ve?bajte to. Pri?anje
o tome kako se ose?ate ?e samo dodatno hraniti va?u anksioznost.
?ESTA ZAPOVEST
PRESTANITE DA SE OSLANJATE NA DRUGE LJUDE
Prestanite da se oslanjate na druge ako imate anksioznost. Oslanjanje na
druge ljude vam daje samo privremen oslonac, a morate se suo?iti sa
situacijom svojom glavom. Niko vam ne mo?e pomo?i, SAMO VI SAMI!
Pre nego ?to poku?ate da kontaktirate nekoga za uverenje, STANITE,
pomislite da tim korakom samo dodatno hranite va?u anksioznost, sami
poradite na ovome. Prona?ite tehnike koje vam najvi?e odgovaraju i
URADITE TO!
Vi to mo?ete… razmislite unazad malo, da li vam je iko ikada stvarno
pomogao kada ste bili anksiozni? Uklonio simptome umesto vas? NIJE! Vi
ste UVEK morali sami da se izborite sami; sami ste prolazili kroz tu oluju i
izbavili se iz nje. Od sada pa na dalje shvatite da vam niko ne mo?e pomo?i
sem vas samih.. i vi imate mo? da to uradite ovog trenutka.
SEDMA ZAPOVEST
NE PRISE?AJTE SE ELEMENATA VA?EG ANKSIOZNOG STANJA
Kako se va?a anksioznost povla?i, ne prise?ajte se, ne zami?ljajte, niti
razgovarajte o mislima i senzacijama koje ste imali tada. Ako to radite, to ?e
omogu?iti va?em umu da se zadr?i na tim se?anjima, potrebno je da pustite
podsvesni um da zaboravi stare navike. Ako odlu?ite da pri?ate o tome kako
ste pobedili anksioznost, kada vam bude bolje, uradite to, ali budite povr?ni
po pitanju toga. Recite ljudima da ste nekada bili anksiozni, ali ne ulazite u
detalje.
OSMA ZAPOVEST
ODVRA?AJTE MISLI – NEKA TO BUDE VA?A NOVA NAVIKA –
UVEK!
Odvra?anje misli jeste klju?e uspeha da bi ste se u potpunosti otarasili
anksioznosti. Kada ni?ta ne radite, onda se va? svesni um odmara, dosa?uje,
na taj na?in va? um se mo?e ponovo fokusirati na stare anksiozne misli i
navike. Neka odvra?anje misli bude va?a nova navika. Ako razmislite malo
o tome, ljudi koji ve?baju svakog dana neki sport, koji imaju neki hobi, koji
su uklju?eni u bilo kakvu aktivnost, samo hrane svoje navike. Samo ?to su
njihove navike zdrave, ne-anksiozne navike, odli?ne za odvra?anje misli.
VI TO TAKO?E MO?ETE!
Kada imate slobodnog vremena, ispunite ga aktivnostima koje vam odvra?
aju misli od anksioznosti, ili uve?e, idite u krevet i spavajte. Kod ku?e, u
kolima ili bilo gde da ste, pustite glasnu muziku i pevajte uz nju. ISPUNITE
SVAKI MINUT VA?E SVAKODNEVNICE.
DEVETA ZAPOVEST
PRESTANITE DA STAVLJATE ANKSIOZNOST U CENTAR PA?
NJE
Prestanite da organizujete va?e svakodnevne obaveze i aktivnosti u odnosu
na va?e stanje. Ne izbegavajte odre?ene situacije kako bi ste udovoljili
anksioznosti, jer ako to radite, anksioznost ?e se udobno smestiti u stolicu u
va?em umu gde ?e sedeti i mu?iti vas.
BUDITE GLAVNI!
Ako svoj ?ivot organizujete u odnosu na anksioznost, pomislite unazad… da
li vam je anksioznost ikada nanela neku ?tetu? NIJE! Gde god da ste bili,
kod ku?e ili negde napolju, uvek ste bezbedni.
?to vi?e mo?ete izlaziti iz svog "ograni?enog prostora", br?e ?ete
reprogramirati svoj podsvesni um da reaguje normalno na situacije koje vam
ina?e izazivaju anksioznost.
(Lidija prevela prvi dio)
1. MOJA PRICA
Rodjen sam u Vor?esteru 1968. godine. Moj otac je u to vreme dobio prvi
siguran posao i pro?lo je oko 3 godine dok moji kona?no nisu stali na noge.
Otac je osnovao sopstevnu firmu kada sam imao 9 godina i vrlo brzo uspeo
da nam osigura finansijsku sigurnost. Nismo bili bogati, ali smo imali
dovoljno da u?ivamo u normalnom ?ivotu, idemo na praznike...Oduvek sam
bio anksiozno dete, mada nisam siguran da je uvek neophodno previ?e
analizirati pro?lost, mozda je ponekad bolje jednostavno gledati samo
napred.
Imao sam oko 13 godina kada sam prvi put iskusio pravu anksioznost. Kako
je do toga do?lo, ni sam nisam siguran. Doktori su mislili da je to zbog
hormonskih promena uzrokovanih pubertetom, ali ja jednostavno mislim da
sam samo nasledio anksioznu prirodu.
Prvim tinejd?erski dani bili su period u kome sam pro?ivljavao anksioznost
koja se manifestovala fobijom od ?kole. Nisam ja mrzeo ?kolu, u?itelje ili
decu. Vi?e sam bio prepla?en da ?u se zaraziti ne?im smrtonosnim u ?
kolskoj laboratoriji... stradati dok igram ragbi ili se ubiti strujom u
laboratoriji za fiziku. Hranu i pice sam propustao kroz zube da se uverim da
u njima nema nista ?to bi mi na?kodilo. Za vreme ?kolskih odmora obi?no
sam sedeo s medicinskom sestrom koja je radila u ?koli ili koristio telefon za
u?enike, ne bih li namolio majku da dodje po mene. Uradio sam to toliko
puta u roku od par meseci... nikada nije do?la pomene. No?u sam plakao
sam u svojoj sobi, ose?ao sam se tako sam i upla?en...
Nisam bio privla?an de?ak, pomalo sam li?io na devoj?icu i tokom 70ih, sa
dugom kosom i buckastim grudima, ja sam potvrdio porodi?nu istoriju
buckastih. Nisam bio sre?no dete, mada mi se ?ini da sam odavao takav
utisak, zato ?to me se svi takvog se?aju...
Se?am se da sam se pla?io susretanja sa ljudima koje ne poznajem. Mraka u
sobi no?u. Da se ?etam sam...I sada ponekad osetim neski sli?an strah kao
onda, samo sada znam ?ta je to, a onda nisam imao pojma ?ta mi se de?ava,
verovatno sam mislio da je to sasvim normalno.
Gledaju?i nazad u to vreme, ?kola je bila zastra?uju?e iskustvo. Zadirkivali
su me mnogi profesori, ?ak me i direktor zvao "debeli", de?aci iz ?kole su
me maltretirali, a u?itelji su im se jednostavno pridru?ili.
Jedan posebno, g. Vilson, bio je posebno napadan. Stalno sam mu bio na
meti - imao je obi?aj da ispusti klju?eve i da me natera da ih podignem, pa
me ?utnuo u pozadinu. Jednom je to tako jako uradio, dasam morao da idem
kod lekara. Slomio mi je jednu malu kost - Coccux. Taj isti u?itelj mi je
jednom prilikom sakrio priru?nik iz Francuskog pre ?asa, da bi imao
problema sa profesorom Francuskog. Sre?om, ovaj profesor je to video i
zvao moje roditelje i to sredio s njima. Mrzeo sam ?kolu, dijagnostikovana
mi je fobija od ?kole i anksioznost...
Doktor mi je prepisao kratko le?enje antidepresivima i mama me je zadr?ala
ku?i nekoliko nedelja, tokom kojih sam se zabavljao i izlazio sa njom.Efekat
nije bio momentalan, ali posle nekoliko nedelja prestao sam da budem toliko
anksiozan i postao skoro normalan tinejd?er, sa samo povremenim napadima
anksioznosti... Izrastao sam, smr?ao, postao privla?niji. ?ak i sam sebi, ?to
mi je popravilo samopouzdanje, da se lak?e nosim sa ljudima i bolje
podnosim situacije u kojima sam se pla?io. Sve do kraja tinejd?erskih dana
imao sam problema i zadirkivali su me da sam bucko, ali kako sam izrastao
ve?i i sna?niji od drugih de?aka, stalno sam ulazio u tu?e sa njima, a budu?i
da me u?itelji nisu podnosili, stalno sam ja bio kriv.
Tokom godina sam shvatio da bolje funkcioni?em sa ?enama nego sa mu?
karcima i imao sam ?elju za normalnom, zdravom vezom. Jedna od njih je
trajala ?ak tri godine i naglo je prekinuta kada sam imao 19. Ni danas ne
znam za?to... To iskustvo je bilo osnova za moje kasnije nepoverenje u veze
na du?e vreme.Tada to nisam mnogo analizirao, ali mislim da mi je to
poljuljalo samopouzdanje vi?e nego ?to sam mislio.
Krenuo sam na Umetni?ki koled?, hteo sam da studiram Grafi?ki dizajn. ?
elja da postanem doktor je nestala kada sam imao oko 16 godina, posle
godinu dana volontiranja u lokalnoj bolnici, kada sam shvatio da rad sa
bolesnim ljudima i nije put za podizanje raspolo?enja, a i rad sa hemijom mi
nije bio dovoljno zanimljiv da mi zadr?i koncentraciju. Voleo sam da crtam,
ali nisam uspeo da se uklju?im u na?in ?ivota studenata sa umetnosti, pa sam
napustio Umetni?ki koled? i ostao sam bez planova za budu?nost.
Tokom leta sam upoznao neke Nemice koje su bile na praznicima u Velsu i
posle provedenog vikenda kod njih u Nema?koj, odlu?io sam da je Nema?ka
zemlja u kojoj bih voleo da ?ivim i
tamo sam se preseliou februaru. Imao sam 19 godina.
?eleo sam da pobegnem od stalne zabrinutosti za svoju budu?nost, ?to je bila
stalna dilema u mojoj porodici. Vi?e nisam mogao da podnosim stalne
kritike. ?inilo mi se da ?inim pravi potez u tom trenutku, jer posle toliko
godina kritikovanja mojih krivih poteza, po?eo sam da sumnjam da uop?te
mogu da opstanem sam. Re?io sam da to postignem po svaku cenu. Moji su,
dok su mi mahali i smesili se na rastanku, verovatno mislili da du se vratiti
za nekoliko meseci, ako ne i za par nedelja. Ostao sam skoro 5 godina.
Posle kursa nema?kog jezika na Hajdelberg univerzitetu, zaposlio sam se u
NATO-u. Posao je bio te?ak, radio sam po ugovoru i to po 15 sati dnevno, 7
dana nedeljno. Zabavljao sam se sa te?kom i zahtevnom devojkom
Nemicom, imao sam finansijskih problema, bio sam pod stalnim stresom i
postajao sam sve vi?e o?ajan i umoran. Moj ?ef Toni je bio velika podr?ka,
postali smo prijatelji, skoro da mi je postao roditelj, predpostavljam da je
tako i govorio.
Kada sam napustio Nema?ku, nikome se nisam javio pa ?ak ni tomu, ?to ?u
zauvek ?aliti. Takav ?ivot mi je bio konstantan stres, po?eo sam da ose?am
stalnu vrtoglavicu i slabost, noge su mi se tresle i kad sam stajao i kad sam
hodao. Po?eo sam da ose?am pritisk u levom ramenu, za ?ta sam mislio da je
nedijagnostikovani problem sa srcem. Imao sam problema sa varenjem, ose?
ao sam bolove u grudima, imao sam dijareju. Sa 24 godine sam shvatio da
moram da promenim svoj na?in ?ivota. Upravo to sam i uradio.
Vratio sam se u Englesku i shvatio da moja porodica nije ista kao kad sam ih
ostavio. Nekako su se odrodili i to je delovalo vrlo uznemiravaju?e.
Brat mi je bio na Univerzitetu, otac je pre?iveo operaciju na scu, i sve nam je
to promenilo na?in komunikacije.Bio sam uveren da imene ?eka ista takva
sudbina.
Otac i ja se nikada nismo gledali direktno u o?i, njegov prakti?ni um nije
mogao da razume moj na?in ?ivotne filozofije i to je prouzrokovalo mnogo
nesuglasica tokom godina. Deda mi je umro dok sam bio u Nema?koj, a
kako sam bio jako vezan za njema, stra?no mi je nedostajao i jo? uvek mi
nedostaje.
Brzo po povratku u Englesku oti?ao sam kod lekara. Rekao mi je da patim
od anksioznosti i prepisao mi anti-depresiv. Posle 2 meseca bezuspe?nog
tra?enja posla odlu?io sam da odem na Maljorku preko leta, dok ?ekam
mesto na Univerzitetu.
Bio sam na Maljorci mnogo puta na praznicima sa porodicom, pa sam mislio
da ?e mi topli, ?isti vazduh pomo?i da se vratim u ?ine. 7. maja sam stigao
tamo i odmah na?ao posao na ?i??enju jahti.
Zabavljao sam se tokom leta, nisam pio alkohol, ali sam po?eo da pu?im
kanabis sa prijateljima. Delio sam stan sa momkom iz Dorseta, koji je imao
nevi?enog uspeha sa devojkama, a ja sam se pomirio s tim da budem sre?an
i uz svoja ograni?enja u?ivam samo u novim prijateljstvima koja sam stekao.
Dosta sam smr?ao preko leta i uz kombinaciju fizi?kog posla i vo?nje
bicikle, do?ao sam u odli?nu formu. Vrlo brzo sam prestao sa anti-
depresivima i po?eo da ?ivim na mineralnoj vodi i salatama.
Kako se leto bli?ilo kraju, po?eo sam da ?alim ?to moram da napustim
Maljorku, ali sam morao da krenem na Univerzitet i u Englesku sam se
vratio u septembru. Ose?ao sam se kao ponovo ro?en, bio sam u dobroj fizi?
koj formi i mentalno osve?en i opu?ten.
Krenuo sam na studije na Univerzitetu Hambersajnd u oktobru. Posle 5
godina ?ivota u inostranstvu, preseljenje iz Vor?estera na Hol je bio prili?
an ?ok. To mi je ulivalo veliki strah, a mra?ne zimske no?i i nedostatak
ikoga poznatog uz sebe samo je pogor?avalo situaciju. Bio sam usamljen i
upla?en, prve dve nedelje na Holu bile su zastra?uju?e, nikoga nisam vi?ao,
ni sakim pri?ao. Bilo je olak?anje krenuti na predavanja, me?utim,
predavanja su bila preobimna, sve te knjige, video trake, stru?ni izleti, bilo je
to previ?e za mene i moju osnovu u ?kolovanju. Znao sam da ulazim i u
finansijske probleme, ali nisam mogao ni?ta da preduzmem.
Ubrzo po po?etku predavanja upoznao sam devojku iz Ju?nog Velsa i zbli?
ili smo se tokom nekoliko slede?ih meseci.Patila je od Kronove bolesti
(vrsta bolest probavnih organa), pre?ivela te?ku operaciju i to je izazvalo
mnoge zdravstvene probleme. Kako sam vi?e otkrivao o njenoj bolesti, vi?e
sam se bavio njenim zdravljem i u prvo vreme je to odli?no funkcionisalo.
Kad razmislim sada, predpostavljam samo da mi je prijalo da nekome
budem potreban.
Imala je periode u kojima se sasvim dobro ose?ala, ali je to umelo naglo da
se promeni, naro?ito posle vitaminskih inekcija koje je primala jednom
mese?no. Kako smo se upoznavali, postajala je otvorenija prema meni i
njeno pravo ja je po?elo da se pojavljuje. Posle nekog perioda do?la je do
izra?aja njena sopstven anksioznost.Posle slu?anja jedne radio emisije o
tome, bila je opsednuta time da se tokom operacija zarazila HIV-om, i od
tada je to jedina tema o kojoj je pri?ala.
Letela je iz raspolo?enja u raspolo?enje, pakovala se i odlazila usred no?i,
plakala ili upadala u neku vrstu transa, sede?i u svojoj sobi i bulje?i u prazno
satima, ljuljaju?i se napred nazad. U tim momentima, ni jedan poku?aj da joj
se odrvati pa?nja nije uspevao. Moj brat je prisustvovao tome jednom
prilikom i nije razumeo za?to se ja uop?te upli?em u sve to, ali ja sam to
jednostavno ?eleo, kao ?to sam ?eleo i da se neko brine o meni.
