Leon Kovke
MINISTARKA VOLIKNEDLE
(KNEDLA U BAWI)Komedija u ~etiri ~ina
8 Leon Kovke
LEON KOVKE je ro|en 1949. godine u Beogradu. Kr{ten u Sabornojcrkvi svetovnim imenom Mom~ilo.
Dramski pisac i scenarista. Diplomirao je dramaturgiju na Fakul-tetu dramskih umetnosti u Beogradu.
Autorska dela:
Drame – Viktimolo{ka pri~a, Ritual zgusnutog vazduha, Klepsidra.Drama Viktimolo{ka pri~a, pod nazivom Intimno izvedena prvi put u“Teatru moderna gara`a” 2001, kasnije igrana na scenama Narodnog po-zori{ta i Beogradskog dramskog pozori{ta; zajedno sa gostovawima dosada izvedena 22. puta.
Drame za decu – Podzemaqci, Super kliwa, Kockica i Crvenkapa(zajedni~ko autorstvo sa Brankom Mili}evi}em) . Sve ~etiri izvedene upozori{tu “Pu`”. Crvenkapa i Kockica se se igraju ve} {est sezona.
Scenariji – (Dugometra`ni igrani filmovi) : Pozori{na veza, [e-}erna vodica, [meker, Debeli i mr{avi, Majstor i [ampita...
Desetak kratkometra`nih igranih filmova, od kojih je onaj, Slu~ajBogoquba Savkovi}a – livca nagra|en sa najvi{e doma}ih i svetskihnagrada.
O ostalim radovima, oko dve stotine, konsultovati biografiju arhi-viranu u Udru`ewu dramskih pisaca Srbije.
Drama Ministarka voli knedle (Knedla u bawi) prvi put se {tampa uovoj ediciji.
Autor ‘ivi i radi u Beogradu. Tel. 765-199
LICA
MIROSLAV @GAWAC, doktor. Izgovara pogre{no slova:Y umesto \, @ umesto Z, [ umesto S.
KNEDLA, lopov, neverovatno li~i na doktora @gawca.(Knedlu i @gawca igra isti glumac)
ACA POPARA, na~elnik, kasnije ministar.Preru{en: A. Topuzi} – pesnik.
RU@A POPARA – ROUZ, `ena, kasnije ministarka.
ALIS POPARA, }erka.
OQA BABICKI, modistkiwa.
JOVAN KUPUSI], predsednik op{tine.
MITAR MIRI], komandir policije, lokalni {erif.
PETAR URO[A JOVANOVI] – PUJ, na~elnikov voza~,student i aforisti~ar.
[UMADINAC, la`ni debeqko i Arapin, pravi doktor.
LEPOJKA, bolni~arka i kuvarica po potrebi.
BRACO, majstor i bolni~ar po potrebi.
MOCA, policajac.
BOCA, policajac.
RAKA, kafeyija.
VASILIJE, iz Jagodine. (Vasilija i Raku igra isti glumac)
BEBA, novinarka lokalne televizije.
Mesto zbivawa: SRPSKA BAWA; Institut za mr{avqewe.
Doga|a se na prelasku iz jednog milenijuma u drugi.
Ministarka voli knedle (Knedla u bawi) 9
Leon KOVKE
MINISTARKA VOLI KNEDLE(KNEDLA U BAWI)
Komedija u ~etiri ~ina
PRVI ^IN
Letwa trpezarija u ba{ti iza zgrade INSTITUTA. Sa leve i desnestrane scene po dve velike saksije sa palmama. U sredini prostor sastolovima, le`aqkama i spravama za ve`bawe. Iza ba{te je zgrada savratima po sredini. Vrata su rotaciona. Iznad vrata metalna tablasa natpisom: INSTITUT ZA MR[AVQEWE – SRPSKA BAWA. Maloiznad je razapeto ogromno platno sa natpisom na iskvarenom latinskomjeziku NON MAN\ARE, ERGO SUM. Sa leve i desne strane od vrata podva velika prozora. Iznad prozora, na metar i po od gorwe ivice scene,krov sa olukom; tako da, ko god se kre}e po ivici krova mora da udaraglavom u okvir scene iznad sebe. Sumrak je, svetla jo{ nisu upaqena.
Scena 1.
Alis i Ru`a.
Alis, zagledana u nebo, ~upka cveti}. Iza we se {uwa Ru`a; debela,sisata, ~etvrtasta.; ona kao pas kidi{e za }erkom; vu~e je za kosu, ruku,haqinu; kad god misli da je ova ne slu{a. Dundasta Alis je potpunosvesna svoje fizi~ke neprivla~nosti.
RU@A: [ta si se zamislila?
ALIS: Gledam zvezde.
RU@A: Nije no}, a ti gleda{ nebo. Bo`e, dete?
ALIS: No}as }e biti pun mesec.
RU@A: Devojko, priberi se! Vidi na {ta li~i{, mese~arkojedna.
ALIS: Mama, molim te...
RU@A: Nisam ja za tebe mama! Ja sam za tebe prijateqica. Ili,jo{ boqe, sestra. Samo me bruka{. Kako da te udam zadoktora Miroslava?
ALIS: Mama, mene doktor uop{te ne prime}uje.
RU@A: Zabrawujem ti da me zove{ mama. Ako ne}e{ da me zove{keva, zovi me kratko Rouz.
ALIS: Ti se zove{ Ru`a.
10 Leon Kovke
RU@A: Pa {ta? Ako se moja }erka zove Alis, mogu i ja da sezovem Rouz.
ALIS: Stidim se kad ~ujem da te zovu Rouuuz.
RU@A: Lepo bogami, }erka se stidi svoje ma...
ALIS: I sram me je {to sam ovde. Pla}a{ 200 maraka dnevno dabi smo gladovale. Ja sam gladna ma...
RU@A: (Dovikuje nekom u institutu)Kafa! Ima li nekoga da donese dve kafe? Dve stotinemaraka ja pla}am dnevno! Samo se nerviram.(Alis)Od @ivkice piqarice sam pozajmila 3870 maraka, a ti sigladna.
ALIS: Mama?! Zna{ da dugujemo trogodi{wu kiriju, struju, ipola zimovawa.
RU@A: Sve }e to inflacija da spali i pojede, sve.
ALIS: Kako si mogla od we?
RU@A: Kako!? Blam i sram, sedam puta me je pitala ho}u li mo}ida joj vratim; ja sam joj tra`ila 4000, a ona se cigan~ila,vadila iz raznih koverata i, kao, jedva skupila 3870maraka, i to sve prqave i pocepane; mewaju}i ih –izgubila sam 70 maraka. Zna{ {ta bi mi dala?(Pokazuje {ipak)Ovo, da joj Steva nije u prdari, pa o~ekuje od tvog ocapomo}? Ovo!... ’O}u, bre, da te udam za doktora!
ALIS: Ubi}e nas tata kad sazna!
RU@A: Tvoj otac je potpuni nesposobwakovi}. Dok dr`avapropada, on i wegova dva kuma osnivaju stranku Starademokratija. Mo` misliti?(Razvla~i po beogradski)Beogra|ani, grabe demokratiju umesto para...(Vi~e ka publici)Kafu! Ima li neko ovde kafu da poslu`i!...(Odse~no, s uverewem)Pametni qudi rade druga~ije. Zna se, kad dr`avapropada, onda se krade da bi se sa~uvalo. [to narodsa~uva u svojim slamaricama to je sa~uvano. Jeste, to jetako.
ALIS: Mama, ja sam gladna.
Ministarka voli knedle (Knedla u bawi) 11
RU@A: (Iznervirano)Ista si kao tvoj otac! Samo misli{ {ta }e{ da `dere{.Mene `dere{. Gledaj te sisura~e! I ti si mi devojka?Kako da te udam za dok...
ALIS: Ne treba meni nikakav doktor! Ja volim Petra!
RU@A: Ne}u da ~ujem za wega! On je goqa, pomo}nik tvoga oca,buya od buyice! [ta on mo`e da ti ponudi?
ALIS: Qubav.
RU@A: Pi{am se ja na takvu qubav. Ne dam, da kojekakva repabez korena pu{ta svoj koren u... ba{ u moju }erku.Urazumi se. Doktor je za tebe.
ALIS: (Udara no`icama o tlo)Ja volim Petra! Ne}u doktora!
RU@A: Samo preko mene mrtve! Mo`e i preko wega...
ALIS: (Raspla~e se)Mama, ja sam gladna i nesretna. Ja volim Petra.
RU@A: (Hvataju}i je za skut haqine)Ju! [ta je ovo? Kakva je ovo rupa? Crna devojko, otac tije na~elnik policije za ceo Beograd, a ti {eta{ sapocepanom haqinom po Srpskoj bawi. Priznaj, ko te jepocepao?
ALIS: ([mrca)Ja, volim, Petra.
RU@A: Sa kim si bila?
ALIS: Na sa kime... Igrala sam se sa jednom malom kericom...
RU@A: Kakva sad kerica?
ALIS: Mala, tako mala –(Pokazuje rukama)Izgrizla mi haqinu i pocepala hula hopke.
Zadi`e haqinu i pokazuje poderane ~arape na butini.
RU@A: (Osvr}e se)Idiote! Spu{taj tu haqinu! Zamisli samo {ta bi reklaOqa da te vidi. Pukla bi bruka sve do Beograda. Bilo bi:“Poparica {eta po bawi dok joj }erka ide pocepana.Bo`e, onaj Vasilije iz Jagodine, ~ovek prodo bubreg da
12 Leon Kovke
bi }erki kupio kola, a Poparica pu{ta da joj }erka {etagola”. Jao Ru`o, nisi ti Rouz... Mar{ u sobu!
ALIS: (Raskewkano)Ja sam samo gladna i nesretna...
RU@A: ]ut! Kao da ja nisam? Sawam dve ovolike(Pokazuje pesnice)knedle sa {qivama... al’ }utim i trpim, jer za ovu gladpla}am 200 maraka dnevno...
Ru`a progura Alis kroz rotaciona vrata. Istovremeno vrata izbacujuLepojku; ona svaki ~as navla~i mini sukwu pokrivaju}i gole butine;imitira Ru`u kako pokazuje stisnute pesnice, poku{ava da razume tajgest.
Scena 2.
[umadinac, Lepojka, zatim Braco i dr @gawac.
LEPOJKA: Ko je vikao kafa?
Iza palmi {uwa se [umadinac. Lepojka ga ne vidi, ide unatra{ke.Sudaraju se le|ima. Lepojka cikne.
[UMADINAC:Opa!
LEPOJKA: Vra`e jedan! Uvek se upla{im kad vidim to tvoje crnolice.
[UMADINAC:(Raskop~ava mantil)A ovo, a?
LEPOJKA: Ih... Ti zna{ da se ja samo pla{im da Braca ne{to ne...(Osvr}e se oko sebe)Jedva sam uspela da mu pobegnem. Sami smo?
[UMADINAC:(Osvr}e se brzo, a zatim strasno)Lepojka!
LEPOJKA: (Jo{ strasnije)Kasume!
[UMADINAC:(Naglo odgurnuv{i Lepojku od sebe)Lepojka?... Ne mogu da verujem da onaj tvoj kreten odmu`a jo{ uvek misli da sam ja Arapin?
Ministarka voli knedle (Knedla u bawi) 13
LEPOJKA: Veruje maco, veruje. On sve veruje {to mu ja ka`em...(Brzo udara nogama o tlo)Brzo! Brzo me qubi! Tu me qubi, tu me qubi!
[UMADINAC:(strasno)Lepojka!
LEPOJKA: (Jo{ strasnije)Kasume!
Padaju u zagrqaj, strasno se qube. [umadinac presami}uje Lepojku prekojedne od sprava za ve`bawe... Iznenada, se za~uje sna`no {i{tawe ipi{tawe. Nervira se, ustaje, ispod razdrqenog mantila vidimo da[umadinac ima na sebi vaton napravqen od gume – koji se naduvava.Vaton zapravo predstavqa ogromnu stoma~inu. [umadinac petqa okoventila za ispu{tawe vazduha...
Ventil zvi`di.
[UMADINAC:Ne mogu vi{e ovako! Em izigravam la`nog arapina, emizigravam la`nog debeqaka, em se ovaj ventil stalnokvari! Pa kako, majku mu, da te volim? Pokida}u ga!Zubima }u ga!
LEPOJKA: Maco, maco, nemoj molim te da se nervira{. Ja }u to dasredim. Pusti, nemoj da ga tegli{ k’o `vaku. Pu}i }e,maco.
[UMADINAC:Neka pukne, ba{ me briga!
LEPOJKA: Ovde, stavi ovde prst... Jel vidi{, sad ne {i{ti.
[UMADINAC:Jeste, al je izdu{io, sasvim je izdu{io!
LEPOJKA: Stvarno me nervira{ kad se nervira{! Ne pu{taj prst,ja }u da ga naduvam...(Lepojka naduvava vaton. Stomak raste)Ha, pogledaj ga, kako je sad lep, ~vrst, pa veliki.(Gladi ga po stomaku, osvr}e se)Sami smo? A, maco, sami smo?
[UMADINAC:(Strasno)Lepojka!
LEPOJKA: (Jo{ strasnije)Kasume!
Padaju u zagrqaj iza palme, strasno se qube... te{ki uzdasi...
LEPOJKA: Ugasi me! Ugasi me!... Jooooj! Spasi me, ugasi me!
14 Leon Kovke
Iza rotacionih vrata ~uje se Bracin gromki glas.
BRACO: (Jo{ iza vrata)Samo posle vas gospodine doktore!
LEPOJKA I[UMADINAC:
(Prikriveni palmom, zajedno)Oh!
BRACO: (Ma{u}i francuskim kqu~em, Lepojki)[ta }e{ ti ovde, a?
@GAWAC: (Istovremeno, [umadincu, ma{u}i lulom)[umadinac, {ta }e{ ti ovde?
LEPOJKA: (Zbuweno)Ja, ovaj... Ja? Tu sam zbog kafe... jeste, neko je tra`iokafu.
[UMADINAC:Kontroli{em.
@GAWAC: Boqe bi vam bilo da kontroli{ete pacijente u ba`enu, ane tu...(Pokazuje lulom na Lepojku)
BRACO: [ta on ima wu da kontroli{e? Arapine!
[UMADINAC:Ne dozvoqavam da se posprdno izgovara re~ Arapin!
BRACO: Muyahedine!
[UMADINAC:(Uzbu|en, mucaju}i)Ja, ja, ja nisam muyahedin, ja, ja... ja sam doktor Kasum,Ismail, Fa, Fa, Fa,...(Pokazuje gestom @gawcu da mu pomogne)
@GAWAC: Faud!
LEPOJKA: (Istovremeno kad i @gawac)Faud Ben Sa...
BRACO: Ti da }uti{!(@gawac gest negodovawa)... Ne ti, ona, ona, da }uti{!
[UMADINAC:Ja, ja ne }utim! Ja sam Kasum, Ismail, Faud Ben Sakara,zvani [umadinac,(Ko~operno se isprsi)Srbin!
BRACO: Krk Srbine!
[UMADINAC:Krk tebi!
Ministarka voli knedle (Knedla u bawi) 15
@GAWAC: (Prvi put razgovetno ~ujemo @gaw~evu govornu manu)Maj{tore! Ka{ume! Ti{ina!(Ova dvojica nastavqaju i daqe jedan drugome da “kr-kaju”)Ti{ina kad ja govorim!
Nastaje mukla ti{ina. Lepojka, primetiv{i da je [umadinac deo man-tila, u brzini zavukao u yep pantalona, izvla~i ga. Braco trenutnoreaguje.
BRACO: Lepojka, mar{ u kuhiwu!
LEPOJKA: (Lepojka izlazi gun|aju}i)Jeste, nikad se ne zna jesam li ja kuvarica, kafe kuva-rica, ili medicinska sestra. Pa da, luda Lepojka mo`e ijedno i drugo i tre}e...
@GAWAC: (Izdiru}i se, pun autoriteta)Boga mu obqubim! Ko je ovde upravnik? Maj{tore, mar{u kuhiwu!
BRACO: (Staje u stav mirno)Razumem dru`, gospodine upravni~e!(Ostaje da stoji nepokretan)
@GAWAC: Doktore Ka{um, u ba`en!
[UMADINAC:Ali?
@GAWAC: Nema ali!
[UMADINAC:(Samo da ga @gawac ~uje)Ne mogu u bazen... opra}e mi se ovo na licu. Sa lica!
@GAWAC: Doyavola, ja {am to `aboravio.
[UMADINAC:(O~ajan)Upravni~e, neka neko drugi izigrava crnog arapina.Ne}u vi{e da budem muyahedin!
@GAWAC: Nemoj, molim te. Ja {am `a tebe garantovao.
[UMADINAC:Ali, uprav...
@GAWAC: I pare {u nam dali `ato {to {am te `apo{lio kao{tudenta medicine iz Emirata.
[UMADINAC:Upravni~e, svi vide ko sam. Molim vas!
16 Leon Kovke
@GAWAC: Ne. Ti {i ovde da privu~e{ debele ma~ore iz petro-lej{kih `emaqa. Oni }e da mr{ave, a na{e ke{e }e dadebqaju. [lobodan {i... ~ekaj, {tani! Da i`merimo{tepen {labqewa...
@ganac vadi i yepa kroja~ki santimetar. Poku{ava sam da ga omota oko[umadin~evog stomaka... Tra`i pomo} od Brace.
@GAWAC: [tavi pr{t ovde.
Braco stavwa prst na jedan kraj santimetra koji je priqubqen uz[umadi~ev stomak. @gawac sa drugim krajem santimetra obilazi oko[umadinca, obmotava ga zate`u}i preko Bracinog prsta.
@GAWAC: [to dvade{et {antimetara. Mnogo! Ko ti je naduvao{tomak?
[UMADINAC:Sam se, od toplote, i trewa...
BRACO: Znam ja ko ga je duvo i naduvo.
@GAWAC: Ne pri~ajte koje{ta, toplota i trewe {u {a{vimdovoqni... Ka{ume. molim va{, i{pu{tite malo va`du-ha... Dana{ je petnae{ti dan dijete i vi {te i`gubilibar {edam kilograma. Vi {te primer u{pe{no{ti mojemetode mr{avqewa. “Non manyare, ergo {um! [lobodni{te!
[umadinac izlazi ispu{taju}i vazduh iz la`nog stomaka, gun|a opona-{aju}i upravnikovo {i{tawe i {u{kawe – ponavqa wegove posledwetri re~enice. Majstor Braco se uporno iska{qava, ho}e ne{to da ka`e.
@GAWAC: Maj{tore Braco, {ta je to izmeyu va{e `ene i, mi-{lim...
BRACO: (Kao iz pu{ke)I muyahedina!
@GAWAC: I va{! I va{, maj{tore.
BRACO: Naravno, i mene. Znate, Lepojka je jedna verna `ena.Verna kao pas. Ali je qubomorna. Qubomorna kao ku~e.Po ceo dan me {pijunira i prati. Misli da ima ne{to,znate, izme|u mene i arapina. Ne! Mislim, ona misli,izme|u mene i Oqe Babicki, znate?
@GAWAC: A, mi{li!
BRACO: (Ne prime}uju}i upravnikovu ironiju)Pa gde bi ja? Pa gde bi ja to vama, upravni~e?...
Ministarka voli knedle (Knedla u bawi) 17
@GAWAC: Doyavola, `aboravite, {ta {am rekao... I, molim va{,poja~ajte to grejawe po {obama.
BRACO: Upravni~e, pocrka}e vam pacijenti od vru}ine.
@GAWAC: Neka, to je dobro `a wihovo {alo. [amo nek {e topi.
BRACO: Kad vi ka`ete.
@GAWAC: Maj{tor Braco, na{a parola je...(Pokazuje rukom)“Non manyare ergo {um”! [to `na~i, ne jedem – `na~ije{am.
Braco izlazi be`e}i od velikih re~i.
Scena 3.
@gawac, Moca i Boca, zatim Lepojka kao medicinska sestra, a za womRu`a, Alis i Oqa.
Pod pritiskom Bracinog tela rotaciona vrata izbacuju na scenu pre-ru{ene policajce Mocu i Bocu. Obojica ispod karakteristi~nih tam-nih odela, kratkih sakoa koji se jedva zakop~avaju preko stomaka (takoda svaki ~as pukne dugme i odleti, te ga oni tra`e i ka~e zihernadlom)imaju vatone – stomake da se ne bi razlikovali od pacijenata; kao,nikome nisu sumwivi. Pored ove maskarade, oni neprekidno govore ili}ute naduvenih obraza da bi izgledali kao debequce.
@GAWAC: (Neprijatno iznena|en)Go{n Moco, go{n Boco, {ta }e te vi ovde?
MOCAI BOCA:
(U glas)Gospodine upravni~e, tra`imo jednu protuvu,(Poverqivo){ifra je, Knedla u bawi... se}ate se?
@GAWAC: Doyavola, ja {am to zaboravio! To je neki, neki kojili~i... Kako da ka`em?
MOCAI BOCA:
Protuva ko protuva, sa lopovskim nadimkom Knedla...Ali, stra{no podse}a na vas! Ne bi smo `eleli, znate da,ne daj Bo`e, o~erupa na{e, va{e goste... Stra{nopodse}a na vas!
@GAWAC: (Qutito)Vi in{inuirate?
18 Leon Kovke
MOCAI BOCA:
Ni{ta mi ne insiiiiii...(Ovde se toliko naduju od qutine da im polete dugmetasa sakoa)mi nismo pederi!
@GAWAC: Naravno da ni{te. Vi {amo ho}ete?
Moca i Boca di`u sa poda otkinuta dugmeta i ka~e ih zihernadlama.Brzo se osvr}u pla{e}i se da ih neko nije video. Publika vidi wihoveve{ta~ke stomake i pi{toqe koji im ispadaju. Simbol su nespret-nosti.
MOCAI BOCA:
... Knedlu! Da li je vi|en ovde?
@GAWAC: Ne. nije viyen!
MOCAI BOCA:
Zahvaqujemo. Do vi|ewa!(Odlaze)
@GAWAC: [amo napred.(Gledaju}i za wima)“Mi ni{mo pederi”? Ha!
Moca i Boca zaglave na vratima. Posle nekoliko bezuspe{nih poku{ajaobojci uspeva da se uguraju u jednu od pregrada. Zaglavquju se, ne mogu dadi{u, pani~no se upiru i najzad prole}u ko ~epovi na drugu stranu.Rotaciona vrata izbacuju izbezumqenu sestru Lepojku. Ona, ispaqenakao iz topa, pada pravo u naru~je @gawcu.
LEPOJKA: Ah, upravni~e!(Uspija se uz upravnika)
@GAWAC: (Brane}i se)[e{tro Lepojka! Kakve {u ovo intimarije na javnomme{tu?
LEPOJKA: Miroslave, ja sam samo `ena...
@GAWAC: Kontroli{ite {e malo! [e{tro Lepojka.
Lepojka se uozbiqi; popravqa mantl i kosu.
LEPOJKA: (Izigravaju}i ledenicu)Dozvolite da podelim terapiju.
@GAWAC: ... Ve~era{, {e{tro Lepojka, {vi o{taju bez terapije.[amo mineralna voda. Po jedna ~a{a mineralne!
LEPOJKA: [ta da radimo sa pripremqenom hranom?
Ministarka voli knedle (Knedla u bawi) 19
@GAWAC: Rutin{ki po{tupak, molim va{. Neka Braco odveze te{pla~ine u obore na{eg dragog pret{ednika JovanaKupu{i}a.
