Download - Metodologija Ivanovic Mk TJ 1 2 3
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
1
Metodologija znanstvenoistraživačkog rada
Tematska jedinica 1, 2 i 3.
Nositelj kolegija: prof. dr. sc. Zoran Ivanović
Asistent: Suzana Bareša, mag. oec.
Univerzitet za turizam i menadžment Skopje
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
2
Dokazivanje
Pod dokazivanjem podrazumijeva se logički i metodski postupak kojim se utvrđuje i(li) zasniva istinitost nekog
suda ili tvrdnje odnosno teze.
Dokazom i dokazivanjem ne služimo se samo u logici i u
znanosti, nego i u svakodnevnom životu, svaki
put kad nekoga želimo uvjeriti u istinitost onoga što tvrdimo
Elementi dokaza i način dokazivanja
"Nijedan šišmiš nije ptica".
"Sve ptice legu se iz jaja", "Nijedan šišmiš ne leže se iz jaja", dakle, "Nijedan
šišmiš nije ptica"
Tj–1
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
3
Dokaz i zaključak
ono što u zaključku i zaključivanju nazivamo premisama, u dokazu i
dokazivanju zovemo razlozima odnosno
argumentima
dokazivanje i dokaz izvode u obliku zaključka
Dokaz i objašnjenje
Svrha objašnjenja je, kao što znamo, da odgovori na
pitanje zašto je nešto upravo tako kako jest
razlika između dokaza i objašnjenja proizlazi iz karaktera sudova koji
potječu iz neposrednog iskustva
Tj–1
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
4
Kretanje mišljenja u dokazivanju
Sa stajališta kretanja mišljenja, dokazivanje se sastoji od argumentacije ili obrazloženja teze
Pravila dokazivanja
Teza (tvrdnja) mora imati određeni smisao i značenje za spoznaju
Teza mora biti oblikovana jasno određeno i precizno
Razlozi (argumenti) teze moraju biti jasni, precizno oblikovani, istiniti, te dovoljni za dokazivanje teze
Smisao i značenje za spoznaju teza ima: ako se
zasniva na ranije utvrđenom znanju
Tj–1
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
5
Razlozi kojima se dokazuje teza moraju biti nezavisni
od same teze
Izvođenje teze iz razloga ili na temelju razloga mora biti
što strože i u skladu s pravilima dokazivanja u
određenom sustavu logike
Tijekom istog dokaznog
postupka teza mora ostati istom
Razlozi kojima se dokazuje teza moraju biti nezavisni od same teze, jer u protivnom teza neće
biti stvarno dokazana.
dokaz čija teza nije pravilno, strogo i valjano izvedena iz razloga, ne može biti pravi dokaz niti može
potvrditi istinitost teze
Tj–1
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
6
Opovrgavanje
Direktno Indirektno
neistinitost teze dokazuje se
indirektnim putem
neistinitost teze dokazuje se
dokazivanjem pogrešnosti
razloga, argumentacije ili
same teze
Tj –1
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
7
zamisao o istinitosti, zamisao o manjoj ili većoj
vjerojatnosti, hipoteza sadrži tendenciju za sve
intenzivnijim provjeravanjem (verifikacijom) i po tomu se
razlikuje od fikcije
Hipoteza je (prema nekim autorima)
Proces znanstvenog istraživanja:
Utvrđivanje problema
Izbor problema
Formuliranje problema
Pojmovna analiza
Postavljanje hipotezeUtvrđivanje ciljeva i zadaća
znanstvenog istraživanja
logički termin koji označava sud za koji pretpostavljamo da je istinit, da bismo pomoću
njega mogli tumačiti i objašnjavati niz određenih činjenica. ..Hipoteza, uvijek ima karakter veće ili manje vjerojatnosti, već prema tomu koliko se
pretpostavljena veza može iskustveno potvrditi, praktički verificirati.
Tj–1
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
8
misaona pretpostavka u obliku pojma ili suda o mogućim činjenicama buduće spoznaje o još neotkrivenim pojavama ili predmetima koji se istražuju, odnosno o još
neotkrivenim svojstvima tih pojava ili predmeta, tj. o njihovom postojanju, odnosima, uvjetima nastanka, promjena ili razvoja",
Hipoteza je (prema nekim autorima)
Tek otkrićem novih činjenica o tim prazninama, postavljena se hipoteza verificira, tj.: odbacuje, ako proturječi činjenicama; mijenja, ako se ne slaže sa činjenicama; ili
pretvara u znanstveni zakon ili znanstvenu teoriju, ako je dokazana ili potvrđena izvjesnim brojem činjenica.
Hipoteza predstavlja teorijsku dopunu izvjesne praznine u poznavanju određene pojave ili čitavog područja pojava ili klase predmeta, čije samo izvjesne dijelove
ili samo izvjesne momente poznajemo.
Tj–1
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
9
Postavljanje hipoteze
Postavljanje hipoteze po svojoj suštini ima ontološki karakter, proizlazi iz biti čovjeka kao mislenog bića i bića prakse okrenutog ka stalnom
mijenjanju postojećeg i ka stalnom traganju za novim.
predstavlja jednu od nezaobilaznih karika u znanstvenoistraživačkom i spoznajnom lancu:
praktički utvrđene činjenice → hipoteza → utvrđivanje novih činjenica → viši stupanj prakse → znanstveni zakon
i(li) znanstvena teorija koji odgovaraju danom stupnju prakse
Tj–1
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
10
hipoteza-pojam hipoteza-sud (stav) hipoteza-zaključak
a izražava se sudom.
Hipoteza se postavlja kao
Hipoteza-pojam
o postojanju pozitrona kao
pozitivne subatomske čestice postavio je Dirac , a pojam “pozitron”, eksperimentano je
vrificirao D.D. Anderson (1932.)
svaka misaona pretpostavka o nekom predmetnom odnosu - hipoteza-sud (stav)
Npr. “ Uzrok hepatitisa je alkohol”
“Do 2050. godine konfederalno će se
povezati afričke zemlje”
hipoteza-zaključak – do nje se dolazi
deduktivnim ili indukativnim odnosno indukativno-
deduktivnim ili deduktivno-indukativnim zaključivanjem.
Npr. Iz premisa (teza): “Vlaga je jedan od uvjeta za rast biljaka”, “U pustinji Gobi
ima vlage” – može se deducirati hipoteza-zaključak
: “U pustinji Gobi ima biljaka”.
Tj–1
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
11
Ovaj je labud bijele boje Onaj je labud bijele boje
hipoteza-zaključak
Indukativne premise:
N-ti labud je bijele boje
Svi su labudovi bijele bojehipoteza-zaključak nije konačno verificiran
Svi su labudovi bijele boje
Pronađen je crni labud
Nova činjenica Odbacuje se hipoteza-zaključak jer se ne slaže s
činjenicama
Tj–1
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
12
U postavljanju hipoteza često se polazi i od zakona, aksioma, teorema i pravila.
Npr.: Le Verrier i Adams su proračune za svoje hipoteze o uzroku skretanja Urana s njegove očekivane
putanje izradili na osnovi Newtonovoga zakona gravitacije;
Karakter i priroda hipoteze: hipoteze će u području deduktivnih znanosti kao npr. matematike, fizike i logike, također najčešće biti deduktivne ili deduktivno-induktivne, dok će hipoteze u području empirijsko-induktivnih znanosti, npr. u
području biologije, sociologije, ekonomije, pedagogije, psihologije i slično, imati najčešće ili pretežno induktivni karakter.
