ISTINITE PRI^E

Krajem pro{le godineMelika [abi}, pro-fesorica bosanskog

jezika i knji`evnosti, zapo-slena u Osnovnoj {koli„Hasan Kiki}“ u Gra~ani-ci, oboljela je od depresije.Ka`e, ona je bila zadnjaosoba za koju se moglo ipomisliti da je takvo ne{tomo`e zadesiti. Tog jemi{ljenja i njen porodi~niljekar.

- Izuzetno pokretna, ra-dna, uvijek ambiciozna,poletna... Svima je bilo~udno {to sam oboljela -govori u uvodu svoga svje-do~enja Melika. Kao pro-svjetni radnik zaposlena jepunih 38 godina. Od togaje 20 godina radila u osno-vnoj {koli u Lukavici, a pr-eostali radni vijek provodiu Gra~anici.

Kolegica okida~ Nikada nije imala nika-

kvih sli~nih zdravstvenihproblema. Me|utim, krajpro{le godine donijet }ejako te`ak period za nju.

- Jo{ uvijek ne znam {tase to desilo da obolim.Pro{le godine sam prolazi-la kroz stresan period okoanga`mana za moje matu-rante i maturu. Imala sami neprijatan sukob samla|om radnom kolegi-com. Puno toga mi je reklaru`nog. Zbog neke moje

gre{ke oko zaklju~ivanjaocjene napravila je pravudramu. Gre{ku sam previ-djela, de{ava se svima, va-ljda. Ali njoj je to bio po-vod da me izvrije|a, savmoj dosada{nji rad i trudomalova`i, da mi da doznanja da mi je vrijeme zapenziju. Nne boli menepenzija, ali me bole sveru`ne rije~i koje mi jeuputila. Jako sam sentime-ntalna i to me duboko po-treslo. Ne znam, mo`da jeto bio okida~ za moje na-glo obolijevanje - `ali seprofesorica Melika.

Od vedre i radne `ene,preko no}i se pretvorila ubiljku. Ka`e da nije biloni{ta na ovome svijetu {tobi je moglo obradovati,izmamiti osmijeh na lice,uliti nadu i optimizam,natjerati da se pokrene.Samo je sjedila u ku}i oba-vijena crnim mislima islutnjama.

- Uradila sam sve pretra-ge i nalaze. Sve je bilo ure-dno. Doktorica se ~udila.^esto je govorila: „Melika,tebe bih uvijek stavila najednu stranu a sve drugena drugu kada je depresijau pitanju“. Uslijedili surazgovori kod neuropsihi-jatara i psihologa. Znalasam da nemam razloga zato stanje u kojem se nala-zim, ali bilo je ja~e od me-

ne. Sve ono {to sam neka-da voljela, po~ela sam damrzim. Nisam mogla dajedem. Bojala sam se izi}inapolje i biti sa ljudima.Bojala sam se usisiva~a,vode, ve{-ma{ine. Zva-ni~na dijagnoza glasila jena mije{ani depresivnoanksiozni poreme}aj - `alise Melika.

Morala je na bolovanje.Bila je u toliko te{kom psi-hi~kom stanju da joj jeobezbije|eno ku}no li-je~enje. Napolje, tvrdi, ni-kako nije smjela da izi|e.

- Te{ko je objasniti ovubolest. To mi je rekao i do-ktor. Kako ubijediti neko-ga da ne smijem napolje,da se bojim mnogo stvari,da unuke koje volim svim

srcem vi{e ne mogu vidjetiblizu sebe, da mi je posta-lo svejedno za svim? Sre}aje pa imam divnu porodi-cu koja se na sve na~ine tr-udila da mi pomogne -ka`e Melika.

Lijek u „Herbi“- Traumati~no je i bolno

ovo iskustvo - tra`i rije~ida opi{e agoniju kroz kojuje prolazila. Visokoobrazo-vana, vjernica, sretna su-pruga, majka, nana, a ipakje, tvrdi, jednom pomislilai na suicid.

- Tada sam shvatila datako ne mogu dalje. Zaje-dno sa porodicom krenulasam u potragu za efika-snim lijekom.

Prije pet mjeseci po~elaje da koristi prirodne pre-

Melika [abi} (64) iz Gra~anice, profesorica bosanskog jezika

Te{ko je objasniti ovu bolest. To mi je rekao i doktor. Kako ubije-diti nekoga da ne smijem napolje, da se bojim mnogo stvari, daunuke koje volim svim srcem vi{e ne mogu vidjeti blizu sebe, dami je postalo svejedno za svim? Sre}a je pa imam divnu poro-dicu koja se na sve na~ine trudila da mi pomogne

12. NNOVEMBAR/STUDENI 2012.22

Nanine kapi vra otjerale crne mi

Melika [abi}

Esad Veli}: riznica zdravlja u Naninom programu