LEPOJKA: Re}i }u, Braci...(Sa omalova`avawem je izgovorila Bracino ime)
@GAWAC: [e{tro Lepojka, vi kao da {te otpi{ali svoga mu`a?...Nemojte da fanta`irate, izmeyu mene i wega po{toji{amo polna privla~no{t. Mene i va{, zaboga!
Lepojka stisnula usne i mu~i... Ti{inu istovremeno presecaju dva vesela,izve{ta~ena cika. Kroz rotiraju}a vrata ulazi Oqa. Sa leve straneba{te pojavquju se Ru`a i Alis. Oqa i Ru`a padaju jedna drugoj uzagrqaj, ovla{ se qube. Iako se vi|aju stotinak puta u toku dana, svakiput, kada se sretnu, qube se. Ru`a je debela, sisata, ~etvrtasta. Oqa –elegantna – mr{ava.
Lepojka koristi ovaj trenutak i nestaje kroz vrata.
RU@A: Oqa!
OQA: Rouz, draga!
RU@A: Prekrasno izgleda{!
OQA: Savr{eno ti stoji taj kompleti}... ista si Kristl.
RU@A: Dinastija pa mi.
OQA: Nije va`no “biti ili ne biti”, va`no je izgledati.
Ru`a se ko~operi.
RU@A: (Doktoru @gawcu)Doktore, {ta ka`ete?
@GAWAC: Be{prekorno. Nemam `amerku.(Prema publici ~ini gest da je se grozi)
RU@A: Da nije Oqe, moje slatke prijateqice, ne znam {ta bihobukla. Oqica je prva modistkiwa Beograda. Kroja~ica“pareselans”.
OQA: (Otrovno)Ru`o? Pardon,(u{e}ereno)Rouz! Ti si genijalnija od mene. Nema ni ~etvrt vekakako si do{la iz...(imitiraju}i pirotski naglasak)Dowi Zuni}i, a postala si prva dama Beograda.
20 Leon Kovke
@gawac suzdr`ava smeh, ~isti lulu.
RU@A: (@gawcu)Ja sam ro|ena Beogra|anka. Znate? Ali, situacija uSrbiji je bila takva, de je moj mu`, zbog va`nih dr`av-nih poslova, uvek bio u `ari{tu zbivawa po celojSrbiji, pa i u te...
@GAWAC: (Zna~ajno)Da. Je{te. ^itao {am o tome.
RU@A: Da, mogli ste ~itati o tome.
@GAWAC: Vidite, mene, kao ~oveka koji je tek pre dvade{etakgodina prvi put {tupio na tlo Beograda, oduvek jemu~ila jedna {tvar... @a{to {e Baba Vi{wina ulicatako `ove? Ko je ta Baba Vi{wa?
OQA: Ha!
RU@A: (Zamuckuje)To, to, – to svi znaju. To je, ovaj, zbog “Vi{we naTa{majdanu”. Pa kad je, ovaj, Vi{wa, znate, Neda Arne-ri} ostarila, onda je i Vi{wa ostarila, pa je takonazvana Baba Vi{wa...(Povla~i Alis za ruku i gura je prema doktoru)Doktore Miroslave, evo, Moja Alis je sada kao mladaVi{wa na Ta{majdanu...(]erki)[ta si se uko~ila?(Doktoru)Ha, znate, ona je jako stidqiva i prosto ne zna kako davam se zahvali...
@GAWAC: Da. Da..
RU@A: Vi ste, vi ste wen spasiteq, Sveti Sava; za samo desetdana, weno masno tkivo ste smawili za ~itava tri, petkilograma!
@GAWAC: Go{poyo, formacije ve`ikula i organele {e primetno{mawuju. Ja {am `adovoqan.
Ru`a gura i {tipa Alis, sik}e joj na uvo.
RU@A: Ka`i i ti ne{to, }urko bo`i}na. Cveti}u moj!
ALIS: (Stidno gleda u pod)Ja, eto, ovaj...(Detiwasto se osmehuje)Ja sam gladna...
Ministarka voli knedle (Knedla u bawi) 21
@GAWAC: Ap{olutno {ekundarno, mlada go{poyice. Ho}u re}i,lepota i `dravqe {u primarni, a glad je {ekundarna.Eto, ve~era{ nemamo ve~eru.
RU@AI OQA:
(Zajedno)Nemamo ve~eru!?
@GAWAC: [amo mineralnu vodu. I, upamtite, glad je {poredna{tvar dok {e nala`ite u mojim rukama.
OQA: (Poku{ava da pomogne)Dozvolite, Alis je takore}i moja ro|aka.
@GAWAC: Va{a royaka? Iznenayen sam..
OQA: Ona je stidqiva i, prirodno, kao sve mlade devojke,nevine devojke, ona i ne pomi{qa na nekakve drugenagone, osim na onaj najprirodniji...
RU@A: (Brzopleto ule}e)Na materinski nagon, doktore. Na materinski...
OQA: Ja sam mislila na glad.
@GAWAC: Naravno. Glad! Dapa~e, ~ak {ta vi{e...
RU@A: (Uvre|eno)Moja Alis nije nikakvo ru`no “pa~e”!
Alis brizne u histeri~an pla~ i istr~ava kroz rotaciona vrata.
RU@A: Ovo vam ne}u oprostiti, Oqa!... Alis, ~ekaj svoju ma-micu! Alis!
Ru`a nestaje u rotacionim vratima. Doktor @gawac vadi yepni sat iklati ga na lancu.
OQA: Tik – tak. Pa, doktore @gawac, tako vam je to kod nas, uSrbiji.
@GAWAC: @nate, ja ap{olutno verujem u...(Pogleda u sat, a zatim oko sebe, pa kao da ga nekoslu{a, po~iwe da nagla{ava)Do{lo je vreme `a jednu drugoja~iju [rbiju! @a [rbijuiznad koje svetli “Non manyare, ergo {um”! Ne jedem,zna~i je{am! Ne, nemojte pogre{no da me {vatite,ni{am to mi{lio u bukvalnom {mi{lu. To je vi{e kaomatrica, i vertikala, obra`ac za civili`acij{keodno{e.
22 Leon Kovke
OQA: (Pripijaju}i se uz doktora)Ja sam za te civilizacijske odnose... Jao, al ste vi sna`nii tako tvrdi... Doktore, {ta mi to radimo? Ah! Svi }e danas vide, neka nas vide, to je tako civilizacijski. Jao,kako vi civilizacijski qubite, bo`e, onesvesti}u se...
Iza scene se ~uje Bracino urlawe: “Doktore, doktore”!
@GAWAC: Nemojte {ad, ide onaj pijani divqak...
OQA: Sad, sad doktore! Tik – tak! Tik – tak...
@GAWAC: Br`o, {tanite tu, na klupu, pro`or moje {obe je otvo-ren...(Guraju}i je preko prozora)... Kako vam je tvrdooo!
Oboje nestaju kroz ram prozora. Na scenu stupa prijani Braco. Gleda okosebe, nate`e iz pqoske, vra}a je u yep.
BRACO: E, moj doktore. Nije Braco tako lud da ne vidi {ta semuti i krade. Samo Braco }uti jer i on pomalo kraduckai bogami jebucka... Naravno, svetlo nema ko da ugasi.Srbija grca u dugovima a ovde se ar~i svetlo. Sad }eBraco to da sredi...
Braco vadi iz podruma merdevine, rasklapa i pewe se na wih. Pijanoklatare}i se od{rafquje sijalice. Iz pravca @gaw~evog prozora dopiruqubavni uzdasi i poneka otegnuta re~ “civilizacijaaaa”.
BRACO: Civilizacija, necivilizacija, sad }e tama da padne naSrbiju...(Peva)“Sunce za|e, pade tama, a ja osta saaamaaa!”
Ministarka voli knedle (Knedla u bawi) 23
Scena 4.
Braco, Knedla, Moca i Boca.
Iznenada, ispod merdevina protr~ava “Prilika” u mantilu, saki{obranom u ruci. Nogare merdevina se razilaze i one se zajedno saBracom slo`e na “Priliku”. Braco pada kidaju}i neke `ice. Nastupaprava tama. Scenu osvetqava samo svetlost osvetqenih prozora. Bracouzjahanu “Priliku” ~vrsto ste`e.
BRACO: Stani, ne mrdaj! Ko si?(Ovaj mumla)Ma ~ekaj da ti ja vidim lice...
Braco izvla~i ovoga na svetlost, zagleda se u wega. Potpuno je zblanut.
Osoba pred wim je nalik na Doktora @gawca, samo {to nema brkove ilulu. To je Knedla.
BRACO: (Dr`e}i ga za kragnu)Auuu! Jeb, te, pa to si ti doktore?... Je li bre, ko tipo~u’po te tvoje jeba~ke brke? Gde su brci, tu su Turci!Turci i buquci.
Udara dobro}udno {aketinom Knedlu po ple}ima. Knedla se razmahaoki{obranom poku{avaju}i da se oslobodi Bracinog zagrqaja.
BRACO: [ta ti je, {ta si se uskur~io, kao da me prvi put vidi{u{ikanog?(Vadi pqosku i nudi ga pi}em)
KNEDLA: ^ove~e, nemam pojma ko si!
BRACO: Zna~i tako? Doktor me {pijunira. Trt! I trt i trt itrt!(Nate`e demonstrativno iz pqoske)
KNEDLA: Jebo te doktor.
BRACO: Psuje, ne {u{ka kad govori. Nije doktor... Neverovatno,pa ti pojma nema{ koliko li~i{ na doktora Miroslava@gawca... Ma da ti mene ne, zajebava{, doktore?
KNEDLA: Ti si pijan.
BRACO: Ja jesam pijan, i mogu da se otreznim. A ti li~i{, i nemo`e{ da se otrezni{, od – li~i{.
KNEDLA: I, {ta ka`e{? Taj doktor, isti ja?
24 Leon Kovke
BRACO: (Jo{ uvek sa nevericom, zagleda ga)Pqunuti. Jedan fin gospodin... On je do{ao ovde izkantonalne bolnice, iz kantonalne [vajcarske, kao {to}e i Srbija da bude kantonalna: a naro~ito kanton – Kur.kur, Kur{umlija! [ta sam ono? A, da, i on je ovde, tu,otvorio svoj institut – Non mun|are ergo sam. Takonekako, na latinski.
KNEDLA: Otkud je, bre, smun|o pare za institut Mun|are?
BRACO: Moj tetak! Moj tetak je predsednik op{tine i on mo`esve. On je pametno ulo`io nekih, 88 miliona u tajinstitut. Ne svojih para! To je bio novac za stanovesolidarnosti... Zna{ ti to dobro, doktore.
KNEDLA: Kewa{, nemogu}e.
BRACO: Ovde je, bre, sve mogu}e. U ovoj op{tini, Srpska Bawa,svi, ali apsolutno svi, imaju ku}e. A po{to je novacpropadao, moj tetak, Jovan Kupusi~, pametno ga jeulo`io. Jeste. On to mo`e jer je predsednik op{tine, jerje Bog!
Tog trenutka sevne muwa, pukne grom. U odsevu muwa vidimo kako Knedlanestaje u otvoru podruma – onaj isti iz kojeg je Braco izvukaomerdevina. Istovremeno rotaciona vrata uzbacuju na scenu JovanaKupusi~a. Jovan je zastra{uju}a pojava (uvek se pojavquje uz pucaw gromai sevawe): Ogromna glava, ~upave obrve, mlade` na obrazu, gromak glas;stoma~ina velika, i jo{ ve}a zadwica; na nogama lova~ke ~izme, naple}ima lova~ki prsluk sa bezbroj yepova punih patrona i ~okoladica(poneki put zagrize patron umesto ~okoladice). Braco, urlaju}i odstraha, kao da je video boga, pada na tlo.
BRACO: (Vaqaju}i se po sceni)Gde si bre, pizdo doktorska? Proverava{, proverava{me! Pa {ta? Pijem! Pijem jer mi {kodi!
Sa razli~itih strana scene utr~avaju Moca i Boca, bacaju se na pijanogBracu.
MOCA: Dr` ga! On je!
BOCA: Za vrat! Za vrat!
BRACO: (Gu{e}i se)Pu{taj me, udavi}u se!
MOCAI BOCA:
(U glas)Zajebali smo se!
Ministarka voli knedle (Knedla u bawi) 25
JOVAN: Kakav je ovo mrak?
MOCAI BOCA:
(Brzopleto)Zajebali smo se, predsedni~e, Jovane Kupusi~u.
JOVAN: Pitam! Kakav je ovo mrak pao na Srbiju?
BRACO: (Trezne}i se u trenutku)Ja sam ih ugasio.(Pokazuje na svetiqke)
JOVAN: Pali svetlost Braco! Na{a Srpska Bawa se od danaskupa u svetlosti! Pali!
Braco uz pomo} Moce i Boce di`e merdevine, pewe se na wih... Hvatagolim rukama neke `ice, varnice pr{te... Bqesne svetlost. Muklati{ina i dugo hodawe Jovanovo po sceni.
JOVAN: (Prigu{eno, kao da saop{tava najve}u tajnu)Znate li vi,. mi{evi jedni, da je upravo zavr{enamaratonska sednica Vlade Srbije? Tri dana!... Posleduge sva|e i natezawa, ho}e biti, ne}e biti, Baya seupi{ao, Buya se prejeo zelenih {qiva... potpuno neo~e-kivano, za ministra “Ministarstva za kapitalneinvesticije, turizam i ugostiteqstvo” izabran je: Ko?...Aleksandar, Aca Popara – istaknuti ~lan stranke“Stara Demokratija”. [ta to zna~i?...
BRACO: To zna~i da je i posledwi ~lan stranke “Tri kuma”postao neko mudo. Ko }e, ako kum – kumu, ne}e!
JOVAN: Uhapsite provokatora!
Moca i Boca ska~u na Bracu.
JOVAN: Ovo je posledwi put kako se u na{oj Srpskoj Bawikleve}e istaknuta srpska stranka, “Stara demokratija”,da ima samo tri ~lana, tri ro|ena kuma!
BRACO: Tetak, pa to svi znaju.
JOVAN: (Razgnevqeno)Ja ne znam! I ne}u da znam!... Ja znam samo jedno, gospododrugovi... od ve~eras...(Zapi{ti kao lud mobilni u Jovanovom yepu. Ovaj gahitro vadi, okre}e se publici i siktavim glasom raz-govara)Nisam rek’o! Sad }u da ka`em. Nisam je jo{ kontaktir’o.Kontaktira}u je. Pita}u je. @eno bo`ija, prekidaj vezu,
26 Leon Kovke
([apatom)prislu{kuju. Gotovo...(Braci, Moci i Boci)Gde sam ono stao?
BRACO: U gov...
MOCAI BOCA:
(Brzo, da zaba{ure Bracu)Od ve~eras!
JOVAN: [ta, od ve~eras?
MOCAI BOCA: Ne znamo! Po~eli ste re~enicu, od ve~eras.
JOVAN: Znam!(Pipa se ispod ko{uqe)Vru} znoj... Slu{ajte pa`qivo, ovo }u re}i samo jednom:Od ve~eras, u na{em institutu za mr{avqewe, imamojednu ministarku. Da, MINISTARKU i wenu }erku! Taministarka se zove Ru`a Popara.
BRACO: ... Ona vre}a gov...?
MOCAI BOCA: Ona vre}a!?
JOVAN: E pa ja }u tebe, tetkovo tetkin~e, da zatvorim u buvaru!Ima da te tri puta zakqu~am i da progutam kqu~. Jesi linormalan, ministarku naziva{ vre}om govana!?
BRACO: Ja sam rekao samo “gov”!
MOCAI BOCA: Mi smo rekli “vre}a”!
JOVAN: Jao Jovane! Jao, sa kakvim ja budalama radim! Mene ovdeobliva, ~as vreo, ~as ’ladan znoj. Idioti! Ministarkanam je u ku}i!
SVA TROJICA:Idioti.
JOVAN: Moco, Boco! Od ovog ~asa vi mi odgovarate za `ivotministarke Ru`e Popare.
MOCAI BOCA: Razumemo dru`e Jovane!
JOVAN: Braco, odmah zovi doktora Miroslava da saop{ti gos-po|i Ru`i da je postala ministarka. Ne! Ja }u li~no dajoj saop{tim. Ba{ ja. Zovi doktora, da zove Ru`u. Da,
Ministarka voli knedle (Knedla u bawi) 27
ovde... ^ekaj! Sklonite ove merdevine, dajte cve}e,zastavu, dve zastave, da to bude mala sve~anost kad se jaministarki obratim... Mo`e i muzika. Ne, ne mo`emuzika! Ja }u to woj li~no da saop{tim, kao poverqivuinformaciju koja ima svoju cenu. A, {ta ka`ete?
Jovan prime}uje da ovi gledaju u ne{to iza wegovih le|a i da ga uop{tene slu{aju. Polako se okre}e i, na svoj u`as, ugleda Ru`u.
Scena 5.
Pre|a{wi, Ru`a.
Jovan se izbe~io, hvata dah, a zatim sve~ano {iri ruke i kre}e ka Ru`i snamerom da je, po dobrom srpskom obi~aju, izqubi tri puta. Svi {ireruke i lica u osmehe. Ru`a se povla~i, upla{ena je...
RU@A: [ta ste se izbe~ili, kao da vam je knedla upala u grlo?
JOVAN: Knedla je upala u bawu, nije u grlo. Ovaj...(Setio se, {iri osmeh; sve~ani glas)Pa ~estitam, gospo|o Popara, ministarsko naimeno-vawe, va{ega mu`a, Aleksandra prvog...
BRACO, MOCAI BOCA: Pa ~estitamo...
RU@A: Stoj! Nema qubqewa, ja sam po{tena `ena!
JOVAN: Naravno da ste po{tena `ena, i ministarka! ^estitamod sveg srca u svoje ime, u ime svoje `ene i svih gra|anaSrpske Bawe.(Navaquje da je qubi)
RU@A: (Otiru}i poqupce sa obraza i brane}i se od ~estitkiostalih)Ni{ta ja vas ne razumem! Ko je ministar, a ko mini-starka? I kakve ja veze imam sa tim?
JOVAN: Vi ne znate?
Jovan joj sa{aptava vest kao najve}u tajnu: Najpre joj stavqa ruku prekoramena; Ru`a ga udara po ruci. Zatim sklawa ruke iza le|a, sagiwe se,[i{ti i pquje Ru`i u uvo. Ru`a ispu{ta glasove, ~u|ewa, ushi}ewa,neverice, odu{evqewa; ~a~ka uvo prstom... Istovremeno, ostatak skupa,klimawem glava potvr|uje ono {to ne ~uje...
28 Leon Kovke
RU@A: Moj Aca?! Aca zver?
JOVAN: Da. [to zna~i da ste vi postali ministarka.
RU@A: I ju! Pa kako ja to ne znam?
JOVAN: Ne znam kako ne znate. Zar vam nisu javili na mobilni?
RU@A: Nisu. Doktor Miroslav je zabranio upotrebu mobilnihtelefona dok traje terapija. Eno ih u wegovom stolu...
Tog trenutka zapi{ti mobilni u Jovanovom yepu. Jovan ga brzo vadi.
JOVAN: (Qutito)Jesam! Jesam i jesam! @eno bo`ija, nemoj da me zove{svaki ~as! Imam va`na dr`avni~ka posla! Prekidam!(S lica mu nestaje gr~ besa pretvaraju}i se u {irokiosmeh poltronstva)Puno vas pozdravqa moja `ena @ivka.
RU@A: A kako me to pozdravqa?
JOVAN: (S u`asnom ozbiqno{}u)Kao ministarku.
RU@A: (Puna sebe)Hvala, ne}u joj to zaboraviti.
MOCAI BOCA:
(Podani~ki)I mi smo, I mi smo...
RU@A: (Velikodu{no)Naravno, ne}u ni vas zaboraviti, i vi ste moj narod.
JOVAN: Molim vas, mi vama treba da ~inimo. Evo, ako ja mogune{to, samo ka`ite?
RU@A: (S oklevawem i podozrewem)A, da nije ovo neka predstava, zajebancija?...(Ledena ti{ina)Jao Ru`o kako si ti naivna! Upecala sam se, a? Upecala?
Tog trenutka ponovo zapi{ti Jovanov mobilni. Jovan se za wega hvatakao za slamku.
JOVAN: Evo, ako meni ne verujete, pitajte moju `enu @ivku, onasve zna.
RU@A: (Prihvataju}i mobilni)Alo, ko je tamo? Da, ovde je Rouuuz Popara, ministarka...Hvala. Ne smetate @ivka, milo mi je. Do slu{awa...(Vra}a mobilni Jovanu)
JOVAN: Samo ga vi zadr`ite. Vama je sad najpotrebniji.
Ministarka voli knedle (Knedla u bawi) 29
RU@A: Hvala. Imate pravo. Moram odmah da stupim u vezu saBeogradom.(Najpre besno pritiska broj, a zatim se dere)Alo! Alo! @ivkice, jesi li to ti? Ovde Ru`a! ^ula si?Jeste, sad sam ministarka! Slu{aj @ivkice, prvo tebezovem! Nikako da se oslobodim te tvoje sumwe! Kakokoje? Pa to, {to si sumwala da }u ja mo}i da ti vratim3870 maraka!... Nemoj! Znam ja koliko ti voli{ dapozajmquje{, ali znam i da voli{ svoje pare... Tamanposla, nikako, vrati}u ti i ako ne}e{!... Qubim i ja tebe,slatka moja @ivkice...(Sklapaju}i mobilni, kao za sebe)Keqatorka(re~ je namerno sa “q”)matora. A {to da joj vratim, kad ne}e?... Oprostite, jabih jo{ koji broj da okrenem?
JOVAN: Zadr`ite ga, imam ja drugi.(Servilno pokazuje drugi)
RU@A: E pa, Beograde, Ru`a ministarka dolazi. Jedva ~ekam davidim Oqino lice ujutro... Alo! Ko je to tamo! Kako koje ovde! Zar me ne poznajete?...
Ru`a, derwaju}i se u mobilni, odlazi ka zgradi i nestaje. Jovan pokazujegestovima da svi budu tihi i da se razilaze.
JOVAN: ([apatom)Moco, Boco, sigurnost drug... gospo|e ministarke je uva{im rukama; ni sekund bez za{tite, ni sekund! Pssst...(Pokazuje gestom – dva prsta iz o~iju: “Ne ispu{tajteje iz vida”)
Jedino Braco u odlasku dobacuje:
BRACO: Po~elo je {i{awe pacova...
Scena 6.
Ru`a, dr @gawac i Oqa. Malo kasnije, Aca i Petar. Zatim, Moca iBoca.
Svetlost ispred zgrade instituta se polako gasi... Osvetqavaju se dvavelika prozora, u wima vidimo: Na prvom – Ru`u kako neprekidno vi~e u
30 Leon Kovke
mobilni i gestikulira rukama; na drugom – povremeno uleti poneki deoobna`enog tela Oqe ili dr @gawca. Istovremeno, sa spoqne stranezgrade instituta, du` krova i oluka, iznad osvetqenih prozora, {uwajuse Petar (grmaq) i Aca (mr{avko)... Tra`e}i odgovaraju}i prozor ~estoudaraju glavama o gorwu ivicu scene. Zastaju iznad @gaw~evog prozora...Aca ~vrsto dr`i Petrove noge oko svoga vrata i polako ga spu{tanaglava~ke prema gorwem ramu prozora... Zapi{ti mobilni.
ACA: (Kroz zube)Iskqu~i ga! Mi smo u akciji “konspiracija”, budalojedna!
PETAR: (Stewu}i)Do sad je bio iskqu~en, sam se ukqu~io...