Npr.: iz općeg pravila izraženog jednadžbama "a + b = 20" i "a – b = 4" može se postaviti osnovana i valjana
hipoteza o vrijednosti 'a' i o vrijednosti 'b', jer ako je "a + b = 20", a "a – b = 4", tada nesumnjivo vrijedi hipoteza da je
"a = 12", a "b = 8"
Tj–1
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
13
Prethodna hipoteza
Radna hipoteza
Fiktivna hipoteza
Pomoćna hipoteza
Uzročna hipoteza
Plodna hipoteza
Vrste hipoteze
Tj–1
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
14
Prethodna hipoteza
Ima privremeni karakter, općenita je, neodređena i neprecizna.Postavlja se u fazi kada je nemoguće postaviti prihvatljivu hipotezu koja bi
toga časa mogla osigurati objašnjenje problema (primjerice radi složenosti i kompliciranosti problema ili uslijed drugih razloga)
Vrste hipoteze
Radna hipoteza
U slučajevima u kojima istraživač, ili zbog kompleksnosti problema ili zbog drugih poteškoća, ne može postaviti valjanu i dobru hipotezu koja bi
omogućila objašnjenje problema, on pribjegava postavljanju najbolje moguće hipoteze odnosno hipoteze koja u početku ili u toj fazi istraživaču može biti
korisna, jer 'obećava' barem djelomično ili barem uvjetno objašnjenje problema i služi kao orijentacija u istraživanju ili u toj fazi istraživanja.
Tj–1
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
15
Fiktivna hipotezajest ona za koju je i sam istraživač unaprijed svjestan da je potpuno nerealna, 'izmišljena',
da nema uporišta u stvarnosti i da je, dakle, neistinita, ali joj ipak pribjegava, jer mu u tom konkretnom istraživanju ili u toj konkretnoj fazi procesa istraživanja može biti vrlo
korisnom.
Vrste hipoteze
fiktivnom hipotezom možemo ponekad, osobito u početnoj fazi istraživanja, jasnije nego stvarnom, pretpostaviti moguće rješenje problema.
Pomoćna hipotezaKada se postavljena hipoteza sve više dovodi u pitanje (otkrivene su nove činjenice koje
proturječe hipoteze ili su nastale nove okolnosti, uvjeti, razlozi), a istraživač je uvjeren da je hipoteza u osnovi ipak ispravna , pristupit će postavljanju uže hipoteze kojom će
popuniti praznine koje su nastale između osnovne hipoteze i u međuvremenu otkrivenih činjenica.
Takva uža hipoteza kojom se istraživač koristi da bi 'pomogao' osnovnoj odnosno široj hipotezi zove se pomoćnom hipotezom.
Tj–1
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
16
Plodna hipoteza
Vrste hipoteze
može se postaviti (1) kad se već raspolaže određenim empirijski utvrđenim činjenicama o toj pojavi, koje upućuju na međuzavisne tj.uzročno-posljedične odnose, te (2) kad se
na osnovi prethodnih znanstvenih istraživanja tj.na osnovi već utvrđenih teorija ili zakona, o istraživanoj pojavi, u deduktivnom postupku ili eksperimentalno, može izvesti
takvo objašnjenje ili (3) kad je u skladu s općim pravilima indukcije, u induktivnom postupku, takvo hipotetičko objašnjenje moguće (jer mu se ne suprotstavlja nijedna
poznata činjenica).
Uzročna hipoteza
Provjera hipoteze će , koliko god taj hipotetski iskorak u nepoznato bio iskustveno, logički i racionalno zasnovan, pokazati u kojoj je mjeri i da li je hipoteza bila plodna, neki kažu –
produktivna, tj. kolika je njezina eksplanatorno-prediktivna moć. Plodnost hipoteze će biti tim bolja čim se više provjerljivih konsekvencija iz nje može izvesti odnosno čim se više pojava i pitanja impliciranih problemom istraživanja tom
hipotezom može objasniti ili predvidjeti.
Tj–1
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
17
Kvalitativnu ili kvalifikacijsku hipotezu
Neki autori navode:
Kvantitativnu ili statističku hipotezu Opću hipotezu
Posebnu hipotezu
Pojedinačnu hipotezu
Praznu hipotezu
Hipotezu ad hoc
Deduktivnu hipotezu
Indukativnu hipotezu
Slučajnu hipotezu
Vrste hipoteze
Deskriptivu hipotezu Eksplanacijsku hipotezu
Prognostičku hipotezu
Tj–1
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
18
Pod nul- hipotezom podrazumijeva se
- pretpostavka da neka nađena razlika između dvije vrijednosti, ili između dvije standardne devijacije, ili između dviju ispitivanih pojava odnosno
varijabli, nije statistički značajna odnosno da takve razlike nema;
Vrste hipoteze
- svaka hipoteza koja se testira prema nekoj drugoj, alternativnoj hipotezi (H1).
npr.: učestalost ovisnosti među djecom radnika i djecom intelektualaca ne razlikuje se, a njoj alternativna hipoteza (H1): učestalost ovisnosti među djecom radnika i
djecom intelektualaca – razlikuje se. Smatra se da je nul-hipoteza potvrđena ako se u postupku testiranja ne uspije dokazati da se testirane hipoteze međusobno
razlikuju.
Tj–1
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
19
relevantna
provjerljiva
Valjanost hipoteze
produktivna
kompatibilna
jednostavna
Tj–1
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
20
je ona hipoteza koja pruža ili omogućuje objašnjenje odnosno
rješenje upravo onoga problema za čije se rješavanje i postavlja, koji istražujemo, a ne nekog drugog
problema.
Relevantna ili svrhovita
Valjanost hipoteze
H: "Sava u okolici Zagreba sredinom ožujka nabujala i izlila se iz svoga korita uslijed naglog zatopljenja i
kopnjenja snijega u Sloveniji nekoliko dana prije toga“, bila bi
relevantna
H: "Sava u okolici Zagreba sredinom ožujka izlila iz svoga korita uslijed
kiša koje su tih dana obilno padale u zagrebačkoj regiji", ne bi bila relevantna (jer ne objašnjava
problem bujanja i izlijevanja Save)
Tj–1
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
21
Provjerljiva je ona hipoteza koja može biti provjerena odnosno ona
za čije su potvrđivanje ili opovrgavanje, u cjelini ili u nekim od njezinih posljedica, mogući misaoni
ili iskustveni (eksperimentalni) postupci.
Provjerljiva
Valjanost hipoteze
Ukoliko nemamo metode, postupke, tehnike i instrumente pomoću kojih tu
tvrdnju možemo provjeriti, takvu hipotezu ne bismo smatrali valjanom, jer
nije provjerljiva.
H:” Na Jupiteru ima živih bića”
No, ako je neka hipoteza i provjeravana i u tom postupku nije opovrgnuta, to još ne
znači da je i valjana. Hipoteza mora ispuniti i neke druge uvjete.
Tj–1
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
22
U načelu je provjerljiva ona hipoteza za koju znamo
pomoću kojih ju metoda, postupaka, tehnika i(li)
opažanja možemo potvrditi ili opovrći odnosno riješiti
pitanje njezine istinitosti ili neistinitosti
Provjerljiva
Valjanost hipoteze
Praktično je provjerljiva ona hipoteza čiju istinitost ili neistinitost možemo potvrditi ili
opovrći – praktično, npr. eksperimentom (laboratorijski), neposrednim ili posrednim
opažanjem (neposrednim uvidom, teleskopom, vagom, mikroskopom…) ili pak drugim
empirijsko-praktičnim sredstvima i postupcima.
Izravno je provjerljiva ona hipoteza koja se može potvrditi ili opovrći opažanjem, promatranjem,
neposrednim uvidom, a neizravno je provjerljiva ona hipoteza koja se ni potvrditi ni opovrći ne
može izravnim opažanjem, ali se izravnim opažanjem mogu potvrditi ili opovrći njezine
posljedice odnosno konsekvencije.