Ubrzo je to po?elo da me umara i psihi?ki i fizi?ki. Njeni roditelji uop?te
nisu bili od pomo?i, ?ak je njen otac, vojno lice, krivio mene za njeno stanje.
Bio je opsednut svojoj ?erkom, a njena je majka, koja je bila malo mudrija,
bolje shvatala situaciju, ali je izgleda bila nemo?na da uradi bilo ?ta. Iako su
svi na?i prijatelji videli ?ta se de?ava i govorili da se brinu za mene, znao
sam da suprostavljanje njenom ocu ne bi imalo efekta.
Postajao sam sve vi?e anksiozan. Ose?ao vrtoglavicu, dezorijentisanost,
nestabilnost i po?elo je da me pritiska u grudima, gubio sam dah. Umi?ljao
sam da umirem od neg stra?not, bolesti srca ili kancera, AIDS-a. Moja
anksiozna logija je po?ela da mi govori - ako ona ima AIDS, mora da imam i
ja!
Anksioznost je primala razli?ite forme i to mi nikada nije bilo jasno, jo?
uvek tragam za nekim pouzdanim izvorom informacija o tome, ali nisam na?
ao kompletan odgovor. O tome ?e biti re?i kasnije.
Po povratku ku?i tokom letnjeg raspusta, odlu?io sam da odem kod porodi?
nog doktora. Bio je vrlo saose?ajan i do?ao je do zaklju?ka da patim od
akutne anksioznosti. Sa 24 godine bilo mi je ta?ko da shvatim tako ne?to.
Predpostavljam da sam imao vi?e uvida u to kako funkcioni?e ljudsko telo
jer mi je majka bila medicinska sestra, a i nasledio sam ne?to od njenog
interesovanja za medicinu, ?to je je i odvelo do toga da volontiram u
lokalnoj bolnici i ?elje da studiram medicinu, cilj koji sam kasnije napustio.
Suzdr?ano sam prihvtio dijagnozu. Danas znam da je to sasvim uobi?ajeno
za stanja vezana sa anksiozno??u. Uvek mi je bilo pomalo neprijatno da
uzimam lekove, verovatno zato ?to sam oduvek bio anksiozan u dubini du?e,
ali lekar me je uveravao da ?e moji simptomi mnogo br?e nestati ako
budem ?to pre po?eo da ih uzimam. Jedino ?to sam ?eleo je da mi bude
bolje, nije mi bilo va?no na koji na?in. U 24. su mi pabovi i devojke bili
mnogo bli?i, strah od smrti i fizi?kih bolesti bili su daleki kao nebo.
Doktor je odlu?io da je najbolji tretman lekovima za smirenje, koji ?e spre?
iti simptome zabrinutosti i dao mi podstrek da donesem neke ?ivotne odluke
koje ?e umanjiti stres. Pristao sam da pijem lekove, postao uveren da ?inim
pravu stvar i ose?ao sam da sa na putu izle?enja.
Tablete su me ?inile sposobnijim za borbu. Efekat je trajao prili?no kratko,
ali sasvim dovoljno da posle 2 mg ujutro mogu da isplaniram dan. Dale su
mi snagu i za borbu s anksiozno??u moje devojke, koja je bila te?a i te?a
svakim danom. Majka me je uveravala da je i ona uzimala Diazepam,
Valijum kako su ga uobi?ajeno zvali, i da joj je puno pomogao u sresnom
vremenu, u ?ta sam i ja uveren, samo pod uslovom da se doktori pridr?avaju
preporu?ene doze.
Nikada nisam dobio uputstvo sa mojim tabletama.Uvek su se nalazile samo
u fla?ici za lekove, bez uputstva za upotrebu. Danas znam ?ta u njima pi?e o
doziranju i preporu?enom periodu uzimanja. Da sam onda to znao, stvari bi
bile mnogo druga?ije. Obaveza doktora je bila da meinformi?e o mogu?im
opasnostima od du?e upotrebe Benzodiazepama, ili u najmanju ruku da ih
prepi?e pridr?avaju?i se uputstva.
Posle par dana od po?etka uzimanja diazepama, po?eo sam da ose?am neke
nove simptome - podrhtavanje srca, znojenje i druge uznemiruju?e stvari. To
je je odmah zabrinulo. Prva pomisao mi je bila da umirem. Pozvao sam
ordinaciju i zakazao za isti dan.
Maniri su mu bili savrseni. Sedeo je mirno i saslu?ao sve ?to sam imao da
ka?em. Onda je odlu?io da doza koju mi je prepisao o?igledno nije dovoljna
za nekoga moje te?ine i odlu?io da mi dozu udvostru?i: 2mg ujutro i 2mg
uve?e. Oti?ao sam ku?i sa ube?enjem da ?ovek sa toliko iskustva u le?enju i
kori??enju te vrste lekova i sa godinama ?kolovanja iza sebe, zna ?ta radi i
kako da le?i nekoga ko ima 24 godine i boluje od blage anksioznosti.
To ve?e sam uzeo drugu prepisanu tabletu i ustvari par dana takve terapije
sam se ose?ao odli?no. Po?eo sam da se ose?am sna?nije i spremno da
prevazi?em probleme.
Briga je bio moj povratak na univerzitet i povratak mojoj devojci, ali sam
znao sta mi je ?initi. Nakon duge rasprave sa roditeljima bio sam odlu?an da
na?em re?enje za stres koji sam iskusio.
Re?enje je bilo da telefoniram ocu moje devojke. Ona je imala nekako ?udan
odnos sa svojim ocem, biv?im vojnim licem obuzetim vla??u. Jako se
pouzdao u nju i nije ?eleo da veruje da je ona sposobna za bilo ?ta lo?e.
Manipulisalaje njim kao sa svojom igra?kom, a on je bio uveren da je ona
nevina?ce ?isto kao prvi sneg. Nije imao ni najmanju ?elju da me podr?i u
mojim namerama daj joj se pomogne, mislio je da imam nameru da na?
kodim njoj i njihovoj porodici, ?to nije moglo biti dalje od istine. Poslati
smo neprijatelji.
Bio sam vrlo zabrinut jer je po?ela da izostaje sa predavanja, la?e tutore i
roditelje, za ?ta sam ja na kraju ispadao odgovoran. Po?eo sam da radim
njene zadatke umesto nje i da je pravdam zbog izostanaka. Jedne no?i sam
oti?ao u krevet i nisam mogao da spavam. Delom zbog toga ?to je ona svo
vreme plakala, ali i zato ?to je po?elo da mi se ?iri neko ?udno ose?anje da
buljim iako zatvorim o?i. Jako sam se upla?io.
?ekao sam jo? par dana, ali sam svakim danom do?ivljavao novo ?udno ose?
anje. Neprijatnost je postajala sve ja?a, ose?ao sam da mi se uko?ila jedna
strana lica, kao da vu?e na dole. O?i su mi ponekad suzile i pljuva?ka mi je
curila s jedne strane usta. Leva ruka mi je ponovo postajala te?ka, vrat, rame
i ki?ma su me boleli. Po?eo sam da sumnjam da imam tumor mozga, ?ta bi
to ina?e moglo biti? Doktoru sam ponovo oti?ao posle par dana. Ali sam
sada zaista ose?ao da vi?e ne mogu da se borim, da gubim razum!
Doktor je i dalje bio uveren da je to samo anksioznost i da je realno da dozu
pove?am na 3 x po 2mg diazepama dnevno. Rekao je i da slobodno mogu da
dodam jo? ?etvrtinu tablete ako ose?am da mi je potrebno. Osetio sam olak?
anje. Definitivno mi jeste bilo bolje nakon ?to popijem tabletu, a doktor me
je uveravao da ?e periodi kada se ose?am lo?e izme?u dve tablete biti sve
kra?e. Prihvatio sam savet i vratio se ku?i.
Sve vi?e sam ostajao u ku?i. Ose?ao sam rizik pri izlasku i gledao sam da
nikada ne idem sam. Ose?ao sam se slab i glup, ose?ao sam da su ljudi po?
eli da mi se smeju. Niko nije mogao da shvati za?to se tako pona?am.
Po?eo sam da ose?am goru?u bol u grudima; to me je samo ubedilo da sam
fizi?ki i to smrtno bolestan. Gotovo sam se skroz otu?io od ljudi na
univerzitetu, ?ak je imoj tutor primetio da se ne pona?am "normalno",
pozvao me u svoju kancelariju i poku?ao da sazna u ?emu je problem.
Ustezao sam se da mu ka?em u ?emu je problem, jer sam mislio da bi to
imalo uticaja na moje studije. Rekao sam mu da se ne ose?am dobro i za
probleme sa mojom devojkom. Bio je vrlo saose?ajan i predlo?io mi da se
redovno vi?amo da me podr?i i pomogne mi da sve to ne uti?e na moje
ocene. Osetio sam olak?anje ?to mi je pru?io podr?ku i razumeo me.
Nikada nisam imao pravi napad panike, ali su moji simptomi postali akutni i
do?ivljavao sam jake napade anksioznosti, koji su bili sve intenzivniji i
razvijali se mnogo br?e nego kod svakodnevne, generalne anksioznosti. Bio
sam upla?en i nesiguranu to ?ta mi se de?ava, umi?ljao sam sr?ane
probleme, ?to je jo? vi?e doprinosilo anksioznosti.
Bolovi u grudima su se pogor?avali.Ose?aj gu?enja i utrnutosti lica
uveravali su me da od koje god bolesti bolujem, to postaje sve gore i gore.
Odlu?io sam da posetim doktora da se konsultujem oko tih bolova. Stvarno
sam se pla?io najgoreg. Otac mi je imao dupli baj-pas u svojoj 42. godini, pa
ni ja nisam bio imun na sr?ane probleme. Doktor je znao za probleme mog
oca i bio je zabrinut kada sam mu izneo probleme. Izraz zabrinutosti na
njegovom licu samo je jo? vi?e raspalio moje strahove. Preporu?io mi je da
odem u lokalnu bolnicu na neke testove i kako je to izgovorio osetio sam
kako mi krv navire u lice, srce je po?elo da lupa, ose?aj gu?enja je postao jo?
gori, po?eo sam da se znojim i bio sam ube?en da umirem. Anksioznost se
prelila i preplavila me kao ogroman talas. To je bio po?etak jednog od
mnogih pani?nih napada koje ?u iskusiti.
Doktor mi je zakazao hitan pregled, ali sam ipak morao da ?ekam skoro
nedelju dana. Uradili su mi rendgenski snimak plu?a. Jo? neki dan
neizvesnosti dok mi nisu stigli rezultati. Naravno, negativni. Doktor je do?ao
do zaklju?ka da patim od hroni?ne bolesti organa za varenje, ?to je jedan od
uobi?ajenih simptoma anksioznosti.To mi nisu rekli tada,neko tek za
nekoliko dana, za koje su moji strahovi porasli jo? vi?e. Prepisali su mi
sredstvo za smanjenje ?eluda?ne kiseline, da bi mi le?ili probleme sa ?
elucem.
Duboko u sebi sam znao da ne?to nije u redu, bivalo mi je lo?ije svakog
dana. Moja devojka je prolazila kroz u?ase; njeno uverenje da umire od
AIDSa poslata nam je oboma opsesija. Danju ili no?u, po?injala je da vi?e i
vri?ti, pakovala se i odlazila bez ikavog razloga. Tr?ao sam za njom niz
ulicu i vra?ao je nazad u 4 sata ujutro, i ?esto imao stra?ne napade panike
dok je ona spavala.
Tokom slede?ih meseci oboje smo se skroz povuki, iz ku?e smo izlazili
skoro samo da kupimo hranu, osim ?to sam ja i?ao i na predavanja, koja je
ona skoro skroz zapostavila. Nisam ?eleo da ona padne na ispitima, ali
pritisak je postao preveliki i na kraju sam tutoru objasnio situaciju. Razumeo
je u potpunosti, saose?ao se samnom i rekao da je neko vreme posmatrao
pona?anje moje devojke i da je jako zabrinut i za mene. To je bilo takvo
olak?anje!
Simptomi su mi se stalno izmenjivali, lista je bila skoro beskrajna, sve sam
se te?e borio. Mislio sam da definitivno ludim, a moja iracionalna
razmiljanja samo su me terala dalje u tome.
Po?eo sam da razmi?ljam o smrti, to mi je gotovo postala opsesija, sa
mislima o smrti sam se budio, sa njima sam uve?e legao u krevet. To je bilo
zastra?uju?e, ali ne kao ono ?to je tek bilo predamnom.
Po?elo je jako postepeno. U pe?etku sam to ignorisao kao glupe iracionalne
misli, ali postajalo je sve napadnije, pa sam i ja postajao sve zabrinutiji. Po?
eo sam da umi?ljam svakave agresivne i seksualne fantazije sa ljudima koje
sam sretao. ?lanovi porodice, prijatelji studenti, pa i totalni neznanci bili su
objekti tih fantazija. Razgovara sam sa ljudima, a u isto vreme sam ga zami?
ljao u nekom seksualnom ili agresivnom de?avanju samnom. Zami?ljao sam
da ih divlja?ki udaram ili sam u seksualnim odnosu sa njima, a jo? je
uznemiruju?e bilo to ?to to nije imalo veze sa polom te osobe, pa me moja
potencijalna homoseksualnost jo? vi?e pla?ila. Kada sam prolazio pored
kuhinjskog no?a, zami?ljao sam sebe kako bodem nekoga ili sebe, a ?ak i
otvoren prozor je prouzrokovao fantazije da nekoga bacam kroz njega ili da
vidim njekoga kako visi kroz prozor. Pro?lo je mnogo nedelja pre nego ?to
sam odlu?io da krenem kod psihologa i moj doktor me podr?ao u tome.
Psiholog me je uveravao da je le?io i druge pacijente koji su imali iste misli
kao ja i nekako me uverio da ne?u poludeti. Dogovorili smo nedeljne seanse
koje sam morao da pla?am od svog studentskog fonda. Imao sam stipendiju,
ali studiranje nije bilo jeftino, pa sam po?eo da upadam u finansijsku krizu, a
kao bruco? i bez pomo?i od roditelja, primao sam mnogo manje para od
ostalih studenata, ?to je bio jo? jedan dodatni stres.
Tokom narednih meseci nije bilo pobolj?anja. Doktor mi je prepisao lek
Stelazine, da mi razbije anksioznost. Naravno da nije imamo ba? nikakvog
uticaja, osim ?to me ?inio nervoznim. Kada je video da Valijum vi?e ne
deluje, rekao je da bih trebalo da ga uzimam po potrebi. Mislim da sam u
jednoj fazi uzimao 6-8 puta po 2mg dnevno, a kasnije nastavi sa 5. Pove?ao
sam dozu koliko sam smatrao da treba, ali se moja lista simptoma i dalje
pove?avala, pa sam po?eo da mislim da je ?ivot definitivno nepodno?ljiv.
Ose?ao sam se tako sam i niko nije mogao da mi uputi prave re?i. A samo
sam ?eleo da mi neko ka?e ?ta mi se to de?ava!
Sve vi?e sam postajao agorafobi?an, uop?te nisam ?eleo da izlazim, a kada
sam nekako uspeo da prekora?im ku?ni prag ose?ao sam se jo? lo?ije,
mnogo, mnogo lo?ije. Nisam smeo da vozim sam, i odlazak samo do tr?nog
centra koji je bio udaljen 20ak metara od ku?e ispunjavao me u?asom.
Psiholozi i doktori su uspevali da objasne samo deo simptoma koje sam
imao, ?itaju?i o anksioznosti iz nekih ud?benika. Brinulo me to ?to mnoge
stvari nisu uspeli da objasne.
Pojavila mi se neka vrsta urinarne infekcije koja se ogledala u svrabu, bolu i
ose?aju gorenja. Doktor me je poslao na pregled, ali su rezultati opet bili
negativni.Kasnije sam shvatio da je to po?elo onda kada sam krenuo sa
Valijumom. Bila je tu ?itava lista simptoma i ose?aja koje sam iskusio za
vreme tog zastra?uju?eg perioda mog ?ivota. Izne?u ih u nadi da bi se ljudi
mo?da mogli identifikovati i shvatiti ?ta im se de?ava.