Petar brzo vadi Mobilni, ali mu ovaj ispadne na zemqu ispod wih;pi{tawe utihne.
ACA: Krebilu, razbio si centar komunikacije! Sad smo odse-~eni od Beograda!
PETAR: Da odem po wega?
ACA: Pusti mobilni. Gledaj! Vidi{ li ne{to?
PETAR: (Iste`u}i vrat preko gorweg rama prozora)Samo wu vidim, gola je.
ACA: @muri, ako ti je `ivot mio!
PETAR: Wega ne vidim.
ACA: Wega?! Otvori o~i i gledaj samo wega.
PETAR: Da. Ne. Ne vidim wenu glavu... a, uuu, kako je va{a `enaomr{avila!
ACA: To je od kure.
PETAR: Jao! To je Alis.
ACA: Ho}e{, da te ispustim? Otkud ti zna{ kako izgleda moja}erka?!(Ispu{ta mu jednu nogu)
PETAR: (O~ajni~ki)Majke mi ne znam! Pretpostavqam.
ACA: Nema{ ti {ta da pretpostavqa{. [ta ta~no vidi{?
Ministarka voli knedle (Knedla u bawi) 31
PETAR: Dru`e Aco, vidim golo `ensko telo i jedan par dlakavihmu{kih nogu.
ACA: (Umalo nije ispustio Petra)Znao sam! Petre, evo ti pi{toq, ubi ga!
Istovremeno, U qubavnom zanosu, Doktor i Oqa su se pomerili odprozora.
PETAR: Sad ni{ta ne vidim.
ACA: Istegni se Petre. Nare|ujem da se istegne{!
PETAR: Pa{}u!
ACA: ^ekaj!
Aca gr~evito dr`i jednom rukom Petrove noge oko svoga vrata, drugomskida kai{. Kai{ omotava oko Petrovih nogu i polako ga spu{ta...
PETAR: Jao, majko!
ACA: Ne vi~i, u sigurnim si rukama.
PETAR: Vi ste ludi! Poginu}u... Mogli smo lepo da gledamo sazemqe.
ACA: Nismo mogli. Samo odozgo, iz pti~ije perspektive mo`eda se vidi {ta ON to radi woj. Reci {ta vidi{.
PETAR: Vidim... iz pti~ije, ni{ta ne vidim.
ACA: Vidi{ li Ru`u?
PETAR: Da. Ne. Samo pojedine delove wenog tela.
ACA: Petre, nemoj da me la`e{, budi ~ovek i ka`i {tamora{...
PETAR: Ona ga hvata za... ruku
ACA: (Ne ~uje re~ “ruku”)Aaaa! Evo ti pi{toq. Ubi ga!
Aca poku{ava da doturi Petru pi{toq. Ne mo`e. Izvla~i ga gore.Petar, sav sre}an, hvata se za oyak i ne ispu{ta ga. Aca mu gura pi{toqu ruke. Petar se trese gr~evito se dr`e}i oyaka.
ACA: Ako si ~ovek, uzmi pi{toq.
U taj mah, jure}i s obe strane krova, Moca i Boca se iz mraka bacaju naAcu i Petra.
MOCAI BOCA: E ne}e{ ti na na{u ministarku!!
32 Leon Kovke
Brzi udarci i {kqocawe lisica. Obojica su vezana za Mocu i Bocu.Petar gubi svest...
ACA: Mamlazi jed... !
MOCAI BOCA:
(Kroz zube)[apu}i! Ho}e{ da nam probudi{ na{u milu ministarku,to ho}e{?
Ste`u Acu oko vrata.
ACA: (Gu{e}i se)Mam, mam mamlazi jedni, znate li vi koga hapsite?
MOCAI BOCA:
([ega~e}i se)Znamo! Jednu va`nu li~nost!
ACA: Ja sam, policijo pozorni~ka, na~elnik! Na~elnik Mupajednog velikog grada.
MOCAI BOCA:
Odli~no! Takve mi volimo! Mar{ u stanicu! Bandojedna!!
Moca i Boca, karikiraju}i ti{inu, odvode uhap{enike u mrak...
Na prozoru se pojavquje Doktor, zapravo, samo zasen~eni profil salulom. Tek po luli znamo da je to doktor. Mirno pali lulu, gleda mesec,udi{e vazduh, slu{a cvrkut pti~ica... U toku cele scene ne}emo videtiosvetqeno doktorovo lice (Zamewuje ga statista).
Istovremeno: Kapak podruma se polako otvara, iz wega ispuzi Knedla...On se prikrada doktoru @gawcu; staje ispod prozora, ka~i ki{obranomdoktora za vrat i naglo ga prevu~e preko rama prozora na tlo. @gawcuispada lula iz ustiju. Udara ga jo{ koji put. Ovaj je nepomi~an. U odsevumese~ine, Knedla vu~e doktorovo telo ka podrumskom otvoru. I, kao daje to sasvim normalno, ~upa brkove sa doktora i lepi ih na svoje lice;~ujemo jauk. Gurne nogom telo u otvor podruma i zatvara kapak. Podi`elulu sa zemqe, povla~i dim i, iako je ti{ina, sasvim nemotivisano serazdere:
KNEDLA: Ti{ina! Mojim pacijentima je potreban san!
Knedla, obasjan mese~inom – wegovo lice – sada se ne razlikuje od dr@gawca.
Ru`a i daqe telefonira i gestikulira.
ZAVESA
Ministarka voli knedle (Knedla u bawi) 33
DRUGI ^IN
Scena predstavqa prostorije bawske komande policije – tipi~na srpskapolicija: Ogromna prostorija sa stolovima i velikim ventilatoromkoji visi sa tavanice; sti~e se utisak da }e kraci ventilatora svaki~as nekom odse}i glavu; zbog toga, svi akteri, prolaze}i ispod, uvla~evrat duboko u kragnu, ili idu pognuti. U dnu scene duga~ak zid sacentralnim, rotiraju}im vratima. Desno od vrata, na zidu, oznake kojesugeri{u da se iza re{etaka krije buvara. Levo od rotacionih vratagrandiozne zidne novine sa poternicama, i gomilom koverata “sa belimprahom”; dominira poternica “Knedle”. Na proscenijumu, levo, odvojenavelikim ogledalom postavqenim ukoso, nalazi se prislu{na kabina sainstaliranim magnetofonom za snimawe razgovora. Ogledalo jeprozirno, tako da oni koji sede u kabini, (pa i gledaoci iz pozori{nesale) mogu da posmatraju {ta se de{ava sa druge strane. Naproscenijumu, desno, kabina tipi~nog srpskog klozeta; grafiti pozidovima, nakrivqeni kotli} i {oqa sa tu{em iznad. Klozet isto-vremeno predstavqa gluvu sobu zbog toga su vrata tapacirana iznutrai spoqa. (I prislu{na kabina i klozet se osvetqavaju samo kada seakcentuje ono {to se de{ava u wima).
Scena 1.
Mitar i Boca, potom Jovan i Moca.
U prislu{noj kabini drema Boca. Po prostoriji nervozno {eta Mitar– erski zajebant, nikad ne zna{ da li se zajebava ili je ozbiqan; svaki ~aspopravqa tupe na glavi zabijaju}i pikado u sliku Knedle. Iz zvu~nika se~uje muzika, a zatim, posle du`eg pi{tawa i kr~ewa, hrapavi glasspikerke...
GLAS IZZVU^NIKA:
Jovan Kupusi~, predsednik, dolazi! Jovan Kupusi~,predsednik, dolazi!...
Prekida se emitovawe iz zvu~nika. Mitar se unezveri, ule}e u kabinu,trese Bocu.
MITAR: Ne spavaj! Predsednik dolazi!
BOCA: Zar i wega?
MITAR: I wega, nego {ta!
BOCA: Razumem!
34 Leon Kovke
Boca staje u stav mirno, sa prstom iznad tastera za ukqu~ivawemagnetofona. Iza rotacionih vrata se ~uje Jovanov gromak glas. Mitaristr~i iz kabine.
JOVAN: (Glas iza vrata)Gde je on!
Na ovaj povik Mitar se zale}e ka vratima... Kroz rotaciona vrataule}e Jovan sa dvocevkom o ramenu i cekerom punim zeleni{a u rukama.
MITAR: (Ushi}eno)Jovane Kupusi~u!
JOVAN: Mitre Miri}u, boga mu poqubim, {ta se to u mome gradude{ava? Za{to konspiracija i zabrana upotrebetelefona? Ka`u da si naredio samo usmenu komuni-kaciju.
Boca ukqu~uje magnetofon. ^uje se zujawe i pi{tawe, ali odmahprestaje. Ovo blokira Mitra u odgovoru; stoji otvorenih usta... azatim brza da bi zaba{urio ono {to se ~ulo.
MITAR: Vi znate da se sve i svako u ovoj dr`avi prislu{kuje.Hvala Bogu.
JOVAN: (Zagleda poternicu Knedle)Hvala Bogu. Ovaj, bre, isti doktor Miroslav.
MITAR: Isti, da ga jebem.
JOVAN: (Skidaju}i dvocevku, ledenim glasom)Gde je?
MITAR: (Hvataju}i Jovanovu ruku sa pu{kom)Ne, Jovane! [ta }e vam to?
JOVAN: Kako {ta }e mi? Mitre, pa vi bar znate, i{li ste upozori{te.
MITAR: Sa {kolom.
JOVAN: Ha! Pu{ka koja se pojavi u drugom ~inu, mora da opali upetom.
MITAR: Bojim se da je ovo i prvi i posledwi ~in...
JOVAN: (Ustuknuv{i)Jel po~elo da nas hapsi?
MITAR: Najebasmo Jovane. On je stigao!
JOVAN: (S nevericom)Ne. To nije mogu}e. Pare smo poslali, tele zaklali...
Ministarka voli knedle (Knedla u bawi) 35
Jovan se pridr`ava za srce; iz yepa vadi pqosku sa viskijem, nate`e... IMitar nategne.
MITAR: Stigao je. Tu je. Inkognito je.
JOVAN: ^ekaj, bre... Ko je stigao?!
MITAR: On. Veeelikooo...
Pokazuje rukama “muda”. Jovan ponavqa taj gwest.
JOVAN: Ovako velika?
MITAR: Jo{ ve}a.(Ovoga puta sa obe ruke ~ini dva velika polukruga, kaoda nosi lubenice u naru~ju)
JOVAN: [ta je, tu je... Da ka`em `eni da mi spremi }ebe iduga~ke ga}e?
MITAR: Ti misli{ da je stvar tako ozbiqna?
JOVAN: (Razqu}eno)[ta, ja mislim? Ti misli{!
MITAR: Ima jedna olakotna okolnost.
JOVAN: (Hvata se za slamku)Olakotna okolnost?
MITAR: Jeste. @ena Ace Popare je u...
Na pomiwawe tog imena Jovan se ukruti hvataju}i se za srce.
JOVAN: Aca Zver? Ministar. Uni{ti}e nas! Srce, jao...
MITAR: Ne daj se Jovane, dru`e moj.
JOVAN: Pri~aj Mitre.
MITAR: Ti zna{ da je Ru`a ministarka u na{em...
JOVAN: Jebe{ Ru`u. [ta je s wim?
MITAR: Aca Zver je u...(Pokazuje prstom na re{etke)
JOVAN: (S nevericom)U? U buvari?
MITAR: U buvari.
JOVAN: Pu{taj ga odmah, majku ti jebem blesavu!
36 Leon Kovke
MITAR: (Pun sebe)On jo{ ne zna da ja znam. Ali, ja znam, da on ne zna, da jeministar. Ti }e{ da odlu~i{ {ta }emo.
JOVAN: Jao, srce!
Jovan se sru~i na pod. Wegova ogromna telesina bupnu takvom snagom opod da budi iz dreme`a Bocu prislu{kiva~a. Boca gubi ravnote`u naisko{enoj stolici i, zajedno sa wom, treska o pod. Buka je uzbudila Acuu buvari. Za~uje se udarawe pesnica o vrata buvare i rika Ace Zvera.
ACA: (Iz buvare)Otvaraj bando banditska! Otvaraj! Sve }u da vas uni-{tim!
Na ovu riku i pesni~ewe po vratima, Jovan ska~e kao oparen. Hvatapu{ku i ceker, za`di ka vratima.
JOVAN: Pu{taj ga, i vidi {ta ho}e.
MITAR: Kako }u sam? A ti?
JOVAN: Do}i }u posle... Zar ne vidi{ da `urim? @ena me ve} dvasata ~eka da se vratim sa pijace.(Pokazuje ceker)
MITAR: Ali ja...
JOVAN: Sna|i se!
Jovan kao furija izle}e kroz rotaciona vrata.
Scena 2.
Mitar, Boca, Oqa. Kasnije, Moca.
Vrata ubacuju u prostoriju nafrakanu Oqu – pokretan butik. Mitar jegleda kao da je pala sa Marsa.
OQA: (Bez pozdrava, o{tro i beskompromisno)Gospodine na~elni~e, ja, kao svesna gra|anka, moram davam skrenem pa`wu. Onaj [umadinac, na ra~un na{edr`ave i demokratskog re`ima pravi neumesne {ale.Prvo {ale, a posle, ko zna u {ta to mo`e da se izrodi?
MITAR: (S podsmehom)[ta je, odbio vas?
Ministarka voli knedle (Knedla u bawi) 37
OQA: Mene da odbije?(Ogleda se u prozirnom ogledalu prislu{ne kabine)Sva{ta.
S droge strane ogledala: Boca pravi nedoli~ne gestove prema napu}enimOqinim usnama...
ACA: (Glas iz buvare)Otvaraj, bando banditska! Sve }u da vas uni{tim! Neznate vi ko je Aca Zver!
OQA: Evo, ve} je po~elo.(Na}uli uvo ka buvari)Neprijateqi ne miruju... A kad me ve} ne pitate zaministarku... Pih, ona voli knedle sa {qivama.
MITAR: Be`ite, danas nisam u stawu ni da vas gledam, ni slu{am!
OQA: Molim vas, on – muyahedin jedan, rekao je da su poli-ti~ki vicevi na{a stvarnost. Da je to rekao neki Srbin,’ajde – de, znala bih da je zafrkancija. Ali, kad to ka`ejedan nesvrstani... Tu ne~ega ima!
Aca urli~e iz }elije. Mitar gura Oqi u ruke list hartije i olovku;potiskuje je ka vratima klozeta.. Oqa eskivira, tako {to zagledaKnedlinu poternicu...
OQA: Ja vam ka`em! Tu ne~ega mora da ima!... Ovaj je pqunutidoktor, samo bez brkova.
MITAR: Evo vam papir i olovka. Evo vam gluve sobe, pa sve to vilepo napi{ite i potpi{ite.
OQA: Nego {ta }u, nego }u da napi{em i potpi{em!
Mitar zakqu~ava Oqu u klozet. Kako ko u|e u gluvu sobu, tako svi{umovi, vika, ili udarawe, postaju radwe bez tona. Sve {to se de{ava uklozetu gledamo kao nemi film. Vidimo: Oqa najpre gleda u klozet inahereni kotli}, a zatim besni... . Ne{to kasnije vadi papirne maramicei wima hvata dasku spu{taju}i je. Poklopac klozeta tapacirapapirnim maramicama, seda vrhom zadwica na wih... Poku{ava da pi{e,razmi{qa, zagleda se u grafite na zidovima; jedan izbri{e, druginapi{e...
38 Leon Kovke
MITAR: (Urli~e ne bi li nadglasao viku “Zveri” iz buvare)Moco! Moco! Gde si Moco! Daj kqu~eve, zakqu~am ti gamajci!
Rotaciona vrata izbacuju na scenu Mocu, koji zvecka kqu~evima.
MOCA: Razumem dru`e kapetane! Odmah!
MITAR: Otkqu~avaj prdaru! Pazi, Aca zver jo{ ne zna da jepostao Ministar. Neka to sazna od `ene.
MOCA: Razumem!
Mitar i Moca energi~nim korakom umar{iraju u buvaru.
Scena 3.
Isti, Aca i Petar.
Iz buvare, kao furija, izle}e Aca. za wim Mitar, Petar i Moca...Iznenada, Aca stane i zagleda se u Mitra. Mitar zauzima stav mirno iispaquje nekoliko odse~nih re~enica.
MITAR: Gospodine na~elni~e! Komandir policije Srpske Bawe,Mitar Miri}! Stra{na gre{ka, stra{na... Gospodinena~elni~e, moji agenti nisu krivi. Oni su samo vr{ilisvoju du`nost... Ja sam kriv. Ako je neko kriv, ja sam kriv.[ta ima oni da tra`e na krovu le~ili{ta?
Aca poku{ava tap{awem i blagonaklono{}u da odvu~e Mitra od temekrova.
ACA: Ne mari dru`e komandire. Najva`nija stvar je bez-bednost. Na svojoj ko`i sam osetio efikasnost va{eslu`be. Narod Srpske Bawe mo`e mirno da spava.
MITAR: Trudimo se gospodine na~elni~e!
ACA: (Izvode}i Mitra napred, u poverewu)Mitre, znate, ja nisam slu`beno ovde. Pa vas molim,ostavimo se formalnosti.
MITAR: A, ne! Vi ste moj gost danas. Moco! Trkni do “Tri srpskapapka” i vidi jel’ sve spremno.
MOCA: Razumem gospodine kapetane!
Ministarka voli knedle (Knedla u bawi) 39
MITAR: (Zadr`ava pokretom ruke Mocu da sa~eka)Malo meze, gospodine Popara. Dve, tri kile krme-nadlice, ve{alice, brizlice, na{ specijalitet – zape-~ena paprika i jaretina u kajmaku, odli~an crwak. Nigdese, kao u Srbiji, ne krka.
ACA: Dru`e Mitre, ja sam ovde u, takore}i, konspiraciji. I,ne bih voleo, znate?
MITAR: Nemam problema. Moco, ka`i gazda Raki da }emo ovde.
MOCA: Razumem! Ovde, komandire!
U toku cele ove scene Petar ne}e progovoriti ni re~. Prati}e sazanimawem zbivawa i pita}e se {ta ga je sna{lo. Moca izle}e krozrotaciona vrata.
Scena 4.
Mitar, Aca, Pera, Braco.
Rotaciona vrata ubacuju na scenu Bracu. Istog momenta Aca i Peraokre}u lica ka zidu – to rade kad god se neko nepoznati bane. Bracoblentavo gleda u Acina i Perina le|a... Dugo }uti razjapqenih vilica.
MITAR: Ako nema{ {ta da ka`e{, slobodan si!
BRACO: Imam. Onaj Arapin, [umadinac, onaj muyahedin tali-banski, onaj...
MITAR: Jel to zbog `ene?
BRACO: Neee. Moj tetak mi je rekao da prijavim, kad treba daprijavim. Otkako je ona vre}a go... postala ministarka.
MITAR: (@ustro ga prekida)Evo ti hartija i olovka. [ta ima{ napi{i i potpi{i.Izvoli, gluva soba te ~eka!
BRACO: [ta se dere{? Nisam ja gluv. A onom muyahedinu }uzubima... on na moju Lepojku...(Na uvo)Samo za vas, ministarkina slaba ta~ka... voli knedle sa{qivama...
Mitar hitro ubacuje Bracu u klozet, zakqu~ava za wime vrata. Nemifilm u klozetu, samo ovoga puta sa Bracom i Oqom; po~etni sukob }e sezavr{iti poku{ajem koitusa, koji }e osujetiti dolazak novog do-u{nika...
40 Leon Kovke
MITAR: Eto, sve ste videli. [ta sam ono hteo? A, da: Na{ ~ovektaj Raka! Dugo je u penziji. Ubio, nehotice, u lovu, nekogrukovodioca – pisale su novine. Sad dr`i kafanu “Trisrpska papaka”, da ne zar|a, i svakome ho}e da pomogne.Ga}e bi prodao za druga, kupio nam blindirani Audi 100,ma {ta da vam ka`em, sve bi dao, kao onaj VasilijeOstoji} iz Jagodine, {to je prodao bubreg da kupi }erkikola. Pisale novine!
ACA: Molim vas, bez publiciteta.
MITAR: Nemam problema. Boco!
U kabini za prislu{kivawe: Iz dreme`a, kao oparen, ska~e Boca.
BOCA: (Iz kabine)Ja! Dru`e komandire!
Aca se seca na glas koji dolazi iz neo~ekivanog pravca. Mitar, shva-tiv{i {ta je uradio, po~iwe da urli~e i rukom odmahuje u pravcuogledala; gest – “ne izlazi”.
MITAR: Moco! Maocooo! Ne Boco, nego Mocooo!
Scena 5.
Isti, Moca.
Podstaknut u`asnom drekom svoga komandira, Moca ule}e kroz rota-ciona vrata.
MOCA: Gospodine komandante! Ro{tiq sti`e!
Boca, videv{i kroz prozirno ogledalo {ta se zbiva, ~ini gest oma-lova`avawa prema Mitru, seda, stavqa noge na sto, pokriva lice no-vinama.
MITAR: Moco, sve novinare, i onu televizijsku mastiqaru Bebu –grebu, u prdaru! Ionako su se rasprdeli: Nova vlast ono,nova vlast ovo... sve sama banda dru`, gospodine Popara.
ACA: Nije neophodno, demokratija je.
MITAR: Moco, nije neophodno, demokratija. [{{!(Gest otpu{tawa)
Moca ne~ujno klizne kroz rotaciona vrata...
Ministarka voli knedle (Knedla u bawi) 41
Scena 6.
Mitar, Aca, Petar. Ne{to kasnije, Moca.
ACA: (Odvodi Mitra u stranu, tik uz pano sa kovertima)Znate, dru`e Mitre? Ja i moj pomo}nik Petar Jova-novi}...(Petar se nakloni }utke)ovde smo po sasvim privatnoj stvari...(Gledaju}i ga dugo u o~i)Imao bih za vas...(Upire mu prstom u grudi)jednu molbu...
U oklevawu da izrekne molbu, Aca prime}uje koverte; skre}e prst saMitra na koverte.
ACA: Kakvi su vam ovo koverti, dostave?
MITAR: (S olak{awem, kona~no wegova tema)Pogledajte gospodine Aco...
ACA: Dru`e, sve za vas, dru`e.
MITAR: (S osmehom li`e prst, uma~e ga u koverat, i pokazuje gaAci)Pogledajte dru`e Aco: Ma{ta srpskog talibana je neis-crpna kad je u pitawu zajebavawe kom{ija. Evo, imamo ikoverat i beli prah. Koverat, kao biolo{ku bombuprimila u~iteqica Coca Babeji} od u~enika koji jedobio jedinicu. Odokativnom metodom, mirisom iukusom, utvr|eno je...(Demonstrativno lizne svoj prst)– p{eni~no bra{no, tip 400. Drugi koverat...(Lizne prst i umo~i ga)bebi puder! Tre}i – bra{no, tip 500! Pa talk za smrd-qive noge; opet bra{no, tip – 800; zatim: Gips, tucaniandol, gustin, ~ukana paprika, mleko u prahu, jaja u prahu,puding i ovo. . . Crveni koverat upu}en na{empredsedniku Jovanu Kupusi~u, a unutra – pogodite sami{ta?
Mitar lizne prst, zama~e ga u koverat; nudi Aci. Aca s oklevawem li`eprst i uma~e ga u koverat. Obojica stoje sa isturenim prstima.
MITAR: Da probamo. Svaka roba mora da se proba.
42 Leon Kovke
Gotovo istovremeno stavqaju prst u usta probaju}i ukus pra{ka...
MITAR: (Mqackaju}i slasno)[ta ka`ete?
ACA: Ne znam. Prili~no je gadno.