Tj–1
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
23
je ona hipoteza koja, ima barem neku eksplanatorno-prediktivnu
sposobnost, a takvu moć ima svaka provjerljiva hipoteza, jer se iz svake provjerljive hipoteze može izvesti
barem neko provjerljivo objašnjenje.
Produktivna ili plodna
Valjanost hipoteze
Plodnost hipoteze će biti tim bolja čim se više provjerljivih konsekvencija iz nje može izvesti odnosno čim se više pojava
i pitanja impliciranih problemom istraživanja tom hipotezom može
objasniti ili predvidjeti.
svaka provjerljiva hipoteza nije jednako produktivna
Iz provjerljive hipoteze A može se izvesti više provjerljivih
konsekvencija
Iz provjerljive hipoteze B ili C može se izvesti manje provjerljivih
konsekvencija.
Tj–1
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
24
Primjer: Le Verrierova i Adamsova hipoteza o zasigurnom postojanju nekog svemirskog tijela koje svojom masom utječe na perturbacije Urana
Produktivna ili plodna
Valjanost hipoteze
ako se u postupku postavljanja hipoteze nađemo pred izborom između dviju podjednako relevantnih i provjerljivih hipoteza, prednost ćemo dati onoj koja je produktivnija.
Relevantna: pružala je
objašnjenje neobjašnjenog
problema skretanja Urana s njegove putanje
(upravo onog problema kojima
se hipoteza bavila)
Produktivna tj. plodna: omogućila je više objašnjenja,
1) da takvo tijelo doista postoji, 2) da to tijelo prema zakonu gravitacije djeluje na skretanje Urana, 3) da se i to
tijelo, kao osmo u nizu u Sunčevom sustavu, kreće po
svojoj stazi po ranije utvrđenim zakonitostima
nebeske mehanike.
Provjerljiva: jer je Galle teleskopom iskustveno
mogao potvrditi da takvo tijelo ne samo da postoji,
nego da se u času promatranja nalazi
upravo na onom mjestu koje je Le Verrier utvrdio
svojim proračunima i svojom hipotezom o
njegovoj stazi,
Tj–1
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
25
ako se slaže odnosno ako je usuglašena s drugim, već poznatim
i provjerenim hipotezama, koje govore o činjenicama u vezi s
istraživanom pojavom odnosno o problemu istraživanja.
Kompatibilna ili koherentna
Valjanost hipoteze
Ako se hipoteza u konfrontiranju s drugim (već poznatim i provjerenim hipotezama) o činjenicama i pojavama u vezi s problemom istraživanja slaže u potpunosti i ako im ne
proturječi, možemo reći da je hipoteza kompatibilna odnosno koherentna.
zahtjev za kompatibilnošću hipoteze s već prihvaćenim hipotezama nije
apsolutan - gotovo svaka hipoteza, ako je valjana, dovodi u pitanje ili obara
neku staru hipotezu, ponekad čak i više međusobno povezanih hipoteza.
u smislu zahtjeva za kompatibilnošću, boljom hipotezom će se smatrati ona koja se u istraživanom problemu slaže s većim brojem do sada provjerenih i prihvaćenih
hipoteza, odnosno onu koja proturječi manjem broju do sada prihvaćenih hipoteza (ako one imaju suštinsko
značenje za rješavanje istraživanoga problema odnosno pojave).
Tj–1
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
26
Jednostavna
Valjanost hipoteze
Jednostavnost kao jedan od uvjeta za valjanost hipoteze, kao ni
kompatibilnost, također nije apsolutan.
Ponekad, iz raznih i valjanih razloga – kompleksnija ili kompliciranija hipoteza
može biti boljom i vrednijom od jednostavne.
Jednostavnost i razumljivost hipoteze kao uvjet njezine valjanosti postavljaju se sami po sebi.
Tj–1
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
27
Opovrgljivost hipoteze
U postupku provjeravanja i u postupku opovrgavanja može se doći i do jednakog rezultata – do istinitosti ili do neistinitosti postavljene hipoteze, ipak ta dva
postupka, nisu istovjetna niti imaju isti logički i metodski smisao.
Opovrgljivost je jači argument za njezinu valjanost i istinitost od provjerljivosti.
“svi lavovi žive u Africi”“svi izvršni studenti u
Hrvatskoj polaze zagrebačko Sveučilište”
u jednom induktivnom postupku možemo navesti brojne primjere, ali malo tko će te hipoteze uzeti za ozbiljno.
S brojem činjenica (premisa, primjera) koje u indukciji govore u prilog hipoteze, nužno ne raste i njezina vjerojatnost.
Tj–1
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
28
Opovrgljivost hipoteze
Lavovi žive i u Jugozapadnoj Aziji
Činjenice, koje potvrđuju neku hipotezu imaju logičku i spoznajnu vrijednost osobito onda kad su proizišle iz neuspješnog nastojanja da se hipoteza opovrgne.
Primjer hipoteze: “Svi lavovi žive u
Africi”
umjesto da tražimo sve nove i nove činjenice (mjesta na kojima lavovi žive u Africi) u nastojanju da potvrdimo
odnosno da provjerimo (dokažemo) njezinu istinitost, biti će bolje da potražimo argumente kojima ćemo ju oboriti
odnosno dokazati njezinu neistinitost.
Savjestan i iskusan znanstvenik svojoj će hipotezi uporno i racionalno postavljati vrlo stroga i teška pitanja u nastojanju da ju (sam) opovrgne. Razmišljat će o mogućim
empirijskim postupcima i metodama i(li) racionalno-deduktivnim i teorijskim metodama i postupcima koji bi imali najviše izgleda za opovrgavanje hipoteze.
Ukoliko hipoteza u tom nastojanju i ispitivanju bude uporno odolijevala, to će ukazivati na njezinu vjerojatnost odnosno istinitost.
Tj–1
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
29
Znanstveno-istraživački i spoznajni lanac
Praktički utvrđene činjenice
Teorijska hipoteza
Utvrđivanje novih
činjenica
Viši stupanj prakse
Znanstveni zakon i(li)
znanstvena teorija
morale su biti potvrđene nekim misaono-logičkim postupkom, znanstvenim zakonom ili znanstvenom teorijom u nekom ranijem
istraživanju ili u nekom ranijem spoznajnom lancu odnosno u nekoj karici toga lanca.
O odnosu hipoteze, teorije i zakona
Nova teorijska hipoteza, oslanjajući se upravo na te praktički, teorijski i logički utvrđene činjenice i pretpostavljajući neke nove činjenice, neku
novu pravilnost, uzročnu vezu ili zakonitost (do tada neutvrđene), i zasnivajući se opet na nekom znanstvenom zakonu ili teoriji, u postupku verifikacije, da bi bila potvrđena ili opovrgnuta, odnosno da bi postala
znanstvenim zakonom ili znanstvenom teorijom, mora proći viši stupanj prakse, tj. iskustvenu, praktičnu provjeru (neposredno opažaje,
mjerenje, eksperiment ili slično).
Tek nakon te provjere tj. verifikacije, ako u strogom logičko-metodologijskom postupku ne budu opovrgnute, te će hipotetičke nove činjenice, u nekoj pravilnosti ili uzročnosti, postati zbiljskim znanstvenim
činjenicama, znanstvenim zakonom ili znanstvenom teorijom.
Tj–1
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
30
Zakon potvrđen hipotetički opći sud koji se odnosi na izvjesnu klasu ili množinu pojava.