Borio sam se skoro godinu dana, a ?ivot mi nije postajao ni malo lak?i. Iako
smo i dalje ?iveli zajedno, sve sam se vi?e udaljavao od svoje devojke. Na
mesto ose?aja i potrebe da pomognem, do?li su ose?aji tuge i ljutnje, ?eleo
sam samo da odem. Nadao sam se da ?u to mo?i da uradim za vreme letnjih
praznikajer bi tako mogao to da izvedem bezbolnije, kako se ionako vra?am
na odmor u Vor?ester. Bio je to kukavi?ki na?in da se zavr?i jedna veza, ali
vi?e nisam bio sposoban da se borim ni sa njom ni sa strahom od vi?anja i
sukoba s njenim ocem kada bude dolazio za vreme praznika. Postajala je sve
opsednutija, izgledala je bolesno i ose?ao sam se stvarno tu?no i zabrinuto
zbog nje, ali ona i njen otac su mi stvarno zagor?ali skoro 2 godine ?ivota,
pa je rastanak bio izvestani preporu?ljiv.
Sa?ekao sam kraj semestra i rastali smo se obe?avaju?i jedno drugom posete
tokom leta. Nisam imamo nikakve namerada to i u?inim, ali je njen otac bio
sasvim jasan da ne sme da se desi bilo ?ta ?to bi uznemirilo njegovu ?erku.
Pla?io sam se mogu?e konfrontacije s njim, ne zato ?to sam se pla?io njega,
vi?e zato ?to sam se pla?io onoga ?to je mogao da uradi da mi ?ivot postanje
nemogu? na studijama.
Bojao sam se da bih mogao da se potu?em s njim, pa sam samo stajao sa
strane i gledao ?ta radi. Skupljao je njene stvari. Poslednja kap je bila kad je
uzeo moj VCR, ona je tvrdila da ga je sama platila, a nije ?ak ni rentu za
stana pla?ala. Prodala je i ne?to od svojih stvari, ?ak i skupu kameru svog
oca da bi kupila cigarete i alkohol. Bila je neljubazna prema njemu svo
vreme, ali je on i dalje bio o?aran njom. Kada su njihova kola kona?no
nestala sa vidika ose?ao sam olak?anje, ali i usamljenost. Polako sam se
spakovao, zaklju?ao stan i vratio se u Vor?ester. Putovanje ku?i je bilo
verovatno najte?e putovanje koju sam ikada imao. Bio sam sam, tako daleko
od ku?e i bilo mi je jako lo?e.
Nisam se ose?ao ba? dobrodo?ao u porodi?nu ku?u. Predpostavljao sam da
sam jednostavno navikao da ne ?ivim tu i imao sam utisak da im kvarim
privatnost u njihovoj novoj, promenjenoj porodici. Nisu razumeli kako se
ose?am, poku?avao sam mnogo puta da im objasnim, ali oni jednostavno
nisu bili "opremljeni" da to shvate. Postoje samo dve vrste ljudi koje su
kvalifikovane da vam bilo ?ta objasne ili posavetuju vas u vezi s
anksiozno??u - ljudi koji je ose?aju i ljudi koji su je ose?ali! Naravno,
doktori, psiholozi i psihijatri mogu da je dijagnostikuju, razvijaju lekove i
tretmane za le?enje, ali ako nikada nisu pripadali ovim dvema grupama,
kao ?to sam ve? pomenuo, ne mogu biti stvarno kvalifikovani da razumeju.
Moja majka je iskusila anksioznost posle dedine smrti i pila je lekove koji su
joj stabilizovali stanje. Koliko znam, to joj se vi?e nikada nije ponovilo. I ?
ak iako je bila sklona da se saose?a i shvata moje stanje, ja sam se
jednostavno ose?ao potpuno sam.
Stalno sam se sva?ao sa roditeljima, ?to sam vi?e tra?io pomo? postajali su
sve lju?i. Ponekad se sve svodilo na za?arai krug - ?to vi?e tra?im pomo?,
sve me vi?e ignori?u, a ?to me vi?e ignori?u, ja se vi?e borim da uvide
problem i da mi pomognu. Mogu da razumem njihovu frustraciju ?to nisu
mogli da mi pomognu, ali ponekad je sve ?to je potrebno - strpljenje,
ljubaznost i poneki zagrljaj, a ?ini mi se da je to i bilo sve ?to mi je trebalo
od njih... Ne mogu ih kriviti za njihovu nesposobnost da pomognu, svi smo
mi proizvod svojih sopstvenih iskustava i okru?enja, a oni nikada nisu istekli
tu ve?tinu. Bog zna da ja nikada ne?u tako gre?iti sa svojom decom.
U to vreme sam uzimao izme?u 20 i 40 mg Valijuma, Stelazin i Prozak
svaki dan, svaka tableta stvorena da poni?ti negativne simptome (kako sam
kasnije saznao) onih drugih.Kao izme?u ?eki?a i nakovnja! Do kraja
raspusta sam bio na kraju nerava.
Odlu?io sam da ?u se po povratku u Hol radikalno promeniti i biti
produktivan, pa sam se i prijavio na Volvorhamptom univeryitet da tamo
zavr?im predavanja. Ipak sam pregurao 2 godine na univerzitetu u Holu i
nisam hteo to da protra?im. Volverhampton univerzitet me je uskoro primio
i to je bilo olak?anje.
Re?io sam i da poku?am da radim preko leta, neki poslovi bi mogli da mi
poprave CV i pru?e mi tako potrebnu finansijsku potporu.Nisam ba? bio u
stanju da radim, ali sam verovao da sam sam ionako "proklet" i radio ne
radio, ?ta imam da izgubim?
Kontaktirao sam lokalnu TV stanicu i uspeo da dobijem privremeni posao.
Studio je bio bukvalno niz ulicu, uspevao sam do njega da stignem a da ne
izgubim kontrolu, ali ose?aj gu?enja je i dalje bio tu. Po?eo sam da radim i
posle kratkog vremena sam shvatio da mi je ?efica lepa i pametna. Odmah
smo se zbli?ili, vrlo brzo razvijaju?i lepo prijateljstvo, koje se postepeno
pretvorilo u vezu, ali je ona bila u to vrme bila u jednoj dugogodi?njoj vezi
za koju je tvrdila da je mrtva. Nije ni?ta znala o mom stanju, a ja sam
prilagodio svoj ?ivot i na?e dru?enje na taj na?in i sa toliko ve?tine, da ona o
tome ni?ta nije saznala.
Raskinula je sa svojim dugogodi?njim partnerom posle prili?no burne sva?e,
ali mu se, zbog ose?aja krivice, vratila posle mesec dana. Naravno da sam
bio razo?aran ali sam poslu?ao savet prijatelja i ostao po strani, da bih joj
dao vremena da sama donese odluku, ali sam i protiv svoje volje stalno
razmi?ljao kako sam je izgubio zauvek. Posle jo? jednog meseca, ona ga je
kona?no napustila i sve je bilo savr?eno.
Do tada je ve? saznala da imam neke zdravstvene probleme. To pitanje je
jednom moralo da se potegne, tako da smo seli i ja sam joj sve ispri?ao. Bila
je neverovatna, razumela je i saose?ala se, ali sam siguran da nije pojma
imala ?ta bi moglo da se desi i ?ta se uop?te de?avalo samnom. Jo? uvek
sam uzimao neke doze Valijuma, Stelazina i Prozaka, ali tokom nekoliko
poslednjih meseci mi se ?inilo da sam se nekako stabilizovao i neki
simptomi su bili u opadanju, ali ?u o tome jo? pri?ati kasnije.
Vrlo brzo smo uspostavili solidnu vezu; medijum joj je rekao da ?e ona biti
moj an?eo ?uvar. Ispostavilo se da je bila u pravu. Nisam mogao po?eleti
partnera koji bi me vi?e podr?avao. Bilo bi joj tako lako oti?i, ali je uvek
ostajala i podr?avala me, ne znam ?ta bih radio bez njene podr?ke. Kako je
vreme prolazilo i ?ivot postajao sve sre?niji, po?injao sam da shvatam da je
jedini podsetnik na simptome bolesti bio koktel lekova koje sam jo? uvek
pio. Doze su bile prili?no niske, neki ljudi su koristili i 5 do 10 puta ve?e i u
to vreme imalo je smisla pomisliti da bi njima bilo mnogo te?e odvikavanje,
ali sada znam da je apstinencijalna kriza nezavisna od doze lekova koje
koristimo.
Kona?no sam pre?ao u novu ambulantu, preselili smo se u obli?nji gradi? i
ja sam zara?ivao ne?to para rade?i ograni?eno radno vreme na TV stanici.
Jo? uvek nisam putovao i imao sam svakodnevne napade panike. Ve?inu
vremena sam se ose?ao bolesni, ali se dalo izdr?ati. Za to sam vi?e mogao
zahvaliti samouveravanju da ne?u umreti, nego ?to sam se stvarno bolje ose?
ao. Najuznemiruju?i simptom je bila impotencija, infekcije urinarnih organa,
paraliza, osipi,dijareja i tinitus. Ostalo su bili ono ?to bih ha nazvao klasi?
nim simptomima anksioznosti i kao takve sam ih mogao zanemariti. Niko
nije mogao objasniti ?ta mi se to doga?a, svi rezultati pretraga su bili
negativni, homeopate, imunolozi, psihijatari i psiholozi nisu imali pojma.
Ose?ao sam se napu?ten od ljudi koji bi morali znati u ?emu je problem.
Sigurno nisam jedina osoba na svetu koja pati od ovog stanja... ili jesam?
U lokalnoj bolnici je po?eo da radi novi pripravnik i re?io sam da zaka?em
kod njega. Moja logika je bila da je doktor koji je u skorije vreme zavr?io
studije, sigurno vi?e obave?ten o najnovijim terapijama i dostupnim
lekovima.Njegova prva reakcija je bila totalno zgra?anje i neverica, prvo ?to
je bilo koji doktor mogao tako dugo da me dr?i na dijazepamu, a drugo da je
jedna u stvari generalno zdrava osoba mogla biti toliko dugo pogre?no le?
ena bez adekvatne dijagnoze od strane toliko stru?nih lica.
Nastavak prevela - Una
Nisam povjerovao ni u kakva obecanja o odvikavanju bez popratnih pojava.
Ona mi je objasnila sta mi se sve moze desiti kad pocnem smanjivati
Diazepam i njena predvidjanja su se obistinila.
Odlucio sam da se zadrzim na dozi od 2 mg, kao i da prekinem smanjivanje
doze sitnim zagrizima tablete, sto su mi ranije savjetovali da radim. Poceo
sam da uspostavljam novi rezim pozitivnog razmisljanja o onome sto sam
odlucio, ali sam u isto vrijeme bio jako uplasen onim sto bi se moglo desiti.
Vec prvi dan sam se osjecao bolje, ne sasvim dobro, ali nekako drugacije,
recimo. Smanjivao sam dozu za male komade, ali je to bilo dovoljno da
osjetim promjenu. Sad mi je jasno da je takvo smanjenje i nezadrzavanje na
jednoj dozi imalo poseban uticaj na proces moje terapije. Drugog dana sam
se osjecao veoma napeto. Probudio sam se sa istim onim poznatim
osjecajem unutrasnje drhtavice, a sve to praceno osjecajem i mislima o
tamnoj buducnosti i sudbini. Pretpostavljam da sam se do tada vec navikao
na slicna osjecanja, pa sam se lako aklimatizovao i prilagodio novim
simptomima.
Slicna osjecanja sam dozivio i ranije i, iako nisam zelio da se vrate, nisu me
toliko plasila. Prepustanje sebe simptomima je zapravo bio veoma vazan dio
mog oporavka. Nije to bilo prepustanje necemu nad cime nemamo kontrolu.
Radilo se zapravo o osjecanjima, koja su ponekad znala biti jako neprijatna,
ali naucio sam da sto im vise pridajemo vaznosti, to cemo produziti njihovu
prisutnost.
Nakon dvije sedmice, opet sam odlucio da smanjim dozu tableta. Odlucio
sam da za cetiri nedjelje smanjim svoju dozu za pola miligrama, tako da
svaka od mojih doza - jutarnja, popodnevna i vecernja iznosi 1mg. Ovakvo
smanjenje ne zvuci kao veliki napredak, ali je zapravo imalo veoma dobar
efekat.
Postajao sam sve napetiji, osjecajuci neku vrstu recidiva. Imao sam utisak da
sam cep na flasi, koju sam muckao cetiri godine i onda naglo otvorio. Moji
nervi su ponovo ozivjeli, skupa sa zbunjenim mozdanim impulsima. Moji
osjecaji su isli u krajnost, u jednom moment nisam znao kako se osjecam, a
potom sam bivao preplavljen razlicitim osjecanjima, jos gorim nego prije.
Imao sam osjecaj da me neko drzi za vrat. Dok sam hodao, moglo se vidjeti
kako sam se tresao, a osjecao sam kao da me neka nevidljiva ruka gura da
padnem na celo. Satima sam sjedio i dirao kosu, sto mi je na neki nacin
davalo osjecaj da sam ziv. Osjecao sam da mi mozak polako otkazuje. Sad
znam da je to bio samo jos jedan u nizu simptoma odvikavanja od tableta,
kao proizvod zbunjenih nervnih impulsa.
Stalno sam zvao ljekare u lokalnoj bolnici, danju i noci. Iako sam znao da
sam im dosadio i iako mi je bilo jasno da je rijec o iracionalnim strahovima,
nisam se mogao oduprijeti sebi. Sjecam se tako da sam stajao na prozoru
gornjeg sprata svoje sobe, drzeci se za okvir prozora i telefonirajuci. Molio
sam bilo koga iz bolnice za pomoc. Nisu mi dozvoljavali da dodjem. Jednom
sam se ipak odlucio otici, pa su me vratili kuci. Osjecao sam se kao gubav,
niko nije htio da mi pomogne. Zvao sam i djevojku po deset puta na dan, a
ona je bila i tuzna i ljuta sto nije u stanju da mi pomogne. Plasio sam se da
cu ostati i bez nje. Bio sam potpuno bespomocan.
Povremeno sam osjecao derealizaciju, cudan osjecaj – kao da zivim u snu.
Ponekad, kad bih se gledao u ogledalo, nisam bio u stanju da se prepoznam.
Moji nosni otvori su mi se cinili kao tuneli, imao sam osjecaj da ne mogu
kontrolisati svoje disanje. Imao sam jasno osjecanje da mozak u lijevom
dijelu moje glave nekako strci iz mog cela, glava mi je bila sva utrnuta.
Samo sam oci, koje su pekle, nekako osjecao drugacije. Davale su mi osjecaj
da sam ziv. Bile su jako osjetljive na svjetlost.
Pokusavao sam da objasnim ljudima svoje osjecaje. Govorio sam im da se
osjecam kao da zivim u sopstvenoj podsvjesti i da samo zbog podsvijesti
moje tijelo funkcionise. Moj svjesni um je polako otkazivao. Tada mi se
moje objasnjenje cinilo savrseno jasno, ali ipak me niko nije razumio. Po
citavu noc bih lezao budan, zureci u prostor. Cak i kad su mi oci bile
zatvorene imao sam osjecaj da buljim u nesto. Kako cudan osjecaj, cime je
izazvan?
Zaspivao bih i budio se, moja djevojka je bila moj andjeo. Neko bi me drugi
na njenom mjestu odbacio. Ona me je tjesila, drzala i ubijedjivala da je sve
uredu. Nocima...
Ponekad bih se jedva dovukao do kupatila. Bol u grudima je bio
nepodnosljiv i ja sam mislio da mi srce otkazuje. Ponekad bih tako satima
stajao drzeci se za umivaonik, polivajuci se hladnom vodom i zureci u lice u
ogledalu, koje mi je uzvracalo pogled stranca. Bila je to osoba sa sivom
kozom, upalim ocima, modrim usnama, koja se, znojece i tresuci se, vidno
borila za dah. Imao sam osjecaj da ce mi srce iskociti. Tako snaznu napetost
nisam osjetio nikad ranije.
Tokom dana sam uglavnom bio sam. Posjetioci ne bi dolazili. Bio sam
iznenadjen sto niko od moje porodice nije cak ni pitao kako sam. Nikada
nisu zeljela pricati sa mnom, kad sam u velikim krizama. Uvijek su se
javljali kad mi je bivalo bolje, da pitaju treba li mi kakva pomoc. Poceo sam
osjecati da me oni zele iskjucivo zdravog, ili u slucajevima kad sam ja
njiima za nesto potreban. Ovo je potkrepilo moje misli da sam sam na ovom
svijetu, i to me je jos vise rastuzilo i unervozilo.