MITAR: Ne}ete verovati... tucano, suvo pasije govno...(Aca ostaje bez re~i, pqucka u maramicu)A, jeste li videli? Provincijski srpski talibani nemiruju. Pismo, pismo sti`e. Svako, ko dr`i do sebe,primio je bar jedan, dva ili vi{e koverata...
ACA: (Ozbiqno, gotovo strogo, upiru}i, do bola, prst u gru-di Mitra)Dosta! Ovde sam sasvim privatno, i imam jednu molbu...
MITAR: Nemam problema.
ACA: Moj pomo}nik Petar, i ja, morali bi jo{ danas da sena|emo u institutu doktora @gawca... kao wegovi paci-jenti.
MITAR: (Hvataju}i se brzo za telefon)Odmah!
ACA: ^ekajte. Bitno je da nas dvojca, tamo, budemo potpunonepoznati... Moja `ena i }erka ne smeju da nas prepoznaju.Apsolutna zakonspirisanost.
MITAR: (Udara se rukom po ~elu, sle}e tupe)Skidaj ga}e Mitre! Skidaj! Aooo, koja sam ja budala! Id-iot. Zar meni, pred nosom, da nekakav na{, srpskidoktor, iz kantonalne [vajcarske, sprovodi {pijuna`u,antidr`avnu delatnost i zagovara podelu Srbije nakantone. Na~elni~e, pustite mene, da mu se ja najebemmajke!
ACA: Mitre, nije to u pitawu...
Aca se nagiwe ka Mitru i u uvo mu sa{aptava tajnu. ^uje se samo Acinonerazgovetno {i{tawe i Mitar koji ispu{ta animalne glasove.
MITAR: Aaaa! Haaa! E? Oooo! Jah! Jah! Jah... Nemam problemdru`e popara. Iako, ako mene pitate, ja sam za usranumotku, pa raspali. Moco! Moco! Moco!
Moca, zarotiran nekoliko puta, izle}e gotovo o{amu}en iz rotacionihvrata.
Ministarka voli knedle (Knedla u bawi) 43
MITAR: Moco, donesi iz magacina sve {to imamo za maskirawe,preru{avawe.
Moca salutira rotiraju}i se oko svoje ose, izle}e kroz rotaciju...
Scena 7.
Pre|a{wi, Raka.
Istovremeno rotacija izbacuje Raku natovarenog pladwem pu{e}egro{tiqa i bocama vina, kobasicama oko vrata, hlebovima ispod mi-{ica.. Aca i Petar po inerciji okre}u le|a.
MITAR: Na{ je!
ACA I PETAR:Na{ je?
RAKA: Va{ sam, Miri}u dru`e Mitre! Jo{ se pu{i!
MITAR: To Rako, to rode!
ACA: O – ho – ho!
U prislu{nom boksu levo, Boca se mu~i pri pogledu na toliko mesoje|e.U Klozetu, desno, upravo po~iwe “vata~ina”.
MITAR: (Pridaju}i slede}em pitawu naro~itu va`nost)Rako, kakva je situacija na terenu?
RAKA: (Zate~en, spu{taju}i provijant na sto)Izve{taj?
MITAR: Nego {ta nego izve{taj... i to drugu NA^ELNIKU.(Aci)Dozvoqavate?
ACA: Dozvoqavam.
RAKA: (Sa~ekav{i Mitrov znak glavom)Bezbednosna situacija u na{oj op{tini, a i {ire,sagledana kroz prometnicu, to jest kroz javni ugo-stiteqski objekat “Kod tri srpska papaka”, mo`e sedefinisati kao bezbedna... Kao apsolutno, potpuno ikrajwe bezbedna.(Naglo se okrene ka panou pokazuju}i prstom na poter-nicu Knedle)
44 Leon Kovke
Ovaj, isti na{ doktor Miroslav. Ko da su bra}a, u dupeih jebem `uto.
Aca zadovoqno klimne glavom. Mitar pokretom ruke otpu{ta Raku.
MITAR: Zadovoqan sam. Mo`e{ biti slobodan.
RAKA: Razumem!...(Za`di kroz vrata)
Sve do kraja drugog ~ina, svaki od aktera }e u prolazu, kri{om ilinamerno, uzimati sa stola komade ro{tiqa. @vaka}e, mqacka}e,govori}e preko zalogaja...
Scena 8.
Pre|a{wi, Moca i Lepojka.
Rotaciona vrata najpre izbace Mocu sa gomilom maskirnih rekvizita urukama, a zatim i Lepojku... Na pojavu Lepojke Aca i Pera okre}u le|a;Moca baca sako preko maskirne rekvizite. Lepojka je vi{e zapawenapu{e}im ro{tiqem nego prisutnim osobama.
MITAR: (Hvataju}i Lepojku za zadwicu)Do|i posle.
LEPOJKA: (O{amariv{i ga reda radi)^ibe! Nisam zbog toga do{la. Do{la sam jer me mu`zlostavqa. Ne samo da me zlostavqa,(Pravi se da pla~e, i neverovatno brzo govori)nego me optu`uje da imam ne{to sa onim talibanom[umadincem. A on, moj mu`, Braco Derowa, ne samo dakrade pasuq iz bolni~kog magacina nego i bri{e cipeledr`avnom zastavom...(Staje ispred ogledala, name{ta mini})A, kako mi stoji ovo sukwi~e?
MITAR: Izvoli u kancelariju.
Mitar joj gura papir i olovku u ruke potiskuju}i je ka gluvoj sobi.
LEPOJKA: (Pre nego {to se vrata gluve sobe zatvore za wom)I jo{ ne{to, ministarka...
MITAR: Znam. Voli knedle.
Ministarka voli knedle (Knedla u bawi) 45
U gluvoj sobi: Lepojka zati~e Oqu i Bracu u nedoli~nom odnosu. NemiFilm: Po~iwe op{te {amarawe i bekstvo kroz mali prozor. Braci se natrenutak zaglavi zadwica, ali, kada ga Lepojka ubode olovkom, on poput~epa izle}e; Lepojka grabi za wim... Klozet ostaje prazan... Pre nego {toiza|u, uredno ostavqaju ispisane dostave na spu{tenu dasku klozeta.Paralelno sa gluvom radwom, gledamo druge aktere... neprijatnati{ina. Prekida je Aca.
ACA: Kakva slu~ajnost, i moja `ena Ru`a voli knedle sa{qivama.
MITAR: (Po`uriv{i da povla|uje)Znam!
ACA: Otkud znate?
MITAR: (Gu{e}i se kobasicom)Pretpostavqam...
ACA: (Udaraju}i ga po le|ima)Jako su zgodna ova va{a rotaciona vrata.
MITAR: (Iskaqav{i komad kobasice iz du{nika)Jeste. Mi, u na{oj op{tini, rotaciju smatramo zatekovinu oktobarske revolucije. Ugradili smo je u svakuku}u. Sve op{tinske zgrade imaju rotaciona vrata. Nekase vidi da je i kod nas do{la demokratija.
ACA: Interesantan prilaz stvari.
MITAR: Dru`e Aco, izvol’te pred ogledalo!
Ovo je viknuo tako jako da je iznenadio Acu, ali je razbudio i Bocu uprislu{noj sobi.
ACA: Va{ prilaz stvarima i problemima je zaista intere-santan.
MITAR: Hvala. Moco, daj rekvizitu... pomozi.
ACA: Petre, pomozi i ti.
Svi `va}u mezeluke. Mitar i Petar opasuju Aci oko struka ve{ta~kutrbu{inu na ~ijem dowem kraju visi velika “krpewa~a” – golema kita ivelika muda. Moca pripoma`e. Mitar name{ta Acu ispred ogledala... Utoku celog maskirawa, Boca }e fotoaparatom slikati kroz prozirnoogledalo...
ACA: Pobogu Mitre, {ta je ovo?
46 Leon Kovke
MITAR: Mu{kost... He, he, he, {to je li~nost – ve}a, to su i“ve}a”.
ACA: Da nismo malo preterali?
MITAR: [to rekla ona Bosanka, “taman”. Kad navu~etepantalone, ispod }e da se klati k’o svetosavsko zvono...
ACA: A lice? [ta }emo sa licem?
MITAR: Dodaj mi Moco tu kutiju sa brkovima.
Moca dodaje Mitru par brkova. Ovaj ih lepi na Acino lice. Brkovi sumodel – a, la Staqin.
MITAR: Tako. A u o~i, obojena so~iva.(Gura mu so~iva u o~i)... Pogledajte se sad u ogledalo...
ACA: ... Odnekud mi je poznat ovaj lik?
MITAR: Moco, daj mantil i ka~ket!
Moca dodaje duga~ki ko`ni mantil i ko`ni ka~ket. Mitar ih stavqana Acu.
ACA: (Kao za sebe)Pqunuti Staqin...(Rikne kao lav)Mene ovde neko zajebava!
Mitar, Moca i Petar stanu mirno i povi~u u jedan glas:
MITAR, MOCA,PETAR: Neee!!!
ACA: (Stra{no izvijaju}i obrvama)Otkud, OVO, ovde?
MITAR: (Sme{an u preteranoj ozbiqnosti)To su nam vi{kovi iz fiskalne 1949. godine, dru`ePopara!
ACA: Hu! Ba{ ste me naqutili!
MITAR: Dru`e Aco, molim vas, po|ite sa Mocom u magacin,izaberite {ta vam srce `eli...(Moci)Moco, jebem ti mater.
ACA: Petre, polazimo!
Ministarka voli knedle (Knedla u bawi) 47
MITAR: Moco, poka`i drugu na~elniku...
ACA: Mitre, zar vi to meni?
MITAR: Pa gde bi ja to vama, dru`e Popara?...(Klekne i savije glavu)Pucajte dru`e Aleksandre... pucajte, nisam kriv...
ACA: (Miluju}i ga po glavi)’Ajde, ’ajde... vidim da si iskren. Petre, kre}emo.
Moca, Aca i Petar protr~avaju kroz rotaciona vrata. Jovan mirnokle~i na podu, otire suze, mrmqa:
MITAR: Kako je on dobar...
Rotaciona vrata se kre}u oko desetak sekundi i tek onda izbace nascenu Jovana.
Scena 9.
Isti, Jovan. Kasnije, Moca.
Ule}e Jovan u lova~kom odelu, sa gomilom ordewa koja mu prekrivaju celaprsa; izdvaja se 12 istih ordena... Mitar podi`e glavu i ushi}eno ustaje.
MITAR: Jovane, pa ja to nisam znao. Meni niko nije rekao, da stevi, predsedni~e moj, dvanaestostruki heroj sovjet, na{eop{tine – Srpske Bawe.
JOVAN: Manimo se formalnosti. Dr`imo li mi svoju stvar usvojim rukama?
MITAR: Dr`imo. Aca Zver se preru{io, eno ga u le~ili{tu.
JOVAN: Jesi li mu rekao da je ministar?
MITAR: Nisam. Kad onako preru{en, sazna od `ene, ne}e smetiodmah da ujeda
JOVAN: Kako si ti pokvaren.
MITAR: (Poverqivo)U poverewu, rekao mi je da je ovde zbog svoje `ene i}erke... Qubomora.
Jovan procewuje te`inu Mitrovih re~i, a onda, riknu kola~e}i o~i.
48 Leon Kovke
JOVAN: Mitre Miri}u, ti si idiot! Ko jo{ priznaje da ga `enavara? To On po nama ~a~ka, a i {ire!
MITAR: ’Ajde? Ne verujem. Idi!
JOVAN: Idi ti! Koliko ti je para dao doktor @gawac?
MITAR: Neobi~no malo, dru`e predsedni~e.
JOVAN: [ta je to malo?
MITAR: Malo. Znam da ste bili na operaciji {uqeva u kanto-nalnoj bolnici u [vajcarskoj. Mislio sam – on je va{~ovek.
JOVAN: Pusti ti sad moje {uqeve. Ovde se radi o glavi, a i {ire.
MITAR: I {ire?
JOVAN: Ja, svojim autoritetom i zaslugama, uspeo sam, da mu seodobri 88 miliona dinara, i to iz fonda za stambenusolidarnost, i kredita za nerazvijene.
MITAR: Ha, ja sam ~ist.
JOVAN: Sviwo {pijunska! I ti si glasao za to.(Hvata Mitra za gu{u)Obe su ti ruke, Mitre Miri}u, glasale za tih 88miliona, u znak kolektivnog se}awa na boqa vremena!
MITAR: Ja se,(Stavqa ruku na grudi)jo{ uvek druga Tita se}am, ali od tih 88 miliona nidinara nisam video.
JOVAN: Pa gde su onda? Jebe{ me tu`na.
MITAR: (Sigurniji u sebe)Ni{ta ja ne znam, to su bile partijske pare, a ti si biopresednik partijskog komiteta. Ha!
JOVAN: ... Mitre?(Hvata se za slamku)A {ta, ako je Aca Zver do{ao samo zbog `ene? Da li jeto mogu}e?
MITAR: Mogu}e je. Ali, uvek ima jedno ali {to devojci sre}ukvari.
Ministarka voli knedle (Knedla u bawi) 49
JOVAN: Ti si stvarno idiot. Dok me ne uhapse ja }u, bre, daverujem da je to sve ludilo socijalisti~ke, pretr-~iteqske, demokratske bur`oazije. Dok ceo svet gladujei umire, oni pla}aju devizama da ne jedu ni{ta. I jo{ susre}ni ako ih doktor @gawac primi u ovaj na{ institut.To je to, bre!
MITAR: Daj Bo`e – bre, da je tako kako ka`e{.
JOVAN: (Polako di`e cev dvocevke ka Mitrovim grudima)Mitre Miri}u, posledwi put te pitam:(Zaurla)Dr`imo li mi svoju stvar u svojim rukama?!!
MITAR: Dr`imo mili predsedni~e, dr`imo.
JOVAN: Ubedi me u to.
MITAR: Pokaza}u ti ne{to {to mali broj smrtnika zna...
JOVAN: (Ironi~no)Nemoj da me upla{i{?
MITAR: Vidi{ ovo ogledalo, kao i ostala je. Otvorimo li tajnavrata...
JOVAN: Vidimo slu`benika koji spava.
Mitar nogom izbacuje Bocu iz prislu{ne kabine
MITAR: M’r{ iz prostorije, stoko jedna!
BOCA: (Trqaju}i o~i)Razumem!
JOVAN: Ve~ni Gwidu! Pa ti mene prislu{kuje...?
MITAR: [ta ti pada na pamet!
BOCA: [ta vam pada na pamet!
MITAR: (Boci)Ti se uzdr`avaj od komentara. Izlazi. Slobodan si.
Boca izlazi sa scene kroz rotaciona vrata.
JOVAN: Za{to mene, Mitre – mililitreee(Udara se po ~elu ka`iprstom i palcem pokazuju}imililitarsku veli~inu Mitrovog mozga){ta }e ti moj glas na ovim trakama?
50 Leon Kovke
MITAR: Jovane Kupusi~u?! Pa gde bi ja vama?!! Zar niste videlida sam slu`beniku naredio da spava dok ste vi ovde. Ja,vas? Ni, govora!
JOVAN: (Smek{an)’Ajde da ti verujem, ali to jo{ nije dovoqno da se stvardr`i ~vrsto u rukama. Gde su dostave, prqavi ve{,de`urna uva? To mene interesuje.
MITAR: Ho}ete jedno, dva, tri? Pet uva!
Mitar brzo otkqu~ava vrata gluve sobe – klozeta, {irom ih otvara...
MITAR: Ovde, u srpskom klozetu, zakon o lustraciji je davnoza`iveo. Otvoreni dosije.JOVAN.... Ja ni{ta ne vidim.
MITAR: Pu, majku im barapsku! Zbrisali su kroz prozor~e.(Brzim pokretom ruke skupqa dostave koje suostavqene na spu{tenoj dasci klozeta, trpa ih u yep)Jao, nov grafit, jo{ se nije ni osu{io... “Ru`a, mini-starka za kitu”! Kad pre?. Ni smisla, ni duha. ’Ajde, {tamu zna~i to, “ministarka za kitu”?
JOVAN: (Po~iwe da se smeje)Ba{ je duhovito.
MITAR: Tebi je “kitu” duhovito?
JOVAN: Jeste. To je skra}enica za “Kapitalne investicije,turizam, ugostiteqstvo”
MITAR: Ministarstvo za KITU?
JOVAN: (Klima glavom i sve `e{}e se smeje pokazuju}i vrhomdvocevke na musave zidove klozeta)... I ovo je, ta, ~uvena, gluva soba lustracije?(Trese se od smeha)
MITAR: Smej se ti. Samo ti smej. Sve ovo {to vidi{ po ovimzidovima – to je autenti~an glas srpskoga naroda. Ovdese na kraju sazna istina i o tebi i o meni i o svemu.Ho}e{ li da ti pro~itam {ta narod misli o tebi?
JOVAN: (Napre~ac se uozbiqi)Da ~ujem.
Ministarka voli knedle (Knedla u bawi) 51
MITAR: (^ita sa zidova)Jovane, o Kupusi}u, pro{eta{ mi po glavi}u!Predsedni~e, kurvin sine, moj te gleda iz blizine.
JOVAN: Dosta! Da ~ujem, {ta misli na{ narod o tebi?
MITAR: Pa nema ba{ ne{to tako, duhovito.
JOVAN: ^itaj, kad ka`em!
MITAR: Evo... u Mitra pandura, malecka je kuu... Daqe se ne vidi.
JOVAN: ^itaj daqe.
MITAR: Ma nije zgodno, nije ni u stihu.
JOVAN: ^itaj. Nemoj da ti ga ja pro~itam?!
MITAR: (Nevoqno)Evo... Komandir milicije Mitar ima `enu kurvu... eto,nije ni duhovito, ni u stihu.
JOVAN: Ali je istina.
MITAR: Tako?! A ovo – “Ne glasaj za Jovana, vre}u od govana”! Ha!
JOVAN: Ono za tvoju `enu je ta~nije.
MITAR: Zna~i, pukla tikva! Ho}e{ sva|u?
JOVAN: Stani bre idiote! Jesi li mi sam ponudio da ~ujem glasnaroda?
MITAR: ... Boqe da ga obojica nismo ~uli.
JOVAN: Daj ruku.
MITAR: Obe Jovane. Obe ruke za tebe dajem.
Padaju jedan drugom u zagrqaj. Zasuze... U tom ~asu za~uje se glas izzvu~nika.
GLAS IZZVU^NIKA: Dolaze; objekat 55 i objekat 56!
MITAR: Jovane, sad }e{ da vidi{ kako moja slu`ba funkcio-ni{e. Upadaj u kabinu za prislu{kivawe i gledaj, samogledaj {ta se radi, {ta se radi na estradi.
Jovan ulazi u kabinu. Za wim se zatvaraju vrata. Jovan se name{ta napokretnoj stolici da bi {to boqe video kroz prozirno ogledalo.
52 Leon Kovke
Scena 10.
Isti, Ru`a i Alis.
Kroz rotaciona vrata ule}u Ru`a i Alis. Ru`a, u jednoj ruci, izme|u dvaprsta – dr`i beli koverat, drugom vu~e Alis. Alis u toku cele scene neskida pogled sa preostalog ro{tiqa; povremeno, kri{om, strpa po koji}evap u usta...
RU@A: Pogledajte {ta mi je poslalo ono talibansko govno!Biolo{ku bombu!
ALIS: Mama!
RU@A: [ta, mama? Ni 24 sata nisam ministarka, a oni menibombu! E pa i mi bombu za bombu imamo! Ho}u da se onajarapski [umadinac odmah uhapsi!
ALIS: Mama, molim te.
RU@A: Nema {ta da me moli{! Ugrozio je `ivot ministarke iministarske }erke, i ima biti uhap{en!
MITAR: (Energi~no)Dajte mi to pismo!
Istrgne koverat iz Ru`ine ruke, otvara ga, li`e prst, zavla~i ga ukoverat i lizne.
MITAR: Gospo|o Popara, organolepti~kom metodom utvrdio samda se radi o puderu marke... “Mumio”.
RU@A: Kako ste vi hrabri.
MITAR: Uz svo uva`avawe va{e sumwe, mi{qewa sam da po{i-qalac koverta sa belim prahom nije osoba mu{kog pola,osumwi~eni [umadinac.. Po~inilac je najverovatnije`ena koja koristi puder Mumio, sa dugim “O” na kraju –Mumiooo.
RU@A: Oqa!!!
ALIS: Mama, ona koristi “Laversmilk”.
RU@A: Lepojka!
MITAR: Ona koristi “Kingsajz”.
ALIS: (Sa punim ustima)Mama, ti koristi{ “Mumiooo”.
Ministarka voli knedle (Knedla u bawi) 53
RU@A: I, ju! Nisam vaqda ja sama sebi poslala?... Bo`e, al sambuknula.
Ru`a vadi iz torbice pudrijeru, staje pred ogledalo, puderi{e se... Sdruge strane ogledala, Jovan, pravi nedoli~ne gestove – tipi~ne zavoajera koji misli da ga niko ne vidi.
RU@A: Jao @ivkice, keqatorko matora, antraksu kowski, ti}e{ da mi plati{, od tebe sam kupila Mumiooo.
ALIS: Mama, sve tvoje najboqe prijateqice koriste isti puder.
RU@A: Pa da, ko }e, ako prijateqica ne}e. Sve }u ja to darazjurim, ko va{qivi koko{iwac.
MITAR: (Podilaze}i)Al }e perje da leti.
RU@A: (Naglo prilazi stolu, grabi najve}u kobasicu i, kao daotkida nekome glavu, ogrize joj vrh)Ne treba niko da ih ~erupa, samo im je pootpadalo kad su~ule da sam ministarka.
Zapi{te istovremeno dva mobilna, oba Ru`ina. Jedan pi{ti iz torbe,drugi iz nedara. Jedan vadi iz torbe, drugi nikako ne mo`e da prona|eme|u sisama. Smeta joj kobasica u ruci;pridr`ava je zubima... I dokjednom rukom dr`i onaj kojim razgovara, druga ruka joj brkqa podekolteu tra`e}i zapali mobilac.
RU@A: (Govore}i preko kobasice)Doktor nam je, ne znam {ta mu bi, svima vratio mobilne;sad ceo institut pi{ti i piju~e... Alo! Alo!! Alo!!!(Ispqune kobasicu)Govorite glasnije, ni{ta vas ne ~ujem!(Mitru)Ko da govori, Bo`e me prosti, iz Kandahara... Ja sam! Da,Ru`a Ministarka, ta~nije – Rouz!... Poganim se i ja natvoje ime, i prezime!(Iskqu~uje mobilni)Sramota, tra`i}u sednicu vlade da se ispita ovo...(Kao da }e da zasuzi)Od jutros, samo se javqaju oni {to govore kroz maramicu,ni{ta lepo, sve same kletve i uvrede...(Naglo se raspla~e)Bo`e, ~ime sam ja to zaslu`ila... Ni jedan ro|ak, ni jednaprijateqica da me zove, da mi ~estita, da me pita zasavet, da tra`i pomo}... sve same uvrede...
54 Leon Kovke
Kona~no je uspela da i{~eprka ispod sisa drugi mobilni (ili joj je utome pomogao Mitar).
MITAR: Kada vam se niko od prijateqa i poznanika ne javqa i nepose}uje vas, budite sigurni da ste uspeli. Na{ ~oveknajte`e podnosi tu|i uspeh, proradi mu ~irevi zavisti ipakosti, pa potro{wa sode bikarbone naglo sko~i...