O odnosu hipoteza-zakon
Zakon čine nerazdvojno jedinstvo:
Predmetne suštinske relacija
među nekim pojavama
subjektivna misaona
koncepcija te relacije
jezični i(li) simbolički izraz te relacije odnosno
predmetnog odnosa
Tj–1
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
31
potvrđen hipotetički opći sud - npr. Newtonov zakon gravitacije
O odnosu hipoteza-zakon
"Ako je masa tijela A = 100, masa tijela B = 150, a njihova
međusobna udaljenost X, tada sila kojom se ta tijela međusobno privlače iznosi
CD"
predmetna suštinska relacija među pojavama
subjektivna misaona koncepcija te relacije
jezični i(li) simbolički izraz te relacije tj.predmetnog odnosa
Izražen u formi rečenice –"svaka čestica materije privlači svaku drugu česticu
materije silom koja je razmjerna umnošku njihovih masa, a obrnuto
razmjerna kvadratu njihovih udaljenosti"
stvarno postojeće privlačenje bilo kojih masa (tijela) u prostoru
čini Newtonovo shvaćanje te relacije (povezao je Galilejeve zakone gibanja s Keplerovim zakonima
o kretanju planeta, te uveo mehaničku silu u astronomiju),
f = Gm1m2/r2
Tj–1
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
32
Razlika između hipoteze i zakona
O odnosu hipoteza-zakon
stupanj njihove provjerenosti
svaka hipoteza obuhvaća
Zakon, barem na danom stupnju razvoja spoznaje i znanosti,
predstavlja provjerenu i važeću istinu, pa u području svoga važenja može biti (i) osnovnom za postavljanje
hipoteze.
ni jedan zakon ne obuhvaća hipoteze
samo jedan ili više sudova o činjenicama
jedan ili više međusobno povezanih zakona
Tj–1
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
33
Teorija
O odnosu hipoteza-teorija
sistematizirano, promišljeno, koherentno i uopćeno sveukupno znanje o nekoj pojavi ili o više pojava zasnovano na njihovim
bitnim obilježjima i na verificiranim zakonitostima,
Svaka teorija sastoji se od
jedan ili više međusobno povezanih zakona
kao sustav vodećih ideja u ovoj ili onoj grani znanja (znanosti), kao sustavno izlaganje tih ideja odnosno kao misaono prikazivanje i
znanstveno tumačenje (raznih) zakonitosti razvitka prirode i društva (Newtonova teorija gravitacije, teorija evolucije, teorija
spoznaje, teorija relativnosti, teorija descendencije).
više pojmova (definiranih ili nedefiniranih
teorema u određenom predmetnom području
često i hipotetične pojmove i načela ili pretpostavljene pravilnosti.
Tj–1
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
34
O odnosu hipoteza-teorija
teorija → hipoteza (T → H) Teorija Hipoteza
Ako, važi teorija (T) i ako važi implikacija 'T → H', onda prema modusu ponens mora važiti, biti istinita ili barem vjerojatna i hipoteza 'H', jer se prema pravilu implikacije
stavljanjem razloga stavlja i posljedica. Kao potvrđena posljedica teorije (T), hipoteza tada (dodatno) potvrđuje i samu teoriju (T).
Teorija Teoriju smo, kao također svojevrsnu hipotezu, privremeno ipak prihvatili i spremni smo ju tvrditi.
U slučaju da 'H' ne važi, a implikacija 'T → H' važi, slijedilo bi da ni 'T' ne važi ili je barem problematična, jer se prema modusu tollens ukidanjem posljedice ukida i razlog.
Hipotezi kao teoretskoj pretpostavci, privremeno smo uskratili suglasnost (kako bismo ju bez predrasuda razmatrali, provjeravali,
dokazivali i opovrgavali)Hipoteza
Tj–1
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
35
O utvrđivanju ciljeva i zadaća znanstvenog istraživanja
Ako je jasno utvrđen i formuliran problem istraživanja, ni ciljeve istraživanja (pragmatičke i-li spoznajne) neće biti teško formulirati, precizirati i definirati, jer ih
'nameće' problem istraživanja.
Proces znanstvenog istraživanja:
Utvrđivanje problema
Izbor problema
Formuliranje problema
Pojmovna analiza
Postavljanje hipoteze
Utvrđivanje ciljeva i zadaća znanstvenog istraživanja
Ciljevi znanstvenog istraživanjaPragmatični ili
društveniSpoznajni ili znanstveni
Tj–1
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
36
O utvrđivanju ciljeva i zadaća znanstvenog istraživanja
pragmatički ciljevi, ako ih istraživanje implicira, ne mogu se postići ako se ne ostvare i spoznajni odnosno znanstveni
ciljevi.
Spoznajni znanstveni ciljevi znanstve
nog istraživan
ja
Znanstvena
deskripcija
Znanstvena
klasifikacija
Znanstveno otkriće
Znanstveno
objašnjavanje
Znanstveno
predviđanje
Tj–1
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
37
O utvrđivanju ciljeva i zadaća znanstvenog istraživanja
Zadaće znanstvenog istraživanja
podrazumijevaju se pojedini poslovi, pojedine grupe poslova ili pojedine operacije čijim ćemo izvršavanjem doći do realizacije
postavljenih ciljeva.
Zadaćama istraživanja se ciljevi operacionaliziraju, dakle
konkretiziraju, parcijaliziraju i detaljiziraju
Operacionalizacija će se izvršiti s obzirom na:
Planirane istraživačke pristupeDubinu planiranog istraživanjaOpseg planiranog istraživanjaVremensku i prostornu rasprostranjenost pojava koja se istražujeIzvore istraživanjaMetode, postupke i tehnike planiranog istraživanjaVrijeme i sredstva potrebna za istraživanja, itd.
Budući da su zadaće istraživanja, implicirane i uvjetovane ciljevima istraživanja, te posredno i
problemom istraživanja i postavljenom hipotezom, ni za razradu zadaća istraživanja nije moguće dati općenita ni jednoobrazna
rješenja.
Tj–1
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
38
Znanstveno djelo priprema se i izrađuje načelno u četiri glavne etape:
Prikupljanje znanstvenih publikacija
Proučavanje znanstvenih publikacija
Selekcija prikupljenih znanstvenih publikacija
Pisana obrada znanstvenog istraživanja
Navedene četiri etape često se međusobno isprepliću i odvijaju istodobno ili simultano, ali i
jedna nakon druge
Tj–2
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
39
Literatura koja bi se mogla koristiti u
istraživanju
Nakon izbora teme i
izrađenog plana
znanstvenog istraživanja
1. FAZA – Prikupljanje znanstvenih publikacija
Tj–2
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
40
Postojeće stanje u znanstvenom
području
1. FAZA – Prikupljanje znanstvenih publikacija
Temeljna i kapitalna djela
Najnovija i najbolja djela
Tj–2
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
41
Osobno iskustvo istraživača
Iskustvo drugih istraživača
Primarni izvori informacija
Sekundarni izvori informacija
Izvori informacija
Tj–2
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
42
Prikupljanje znanstvenih publikacija
kraj u prikupljanju znanstvene građe i znanstvenih informacija
gotovo i ne postoji
Tj–2
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
43
uvid u znanstvenu problematiku
primjenjivane metode
potrebni podaci, informacije, spoznaje i obrazloženja
Proučavanje znanstvenih publikacija
Tj–2
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
44
Publikacije se klasificiraju
na:
PRIMARNE
SEKUNDARNE Signalni pregledi
Analitički pregledi
Pregled sadržaja periodike
Signalni indeks
Indeks citiranja
Bilteni sažetaka
Bilteni nepubliciranih dokumenata
Tj–2
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
45
SEKUNDARNESignalni pregledi
Pregled sadržaja periodike Current Contents (CC)
Bibliografska baza
omogućuje brzo (online) informiranje o objavljenim znanstvenim publikacijama
proizvodi Institute for Scientific Information (ISI)— Thomson Reuters (Philadelphia, USA)
cjeloviti tekst moguć preko ISI servisa uz posebnu naplatu
“mjerilo originalnosti”
Tj–2
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
46
SEKUNDARNESignalni pregledi
Signalni indeksi
Indeks citiranja
Pokazatelj vrednovanja
ZNANSTVENOG IZDAVAŠTVA
Science Citation Indeks (SCI)
koristi se zastupljenost i citiranost radova u citiranim bazama
Pokazatelj VRIJEDNOSTI I
UTJECAJA ČLANKA
Broj citata (Citation Report)
+ Faktor utjecaja časopisa
(Impact Factor)
podaci - unutar citirane baze
Tj–2
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
47
Objavljena i neobjavljena pisana djela
Znanstvena
Stručna
Znanstveno-stručna
Djela na visokim
učilištima
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
48
Monografije
Znanstveni članci
Izlaganja na znanstvenim skupovima
Znanstveni projekti
Rasprave
Patenti
Svako znanstveno djelo sadrži elemente originalnih rezultata
istraživanja i kao takvo pridonosi povećanju znanstvene spoznaje
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
49
Monografija je popularno znanstveno djelo u kojem se iscrpno i sveobuhvatno razmatra neki uži ili
širi problem, pitanje, predmet ili biografija neke ličnosti.