Prosao sam kroz neka zaista zastrasujuca iskustva i simptome, kroz osjecaje
koje bi i normalnog covjeka zbunile i uplasile. Nesto sto bi vecina ljudi
opisala kao osjecanje pijanstva.
Jednom sam tako sjedio u dnevnoj sobi i gledao Velsskog zmaja. Nikad
nisam saznao da li sam sanjao ili halucinirao. Po citave dane sam sjedio na
podu u dnevnoj sobi, i tako umotan u carsaf gledao TV. Nisam mogao sjediti
na sofi, nije mi bilo ugodno. Osjecao sam toplotne promjene sve vrijeme.
Smjenjivali su se periodi kad bih se znojio i kad bih se smrzavao. Osjecao
sam ostre bolove u cijelom tijelu. Rebra, ruke, stopala, sve me je boljelo.
Sada znam da su to bili simptomi vezani za hiperventilaciju. Cak i tokom
dana, kad mi je bilo bolje, osjecao sam se kao da imam gripu – preznojavao
sam se, tresao i osjecao se slabo.
Ponovo sam poceo da brinem opsesivno za svoje srce. Stalno sam osjecao
sopstveni puls. Ne znam sta sam htio da saznam, jer puls nije dovoljna
informacija za utvrdjivanje bilo kakve dijagnoze. Iako nije imalo nikakvog
smisla, ali moj napeti um je zelio da provjeri da li sam jos ziv. Nastavio sam
da pratim svoj puls svakodnevno, sve dok mi se stanje nije pocelo
popravljati.
Mnogo kasnije sam u tramvaju primijetio mladica, koji je radio istu stvar i
djelovao prilicno zabrinuto. Izgledao je potpuno zdrav, ali ja sam znao kroz
sta prolazi. Zelio sam da porazgovaramo, ali nisam nasao prave rijeci da
zapocnem razgovor. Ponekad sam osjecao kao da me usne svrbe i kao da je
neka cudna energija u meni – u mojim rukama, nogama, plucima, ledjima.
Kad bi se ove emocije intenzivirale, bih sve vise gubio dah. Jednom sam se
osjecao kao da sam bacen u sobu, kroz sobu, osjecaj je bio toliko mocan, da
je jednom moja djevojka skocila iz stolice pored mene. Ona bi tako dosla
kuci nocu i podigla bi me sa sofe ili poda. Jedva da sam bio u stanju da
stojim. Kad bismo izasli prosetati oko baste, ja sam visio na njoj, skoro bez
snage da disem. Kad sam morao ici od dnevne sobe to toaleta, pridrzavao
bih se za zid. Ponekad sam mislio da necu biti u stanju da ustanem citav dan,
sve dok ona ne dodje.
Pripremanje jela i pica bio je prevelik zalogaj za mene, jer bih u tom slucjau
bio predaleko od telefona, koji mi je trebao ukoliko bi me uhvatio panicni
napad. Zanimljivo je to da koga sam god od rodbine zvao za pomoc, nije se
pojavio, a ona nije bila u mogucnosti da napusti svoj posao. Osjecao sam se
tako sam.
Kako se moje opste stanje pocelo poboljsavati, tako sam ja polako poceo da
koristim Internet, koji nije bio samo dobro sredstvo skretanja paznje, nego i
beskrajno vazan izvor informacija o mojim stanjima napetosti i panike.
Shvatio sam da je oko mene mnogo ljudi, koji se osjecaju kao ja. Da sam bar
mogao pricati s njima.
Pokusao sam polako krenuti u setnju sam, ni sam ne znam koliko puta.
Nisam uspijevao. Jednom sam dosao do prodavnice na uglu, ali sam se tu
skoro zaledio. Pozvao sam djevojku, koja je dosla po mene. Bio sam tako
uplasen. Kupci su mislili da sam potpuno lud. Osjecanja su bila jaka, a
grcevi misica i stegnutost u grudima tako stvarni.
Kako je vrijeme prolazilo, ja sam smanjivao doze Diazepama. Poceo sam
zapazati napredak kod sebe i poceo sam izlaziti van cesce. Nisam putovao
daleko, ali sam povremeno odlazio u prodavnicu ili na neke porodicne
dogadjaje. Ponekad sam funkcionisao dobro, bez puno simptoma, napetost u
grudima, grcevi i poteskoce u disanju. U drugim slucajevima, desavalo mi
se da pocnem paniciti, ali sam ipak uspijevao da se iskontrolisem. Ponekad
bih zavrsio u toaletu nekog paba, umivajuci se hladnom vodom. Moja
rodbina je ignorisala te trenutke, ali me je ona, moj Andjeo, uvijek ispod
stola cvrsto drzala za ruku. Kako bih uopste prezivio bez nje?
Poceo sam shvatati da kolicina hrane koju unosim u organizam utice na
stepen moje napetosti. Vise o ovome cu pisati kasnije, ali je ovo vjerovatno
imalo veze sa promjenama krvi u seceru, kao i sa cinjenicom da mi je
disanje bilo otezano.
Nastavio sam od osjecam paniku u toku noci. Spavao sam svega dva do
cetiri sata u prosijeku. Budio sam se naglo, srce mi je jako lupalo.
Zastrasujuce, ali bezopasno iskustvo.
Nakon cetiri mjeseca, uzimao sam dozu od pola miligrana, tri puta dnevno.
Zatim sam odlucio da eliminisem svoju podnevnu dozu, a potom i nocnu.
Sljedecih nekoliko sedmica sam osjecao intenzivnu nocnu paniku, ali bio je
to drugaciji osjecaj. Imao sam osjecaj da postajem jaci i da me napetost ne
napada tako snazno kao prije. Vremenom sam se osjecao sve bolje i bolje.
Doveo sam sebe u stanje da se fizicki mogu nositi sa svim osjecajima i
mislima, koji su me uznemiravale.
Moji simptomi su se mijenjali, uznemirujuce misli polako iscezavale i ja
sam ponovo poceo da se osjecam – kao ja. U pocetku sam vidio samo
nagovjestaje”starog” mene. Pricajuci sa nekim ljudima, vracale su mi se
davne uspomene i emocije. Ponekad bi to bile uspomene iz djetinjstva,
ponekad miris skolskih rucaka. Jednom prilikom sam se smijao necemu sto
sam cuo na TV-u, i odmah potom sam se zapitao – ko se to zapravo smije?
Poceo sam da shvatam je Diazepam zajedno sa napetoscu privremeno
paralizovao i moje emocije, ili dijelove moje licnosti. Plac, radost, i sva
ostala osjecanja, koja normalni ljudi svakodnevno srecu i pokazuju, kod
mene su bila kao utrnuta, zaledjena.
Moja probava je i dalje bila problematicna, a nesto kasnije sam saznao da bi
se moglo desiti da taj problem imam i trajno, jer Diazepam je vjestacki
opustao moj stomak i funcije probave dugo vremena, tako da sad moj
organizam nije bio u stanju sam da se izbori. Lijekovi i moja napetost su
nepovratno uticali na nerve stomaka, koji su ukljuceni u probavu hranu.
Iz sedmice u sedmicu mi je bivalo sve bolje. Panicni napadi su bivali sve
blazi. Moj probavni sistem, medutim, nije vise bio u stanju da vari hranu
koju sam ranije uzimao. Nisam se osjecao dobro kad bih uzimao tesku,
masnu, jako zacinjenu hranu i poceo sam brinuti, jer mi se cinilo da je hrana
generalno uticala lose na mene. Plasio sam se da cu razviti neki poremecaj
ishrane, ukoliko se ne hranim ispravno.
Sada znam da proces odvikavanja od Benzodiazepina izaziva pad secera u
krvi. Kako unosenje hrane u organizam povecava nivo secera, tako je moj
organizam bio popuno zbunjen. Secer mi je padao i rastao, a tako i moja
energija. Osjecao sam se prilicno lose.
Poceo sam osjecati simptome rapidnog stomacnog praznjenja. Cim bih
pocinjao da jedem osjecao sam da sam sit, a onda sam svega par minuta
nakon jela morao ici u toalet. U narednih par sedmica sam testirao koja mi
hrana ne odgovara, i shvatio sam da treba da izbjegavam - skrobastu hranu.
Poptuno sam prestao da jedem hljeb, krompir i paste i bilo mi je bolje. Ipak,
nastavio sam da pazim na svoju ishranu.
Kako su sedmice prolazile, ja sam se osjecao sve bolje. Moje tijelo se
normalizovalo, simptomi su postajali sve rjedji, kao i panicni napadi, koji su,
iako su se prorijedjavli, i dalje bili moj glavni problem. U naredna dva
mjeseca sam se polako “skidao” sa Stelazemina, i iako sam se plasio da cu
proci kroz zestoku aptsinencijsku krizu kao sa Dijazepamom, nije se desilo.
Povremeno sam sam osjecao manje napade ankziosnosti, ali to je na srecu
bilo sve.
Sad znam da sam u to vrijeme imao kandidu u crijevima, sto je jedna od
uobicajenih nus pojava uzimanja benzodiazepina. Ovaj mi problem ne smeta
previse, jer pazim na svoju ishranu. Nesto kasnije cu opsirnije pisati o
ovome problemu. Tek nedavno sam saznao da se to stanje zove
Apstinencijski benzodijazepinski sindrom, te da sda se zapravo radi o
sasvim zasebnoj i priznatoj - bolesti.
Odlucio sam da potrazim pomoc od nadleznih ustanova, pa sam stupio u
kontak sa psihologom koji se bavio kognitvno-bihejviaralnom terapijom.
Ovaj ljekar je bio veoma priznat od strane Britanskog Udruzenja
Psihoterapeuta. Udruzenje je za mene zaista bilo od velike pomoci,
obezbijedivsi mi listu sa imenima najboljih psihoterapeuta u zemlji, a jedan
od njih je radio na nekih petnaest milja od mene. Kognitivna terapija se
sprovodi kao serija domacih zadaca u kojima se susrecemo sa situacijama,
koje u nama stvaraju napetost. Uci nas, takodje, kako se suprotstaviti
napetosti, nositi sa njom i promijeniti nacin razmisljanja i neka iracionalna
vjerovanja u vezi sa nasom napetoscu.
Kognitivna terapija ne podrzumijeva samo sjedenje i pricanje u sobi sat
vremena. Naravno, i to se radi, ali ja sam sobu uvijek napustao sa puno
novih znanja, koja sam odmah nesvjesno poceo primijenjivati u ispunjavanju
mojih “domacih zadataka”.
U jednom momentu sam shvatio da je disanje najodgovornije za stanje
anksioznosti. Sto smo napetiji, to se misici grudi vise skupljaju i takodje
postaju napeti, sto otezava normalno disanje. Isto se moze desiti ljudima koji
satima sjede u jednom te istom, najcesce nepravilnom polozaju ili ljudima
koji, zbog posla ili iz bilo kod drugo razloga, cesto drze tijelo u neprirodnom
polozaju. Promjenom disanja, mnogi drugi procesi u tijelu se hemijski
mijenjaju. Nivo oksigena i karbon diokisda moze bitno uticati na to kako se
osjecamo i kako razmisljamo, pa je u medicini opsteprihvacena teza da
nepravilno disanje moze izazvati napetost i depresiju. Kasnije cu reci nesto
vise o tome.
Kako sam se osjecao sve bolje, sto mi je i moj psihoterapeut potvrdio,
odlucio sam da pocnem da se bavim nekim hobijem. Brzo sam shvatio da ce
to biti fotografija, jer sam se i kao mladji zanimao za to. Bavljenje
fotografijom podrazumijeva savrsenu mjesavinu kreativnosti i tehnicke
vjestine, i ukjucuje vjezbe i tijela i uma.
Kupio sam kameru, i kako u pocetku nisam jos bio siguran sam izvan kuce,
uglavnom sam slikao zanimljive stvari oko kuce. Psa, cvijece, prijatelje koji
su dolazili u posjetu. Malo pomalo, izasao sam u bastu i slikao je, potom
sam krenuo ulicom i pravio zanimljive fotografije, na kraju sam se spustio
na glavnu ulicu, pa u park i postepeno - sve dalje i dalje od kuce.
Pogled kroz objektiv kamere mi je mnogo pomogao u savladavanju moje
bolesti.
Shvatio sam koliko ljepote oko mene postoji i kako sam te ljepote bio lisen
predugo vremena, ne shvatajuci da je ona oko mene..
Koncentrisanje na to da napravim dobru fotografiju uticalo ja ne to da vise
ne mislim samo o svojim opsesivnim mislima
Potpuno se uzivljujuci u ovaj hobi, ja sam dopustio mojoj podsvijesti da se
malo opusti. Konacno je prevladala moja svijest i ja sam poceo zaista da
uzivam u fotografiji.
Zelio sam da se osjecam dobro, jer sam se istinski nastojao posvetiti ovom
hobiju. Logika je konacno preuzela svoju ulogu i ubrzo je podsvijest pocela
da gubi uticaj, koji je na mene imala ranije.
Skretanje
Uredu, ja jos uvijek imama ponekad napade napetosti, iako ne tako snazne
kao ranije. Onog mometa kad se osjetimo psihicki jacim, i fizicki problemi
polako nestaju, a mi ponovo pronalazimo svijet u kojima su nam prijatelji i
rodbina opet interesantni.
Nekako, oni neprijatni simptomi vise nemaju toliki uticaj na nas, ni fizicki,
ni psihicki. Osjecaj da opet mozemo biti zdravi je zaista veliki podstrek. To
je nesto kao kad je neko na strogoj dijeti i ukoliko ne vidi nikakvo
poboljsanje, bice mu teze da nastavi sa borbom, ali ukoliko neko primijeti da
je koja kila spala i da izgleda bolje, bice to veliki stimulans za njega.
Funkcionise, vjerujte mi.
Uskoro sam poceo ici na lekcije Taj Ci-a, drevne kineske borilacke vjestine,
koja podrazumijeva spore, kontrolisane pokrete. Taj Ci ne pomaze samo kod
formiranja misica, nego i ispravlja nepravilno disanje prilikom anksioznosti.
Nakon svakog casa, imali smo malo vremena za meditaciju. To mi je mnogo
pomagalo da se opustim. Ponekad bih cak i zaspao.
Uz pomoc svog ucitelja sastavio sam vjezbe za sebe, bazirane na Qi Kung
programu, takodje u uskoj povezanosti sa Taj Ci vjestinom. Za samo
nekoliko sedmica osjecao sam se bolje. Puno sam radio, osjecao se veoma
umorno, ali rijetko sam bio anksiozan.
Prozak mi je u apstinencijskoj krizi puno pomogao, ali sam u isto vrijeme
morao prolaziti kroz brojne nus pojave – od kojih su promjene raspolozenja i
gojenje bile najneprijatnije. Nakon dva mjeseca polako sam prestao uzimati i
Prozak. Povremeno sam se osjecao napet, ali na kraju je vrijedilo. Moja
tezina se vratila na normalu, vise se nisam osjecao osamuceno i pospano,
ponovo sam ja nekako bio – ja. Citav novi svijet se poceo otvarati za mene.
I dalje sam pazio na svoju ishrani u trudio se da secer unosim u manjim
obrocima, Moja agorafobija se brzo popravila, a ja sam poceo da putujem.
Odlazio sam i na duza putovanja. Potpuno sam se vratio na moju idealnu
kilazu i, nakon skidanja sa Diazepama, nisam osjetio vise nijedan strasan
simptom apstinencijske krize.
Brzo sam se vratio u normalu. Bilo je zapanjujuce i za mene, i za moju
porodicu, kako je krhka granica izmedju bolesti i zdravlja, u oba smjera.
Znao sam da jednog momenta mogu biti dobro, a drugog vec lose, ali nikad
nisam ni sanjao da cu se tako brzo oporaviti. Prestao sam piti lijekove
potpuno. Sasvim cist i sobodan!
Kad bi postojala ikakava kompenzacija za ono kroz sta sam prosao u
apstinencijskoj krizi odvikavanja od Diazepama, takvu nadoknadu bih ja
sigurno zasluzio.