RU@A: (U mobilni telefon)Alo! Sram vas bilo! Stidite se!...(Hvata se za srce, kao te{ko joj; isprekidano govori)Evo, ovo je, trideseti{esti put, kako me, pitaju: “Jesteli vi, ministarka za... KITU”?...
MITAR: (Hlade}i je maramicom, nude}i je ~a{om vina)Gospo|o Rouz, ne daj te se. To, “kitu” je skra}enica za“kapitalne investicije, turizam, ugostiteqstvo. Va{mu` je postao ministar za... Jelte, mora da se zna ko kosi,a ko muda zanosi. Pardon, vodu nosi!
RU@A: (Naglo `ivnuv{i, obra}a se Alis)Jesi li ~ula, morko jedna?! Tvoj nesposobni otac, i kaddobije ministarstvo, dobije kitu! Daj ruku!
Ru`a bez pozdrava izle}e kroz rotaciona vrata, vuku}i Alis za sobom.Alis poku{ava da popravi utisak tako {to se gestom izviwava, a maha-wem pozdravqa... Kako wih dve nestanu iza rotacije, tako Jovan iMitar po~iwu nezustavqivo da se smeju, a onda se pogledaju i naglouozbiqe...
ZAVESA
Ministarka voli knedle (Knedla u bawi) 55
TRE]I ^IN
Scena je podeqena pregradnim zidom. Sa leve strane se nalazi ve}aprostorija koja predstavqa salon ispred doktorove radne sobe. Posalonu su razme{tene razne sprave za ve`bawe: karike, vratilo, kow sahvataqkama, {vedske lestvice i {vedski sto; kao i ukrasno biqe –palmice, i dve vage koje slu`e za proveru te`ine. Nigde stolice. U salonse ulazi kroz rotaciona vrata. Mawa prostorija je sa leve strane scenei prestavqa doktorov (Knedlin) kabinet. U kabinetu, poredneophodnih stolica, troseda i velikog pisa}eg stola, uo~avamo masivnu– metalnu kasu i ko`u glavatog medveda po podu. Izme|u salona iKabineta nalaze se tapacirana vrata.
Scena 1.
Alis i Petar.
U salonu, sami, Alis i Petar. Qube se... Dugo, sa povremenim tepawem.
ALIS: Petri}u, srci}u!
PETAR: Alisence, srculence!
ALIS: Perice, medence!
PETAR: Kola~i}u, medewa~i}u!
Alis se naglo odvaja od Petra; preko wene brade, ukoso, zalepili seve{ta~ki brkovi.
ALIS: Uf! Udavi}u se ovim ve{ta~kim brkovima.(Pqucka)Svo si mi lice izgrebao wima, mora da izgledam kao dasam dobila ospice.
PETAR: Ne mrdaj, jo{ sekund i bi}e odlepqeni.(Brkovi nikako da se odlepe)
ALIS: Po`uri, mo`e Ru`a ili Aca da nam banu! Ma daj da tequbim, pa makar i na pola usana...
Ponovo padaju u zagrqaj i dugi poqubac... Petar se uz veliki napor odvajaod Alis.
PETAR: Alis, percu moj mali, ja ne mogu vi{e ovako. Da pobeg-nemo zajedno?
56 Leon Kovke
ALIS: Srce moje malo, Aca Zver bi nas ispod kamena iskopao.
PETAR: Srca kuco, ja }u da te prosim, pa kud puklo da puklo!
ALIS: Joj, srce moje malo medeno, kako bi ja to volela!([mrca)
Nikada nam ne}e dozvoliti da budemo zajedno. Ona ho}eda me uda za onoga odvratnog doktora @gawca, pogotovootkada je tata postao ministar. Uf, kako je mrzim!
PETAR: Srculence, mo`da ima jedna {ansa.
ALIS: (Sa nadom, jo{ se mazi)
Kakva {ansa, scko moj?
PETAR: (Prekida sa ma`ewem)
Ti zna{ da je tvom `enskom roditequ najva`nijinovac?... E, tu ih ~ekam. Za tri dana, sve }e da se zna.Pogotovo kad i Aca sazna da je postao ministar.
ALIS: [ta }e da se zna?(Maze}i se)
Ka`i mi sada.
PETAR: Za tri dana.
ALIS: Molim te, ka`i mi.
PETAR: Ne}e{ da se smeje{?
ALIS: Kunem se! U na{u qubav se kunem, Petru{ka moj!
PETAR: (Vade}i listi} iz yepa na grudima)
Vidi{ li ovo? Loto! “2, 5, 7, 12, 15, 19, 23 i 32".
ALIS: Moji brojevi! 25. maj 1979. Moj ro|endan. Imam 23, a tiima{ 32 godine. Qubi me.
PETAR: U nedequ je izvla~ewe, ose}am – dobi}u...
ALIS: Ih, kako bi volela!... A, a, {ta ako ne?
Petar joj ne da da zavr{i re~enicu; poqupcem joj zatvara usta. Izawihovih le|a, iza rotacionih vrata ~uju se glasovi. Oboje se naglorazdvajaju. Alis lepi Peri brkove. Kriju se ispod {vedskog stola.
Ministarka voli knedle (Knedla u bawi) 57
Scena 2.
Pre|a{wi, Knedla, zatim [umadinac.
Kroz rotaciju prole}e Doktor – Knedla, kao da ga neko goni. Sumwi~avose okre}e oko sebe, zagleda prostoriju, otkqu~ava vrata kabineta, azatim ih brzo zatvara za sobom i zakqu~ava. Svaki put kad prelazi sobu,saplete se o medve|u glavu prostirke i psuje. Prilazi kasi, vadi kqu~ izyepa, qubi ga, stavqa u bravu kase i polako otvara vrata...
KNEDLA: Jebote, kol’ke pare!!!(Obazrivo se okre}e, pritvara vrata kase)Nije Knedla sis’o }o{kove! Gde je jedna lopina, tu je idruga, i tre}a, iiiii – ko zna koliko lopina – klopina.
Otr~i do prozora da vidi da li neko ne viri. Ponovo prilazi kasi, vadiiz we sve`weve nov~anica, a onda, kao da je ne{to ~uo, brzo vra}a novac ukasu pritvaraju}i vrata... U salonu: Istovremeno vidimo Peru kako seprikrada kqu~aonici na vratima kabineta... U kabinetu: Knedla cepalist iz stonog kalendara, trpa ga u usta, brzo `va}e, vadi sa`vakanulopticu i gura je u kqu~aonicu.
KNEDLA: Ne}e{ bato, od govana pravim zlato!
U salonu: Razo~arani Pera i Alis odlaze... Rotacija ubacuje u salon[umadinca. [umadinac ne~ujno prelazi preko salona i lepi svoje uvo navrata kabineta; prilepqen je vakum – guma... U kabinetu: Knedla vadi izkase sve`weve nov~anica, re|a ih po trosedu, le`e na wih vaqaju}i seveselo... Baca ih iznad sebe.
KNEDLA: Jaoo, oh, oh, oh, kako me monetarna energija drma, kako mise di`e, kako mi raste...(Ko~i se u pokretu, zavla~i ruku pod zadwicu, izvla~ijedan sve`aw, zagleda ga, opipava.)Barabe, ne mogu a da ne poture i la`wake.(Baca sve`aw iza kase)Koji sam ja genije? Ja kad imam, i po dupetu se ma`em!Ho}u bre da umrem sa vama!(Qubi sve`weve nov~anica)Sve }u da vas iskoristim; ove }u da, pojedem; ove slatkemale }u da, propijem! A ove lepotice – qubimce }u da,prokockam! A ove, {to tako mi {u{kaju na uvce, }u, nacve}e i `ene da dam! Jeste, creva }e da se isprazne, al’ }esrce da ostane puno!
58 Leon Kovke
Scena 3.
Knedla, [umadinac
U tom trenutku zabubwa [umadinac pesnicom o vrata kabineta. Kned-la, poput qubavnika zate~enog u tu|em krevetu, ska~e pani~no tra`e}iizlaz. Obara stvari...
[UMADINAC:(^uv{i tresak)Kolega, da li je sve u redu?
Knedla najpre pokriva nov~anice na trosedu ~ar{avom koji skida sastola, a zatim trpa sve`weve u isti taj ~ar{av, pravi veliki zave`qajkoji gura pod sto...
[UMADINAC:(Udaraju}i energi~nije na vrata)Kolega @gawac! Kolega @gawac! Ka`ite ne{to!
Mesto pod stolom se ~ini nesigurnim. Prebacuje bo{~u sa novcem nafotequ, seda preko we.
[UMADINAC:Kolega Miroslave, oglasite se ako vam je dobro!(Udara sa obe pesnice o vrata)
Knedla vidi da se nije dobro namestio; zave`qaj preme{ta u plakar,zatvara vrata, navaquje na wih veliku fotequ, seda u wu i folirale`erno ~itawe novina.
[UMADINAC:Miroslave!!! Jeste li `ivi?!!
KNEDLA: U|ite!
[umadinac grune svom snagom na bravu. Pod wegovim naletom izvaquje sezakqu~ana brava; ulazi sa kvakom u ruci... Knedla je paralisan prizorom –Arapin koji dr`i kvaku u ruci.
KNEDLA: (Mucaju}i)Po, po, potpuno sam zaboravio da su vrata...
[UMADINAC:Ba{ su lo{e ove brave... Otkud sam mogao da znam da jezakqu~ano... ha, evo sad }u ja to da sredim...
Istovremeno: Knedla se odupire nogama o pod guraju}i fotequ naslonomu vrata plakara. Knedla nikako ne shvata otkud ovde Arapin. Mucapokazuju}i prstom na [umadinca.
KNEDLA: K,k, k, ko, ko...?
[UMADINAC:Doktore, vama nije dobro?
Ministarka voli knedle (Knedla u bawi) 59
[umadinac kre}e ka Knedli. Knedla se posledwi put odupre nogama.Naslon foteqe provaquje vrata plakara. Ovo kao da prizove Knedlusvesti; on ska~e, popravqa razvaqena vrata plakara, {titi telom za-ve`qaj sa novcem.
KNEDLA: Kalafonac! Ko si bre ti?
[UMADINAC:(Zbuweno)Doktore, vi se {alite?
KNEDLA: (Hrabro)^amuga! Odgovori kad te pitam!
[UMADINAC:(Sa dosadom)Vidim ja da ste imali burnu no}. Brkovi vam krvavi odzavrtawa pile}ih vratova, a?
KNEDLA: (Opipavaju}i brkove)Brknem ti ga! Ko si?
[UMADINAC:Sreta Miri}, brati} Mitra Miri}a... Namazao sam sejodom i sada sam arapin – Kasum Ismail Faud BenSakara, zvani [umadinac.
KNEDLA: A {ta }e{ ti ovde?
[UMADINAC:(Osvr}e se iza sebe, kao da se pitawe odnosi na nekogdrugog)Ja? Ja sam va{ pomo}nik. Uzeli ste me kao mamac zadebele emiratske {eike... Mi se reklamiramo i u Abu –Dabu, i u Kataru, i u Kuvajtu, i u Avganistanu iKurdistanu... i u ^okalistanu.
KNEDLA: Ma nemoj?
[UMADINAC:Politi~ki, za va{ institut je jako dobro da imatepomo}nika sa arapskog potkontinenta... Ma jel vi tomene, malo u glavu, a?
KNEDLA: (Poku{avaju}i da se pona{a kao doktor koji slu~ajnopridr`ava vrata od plakara)Nikada. Naro~ito ne u glavu, pa i kad su nesvrstani.Prosto, ne znam {ta mi je? Kao da sam no}as neke stvaripozaboravqao, pa ih se sada prise}am... Sedite.(Pokazuje na trosed)
[UMADINAC:(Sedaju}i)Astralna katalepsija! Bio je pun mesec, a vi ste oset-qivi na mesec. Hu, ba{ ste me upla{ili; ~ak i govoritedruga~ije nego ju~e, ali – glas vam je isti.
60 Leon Kovke
KNEDLA: (Stewu}i, jer se upiwe da uglavi vrata od plakara)A, kako sam, ja, to, govorio?...(Vrata uz tresak legnu na svoje mesto. Knedla sa olak-{awem izgovara)– Ju~e!
[UMADINAC:(Kao na iglama, ne zna da li da pomogne ili ne)Slatko, {armantno. Umesto S izgovarali ste [, umestoZ – @, a umesto \ yakali ste Y, i blago ste vaqali R, kaokad se Srbin vrati iz Francuske – pardon, [vajcarske.
KNEDLA: ’Ajde!? Zna~i!(Popravqa se)@na~i, ja sam – {am, i`, [vaj – car – {ke?(Ovo je jedva izgovorio lome}i jezik)
[UMADINAC:Je{te. Ovaj, jeste. Do|avola, i mene ste zarazili...(Nagiwe se i zavla~i ruku pod zadwicu – vadi sve`awnov~anica)A, u! [ta je ovo?
KNEDLA: (Otimaju}i mu novac)Usrao se Jovo! Nije Jovo, nego Vasilije. Ustvari, nije niVasilije, nego je ogranak dru{tva...(Seti se da treba da ima govornu manu)“[vi [rbi {veta” i`... te, [vajcar{ke, kada {u ~uli`a onog Va{ilija...
[UMADINAC:(Servilno)Vasilija Ostoji}a iz Jagodine. Prodo otac bubreg da}erki kupi kola – humanizam bez primera u svetu. Tosamo Srbi mogu.
KNEDLA: (Procewuje da li je ovo posledwe dovoqno ozbiqnoizre~eno)Je{te. Pa {u {vi [rbi {veta po{lali pare da {e kupi,tom divnom ~oveku novi bubreg. Ne! Nego ve{ta~kibubreg `a obolelu decu, male [rp~i}e.
[UMADINAC:(Obuzdavaju}i smeh)Male [rp~i}e?
KNEDLA: (Energi~no)Je{te. Doviyewa doktore [umadinac. Ja moram da radim!
Ministarka voli knedle (Knedla u bawi) 61
[UMADINAC:I ja!
KNEDLA: ^ekaj! Otkud ova `ivotiwa ovde?(Pokazuje na medve|u ko`u)[amo pla{i male [rp~i~e.
[UMADINAC:.Ubio ga predsednik Jovo u akciji 88 medveda za drugaTita.(Izlaze}i, publici)[rp~i~e...
KNEDLA: (Uve`bava govor)Srp~e |a~e, zove maj~e. [rp~e wa~e, `ove maj~e! Ne![rp~e ya~e, `ove maj~e, a [rp~i~i ya~i~i `evaju kopa~i~i... Ja {am bre genije i` Kenije!...
Ulazi u plakar, zatvara za sobom vrata. ^uje se samo prigu{eno brojawe.
KNEDLA: [to, dve{ta, tri{ta, ~etir{to. pet{to... hiqada!
Scena 4.(U salonu)
Oqa i Ru`a, zatim Aca i Petar.
Kroz rotaciona vrata upadaju najpre Ru`a i Oqa dr`e}i se za ruke. Zawima ule}u Aca i Petar, kao prirepci. Oqa ne mo`e da skine pogled satitanske mu`evnosti koja se ocrtava u naborima Acine ode}e. Oqa iRu`a staju na dve vage koje su u prvom planu.
OQA: Rouz, jesi li primetila novo mu{kooo – o, ho – ho!
RU@A: (Uobra`eno)Ni{ta naro~ito.
OQA: (Zausti da jo{ ne{to ka`e, ali se predomisli ipromeni temu)Prijateqice moja draga...
RU@A: Ka`i sre}ice.
OQA: Jo{ uvek ne mogu da poverujem da si ministarka.
RU@A: Poverova}e{.
OQA: (Otrovno)Ne}e{ verovati, ali ja i doktor Miroslav @gawac...
62 Leon Kovke
RU@A: [ta vi?
OQA: Nas dvoje smo imali nezaboravnu no}.
RU@A: Sramota! Tako ozbiqna `ena. Ti si namerno to uradila.!Samo da pokvari{ wegovu vezu sa mojom Alis!
Aca i Petar se {trecaju pri pomiwawu Alis.
OQA: Ma neee. Ja sam to iskoristila da ka`em koju lepu re~ zatvoju Alis.
RU@A: Ti i ja od danas nismo prijateqice! Sram te bilo! Ti}e{ moju Alis? Iz ovih stopa idem da ra{~istimsituaciju! Ne mo`e to tako! Pqujem ja na wegove vezi-kule!
Ru`a ule}e kod Knedle u kabinet. Ne zatekav{i ga u kabinetu (jer je ovaju plakaru), odmah izle}e i odlazi nekud na sprat.
RU@A: (Odlaze}i, dobacuje)Plati}e{ mi Oqo – cmoqo!
OQA: Pa ba{ da ti i ne platim.
Aca i Petar prilaze Oqi; tope se od qubaznosti. Oqa preuzimainicijativu; poput ma~ke, o~e{a se krajem haqine o Acu.
OQA: Ah, vi ste novi mu{karci.
ACA: Jesmo. A {ta je sa onom... gospo|om?
OQA: Na{la se }urka u podvarku carskog ru~ka.
ACA: A?... Ne razumem.
OQA: Na{la se vila u ~em nije bila.
ACA: A, to.
OQA: Jeste. To {to ste videli, TO je postalo ministarka.
ACA: Jesam li ja glup, ili vi imate specijalnu sposobnost dazbuwujete qude? Petre, {ta je gospo|a htela da ka`e saonim."ministarka"?
PETAR: Ne znam, majke mi ne znam.
OQA: To vam je Ru`a Popara. No}as je saznala da joj je mu`,nekakav bizgov, postao ministar za KITU.
ACA: (Besno)Ko je bizgov, mamicu ti... !!
Ministarka voli knedle (Knedla u bawi) 63
Petar jedva uspeva da ga prekine u nastupu besa; {apu}e mu ne{to na uvo.Aca se mr{ti jo{ neko vreme, a zatim navla~i osmeh na lice.
ACA: Jeste, sigurno je bizgov, ~im je postao ministar za, tu,KITU...
OQA: Za kapitalne investicije, turizam i ugostiteqstvo.
ACA: Petre! Jesi li ti znao da sam ja, da je taj bizgov postaoministar?!
PETAR: Nisam znao.
ACA: Kako si smeo da ne zna{! Evo, ova dama sve zna. Molimvas...
OQA: Oqa Babicki, modiskiwa.
ACA: A. Topuzi}, pesnik.(Pokazuje na Petra)Puj, srpski aforisti~ar.
PETAR: Petar Uro{a Jovanovi}, skra}eno PUJ.
ACA: Drago mi je, drago mu je. Molim vas, kako sam ja, ustvari,kako je ON postao ministar?
OQA: Lako. Samo ovako...(Trese rukom)istresli su ga, plo}...
ACA: Plo}?
OQA: Plo}, ko masno govance...
ACA: (Zaurla)E pa za ovo mora da se... !
Vadi pi{toq~inu. Petar ska~e, hvata ga za ruku.
Istovremeno u kabinetu: Knedla, sa podignutim rukama izlazi izplakara; boja`qivo oslu{kuje {ta se de{ava u susednoj prostoriji...
ACA: Aco, Poparo! Sre}ne ti ministarske rane!(Puca u vazduh)Bravo majstore! Viski pio i sto godina ministar bio!
OQA: Gospodine Topozi}u, kako ste vi strastven ~ovek. Kakovi burno reagujete?(Opipava ga)
64 Leon Kovke
ACA: (Vrisne na opipavawe)Jeste!! Ja se svojoj, “tu|oj” sre}i, vi{e radujem negosvojoj. Ej, ~ovek – plo}! I postade ministar.
OQA: (Ledeno)Nije jo{... Dok ne iza|e u slu`benom listu, nije mini-star. A kakva je na{a vlada, pre }e da do|e do rekon-strukcije, nego {to }e slu`beni list da iza|e...
ACA: (Oqi, prete}i)A kakva je, to, na{a, vlada? Petre, je li to istina?
PETAR: ... Jeste. Ali i taj drugi nije Ministar dok slu`benilist ne iza|e. Pa je ovaj prvi, Popara Aleksandar,ministar izme|u dva izlaska slu`benog lista. To jenajmawe, dan – dva, pa i vi{e, ako se potrefe praznici.
ACA: (Zabrinuto)Kad pada prvi maj?
PETAR: Kao i uvek, prvog maja.
ACA: Mislio sam na dane. Ako pada u... u?
PETAR: Utorak. A pada. A danas je ~etvrtak. Slu`beni list nemo`e da iza|e u petak, a ni u ponedeqak, jer se spajajudani, i niko ne radi do ~etvrtka...
ACA: To! Pa dok se odmore od praznika, pa u petak namesterotaciju, pa...
PETAR: Slu`beni list ne mo`e da iza|e pre ponedeqka, sedmogmaja.
ACA: (Broje}i na prste)[to zna~i da sam, da je ON ministar najmawe deset dana.Deset dana! Deset dana koji su potresli ceo svet.
Scena 5.
Pre|a{wi, Ru`a.
Istovremeno, ule}e Ru`a poput parne lokomotive.
RU@A: Ja }u wega da potresem! Ne treba mi ceo svet! Gde jedoktor Miroslav @gawac!?
Aca {iri ruke, zadivqeno gleda u Ru`u, kre}e ka woj. Ru`a uzmi~enapadno gledaju}i u nabreklinu ispod Acinih pantalona.
Ministarka voli knedle (Knedla u bawi) 65
ACA: Gospo|o Rozita, dozvolite da vam ~estitam ministarskoname{tewe va{ega mu`a Aleksandra Popare!(Naglo hvata Ru`u za ruku i qubi je u nadlanicu)Preporu~ujem se, srpski pesnik, A. Topuzi}, haiku – etnopoezija, ~lan Udru`ewa kwi`evnika Srbije.
RU@A: (Topi se od miline zbog poqupca u ruku; odmah je nudi iPetru i Oqi)Hiii, nemojte... Drago mi je. Bo`e, moram da vam upamtimimena. Oqa, sre}ice, molim te zapi{i mi imena ovedivne gospode.
PETAR: (Qubi je u ruku)Petar Uro{a Jovanovi} – PUJ, aforisti~ar, tako|eugledan ~lan udru`ewa.
RU@A: [to ste mi poznati, naro~ito va{i glasovi... Mora daste neki veliki pisci?
Nastane muk. Oqa {u{ka papirom. Petar spasava stvar.
PETAR: Sigurno ste slu{ali RADIO – ve~eri poezije, kojeredovno prenosi prvi program.
RU@A: (Pomalo zbuwena)Sigurno jesam, veliki pisci...
ACA: (Ulaguju}i se)Gospo|o ministarka, ako je ve} re~ o veli~ini, onda jeona primerenija va{em mu`u Aleksandru Popari,ministru za...
RU@A: Ka`ite slobodno... “kitu”, kapitalne investicije, turi-zam, ugostiteqstvo. A ono veliki, tek treba da zaslu`i.Da ga nisam ja gurala, ja savetovala, ja pomagalaro|a~kim vezama, nikada on, kako je nesposoban i glupav,ne bi postao ni buya od buyice, a kamo li ministar. Ja, jasam ta `ena koja stoji iza svakog uspe{nog mu{karca!
Aca jedva suzdr`ava bes. U tome mu poma`e Petar povla~e}i ga za ruku.Naravno, Oqa koristi situaciju da dosoli stvar, kao, svedo~e}i uRu`inu korist.
OQA: (Otrovno)Sre}ice, pa da tebe nije bilo, to planinsko gove~e jo{uvek bi mukalo uz gusle.
66 Leon Kovke
ACA: (U stranu, samo za Petra i publiku)Majko moja Milice! Kako }u ovu `enu da oplavim, odglave do pete! Uf, {to sam qut!