Znanstveni članak predstavlja prvo objavljivanje originalnih rezultata istraživanja u nekoj
publikaciji lakoj dostupnoj međunarodnoj znanstvenoj
javnosti
Tj–2
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
50
Znanstveni članak
Izvorni
znanstveni člana
k
Prethodno
priopćen
je
Pregledni članak
Tj–2
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
51
Konferencij
sko priopćenje predstavlja znanstveni članak koji obrađ
uje aktual
nu temu
za referiranje na
znanstveno
m skupu
Sinopsis predstavlja
skraćeni oblik članka koji
sadrži originalne znanstvene
rezultate sa ili bez ilustracija
Konferencijsko priopćenje predstavlja posebnu vrstu
znanstvenog djela kojim se po prvi put na znanstvenim skupovima
predstavljaju originalni znanstveni rezultati
Tj–2
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
52
Znanstveni projekt odnosno znanstvena studija predstavlja
zaokruženu znanstvenoistraživačku cjelinu s
teorijskim ili praktičnim znanstvenim doprinosom.
Rasprava ili traktat predstavlja znanstveni tekst u kojem se
svestrano razmatra neka opsežnija tema.
(analitička i sintetička
Studije: prethodne i glavne, te
studije detalja
Tj–2
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
53
Patenti su dokumenti kojima se publiciraju nove ideje, a
predstavljaju pravne akte koji autorima daju isključivo pravo
korištenja dotičnih izuma odnosno pronalazaka u izvjesnom razdoblju.
Autorske potvrde
Tj–2
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
54
Stručna djela
Stručni članci
Stručni prikazi
Stručni elaborati
Stručne eksperti
ze
Stručni izvještaji
Meditacije
Recenzije
Stručnim djelom može se smatrati ono djelo koje ne
sadrži nova ili originalna
znanstvena proučavanja i znanstvene
rezultate, nego obradu već
poznatih činjenica, pravilnosti, zakonitosti i
odnosa
Tj–2
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
55
Stručni članak (Professional paper) donosi korisne obavijesti ili priloge s područja čija
problematika nije vezana za fundamentalna i primijenjena znanstvena istraživanja.
Tj–2
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
56
Stručni prikaz predstavlja stručnu i
kritičku analizu određenoga djela.
Stručni elaborat je pisano djelo, često puta opremljeno
grafičkim i tabelarnim prilozima, u kojem se
temeljito izlaže i obrađuje neko pitanje, problem ili neki
predmet.
Tj–2
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
57
Stručni izvještaj je tekst kojim se obrađuje i opširnije stručno opisuje neko djelo, predmet, pojava, posao i sl.
Meditacija je stručno djelo, često — vrlo skromne stručne odnosno znanstvene vrijednosti, u kojem se izlažu duboka autorova razmišljanja o nekim već razjašnjenim, spoznatim i istraženim problemima, pojmovima ili pojavama.
Tj–2
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
58
RECENZIJA predstavlja kratko, eksplicitno, kategorično, korektno i objektivno stručno mišljenje odnosno pisani sastav u kojem recenzent prikazuje, valorizira i kategorizira znanstveno ili stručno djelo
nekog drugog autora
Objektivnost recenzije osiguravaju
anonimni recenzenti, dvostruke recenzije
Osnovni cilj: da se spriječi objavljivanje neznanstvenih, nestručnih i neoriginalnih
djela, da se osigura adekvatno citiranje relevantne znanstvene i stručne literature i
da se poboljša stil već napisanoga znanstvenog ili stručnog djela.
Tj–2
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
59
predstavljaju grupu visokopriznatih i afirmiranih znanstvenika,
istraživača i sveučilišnih profesora, s izuzetno visokim stupnjem
znanstveno-stručne, moralne i društvene odgovornosti
Recenzenti odnosno objektivni kritičari i ocjenjivači znanstvene ili stručne kvalitete nekoga djela, s
akademskim stupnjem obrazovanja iznad stupnja obrazovanja autora djela
Tj–2
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
60
Opći dio recenzije
Posebni dio recenzije
Zaključni dio recenzije
Dijelovi recenzije
Tj–2
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
61
Udžbenici
Priručnici
Zbornici radova
Ostala djela
Znanstveno stručna
djela
Tj–2
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
62
Knjiga
Skripta
Hrestomatija
Zbirka zadataka
Radna bilježnica
U grupu UDŽBENIKA
spadaju publikacije kao što su:
Tj–2
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
63
Knjiga
Izdanje odnosno edicija manjeg opsega, s najmanje pet, a
najviše 48 stranica odnosno s najviše tri tiskarska arka po 16 stranica, naziva se brošurom.
neperiodična tiskana publikacija s najmanje 49
stranica, ne računajući korice i naslovnu stranicu,
povezanih zajedničkim hrptom, s tekstom ili s tekstom i ilustracijama
Tj–2
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
64
umnožena predavanja profesora za potrebe studenata i za pripremanje ispitaSkripta
Hrestomatija ili antologija
Zbirka zadataka
Radna bilježnica
knjiga, čitanka, s odabranim odlomcima iz znanstvenih, književnih ili drugih vrsta
djela najboljih autora, namijenjenih učenju
predstavlja prema nekom redu ili ideji, prikupljene i sređene zadatke iste vrste ili s istoga područja, s njihovim rješenjima
dopunjuje udžbenik ili predstavlja njegov sastavni dio
Tj–2
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
65
enciklopedije
bibliografije
rječnici
leksikoni
praktikumi
godišnjaci
vodiči
PRIRUČNICI predstavljaju opće izvore informacija, kapitalna i fundamentalna djela u
kojima su logičkim redoslijedom
sistematizirane informacije o određenim
činjenicama
Tj–2
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
66
Enciklopedije su znanstvena djela koja, po abecednom ili po nekom
drugom redu, donose sistematizirani pregled — činjenica,
pojmova i ličnosti te zbivanja i događaja iz pojedinih ili iz svih
grana i područja ljudskoga znanja
Bibliografije su specijalne publikacije, pripremljene po osobitim, znanstvenim i
stručnim pravilima, namijenjene neograničeno širokom krugu korisnika, koje donose
sistematizirane popise i kratke opise knjiga, te drugih djela.
Grupacija prema: vremenu izlaženja, sadržaju, namjeni, mjestu izdanja,
načinu donošenja informacija
Tj–2
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
67
Rječnici
Jednojezični
Dvojezični
Mnogojezični
Frekvencijski
Biografski
Rječnici su publikacije koje donose usustavljene
popise riječi, po abecednom redu, s
tumačenjem njihovoga značenja i s uputama za
njihovo korištenje.
Tj–2
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
68
Leksikoni su knjige u kojima su abecednim redom poredani i sažeto protumačeni različiti
pojmovi, nazivi, riječi i predmeti, pojave, značajne ličnosti,
ustanove itd.