Koliko mi je poznato, Evropski sud je na udaru tuzbi bivsih zavisnika o
benzodiazepinima, koji od velikih farmaceutskih kompanija traze
kompenzaciju za to sto su proizvodili ove lijekove. Ukoliko uspiju, otvorice
se kapija za bukvalno milione ovakvih zrtvi sirom svijeta.
Kad se osvrnem unazad, jasno mi je da je moja bolest bila potpuno pogresno
dijagnozirana i lijecena, kao i nekako gurnuta u stranu od velikog broja
neadekvatnih ljekara. Trebalo mi je citavih pet godina da nadjem ljekara,
koji bi shvatio sta se sa mnom desava i znao kako mi pomoci.
Mi previse vjerujemo ljekarima, smatrajuci njihov sud nepogresivim. Ne
trazimo drugo misljenje, rijetko pitamo za tretman koji nam je preporucen,
lijekove, koji su nam prepisani ili nus pojave koje bismo mogli imati od njih.
Mislimo i vjerujemo ljudima, samo zato sto imaju diplomu i godisnje
pregledaju na stotine pacijenata, prepisuju lijekove i ustanovljavaju
dijagnoze. Vjerujemo i mislimo da im je stalo. Ja sam zivi primjer da ovakva
pretpostavka moze biti veoma pogresna.
Izgubio sam osam godina, zbog bolesti koju sam mogao izbjeci. Niko me
nije prisilio da uzmem tablete, ali uzeo sam ih jer su mi bile prepisane i jer
sam vjerovao doktorima, koji su ih prepisivali. Za cetiri godine, koliko sam
uzimao Diazepam, nikad nisam dobio stampan papir sa upustvima za
upotrebu, niti sa detaljima o nus pojavama, kao i podatkom koliko se dugo
ovakve tablete smiju koristiti. To je bila odgovornost ljekara, koju su oni
izignorirali i zato ih ja smatram odgovornim za moju bolest. Oni, medjutim,
i dalje zive lijepe, ugodne zivote, rade dobro placen posao i mirno spavaju.
Ja danas pomazem drugim judima, koji su slicnoj situaciji u kojoj sam ja
bio. Vecina njih nije zavisna o Valijumu, ali ga uzima pod nadzorom ljekara.
Najcesce pitaju za savjete o anksioznosti i ja sam sretan kad mogu da im
pomognem. Ono sto je sigurno jeste da anksioznost i depresija postaju sve
ucestalije bolesti u danasnjem drustvu, bez obzira na zanimanje, kojim se
neko bavi. Ljudi su u borbi sa nevjerovatnim osjecanjima.
Analizirajuci tehnike, koje sam ja koristio u svom oporavku, ubrzo sam
shvatio koje od njh zaista mogu pomoci drugim ljudima, a koje ne. Jos
uvijek nisam naisao na osobu, kojoj nisam pomogao. Program koji sam na
osnovu svog iskustva uoblicio zove se Devet stubova (baza, nosaca) – (Nine
Pillars), a sastoji se od devet principa. Takodje sam, kao dodatno sredstvo,
kreirao video kasetu, sa umirujucom muzikom i nacinima postizanja auto-
hipnoze.
Sada imam 34 godine i ove godine sam upravo realizovao dva plana –
ozenio sam svoju djevojku-andjela i dobili smo prekrasnog sina. Nemam
vise problema sa agorafobijom, nisam imao panicni napad tri godine, ali i
dalje izbjegavam suvise stresne situacije. Vodim normalan zivot ponovo.
Vozim se avionima, brodovima i ne plasim se novog jutra.
Charles Linden
2. ANATOMIJA ANKSIOZNOSTI
"Anksioznost i pani?ni napadaji su abnormalne reakcije na normalne
situacije". Kao moderna ljudska bi?a uklju?eni smo u ?ivot stresa na poslu,
pla?anja ra?una i raznih socijalnih kontakata koja mogu biti izvor stresa.
Ako pogledate unazad 100 godina, ?ivot prosje?nog pojedinca se radikalno
promijenio. Izlo?eni smo stresu iz raznih izvora koji nisu niti postojali prije
100 godina. Problem je u tome sto nismo fizi?ki evoluirali u tako malo
vremena da se mo?emo nositi sa sociolo?kim stresom, da modificiramo na?e
fizi?ko i kemijsko stanje kako bismo mogli funkcionirati efikasno pod
takvim uvjetima.
Nivoi anksioznosti su porasli kada su se javljale razne situacije koje su
uzrokovale porast adrenalina u krvi. Adrenalin se lu?i da pripremi tijelo za
"borbu ili bijeg". Ta funkcija je evoluirala da bi pripremila tijelo za akciju
kada smo suo?eni sa opasnosti i nu?na je za na?e pre?ivljavanje.
Kada je ?ovjek ?ivio u daleko manje naprednom okru?enju, u prapovijesti
kada smo bili ne samo lovci, ve? i lovina, bili smo plijen mnogim divljim ?
ivotinjama. Kada je planinski lav napao na?eg pretka, izazvane su u tijelu
razne kemijske reakcije kako bi ga pripremile za borbu ili za bijeg. Zato se i
zove "borba ili bijeg" reakcija. Kako ?iv?ani impulsi koji dolaze do mozga
signaliziraju opasnost, mozak ?alje poruku adrenalinskim ?lijezdama da
puste adrenalin u krvotok. Tako tijelo postane sposobno za brze reakcije,
sna?nije je i laganije. Svi smo ?uli fraze poput "tako me je bilo strah, skoro
sam se usrao u ga?e" ili sli?ne. Tada je na?e tijelo bilo u stanju "borbe ili
bijega". OK, vratimo se na planinskog lava; da bismo bili sposobni pobje?i
od njega tijelo se rje?ava mokra?e i izmeta (da bi postalo lak?e, i da bi mogli
brze tr?ati). Voda se povla?i iz tijela ?ine?i usta suhim, najve?i organ na
tijelu - na?a ko?a – problijedi budu?i da se krv skre?e prema unutarnjim
organima i mi?i?ima. Krv koja je sakupljala apsorbirane hranjive sastojke u
podru?ju crijeva je isto skrenuta, zbog ?ega se usporava probava; osje?aj
koji ?esto prati to stanje su poznati "leptiri?i u trbuhu", a mo?e se
manifestirati kao nagon za povra?anjem ili potpuno obustavljanje probave.
Tijelo se po?inje znojiti kako bi se ohladilo, a mi?i?na napetost uzrokuje
drhtanje tijela. Osjeti se poja?avaju, zjenice se ra?ire kako bi oko bilo
sposobno uhvatiti fine i brze pokrete, bolje ?ujemo kako bismo mogli
detektirati tihe ?umove. Srce pumpa krv br?e kako bi opskrbilo mi?i?e sa
krvlju, a izgleda da i preska?e kako se poja?ava koncentracija adrenalina.
Kako se svi ti procesi odvijaju, tijelo je pripremljeno za borbu ili bijeg. Lav
napada i na?e tijelo reagira tako sto tr?imo najbr?e sto mo?emo, spasimo se
bijegom na drvo, adrenalin se potro?i, rad srca se uspori i tijelo se vrati u
normalu. Ok, sada zamislite isti scenarij, ali ovaj puta ispada da je lav u
grmu zapravo bio zec, pa adrenalin ostaje neiskori?ten jer nismo niti bje?ali
niti se borili. Nivo adrenalina u krvi je sada vi?i nego ?to je bio.
Pretpostavite da vam se to stalno doga?a. Kako vrijeme prolazi, tijelo se
navikava na povi?eni nivo adrenalina u krvi.
To?no se to de?ava na?em tijelu u modernom vremenu. Bijes u prometu,
brige oko novca, djeca koja se tuku, pritisci na poslu i razni ra?uni koje treba
platiti - sve to pove?ava nivo adrenalina u krvi. Tijelo je stalno u nekakvom
odra?enom stanju, spremno "na borbu ili bijeg". Neki ljudi se mogu nositi sa
pove?anom
ekscitacijom, neki se ?ak bave opasnim sportovima kao sto je "bungee
jumping"
ili skakanje s padobranom, ali izgleda da oni imaju visi "normalni" nivo
adrenalina. Pani?ni poreme?aji se obi?no razviju kao reakcija na strah od
pani?nog napadaja. Ovo je gotovo za?arani krug budu?i da se osoba onda
slu?i izbjegavanjem kako bi kontrolirala potencijalno anksiozne situacije.
Tako razvije fobiju i poreme?aj se pogor?ava.
TO JE NAU?ENO PONA?ANJE!
Kako sam napisao na po?etku knjige, kako se pove?ava nivo anksioznosti,
podsvjesni um se prilago?ava i mijenja svoju definiciju "normalnog", kako
bi se prilagodio na?em pona?anju. Ovo se doga?a iznova i iznova, i kako se
anksioznost pove?ava i kako se po?inju javljati pani?ni napadaji, tako mozak
pretpostavi da je stvaranje anksioznosti savr?eno normalno i stvara se navika
anksioznosti.
ANKSIOZNI POREME?AJI
Postoje 5 glavnih anksioznih poreme?aja; mo?da ste iskusili jedan, dva ili
vi?e ovih stanja, a oni su:
OP?ENITI ANKSIOZNI POREME?AJ
PANI?NI POREME?AJ ILI PANI?NI NAPADAJ
FOBIJE
POST TRAUMATSKI STRES POREME?AJ (PTSP)
OPSESIVNO KOMPULZIVNI POREME?AJ
OP?ENITI ANKSIOZNI POREME?AJ
budu?i da je nivo adrenalina umjetno povi?en zbog raznih uzro?nika stresa,
mo?emo iskusiti ne?to sto se zove op?enita ili visoka anksioznost. To znaci
da tijelo funkcionira pri vrlo visokom nivou anksioznosti i uzrokuje ?itav niz
anksioznih simptoma. Ti simptomi nisu sli?ni onima koji se javljaju pri
pani?nim napadajima. Premda su neugodni, nisu toliko ekstremni kao kod
pani?nih napadaja. Mo?ete osjetiti stezanje u ?elucu, srce po?inje brze kucati
ili ?ak sporije, ili Mo?ete osjetiti treperenje, podrhtavanje srca. Mo?ete osje?
ati kao da se znojite, da vam se vrti ili da ste mlitavi, osje?ate op?eniti nemir.
ne?to kao kad imate gripu i kad vam podrhtavaju noge. mo?da vam dolaze
uznemiruju?e misli ili se osje?ate depresivno. To je savr?eno normalno i
prolazno, to je jednostavno kemijski odgovor na anksioznost i ne smije se
mije?ati sa depresijom. Te misli i osje?aji su neugodni, ali su bezopasni
(premda su neugodni). Sustavi u tijelu koji su zahva?eni anksiozno??u
mijenjaju kemiju tijela prili?no drasti?no, uklju?uju?i razine odre?enih
kemikalija u mozgu, pogotovo serotonina - kemikalije koja je zadu?ena za
raspolo?enje. Lijekovi koji
kontroliraju razinu serotonina u mozgu mogu ukloniti neke depresivne
simptome i u nekim slu?ajevima smanjiti anksioznost. Prozac, Seroxat i
Zispin su neki od takvih lijekova. Vrlo je va?no da shvatite kako anksioznost
mo?e simulirati depresiju. mo?da osje?ate da ste depresivni, ali anksioznost
mo?e biti vrlo uznemiruju?a, i stalni neugodni simptomi vas mogu u?initi da
se osje?ate tu?no i usamljeno.
Najve?i problem u toj situaciji je sto vas o?aj tjera od doktora do psihologa
do
psihijatra, budu?i da o?ajni?ki tra?ite neko rje?enje. Mnogi dolaze u
ordinaciju da bi na kraju samo dobili lijekove kao sto su antidepresivi ili
sedativi. Ono sto je istina, je da sebi Mo?ete pomo?i bez ikakvih lijekova, ne
postoji ?arobna pilula. Lijekovi mogu prikriti stvaran problem, a budu?i da
problem zanemarujete, obi?no se pojavljuje ponovo, obi?no u puno goroj
varijanti nego prije. U procesu skidanja sa lijekova, mogu?e je da vam se
pojave simptomi koji su sli?ni depresiji, te vam psihijatar mo?e dati pogre?
nu dijagnozu. Ukoliko osje?ate da bi to moglo biti tako, obavezno mu to
recite. Nije uvijek lako odvojiti anksioznost i depresiju prilikom dijagnoze,
premda su ta dva stanja prili?no razli?ita. Antidepresivi mogu biti u?inkoviti
ako su ispravno pripisani, ali neki doktori imaju tendenciju da ih dijele kao
bombone.
Va?i simptomi su bitni, ali je bitno i va?e mi?ljenje, te mi?ljenje okoline
kako se
razvijalo va?e stanje. To omogu?uje psihijatru postavljanje to?ne dijagnoze -
sto je uzrok va?eg stanja i kako je nastalo. Tada se odlu?uje za najprecizniju
terapiju, bilo da su to lijekovi ili psihoterapija.
Ljudsko tijelo je veoma otporno, ?ak i u stanjima anksioznosti smo jaki,
premda se mo?da ne osje?amo tako. Neki ljudi ?e se osje?ati napeto zbog
misli kako ?e im otkazati srce zbog stalnog lupanja, boli u prsima i sl. To
naprosto nije istina.
Nitko nikad nije umro od anksioznosti. Pogledajte kako sporta?i treniraju i
pove?avaju otkucaje srca, jednako kao sto se vama pove?avaju kroz
anksioznost; njihovo srce nije prestalo kucati, jel' tako? Srce je mi?i?, a
pove?anje broja otkucaja ga ja?a i vje?ba. Ne biste se zabrinjavali zbog
povi?enog pulsa nakon tr?anja za autobusom, za?to se onda brinete kada
vam se to dogodi zbog anksioznosti? Nuspojava tih stanja je sto se osje?ate
umorno i drhtavo nakon sto to pro?e. mo?da se osje?ate kao da ste otrcali
maraton. osje?aji umora i boli su nu?ne nuspojave. Sad znate da to Mo?ete
o?ekivati, pa se ne zabrinjavajte kad vam se to dogodi slijede?i puta. Mnogi
anksiozni ljudi se ?ale na bolove u mi?i?ima i op?enitu slabost, ali to je sve
normalno. Napetost mi?i?a mo?e uzrokovati bol ili osje?aje zategnutosti u
tijelu; naj?e??e je to bol u prsima, vratu i ramenima. Napetost u tim
dijelovima mo?e biti uznemiruju?a, napetost u prsima vas mo?e ostaviti bez
daha ili sa boli u rebrima, mo?e vam se javiti osjet utrnu?a ili osjetljivosti u
prsima ili dojkama. Bol u mi?i?ima vrata i le?a mo?e stisnuti krvne ?ile ili ?
ivce; to zna uzrokovati glavobolje ili migrene, ali i mo?e vam se javiti osje?
aj da vam je glava osjetljiva ili bolna. Tijekom mog stanja, nekad, lijeva
strana lica bi mi utrnula, o?i bi mi postale vodenaste i slinio bih iz usta, sa
strane. Kasnije sam shvatio da je to uzrokovano napeto??u mi?i?a koji su
pritiskali ?ivce u vratu, ali kada sam prvi put to iskusio bio sam vrlo upla?en.
Sada znam da mi masa?a vrata uklanja tu napetost, a time i te osje?aje; ovo
funkcionira kod ve?ine ljudi. Takvi problemi mogu biti vrlo uznemiruju?i.
Bio sam vise puta kod lije?nika op?e prakse zbog takvih problema i nikada
nisam dobio savjet sto ih uzrokuje. Pogledajte poglavlje o uklanjanju
napetosti. Iskusio sam mnogo problema povezanih sa ?ivcima: osjete ?
arenja, ekstremne hladno?e, utrnutosti, osjeti iglica, te?inu u udovima, da ne
govorim o osje?aju kao da sam nekako izvan svog tijela (bar mi se tako ?
inilo). Naj?udniji i najvi?e uznemiruju?i simptomi, a opet potpuno
bezopasni.
Morate uvijek zapamtiti i shvatiti da je ?iv?ani sustav u svakom centimetru
va?eg tijela. ?iv?ani zavr?eci su doslovno svugdje, oko svakog organa, mi?i?
a i oko svakog kvadratnog milimetra va?e koze. Napetost mo?e uzrokovati
mnoge osjete koje do?ivljavate kroz anksioznost. Kasnije ?u opisati neke
vrlo efikasne metode za uklanjanje napetosti, koje ?e ukloniti te osjete i
iglice.