RU@A: (Naglo)Izvin’te, ja moram da mislim na svoju }erku Alis. Ona jesad ministarska }erka i zaslu`uje da bude udata, najmaweza doktora...
U kabinetu: Knedla, povla~e}i se unazad, tresne preko medve|e glave –ko`e rasprostrte po podu.
RU@A: (Pokazuje rukama da se sti{aju... kre}e ka vratima ka-bineta)– Izvin’te.
ACA: Izvin’te vi, treba li vam nekakva pomo}?
RU@A: (Sa prezrewem)Nikakva.(Grune na vrata kabineta, uzdignuta nosa)
ACA: Petre, prilepak!
PETAR: Ali, koga?
ACA: (Odvodi Petra u stranu)Petre, jebivetre, nisi ti ovde zbog “ali”, nego da pazi{na Alis. Tvoja du`nost je da se prilepi{ uz wu, kaoprilepak. Ko zna gde sad ona {vrqa.
PETAR: Razumem, prilepi}u se uz wu.(Izlazi)
Kloparaju rotaciona vrata za Petrom. Oqa uko~eno gleda u Acinumu`evnost.
Intenzitet svetlosti se u salonu smawuje a u kabinetu poja~ava.
Scena 6.
Ru`a, Knedla; ne{to kasnije, Aca i Oqa.
Knedla sedi na foteqi ~ijim naslonom su poduprta vrata od plakara. Uruci dr`i yepni sat oka~en o lanac – wime ma{e kao {etalicom sata;trudi se da izgleda kao hipnotizer.
RU@A: Doktore!...(A onda splasne kao da joj ne{to oduzima snagu)
Ministarka voli knedle (Knedla u bawi) 67
KNEDLA: (Sugestivnim glasom)Gospoyo. [edite. Vi {edate...(Pokazuje joj trosed)Tu, tu, vi {edate... vi {te {eli...(Za sebe)Jebo te, pa ovo pali. Zatvor – moji univerziteti.
Ru`a je potpuno obuzeta tim blagim glasom. Seda na ivicu troseda,potpuno je zaboravila zbog ~ega je do{la. Pona{a se kao zaqubqena `ena.Hipnoza je samo delimi~no uspela.
RU@A: Hvala doktore. Ja, aaa, do{la sam da...
KNEDLA: Ka`i buyava. Ovaj, {ta mogu da u~inim `a va{,go{poyo?
RU@A: Rouz. Rouz, doktore.
KNEDLA: (U publiku)[rawe, i`gleda da hipno`a pali. Glupa je ko `latnaribica.
RU@A: (Vapaj)Doktore! Petnaesti je dan kako gladujem, a ~ini mi se dasam sve debqa.
KNEDLA: Zar? @ar?
RU@A: Jeste. Kao da sam u drugom stawu.
KNEDLA: Opa! A {a kim?
RU@A: Vi ste krivi za sve! Ja samo vas slu{am, u vas gledam, vaspo{tujem, verujem svakoj va{oj re~i, iako sam postala“ministarka”... Eto, svojoj }erki, Alis, neprekidnoponavqam sve va{e vrline. Ona, tako mlada, a vi takobogati i pametni...(Uzdahne)Znate, moj mu` je postao ministar za kapitalneinvesticije. Radi se o kapitalnom kapitalu. Mi bi smomogli, znate, da finansiramo va{a daqa nau~na is-tra`ivawa... Razumete? Samo kad bi ste vi, kad bi Alis...
Knedla iznenada postaje zainteresovan; seda pored Ru`e, stavqa ruku naweno koleno.
KNEDLA: Rou`...
RU@A: (Pretvaraju}i se da je u`asnuta)[ta }e tu va{a ruka?
68 Leon Kovke
KNEDLA: Rou`, najpre ono o va{em “{tawu” – Pri`najte, vikri{om jedete.
Ru`a se brani neubedqivo, poku{ava da otkloni doktorovu ruku sa svogakolena.
RU@A: Kreker. Samo kre, kre, kreker.
KNEDLA: (Opipavaju}i Ru`inu butinu)Moji pr{ti o{e}aju, vi jedete.
Ru`a se izdi`e u trosedu poku{avaju}i da pobegne neumoqivoj ruci iKnedlinom dahu na svom vratu.
RU@A: Kao pti~ica. Kao pti~ica jedem, doktore...(Te{ko di{e)
KNEDLA: @nam. Vi jedete...(Gura joj ruku dubqe pod sukwu)Me{o!(Za sebe)[ine, kakvo me{o.(Tiho, Ru`i)Vi ipak jedete.
Ru`a, te{ko di{u}i, stavqa svoju ruku preko Knedline; vi{e jezadr`ava nego {to je otklawa.
RU@A: Neee. Miroslaveee. Jao, uh, Jaooo...
KNEDLA: Rooo,uuu, ```...(Sa animalnom strasti)Meso!
RU@A: (Kao da se naglo probudila)Stanite!!! I ja sam samo od krvi i mesa!
Ru`a je tako naglo povukla Knedlu za revere, da je ovaj preleteo preko wei zapeo za naslon troseda. Batrgaju}i se na naslonu, povukao je ka sebiRu`u. Od wihovog batrgawa i te`ine trosed se prevr}e ka zidu, i uztresak i jauk zavr{avaju na podu. Ru`a se hvata za glavu i gubi svest.
Istoga momenta Aca i Oqa navaquju na vrata kabineta. Aca udarapesnicama. Oqa prislawa uvo. Svaki udarac joj zaglu{uje sluh.
OQA: ^ove~e, prestanite da udarate, ni{ta ne ~ujem!
ACA: Otvaraj! Otvaraj ili provaqujem!
OQA: Mislite da se tamo, ne{to neobi~no de{ava?
ACA: Nego {ta! Otvaraj kurvin sine!
Ministarka voli knedle (Knedla u bawi) 69
Knedla uspeva da stvari dovedu u red pre nego {to Aca provali ukabinet. Di`e trosed. Stewu}i di`e onesve{}enu Ru`u sa poda istavqa je u sede}i polo`aj na trosed; ule}e u fotequ... Aca sa krikomprovaquje vrata i zajedno sa wima pada na pod kabineta.
ACA: (Ugledav{i Ru`u sa zavaqenom glavom na trosedu)Znao sam! @rtva je zadavqena!
KNEDLA: (Mirno)Od gladi.
ACA: (Hvataju}i Knedlu za gu{u)Ubico! Ubio si ministarku!
KNEDLA: (Krkqaju}i)Od glad... Go{podine, proverite di{awe... Da li di{e?
Aca, ne ispu{taju}i Knedlin vrat, prilazi Ru`i (vu~e za sobom Kne-dlu), stavqa glavu na ru`ine grudi i oslu{kuje ih...
ACA: Di{e. [ta da radim?
KNEDLA: Pu{tite moj vrat... Uf, al ima{ jake ruke. Nalupajte joj{amare.
ACA: ... [amare? Ministarki?
KNEDLA: I to br`o.
Aca brzo lupa Ru`i {amare. ^ak nam se ~ini da to radi suvi{e dugi irevnosno i da na{to mrmqa...
RU@A: (Dolaze}i k’ sebi)A, aaa, aaah!
ACA: O`ivela je...(Knedli)[ta je, {ta me gleda{?
KNEDLA: Prvi put te vidim. ^iji {i ti pacijent?
ACA: Ja sam drug... ovaj, ja sam... Gde si sad Petre jebivetre?(Tra`i pomo} od Oqe)
OQA: (Zacvrku}e)Topuzi}.
ACA: Jeste. Ja sam Aleksa Topuzi}, pesnik.
KNEDLA: Tih, {ta va{ je pe{nika. Pun mi va{ je in{titut
ACA: (Odse~no)[ta se desilo, doktore, mojoj, pardon – ovoj `eni?
KNEDLA: Ovo, `ena?
70 Leon Kovke
Ru`a se budi iz nesvesti, uspravqa se...
ACA: Da doktore, to je `ena.
KNEDLA: Pe{ni~e Popu{i}u, Topu`i}u, go{poya Rou` je mojpacijent. Ona je i{crpqena od gladi. A i ti }e{ u{koroda mi pu`i{ od gladi!
ACA: Pesnik Topuzi} ne puzi!
KNEDLA: Ni{ta me {e ne ti~e! Ja diktiram pravila igre u ovomin{titutu! Ho}u, `a petminuta, `a minut, ho}u da {vibudete u `atvor{kom dvori{tu! Dana{ okre}em novili{t.
ACA: Rekli ste, “zatvorsko dvori{te”?
KNEDLA: Ko rekao? Ja rekao? Ko je rekao zatvor?!(U stranu)Topu`i}u, Topu`i}u, pro{eta{ mi po glavi}u.
OQA: Doktore, ba{ ste slatki kad ste zbuweni.
KNEDLA: @buwen, a? Ka`e{ `buwen?...(Udahne punim plu}ima i zaurla)Bole{nici! Zbooor! Bole{nici! Za minut ho}u {ve dava{ vidim u {alonu! [me{ta!
Po~iwe op{ta trka.
Scena 7.
Isti, Petar, Alis, Braco, [umadinac. Kasnije, Beba.
U salonu: Svi se postrojavaju ispred Knedle. Petar udario prilepak uzAlis.
KNEDLA: Mirno!... Od dana{, ja }u ko`u da vam derem. Na novi,nau~ni na~in, ja {am, od dana{, {urov i neumoqiv.Govori}u vam je`ikom lopova i `atvorenika. Jer, ovajmetod, primewuje {e u Kantonalnom `atvoru u kanto-nalnoj [vajcar{koj. ^u~ni, {ad! U{tani, {ad! ^u~ni,{ad. U{tani, {ad!(Samo [umadincu)@na{ li ti ove `atvor{ke ve`be? ^u~ni, {ad!
[UMADINAC:Znam! Sad!
Ministarka voli knedle (Knedla u bawi) 71
KNEDLA: Otkud `na{? U{tani, {ad!([umadincu)@abela, Mitrovica, Lepoglava, Kru{ka?
[UMADINAC:Sad vas ne razumem. Sad!
KNEDLA: ^u~ni, {ad! Ni{ta ti ne razume{. Trkom, idi, pronayi{ve koji {e izvla~e od ve`bawa... U{tani, {ad!
[UMADINAC:Razumem. [ad! Lepojka, {ad!
KNEDLA: ^u~ni, {ad!(Prime}uje Acu kako odvaja Petra od Alis, pripretiprstom)Topu`i~u, Topu`i~u, pro{eta{ mi po...
[umadinac za`di kroz rotaciona vrata. Istovremeno, vrata izbacujuBebu Grebu sa DVD kamerom u ruci... Ona pritr~ava, snima i dovikuje:
BEBA: Dolazi!(Unosi se Ru`i kamerom u lice)
KNEDLA: Ko dolazi? ^u~ni, {ad!
BEBA: On!
KNEDLA: Ko, on?
SVI U GLAS: Pa ON!!! “^u~ni {ad”!
KNEDLA: [top, {ad!(Svi stanu. Ti{ina. Knedla zaurla na Bebu)Ko je to, OOON?!!
BEBA: Predsednik op{tine, Jovan Kupusi~, samo {to nijestigao.
KNEDLA: Odli~no! Wega ~ekam!(Samo Bebi)Po ~emu }u da ga po`nam?
BEBA: Ima veliki mlade` na obrazu... He, he, |avole,proverava{ da li znam i za, “onaj”.(Gest ispod struka)
Kako beba po~ne da se do{aptava sa Knedlom, tako se svi iste`uvratove okre}u}i u{i ka wima... Beba naglo okre}e kameru. Aca i Petarkriju lica. Ru`a se name}e isturaju}i Alis ispred sebe...
BEBA: (Samo Ru`i)Gospo|o ministarka, ja sam Beba Ost...
72 Leon Kovke
BRACO: (Dobacuje)Beba Greba! Lokalna!
RU@A: Jel’ to za televiziju?
BEBA: (Govori rafalno)Jeste. Gledajte ovde, iznad objektiva. Televizija SrpskaBawa, a sa wom i zdru`eni sistem nezavisnih televizijaSrbije – ANEM! Kako je biti ministarka?
RU@A: I ju, ba{ ste me zatekli sa tim pitawem. Evo, uop{tenisam razmi{qala o sebi. Prvo mi je, prva misao mi jebila... moj srpski narod.
BEBA: Na primer?
RU@A: Na primer, @ivkica! Jeste, ona je deo naroda i ona jeSrpkiwa. Od tog naroda, ja, verujte, svakodnevno primambele koverte sa antraksivnim, pardon, sa atraktivnimporukama podr{ke i... {ta ono jo{? More }u da ka`em!Kakav narod, takve poruke! Jel smem da psujem?
Zatutwe rotaciona vrata. Uz grmqavinu i sevawe muwa, Ulazi najpreJovan, a zatim i Mitar... Prekidaju Ru`u u izlagawu.
Scena 8.
Isti, Jovan i Mitar.
U salon ruknu Jovan i Mitar. Jovan sa ordewem. Mitar sa ko`nomtorbom ~ija je ru~ica lisicama povezana za zglavak Mitrove ruke..Posle dramske pauze; Knedla, jedva suzdr`avaju}i smeh, teatralno po-zdravqa Jovana.
KNEDLA: (S obo`avawem)Jovane Kupu{i}u, ti?! Dobro nam do{ao Jovane! Jer,kako narod ka`e: “Kome mlade` na obra`u ra{te, tomedupe u puteru pliva!
JOVAN: (Trep}e, ne razume poruku)Kakva je ovo neslana {ala? Ja ne dopu{tam da se {ega-~ite!
KNEDLA: Mala {ala. Vama u prilog. Ra`umete? [vi, vama, hop! ...Pa u, puter.
Ministarka voli knedle (Knedla u bawi) 73
JOVAN: He,he. Nemojte, nisam ja tako velik.(Okre}e se ka Aci)Ima tu mnogo ve}ih...
Aca i Mitar gestikulacijom stavqaju do znawa Jovanu da prekine...
Jovan se postideo, stalno gleda Acine reakcije. Knedla ga prijateqskigrli oko struka.
KNEDLA: HE, HE. Koliko va{ nije bilo, pred{edni~e? Recite,koliko?
JOVAN: (Odgovara, ali stalno gleda u Acu)Tri meseca. Poslovi; tranzicija, demokratija,“investicije”!
KNEDLA: Lu{tracija, pomilovawe.
JOVAN: (Odsutno)Da, jeste... Izvinte..
Jovan se potpuno okre}e ka Aci, {iri ruke i kre}e mu u susret. Naravno,Aca je krenuo sa namerom da ga spre~i u nameri – pokazuje mu rukama “ne”.
JOVAN: Jeste li to vi?!...
MITAR: (Uska~e)A. Topuzi}, pesnik!
JOVAN: Jeste li to vi, dragi moj pesni~e, Topuzi}u!?(Grli ga i qubi u usta)Od kad se nismo videli!(Odvodi ga u stranu, {apu}e – samo za publiku)Gospodine ministre, kao sam ja sre}an, kako je narodSrpske Bawe sre}an {to ste vi sa nama. Pssst! Znam,apsolutna zakonspirisanost.(Ponovo progovara gromkim glasom)Bo`e, ne mogu da vas se nagledam! Moram jo{ jednom davas poqubim!(Qubi Acu u usta)
ACA: (Brane}i se od qubqewa)[ta vam je, ~ove~e? Obuzdajte svoje `ivotiwske stra-sti!!!
Beba krene sa kamerom ka Aci i Jovanu, ali je Ru`a vu~e ka sebi...
KNEDLA: Do`volite da {e ume{am. Ja vam, kao doktor, garantujemda go{podin Jovan nije peder. On je {amo {rda~an i
74 Leon Kovke
go{toqubiv, kako {amo mo`e biti go{toqubiv {rp{kidoma}in... Uo{talom. {vi vi `nate da {e mu{karci uCrnoj Gori qube u u{ta; pa `ar {u {vi oni pederi!?
Ovaj kra}i govor izaziva aplauz i odobravawe. Za}ute u gledaju u Acu.Knedla daje znak Aci da ima inicijativu. Aca se iska{qava... Beba Grebaneprekidno snima. Aca krije lice. Ru`a se istura i potura Alis. Oqapravi rogove iza Ru`ine glave...
ACA: (^ine}i {iroke pokrete)Jovane, opro{teno vam je!
JOVAN: (Dirnut)Doktore, qudi!...(Zale}e se i sna`no qubi Acu u usta. Aca se prepustiosudbini)
KNEDLA: Kako je ovo dirqivo. Pogledajte, qubav, brat{tvo ijedin{tvo. @ai{ta {am ganut, u tu ~a{t, i u `nakpo{tovawa na{e Min{tarke, po`ivam va{ {ve, ve-~era{ na malu `aku{ku {a prigodnim programom.Ima}emo na trpe`i, “knedle {a {qivama”! Knedlbal!Da ne `aboravim, {vi }e biti u ko{timima –uniformno. Bi}e to ko{timi `atvor{kog tipa; ali, dane otkrivam, neka to bude i`nenayewe!
JOVAN: (Aplauz oko wega)Nema smisla, nisam ja to zaslu`io.
KNEDLA: Od {rca pred{edni~e. Vi {te na{ najmiliji go{t, i java{ molim da pogledate na{u kuhiwu. To nije kuhiwa, toje {rce od kuhiwe. A kada {e {a {rcem kr~ka, kr~kaju{e knedle od doru~ka do ru~ka... I`volite. Braco,molim va{, povedite na{ do kuhiwe.
BEBA: (Pokazuje tajm – aut)Dozvolite, samo par kadrova sa gospo|om Popara usalonu, odmah dolazimo.
KNEDLA: Dobro, ali odmah.(Brzo zakqu~ava kabinet)
Svi izlaze. Ostaju Ru`a – koja ne pu{ta Alis iz ruke i Beba.
Ministarka voli knedle (Knedla u bawi) 75
Scena 9.
Ru`a, Alis, Beba.
BEBA: (Govori brzo, kao svi novinari koji `ele da zbrzajuintervjuisanog)– Ba{ su nas prekinuli na najinteresantnijem mestu.Rekli ste: “Smem li da psujem”? Smete. Stanite ovde,pored vage, kao simbola da }e svaka va{a re~ biti dobroodvagana i promi{qena. Na pitawe novinara: Za{to jepolicijski stru~wak izabran za resor, kapitalnihinvesticija? Odgovor je dao ministar za informacijeNemawa Kova~evi}, citiram: “Da bi se u ovom, za Srbijutako va`nom resoru, u jo{ va`nijim istorijskimokolnostima, prekinuo lanac kra|a i uspostavilakontrola nad tokovima novca, izabran je pravi ~ovek”.Ko je i kakav je novi ministar, najboqe kazuje wegovnadimak, Aca Zver...(Naglo gurne mikrofon Ru`i pod nos)Da li je va` mu`, Aleksandar Popara – ministar, onakav– kakav mu je i nadimak?
RU@A: (Hvataju}i ~vrsto mikrofon)Nadimak, ko nadimak. Dobio ga je jo{ u prvom razredusredwe {kole kad se ozverio od rakije, jedva je pre`iveo.Sva sre}a, ina~e na{a devoj~ica Alis ne bi nikada bilani ro|ena. ^edo moje. Stani ovde, da se i ti slika{...
Ru`a je vu~e. Alis se opire. Beba ~u~ne da to snimi iz doweg ugla.
ALIS: Ne}u. Pogledaj mi lice, svo se osulo, bubuqice samo {tonisu iza{le.
BEBA: Ka`u da se bubuqice lo`e na crveno. Stavi{ crveni{al i kapu na glavu, i one iza|u za dan – dva.
RU@A: (Rezignirano)Nikada one ne}e iza}i. ]erko, to su bubuqice – ne-qubice.
ALIS: (Brizne u pla~)Za{to mi to radi{? [ta sam ti skrivila?...
I, dok Alis jeca, Ru`a, sasvim hladno nastavqa intervju.
RU@A: Gde smo ono stale?
76 Leon Kovke
BEBA: Boqe da po~nemo od po~etka.
RU@A: Boqe.
BEBA: Va{ mu` je ministar za kapitalne investicije. Kako vividite budu}nost ovakvih projekata kao {to su Institutdoktora [trukla i sli~ni. Treba li ulagati u wih? Nonman|are, ergo sum.
RU@A: (Te{ko se koncentri{e jer Alis jeca – poja~avaju}ikukwavu na svaku Ru`inu glupost)Mislim, da je budu}nost u... evo, ba{ ovakvim projektima.Srbija – bawa: Bawa za nerotkiwe, za kqakave, za trbuh,za `iv~ane, za debele i mr{ave – bar ovde ima {ta da sejede. Pre samo pola sata, imala sam ozbiqan razgovor saDoktorom, dogovorili smo se da ja poguram nekeinvestitore iz Beograda...(Razgovor prekida pisak mobilnog telefona u Ru`inojdrugoj ruci.)... Alo, @ivkice, ti si? Jeste. Nema {ta da brine{!(Dere se)Doktor je iz prve ruke... moj budu}i zet! Ko? Ti i Bo`a –deriko`a! I Dragica – gagrica... da, i ona, i... I Mirasisa?! Bravo! Sav novac skupite na gomilu, do}i }epoverqivi ~ovek, javi }u... Prekidam, Alis mi je ne{tobolesna. Ne! Nije gravidna!...(Za sebe, iskqu~uju}i mobilac)Keqatorka matora, gde na|e samo izraz “gravidna”.(Alis)A ti si u mozak gravidna. ’Ajdemo!(Odlaze}i)Javite mi se drugi put za intervju, ova cmizqa mi pomeradupe...
Ru`a i Alis grunu na vrata. Beba ispra}a kamerom wihov odlazak,spu{ta kameru na sto, staje ispred we sa mikrofonom i govori uobjektiv.
BEBA: Po{tovani gledaoci kanala “@iva istina”, dok vi jo{uvek gledate rotaciona vrata koja se okre}u i okre}u, javas podse}am, da se ne zna jesu li ona vi{e |ubretaizbacila ili ubacila u va{e `ivote: Setite se samokako su kroz wih prolazili i takvi likovi koji se danasnalaze na prvim stranicama novina... A, evo, neko dolazi.Pa`wa, postajemo skrivena kamera...
Ministarka voli knedle (Knedla u bawi) 77
Beba se krije ispod gimnasti~kog stola...
Scena 10.
Beba, zatim Lepojka i [umadinac. Ne{to kasnije; Knedla, Aca, Jovan,Mitar, Braco, Ru`a, Oqa.
U salon ulaze Lepojka i [umadinac. Tr~e, uspaqenih strasti, do {ved-skog stola. [umadinac baca zakikotanu Lepojku na ko`nu podlogu gim-nasti~kog stola. Ska~e na wu, zadi`e joj noge, raskop~ava svoj mantil...Obuzeti strastima, od Lepojkinog je~awa ne ~uju i ne prime}uju kako seostali akteri okupqaju u salonu. Zabezeknuti svedoci polako prilazestolu. Okupqawe koristi Beba, koja je pod stolom, da se pridru`izabezeknutom skupu... Kona~no, neko se naka{qao. [umadinac, videv{ida je u govnima, poku{ava sve da isfolira. Lepojka naprasno gubi svest.Braco, razvaqenih vilica, prilazi...
[UMADINAC:(Obra}aju}i se Knedli)Doktore, sve sam poku{ao. Masa`a, ve{ta~ko disawe,masa`a srca. Ona je jo{ uvek u nesvesti, samo povremenoje~i.
LEPOJKA: (Kao, dolazi svesti)Aaaah, ah, ah!