Godišnjaci odnosno anali ili ljetopisi predstavljaju posebnu
skupinu priručnika koji izlaze uglavnom redovito
Praktikumi predstavljaju instruktivne priručnike odnosno
vrlo korisne praktične i sveobuhvatne vodiče
Vodiči su publikacije koje donose razne upute, podatke ili obavijesti
o ustanovama, tvrtkama i sl.
Tj–2
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
69
ZBORNIK RADOVA ili almanah je publikacija u
kojoj se objavljuju sadržajno i tematski samostalna,
zasebna i cjelovita znanstvena i/li stručna djela
raznih autoragrupirana u tematske cjeline
i razvrstana po autorima.
Tj–2
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
70
Ostala djelaAnotacija(preporučne i deskriptivne)
Apologija
EsejInterpretacija Polemika
Tj–2
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
71
Tijekom studija
ili nakon završetk
a student
i izrađuju i brane razna
pisana djela u skladu s studijski
m programom
Programi Refe
rati
Seminarski
radovi
Završni radovi
Diplomski
radovi
Kritički prikazi
Magistarski
znanstveni radovi
Doktorske
disertacije
Habilitacijski radovi
Tj–2
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
72
Referat je pisano djelo u kojem student, pojedinačno ili u manjoj grupi, rješava praktične ili
teorijske zadatke koji tematski proizlaze iz određenoga nastavnoga programa
Program je praktično pisano djelo u kojem student, samostalno razrađuje i rješava
konkretne nastavne zadatke.
Tj–2
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
73
Seminarski rad piše se na svim studijskim razinama
visokoškolskog obrazovanja.
na preddiplomskom studiju, na diplomskom studiju, te na
integriranom preddiplomskom i diplomskom studiju — predstavlja samostalno pisano djelo u kojem
student treba pokazati svoje praktičko i teorijsko znanje, te svoju
osposobljenost da uz samostalno služenje aktualnom domaćom i
stranom literaturom obradi stručnu temu koju je izabrao sam ili mu je
sugerirana odnosno zadana.
na poslijediplomskom specijalističkom i na poslijediplomskom doktorskom
studiju — predstavlja samostalno pisano djelo kojim student, pripremajući ga i
pišući, proširuje svoja stručna i/li znanstvenoistraživačka iskustva u pisanju stručnih ili znanstvenih djela, a cilj mu je
da se student još više stručno ili znanstveno osposobi za samostalno
pisanje završnog (specijalistički studij) ili doktorskog (doktorski studij) rada.
Tj–2
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
74
Seminarski rad
Naslov
Sadržaj
Popis ilustracija
PredgovorUvod
Osnovni tekst
Zaključak
Literatura
Prilozi
Tj–2
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
75
Naslov •odražava osnovni sadržaj pisanoga djela i mora biti sažet, aktualan i privlačan
Sadržaj •ukazuje čitatelju na logičnost izlaganja odnosno na strukturu djela, na kompoziciju i na hijerarhijski odnos između pojedinih dijelova djela s naznakom stranica.
Tj–2
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
76
Popis ilustracija •Popis ilustracija sastavlja se i ulaže u rad ako se u radu nalazi više slika, tablica ili drugog grafičkoilustrativnog materijala i dokumenata koji služe kao dopuna, primjer ili kao objašnjenje uz osnovni tekst.
Predgovor •U predgovoru se navode motivi koji su potaknuli autora na izbor teme i pisanje radova, problemima koji su postavljeni pred autora, te se govori o pruženoj pomoći autoru
Uvod •Uvod je početni ili pripremni dio rada: (1) precizira se predmet rada, (2) navode znanstvene metode, (3) svrha ili smisao rada (4) navodi kompozicija s osvrtom na pojedine dijelove i sadržaj djela
Tj–2
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
77
Osnovni tekst
• Osnovni tekst je glavni dio seminarskog rada.
• temeljito i dokumentirano iznosi povijest proučavanoga problema,
• prikazuju dosadašnje spoznaje o tomu i naznačuju mogućnosti daljnjeg istraživanja,
• izlažu najbitnije vlastite i druge znanstvene spoznaje i stavovi kojima se dokazuje ispravnost i istinitost postavljenih radnih hipoteza te
• predlažu konkretne mjere i postupci za rješenje problema odnosno za unapređenje neke praktične aktivnosti.
Tj–2
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
78
Zaključak •Zaključak je završni dio seminarskog rada u kojem se sažeto i koncizno donose rezime ili sinteza osnovnih činjenica, sinteza zaključaka, prijedlozi i stavovi koji proizlaze iz rezultata, te otvorena pitanja.
Literatura •Literatura se iskazuje u bibliografiji koja sadrži nazive korištenih dokumentacijskih izvora.
Prilozi •Zavisno o svojoj prirodi, seminarski rad može sadržavati i razne priloge odnosno dodatke.
Tj–2
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
79
Završni rad izrađuje se u završnoj fazi preddiplomskog i u završnoj fazi
poslijediplomskog specijalističkog studija, na kojem se studiju 'završni rad' još naziva i specijalistički rad.
Diplomski rad ne mora se zasnivati na
znanstvenom istraživanju premda je to
poželjno, a izrađuje se u završnoj fazi
diplomskog studija ili integriranog
preddiplomskog i diplomskog studija ili
magistarskog studija na kojem se još
naziva i magistarskim radom ili
magistarskim stručnim radom.
Tj–2
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
80
Tehnička obrada seminarskog rada:
Kako se izrađuje omotna i unutarnja stranica seminarskog rada ?
Tj–2
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
81
NAZIV SVEUČILIŠTA I SJEDIŠTENAZIV FAKULTETA I SJEDIŠTE
IME I PREZIME NASLOV RADAVRSTA RADA
SKOPJE, 2012.
Seminarski i diplomski radovi VANJSKA-OMOTNA STRANICA (korice)
U sredini gornjeg dijela
U sredini povišenog srednjeg
dijela
U sredini donjeg dijela
Tj–2
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
82
NAZIV SVEUČILIŠTA I SJEDIŠTENAZIV FAKULTETA I SJEDIŠTE
NASLOV RADASEMINARSKI RAD
Naziv kolegija: Metodologija znanstveno- Student: Ivica Ivić istraživačkog rada Matični broj: 36370/11Mentor: prof.dr.sc. Zoran Ivanović Smjer: Poduzetništvo
Skopje, mart 2012.
Seminarski i diplomski radovi na dodiplomskom studiju:
U sredini gornjeg dijela
U sredini povišenog
srednjeg dijela
U sredini donjeg dijela
U povišenom doljnjem dijelu (lijevo i desno)
UNUTARNJA STRANICA (potkorice)
Tj–2
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
83
Kritički prikaz je posebna vrsta pisanoga djela koja se izrađuje na
diplomskom, integriranom preddiplomskom i diplomskom
studiju, poslijediplomskom specijalističkom i na
poslijediplomskom doktorskom studiju
opći dio, u kojem se donose opći podaci o djelu kao što su ime i prezime autora i
koautora, naslov, podnaslov i naziv nakladnika, mjesto i godina izdanja itd.
posebni dio, koji sadrži stvarnu kritičku analizu, tj. stručnu odnosno znanstvenu kritičku i
objektivnu ocjenu kvalitete djelazaključak, u kojem donosi znanstveno
objektivna ocjena djela u cjelini i procjena doprinosa toga djela razvoju znanosti.
Elementi kritičkog prikaza
Tj–2
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
84
Magistarski znanstveni rad je samostalno djelo studenta s
obilježjima znanstvenoga djela, u kojem je, uz pomoć mentora,
pravilnom primjenom znanstvenih metoda i postupaka, obrađena
unaprijed definirana tema, i to iz onoga znanstvenoga područja
odnos-no znanstvenoga polja u kojem se magistrant znanstveno
osposobljava.