Primijetio sam da su anksiozni ljudi vrlo spretni u poja?avanju simptoma, jer
usmjeravaju svu svoju svijest na njih. Tako se javljaju psihosomatski
poreme?aji. Na primjer, osje?ao sam kako me boli lijeva ruka. Sada znam
kako je ta bol uzrokovana slabom cirkulacijom zbog napetosti, ali tada sam
bio siguran da je sa mnom ne?to ozbiljno. Postao sam opsjednut sa svim
svojim simptomima, koncentrirao se na osjete. Dan i no? sam o?ekivao bol, i
svaki put je do?la. Oti?ao sam lije?niku da me pregleda, no nije na?ao
nikakvo fizi?ko obja?njenje. ?im mi je doktor rekao da mi nije ni?ta, osje?aj
je prestao. Ista stvar mi se dogodila nekoliko tjedana kasnije. Boljele su me
prepone i mislio sam da je sigurno ne?to ozbiljno. Pro?li su tjedni prije nego
sam smogao hrabrosti oti?i doktoru. Obavljeni su pregledi - opet ni?ta. ?im
sam vidio nalaze, bol je nestala i nije se vratila. Sada, kada me ne?to boli,
ka?em sam sebi "ok , ovo je bol, ne?e me ubiti, nije nikad prije i vjerojatno ?
e prestati". Tada sam se okupirao s ne?im i bol je nestala. Nemojte dozvoliti
da vas ti neugodni osje?aji zaokupiraju ili brinu. Jednostavno su neugodni i
to je sve. ?ivci govore mozgu kako bi se trebao osje?ati i mozak reagira.
Osjeti koje osje?ate nisu nikada ozlijedili nikoga, niti ?e to ikada napraviti.
Svi simptomi anksioznosti su jednostavno zbunjeni ?iv?ani impulsi, i
premda osje?ate kako je kraj blizu, to sigurno nije istina.
PANI?NI POREME?AJ
Pani?ni napadaj – nagli ili intenzivni strah, anksioznost ili osje?aj nadolaze?
e propasti, koji dose?e vrhunac vrlo brzo. (Naj?e??e nekoliko minuta nakon
po?etka). Poznata su tri tipa pani?nih napada, to su;
SPONTANI PANI?NI NAPADAJ - udru?eni sa pani?nim poreme?ajem ovi
napadaji dolaze bez upozorenja u bilo koje vrijeme neovisno o situaciji ili
lokaciji. Ova vrsta napadaja ne treba vanjski pokreta? da po?ne. Spontani
pani?ni napadi ?esto se javljaju za vrijeme sna, bude?i osobu za vrijeme
trajanja i uzrokuju?i da osoba misli da ima sr?ani udar ili ne?to sli?no. Pani?
ni napadaji doga?aju se svjesno kao odgovor na neobi?ni osjet. Drugim rije?
ima, kada neobi?ni osjeti, koji su ?esti u anksioznim poreme?ajima
najednom dignu glave, bolesnikova neposredna reakcija je panika. Mozak je
programiran da reagira tako tijekom ponavljanih iskustava. Ta reakcija
zapo?inje silaznom spiralom simptoma anksioznosti., ?to je vi?e simptoma,
to osoba vi?e pani?ari i ?to vi?e osoba pani?ari to se javlja vi?e simptoma.
Strah se hrani strahom i tako zapo?inje krug.
SPECIFI?NI PANI?NI NAPADAJI – ovi napadaji se doga?aju povezano sa
specifi?nom situacijom ili mjestom koje uzrokuje strah. Ovi napadi su naj?
e??e odgovor na agorafobiju ili PTSP gdje ponovno posje?ivanje mjesta
saobra?ajne nesre?e na primjer, mo?e uzrokovati napad.
SITUACIONI PANI?NI NAPADAJI – bez obzira ?to se ovi napadaji, poput
specifi?nog pani?nog napadaja ?esto de?avaju u odre?enim situacijama, oni
nisu uzrokovani tom situacijom. Na primjer ?ena koja je imala pani?ni napad
u autobusu, mo?e ga pretrpjeti u toj situaciji slu?ajno. Ona je predodre?ena
da ima napadaje u autobusu ali oni nisu odgovor na strah od autobusa.
Do?ivljavaju?i prisutnost najmanje ?etiri simptoma navedena ispod zna?i da
ste najvjerovatnije do?ivjeli pani?ne napadaje. Ako se osje?ate neo?ekivano
jako anksiozno sa manje od ?etiri simptoma, to ?to do?ivljavate se zove
ograni?eni napad simptoma. Ograni?eni napad simptoma se doga?a naj ?e??
e kod osoba koje su na putu oporavka.
1 Ubrzano kucanje ili lupanje srca, palpitacije
2 Preznojavanje
3 Vidljivo ili unutarnje drhtanje (tremor ili podrhtavanje)
4 Osje?aj gu?enja
5 Slabo ili plitko disanje
6 Bol ili nelagodnost u prsima
7 Mu?nina ili nelagoda u trbuhu
8 Vrtoglavica,nesvjestica ili nestabilnost
9 Osje?aj praznine u glavi
10 Derealizacija (osje?aj nestvarnosti)
11 Depersonalizacija (osje?aj odvojenosti od sebe)
12 Strah od gubljenja kontrole ili ludila
13 Parestezija (obamrlost dijela ili cijelog tijela ili zujanje u u?ima )
14 Hladni ili topli valovi po tijelu
Akutna anksioznost manifestira se kao kombinacija op?e anksioznosti i
pani?nih napadaja ili ponekad kao redoviti i intenzivni pani?ni napadaji. Oba
stanja su jako neprijatna. Ako osoba vodi pribli?no normalan neometan ?ivot
i do?ivljava pani?ne napadaje u odre?enoj situaciji, to je stanje s kojim se
malo lak?e izlazi na kraj. Ovaj obrazac je malo manje traumati?an i osoba
naj?e??e zna ?to je ?ini anksioznom i mo?e se pripremiti. Ta osoba mo?e
naprotiv, razviti strategiju da izbjegava to ?to izaziva paniku. Na primjer,
osoba koju je ugrizao pas mo?e razviti strah od svih pasa i imati pani?ne
napade svaki put kad vidi ili ?uje psa, osoba tada razvija fobiju, i to se zove
specifi?na fobija. To je vrlo jasan primjer nau?enog pona?anja gdje svjesni
um ima lude odluke da izbjegava pse zbog straha od anksioznosti, koja vodi
nesvjesni um da bude reprogramiran da reagira sa anksiozno??u svaki puta
kada osoba susretne psa. Ovo unutar sebe mo?e biti rije?eno naprotiv tako ?
to neki ljudi mogu izbjegavati napu?tanje ku?e samo zbog slu?aja da ne
susretnu psa i to mo?e razviti njihovo anksiozno pona?anje dovode?i do
agorafobije, stanje koje ko?i slobodu geografskog kretanja u svrhu
izbjegavanja situacija koje izazivaju anksioznost. Agorafobija je naj?e??e
pogre?no definirana kao strah od otvorenih prostora, tako?er mo?e
uzrokovati anksioznost u brojnim socijalnim situacijama uklju?uju?i gu?vu,
odla?enje daleko od ku?e i od ljudi u koje se ima povjerenja. Koriste?i
metode zacrtane u ovome programu rasklopit ?e se va?e anksiozne navike
pospremljene u va?em nesvjesnom i pomo?i vam ponovno izgraditi nove,
manje anksiozne obrasce pona?anja.
Agorafobija je jedan od najdestruktivnijih elemenata anksioznih poreme?aja.
Va?no je da osoba ne koristi izbjegavanje kao strategiju kontrole
anksioznosti. Ako vas psi uzrokuju da pani?arite, bilo bi najbolje da se
postepeno ponovno upoznate sa njima dok se fobija ne smanji ili eventualno
ne nestane.
Op?a anksioznost sa pani?nim napadajima je kompliciranije stanje za
razrije?iti. Ekstremna panika mora biti suzbijena prvo i jedino kontrolom
op?e anksioznosti koja usporava oporavak. Va?no je razumjeti da se pani?na
reakcija mo?e zaustaviti na svojem putu, zahtjeva vje?bu ali postoje brojne
tehnike koje sam nau?io i koje su jako djelotvorne.
«Magi?na tableta» koju ljudi tra?e je u biti……
ISPRAVNO DISANJE
Promjena procesa disanja koja se doga?a procesom anksioznosti mo?e biti
poni?tena vje?bama disanja. Pokazat ?u razli?ite alternative u?enja
ispravnog disanja kasnije, ne trebaju biti dosadne ili neugodne i mogu se
kombinirati sa drugim oblicima vje?bi. Vje?be disanja ?e pomo?i ispraviti
kemijsku neravnote?u uzrokovanu nepravilnim disanjem dok u?ite nove
odgovore na stimulatore anksioznosti. Ovaj program je popra?en cd-om sa
vizualnim vje?bama i Qi Kung video vje?bama, oba promoviraju ispravne
na?ine disanja.
MOGU?I SIMPTOMI PANI?NOG I
GENERALIZIRANOG ANKSIOZNOG POREME?
AJA
Ove simptome predstavljam ne kao kona?an zbroj
anksioznosti, ve? kao priru?nik mogu?ih simptoma koje
osoba s anksiozno??u, ponovljenom anksiozno??u ili
depresijom mo?e iskusiti.
Simptomi su tipi?ni za bilo koji anksiozni poreme?aj.
Mo?da ste patili o mno?tva njih a mo?da neki koje ste
osjetili nisu ovdje spomenuti. Priroda anksioznosti je
takva da se simptomi mogu mijenjati i manifestirati na
mnogo razli?itih na?ina. Simptomi koje vi osje?ate
mogu biti druk?iji, vi?e ili manje intenzivni nego kod
drugih. To ne zna?i ni?ta, svi smo na?injeni od druk?
ijeg materijala. Ako patite od anksioznosti, velika je
vjerojatnost da simptomi koje osje?ate uzrokuje ba?
ona.
OSJE?AJ GU?ENJA I ZADIHANOSTI
Ovaj osje?aj je me?u najmu?nijim anksioznim
simptomima. Ponekad imate osje?aj da vam se prsni
ko? ne mo?e dovoljno ra?iriti da primi zrak koji je
potreban va?em tijelu, a ponekad imate osje?aj kao da
vam netko priti??e jastuk na lice. Ono ?to trebate
zapamtiti ako vam se to dogodi jest da je to samo osje?
aj uzrokovan pretjeranim nervnim impulsima. Ovi
simptomi vam ne?e niti vam mogu nauditi; ne?ete
prestati disati, ne?ete se onesvijestiti, ne?ete se ugu?iti.
Kao kod svih anksioznih simptoma, ?to vi?e se
koncentrirate na njih i dajete im kredibilitet, to vi?e ?ete
ih osje?ati. Otkrio sam da je odvra?anje pa?nje
najefikasnije oru?je protiv svih anksioznih simptoma,
u?inite ne?to ?to ?e vas totalno zaokupiti. Poku?ajte
neki fizi?ki rad ako mo?ete. Shvatio sam da je glasno
slu?anje, dok s psom ?e?em u parku, vrlo u?inkovit na?
in relaksacije i odvra?anja pa?nje kad nemate ni?ta
drugo. Metode odvra?anja pa?nje objasnit ?u kasnije.
Za vrijeme pani?nog napada mo?ete do?ivjeti ono ?to
se zove hiperventilacija, kad disanje postane prebrzo i
preplitko. Zbog toga krv uzima previ?e kisika, ?to
uzrokuje mnoge neugodne pani?ne simptome i produ?
uje ih. Naju?inkovitiji na?in kako da se borite s ovim je
metoda 'papirnate vre?ice', o ?emu ?e biti rije?i u
poglavlju 'kako zaustaviti anksioznost'. To je jedan od
najboljih na?ina da se napad zaustavi.
LUPANJE SRCA, USPORENI OTKUCAJI,
PALPITACIJA
Anksioznost u krvotok osloba?a adrenalin koji ubrzava
rad srca, pa imate osje?aj kao da vam srce treperi i
preska?e. To je savr?eno normalno i ne mo?e vam na?
koditi ni na koji na?in. Poslije ?u objasniti metode s
pomo?u koji mo?ete otkloniti ovaj osje?aj. Usporeni
otkucaji su tako?er jedna od uobi?ajenih zna?ajki
anksioznosti. I opet, to ne zna?i da ?e vam srce prestati
kucati, mo?da se i ?ini ?udno i uzbunjuju?e, ali ne obra?
ajte pa?nju na to i vjerojatno ?e nestati samo od sebe.
BOL U PRSIMA
Zbog mi?i?ne napetosti, bol u prsima vas zbilja mo?e
upla?iti. Prva reakcija svih koji pate od anksioznosti, a
osjete bolu prsima, je da umiru od infarkta. To nije
istina. Bol kod infarkta je vrlo razli?ita od ove i obi?no
ne po?inje u prsima. Duboko disanje i vje?be opu?tanja
vrlo su uspje?an na?in smanjivanja ovih simptoma. Ako
vam netko mo?e izmasirati gornji dio le?a, ramena i
prsa, to ?e opustit umorne i bolne mi?i?e.
'KNEDLA' U GRLU I POTE?KO?E S GUTANJEM
Globus hystericus je to?an termin za ovaj simptom.
Javlja se zbog kontrakcije mi?i?a u grlo zbog stresa i
napetosti. Ponekad vam se ?ini da ne mo?ete ni?ta
progutati i ako to poku?avate, jo? vi?e pogor?avate
stvar. Ovo je jo? jedan od simptoma koji ?e nestat ako
ga ignorirate. Potpuno je bezopasan i ne?ete zbog toga
prestati disati, jesti ili piti, samo je vrlo neugodan.
BLJEDILO
Budu?i da se za vrijeme anksioznog napada krv povla?i
u mi?i?e, fine krvne ?ile koje ko?i daju tu ru?i?astu,
zdravu boju primaju manje krvi i ko?a gubi svoju boju.
To nije opasno i boja ?e se vratiti na normalu ?im se krv
normalizira nakon napada. Neki ljudi s generaliziranim
anksioznim poreme?ajem mogu stalno izgledati pomalo
blijedi, ali to je normalno i vratit ?e se u normalu.
ZNOJENJE
Znojenje je normalna tjelesna reakcija koja ima za cilj
smanjiti tjelesnu temperaturu. Kad se tijelo zagrijava, ?
lijezde znojnice osloba?aju znoj. Isparavaju?i, znoj
uklanja toplinu, rashla?uju?i tijelo. Za vrijeme
anksioznog napada tijelo se sprema na bijeg ili za borbu
i osloba?a znoj da bi se ohladilo od predstoje?ih napora.
Kako napetost popu?ta, razina znoja se vra?a u
normalu.
DRHTANJE I TRE?NJA (vidljivo ili unutarnje)
Drhtimo i tresemo se kad nam je hladno ili kad smo
nervozni. To je normalna reakcija na strah i/ili pad
tjelesne temperature. Javlja se kada se mi?i?i gr?evito
ste?u stvaraju?i trenje me?u samim mi?i?ima i drugim
tkivom. Trenje stvara toplinu koja podi?e tjelesnu
temperaturu. Za vrijeme anksioznih napada normalno je
osjetiti drhtanje i tre?nju. Pro?i ?e.
BOLOVI U VRATU I RAMENIMA, UKO?ENOST
LICA ILI GLAVE
Krvne ?ile i ?ivci koji opskrbljuju lice i glavu zapo?inju
u vratu i ramenima. Mnogi od tih ?ivaca i krvnih ?ila
idu preko lica i glave. Kad je tijelo pod stresom, ti su
dijelovi prvi na udaru napetosti. Uko?enost lica mo?e
biti vrlo neugodna ali obi?no se nemate zbog ?ega
brinuti, jer je rezultat napetosti. Imao sam razdoblja kad
mi je lice bilo potpuno uko?eno. Kad sam posjetio
fizioterapeuta koji mi je objasnio te ?injenice i nau?io
me kako smanjiti napetost, mogao sam prekinuti uko?
enost. ?inio sam to ?vrsto si masiraju?i vrat i ramena;
ponekad sam zamoli svoju djevojku da me izmasira.
Profesionalni masa?eri vrata i glave su skupi, ali ima
puno onih jeftinijih u salonima ljepote, fitness centrima,
a postoje i mobilne usluge koje se mogu na?i u
poslovnim adresarima.