[UMADINAC:Hvala bogu, budi se... Znate, u kuhiwi je jaka vru}ina.Jara! Woj je pozlilo, i ja sam je preneo ovamo. Bio je totoplotni udar.
KNEDLA: (Prihvataju}i igru)I mi {mo pobegli i` kuhiwe od tog, “toplotnog udara”,vru}ina. Vru}ina!
[UMADINAC:(Daje stetoskop Knedli)Molim vas, oslu{nite je vi...
I, dok se Knedla name{ta da dejstvuje kao doktor, Beba uspeva da izru~isvoj otrov – govori u poverewu Ru`i.
BEBA: (Govori mitraqeskom brzinom)Kakava majka, takav sin. Prvi arapin koji je stupionogom u Srpsku Bawu, napravio je ovog [umadinca, i tonikom drugom, nego `eni Jovana – predsednika. Za wihva`i da nemaju decu. Ona se kri{om porodila i rodilaovo arap~e. Posle su, ona i wen mu` Jovo, navodno, iz
78 Leon Kovke
politi~kih razloga i karijere, kao, bajagi usvojili jednodete iz nesvrstanih zemaqa. Samo gledajte.
KNEDLA: (Uzima samo mikrofon, ostavqaju}i slu{alice u[umadin~evim u{ima)Disawe je u granicama normale... puls poja~an... rad srcaintenzivan... saturnacija kiseonika 92. Bi}e dobro!
Majstor Braci se kona~no malo razbistrila glava. On se baca krajLepojke i zakuka:
BRACO: Lepojka! Ne daj se Lepojka! Nemoj da ostanem sam naovom’ svetu! Kuku mene, gde }u ja bez svoje `ene!!
[UMADINAC:Majstore, najgore je pro{lo.
BRACO: Lepojka, daj mi ruku, ka`i ne{to!
JOVAN: Majstore Braco, sve je dobro, bi}e dobro...
Svi su na ivici da zapla~u.
LEPOJKA: (Iznemoglim glasom, ustaju}i, navla~e}i srozane ga}e)Jao! [ta je to sa mnom? Bo`e! Braco! Braco, mili moj!
Braco, kroz suze govori tiho, ali ga svi ~uju.
BRACO: Tu je tvoj Braco... ne boj se., tu je tvoj mili Braco...
JOVAN: Kako ste vi, majstore, ne`an mu`.
BRACO: (Kroz suze)Jesam mili predsedni~e, ova `ena je dobra i verna. Neznam {ta bi bilo, da je kakva ve}e nesre}a pritisnulamoju Lepojkicu, od tog “toplotnog udara”... Ja to ne bihpre`iveo... Moram da pla~em, od sre}e... Hvala doktore[umadinac...
Tek po tome {to Braco, samo za publiku u sali, kri{om ritne[umadinca nogom u tur, znamo da je sve to predstava potpunehipokrizije. Braco se raspla~e iz sve snage. Svi se raspla~u; liju suze koiz kabla.
Mitar, uplakanih o~iju, odvodi Knedlu na proscenijum; bri{e mara-micom suze, daje mu veliku ko`nu ta{nu.
MITAR: Ovde su pare, 88 miliona, ne, 28 miliona. Kako mini-starka ka`e, tako nek budu ulo`ene... Kapitalnainvesticija.(Jo{ uvek pla~e)
Ministarka voli knedle (Knedla u bawi) 79
KNEDLA. ([mrcaju}i)Ovo je toliko dirqivo; ta dirqiva qubav mu`a i `ene,pa ove dirqive pareee(Tu se potpuno raspla~e preuzimaju}i torbu)
MITAR: Dirqivo, dirqivo doktore. Od pedeset i tre}e nisamovako iskreno plakao.. . No, manimo se mra~nepro{losti, okrenimo se sada{wosti, koja je – jo{mra~nija!
Tu se Mitar potpuno raspekmezi. Knedla ga grli i glasno zapla~e,dovode}i pla~ do karikature... Svi pla~u...
ZAVESA
80 Leon Kovke
^ETVRTI ^IN
Scena je ista kao i u prvom ~inu. Dan.
Scena 1.
Alis, Ru`a, Aca.
Najpre, sa crvenim ka~ketom na glavi, na scenu grune Alis. Za wom tr~iRu`a nose}i u jednoj ruci mobilni, u drugoj `ensko – robija{ko odelo; nasebi ima ode}u zatvorenice (popre~ne {trafte), prilago|enu trenutkui vremenu: Reveri gorweg dela su op{iveni srpskom trobojkom; sukwa jerazrezana sa strane i op{ivena nabranim produ`etkom – tako|e ubojama srpske trobojke. Istovremeno prime}ujemo Acu koji se skriva izapalme i sve slu{a; na sebi ima pantalone i mantil u robija{kom dezenu.
ALIS: Ne}u! Ne}u! I ne}u!
RU@A: (Hvataju}i dah)Stani! Stani devoj~uro, da te dobro izlupam!
ALIS: Nema {anse! Ne}u da obu~em to {to je smislio slinavidoktor!
RU@A: Ti si slinava. Doktor Miroslav je propisao terapiju...(Gura joj robija{ku uniformu u ruke)uzmi je.
ALIS: Majko, ti si potpuno sakata kod o~iju. Zar ne vidi{ da jedoktor @gawac najobi~niji varalica i prevarant? Ovekrpe mu je pozajmio Mitar, iz op{tinskog zatvora.
RU@A: [ta pri~a{, dete?
ALIS: Ko jo{ le~i pacijente metodom obla~ewa u robija{kaodela? Majmun jedan.
RU@A: ]uti! Terapija, “Robija placentis dijarejis”, je naj br`iput za razgra|ivawe masnih vezikula. Morko jedna.
Ministarka voli knedle (Knedla u bawi) 81
ALIS: (Karikiraju}i re~i terapije)“Rooobija placeeentis dijareeejis”, u prevodu – ro-bija{ka usrana posteqa.
RU@A: (Cikne)Ne! Ne diraj mi doktora! Ti, ti, ti wega ne shvata{!Ni{ta ti ne razume{!
ALIS: Svaka budala zna, da ako ne jede ni{ta, mora da oslabi!
RU@A: Ne!
ALIS: Opsenar. Krije se iza maske nekakvog specijaliste izkantonalne [vajcarske!
RU@A: Ne dozvoqavam! Trun~ica!
ALIS: Kakve vezikule, kakvi bakra~i, sve je to magla!! Kad samga videla, kako no}as izlazi iz tvoje sobe, sve mi sesmu~ilo.
Ovoga puta Ru`a du`e }uti i posmatra Alis, a zatim, kao kona~nupresudu saop{tava:
RU@A: Ti ne zna{ {ta govori{. Doktor je oli~ewe senzi-biliteta, pameti i, “po{tewa”. Namerno nagla{avam“po{tewa”.(Naglo spu{ta glas, saop{tavaju}i u poverewu)Zna{ li ti koliko je te`ak doktor? Ne zna{. Prekodvadeset miliona {vajcarskih franaka; toliko vredewegove investicije i pamet. Zahvaquju}i wegovojpredusretqivosti i mom ministarskom kredibilitetuu{li smo u zajedni~ka ulagawa. Tu smo Ja...
ALIS: [ta, ti? Mi nemamo ni dinara, pas nema za {ta da nas...
RU@A: Ima, i da mu zastane u grlu!(Ru`a se nesvesno udara po zadwici)Ne}u sad da ti detaqno obja{wavam. Ja sam kontaktiralasa ministrom finansija, naravno, po ministarskojliniji, “Mister 20%”; a onda su, @ivkica, Bo`a –deriko`a i Rada – sisa pogurali stvar sa ke{om; Jova iMitar ule}u sa op{tinskim fondom; cirka pet milionaevra. Kapitalna investicija!
ALIS: Magla!
82 Leon Kovke
RU@A: Magla, ne magla, on je, }erko moja, imao nameru ve~erastebi da u~ini... da ti u~ini jednu sasvim neobi~nu posetu.Ma {ta ja zamotavam? ^ovek ho}e da te prosi!
ALIS: Izmi{qa{.
RU@A: Ni{ta ja ne izmi{qam. Doktor Miroslav je, usledprevelikog, uzbu|ewa no}as, zabunom, upao u moju sobu...I, kad je video kakvu je gre{ku po~inio, on, on – wegovatanana i blago~estiva du{a, nije izdr`ala. On seizgubio. Ja mu opra{tam. On je u mojim o~ima ~ist; ~istkao samo Sunce i Mesec i Mars.
ALIS: Ti si majko bolesna.
RU@A: Stide}e{ se. Stide}e{ se ve~eras, kad doktor Miroslavdo|e sa buketom ru`a i, i od mene zatra`i tvoju ruku...Dr`i ovo!(Gura joj u ruke robija{ku ode}u)
Alis, potpuno dotu~ena Ru`inim re~ima i uporno{}u, rezigniranouzima ode}u.
ALIS: Tebi je, izgleda i masno mo`dano tkivo po~elo da setopi?... Pojedi ne{to, i baci taj telefon iz ruke.
Alis naglo odlazi. Ru`a, zate~ena i povre|ena, prestaje da se nadvikujesa }erkom; govori za sebe.
RU@A: Nemojte da me pravite ludom. Nije Ru`a jo{ skrenula.Ne}e mene niko da u~i `ivotu, pogotovo ne moja ro|ena}erka. Ja sam je rodila, ja }u i da joj...
Tog trenutka zapi{ti mobilni. Ru`a ga ukqu~uje...
Scena 2.
Ru`a, Aca.
U ovoj sceni Ru`a i Aca razgovaraju preko mobilnih telefona, kao da sukilometrima daleko. Gledalac ih vidi zajedno na sceni. Ru`a {eta posceni. Aca je prikriven iza palme...
RU@A: Alo. Aco! Acika! Ministru moj!! Dva dana ne mogu da tedobijem! ^estitam ministarsko name{tewe! Kako nijesigurno?!
Ministarka voli knedle (Knedla u bawi) 83
ACA: Ru`o, molim te nemoj da vi~e{. Dok ukaz o name{tewu neiza|e u slu`benom listu, sve je “plo}”.
RU@A: Nema plo}! Ima samo bu}! Sko~io si u ministarsku rekui sad plivaj! Prava je {teta {to sad nisi ovde, daro|enim o~ima vidi{ kako narod voli svoga ministra.Evo, svi te pozdravqaju i {aqu ti poqupce(Ru`a izmewenim glasom pozdravqa na vi{e na~ina, azatim qubi sebi ruku, mobilni, vi~e “cmok – cmok”)
ACA: (Na tren poveruje u ono {to ~uje preko mobilnog, izvi-ruje da vidi)@eno bo`ija, ti ni{ta ne razume{! Slu`beni list jeva`an!
RU@A: Ti ni{ta ne razume{! Novine, ko novine – iza|u, a ondau wih uvijamo |ubre! Ja sam ve} pre{la u akciju.Kapitalne investicije su pokrenute, ministarstvo za“KITU” radi!
ACA: (Vi~e qutito)^uo sam! Ja sve znam! Podvodi{ }erku! Nudi{ novacdoktoru [truklu! Organizuje{ iza mojih le|a finan-sijsku zaveru sa Bo`om – deriko`om, @ivkicom, Radom –sisom, i ko zna jo{ sa kim! Oplavi}u te od batina!
RU@A: (Odma~e mobilni od sebe)Bo`e, kol’ko se taj ~ovek dere! ^uje se ~ak ovde i beztelefona.(Oslu{kuje prostor)
ACA: Ne}u da te oplavim. Ocrni}u te! Glupa~o, ne radi ni{ta,ne govori ni{ta, ne sedaj sa mu{kima, jer svaki zdrav inezdrav Srbin vi{e voli da zasko~i ministarku, negoleba jede! Jesi li me ~ula?!!
RU@A: Jesam! Toliko vi~e{, da mi mobilni uop{te i ne treba.Gde si ti sada?!
ACA: (Po~iwe ti{e da govori)To, gde sam ja sada, je tajna. Zapravo, nije tajna, ali nijeza javnost.
RU@A: Zna~i, u klozetu si.
ACA: Ru`o, ovo je sada slu`beni telefon, pazi malo {tapri~a{. Sve se snima.
84 Leon Kovke
RU@A: Dobro, i gde si sada? Opet ~u~i{ u salonu oneprostitutke!
ACA: Ne! Kod Sluzane nisam bio dve godine! Ako ba{ ho}e{da zna{, nalazim se 25 metara pod zemqom...
RU@A: Tamo ti je i mesto!
ACA: To su trezori Narodne banke Srbije. Evo slu{aj, upravoje u toku pretovar metalnog novca...(Aca brzo vadi iz yepa {aku nov~i}a, presipa ih iz jedneruke u drugu, dr`e}i mobilni u pregibu vrata)^uje{ kako zveke}u?
RU@A: (Uzdrhtalo)Zvu~i,. kao da su zlatnici. A, jesu li zlatnici? Veliki?
ACA: (Presipaju}i)To si ti rekla...
RU@A: Morala sam. Dukati}i i kumi}i ne idu jedni bez drugih.Evo, od jutros imam {esnaest molbi za kumovawe. Najpre@ivkica, ho}e da joj krstim sve tri }erke u crkvi SvetePetke...(Za sebe)Ajd {to se ~uje wegovo drawe, nego se ~uje i zveketdukata...
Ru`a povremeno odma~e mobilni od ova i oslu{kuju {umove iz prostora.Sumwi~avo zagleda.
ACA: [ta su dosad ~ekale? Svaka od wih je stara bar po ~etvrtveka.
RU@A: Za to je kriv komunizam i drug Tito. I tvoja sestra me jezvala, da ti krstim sestri}e. Pa je zvala neka Radojla iztvog mesta, ho}e sve da ih krstim. A, da, da ne zaboravim,zvala me je i tvoja sekretarica Sluzana, ho}e i ona da sekrsti. Pa neka! Ako ho}e Ru`u, dobi}e Ru`u! Ve} samzvala popa \oku, sve }emo ih nabiti u crkvu i krstiti ojednom tro{ku. Ako treba, {kropi}em ih vatrogasnimcrevom. Sve }u ja to, cap – carap!
ACA: Ja }u tebe, cap – carap! Nikome ne sme{ da kumuje{! Sveje to iz interesa: Donela kuma – kumici, kilo masti uguzici!
Ministarka voli knedle (Knedla u bawi) 85
Tog trenutka mu isklizne mobilni ispod brade i pada na pod. Acamahinalno po|e rukom da ga uhvati, ali raspe nov~i}e po tlu. Brzo sesagiwe okre}u}i zadwicu publici. Kle~i, skupqa nov~i}e i govori umobilni koji je na tlu...
RU@A: Aco, {ta se desilo?! Aco!?
ACA: Ni{ta se nije desilo!(Tihim glasom)I ako se desilo, to nije za javnost. Zdravo! Prekidamliniju!
RU@A: (Sva usplahirena juri po sceni)Ne prekidaj! Nisam ja “javnost”, ja sam tvoja `ena i imampravo da znam {ta se de{ava sa mojim mu`em ministrom,25 metara pod zemqom! Alo! Alo! Prekide. A nisam muni kazala, da me je li~no zvala gospo|a Dafina, da jojkumujem. Udaje se sedmi put! A neko, ni jedan put. E, tugomoja...
Ru`a se saplete o Acine noge. Aca se brzo uspravqa uzimaju}i nov~i} satla.
RU@A: Bo`e, kako neki qudi imaju ru`an obi~aj da vam sevrzmaju ispred nogu.
ACA: [igumicu gimnastika! Ispusti nov~i}, podigni nov~i}.Ispusti nov~i}, podigni nov~i}. Vezikule se same tope,pet kilograma za sedam dana.
RU@A: [igumicu, a? Mene ste na{li? Cicu – micu, {igumicu.Sram vas bilo!(Za sebe)Lepo meni Acika ka`e: “Svaki zdrav i nezdrav Srbinho}e ministarku da”...
Scena 3.
Pre|a{wi, Braco.
Ule}e Braco sa zastavama. Ma{e wima i peva. Na sebi ima radni~koodelo.
BRACO: Podrignimo u vis ~ela, mi heroji rada svog! Na{a bi}ezemqa cela! da nam `ivi, `ivi, raaaad!(Ugledav{i Acu i Ru`u)
86 Leon Kovke
Lako je vama; krkaj, krkaj, pa gladuj! Za nas, radnike,proletere i sirotiwu, Prvi maj je najve}i praznik! Nemave}eg ni du`eg. Ne radi se, brate, devet dana. Ajd,pomozite da oka~im dr`avne zastave...
RU@A I ACA: (Istovremeno)[ta vam pada na pamet!
Odlaze na razli~ite strane.
BRACO: (Sam za sebe, ka~i zastave)Obrni je, okreni je, ta iz na{eg sela nije! Da ga jebem,ako znam kako idu boje. Srpska zastava je, crvena kao krvsrpskih junaka, plava – pod plavim srpskim nebom, ibela, bela, ko srpski sir, ko srpske nevine du{e... Ovonije srpska, mora da je crnogorska. E ba{ }u da stavimcrnogorsku! I onako su i Jovan i Mitar i oni pesnikAco, i {ta ti ga ja znam ko sve ne, Crnogorci poreklom.Jedino onaj jadni~ak [umadinac, ne mo`e da se ka`e daga je pravila crnogorska ruka. Hvala, bogu.(Krsti se)
Scena 4.
Braco, Knedla.
Kroz rotaciona vrata ule}e Knedla.
KNEDLA: Maj{tore, {ta radite {a tim `a{tavama?
BRACO: Sutra je Prvi maj.
KNEDLA: Ajde?! A `a{to ni{i u ko{timu?
BRACO: Ja sam radnik, i ovo je moj kostim.
KNEDLA: [ta ho}e{ time da ka`e{? Da robija{i ni{u radnici?I oni {u radni~ka kla{a, {amo u {pecijalnimu{lovima. Ra`ume{? Ni{ta ti ne ra`ume{. I odkud tarupa ba{ po {red {rede {rp{ke `a{tave?
BRACO: [toje, stoje u podrumu.
KNEDLA: Pa {ta? I treba da {toje u podrumu.
BRACO: Da, ali u podrumu nisu samo srpske zastave nego su isrpski pacovi, ovoliki su...([iri ruke da poka`e)
Ministarka voli knedle (Knedla u bawi) 87
ko ovce. Dok ovi gore gladuju, pacovi dole `deru, grizusrpske zastave, mumlaju i goje se. Ovoliki su! Ko ovnovi.Boqe da ih {i{amo nego ubivamo.
KNEDLA: Tebe }u ja da o{i{am.(Karikiraju}i)“Ovoliki su”! Mumlaju! Mene si na{ao?
BRACO: Mo`da sam ja popio, ali nisam blesav. Dobro vidim, ajo{ boqe ~ujem.
KNEDLA: Ap{olutni {luh?
BRACO: Apsolutni. Ne samo da mumlaju k’o qudi, nego i stewu izapoma`u: “pomo`ite, pomo`ite”...
KNEDLA: [ta pri~a{?
BRACO: Ako ne verujete meni, verujte svojim u{ima. Prisloniteuvo uz podrumski kapak, kucnete i ~u}ete...
Knedla prilazi kapku i trupne nogom o wega... Iz podruma dopireiznemogao glas.
GLAS IZPODRUMA: Pomo`ite, pomo`ite...
BRACO: A,ha!
KNEDLA: (Ska~u}i nogama po kapku, trupkaju}i iz sve snage)[ta, a – ha! Ni{ta {e ne ~uje!
BRACO: ^ulo se “pomo`ite”.
KNEDLA: Nije {e ~ulo! Ja {am rekao pomo`ite! Ja! [a “`”!
BRACA: Niste vi! On je rekao “pomo`ite”! Pacov!
KNEDLA: Ja {am! Pacov je! Nema tu nikakvog “Poomo`ite”, nitipomo`i bo`e!(Prema publici)Ubi}u ga ako `iv!
Knedla udara iz sve snage cipelama po kapku. Trupkawe privla~i ostaleaktere. Na scenu izlaze: Oqa, Aca, Lepojka, Ru`a i [umadinac. Svi su urobija{kim kostimima. Oqa je razrezala sukwu sa strane – sve do kuka;na glavi ima {e{ir i dugu mu{tiklu u rukama sa {traftastimrukavicama. [umadinac ima na glavi {traftastu {ajka~u, slu{aliceoko vrata. Lepojka je opasala {traftastu kecequ, sise samo {to jojnisu ispale iz bluze, na glavi kapu “Ze~ice”. Aca i Ru`a imaju isto {toi na po~etku ~etvrtog ~ina.
88 Leon Kovke
Scena 5.
Knedla, Braco, Oqa, Aca, Ru`a, Lepojka i [umadinac.
Svi gledaju u Knedlu. Knedla prestaje da ska~e, naglo otvara kapak odpodruma i uska~e u otvor... Iz otvora se ~uju te{ki udarci, krici, cijuk,treskawe... a onda sve utihne. Posle du`eg i{~ekivawa, iz podrumanajpre izleti ogromno truplo pacova – po veli~ini vi{e nalik naosredweg vuka. Svi ustuknu pred prizorom mrtvog pacov~ine. Nedugozatim, izlazi Knedla le`erno otiru}i pra{inu sa sebe. Iska~e izotvora, sa treskom spu{ta kapak i staje na wega. Sa pobedni~kimizrazom saop{tava:
KNEDLA: [redio {am `ver. A i va{ }u i{to tako. Bi}ete mi k’omanekeni. Braco, odmah odne{i ovu `ivotiwu kod “Tri{p{ka papka”, ga`da Raka pravi odli~an gula{. I, nemojda bri{e{ ruke o {rp{ku `a{tavu!
BRACA: Izvinte, znoje mi se od uzbu|ewa. Odmah }u.
KNEDLA: A, je{te li videli?
OQA: Grozno. Do smrti ne}u mo}i da jedem.
ACA: Dezinfekcija, dezinsekcija i deratizacija. ^estitam!
RU@A: [ta tu ima da se ~estita? Videla sam ja i ve}e. Kod nas, uministarstvu, po podu salona ba{kari se ko`a bizonskogpacova. Ovoliki je... Ko bizon!
KNEDLA: Bi`on?
Braco prebacuje truplo pacova preko ramena; odlaze}i, udara[umadin~evu ruku koja se zalepila za Lepojkinu zadwicu i dobacuje:
BRACO: Ja sam bizon. Lepojka, mar{ u kuhiwu!(Hvata je za ze~ije u{i)
[UMADINAC:Nisam imao nikakve namere, samo mi se oznojila ruka oduzbu|ewa.
KNEDLA: Molim malo o`biqno{ti. [ve va{ pohvaqujem {to {e{premate `a ve~era{wi knedlbal. Po{ebno go{poyuRou`; detaqi {a {prp{kom trobojkom {u tako,{rp{ki. Naravno, go{poyica Oqa {e poka`ala u {vomnajboqem {vetlu.
RU@A: Ko iz kupleraja.
Ministarka voli knedle (Knedla u bawi) 89
KNEDLA:I` `atvora, go{poyo! Do{ta peckawa, ho}u {ve da va{vidim ve~era{, lepe, mr{ave i na{mejane. Ra`iyimo{e!
RU@A: (Koristi razilazak da se diskretno obrati Knedli)Doktore, zabrinuta sam za novac koji treba da stigne izBeograda.
KNEDLA: Ni brige. Ni brige. Moj kurir, O{toja i` Jagodine, {vedr`i u {vojim rukama... Ni brige.
Knedla naglo izlazi. Na sceni ostaju samo Oqa i Ru`a. Zapravo, Oqa jerukom zadr`ala Ru`u.
Scena 6.
Oqa i Ru`a, zatim Beba.