Tj–2
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
85
Doktorska disertacija je jedinstveno, izvorno i
samostalno znanstveno djelo, koje doktorand, na
poslijediplomskom odnosno doktorskom studiju, izrađuje uz pomoć mentora, radi postizanja
doktorata znanosti.
Tj–2
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
86
Habilitacijski rad je znanstveno odnosno stručno djelo koje se izrađuje nakon doktorata znanosti. Svrha mu je
u dokazivanju kandidatovih sposobnosti da može održavati predavanja kao nastavnik na visokom
učilištu
Nakon uspješno provedenoga habilitacijskoga postupka, kandidatu se
priznaje status nastavnika na visokom učilištu iz određene znanstvene discipline
Tj–2
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
87
Javna obrana djela sastoji se od
Otvaranje postupka obrane
Kandidatovo izlaganje
Kritičke primjedbe i postavljanje pitanja
Rasprave
Vijećanje i glasovanje
Priopćenje odluke
Tj–2
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
88
Glavna tehnička obilježja
knjiga i drugih publikacija
Knjiga je posebno uobličeni pisani rezultat
dugog, upornog i ozbiljnog istraživanja odnosno rezultat sustavnog i
temeljitog prikupljanja i proučavanja znanstvene i
stručne građe, koji je (rezultat) predan na uvid
znanstvenoj i stručnoj javnosti.
Osnovni tekst
Naslovna stranica
Impresum
Zaglavlje
Paginacija
Papir
Uvez knjige
Tj–3
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
89
Tipski dijelovi stranice teksta: Tijelo teksta; Gornja margina i donja margina – 3 cm; Lijeva margina 3-4 cm i desna margina – 1,5-2 cm
Gornja margina - oko 3 cm
Donja margina - oko 3 cm
A4 (210x297 mm)
Lijeva margina – oko 3 – 4 cm
Tijelo teksta
Desna margina – 1,5 - 2 cm
Tj–3
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
90
AMERIČKI NAČIN
Nalaže da se počeci teksta u odlomcima i naslovi poravnavaju prema lijevoj margini.
Odlomci se odvajaju jednostrukim razma-kom.
EUROPSKI NAČIN
Nalaže da se počeci teksta u odlomcima i naslovi uvuku za 3-10 slovnih znakova od lije-ve margine. Razmaci između odlomaka su isti kao i razmaci između redaka.
KOMBINIRANI NAČIN
Ovisi o izboru autora ili nakladnika. Cilj je čitaocu olakša-ti čitanje i razumijeva-nje teksta.
Oblikovanje teksta:Američki; Europski; Kombinirani
Tj–3
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
91
Počeci glavnih dijelova i poglavlja publikacija – neparni brojevi stranica
Verso – poleđina stranice lista
Recto - prednja stranica lista
3
2
SEPARAT
Poseban otisak ili zaseban uvez članka iz časopisa, zbornika, zbirke radova i sl.
1
Izdavanje separata:
Neparna – parna stranica
Posljednji tiskarski arak
Tj–3
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
92
Autorski arak ili autorski tabak:
sadrži 30.000 grafičkih znakova, smješteni na 15,15 stranica rukopisa odnosno kartica
STRANICA RUKOPISANa otipkanoj stranici rukopisa (kartice) nebi smjelo biti više od 1980 slovnih znakova, raspoređenih u 30 do 33 retka, pri čemu redak, uključujući prazne razmake između riječi sadrži 60 do 66 slovnih znakova.
A4 (210x297 mm)
1.980 slovnih znakova na jednoj stranici rukopisa (kartici)
Tj–3
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
93
Naslovnu stranicu knjige
čini prednja strana drugog
unutarnjeg lista knjige
(1) Ime i prezime autora; (2) naslov djela; (3) podaci o svescima i izdanju; (4) naziv, mjesto,
logotip izdavača.(Sveučilišni udžbenik – logotip sveučilišta)
(1) Ime i prezime autora Uz glavni naslov
Na naslovnoj stranici
Na vanjskim koricama
Na omotu knjige
Na hrptu U zaglavljima stranica
Tj–3
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
94
(2) Naslov djela
Vanjskim koricama
Hrptu knjige
Omotu knjige
ispisuje se:
Prednji, unutarnji, naslov na margini, usporedni, skupni,
podnaslov i nadnaslov
je riječ ili skup riječi koje izražavaju sadržajnu bȋt
publikacije
pojavljuje se kao:
Tj–3
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
95
IzdanjeIzdavač
Mjesto i godina izdanja
Mjesto i naziv tiskare
NakladaZaštita
izdavačkog i autorskog prava
ISBN oznaka
ISSN oznaka
DOI oznaka
GS1 crtični kod
CIP oznaka
Impresum – se nalazi na
poleđini naslovne stranice
Tj–3
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
96
Publikacija se može pojaviti kao novo konačno izdanje, kao pregledno i nadopunjeno izdanje, kao
prošireno, skraćeno, ispravljeno, izmijenjeno, neizmijenjeno ili kao kritičko izdanje, kao školsko
izdanje, kao ilustrirano izdanje, kao fototipsko izdanje ili kao pretisak.
Izdanje publikacije:
Prema rednome broju, izdanje može biti prvo, drugo, treće i tako redom.
Tj–3
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
97
Izdavač:
Izdavač odnosno nakladnik publikacije usklađuje rad autora, recenzenata, lektora — osobe koja pravopisno i jezičnostilski
ispravlja i dotjeruje rukopis, korektora — osobe koja ispravlja greške u konačnom tekstu prije tiskanja, redaktora, tehničkog i likovnog
urednika, te brine o tiskanju, distribuciji i prodaji knjige i sl.
Mjesto i godina izdanja:
Pod mjestom izdanja podrazumijeva se sjedište izdavača. Ako knjigu izdaje više izdavača, pod mjestom izdanja
podrazumijevaju se sjedišta svih izdavača, pa se i navode u impresumu.
Uz mjesto izdanja navodi se i godina izdanja publikacije.
Tj–3
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
98
Mjesto i naziv tiskare:
Ako se godina tiskanja poklapa s godinom
izdanja, naznačuje se samo godina izdanja.
U impresumu se navode naziv i mjesto
tiskare te godina tiskanja.
Tj–3
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
99
Naklada:
Naznaka naklade odnosno tiraže govori o broju primjeraka dotične
publikacije tiskanih u tomu izdanju.
Tj–3
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
100
Naznačuje se (kao pravo izdavanja) na poleđini naslovne stranice knjige, i to oznakom Copyright nakon čega slijede godina ili godine izdavanja poredane tako da prvo dolazi godina prvog izdanja, nakon toga kronološki — godine prema najnovijem izdanju, a zatim, u nastavku, nakon riječi by ili bez te riječi (koja upućuje na nositelja izdavanja) — ime nositelja koji posjeduje izdavačko pravo. U novome retku naznačuje se pisana oznaka — Sva prava pridržana (All rights reserved). Stranica na kojoj se nalazi Copyright oznaka naziva se i Copyright stranicom.
Zaštita izdavačkog i autorskog prava
Tj–3
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
101
ISBN oznaka kao međunarodni standardni knjižni broj (International Standard Book Number)
predstavlja međunarodni sustav brojčanog označavanja publikacija koji omogućuje njezinu
identifikaciju
Tj–3
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
102
ISSN (International Standard Serial Number) je međunarodni standardni broj serijske publikacije kojim se
ona identificira neovisno o zemlji izdavanja, jeziku ili abecedi, učestalosti izlaženja, mediju itd.
ISSN se na publikacijama navodi u obliku akronima ISSN iza kojeg slijede dva puta po 4 znamenke između
kojih je spojnica.