Mi?i?i koji obi?no naginju glavu kada kimate smje?teni
su sa stra?nje strane vrata, i obi?no se napetost stvara u
njima. Prelaze?i prstima prona?ite to?ku na pozadini
glave gdje prestaje lubanja i po?inju nje?niji mi?i?i
vrata, gdje je vrat spaja s dnom lubanje. Pal?evima sna?
no masirajte to podru?je, mo?da ?ete osjetiti tek lagano
popu?tanje u napetim dijelovima, no ako to redovno ?
inite mo?e pomo?i. Malo je poznato da ve?ina
glavobolja koje se smatraju migrenom podrijetlo imaju
u napetosti vrata i mogu se olak?ati ovom masa?om.
BRZO ?ELU?ANO PRA?NJENJE
Ovo mo?e biti vrlo neugodna nuspojava i anksioznosti i
sredstava za smirenje. U takvom stanju osje?ate se kao
da ste vrlo brzo siti, ponekad kao da ne mo?ete disati.
Ubrzo nakon jela mo?e se javiti proljev i osje?aj kao da
se cijeli probavni sustav zaista brzo prazni. Shvatio sam
da izbjegavanje za?injene hrane i bilo kakve teku?ine
prije, za vrijeme i neposredno nakon jela poma?e
dobroj probavi. Izbjegavajte kiselu hranu i pi?a, kao i
gazirana pi?a, i poku?ajte jesti ?to je mogu?e vi?e svje?
u hranu, osobito povr?e poput kupusa, brokule, karfiola
koji mogu biti kuhani u vodi ili na pari ili pak dinstano
na malo maslinova ulja. O dijeti ?e poslije biti rije?i.
LO?A PROBAVA, ?GARAVICA, KONSTIPACIJA I
PROLJEV
U napadima anksioznosti tijelo usmjerava krv iz razli?
itih dijelova u mi?i?no tkivo kako bi ga opskrbilo
kisikom potrebnim 'bje?i ili bori se' odgovor. Jedno od
podru?ja gdje ima najvi?e krvi je podru?je oko
probavnog trakta. Krv tamo skuplja hranjive tvari iz
hrane koju jedemo. Budu?i da se kod anksioznosti krv
preusmjerava od trbuha, probava se usporava a mi?i?i
oko trbuha se mogu zgr?iti. Dolazi do lo?e probave, ?
garavice, konstipacije ili proljeva. Najbolje je
izbjegavati antacide i druge lijekove za ako je mogu?
e, ?a?a hladnog mlijeka najprirodniji je i lagani antacid,
a u trgovinama zdravom hranom mo?ete na?i mnogo
prirodnih sredstava protiv konstipacije. Vje?be i neke
tehnike relaksacije vrlo su u?inkovite u uklanjanju
nekih od ovih neugodnih simptoma, o ?emu ?e biti rije?
i kasnije.
SEKSUALNA DISFUNKCIJA
Impotencija, odnosno nemogu?nost da se postigne i
odr?i erekcija poga?a mnoge mu?karce iz vi?e razloga.
Ponekad je razlog fizi?ke prirode, a li je ?e??e psiholo?
ke. Koda anksioznih dva su razloga impotencije. Kao
prvo, kad se osje?ate lo?e, seks je posljednje o ?em
razmi?ljate, a i nije tako ugodan kad vam srce lupa,
noge su poput ?elea i kad imate osje?aj da ?ete se
onesvijestiti. Kao drugo, lijekovi poput sedativa i
antidepresiva mogu uzrokovati impotenciju. To je vrlo
uznemiruju?e, ne samo zato ?to seks ?ini gotovo
nemogu?im, ve? i zato ?to je to pitanje mu?evnosti i
ponosa, i mo?e mu?karca dovesti u vrlo neugodan
polo?aj. No najvjerojatnije je to privremeno i prolazno
stanje koje ?e se pobolj?ati ?im se popravi va?e op?e
stanje i osje?aj zdravlja. Najbolje je, za vrijeme
anksioznih epizoda, prona?i neke druge na?ine u?ivanja
u sexu. Nemojte ga izbjegavati, izbjegavanje bilo koje
situacije koja mo?e dovesti do anksioznog napada nije
preporu?ljivo, a i va? ?e se partner osje?ati odba?eno
ako ga budete stalno odbacivali. Objasnite mu kako se
osje?ate i ?to bi bila najprihvatljivija alternativa. ?ene
tako?er pate od seksualne disfunkcije uzrokovane
anksiozno??u ili lijekovima, a obi?no se ispoljava kao
mi?i?na napetost, suho?a vagine i nesposobnost da se
postigne orgazam. Ako se ne osje?ate dovoljno sigurno
i sna?no za seks s penetracijom, poku?ajte sa
senzualnom masa?om i nje?nijim seksualnim ?inima, a
to ?e vam pomo?i i da se opustite. I puno je bolje od
meditacije!
SIMPTOMI INFEKCIJE URINARNOG TRAKTA
Lijekovi mogu imat mnoge i ponekad vrlo ?udne
simptome. Dok sam uzimao diazepame patio sam od
svraba, peckanja i boli kod mokrenja. Dvaput sam i?ao
na pregled i sve je bilo u redu. Kad sam prestao s
diazepamima, simptomi su nestali. Uvijek je dobro da
te stvari provjerite kod lije?nika, ali ako i imate
infekciju, ona se mo?e vrlo lako izlije?iti. Piti mnogo
vode dobro je za zdravlje, a osobito ako ste pod
stresom.
OSIP
Osip, mrlje ili suha ko?a vrlo su ?esti simptomi
anksioznosti i stresa. Prili?no su ?esti ekcemi u obliku
osipa oko nosa, na obrazima i ?elu. Zbog toga se ne
morate brinuti i obi?no nestaje ?im vam bude bolje. U
du?anima zdrave hrane prodaju se prirodne kreme i
losioni koji su vrlo u?inkovite kod svraba, suhe ko?e i
osipa.
SLABOST I TRNCI U RUKAMA I NOGAMA
(STOPALIMA)
'Bje?i ili bori se' reakcija vrlo je intenzivna i mobilizira
mnoge tjelesne sisteme. Cirkulacija, razina kisika i
uglji?nog dioksida u krvi se mijenja, a mi?i?i su napeti i
spremni za akciju. Sve ove promjene imaju dubokog
utjecaja na tjelesne osjete, a slabost ekstremiteta
(ruke, ?ake, noge, stopala) jedan je od tih osjeta. Trnce
uzrokuje nakupljanje uglji?nog dioksida iz krvi u
udovima. Ako protresete udove, mo?ete pobolj?ati
cirkulaciju u tim podru?jima. Ovi simptomi nisu opasni
i s vremenom ?e nestati. Lagane vje?be tako?er mogu
pomo?i u slabljenju ovih simptoma. OVI SIMPTOMI
NE ZNA?E DA DO?IVLJAVATE INFARKT ILI
BILO KOJI NEUROLO?KI PROBLEM.
STRUJNI ?KOVI U TIJELU
?iv?ani sustav je vrlo kompleksna mre?a ?ivaca s
elektri?nim nabojem koji se nalaze u svakom
centimetru va?eg tijela, oko svakog organa i pru?aju se
kroz cijelu ko?u, najve?i organ tijela. Abnormalni
nervni impulsi izazvani anksiozno??u mogu izazvati ?
itav niz ?udnih osjeta. Iako su prili?no bezopasni, mogu
biti vrlo neugodni. Ja sam ponekad imao osje?aj da sam
prikop?an na struju, sa strujnim udarima u rukama,
nogama, stopalima, ?akama i prsima, a ponekad sam
imao osje?aj da me gura neka nevidljiva ruka. Ponekad
dok bih hodao jasno sam osje?ao ruku na ?elu koja me
gura natrag. Razgovarao sam s mnogima koji su patili
od anksioznosti a imali su iste a ponekad i gore
simptome. Smanjenje op?e razine anksioznosti i
pravilno izvo?enje vje?bi disanja mnogo su mi pomogli,
i kad se razina moje anksioznosti smanjila, ovi su
simptomi nestali. Nemojte se koncentrirati na njih,
odvratiti misli na ne?to drugo, oduzmite im snagu i
oni ?e NESTATI, obra?ajte pa?nju na njih i ostat ?e.
SUHA USTA
Budu?i da se za vrijeme anksioznog napada teku?ine
povla?e u druge dijelove tijela, usta ostaju suha.
Pijuckajte vodu ili cuclajte slatki?e kako bi ovla?ili
usta. U ekstremnim slu?ajevima doktor vam mo?e
prepisati neku teku?inu, ali je ona vrlo skupa. Suho?a
vam ne mo?e na?koditi i nestat ?e kada se anksioznost
smanji.
NESANICA
Jedan od najmu?nijih posljedica anksioznosti, nesanica,
nemogu?nost je da se zaspi i spava. Patio sam od
nesanice vrlo dugo, no shvatio sam da je mogu
kontrolirati bez pilula od kojih se sljede?i dan osje?ate
lo?e i umorno. Prva stvar koju trebate zapamtiti jest
da ?to vi?e brinete zato ?to ne mo?ete zaspati, to ?e biti
gore. Brojne i uznemiruju?e misli dovoljno su
neugodne i po danu, a no?u su gotovo nepodno?ljive.
Evo mog plana spavanja, no potrebna je vje?ba pa stoga
ne odustajte.
Popijte ?alicu kamilice 20-tak minuta prije uobi?
ajenog vremena za spavanje. ?aj od kamilice
sadr?ava prirodni sedativ a mo?ete ga kupiti u
vre?icama u supermarketu. Negdje se prodaje s
medom i limunom. Na okus se morate naviknuti,
mo?da vam se ne svidi, ali ustrajte. Kamilicu
mo?ete piti i tokom dana da smanjite anksioznost
(ograni?ite se na ?etiri ?alice dnevno jer se mo?
ete osje?ati pospano)
Ako se ?ivcirate zato ?to ne mo?ete zaspati, ostat ?
ete le?ati budni. Prije spavanja malo se rastresite,
radite ne?to u ?em u?ivate, gledajte TV, slu?ajte
glazbu, pletite ili ple?ite, bilo ?to. ALI RADITE
TO DOK SE NE UMORITE. Ne idite u krevet
prije nego ste istinski umorni i na rubu da
zadrijemate u stolcu. Ako i zaspete u stolcu,
zamolite partnera da vas ne budi.
Ako ste ve? u krevetu, ustanite, popijte ne?to i
gledajte TV. Kad se umorite, poku?ajte ponovno.
Ako ne uspijete, ponovite postupak. Ako ostanete
budni do ranih jutarnjih sati, ne brinite, dva ili tri
sata sna bolja su nego ni?ta. ?to vi?e vje?bate
dobar san, vi?e ?e ga biti.
Kasete za relaksaciju su dobre, a i TV u spava?oj
sobi. Ako TV smeta va?em partneru, nabavite
slu?alice. Ako se usred no?i probudite, pri?ekajte
pet minuta da vidite ho?ete li zaspati ponovo, ako
ne upalite TV. Ako imate timer, namjestite ga i
gledajte TV dok ne zaspite.
Smanjite kofein. Ve?ina misli da se kofein nalazi
samo u kavi. To nije to?no. Nalazimo ga u
gaziranim pi?ima, vru?oj ?okoladi i ?aju.
Nemojte kavu prestati piti naglo jer mo?ete
izazvati apstinencijsku krizu.
Okupajte se ili istu?irajte prije spavanja. Jeste li
primijetili kako djeca brzo zaspe kad ih okupate?
Ako ?elite propisno zaspati, ne pijte alkohol.
Alkohol je stimulans, on osloba?a hormon zvan
noradrenalin, prirodni stimulans.
Dono?enje posla ku?i, dr?at ?e vas budnim dok god
ga radite, a i puno dulje.
Boravite na prirodnom svjetlu ?to je vi?e mogu?e, ?
e?ite ili sjedite u parku. Znanstveno je dokazano
da ?to ste ?ivlji tijekom dana, bolje ?ete spavati
no?u. OVO DJELUJE!
Koristite moj CD za vizualizaciju u krevetu.
Vje?bajte ?to vi?e mo?ete, ali ne pretjerujte. NE
VJE?BAJTE do tri sata prije odlaska u krevet,
to ?e vas razbuditi.
Isklju?ite elektri?ne ure?aje u svojoj sobi… iz uti?
nice!
Ne jedite previ?e uve?er. Probava mo?e potrajati, a
le?anje nije dobro za probavu.
NO?NE MORE
Snovi i no?ne more mogu opona?ati stvarnost. Kad smo
odmorni i zadovoljni, snovi su nam ugodni i obi?no ih
se ne sje?amo. Kad smo zbunjeni i uznemireni,
vjerojatno ?e takvi biti i na?i snovi. No?ne more su
neugodne ali bezopasne. ?to vi?e vje?bate dobar san,
radite vje?be disanja i opu?tanja to ?e vam snovi biti
ljep?i.
STRAH OD LUDILA I GUBITKA KONTROLE
Svi mi imamo strah od ludila i gubitka kontrole, ali
budite uvjereni da ne?ete poludjeti. Ludilo nije
svjestan ?in; oni koji pate od ozbiljnih mentalnih bolesti
nisu svjesni svog puta do njih. Ne?ete poludjeti.
Zbrkane nervne poruke u mozgu u umornim ?ivcima i
umornom tijelu ne sadr?avaju ludilo. Misli su nesvjesna
produkt mo?dane aktivnosti. Ako ste anksiozni, tu?ni,
ljuti ili pod stresom, to utje?e i na va?e misli; ne samo
raspolo?enje nego i tjelesna kemija. razina kisika u krvi
mo?e utjecati na mo?danu aktivnost i sredi?nji nervni
sistem, kao i druge tjelesne kemikalije poput
adrenalina, hormona pa ?ak i vitamina. Ove neugodne
misli, osje?aji i potpuno iracionalni strahovi ne mogu
na?koditi niti vama niti drugima. Bilo kakva misao o
ozlje?ivanju sebe ili drugih je samo misao. Kako se
tijelo opu?ta i postaje manje anksiozno, misaoni proces
se vra?a u normalu.
POJA?ANA DEPRESIVNOST I SUICIDALNE MISLI
Depresija je rije? koja se obi?no krivo upotrebljava za
opisivanje raznih stanja. Svakodnevno ?ujem ljude
kako govore: «Depresivan sam, osje?am se u?asno,
dosta mi je svega!» To, u ve?ini slu?ajeva, nije
depresija. Depresija je niz kemijskih disbalansa koji su
vrlo povezani s anksioznim poreme?ajem i bogu mu biti
nuspojavom. Anksioznost ima mnoge znakove
depresije i mo?e je vrlo dobro opona?ati. Kad netko ode
lije?niku, ?ale?i se na lo?e raspolo?enje i poti?tenost,
najjednostavnije je prepisati prozac ili seroxat ili neki
drugi antidepresiv. Pitam se koliko je ljudi, koji trebaju
samo preispitati i reorganizirati svoj ?ivot, na
antidepresivima. U redu, ima ludi koji olak?anje doista
nalaze u terapiji lijekovima, ali u mnogo slu?ajeva ljudi
koji stvarno ne trebaju lijekove dobivaju ih kao da su na
nekakvoj teku?oj vrpci medicinske prakse. U Rusiji,
gdje su lijekovi preskupi da bi ih dijelili kao bombon?i?
e, lije?nici za anksioznost i depresiju prepisuju posebne
vje?be. I imaju vrlo visok postotak uspje?nosti u lije?
enju na taj na?in. Zapadni je svijet postao prelijen u
pronala?enju rje?enja za neke lak?e bolesti. Najlak?e je
za vrijeme pauze za ru?ak skoknuti do doktora i dobiti
mjese?nu zalihu valiuma ili prozaca. Oti?i u ?etnju, na
tr?anje ili na fitness prete?ak je posao.
Ako vam je dosta svega, ako pla?ete i zbog najmanje
sitnice, u redu je, anksioznost je u?asno stanje; no ako
je pobijedite otkrit ?ete razlog da ?ivite ?ivot punim
plu?ima. Obe?avam vam da ?ete sigurno iz te situacije
izi?i ja?i nego kad ste u nju u?li.