OQA: Ti meni tako? Prostitutka.
RU@A: Htela sam da ka`em intelektualka, a izletela mi re~“prostitutka”.
OQA: Pa, da, to je za tebe isto.
Ule}e Beba – greba. Napada kamerom i bujicom re~i.
BEBA: Odli~an {lagvort – prostitutka! [ta mislite o lega-lizaciji prostitucije u Srbiji? Najpre vi gospo|oPopara. Ho}e li se va{ mu`, kao novi ministar u vladiSrbije, zalo`iti za legalizaciju prostitucije istavqawe pod kontrolu mogu}eg {irewa side i ko`no –veneri~nih bolesti?
RU@A: [ta vam pada na pamet! Moj Aca i javne ku}e? Pa on, dokje bio na~elnik odeqewa za suzbijawe nemorala,prostitucije i trgovine belim robqem, li~no je zatvo-rio i poru{io 357. ilegalnih javnih ku}a. Ni{ta kaokupleraji ne poni`ava srpsku `enu i srpsku majku. Da seja pitam, sve te, prostitutke bi poslala u na{emanastire, pa neka se tamo lepo mole Bogu da im oprosti,i neka tamo, da izvinete, ra|aju male Srp~i}e i maleSrpkiwice. Jeste, na{i popovi treba da se pobrinu zato. Kud }e im du{e?
90 Leon Kovke
OQA: (Krsti se)Kud’ }e im du{e?
BEBA: Ako mi dozvolite, jedno indiskretno pitawe?
RU@A: Ne dozvoqavam!
BEBA: Ali vi i ne znate {ta }u ja da vas pitam?
RU@A: Znam. ^im se pomene ta re~. idisko – konkretno, ja znamda }e te da me pitate za godine, broj cipela, i, i kad samizgubila nevinost. Ne mo`e!
BEBA: Nisam htela to da vas pitam.
RU@A: Niste? E pa onda mo`e indisko – konkretno.
BEBA: Da li bi ste voleli da, kao @aklina Onazis, budetepredmet interesovawa paparaca?
RU@A: [ta? [ta za mene ima da se interesuje nekakav, taj Raca?
OQA: (Ubacuje se)Novinarka je mislila na svetske fotografe koji kri-{om slikaju slavne li~nosti.
RU@A: (Bebi)Je l’ to?... Svetske li~nosti? E pa onda mo`e.
BEBA: Kako `elite da vas snimim?
RU@A: Isto kao @aklinu Onazis.
OQA: Pa sad, nemamo francusku rivijeru, ali imamo Moravu.
RU@A: Jeste. [ta je francuska rivijera boqa od na{e srpskeMorave? Ni{ta.
BEBA: Zna~i, vi bi ste kao @aklina?
RU@A: Da, da i da.
BEBA: Pa to je fenomenalno! Vi ste tako otvoreni za medije. Ovama }e pri~ati celokupna javnost.
OQA: I svi tabloidi.
RU@A: Neka. Za dobrim kowem di`e se pra{ina.
BEBA: Vi ste genije. Odmah iza zgrade instituta proti~e rekaZapirnica, sa divnim slapovima, napravi}emo snimak zaistoriju. Mo`emo da krenemo?
RU@A: Je l’ treba ne{to da ponesem, obu~em?
Ministarka voli knedle (Knedla u bawi) 91
BEBA: Ne. Sve {to nama treba dolazi na s neba. Priroda.
OQA: (Otrovno)Da, priroda u svom najogoqenijem vidu.
Razilaze se. Scena tone u mrak. Posle dvadesetak sekundi polako seuspostavqa ve~erwe osvetqewe...
Scena 7.
Alis i Petar, zatim [umadinac.
Scena dobija sve~arski {timung. Sve je spremno za “knedlbal”. ^uje setiha muzika za igru. Sve~ano postavqen sto sa ~inijama punim knedliukra{enih listovima salate, cve}em. Alis i Petar le`e na klupi,qubakaju se.
ALIS: ^ekaj... Ne{to sam ~ula...
PETAR: (Cmok)Ni{ta to nije.
ALIS: (Cmok)A {ta ako nas tata {pijunira?
PETAR: (Cmok)Nema {anse, eno ga, maskira se za knedlbal.
ALIS: (Cmok)Zna{, volela bi da i ti jednom bude{ qubomoran kao mojtata.(Cmok)To bi zna~ilo da me voli{.
Cmokaju se i nadaqe, dok ne budu prekinuti.
PETAR: Zna li Ru`a za Acu?
ALIS: Nema pojma. ^ak joj se Topuzi} svi|a.
PETAR: Ba{ blesavo.
ALIS: Ru`a nije boqe ni zaslu`ila. Otkako je tata postaoministar, ona sawa kako postavqa i smewuje ambasadore,otpu{ta i zapo{qava, potpisuje pomilovawa i sedi usve~anoj lo`i sa engleskim princem i ruskimpredsednikom.
92 Leon Kovke
PETAR: Samo da nam tiket izvu~e sedam pogodaka...(Petar i Alis zajedni~ki nabrajaju, posle svakog brojase qube)
PETARI ALIS:
Dva, pet, sedam, dvanaest, petnaest, devetnaest, dva-desettri, tridesetdva...
U ba{tu ule}e [umadinac sa zvonom u rukama. Zvoni dugo i jako.
[UMADINAC:(Veselo)Cin, cin, cin! Ko u travi le`i, neka odmah be`i!
Scena 8.
Predhodni, Oqa i Ru`a.
Petar i Alis ska~u sa klupe. Kriju se od Ru`e i Oqe koje ve} navaqujukroz vrata. Na trenutak protr~i Lepojka obu~ena kao ze~ica u robi-ja{kom dezenu, ~ak su joj i ze~ije u{i na glavi {traftaste. [umadinac{aqe poqupce Lepojki. Oqa i Ru`a misle da su nameweni wima.Otpozdravqaju. [umadinac {mugne za Ze~icom.
RU@A: Pa {ta ako sam joj razbila nos!? Ona }e meni dapreporu~uje qubavnike i slikawe bez ga}a! Trebala samda je gurnem u tu Zapirnicu pa nek se udavi zapiraju}isvoja pogana usta!
OQA: Nije devojka kriva. Ti si sama rekla da ho}e{ kao@aklina Onazis.
RU@A: Nemoj da je brani{!
OQA: Branim tebe. Da ona nije predlo`ila to {ta jepredlo`ila, meni uop{te ne bi palo na pamet da mo`e{da ima{ qubavnika.
RU@A: Naravno da mogu...(Sumwi~avo)A za{to ja ne bi mogla da ga imam? Zato {to sam ru`na?
OQA: NE! Nikako. Sasvim suprotno. Htela sam da ka`em kakosam glupa, pa se sama nisam setila. ^ak i pisacBranislav Nu{i}, u svojoj Gospo|i Ministarki,preporu~uje da svaka ministarka mora da ima qubavnika.
Ministarka voli knedle (Knedla u bawi) 93
RU@A:Pametan ~ovek. To }u i li~no da mu ka`em...(Oqa se ugrize za jezik.)... Uf, nije lako biti javna li~nost.
Oqa ne`no hvata Ru`u za ruke, unosi joj se u lice.
OQA: Rouz, ja sam odlu~ila. Pesnik Topuzi} je no}as moj.
RU@A: (Nikako da prelomi)... No}as je doktor moj!
OQA: A Alis?
RU@A: Doktor ho}e mene.
OQA: (Pokazuje zube)O, istina?
RU@A: Ministarska istina. Vidi, napisala sam pismo.
OQA: (Kiko}e se)I ja!
Pokazuju jedna drugoj koverte.
RU@A: Ima{ poqubac.(Qubi je)A kako da im doturimo ova pisma?
OQA: Jednostavno, scko moj. [umadinac je moj du`nik... Samogledaj i u~i. [umadinac, ima{ malo vremena za mene?
[UMADINAC:Uvek. [ta ka`ete na knedle?
RU@A: Bogate, pune {ake.
OQA: (Izvla~e}i [umadinca u predwi deo scene)Bi}e{ nam qubavni glasnik. Zipa, nemoj neko...
[UMADINAC:Diskrecija zagarantovana.
Ru`a, iza wihovih le|a, gura knedlu u usta od uzbu|ewa.
OQA: Evo ti dva pisma. Zipa: Levo pismo u levom yepu je zaTopuzi}a, a desno pismo u desnom yepu je za doktora.Zna~i, levo Topuzi}, desno doktor~i}.
[UMADINAC:Zipa: Levo pismo u levom yepu Topuzi}. Desno pismo udesnom yepu doktor~i}.
Stavqa pisma u yepove, nale}e na Petra, sudare se.
PETAR: Ops!
94 Leon Kovke
[UMADINAC:Puje, mo`e li ve~eras da padne koji “pujovski” aforizam.(Name{ta mikrofon)
PETAR: Pada, i to deset. “Boqe prase na stolu, nego sviwa udu{i”.
[UMADINAC:(Mrmqa)Levo Topuzi}, desno doktor~i}.
PETAR: To! Nije va`no {ta se ka`e, va`no je da se rimuje. Desno– Topuzi}, levo – doktor~i}! Pa ovo ~ak ima smisla.
[UMADINAC:(Zbuwen)Rekao sam desno – Topuzi}?
PETAR: (Bespogovorno)Da. Desno – Topuzi}, levo – doktor~i}. To asocira na dvestvari. U desnici snaga – topuz. Na levici doktor,bolesna je. [ta zna levica {ta je desnica! Ha, ha, ha!(Tap{e zbuwenog [umadinca po ramenu)
[UMADINAC:(Odlazi mrmqaju}i)Desno, levo. Desno, levo. Topuz, doktor. Topuz, doktor...
Kroz rotaciona vrata grunu Aca, Knedla, Braco, Lepojka i Alis –ponovo. Lepojka name{ta Alis na glavu u{i “ze~ice”. U toku scene, iRu`a i Aca i Petar poku{ava}e Alis da skinu ze~ije u{i sa glave.
Scena 9.
Prethodni, Aca, Knedla, Braco, Lepojka i Alis.
Oqa i Ru`a {acuju Acu i Knedlu. Gledaju mu{kost. Obe trpaju knedle uusta.
RU@A: Stvarno se klati ko svetosavsko zvono. Eh, kad bi onajmoj.
Aca i Knedla odlaze na rampu.
ACA: (Samo Knedli)Doktore, u poverewu, hteo bi da ~ujem va{e mi{qewe ogospo|i Rouz. Mo`e li se tu raditi?
KNEDLA: (Publici)Mene je na{ao, kao da je ne `nam ko je?(Lukavo, Aci)Nikako pe{ni~e Topu`i}u. Nikako.
Ministarka voli knedle (Knedla u bawi) 95
ACA: Molim, a zbog ~ega?
KNEDLA: Kako da ka`em? @na{, Ru`a je `ena jednog primitivca.Te{ka {iriovina, [rbenda, balkanac. Qubomoran kao`ver. @ami{li, taj drkayija, pi{toq no{i. @ami{li?(Aca se jedva suzdr`ava)I to `bog koga? @bog nekakve i`drndane, buyave,nafrakane, nakqukane, {eqa~ke pa{uqare. Koja, `ami-{lite molim va{, gura {voju }erku meni u krevet.
ACA: (U trenu puca)Jebem ti mater!
KNEDLA: Kome?
ACA: Wemu, tom tipu. Oprostite, ja sam pesnik i nemam obi~ajda se izra`avam, uzbu|uju me takve stvari.
KNEDLA: (Nasla|uju}i se Acinim mukama)@na{, taj karayoka? On je, p{{{t...([u{ti mudugo na uvo, i to sve glasnije)
ACA: Idi?!!
KNEDLA: Daaa. Po `avi~ajnoj liniji. A ta {e linija prote`e {vedo, do je`gra.
ACA: Hm, da. A gospo|a Oqa? [ta je sa wom?
KNEDLA: Jebe {e ko {tuka.
Aca posko~i. Knedla koristi Acino zevawe u Oqu da ga se re{i. Ali gapresre}e [umadinac.
[UMADINAC:(Mrmqa)Leva, desna...
[umadinac gura Knedli koverat u ruke. Ovaj ga pokretom iskusnogyeparo{a smota. Aca sam prilazi [umadincu.
ACA: Za kad je predvi|en moj recital?
[UMADINAC:Desno Topuzi}u, desno. Ovaj, vi ste prvi. Vi otvarate“Knedlbal”.
ACA: Odli~no! A odakle ste vi mladi}u?
[UMADINAC:(Guraju}i Aci koverat u ruke)Iz centralne Sakurije.
Aca ne prime}uje dodavawe, i koverat pada na tlo – ispred wegovih nogu.
96 Leon Kovke
ACA: Imamo li tamo ambasadora?
[UMADINAC:(Pokazuju}i diskretno i rukama i glavom na koverat)Koverat...
ACA: Znam ga. Jole Koverat. Na{ ~ovek. Ko bi rekao da }e dadogura do te Sakurije.
[UMADINAC:Pismo, pismo za vas...
Aca kona~no shvata da je nagazio pismo. Izvodi ~itavu vratolomiju:Najpre pu{ta maramicu da padne preko pisma, a zatim, zajedno samaramicom di`e pismo. Usput mu ispada pi{toq~ina. Aca ga brzograbi, isprsi se ma{u}i wime; ispaquje jedan od svojih stihova.
ACA: Niko ne}e da me vrne u sred prkna Gore Crne!(Hvata dah)Niko ne}e i ne smije da nas djeli od Srbije!
Za~uje se aplauz sa ulaznih vrata. Na wima stoje Jovan, Mitar, Moca iBoca; svi u kostimima sa robija{kim dezenom. Jovan – sa lova~kimdetaqima, Mitar – sa pederu{om i prvomajskim beyevima, Moca i Boca –sa crnim nao~arima i torbicama oko struka.
Po{to Jova uporno pqeska, prate ga i svi ostali. Aplauz mu~no i dugotraje... Aca se klawa. Kona~no, aplauz prekida Knedla, koji se zale}e dapozdravi Jovana – qubi ga tri puta.
KNEDLA: Jovane Kupu{ovi}u, vi!! Najmiliji go{te!
JOVAN: Sa u`ivawem sam slu{ao stihove. Dru`e Topuzi}u,impresioniran sam... .
Jovan se zale}e da qubi Acu. Aca brzo trpa knedlu u usta kako bispre~io qubqewe. Knedla dovodi stvar do groteske, zale}e se i qubiTopuzi}a u usta naduvena knedlom. Pri tom se obojici odlepe ve{ta~kibrkovi i zamene se na wihovim licima. Obojica ispravqaju stvar.
KNEDLA: Impre{ioniran {am.
JOVAN: Kakva je to vrsta poezije, Topuzi}u, dru`e?
Ministarka voli knedle (Knedla u bawi) 97
ACA: To vam je haiku forma – primewena na revolucionarnokazivawe.
JOVAN: Molim vas, ho}emo li ~uti jo{ koji stih?
ACA: (Sve sna`nije i sna`nije)Ho}emo! Nema borbe, nema rata, bez Jasera Arafata!(Aplauz)Bin Ladena stego gu{u i Putinu pa i Bu{u!!(Aplauz)Od Balkana pa do Pakistana bi}e zemqa talibana!!!
Gromak aplauz... Knedla gura ze~ice; Lepojku i Alis da poslu`e knedle.
KNEDLA: Cenim karakterne o{obe.
U op{tem krkawu knedli na{i junaci prilaze rampi izmewuju}i replike.
JOVAN: Doktore, {ta sa mojih 88 miliona, gde su pare?
KNEDLA: (Zna~ajnim glasom)Pokriveno.
RU@A: Doktore, kapitalne investicije, “ono”?
KNEDLA: Pokriveno.
MITAR: Doco, kako na{a stvar?
KNEDLA: Pokrivena, {to – po{to.
Iznenada, najpre zapi{ti Knedlim mobilni, a zatim svi ostali. Svivade mobilne i gledaju da se odmaknu jedao od drugog, kako bi obavilirazgovor. U op{toj graji i derwavi ~ujemo:
GRAJA: @ivkice!... 300000 evra! Sigurno, sigurno! Sve jerpokriveno! Kapitalna investicija!! KITA! Tita? Ne,Kita!... ..
Svi se razilaze. Scena ostaje prazna. Pada mrak... .
98 Leon Kovke
Scena 10.
Isti kao u predhodnoj sceni. Kasnije Beba, zatim i Vasilije Ostoji}.
Prosceniju je u mraku. Svetla na ~etiri velika prozora se pale. Sve {tose zbiva iza wih je u prigu{enom svetlu. Sobe su u nizu; s leva na desno:Alisina soba, Ru`ina soba, Oqina soba, Knedlin kabinet.
U mraku proscenijuma se muvaju ~etiri figure: Jovan, Mitar, Moca iBoca. Jovan ima lova~ku pu{ku, ostali koltove. Oslu{kuju, Iz otvo-renih prozora dopire samo tiha muzika i qubavni uzdasi...
MITAR: Predsedni~e, ne bih ja vas uznemiravao da mi nije Rakadojavio: “No}as pada vlada zbog finansiske afere”.Kakve? Ne zna. Samo zna da je nekako upleten i onaj“Knedla”.
JOVAN: Dobro je Mitre. Ko sam pare ~uva, i Bog ih ~uva. Za{tosmo u robija{kim kostimima?
Odgovor na ovo pitawe ne sti`e jer se iznenada pali svetlo u Ru`inojsobi; ~uje se Acin urlik, vidimo ga kako ma{e... Rve se sa Ru`om.
Prizor gledan kroz okvir prozora:
ACA: Ru`o, {ta }e{ ti ovde?!
RU@A: Aco!?
ACA: Bludnice!(Treska joj pismo u lice)
RU@A: Kurvaru! Otkud tebi moje pismo?
ACA: Mene si na{la da vara{!
RU@A: Ho}e{ Oqu – droqu!
ACA: Kurvo!
RU@A: Vara{ me!
ACA: S tobom, budalo!
RU@A: I ja sa tobom!
ACA: Ubi}u!
RU@A: Upomo}! Ubijaju ministarku!
ACA: Gde ti je }erka?! Kurvo!
RU@A: Upomo}!
Ministarka voli knedle (Knedla u bawi) 99
ACA: Kurve! pobi}u vas sve!
Aca ispaquje svih {est metaka u vazduh.
Jovan, sa grupom, grune iz mraka proscenijuma. Oni guraju pregradu kojaizigrava zid sa prozorima (zid je na to~kovima); guraju je u dubinu scene ivi~u “juri{”. Sada je scena jedinstvena. Svi akteri i sve stvari iz sobaobjediweni su jednim prostorom i pod punim svetlom. Odmah seprime}uje da je na mestu kabineta sve prazno, pa i otvorena kasa. NemaKnedle.
MITAR: Ne daj se ministre, sti`emo!
Petar, kad vidi da ga Aca gleda u krevetu sa Alis, baca se oko Acinihnogu i moli ga za opro{taj.
PETAR: Oprosti mi Aleksandre!
Jovan, misle}i da Pera napada Acu, udara kundakom pu{ke Peru u glavu.
JOVAN: Ne}e{ ti na moga ministra!
ALIS: Ubice! Vi ste ubili jednog oca!(Baca se preko Petrovog tela)Oca moga deteta!
ACA: (Najpre zgranut, a zatim razgoropa|en)Jovane Kupusi}u, ako si ubio oca moga unuka, uni{ti}ute!
RU@A: (Prislonila uvo uz Petrove grudi)Di{e!
SVI VIKNU: Di{e!!!
Tek sad vidimo da su u krevetima Oqa i Braco, [umadinac i Lepojka.Braco i Lepojka krenu u okr{aj; ~upawe, {utirawe, pquvawe.
JOVAN: (Zagrmi)Stoj! Mi smo pokradeni! Kasa je prazna, doktora nema!
RU@A: Kuku Ru`o, odo{e tvoje kapitalne investicije!
JOVAN: Joj, mojih 88 miliona, joj! Mitre, ti }e{ da mi plati{!
Zapi{te mobilni... Svi govore u mobilne...
RU@A: Alo! Jeste, ovde Ru`a ministarka. Pala vlada! Kako brepala, pa zar uo~i Prvog maja?
ACA: Javqaju, plo}. Slu`beni list je iza{ao...
100 Leon Kovke
JOVAN: @eno bo`ija, znam da nije vi{e ministar! Ni mi vi{enismo bogati!
PETAR: (Odvodi Alis u stranu, iskqu~uje mobilni)Izvla~ewe je zavr{eno. Nemamo sedmicu... ali imamo dve{estice, za po~etak – dosta.
Svi polako za}ute, gledaju se. Ne znaju da li da navla~e ili svla~erobija{ke kostime. Onako razdrqeni i raskop~ani pokazuju sva pomagalakoja su slu`ila za zasmejavawe publike... Gotovo ritualno uzimaju sastola po jednu knedlu i trpaju ih u usta. dave se knedlama... Ti{inunaru{ava jedan otegnuti zvuk... [kripa kapka na podrumu. Sve o~i suuperene u taj kapak. Iz otvora se polako izvla~i izubijani DoktorMiroslav... Prva drekne Ru`a...
RU@A: Evo ga! On je kriv za sve! Gde su bre na{e pare?
JOVAN: Moco, Boco, hapsite ga! To je Knedla! Odbegli lopov!
Svi se bacaju na jadnog doktora.
SVI: Pare, gde su pare?
Ti{ina.
Na scenu ule}e Beba sa flasterom preko nosa i kamerom u rukama. Nakameri bqe{ti reflektor...
DOKTOR: (Jedva govori)Go{podo, ni{am ja odbegli robija{. Vi {te. Vi {te sviu robija{kim odelima. [amo ja ni{am. Ja {am DoktorMiro{lav [trukl, i` kantonalne [vajca{ke... Ja {amva{ doktor...
JOVAN: Ne seri.(Moci i Boci)Vodite ga u buvaru!
DOKTOR: Ni{am, ni{am ja...
Oqa sa`aqivo hrani doktora knedlama i poji ga vodom.
JOVAN: Gospodo, sada imamo krivca, ali nemamo para.(Zasuzi stiskaju}i prstima o~i... krene ra{irenih rukui pognute glave ka [umadincu)Sine!
[UMADINAC:Tata!
Patetiku scene prekida ulazak skromnig ~oveka – Vasilije iz Jagodine...
Ministarka voli knedle (Knedla u bawi) 101
VASILIJE: Dobro ve~e, dobri qudi. Ja sam Vasilije Ostoji} izJagodine. Tra`im svoju }erku Slobodanku, Bobu, Bebu –oti{la je od ku}e pre tri meseca, pa je nema. Ho}u da jojka`em, prodao sam i drugi bubreg, ima para, neka sevrati ku}i, kupi}emo sve...
JOVAN: E moj dobri Vasilije, nema ovde ni va{e }erke ni para.
RU@A: Ima! Ima para! Sve je sazdano iz vlasti i masti!Predla`em da se ugledamo na ovog Ostoju iz Jagodine.Osniva}emo partiju Svi srpski bubrezi! Ako svakiSrbin proda samo po jedan bubreg na zapad, to je najmawepet miliona bubrega za transplataciju. Pomno`imo tosa 20000 maraka i dobi}emo cifru od 100 milijardimaraka... Ne mo`e nam niko ni{ta dok imamo bubrega...Ja se ne predajem! Ja imam ~etiri bubrega! Ja se nepredajem!
JOVAN: Pa da osnujemo tu partiju Srpskih bubrega. Samo da nebude po dobrom starom srpskom obi~aju: “Prodavali mudaza bubrege”!
ZAVESA
102 Leon Kovke