ISSN služi jedinstvenoj identifikaciji serijskih publikacija u okviru univerzalne bibliografske kontrole.
Tj–3
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
103
DOI oznaka. DOI sustav (Digital Object Identifier System) predstavlja sustav trajne identifikacije mrežno objavljenog sadržaja
dostupnog u digitalnom obliku
DOI broj omogućava prepoznavanje digitalnog sadržaja dostupnog na
Internetu a ne lokaciju odnosno URL adresu na kojoj se taj sadržaj trenutno
nalazi.
Tj–3
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
104
GS1 crtični ili bar kod (Global Standards One) predstavlja međunarodni sustav označavanja proizvoda
brojevima, a sastoji se od brojčanog niza crtičnog koda — EAN 13 (European Article Numbering).
EAN 13 bar kod, zajedno s ISBN ili ISSN oznakom, tiska se na dnu vanjske stranice zadnjih korica ili na omotu
publikacije.
Tj–3
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
105
CIP oznaka (Cataloging in Publication) odnosno katalogizacija u publikaciji tiska se u
sastavu impresuma.
tiska se na donjem dijelu poleđine naslovnog lista.
To je skup podataka koji određuju publikaciju
Tj–3
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
106
i.e.
etc.
izd.
s.n.
et al.
s.l.
ilustr.
ed.U katalogizaciji
se koriste kratice
Tj–3
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
107
U knjižničarskom poslovanju koristi se nekoliko sustava
klasifikacije
BBK
CC
BC
C.A. CutteraEC
DDC
UDK
LLC
S.R. Ranganathana
Tj–3
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
108
Zaglavlje stranice je naslovni prostor na vrhu stranice odvojen od glavnoga teksta, a služi kao obavijest odnosno
kao putokaz o publikaciji.
ZAGLAVLJE (header)
Na stranicama koje prethode OSNOVNOM TEKSTU publikacije zaglavlje se ne naznačuje na recto i verso strani stranice prednjeg naslova, glavnog naslova, posvete ili epigrafa, ni na početnoj strani sadržaja, predgovora i
uvoda. Ako sadržaj, predgovor i uvod imaju više od jedne stranice, na njihovim idućim stranicama u zaglavlju na verso i recto strani naznačuje
se isti tekst (npr. verso — Sadržaj, recto — Sadržaj i sl.).
Tj–3
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
109
Paginacija predstavlja obilježavanje stranica publikacije rednim brojevima.
Prednji naslov
Stranice teksta koje prethodne osnovnom tekstu publikacije numeriraju se rimskim brojevima
Poleđina iii
Glavni naslov Poleđina (Copyright str) iviii
Posveta ili Epigraf Poleđina viv
Sadržaj Poleđina ili Popis ilustracija viiivii
Predgovor ili Uvod Poleđina xix
Tj–3
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
110
Naslov 1. dijela glavnog naslova
Stranice OSNOVNOG TEKSTA i stranice koje slijede nakon osnovnoga teksta publikacije obilježavaju se arapskim brojkama
Poleđina PRAZNA 21
Prva stranica osnovnog teksta
Poleđina ISPUNJENA 43
Brojevi početnih desnih stranica, koji označavaju pojedine dijelove glavnoga naslova i brojevi njihovih parnih praznih
stranica, te brojevi praznih stranica publikacije, ne prikazuju se.
Tj–3
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
111
Format papira Općeprihvaćeni standard papira je ISO (International Organization for
Standardization) format.
Osnovni formati A0 (8411189 mm) — papir površine jednog kvadratnog metra B0 (10001414 mm)
Dopunski formati C0 (9171297 mm)
Presavijanjem na pola odnosno poprečnom podjelom osnovnih ili dopunskog formata od 1 do 10 puta, dobiju se standardni formati papira podijeljeni u razrede od 0 do 10, koji imaju uvijek jednak odnos kraćeg prema dužem rubu
formata u omjeru veličina a : b = a : √2
Tj–3
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
112
Meki uvez. Knjižni slogovi sabrani u knjižni blok
uljepljuju se u savitljive jednodijelne korice od
kartona, tanje ljepenke ili plastike koje su sa knjižnim blokom spojene na hrptu
Tvrdi uvez predstavlja najzahtjevniji uvez knjige.
Ulošci od tvrdoga kartona ili višeslojne ljepenke lijepe se na
tiskani arak namijenjen za korice koji je obično višebojno
jednostrano otisnut i presvučen tankom plastičnom folijom ili je
lakiran.
Način izrade korica određuje vrstu uveza knjige na meki ili tvrdi uvez.
Uvez knjige
Tj–3
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
113
Cjelokupni knjižni fond opisan je u knjižničnim ili bibliografskim katalozima. Knjižnični katalog je popis građe i/li jedinica građe u
knjižnici
Katalozi digitalnih knjižnica mogu se podijeliti na:
Online bibliografski katalozi
Digitalizirani katalozi
Prema namjeni
Prema opsegu
Prema načinu obrade znanstvene i stručne građe
Tj–3
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
114
Katalozi prema namjeni
Katalozi prema opsegu
Katalozi prema načinu obrade znanstvene i
stručne građe
Javni( abecedni, stručni, predmetni, naslovni, ostale vrste posebnih) Interni
(matični i mjesni)
Opći (koji obuhvaćaju cjelokupni knjižni fond) Posebni (koji obuhvaćaju dijelove
knjižnog fonda)
Abecedni, stručni, predmetni, katalozi periodičnih publikacija i središnji
Tj–3
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
115
Online bibliografske baze podataka koje sadrže
znanstvene informacije
Online bibliografske baze podataka s
poslovnim informacijama
donose nove znanstvene spoznaje kao rezultate znanstvenih istraživanja i u velikoj
se mjeri podudaraju sa klasičnim informacijskim izvorima
mogu se podijeliti na one u kojima se pohranjuju znanstvene informacije u funkciji donošenja poslovnih odluka, i
na one s poslovnim informacijama orijentiranim prema poslovnom
svijetu
Online bibliografske baze podataka PREMA SADRŽAJU
Tj–3
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
116
Online bibliografske baze podataka prema vrstama informacija
Primarne online bibliografske baze
podataka
Sekundarne online bibliografske baze podataka
referentne referalne
Tj–3
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
117
Primarne online bibliografske
baze podataka
online baze podataka s kompletnim tekstovima online baze
podataka s numeričkim podacima
online baze podataka s tekstualno-numeričkim podacima
online baze podataka s računalnim programima,
koje sadrže integralne softvere iz javne domene
za korištenje na računalimaonline baze podataka sa
slikama
Tj–3
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
118
Referentne
baze
Referaln
e baze
Sekundarne online
baze podataka
Referentne online bibliografske baze podataka sadrže podatke o objavljenim člancima u publikacijama, knjigama, disertacijama,
patentima, standardima, tehničkim izvještajima
Referalne online bibliografske baze podataka pohranjuju podatke o tomu gdje
se mogu naći određene informacije o bibliografskoj građi.
Tj–3
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
119
Elektronička pošta
Audio i video i chat komunikacija
Udaljeni prijenos datoteka
Daljinska prijava rada
Internet (International Network) predstavlja javno dostupnu svjetsku
računalnu supermrežu
Internet svoje korijene vuče od računalne mreže ARPANET (Advances Research Projects Agency Network)
Osnovne usluge interneta
Tj–3
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
120
Online pretraživanje bibliografskih baza podataka
Taktika online pretraživanja u neposrednoj je ovisnosti o konkretnom problemu, o
navikama korisnika i o njegovim financijskim mogućnostima
Pretraživanje
može biti
Brzo
Letimično
Studiozno
Sustavno
Tj–3
Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.
121
Oblici pretraživanja
Naslovi djela
Slobodne ključne riječi
Kontrolirane ključne riječi
Sažetak
Kompletni tekst
Tj–3