Razmi?ljanje da bi najbolje bilo da se ubijete ne samo
ne samo da je kukavi?ko nego i u?asno sebi?no. Bit ?
ete ja?a osoba ako se budete borili i pobijedili ovo
stanje. ?ivot se mo?da ?ini turobnim, ali niti jedan ?ivot
nije turobniji, niti za vas niti za va?e bli?nje. Ako volite
?ivot, borite se za njega. Ustrajte i imate ?ete prosvje?
eniji ?ivot, vidjet ?ete mra?nu stranu postojanja i izi?i ?
ete na drugu stranu. Budisti?ki monasi tim putem idu
godinama da bi postigli prosvje?enje, a vi ?ete ga dobiti
tako ?to ?ete ozdraviti. Prolaze?i kroz svoju bolest
postao sam puno sna?nija, suosje?ajnija i inteligentnija
osoba. Sada znam ?to zna?i voljeti i biti voljen, ?ivjeti ?
ivot voljeti svaki trenutak i svaku stvar koja ga
predstavlja. O ovom obliku prosvjetljenja govorit ?u
kasnije; vrijedan je truda.
AGRESIJA
Kad se osje?ate umorno, bolesno, kad vam je svega
dosta i kad vam va?e stanje ne da naprijed, naravno da ?
ete biti ljuti. Promislite malo o situaciji koja vas je
naljutila. Ako taj doga?aj pomno prou?ite, shvatit ?ete
da je pravi razlog va?oj ljutnji zapravo tuga. Agresija je
i normalna reakcija na strah, stanje 'bje?i ili bori se'
priprema nas ba? na to, da bje?imo ili da se borimo, a
ponekad se ?ini da je borba najbolji odgovor. U ovom
slu?aju, fizi?ki se maknite iz te situacije, u drugu sobu
ako je mogu?e, duboko udahnite, ?ekajte pet minuta i
ponovno promislite. Dakle, odgovor vam je bio kriv,
osim ako u sobu nije u?la puma.
SIMPTOMI POPUT GRIPE
Kod gripe u krvotok se ispu?taju antitijela koja
napadaju viruse. Kombinacija antitijela i infekcije ?ini
da se osje?ate slabim, bolnim i da se znojite.
Anksioznost ima sli?ne simptome, slabost u mi?i?ima,
znojenje i bol. Vjerovali ili ne, ?to vi?e fizi?ki radite,
to ?e vam biti bolje. Nemojte se forsirati, ali lagana vje?
ba pomo?i ?e da se iskoristi vi?ak adrenalin u va?oj
krvi, a pomo?i ?e i da pravilno di?ete. Utoplite se, pijte
puno teku?ine, jedite malo i ?esto kako bi regulirali
razinu ?e?era u krvi.
PROBLEMI S VIDOM (ISKRIVLJENE SLIKE)
Osloba?anje adrenalina kad se tijelo priprema za
nadolaze?u opasnost uzrokuje mnoge fizi?ke promjene.
Za vrijeme anksioznog napada, tijelo priprema o?i da
zamijete i najmanji pokret; to ?ini tako da se zjenice ?
ire kako bi u?lo ?to vi?e svjetla. Zbog toga su anksiozni
ljudi tako osjetljivi na jaku svjetlost i ?esto nose sun?
ane nao?ale kako ne bi manje naprezali o?i. Ja sam
nosio nao?ale stalno bilo da je bilo sun?ano, ki?no ili
obla?no. Jaka osjetljivost na svjetlo jedan je od
problema s vidom. Ponekad vam se ?ini da se mrtvi
predmeti mi?u, ravne povr?ine se mre?kaju poput
morskih valova, stvari postaju nestvarne, kao u snu, i
ponekad mi se ?inilo kao da gledam kroz dim ili maglu,
?ak i kad sam vani. Sve je to povezano s iskrivljenim i
zbrkanim signalima koje mozak dobiva od osjetilnih
organa za vrijeme anksioznog napada. Ne morate zbog
njih brinuti i oni ?e s vremenom nestati.
POREME?AJ SLUHA
To se zove tinitus, a obi?no se do?ivljava kao zvonjenje
i ?kripanje u jednom ili oba uha. Tinitus mo?e
uzrokovati vi?e faktora, a mo?e biti i nuspojava
sedativa ili antidepresiva; mo?e se pojaviti i zbog
blagog porasta krvnog tlaka za vrijeme anksioznog
napada ili je samo rezultat zbrkanih nervnih signala.
Ni?ta od ovoga ne mo?e vam na?koditi i trebate sve
ignorirati, nestat ?e s vremenom. Shvatio sam da je slu?
anje glazbe preko slu?alica najbolji na?in kako da se
nosim s tinitusom. Glazba nadja?ava zvonjavu u u?ima
i ?ini je puno podno?ljivijom.
HORMONALNI PROBLEMI
Anksioznost mo?e utjecati na razne sustave u tijelu,
izme?u ostalog i na endokrini. Taj je sistem odgovoran
za ravnote?u u ?lijezdama koje lu?e hormone. Iako te ?
lijezde lu?e hormone, one ne kontroliraju njihovu
razinu u tijelu. To ?ini mozak. Zbunjuju?e poruke u
mozgu i ?iv?anom sustavu mogu dovesti do blagog
poreme?aja u lu?enju hormona. Kad se razina
anksioznosti vrati u normalu, vratit ?e se i razina
hormona. Nekoliko je primjera gdje ti hormoni
izazivaju ozbiljnije probleme, no njih mo?e rije?iti va?
lije?nik.
?ene mogu primijetiti poreme?aje u menstrualnom
ciklusu a mu?karci promjene raspolo?enja zbog
promjenjive razine testosterona.
GLAVOBOLJE I OSJE?AJ ?VRSTOG 'OBRU?A'
OKO GLAVE
Kao ?to sam ranije spomenuo, napetost u vratu i
ramenima mo?e izazvati veliku nelagodu, migrene i
uko?enost. Osje?aj kao da imate ?vrsti obru? oko glave
uzrokuje napetost mi?i?a koji pokrivaju lubanju.
Stegnute krvne ?ile i ?ivci u tom tkivu mogu izazvati
vrlo bolne simptome poput boli u o?ima, licu i zubima.
Pogledajte u odlomku o vratu i ramenima kako da rije?
ite ove probleme. Poslije ?u objasniti druge tehnike za
smanjenje ovih simptoma.
PECKANJE O?I
Smanjenje vlage u o?ima, kad se tjelesne teku?ine za
vrijeme anksioznog napada preusmjeravaju drugdje,
dovodi do peckanja, suhih i osjetljivih o?iju. U ljekarni
mo?ete kupiti kapljice za o?i, puno ?e vam pomo?i da
rashladite o?i i smanjite suho?u.
AGORAFOBIJA
Agorafobija je normalan odgovor na anksioznost i
samoobranu. Kad se osje?amo ugro?enima, ?elimo se
povu?i negdje na sigurno, poput kornja?e u svoj oklop.
Kod anksioznosti je vrlo va?no da uspostavite kontrolu
nad takvom reakcijom. Izbjegavanje situacija nije u?
inkovit na?in borbe s agorafobijom. Agorafobija mo?e
biti vrlo iscrpljuju?a i jedan od najte?ih anksioznih
simptoma. Nemojte prestati izlaziti van; ako to po?nete
raditi ubrzo ?ete vidjeti da svaki put kad se trebate suo?
iti s vanjskim svijetom dobivate napade panike. Panika
vas mo?e uhvatiti ?ak i doma od same pomisli da
trebate i?i van, zato nema smisla da se tako pona?ate.
Koriste?i taktike odvra?anja pa?nje koje preporu?ujem,
nau?it ?ete kako se vratiti natrag u svijet i kako u?ivati
u njemu kad to u?inite. Za ovo je potrebno vje?be i
vremena, ali se mo?e u?initi.
HALUCINACIJE
Obi?no ih imaju osobe u apstinencijskoj krizi i mogu
biti doista zastra?uju?e ako ne znate ?to su i otkuda
dolaze. Halucinacije su jo? jedan od prolaznih
simptoma. Ako ste u apstinencijskoj krizi, pro?i ?e, a
ako niste posavjetujte se s lije?nikom, mo?da su
nuspojava lijekova koje koristite.
OSJE?AJ JEZE I BOCKANJA U KO?I
?iv?ani zavr?eci u su ?ivi i elektri?ki nabijeni. to mo?
ete osjetiti kao da vam se ko?a je?i, bockanje ili ?
kakljanje. To je rezultat zbrkanih nervnih impulsa i ne
mo?e vam na?koditi. Ignorirajte ih i s vremenom ?e
nestati.
POJA?ANA OSJETLJIVOST NA SVJETLO, ZVUK,
DODIR I MIRIS
Svi ovi osjeti pripremaju vas vidite, ?ujete, nju?ite i
osje?ate bolje i ja?e kad se pripremate na 'obranu ili
bijeg'. Mogu biti vrlo neugodni ali nisu opasni,
privremeni su i vratiti ?e se u normalu kad se smanji
razina anksioznosti. Tehnike opu?tanja i vje?be disanja
pomo?i ?e vam da smanjite ove simptome.
HIPERAKTIVNOST
Hiperaktivnost je rije? kojom se opisuje niz simptoma
zbog kojih osje?ate da morate br?e govoriti i raditi
stvari. Zbog toga se mo?ete osje?ati smu?eno i
iracionalno, i mo?ete raditi stvari koje ina?e ne ?inite.
Ovo je uobi?ajeno obilje?je anksioznosti i
apstinencijske krize i s vremenom ?e pro?i.
DRAMATI?AN PORAST SEKSUALNIH OSJE?AJA
Budu?i da se mozak mu?i s uznemiruju?im i zbrkanim
porukama iz cijelog tijela, neki od misaonih procesa
mogu postati iskrivljeni i pretjerani. Seksualne misli i
osje?aji vrlo su sna?ne ?ak i kada smo zdravi, oni
pokre?u mehanizme privla?nosti kad susretnemo
nekoga tko nam se svi?a i kreiraju seksualne osje?aje
koje imamo za neke ljude. Ovi osje?aji mogu u
anksioznih postati pretjeranima i iskrivljenima, ?ak mo?
emo osjetiti i razmi?ljati o ne?emu ?to ina?e smatramo
neprihvatljivim. Nekim ljudima javljaju se perverzne ili
homoseksualne misli. To sasvim sigurno ne zna?i da ?
ete poludjeti, da ?ete postati homoseksualac ili
biseksualac. To jednostavno mozak propituje va?a sr?
na uvjerenja o sebi. ne obra?ajte pa?nju na ove misli,
kao i ve?ina neobi?nih simptoma kod anksioznosti, i
one ?e pro?i. Imao sam mnogo takvih misli u
apstinencijskoj krizi i dok sam se oporavljao od
anksioznosti. U po?etku su me jako uznemirivale, ali
kad sam shvatio proces koji ih proizvodi, nau?io sam
ignorirati ih. I nestale su.
BOL U LICU ILI VILICI SLI?NA ZUBOBOLJI
Ve?inu ovih simptoma izaziva napetost, ne samo u licu,
vrati i ramenima koja se onda javlja kao bol u vilici i
zubima, ve? i napetost u vilici samoj. Anksiozni ljudi ?
esto znaju ?vrsto stisnuti ili ?kripati zubima kad
spavaju, a i kad su budni. Ova napetost mo?e izazvati
jake neuralgije i bol u vilici, licu i zubima. Najbolje i
bilo da je uklonite smanjenjem napetosti, ali ako je vi?
e ne mo?ete podnijeti, pomo?i ?e i tableta protiv
bolova.
DEREALIZACIJA I DEPERSONALIZACIJA
Ovi simptomi poga?aju na?in na koji do?ivljavate sebe.
Derealizacija je osje?aj da se vi sami i sve oko vas
nestvarni, poput sna, kao da sve vidite kroz maglu ili
nekakav filtar. Ove sam simptome iskusio nekoliko
puta u mojoj bolesti, i bili su vrlo uznemiriju?i.
Depersonalizacije je osje?aj kao da ste izvan tijela i da
ga gledate iz drugog ugla. I ovo sam do?ivio puno puta.
Prepla?ilo me je ali i zainteresiralo. Primije?eno je da u
pani?nim napadima ljudi do?ivljavaju i
depersonalizaciju i derealizaciju. Neki najprije do?ive
depersonalizaciju koja onda izazove paniku i
derealizaciju.
Nije va?no da razumijete fiziologiju ljudskog tijela, va?
no je da zapamtite da se svaki simptom koji osje?ate
mo?e objasniti. Ne mozgajte nad onim ?to osje?ate,
prometnite se u nekoga korisnijeg, u?inite ne?to
konstruktivno, vje?bajte, u?ite nove vje?tine i bje?ite iz
tjelesnih zamki u kojima ste se na?li zarobljeni. Bit ?e
vam bolje, potrebno je samo vremena i truda.
FOBIJE
Dva glavna tipa fobija povezna sa anksioznim poreme?ajem su socijalna
fobija i specifi?na fobija. Ljudi sa socijalnom fobijom imaju preplavljuju?i i
ometaju?i strah od promatranja, osramo?ivanja ili poni?avanja u socijalnim
situacijama, koje vode do izbjegavanja mnogih potencijalno ugodnih i zna?
ajnih aktivnosti (agorafobija). Ljudi sa specifi?nom fobijom do?ivljavaju
ekstremne, ometaju?e i iracionalne strahove od ne?ega ?to ima malo ili
nikakve stvarne opasnosti, strah vodi izbjegavanju objekata i situacija i mo?
e uzrokovati nepotrebna ograni?avanja ?ivota (kao ?ena koja izbjegava
autobuse nakon panike u busu).
POSTTRAUMATSKI STRESNI POREME?AJ (PTSP)
PTSP je stanje koje nastaje kao rezultat suo?avanja sa prijetnjom od stvarne
smrti, sebe ili drugih, na primjer svjedo?enje ili sudjelovanje u saobra?ajnoj
nesre?i ili ratu. Glavni simptomi PTSP-a su pani?ni poreme?aj i povratni
flash backovi ili no?n more. Sindrom Zaljevskog rata, bolest koja je
zahvatila mnoge vojnike koji su bili aktivni na du?nosti za vrijeme sukoba je
oblik posttraumatskog stresnog poreme?aja. PTSP ne igra va?nu ulogu u ve?
ini anksioznih poreme?aja ali ako osje?ate da PTSP ?ini dio va?e bolesti
preporu?ljivo je konzultirati doktora op?e prakse ili psihijatra.
OPSESIVNO KOMPULZIVNI POREME?AJ (OKP)
OKP je ime dano stanju koje uzrokuje svjesne ili nesvjesne misaone procese
kao kompulzivna kontrola va?ih aktivnosti. Za ove radnje se ka?e da su
opsesivne jer ?esto uklju?uju normalnu radnju koja se ponavlja opet i opet
iznova ?ine?i ?to je opisano kao ritual. Te kompulzije ?esto uklju?uju rituale
kao kompulzivno pranje ruku, brojanje, provjeravanje (dali ste isklju?ili plin,
na primjer), ?i??enje i drugo pretjerivanje sa normalnim radnjama. Ovi
kompulzivni rituali mogu ozbiljno i prili?no destruktivno utjecati na
normalan ?ivot i ponekad mogu biti popra?ene drugim anksioznim poreme?
ajima kao ?to su agorafobija ili pani?ni poreme?aj. Uobi?ajeno lije?enje
ovog stanja bazirano je na terapiji. Kada pacijent shvati da su njegove radnje
iracionalne, mo?e koristiti terapijske vje?be kako bi se utrenirao da reagira
prikladnije i eventualno ponovno nau?i normalno pona?anje. Kori?tenjem
taktike skretanja u mome programu mogu?e je eliminirati te kompulzije iz ?
ivota. Tajna je u u?enju kako skrenuti um sa neprikladnih rituala na
prikladnije, «normalne» navike. Ljudi mogu do?ivljavati pani?ne napade sa
bilo kojim od pet glavnih anksioznih poreme?aja, nema striktnih pravila za
obrazac povezanih stanja i simptoma u pani?nome poreme?aju, niti je svaki
isti.
3.FOBIJE
?TO SU FOBIJE?
Fobije su iracionalan, nedobrovoljan i neprikladan strah (ili odgovor) na
uobi?ajene situacije ili stvari. Ljudi koji imaju fobije mogu iskusiti pani?ne
napadaje kada su suo?eni sa situacijom ili objektom u kojoj se osje?aju fobi?
no. Kategorija simptoma nazvana fobi?ni poreme?aj spada unutar ?ireg
podru?ja anksioznih poreme?aja.
Fobije su podjeljene u tri skupine: