1
Nacionalne konsultacije sa prosvetnom zajednicom
o Inicijativi za osnivanje REKOM
Priština, Kosovo
28. maj 2010.
Program
10:00 -10:10
Otvaranje skupa i predstavljanje učesnika
Rona Nishliu, Fond za humanitarno pravo Kosovo
10:10 -10:25
Zašto REKOM? Ciljevi konsultativnog procesa
Nora Ahmetaj, Članica Koordinacionog veća Koalicije za REKOM
10:25 – 10:40
Najbolja iskustva drugih u utvrđivanju činjenica o prošlosti, Ylber Maxhuni, Youth Step,
Vučitrn/Vushtrri
Mandat komisije za istinu
Kriterijumi za izbor i način izbora članova komisije
Struktura komisije
Javno slušanje ţrtava
Odnos prema izvršiocima zločina
Pomirenje
10:40 – 11:00
Dokumentarni film
Dokumentarac Regionalna debata o Inicijativi REKOM
11:00 – 12:00
Diskusija
12:00 – 13:00
Pauza za ručak
13:00 – 15:50
Nastavak diskusije
15:50 – 16:00
Zaključne reči
2
Učesnici
Rb Ime i prezime Organizacija
1. Sahit Sahiti Srednja ekonomska škola, Mitrovica
2. Murat Gashi Gimnazija Gjergj Kastrioti – Skenderbeu,
Glogovac
3. Shefik Kastrati Gimnazija Ismail Qemali Rogacice, Kamenica
4. Lavdim Terziu Osnovna škola Halil Alidemi Pozeran, Vitina
5. Fevzi Bunjaku Gimnazija Skenderbeu, Kačanik
6. Imer Tifeku Gimnazija Kuvendi i Arberit, Uroševac
7. Haxhi Berisha Gimnazija Frang Bardhi, Mitrovica
8. Sejdi Sejdiu Gimnazija Hajdar Dushi, Đakovica
9. Hysni Raci Srednja škola Ismet Raci, Klina
10. Shaban Terziu NVO Landsdowne, Gnjilane
11. Lutfije Isaku Osnovna škola Selami Hallaci, Kamenica
12. Rexhep Arifi Osnovna škola Nazim Hikmet, Dobercan,
Gnjilane 13. Naim Agaj Osnovna škola Skenderbeu, Hogosht, Kamenica
14. Zenun Bujupi Gimnazija Haxhi Zeka, Istok
15. Nasir Kabashi Gimnazija Haxhi Zeka, Istok
16. Osman Abazi Gimnazija Hamez Jashari, Srbica
17. Shpresa Baliu Gimnazija Hamez Jashari, Srbica
18. Bislim Krasniqi
Gimnazija Sami Frasheri, Priština
19. Vehbi Sadiku Gimnazija 17 Shkurti, Obilić
20. Enver Rekaliu Srednja ekonomska škola Isa Boletini, Podujevo
21. Xhevrije Sejdiu Srednja ekonomska škola Hoxhe Kadriu,
Priština
3
22. Jaser Imeri Bloc, Dragaš
23. Halim Halimi Gimnazija Hivzi Sylejmani, Kosovo Polje
24. Hilmi Morina Gimnazija Luigj Gurakuqi, Klina
25. Fidan Shehu Gimnazija Gjon Buzuku, Prizren
26. Selim Lokaj Gimnazija Vedat Frasheri, Dečane
27. Sahit Berisha Gimnazija Xhevdet Doda, Priština
28. Shefqet Dinaj Srednja škola Gjon N. Kazasi i Srednja tehnička
škola Nexhmedin Nixha, Đakovica
29. Nexhmi Ganiu Gimnazija Aleksander Xhuvani, Podujevo
30. Ilir Shaqiri Osnovna škola Bafti Haxhiu, Vitina
31. Bashkim Kerqeli NVO Landsdowne, Gnjilane
32. Alfred Kinolli NVO Fisniket, Prizren
33. Arlind Gllogjani NVO Syri i Vizionit, Peć
34. Vigan Dervishaj Gimnazija Gjon Buzuku, Prizren
35. Sehare Krasniqi Srednja tehnička škola Skender Luarasi, Suva
Reka 36. Nora Ahmetaj Centar za istraţivanje, dokumentaciju i
publikovanje, Priština 37. Bekim Blakaj FHP Kosovo, Priština
38. Kreshnik Sylejmani PR Inicijative za REKOM na Kosovu, Priština
4
-Transkript audio zapisa-
Rona Nishliu: Uvaţeni učesnici ţelim da vas pozdravim i zahvalim na odzivu na ove
konsultacije sa prosvetnom zajednicom na Kosovu. Ovo su nacionalne konsultacije i zaista sam
jako zadovoljna značajnim brojem učesnika, ljudi visokih vrednosti, koji su se posvetili stvaranju
novih generacija i koji su danas uticajni ljudi naše drţave. Poštovani profesori, zahvaljujem što
ste pronašli vremena da učestvujete na ovim konsultacijama, iako su organizovane pred završetak
školske godine. Ţelim da vam kaţem da će prošlost uvek uticati na sadašnjost, pogotovo će imati
efekta na pronalaţenju rešenja za budućnost, zato verujem da ćete sa ovim informacijama
upoznati i vaše učenike, kojima ovo moţe posluţiti kao lekcija ili dodatna vrlo značajna
informacija. Postojalo je nekoliko prethodnih inicijativa za formiranje jedne takve komisije, ali
nacionalne prirode, u drţavama bivše Jugoslavije u kojim su se desili ratovi, u Sloveniji, Bosni,
Hrvatskoj, pa čak postoje i organi koji su se bavili suĎenjima za ratne zločine, počinjene u ovim
zemljama. No, nikada to nije bilo u dovoljnoj meri. Naravno, i suĎenja u Hagu su bila
nedovoljna za sve zločine na ovom području. Danas znamo da je sudbina 17.000 ljudi još uvek
nepoznata u zemljama bivše Jugoslavije i na Kosovu. Moţemo reći da ima 1.400 Albanaca čija je
sudbina nepoznata i 400 članova drugih zajednica, meĎu kojima su Srbi, Romi i drugi.
Pre nego što vas u kratkim crtama upoznam sa ovom Inicijativom, ţelim da se zahvalim Nori
Ahmetaj koja se nalazi sa moje desne strane, strasna aktivistkinja za ljudska prava koja je danas
član Koordinacionog veća Inicijative za REKOM. Sa moje leve strane je Ylber Maxhuni iz
organizacije Youth step, koja je vrlo aktivna i kome se, takoĎe, zahvaljujem. On je član Koalicije
za REKOM.
Da ne oduzimam više vremena, ţelim samo još da dodam da u fascikli moţete pronaći
informativni materijal o Koaliciji i Inicijativi za formiranje Regionalne komisije, koja će imati za
cilj utvrĎivanje činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim kršenjima ljudskih prava za vreme
ovog problematičnog i konfuznog perioda. U materijalu moţete pronaći dnevni red i dokument
pod nazivom Izjava o pristupanju. Nakon ovih konsultacija, ukoliko ste vi uvereni da treba da
podrţite ovu Inicijativu, ako mislite da su našoj zemlji potrebne dodatni instrumenti za
utvrĎivanje činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim kršenjima ljudskih prava, moţete da
potpišete u svoje lično ime, a u slučaju da ste ovalšćeni, moţete da potpišete i u ime organizacije
koju predstavljate. Potpisivanjem ove izjave vi postajete član Koalicije. Naš zadatak je, zatim, da
vas obaveštavamo o narednim fazama, tako da budete upoznati sa aktivnostima ovog procesa.Još
jednom iskreno vam zahvaljujem na učešću i verujem da informacije, koje moţete dobiti na ovim
konsultacijama, zavreĎuju vaše prisustvo.
Sada ću reč da predam Nori, koja će vam malo više govoriti o ciljevima ove Komisije; zašto nam
je potreba i zašto treba da bude regionalna,a ne nacionalna, zašto ne moţemo da funkcionišemo
samostalno odvojeni od drugih zemalja čiji smo deo bili i koja nas je i dovela do toga da smo se
danas tu gde jesmo. Zašto ne moţemo da nastavimo da utvrĎujemo ratne činjenice ako ćemo biti
nezavisni od celog regiona. Upravo zbog toga što su se mnoge stvari dešavale paralelno. O tome
će nam detaljnije govoriti Nora kojoj je ova tema bliska, jer je duţe vreme uključena u ovaj
proces. Zahvaljujem vam!
Nora Ahmetaj: Zahvaljujem! Pre nego što počnem da govorim o ciljevima ove Komisije, da
kaţem da je dvogodišnje iskustvo na konsultacijama, bilo intenzivno. Kada ljudima na Kosovu
spomenete Komisiju za koju još nemaju dovoljno informacija, to ponekad izaziva i konfuziju, i
postavljaju pitanja zašto sad mi, gde smo mi u svemu tome… Ajde, da ostavimo po strani
5
formiranje Komisiju o kojoj ćemo govoriti u toku debate, na narednoj sesiji, nakon što vas malo
bolje uvedemo u temu pa ćete i sami shvatiti. Sugestije koje ćete vi izneti biće relevantne za ovu
Komisiju. Neću spominjati Komisiju niti kao nacionalnu, niti kao regionalnu, za sada ću
pokušati da obrazloţim šta je to tranziciona pravda i zašto ste vi danas ovde pozvani kao
pripadnici civilnog društva, zašto je vaţno da se civilno društvo uključi. Kada budemo govorili o
formiranju Komisije videćemo da drţave, vlade, parlamenti treba da je formiraju. MeĎutim, zašto
je neophodno da se uključi i civilno društvo, o ovome ćemo govoriti nešto malo kasnije.
Pre nego što krenem sa izlaganjem da kaţem da ima dosta tema pa ću pokušati da ceo diskurs
tranzicione pravde predstavim na pristupačniji način, tako da nam bude svima mnogo lakše da
razumemo kroz šta prolazi danas kosovsko društvo i sva društva u regionu. I kroz šta su prošle
mnoga društva koja su nakon rata započela rehabilitaciju. Ovo što se dešava na Kosovu nije nešto
što se već nije desilo u drugim zemljama koje su danas mnogo više demokratske i naprednija od
nas.
Dakle,ţelim da vam kaţem da ste vi danas ovde pozvani da iznesete svoje predloge, nakon naše
prezentacije u jednoj relaksirajućoj atmosferi. Vi profesori ste mnogo bolji u retorici nego mi
ovde i imate mnogo više iskustva. Zamolila bih vas da se pre nego što dobijete reč predstavite
imenom i prezimenom, odakle dolazite i koji predmet predajete. Ovo je vaţno zbog snimanja,
kasnije ćemo da obuhvatimo i neke od tema o kojima ćemo da raspravljamo, da vi o njima
govorite i da vi o njima date predloge. Reći ćete i da li imate u porodici nestalih, ubijenih ili
ţrtava, da se upoznamo i krenemo sa debatom. Ko će prvi da krene? Sa koje strane? Hoćete li vi
prvi? U redu!
Vigan Dervishaj: Profesor istorije u gimnaziji u Prizrenu.
Nora Ahmetaj: Predajete istoriju?
Vigan Dervishaj: Da!
Nora Ahmetaj: U redu.
Fidan Shehu: Profesor istorije u Prizrenu, po zanimanju sam profesor istorije i pravnik. Što znači
da mogu da dam svoj doprinos.
Selim Lokaj: Pozdravljam sve prisutne! Dolazim iz Dečana/Deçan,Vëllezërit Frashëriu. Predajm
istoriju i nekoliko časova i društveno obrazovanje.
Sahit Berisha: Profesor istorije u Gimnaziji Xhevdet Doda, Priština.
Shefqet Dinaj: Pozdravljam sve prisutne! Magistar Filološkog fakulteta, profesor istorije. Čekam
da u junu odbranim master. Dolazim iz Srednje profesionalne škole Gjon Nikoll Kazazi u
Đakovici/Gjakovë. Član sam porodice dvojice ratnih heroja, jednog smo sahranili, dok Asllan
Dinaj još uvek nije pronaĎen. Zahvaljujem!
Nexhmi Ganiu: Profesor sam istorije u Gimnaziji Aleksandër Gjovani u Podujevu/Podujevë.
Neću da ulazim u druge reference, jer će zasigurno biti deo današnje debate.
Sahit Sahiti. Profesor istorije. Dolazim iz Mitrovice.
Murat Gashi: Dolazim iz Gimnazije Gjergj Kastrioti – Skenderbeu,iz Glogovca/Gllogoc.
Shefik Kastrati: Profesor sociologije u Gimnaziji Ismail Qemajli u Kamenici/Kamenicë
Lavdim Terziu: Nastavnik istorije. Dolazim iz Poţara/Pozhar iz osnove škole Halil Alidema,
inače sam okončao studije istorije.
Fevzi Bunjaku: Profesor i sociolog u Gimnaziji Skenderbeg u Kačaniku/Kaçanik.
Ymer Difeku: Profesor filozofije i sociologije. Dolazim iz Gimnazije Kuvendi i Arbrit,
Uroševac/Ferizaj, ali drţim i časove sociologije.
Haxhi Berisha: Dolazim iz Gimnazije Frank Bardhi u Mitrovici/Mitrovicë, inače sam profesor
nemačkog jezika i knjiţevnosti.
6
Sejdi Sejdiu: Dolazim iz Gimnazije Hajdar Dushi, Đakovica/Gjakovë. Predajem društveno
obrazovanje.
Hysni Raci. Profesor istorije. Radim u Osnovnoj školi Ismet Raci i zamenik sam direktora škole.
Lutfije Isaku: Dolazim iz Kamenice, inače sam po profesiji sociolog.
Rexhep Arifi: Dolazim iz Osnovne škole Nazim Hikmet, selo Dobročane, opština
Gnjilane/Gjilan.
Naim Agaj: Predavač sam u osnovnoj školi Hogošt, inače sam kao i ostale kolege završio Višu
školu, odsek fizika.
Zenun Bujupi: Ja sam Zenun Bujupi, profesor filozofije u Istoku/Istog, Gimnazija Haxhi Zeka.
Na moju sreću nemam u uţem krugu porodice ubijenih i nestalih.
Nasir Kabashi: Ja sam profesor istorije u Istoku/Istog, Gimnazija Haxhi Zeka, predajem istoriju.
Osman Abazi: Dolazim iz Srbice/Skenderaj, profesor sam istorije.
Shpresa Baliu: Dolazim iz Srbice/Skenderaj, profesor sam sociologije.
Bislim Krasniqi: Gimnazija Sami Frashëri, Priština, profesor sociologije.
Vehbi Sadiku: Ja sam profesor albanskog jezika i knjiţevnosti. Trenutno direktor Gimnazije
17 ferbruar u Obiliću/Obiliq.
Enver Rekaliu: Ja sam profesor sociologije u Srednjoj školi u Podujevu.
Xhevrije Sejdiu: Profesor Srednje ekonomske škole Hoxhë Kadri u Prištini. Predajem društveno
pravo i sociologiju.
Jaser Imeri: Po zanimanju sam profesor, završio sam pre dve godine Filološkog fakulteta,
Odsek istorija-društveno obrazovanje, trenutno nezaposlen.
Halim Halimi: Ja sam profesor filozofije i sociologije u Gimnaziji Hivzi Sylejmani u Kosovu
Polju/Fushe e Kosovë.
Ilmi Morina: Ja sam profesor filozofije i sociologije u Gimnaziji Luigj Gurakuqi u Klini/Klinë.
Predajem sociologiju 11. i 12. razredu, društveni smer kao i u Opštoj gimnaziji 13. razredu. Što
se tiče debate ja ću sigurno biti ţivi svedok, jer sam ostao ţiv. Zahvaljujem!
Bashkim Kërçeli: Ja sam profesor geografije u Gnjilanu/Gjilan.
Ilir Shaqiri: Dolazim iz opštine Vitina/Viti, učitelj.
Nora Ahmetaj: Zahvaljujem se svima! Znači, ovde imamo prisutne istoričare, sociologe,
filozofe. Ovaj predmet društveno obrazovanje, je li to neki novi predmet, ja sa time nisam
upoznata.
Nora Ahmetaj: Zašto nećemo započeti sa rečju Komisija, niti sa REKOM. Razlog zbog koga ste
vi danas ovde pozvani kao pripadnici civilnog društva je pitanje - da li vi mislite, ili ne mislite, da
društva u regionu treba da se suoče sa prošlošću. Često se u Prištini susretnem sa liderima jakih
nevladinih organizacija ili institucija, nazovite ih kako ţelite, i kada govorimo o trazicionoj
pravdi, često nailazim na nerazumevanje i u akademskim krugovima i pitanje šta je u stvari
tranziciona pravda. Ljudi su zaista u nedoumici šta to znači.Pokušat ću da pojednostavim
objašnjenje, ali pitanje suočavanja sa prošlošću nije uopšte poţeljna tema za diskusiju. Iizgleda
da su se ljudi nakon rata okrenuli ekonomskom prosperitetu, za nekim boljim standardom, i
pokušavaju da ostave prošlost ili da je gurnu pod tepih. Često lideri nevladinih organizacija o
tranzicionoj pravdi kaţu: „Nas ne interesuje tranziciona pravda“, ne znajući da delatnost koju
obavljaju je upravo tranziciona pravda, jer oni pokušavaju da društvo povedu napred, da rade na
podizanju svesti društva da traţe obrazloţenja od vlada za sva počinjena zla i za ne okončana
dela. Dakle, zašto suočavanje sa prošlošću? To je nepoţeljna tema ne samo na Kosovu, ne samo u
regionu, nego u svim društvima koji su prošli kroz tranzicionu pravdu nakon rata, sukoba, nakon
raznih politika koje su bile diktatorske ili autoritarne. I ne ţele mnogo da se bave prošlošću. Čak i
nakon 10 godina rata, koji se desio 1999. godine na Kosovu izmeĎu Srbije, četiri godine nakon
7
rata u Bosni, osam godina nakon rata u Hrvatskoj ... ne navodim i Sloveniji, jer je tamo kratko
trajalo, ali je ipak bio rat. A odnosi su vrlo napeti u regionu. Odnosi izmeĎu Kosova i Srbije
gotovo ne postoje, iako civilno društvo pokušava suočavanje meĎu drţavama. Ne postoje dobri
odnosi ni izmeĎu Srbije i Hrvatske, Srbije i Bosne, Hrvatske i Bosne. Zašto se ovo dešava?
Usled nedostatka suočavanja sa prošlošću. Upravo zato što tu negde leţe zločini sa kojima ni
jedna strana nije htela da se bavi. Upravo zbog toga što su mnoge stvari sklonjene pod tepih, kao
da kaţu dajte ostavite to mi idemo napred, mi se demokratizujemo, nekako se prešlo preko toga,
svaka je stana beţala od odgovornosti da se suoči sa prošlošću. A bez suočavanja sa prošlošću...
to je isto kao da ostavimo po strani nestale, ubijene, porodice ţrtava političke zatvorenike, ratne
veterane, i potenciramo da je sve dobro. I to je zaista kao kada izostavite deo društva, kao kada
ostavite tempiranu bombu, koja otkucava, a mi kaţemo ma sve je redu, neka ostanu gde jesu jer
nisu većinski deo društva. Ali sve dok se društvo ne rehabilituje i dok se ne imenuju potrebe
ţrtava, to društvo ne moţe napredovati. Ne moţe da se rehabilituje i moţe ga vlada ignorisati. I
to ne samo vlada, generalno gledano jedna drţava ne moţe da se demokratizuje ako postoji jedan
kompletan deo nezadovoljnog društva i ako se zanemare potrebe tog segmenta društva. Potrebe te
grupe rastu svakodnevno i ne znamo kada moţemo očekivati, svakog trenutka, eksploziju te
tempirane bombe. Imali smo priliku da svakodnevno viĎamo nezadovoljstvo ratnih veterana
njihovim tretmanom. Videli smo i šta se dešava sa članovima porodica ţrtava. Još uvek nemamo
informacije o njima. Što znači da adresiranje njihovih problema i pristup rešavanju problema nije
naišlo na adekvatno reagovanje. Svedoci smo da i nakon 10 godina posle rata još uvek ne znamo
gde su tela 1.880 nestalih lica. Moţemo reći da je ovo srţ kosovskog društva. Ukoliko, ne ţelimo
da se bavimo velikim problemima, jer mi kao civilno društvo ne moţemo da se bavimo politikom
drţave, onda treba da adresiramo ove probleme. Zašto? Sve što sam do sada navela dešava se u
mestima gde su bili ţestoki ratovi, ali i u drugim mestima. Uzet ću za primer Latinsku Ameriku,
gde su zemlje imale diktatorsku, autoritarnu ili totalitarnu vladavinu, zasigurno dinamičnu. Gde
se nakon svakog rata desi jedan politički cunami Cunami znači da se jedno društvu totalno uništi.
Ne uništavaju se samo ljudi, porodice, individualci, vlada, sve pada u vodu. Sada zamislite jedan
cunami. Upotrebiću jedan termin koji sam uzela iz literature da objasnim da je društvo prolazi
kroz jednu fazu , evo, 10 godina. Moţemo reći da smo i 1999. takoĎe bili u arhaičnom stanju.
Sve je bilo ravno, nismo imali vladu, društvo je bilo totalno dezorijentisano i šta se onda dešava
sa tim društvom? Takva društva treba da se konsolidarišu? Uvek postoji snaga ljudi koji ţele
demokraciju, da formiraju demokratsku drţavu, ali sa druge strane, postoji i ona kontra snaga,
koja ne ţeli da se formira drţava na demokratskoj osnovi zapadnih liberala. Sa druge strane,
imamo civilno društvo koje je dezorijentisano. Imamo pojedince koji su viktimizirani, iz
konflikta izlaze traumatizirani. Sa tim individuama mora neko da se bavi. Imamo porodice koje
su razdvojene. Sada zamislite, sve ovo paralelno mora da se formira i izgradi drţava, porodica,
zdravstveni sistem, što sve zahteva dosta rada i napora. Ova faza obnove, koja kreće od nule,
kada se pokušava nešto izgraditi kao što je Kosovo sada u procesu izgradnje institucija i
podizanja nivoa svesti civilnog društva, upravo ova faza se naziva tranziciona pravda. MeĎutim,
ova faza tranzicione pravde ima pet stupnjeva i o tim stupnjevima ne odlučujemo mi. Kroz to su
prošle i druge drţave i imale su dosta uspeha u periodu od 10, 20 ili 30 godina. I uspele su da
demokratizuju svoje drţave.
Koje su to faze? Ako idemo postepeno i stignemo do Inicijative i ideje da se formira Koalicija
koju je započelo civilno društvo znači da je inicijativa potekla odozdo, nije došla kao direktiva
odozgo, od vlade…Dozvolite mi da u kratkim crtama objasnim tih pet stupnjeva tranzicionale
pravde i da kaţem šta je to. Nije ništa drugo nego traţenje priznavanja ţrtava, promovisanje mira
i rehabilitacije posle perioda masovnih kršenja ljudskih prava. Kada se kaţe tranzicionalna
8
pravda, ne misli se pravda u legalnom smislu. Aha, to je pravda i samo advokati ili tuţioci,
sudovi i vladavina zakona mogu da se bave time. Ne, to ima veze sa socijalnim mirom. Socijalni
mir je, takoĎe, kada stanovništvo ima dobru socijalnu zaštitu na radu, kad postoji ekonomska
stabilnost, kad postoji pravo na obrazovanje, pravo na zapošljavanje. Znači da je socijalni mir u
uskoj vezi sa tranzicionom pravom.Vladavina prava i socijalni mir idu zajedno.
Prvi stupanj je da drţave koje su izašle iz konflikta treba da se bave izvršiocima zločina,da
pohvataju krupne ribe. Da vam ovo demonstriram; imamo proces, na primer, koji teče na
suĎenju Radovanu KaraĎiću, moţemo uzeti i primer predaje Ratka Mladića. Znači oni su
izvršioci, oni su naredbodavci, komandni lanac koji je naredio da se izvrše ovi zločini. MeĎutim,
suĎenja ovim krupnim ribama ne mogu u dovoljnoj meri da rehabilituju društvo, jer u društvu
postoje manji izvršioci zločina, kojima ne moţe da se sudi u Haškom tribunalu, oni ne mogu da
se bave time. Ko treba da se bavi njima? Trebaju da se bave nacionalni sudovi. Druga
komponenta je regionalna komisija, o čemu ćemo mi danas dosta govoriti. Šta su regionalne
komisije? Regionalne komisije nisu poţeljne. To je nešto nesporno, period kada drţave prolaze
iz jedne u drugu fazu, ili koje su izašle iz rata. Tada su neophodne jer ove komisije u prvi red
stavljaju ţrtvu i bave se problemima ţrtava, a ne bave se samo počiniocima zločina. Ove
regionalne komisije se uglavnom bave istraţivanjem zločina; ko je šta počinio, ţrtvama se da
prilika da kaţu šta treba da se uradi sa počiniocem. Još ćemo o ovim komisijama govoriti nešto
kasnije, Treća tačka je - zašto ţrtva? Zašto je neophodno da se društvo bavi ţrtvama? Imamo
slučaj na Kosovu, nakon 10 godina rata ţrtve ili članovi porodica ţrtava primaju simbolički
iznos, toliko koliko dozvoljava konsolidovan budţet Kosova. MeĎutim, time ţrtvama nisu
povratile dostojanstvo. Ţrtve ili članovi porodica ţrtava se osećaju zapostavljeno, pogotovo oni
koji nemaju informacije o nestalim osobama, mi znamo u kakvom stanju su oni trenutno.Ţrtvama
je dovoljno da im se vrati dostojanstvo.Njihovo dostojanstvo će se povratiti kada im se dodeli
odreĎena novčana nadoknada, kada počinioci zločina simbolično, eventualno, zatraţe oproštaj.
Ovo je zaista značajno. Nešto kasnije ćemo govoriti koje drţave, koje vlade su zahtevale traţenje
oproštaja.Ţrtve bi se osećale bolje, kada bi na primer počinilac zločina ili predsednik drţave,
premijer drţave zatraţio oproštaj, nekoliko ovakvih slučajeva imamo po svetu, na primer u Čileu
ili u Peruu. Četvrta komponenta nije ravnopravnost polova, već nasilje nad ţenama, što je zločin
nad čovečanstvom. U našem društvu imamo nasilje nad ţenama, takoĎe i u društvima u regionu.
Te su ţene dva puta diskriminirane; prvo što je nad njima izvršeno nasilje, a drugo što društvo
nije bilo spremno da ih prihvati. Tranziciona pravda treba da se bavi ţenama nad kojima je
izvršeno nasilje. Njima takoĎe treba da se vrati dostojanstvo i da se priznaju kao ţrtve.
U vezi sa nasiljem nad ţenama moţemo takoĎe da govorimo nešto kasnije. Peta komponenta je
reforma sistema bezbednosti. Šta se podrazumeva pod ovim? Ovo je neophodno… u svim
telima, na primer u ministarstvu odbrane, ministarstvu pravde, u telima i institucijama koje se
bave bezbednošću. Potrebna je njihova reforma i u njima ne smeje da budu strukture ili osobe
koje su počinili ratne zločine, što je teško uraditi. Ovde imamo nekoliko detalja o kojima sigurno
nećemo moći danas da govorimo, ali moţemo da naglasimo šta se podrazumeva pod ovim.
Reforma sistema bezbednosti zahteva dosta vremena i jako je osetljiva tema. Na kraju dolazi
memoralizacija, memoari ili podizanje spomenika, muzeja. Deset godina nakon rata mi još uvek
nemamo jedan dan na sećanje ţrtvama, kao što ga imaju sve demokratske zemlje.Samo jedan
dan! Svakodnevno imamo otkrivanje nadgrobnih spomenika ali kao individualni pristup. Ali
nemamo drţavni pristup kao spomen jednom ratniku, palom borcu, jednoj ţrtvi, kao spomen
svim ţrtvama rata na Kosovu, ne samo poslednjeg. Ovo je neophodno, i ovaj deo je takoĎe
9
tranzicija. Sve to nas je nateralo, sav ovaj period kroz koji prolazi Kosovo, ali i region, od 1999
godine pa sve do danas, da civilno društvo preduzme ove korake.
Iskustvo drugih zemalja, da uzmemo za primer Latinsku Ameriku, nekoliko iskustava afričkih
zemalja, vlade su uvidele potrebu da formiraju nacionalnu komisiju koja će se baviti ţrtvama.
Osobe koje su počinile zločine su uvidele da neće moći da dobiju izbore, neće moći da napreduju
ukoliko ne menuju probleme mase, probleme ţrtava. Oni su ti koji su uvideli da je neophodno da
se formira nacionalna komisija, koje će se baviti ratnim zločinima. MeĎutim, direktiva za
formiranje ovih komisija je došla odozgo. Što znači osnovana je direktivom samog predsednika
drţave, premijera, parlamenta. Takve su komisije bile efikasnije, jer su imale budţet i kraćim
putem su došli do reparacije - odštete ţrtvama. MeĎutim, sa druge strane i nisu bile toliko
uspešne jer su postojale porodice ţrtava, koje nisu ţelele da prihvate to da osoba koja je počinila
zločine sada daje naredbu za formiranje komisije i istovremeno vrši nadoknadu ţrtvama. Sa
druge strane, pristup koji dolazi odozdo kada se mobiliše civilno društvo, svesno je da probleme
treba adresirati na neki drugi način vladama i potrebu da se njihove potrebe reše putem dijaloga.
Komisije koje su formirane a podstaknute inicijativom koja je došla odozdo su pokazale veću
efikasnost. Komisija Juţne Afrike, gde ţrtvama nije izvršena finansijska reparacija. Ta komisija
je uradila da prvi put ceo svet sazna šta se tamo dešavalo, na osnovu javnog svedočenja ţrtava,
šta je učinio aparthejd u Juţnoj Africi. Ţrtvama se na ovaj način vratilo dostojanstvo. Sa druge
strane, tamo su ţrtve imale priliku da se suoče direktno sa počiniocem, koji kaţe: Da ja sam
počinio zločin, da li mi praštate ili ne? Do sada sam se na razne načine suočavala sa ţrtvama, ali
ćemo o ovome diskutovati u toku današnjeg dana kao, i o tome šta znači praštanje. Ovde nam
nisu iste odlike na Balkanu, kao što imaju neke druge kulture. Drago mi je što ovde ima filozofa,
koji će, moţda, malo da nam pojasne ovu temu. Uzimajući u obzir odnose na Balkanu, u
zemaljama proizašlih iz bivše Jugoslavije, jedna grupa civilnog društva pokrenula je Inicijativu
za formiranje REKOM. Tri organizacije su inicirale ovu ideju o formiranju Koalicije, o Inicijativi
za formiranje Regionalne komisije. To su Fond za humanitarno pravo iz Beograda, Dokumenta iz
Zagreba, treća organizacija, Istraţivačko-dokumentacioni centar iz Sarajeva, koji se povukao.
Ideja o Inicijativi je krenula 2004-2005. godine, dok su 2006. godine započele sporadične
konsultacije, po nekoliko gradova u regionu. Mislim da su u Mitrovici odrţane 2006. godine sa
predstavnicima civilnog društva, uglavnom onim koji se bave zaštitom ljudskih prava. Inicijativa
o REKOM-u je promovisana 2008. Do danas je odrţano 80 konsultacija po celom regionu, a
odrţavaju se na nacionalnom i regionalnom nivou. U svakoj drţavi se odrţavaju skupovi na isti
način, kao što i mi danas odrţavamo u okviru civilnog društva. Odrţane su konsultacije sa
prosvetnom zajednicom, sa filozofima, sa novinarima, intelektualcima, civilnim društvom, sa
mladima, umetnicima, sa ţenama, sa svim segmentima civilnog društva. Jedini predstavnici, koji
nisu de facto civilno društvo, i imaju drugu ulogu, ulogu donošenja odluka su političari. Mi sa
njima takoĎe moţemo da diskutujemo, ali oni su poslednja instanca.Parlamenti i vlade drţava u
regionu su ti koji će doneti odluku da li će se formirati ova Komisija ili ne. Naše je da se
okupimo, da dobijemo predloge od onih koji su direktno zahvaćeni ratom, jer oni najbolje znaju
svoje potrebe koje treba da saopšte. Nakon što prikupimo vaše sugestije, grupa eksperata iz
regiona, iz svake zemlje po jedan, uzeće u obzir te predloge i uključiti u mandat Komisije. Taj
predlog će se predati vladama u regionu, konkretno svako civilno društvo iz regiona će dostviit
predlog svojoj vladi. Zašto je ova komisija regionalna, a ne nacionalna? Postoje razni argumenti.
Zaboravila sam da naglasim da se do sada pridruţilo 294 organizacija Koaliciji. Ukupnpo je tu
56 udruţenja ţrtava rata, 11 medijskih organizacija, 503 pojedinaca, zatim ţrtve ili članovi
njihovih porodica. Zašto je neophodno stvaranje platforme za javno slušanje ţrtava i civilnog
društva? Svako društvo u regionu ima svoju istoriju i narativ, svako je ţrtva. Mi smatramo da
10
smo ţrtve, Srbi smatraju da su oni ţrtve, Hrvati i Bosanci takoĎe. Svako je, na neki način,
monopolizirao ulogu ţrtve. Zašto? Zato što nema dijaloga, nema komunikacije. Drugi ne ţele da
čuju mišljenje onog drugog, a ţrtve su ţrtve u bilo kom mestu. MeĎutim, u čemu je razlika?
Razlika je u počiniocu zločina. Svaki počinilac ima ime i prezime i treba da odgovara za
zločine.Ovo je celokupna ideja o tome zašto je civilno društvo uvidelo potrebu da se formira
regionalna komisija.
Postoji pribliţno 40 nacionalnih komisija u svetu, meĎutim u njima nije postojao sukob, kao u
bivšoj Jugoslaviji iz čega je proizašlo sedam novih drţava. Ukoliko uspe da bude formirana, to
će biti prva takva regionalna komisija u svetu. E sad, zašto nacionalna ili regionalna? Zbog toga
što mi imamo konkretan primer da evo 10 godina ne moţemo da pronaĎemo tela u Srbiji, gde ni
UNMIK, a ni EULEX, pa ni vladina Komisija za nestala lica na Kosovu nisu uspeli da ubede
Srbiju, ili primoraju, da pruţi informacije o lokaciji, gde se nalaze ta nestala tela i šta se desilo sa
njima. Nacionalnu komisiju ne bi prihvatila niti jedna od ovih zemalja. Ostali bismo u okviru
svojih granica i niko je ne bi prihvatio. Postoje glasovi da se ovom Regionalnom komisijom
relativizuju zločini. Kaţe se da se u isti dţak stavljaju oni koji su počinili zločine i ţrtve. Ţrtva je
ţrtva, ali počinilac mora da odgovara za svoj zločin, ako se to dokaţe. I o tome moţemo da
diskutujemo.
Šta treba da radi Regionalna komisija i koji su njeni ciljevi? Šta sa podacima koje dobijemo
istraţivanjem? Nakon formiranja ova Komisija neće imati ulogu suda, ni arbitra. Ali, ukoliko se
postigne meĎunarodni sporazum meĎu drţavama u regionu o formiranju Komisije, one će
preuzeti odgovornost da podatke o izvršenim ratnim zločinima ili nasilju pruţe na uvid javnosti. I
to je, moţda, najjači razlog zašto je neophodna Regionalna komisija. MeĎutim, kaţem, naše je da
prikupimo predloge civilnog društva, da prezentiramo na najbolji mogući način kršenja ljudskih
prava, koja će obuhvatiti mandat Komisije. Zatim taj mandat dostavimo vladama ili
parlamentima, a oni će doneti odluku. Parlament Juţne Afrike, ali i drugi parlamenti, koji su
formirali ovakve komisije, raspravljali su oko 200-300 sati u vezi o tome. Sada zamislite koliko
će vremena biti potrebno nama, uzimajući u obzir da je u pitanju više drţava. Potreban je i veliki
vremenski period da se obave konsultacije do decembra 2010. godine, konkretnije 12. decembra
2010. Zatim će se sakupiti milion potpisa iz celokupnog regiona. Proporcija ovih potpisa je
1:20 u odnosu na broj stanovnika.
Na Kosovu je neophodno prikupiti 90.000 potpisa, koji će se dostaviti nacionalnim parlamentima
u regiji. Prvog juna meseca 2011. godine vladama ili parlamentima u regionu biće predat
mandat. Ovo ne znači da mi kao civilno društvo ne treba da vršimo pritisak na njih. U
meĎuvremenu, brzo, u toku samo nekoliko dana, započeće kampanja senzibilizacije javnosti za
Komisiju o tome šta predstavlja ova Inicijativa. Ovo je Koalicija za formiranje Regionalne
komisije i verujem da će paralelno ići u celokupnom regionu. Kampanja će se odvijati u tri faze,
ovde sa nama je menadţer koji nam moţe podrobnije objasniti sam proces kampanje. Verujem da
će mlaĎi graĎani, kao i stariji shvatiti o čemu se zapravo radi. Ovim ću da završim. U
meĎuvremenu ćemo imati diskusiju i verujem da će biti pitanja. U toku diskusije ću izloţiti još
neka pitanja, kako biste mogli da iznesete svoje stavove. Cilj je da razmotrimo i kaţemo kako mi
to vidimo. Hvala na paţnji!
Rona Nishliu: U redu. Zahvaljujem se puno Nori. Prema planu trebalo bi da prikaţemo
dokumentarni film u kome su predstavljene debate u regionu. MeĎutim, prethodno ţelim da
upitam Ylbera da li ima nešto da doda, nakon informacija koje smo dobili od Nore. Ylber, da li
moţeš da nastaviš sa informacijama o iskustvima drugih zemalja, koje su prošle kroz slične
situacije?
11
Ylber Maxhuni: Zahvaljujem! Poštovani predstavnici prosvetne zajednice, poštovana gospodo,
pozdravljam vas u ime Koalicije za formiranje Regionalne komisije o utvrĎivanju i rasvetljavanju
činjenica o ratnim zločinima i drugih teških kršenja ljudskih prava na prostorima bivše
Jugoslavije. U svoje ime, ali i u ime organizatora Fonda za humanitarno pravo Kosovo, ţelim
vam dobrodošlicu i zahvaljujem na učešću na ovim konsultacijama. Kao što me je predstavila
moja uvaţena koleginica Rona Nishli ja sam Ylber Maxhuni, predstavnik organizacije Youth
Step iz Vučitrna, aktivnog člana Koalicije za REKOM. Moja uloga je da vam predstavim
iskustva drugih zemalja koje su prošle kroz rat, a nakon toga formirale telo, slično Regionalnoj
komisiji koju mi pokušavamo da ustanovimo radi saniranja posledica i uspešnog sprovoĎenja
tranzicione pravde i postizanja političke stabilnosti u regionu.Fokusiraćemo se na nekoliko
osnovnih karakteristika Komisije; mandat, izbor članova, struktura Komisije, javna izlaganja i
odnos prema počiniocima zločina. Odmah ţelim da kaţem da komisije nemaju neku
jedinstvene,zajedničke karakteristike ni u jednoj zemlji, ali sve su produkt tranzicione pravde.
Kao što je i Nora rekla, to je samo prelazak jedne političke faze u drugu, a u osnovi imaju
istraţivanje počinjenih zločina u prošlosti.Konkretno prvo, konsolidovanje komisije započeto je
1974. godine u Argentini, koja je dobila naziv Komisija za nestale. Cilj komisije je obično
odreĎivao njihov naziv. Na primer u Argentini, Šri Lanci i Ugandi dobile su naziv Komisja za
nestala lica, na Haitiju i Ekvadoru - Komisija za istinu i pravdu, dok su se u Čileu, Sijera Leoneu,
Juţnoj Africi i Istočnom Timoru zvale Komisija o istini, prihvatanju i praštanju. U našem slučaju
se mislilo da je najadekvatniji termin Regionalna komisija o utvrĎivanju činjenica i teških kršenja
ljudskih prava na prostorima bivše Jugoslavije. Smatralo se da je rano da se govori o praštanju,
sve dok se ne razjasne činjenice. A i pravda se interpretira na razne načine na svim prostorima.
Ovim mehanizmima je najveću podršku dala meĎunarodna zajednica, posebno Savet za ljudska
prava UN, koji je pre nekoliko godina doneo Rezoluciju o pravima i istini, u kome stoji da ţrtve
imaju pravo da znaju istinu o tome šta im se desilo, kao i društvo u celini. Iako je Rezolucija
imala deklarativan karakter, što znači da nije bila obavezujuća za drţave potpisnice. Ipak, ona
ima svoj efekat jer je meĎunarodno priznato pravo na istinu. Mnoge drţave su upravo na osnovu
ovog prava meĎunarodnim sporazumom formirale komisije.
Ţelim da kaţem da sam počastvovan mogućnošću da izlaţem pred vama, jer vi predstavljate
jedan značajan segment kosovskog društva. Vašom ulogom predavača celokupna struktura
društva prolazi kroz selekciju, vi vršite polaznu obradu, a zatim i izbor profila i
specijalizacije.Zbog toga je vaše mišljenje za nas od velikog značaja. Drugo, za vreme
Miloševićevog totalitarizma vi ste upravo doţiveli nasilje i represiju na različite načine;
uskraćeno vam je obavljanje profesije, učenicima uskraćeno pravo na obrazovanje. Kako - vi to
znate najbolje. Zato vas podstičem da za vreme diskusije iznesete svoje mišljenje. Vi činite
kategoriju, koju treba da saslušamo i čujemo mišljenje o svakoj tački vezanoj za rad Komisije.
Da krenemo prvo sa mandatom. U kratkim crtama ću obrazloţiti pojam komisije za istinu.
Komisije za utvrĎivanje i kazivanje istine su vansudska tela, koja osnivaju drţave radi
istraţivanja i utvrĎivanja činjenica o počinjenim zločinima u prošlosti. Komisiju osniva,
sankcioniše i ovlašćuje drţava, koja joj odreĎuje ciljeve i mandat i na kraju odlučuje da li će
prihvatiti njene preporuke. U odnosu na druge mehanizme, njihova specifičnost je u tome što su
najviše fokusirani na ţrtve.Osnivaju se tamo gde su se zločini desili i relativno brzo ( za tri
godine) moraju da okončaju svoj rad finalnim izveštajem, koji sadrţi nalaze o prošlosti i
preporuke za budućnost. Ova tela su fokusirana na prošlost i to blisku – dogaĎaji iz davne
prošlosti ne spadaju u predmet istrage komisija, jer one svoje zaključke izvode na osnovu
12
saslušanja ţrtava i svedoka. Komisije istraţuju obrasce najteţih kršenja ljudskih prava, a ne
pojedinačne incidente i uglavnom se bave zločinima koje za posledicu imaju veliki broj ţrtava.
Komisije su do sada osnivali predsednici drţava (Uganda, Bolivija, Argentina, Zimbabve, Čile,
Čad, Šri Lanka, Haiti, Nigerija, Peru, kao i vlade (Nepal), oruţane grupe (dve komisije Afričkog
nacionalnog kongresa), parlamenti (Urugvaj, Nemačka, Juţna Afrika), ministarstva (Ekvador) ili
je njihovo osnivanje predviĎeno mirovnim sporazumom u kome su posredovale UN (Salvador,
Burundi, Gvatemala, Sijera Leone) ili UN (Istočni Timor).
Većinu dosadašnjih komisija osnovanali su predsednici drţava, koji su predsedničkim ukazom
imenovali članove komisija, kreirali njen mandat, bez širih konsultacija sa predstavnicima
parlamentarnih i političkih stranaka, nevladinih organizacija, udruţenja ţrtava ili njihovih
porodica. Prednost ovakvog osnivanja komisija leţi u efikasnosti i brzini osnivanja istraţnog
tela, jer onemogućava političke razmirice oko izbora članova komisije, mandata, ciljeva,
nadleţnosti, metodologije, itd. Pored toga, ovaj način osnivanja komisije štedi vreme i brzo
odgovara na izraţene potrebe ţrtava. MeĎutim, takvo osnivanje komisija, bez konsultacija sa
navedenim grupama najčešće i rezultira gubljenjem šire podrške koju ova tela moraju imati da bi
bila uspešna. Bez podrške predstavnika civilnog društva, organizacija za ljudska prava i
udruţenja ţrtava komisija ne uţiva poverenje i nema pristup dokumentaciji o kršenjima ljudskih
prava, koju su ti potencijalni partneri prikupljali za vreme konflikta. Ilustrativan je primer
Komisije za istinu i pomirenje Savezne Republike Jugoslavije, osnovana odlukom predsednika
drţave Vojislava Koštunice, koja nikada nije dobila poverenje predstavnika lokalnih organizacija
za ljudska prava, koje su za razliku od samog osnivačai mnogih članova komisija, uţivale
poštovanje ţrtava u čitavom regionu. Rekao sam da je u nekoliko slučajeva komisija osnovana
mirovnim sporazumom izmeĎu zaraćenih strana (Salvador, Gvatemala, Sijera Leone i Burundi). I
u Salvadoru i Gvatemali podrška učesnika je bila dogovorenena tokom pregovora. Komisija u
Salvadoru osnovana je bez učešća organizacija za ljudska prava, dok su one u Gvatemali,
znajući da će pitanje komisije biti na pregovaračkom stolu, izvršile snaţan pritisak na
pregovarače. Obe komisije su osnovale misije UN u tim zemljama, koje su imenovale i njihove
članove, mada se predstavnici UN nisu previše mešali u rad ovih tela nakon imenovanja njihovih
članova.Osnivanje Komisije za istinu i pomirenje u Sijera Leoneu je ,takoĎe, bilo predviĎeno
mirovnim sporazumom izmeĎu zaraćenih strana ali su mandat, cilj i delatnost komisije, kasnije
precizirani zakonom. UN koje su asistirale prilikom sklapanja mirovnog sporazuma su takoĎe
asistirale i prilikom izrade nacrta zakona o komisiji. Nekoliko manjih komisija su osnovali
predsednik vlade (Nepal), ministarstvo policije (Ekvador), ali i jedna pobunjena oruţana grupa.
To su dve komisije Afričkog nacionalnog kongresa (ANK) koje su istraţivale zločine počinjenje
u vojnim kampovima i kampovima za regrutaciju ANK u egzilu. To je do sada jedini takav
primer da oruţana pobunjenička grupa formira istraţno telo radi raščišćavanja zločina za koje je
sama bila odgovorna. Komisije za istinu moţe osnivati i parlament, ali se to do sada desilo samo
tri puta, u Urugvaju, Nemačkoj i Juţnoj Africi. U poreĎenju sa juţnoafričkom komisijom,
urugvajska i nemačka su relativno nepoznate i neznatne po svojim rezultatima. Jedan od glavnih
temelja velike snage koju je imala Juţnoafrička komisija leţi upravo u činjenici da ju je osnovao
parlament i da je na zakon o njenom osnivanju utrošeno preko 300 sati rasprave u parlamentu.
Sada ću da preĎem na našu današnju temu vezanu za mandat. Mandat definiše ciljeve komisije,
definiše ovlašćenja u radu, ograničava ili pojačava mogućnost delovanja, utvrĎuje predmet,
geografsko i vremensko područje njenog delovanja i rokove rada. Mandati dosadašnjih komisija
13
su bili ili vrlo precizno definisani, ili je samoj komisiji ostavljeno da tokom rada odlučuje o
pitanjima vezanim za mandat. MeĎutim, mora se voditi računa da komisije imaju ograničen
period funkcionisanja te da vrlo često nisu u stanju da u roku od tri godine istraţe sve povrede
ljudskih prava. Ovaj problem se moţe rešiti istraţivanjem karakterističnih slučajeva, koji mogu
posluţiti kao studije slučaja. Mandat moţe biti vrlo precizno definisan, kao što je bio slučaj sa
dve latinoameričke komisije - argentinskom, urugvajskom i komisijom u Šri Lanci, koje su
istraţivale isključivo prisilne nestanake. Da precizno definisan mandat moţe biti problematičan
pokazuje primer čileanske komisije. Ova komisija je istraţivala širi opseg povreda (nestanke,
egzekuciju, mučenja, atentate i kidnapovanja), ali sa smrtnim ishodom, tako da su na ovaj način
svi oni koji su preţiveli torturu u Pinočeovim zatvorima bili izuzeti sa spiska ţrtava i njima je
onemogućeno pravo na reparacije. Iako precizan, mandat moţe da doprinese fokusiranosti
komisije i njenoj efikasnosti. Čileanski primer pokazuje da ovaj način kreiranja mandata bitno
smanjuje domašaj rada komisije i čak isključuje neke grupe ţrtava i na sebe navlači ogromne
kritike, kako meĎunarodne zajednice tako i udruţenja ţrtava, u čijem interesu i rade. Sve ţrtve
koje su preţivele, nisu mogle dobiti ništa iz nacrta reparacije što je naišlo na njihovo osporavanje
rada komisije.Zato treba obuhvatiti sve ţrtve koje su preţivele zločine. Isto tako mandat komisije
moţe biti podeljen na opšte pravce, dok se detalji ostavljaju članovima komisije. Ovo se
primenilo u Komisiji u Salvadoru, koja se na osnovu ove forme opredelila da istraţuje najteţe
slučajeve nasilja i uspela da skupi zavidan broj izjava uzetih od ţrtava. U sklopu mandata mora
se, takoĎe, voditi računa koje se povrede istraţuju. Iako ju je osnovao parlament u kome su
ogromnu većinu činili predstavnici Afričkog nacionalnog kongresa, Komisija za istinu i
pomirenje u Juţnoj Africi se vrlo detaljno bavila zločinima kako aparthejdske vlade tako i onima
za koje su bile odgovorne pobunjeničke grupe. Peruanska komisija se bavila utvrĎivanjem
odgovornosti svih zaraćenih strana u konfliktu, kao i Komisija za istinu i pomirenje u Sijera
Leoneu. Pitanje mandata odreĎuje i vremensko i geografsko područje njenog istraţivanja.
Uglavnom su efikasnije bile komisije koje su imale manje područje za istraţivanje, ali i to zavisi
od različitih činilaca – same efikasnosti komisije, i pre svega njenog budţeta, broja i stručnosti
osoblja, itd. Argentinska komisija je istraţivala period od samo sedam godina – 1976. do 1983.
godine, i to samo prisilne nestanke. Iako je zbog ovoga bila podvrgnuta oštroj kritici, one je
uspela zbog ovako uskog mandata da tokom samo devet meseci prikupi više od 7000 izjava
ţrtava i svedoka i dokumentuje nestanak 8960 osoba.
Sada ćemo govoriti o izboru članova, koji je vaţan elemenat komisije, jer članovi rukovode
radom komisije i na kraju donose odluku šta će od prikupljenog materija ući u finalni izveštaj.
Članovi komisija za istinu u Latinskoj Americi su većinom bili imenovani prilikom osnivanja
komisija, bez širih konsultacija sa javnošću. U nekim komisijama, članovi su bili izabrani
relativno neuobičajeno – neke članove ekvadorske komisije birali su direktno organizacije za
ljudska prava, dok je ostatak članova imenovala vojska. Jedan član gvatemalske komisije izabran
je sa spiska koji su predloţili rektori gvatemalskih univerziteta.
Neke komisije su imale komplikovan način izbora članova – u njih spadaju juţnoafrička
komisija i komisije u Sijera Leoneu i Istočnom Timoru. Radi formiranja juţnoafričke komisije
osnovan je Odbor za izbor članova u kome su pored predstavnika vlade sedeli i predstavnici
organizacija za ljudska prava. Pred ovaj odbor se slilo oko 299 kandidatura, koje su predloţile
različite institucije i pojedini graĎani. Jedini uslov bio je da to budu sposobne i pristojne osobe,
koje su nepristrasne i politički ne eksponirane. Od šireg broja kandidata izabrano je oko 50, koji
su prošli javna saslušanja pred Odborom za selekciju. Spisak kandidata sveden je na 25, i taj
spisak je predat predsedniku Mendeli koji je dodao još dva člana, bez obavezne selekcije, radi
14
potpune zastupljenosti svih geografskih i etničkih grupa u Juţnoj Africi. Pored ova dva člana,
predsednik Mendela je imenovao i predsednika i zamenika predsednika komisije.
Izbor komesara za Komisiju za istinu i pomirenje u Sijera Leoneu je takoĎe bio dosta
komplikovan, ali je kao i juţnoafrički imao je transparentnost i inkluziju organizacija za ljudska
prava što je ovoj komisiji i obezbedilo široku podršku nevladinih organizacija. Komisija je imala
sedam komesara, od kojih su četvoro bili drţavljani Sijera Leonea, a tri meĎunarodna komesara.
Komesare je postavio predsednik Sijera Leonea nakon strogog procesa selekcije predviĎenog
zakonom. Kandidate (drţavljane Sijera Leonea) je birao Selekcioni panel kojim je predsedavao
Visoki izaslanik Generalnog Sekretara UN za Sijera Leone. Ukupno 65 kandidata, drţavljana
Sijera Leonea, ušlo je u uţi izbor i svi su intervjuisani na javnim saslušanjima odrţanim pred
Selekcionim panelom, koji ih je rangirao na osnovu bodova koje su dobili od svakog
predstavnika Selekcionog panela. Tri komesara, predstavnika meĎunarodne zajednice imenovala
je Visoki komesar za ljudska prava Meri Robinson. Predsednika i zamenika predsednika
Komisije imenovao je predsednik Sijera Leonea na predlog Selekcionog panela i Visokog
komesara UN za ljudska prava. Izbor komesara u Komisiji u Istočnom Timoru vršio je Odbor za
imenovanje koji je izabrao sedam članova, predstavnika političkih partija, predstavnik
administracije UN misije u Istočnom Timoru, sveštenici Katoličke crkve, aktiviste nevladinih
organizacija za ljudska prava, omladinskih organizacija i ţenskih grupa, zatim udruţenja
ţrtava.Imajući u vidu ova iskustva dolazimo do zaključka da je u slučajevima kad je izbor
komesara bio transparentan i javan, obavljan uz pomoć konsultacija sa različitim organizacijama,
a prvenstveno za ljudska prava, te komisije su i imale širu podršku javnosti i uspešnu saradnju sa
nevladinim organizacijama. Sada je na redu izbor planova komisije.
Rona Nishliu: Ylber, izvinjavam se, ali na kratko treba da te prekinem! Cilj naših konsultacija je
da budemo što više inter-aktivni, zato te molim da nas u kratkim crtama upoznaš sa ove tri
preostale tačke ili idemo sa prikazivanjem dokumentarnog filma, a nešto kasnije za vreme debate
će te biti prilike da nastavite sa vašim izlaganjem
Ylber Maxhuni: U redu! Potrudi ću se da budem kratak, za pet minuta završavam. Struktura i
sastav komisije odreĎuju od koliko će pododbora ili kancelarija biti sastavljena komisija.
Struktura komisije zavisi od toga koliko će osoblja imati komisija, da li će njeno unutrašnje
ureĎenje biti jednostavno ili sloţeno, zavisi prvenstveno od budţeta kojim raspolaţe i mandata
koji joj je stavljen u zadatak. Iako neke komisije nisu imale više od četiri ili pet komesara,
najčešće su angaţovale odreĎen broj ljudi koji im je pomagao u radu; uzimanje izjava ţrtava i
svedoka, sreĎivanje ili preuzimanje dokumentacije, unos u baze podataka, prevoĎenje,
organizovanje javnih nastupa komisije, organizacija ekshumacija masovnih grobnica, itd. Prve
veće komisije bile su one u Argentini i Čileu, koje su angaţovale veći broj ljudi za rad. Imale su
čak oko 60 zaposlenih, juţnoafrička je imala 300, u četiri terenske kancelarije, uz 17 komesara, a
komisija Perua čak 800 ljudi podeljenih u mobilne i fiksne timove, koji su radili u pet
regionalnih kancelarija.
TakoĎe, pitanje strukture Komisije je vremenom postalo sloţeno, pa je od privremenih tela koja
su činila tri do pet komesara koji su uz pomoć najviše desetak ljudi radili čitav posao, stiglo do
kompleksne strukture kakvu su imale komisije Juţne Afrike i Perua. Juţnoafrička komisija je
organizovala rad u tri pododbora – Odbor za kršenje ljudskih prava (odgovoran za
dokumentovanje izjava ţrtava i svedoka i njihovo saslušanje); Odbor za reparaciju i
rehabilitaciju, zaduţen za prikupljanje i obradu podataka za preporuke u pogledu nadoknade štete
ţrtvama i Odbor za amnestiju koji je gotovo potpuno nezavisan u odnosu na ostatak komisije.
Činili su ga nezavisni članovi i to sudije, i dva člana koje je delegirala Komisija za istinu i
pomirenje). U vezi sa javnim saslušanjima koja su jedan od najvaţnijih elemenata komisije za
15
istinu; po prvi put su korištena u Juţnoj Africi 1995. godine, a nakon toga i u Peruu, Nigeriji i u
drugim drţavama. Njihova specifičnost se ogledala u tome što su za vreme rada uzimali izjavu
direktno od ţrtve i to u prvom licu, tako se ţrtva oseća dostojanstvenije da iznese sve ono što
joj se desilo, što je takoĎe jedan od pokazatelja transparentnosti rada komisije. Ova forma je
dosta vaţna, jer javnost ima pristup radu komisije za razliku od drugih, koje su svoj rad opisale u
završnom izveštaju. Odnos prema odgovornima za počinjene zločine ostaje jedno od
najkompleksnijih pitanja rada komisije, kao vansudskog tela za utvrĎivanje istine. Prve komisije
u Latinskoj Americi suočili su se problemom da li komisija treba da imenuje odgovorne za
zločine koje je istraţivala, kako su zagovarali neki borci za ljudska prava. Gotovo sva udruţenja
ţrtava su zagovarali da svako ima pravo da se brani pre nego bude proglašen krivim za neko
delo. Ova pitanja uglavnom su se rešavala ad hoc, od komisije do komisije, budući da većini
komisija mandat nije precizno nalagao da imenuje ili ne odgovorne za zlodela. Neke komisije su
imale ovlašćenje da imenuju počinioce, i one su iskoristili ovo pravo – komisije u Salvadoru,
Čadu, komisija ANK i juţnoafrička. Sa druge strane, neke komisije su imale precizno definisano
ograničenje da ne mogu da imenuju nikoga kao odgovornog za počinjene zločine, kao što je to
bio slučaj sa komisijom u Gvatemali. Ipak, neke komisije koje nisu objavile imena odgovornih,
ipak, su iskoristili podatke koje su sakupili.Jedan član Komisije za nestale u Argentini je spisak
odgovornih dostavio štampi, dok je spisak odgovornih koji je sastavila Komisija za istinu i
pomirenje u Čileu, kasnije korišćen prilikom sudskih istraga i suĎenja za torturu.
Komisija za istinu i pomirenje Juţne Afrike je svojim osnivačkim aktom dobila pravo da
dodeljuje amnestiju u zamenu za punu istinu i priznanje odgovornosti za počinjenja dela. Svaki
počinilac je imao odreĎeni rok tokom koga je mogao da aplicira za amnestiju na individualnoj
osnovi. Bili su strogo propisani uslovi za dobijanje amnestije, koja mu je garantovala da za
zločine za koje prizna odgovornost neće biti krivično gonjen.
Za kraj ću vam govoriti o karakteristikama Komisije koju nastojimo formirati kod nas. Nora nam
je na briljantan način objasnila celokupnu inicijativu.Fokusiraću se na sastav i strukturu
komisije, koju nastojimo formirati. Prelazimo sada na komparativni i hronološki pristup.
Neizvesno je da li će Komisija kod nas biti formirana. Kakav god da je bude krajnji ishod,
osnovni razlog zašto treba da bude regionalna komisija je upravo to da zemlje u regionu
predstavljaju dodirne tačke, odnosno centar gravitacije. Da pronaĎemo nestala tela potrebna nam
je saradnja sa Srbijom, i obratno. Upravo su zbog toga sva mesta u regionu centar gravitacije za
drugu zemlju, jer imaju dodirne tačke. Ova Regionalna komisija ima regionalan pristup, ali i
jednu vrstu nacionalne autonomije. Znači da će na Kosovu, recimo, imati kancelariju, koja će
imati svoje članove i nezavisan rad na osnovu mandata. Zahvaljujem se na ukazanom strpljenju
da me pomno saslušate. Izvinjavam se ako sam vas zamorio. Sada prema redosledu ide
prikazivanje dokumentarnog filma o komisiji… Zahvaljujem se!
Rona Nishliu: Zahvaljujem Ylber! Verujem da su vam ove informacije pomogle. Da ne gubimo
više vremena nastavićemo sa prikazivanjem dokumentarnog filma odebatama o Inicijativiza
formiranje REKOM. Pogledajmo šta su izjavi ljudi za vreme konsultacija, foruma i debata u
vezi sa ovom inicijativom. Film je titlovan na albanski jezik pa se nadam da
nećete imati problema da ga pratite. Zahvaljujem!
(Prikazivanje dokumentarnog filma)
Rona Nishliu: U redu, videli ste dokumentarni film o debatam sa raznih konsultacija u svim
zemljama bivše Jugoslavije. Kako smo počeli nismo imali ni jednu pauzu, a planirali smo i ručak.
Da li da idemo na ručak ili nastavljamo sa diskusijom? Dobro, onda da nakon ručka nastavimo sa
16
diskusijom, zamolila bi vas da se vratite u salu jer zatim slede diskusije koje su jako značajne. Da
li se slaţete?
Ilmi Morina: Idemo prema agendi!
Rona Nishliu: Prema agendi! U redu. Idemo na ručak. Zahvaljujem!
(Nastavak konsultacija posle ručka )
Rona Nishliu: Verujem da ste spremni da započnemo glavni deo konsultacija - diskusiju.
Ukoliko imate nešto da kaţete o pitanjima koja će vam postaviti Nora, slobodni ste da iznesete
mišljenje. Gospodin je traţio reč, odmah posle njega gospodine vi će te dobiti reč.
Ilmi Morina: Profesor filozofije i sociologije u Srednjoj školi Luigj Gurakuqi, Klina/Klinë.
Predajem sociologiju. Pozdravljam vas, volim da učestvuju u ovakvim debatama i to na ovom
nivou, gde je tema od opšteg interesa za naš narod. Pozdravljam predstavnike ove Inicijative, cilj
je dobar i verujem u to. Mislim da ne bi trebalo biti političkog uplitanja unutar udruţenja koje
svakodnevno niču kao gljive posle kiše. Nadam se da ovo udruţenje nije takvo, nadam da će
pokazati rezultate. Ovo je osetljiva tema, dosta teška, za koju treba vremena ali mi nemamo
mogućnost da o njoj govorimo danas. Meni lično treba dva dana i dve noći da govorim bez
prestanka. Sami smo svedoci svega toga. Svedok sam masakra u selu Kraljane/Kralan, u opštini
Đakovica/Gjakovë, gde danas nedostaje 96 osoba različite dobi. O njihovoj sudbini nema
informacija. Mišljenja sam da nigde u svetu nije počinjen takav masakr kao nad našim neduţnim
narodom, nad jednom nacijom. Ne znam koliko su ostale zajednice prisustvovale ovakvim
skupovima. Nisam video niti jednog da je rekao da je sve ovo Srbija uradila na institucionalan
način. Ne ţelim da zalazim u politiku, ali potenciram vlast Koštunice ili vlast Miloševića.Ja ne
ţelim da čujem reč konflikt! Ţelim da čujem samo reč rat, jer je velika razlika u samom izrazu
konflikt od rata.. Drugo, u vezi sa imenovanjem. Da li nestali, sakriveni, ne pronaĎeni... Slušao
sam jedan dan advokata– Fazli Balaj, u jednoj emisiji. On kaţe ubijeni. Svakodnevno sam u
kontaktu sa tim porodicama, njihovom decom koji su bili mlaĎe dobi i nisu imali priliku da
upoznaju svoje roditelje. Ponekad mislim da oni treba da su ponosni i sutra će neko da im
zavidi, više njima nego mome detetu, jer su njegovi roditelji dali ţivot za odreĎeni cilj - zbog
srpske politike, srpskog genocida koji je izvršen nad Kosovom. Kako da sad njih pronaĎemo?
Jedan deo porodica se pomirio sa time, jer su pronašli tela svojih najbliţih i malo im je bol
ublaţena. Bol je i dalje prisutan, ali je mnogo blaţa, ali su duševno povreĎeni. Albanski
prevaranti u saradnji sa srpskim neprekidno varali narod davajući im laţne nade; oni su tu, oni su
meĎu nama, ţivi su, ne nisu ţivi, pronaći ćemo tela... Sve je to jedna laţ. Imamo slučaj sa 96
osoba. Većinski deo su graĎani Kline/Klinë, u ovom masakru, u selu Kraljane/Kralan. Ne postoji
podignuta optuţnica, ni u opštinskom sudu, ni u okruţnom sudu i ne znam na kojem još nivou
sudstva. Optuţnice nisu podignute niti individualno, pa niti grupno.Koristim priliku da vas sutra
pozovem na sahranu 22 tela porodice Dushi, čiji su članovi ţivi spaljeni, svezanih ruku u svom
domu. Pre pet-šest dana pronaĎena su tela i sutra je sahrana. Apelujem da prisustvujete toj
sahrani. Znači od 1918 godine, da ne idemo još i dalje, neka se time istoričari bave. Mi moramo
pronaći put. Imamo potencijal. Moţda nam samo malo nedostaju investicija, budţeta, ali ćemo
pronaći i to, i da na racionalan način iznesemo nešto na videlo, pa makar da dobijemo
informaciju gde leţe ta tela i na taj način olakšamo bol porodicama. Ponovo se vraćam na
Inicijativu, koja je po mom mišljenju nezamenjiv doprinos. Ukoliko se formira komisija na
regionalnom nivou ..ukoliko organizacija nije jaka opozicija vlasti, onda nismo uradili ništa.
Opozicija na konstruktivan način. Pitanje pomirenja. Mi smo svi Albanci, znamo naše običaje,
koji su prisutni kod nas u velikoj meri. Osnovna karakteristika nas Albanaca je da znamo
oprostiti i dešavalo se da oprostimo. Oprosti se onda kada javno prizna krivicu druga strana i traţi
oproštaj od članova porodica ţrtava.
17
Pitanje je povratak, svakodnevno se pojedinci vraćaju u Klinu/Klinë, koja je prva pruzela
inicijativu za povratak Crnogoraca i Srba. Pa neka se vrate, ali oni dobro znaju da je Klina/Klinë
jako mali grad i da se meĎusobno svi poznaju, oni jako dobro znaju čija je inicijativa bila i koje
počine svi ovi zločini. Znam, time treba da se bave institucije, ţao mi je što oni nisu sada meĎu
nama, naši drţavljani da tako kaţem. Da im u oči kaţem da ti druţe ne moţeš sa mnom sedeti za
jednim stolom pre nego što mi kaţeš gde je moje dete, moj otac, supruga, unuka, ujak i drugi. Ne,
ne moţemo zajedno sesti! Ali oni to znaju, ne znam da li su pozvani, ali znam da nemaju obraza
sesti naspram nas. Još jednom se izvinjavam i ţelim vam uspešan rad. Ţelim samo još nešto da
kaţem vezano za školu, svi smo kolege i istoga nivoa. Mi smo u školi direktno obuhvatili rat na
Kosovu, posledice rata na Kosovu. Diskutujemo o tome sa učenicima koji su kao mali bili u kući
svojih roditelja,koji su beţali. Informišemo ih, diskutujemo, pokušavamo da im olakšamo bol.
Pokušavamo da respektujemo i decu te starosne dobi kao i sadašnje. Vidim da ovde nema
predstavnika iz Ministarstva.Ali nemojte da zaboravimo da mi moramo biti obazrivi oko školskih
tekstova, i da oni nisu uključeni u školsku literaturu. Ono što ja predajem tu nisu obuhvaćeni, a u
istoriju ne znam i ne ţelim da zalazim u to. Mislim da je ovo potrebno jer mi sada imamo i ljude
koji mogu sve ovo da stave na papir, jer se u istoriji stvari ponekad previše veličaju. Ali mi ovde
imamo sveţe iskaze. Mi nismo znali da su oni (Srbi) imali plan kako da se iskoreni albanska
nacija. A mi, nismo u stanju da u školske tekstove stavimo istinu koju imamo, koju smo dobili
ţrtvovanjem, krvlju. Izvinjavam se i zahvaljujem!
Rona Nishliu: Da, samo se prethodno predstavite molim vas! Molim vas, pribliţite mikrofon!
Sahit Berisha: Mislim da je dobro da se uvedu pravila da svako ima pravo na reč i da izlaganje
traje samo pet minuta Ovakva pravila se primjenjuju svugdje i da se ne skreće sa teme.
Izvinjavam se!
Rona Nishliu: Da, gospodine, izvolite!
Ymer Tifeku: Ja sam Ymer Defeku, Gimnazija Kuvendi i Arbit, Uroševac/Ferizaj, profesor sam
filozofije i sociologije. Trenutno drţim časove sociologije u Gimnaziji društvenih nauka kao i u
Gimnaziji za socijalno društvene nauke. Pozdravljam ovu Inicijativu i mislim da je na mestu,
verujem da ima dobre i konstruktivne namere. Reći ću vam istinu, malo sam skeptičan u vezi sa
postizanjem ciljeva, imajući u vidu činjenice koje nisu impresivne i rekao bih da nisu dovoljno
produktivne sa aspekta civilnog društva na Kosovu. Dakle, civilno društvo na Kosovu, kao što
znamo, bez upotrebe diplomatskog jezika, u nekoj je vrsti kolapsa, kompromitovanja... jer je
formiran velik broj NVO, bez ikakvog kriterijuma.Iskoristili su donacije iz inostranstva na jedan
neprincipijelan način, zloupotrebili sredstva i iritirali meĎunarodnu zajednicu, pa i institucije i
prešle u vazale vlasti. Postali su portparoli, ušli u političke stranke i partijske elite, da ne kaţem i
vlade. Ovo su činjenice koje su nam poznate. Ono što me zabrinjava je meĎunarodno
humanitarno pravo sa političkim uplitanjima. Mi radimo sa decom, i to sa onom najosetljivije
starosne dobi i imamo dvostruku odgovornost u transmisiji istine u kakvom se trenutno stanju
nalazimo. Godine 2006. postojala je Inicijativa takozvanog departamenta prosvete pod
rukovodstvom poznatog Dakstera ili kako se već zove poznati reformator. Bio je zahtev
MeĎunarodnog Crvenog Krsta i ICMP u Prištini da se ubaci… da se ubaci modul za
meĎunarodno humanitarno pravo u graĎansko obrazovanje, eventualno i sociologiju. Učesnik
sam tog treninga, ne na nivou bivše Jugoslavije, nego na nivou Jugoistočne Evrope. Dakle 2006.
godine učestvovali smo u Vrnjačkoj banji tri predstavnika sa Kosova; Shqipe Kusari iz
Đakovice/Gjakovë, ja Ymer Tifeku i Idriz Gashi iz Peći/Pejë u svojstvu posmatrača, jer nismo
imali pravo na članstvo, zbog političkog statusa. Bili smo diskriminirani na najbrutalniji način na
srpskoj zemlji, i kada sam video nekoliko sekvenci iz ovog dokumentarnog filma, ča, došao sam
18
na ideju da ovde iznesem jedno gorko iskustvo i imam jedan striktan zahtev. Dakle, osobe koje
predstavljaju Kosovo u okviru bilo kojeg mehanizma, kada je u pitanju humanitarno pravo i
odbrana istine u vezi sa ţrtvama (terminologija moţe biti bilo koja) moraju biti dostojanstvene,
ozbiljne, profesionalne, a ne kuleri.
Kosovo nema potrebu za kulerima, nema potrebu da ga predstavljaju deca, samo da popune
vakum, da zauzmu mesto, jer smo mi ţrtve. Mi smo ţrtve bez presedana u Jugoistočnoj
Evropi.Ovu istinu treba braniti, a ne da nam profesor Univerziteta u Beogradu izaĎe i optuţuje
NATO za slučaj Korište, skrivajući činjenice da je srpska vojska i policija organizovala zločin i
da je on učesnik tih zločina. Ili imamo drugi slučaj. Nemamo potrebu da govorimo o zločinima
koji su se desili u selima Vijetnama, u Hoši Minu. Nema potrebe govoriti o Ugandi, Sudanu,
Somaliji, Juţnoj Africi ili u drugim zemljama Latinske Amerike. Tu smo na našem tlu, to je naše
pravo i treba razjasniti sve. Ono što je gospodin rekao i što je na mene ostavilo utisak je
nedostatak samosvesnosti graĎana u vezi sa podizanjem optuţnice. Ne znam kako je moguće da
članovi porodica koje su doţivele gubitak, kako u ljudstvu tako i materijalno, ne dignu glas kada
prepoznaju ili imaju informacije o tome ko je maskirao njihove najbliţe. Neka zna taj nesrećnik,
nitkov da je počinio zločine i nema šta da traţi da se vrati na ovo tlo ako su mu ruke umrljane
krvlju. Sve dok on zna da nema dosije, nema individualne ili kolektivne optuţnice koja je
podignuta protiv njega u našim sudovima, vratiće se kao fantazma, jer smo mi ti koji čekaju i koji
će zaboraviti i zločine, zaboravićemo da imamo i nestale osobe. Zahvaljujem!
Rona Nishliu: Zahvaljujem! Mislim da Nora treba dati odgovor, a zatim nastavljamo sa drugim
diskusijama. Zahvaljujem na razumevanju!
Nora Ahmetaj: Kratko ću izneti mišljenje u vezi sa problemom koji ste vi izneli, a to je školski
nastavni plan i program, iako nisu prisutni zvanični predstavnici Ministarstva. Politički nivo smo
ostavili za sam kraj. U svom prethodnom izlaganju sam naglasila da su donosioci odluka
ostavljeni za kraj, koji će odlučiti da li će da se bave time da se formira ili ne Regionalna
komisija i da li će ili ne Kosovo sudelovati u tome. Oni donose odluke, što ne znači da nisu
informisani, ali mi smo tu u svojstvu predstavnika civilnog društva i vaše diskusije su od veliko
značaja i upravo su diskusije te koje će se inkorporirati u mandat. I kada donosioci odluke dobiju
mandat doneće odluku da li da se prihvati ili ne.
Na to utiče i jedan drugi segment, , a to je nastavni plan i program. I sami ste rekli kako da
instaliramo kolektivnu svest. Upravo je Komisija ta, koja radi na istraţivanju činjenica, koje će
verifikovati nezavisna komisija. Naime, komisija za istinu pronalazi činjenice i dokaze, ne samo
na osnovu činjenica, na osnovu čega se i pravi plan i program. Plan se pravi na osnovu onoga što
će se ispitati i što će verifikovati nezavisne komisije. Tek onda će se ubaciti u udţbenike istorije
u školski i nastavni plan i program, ne samo na Kosovu nego u svim zemljama u regionu.
Upravo za to postoji i podizanje svesti o istini da se rat više nikada ne desi, tako da buduće
generacije znaju šta se desilo u regionu i kad dobiju istinu. Uloga forenzike je da dokaţe ko je
ubijen, gde je ubijen, gde su pronašli kosti. Ili istina politike, filozofije.., ima dosta istina, na
osnovu ovih činjenica se stvara istina. Kasnije ću se vratiti na onu temu, koju je gospodin
dotakao, a za koju verujem da će te i vi u diskusiji, takoĎe, da otvorite, da razjasnimo i pitanje
koje ste postavili u vezi sa udruţenjem.
Ovo nije humanitarno udruţenje, ovo je samo Inicijativa civilnog društva iz regiona, jedna
Koalicija koja pokušava ovu ideju progurati da bi se formirala Regionalna komisija o čemu će
vlade doneti odluku da li da je prihvate ili ne. Sa druge strane, da objasnim nešto vezano za
finansije. Ukoliko se ova regionalna komisija formira, drţave će zajedno sa komarima iz celog
regiona, u okviru komisije, same da snose finansijske troškove. Sigurno da će meĎunarodne
organizacije da ponude svoju pomoć u vidu pruţanja profesionalnih saveta, a moţda i finansijsku
19
pomoć, ali će uglavnom finansijske troškove snositi drţave koje prihvate formiranje ove
Regionalne komisije.
Rona Nishliu: Da gospodine, izvolite!
Nexhmi Ganiu: Zovem se Nexhmi Ganiu, profesor sam istorije u Gimnaziji Aleksandër Gjovani
u Podujevu/Podujevë. Pozdravljam ovu Inicijativu i formiranje jedne takve komisije u regionu,
meĎutim mislim da predstavnici ove Komisije treba da budu osobe iz raznih naučnih disciplina i
dobri poznavaoci balkanske realnosti, jer mi imamo ozbiljnih nedostataka. Slaţem se sa
prethodnim govornikom da ponekad imamo jako loše predstavnike. Ja ţelim da znam da je
osoba koja me predstavlja intelektualac i kojoj sferi pripada. Što se tiče ove Inicijative, smatram
da je jako dobra. TakoĎe se slaţem i sa prethodnim sagovornikom u vezi sa tim da nama
Albancima nije jasno da Srbija još nije meĎunarodno osuĎena. Postoje individualna suĎenja, ali
ne postoji osuda meĎunarodne zajednice politike Srbije. Kad bi se osudila politika genocida, sve
bi bilo drugačije. Mi danas imamo deformaciju istorije Balkana i našeg naroda. Mi kaţemo
dolazak Slavena na Balkan… Nema dolaska Slavena na Balkan, postoji samo hibridizacija Ilira
na Balkanu i forsiranje pravoslavnog jezika, a ne povratak Slavena. Celokupan koncept istorije
treba proučiti na svetskom i balkanskom nivou. Sada imamo jednu zagarantovanu srpsku istoriju
na Kosovu sa crkvama, koje su pod meĎunarodnim protektoratom UNESCO. Postoji revolucija
2004. godine, revolucija protiv crkvi, protiv naših nacionalnih vrednosti, protiv našeg verskog
opredjeljenja. Smatraju da su srpske, sve su stečene. Zatvorene su za naše učenike, da im se
objasni falsifikovana istina, katancima zatvorena vrata crkve. Jer, ukoliko se otkrije ova istina,
onda će izaći sve na videlo, a ovo su tipične albansko-katoličko istočne crkve. Ovo treba biti
meĎunarodno zagarantovano. Ţao mi je što zapadno-katolički sveštenici ne štite i ne iznose
istinu. Komisija će imati poteškoće da se istraţi istina o genocidu i istrebljenju jednog naroda.
Prethodno je potrebno da se osudi politika, treba se oduzeti suverenost, takoĎe Srbija treba da je
pod meĎunarodnim protektoratom. Nešto što mi ne moţemo da uradimo. Uradiće meĎunarodni
faktori koji maze Srbiju, a Kosovo su ostavili kao crnu rupu. Stoga, svugde gde predstavljamo
Kosovo treba da su i ljudi iz Podujeva, jer iz Podujeva ima nestalih osoba. Makar kosti da se
pronaĎu. Genocid balkanskih dimenzija. Ovde nije samo slučaj Kosova, mi treba da štitimo ovo
mnogo dalje. Stoga, mi nemamo snage da to uradimo. Imaju snage da nas informišu u vezi turske
politike nad Armenijom ili genocid nad Armenima.
Što se tiče Argentine, koja je uzet kao primer. Zamolio bih vas nešto. Tamo je hunta bacala ljude
iz aviona. To je zaista strašno, intelektualce, profesore, opoziciju, zatvorenike, sa isprikom da ih
premeštaju u drugi kamp, u drugi zatvor, a oni su ih u stvari bacali iz aviona. Radi o suĎenju
jednoj hunti. koja čini komisiju lokalnog naroda. Ova Komisija mora biti sposobna da postavi
zahteve pred meĎunarodnom javnošću. Da li smo mi sposobni da osudimo neke slučajeve koji su
se desili na Kosovu, da sa sebe skinemo loše stvari, kako što Nataša Kandić ima hrabrosti da
deluje unutar svog naroda. Tako će meĎunarodna javnost imati mnogo bolju sliku o nama.
Ukoliko mi imamo, govorim o negativnim stvarima, koje se dešavaju kod nas, osudićemo i te
negativne stvari i videće se da postupamo po zakonu. Onda mi imamo alibi na osnovu toga da
traţimo da se ispita šta se dešavalo i na teritoriji Srbije sa grobnicama. Ukoliko dobijemo
reputaciju neutralnosti, da zločin nema imena, da je zločin zločin bez obzira gde je počinjen i ko
ga je počinio, onda ćemo zadobiti veliki meĎunarodni ugled . Zahvaljujem!
Rona Nishliu: Zahvaljujem! Bekim se javio za jednu kratku repliku, šef kancelarije Fonda za
humanitarno pravo Kosovo, zatim nastavljamo sa gospoĎom.
Bekim Blakaj: Zahvaljujem se! Moje ime je Bekim Blakaj, rukovodilac kancelarije Fonda za
humanitarno pravo Kosovo, jedna od prvih organizacija koja je započela diskusiju o formiranju
jedne ovakve komisije. Unutar organizacije imamo nekoliko projekata koji se bave našom
20
prošlošću. Glavni projekat je poimenično evidentiranje svake ţrtve, ubijenih, nestalih i palih na
Kosovu. Pri kraju smo ovog projekta i do sada smo evidentirali 13.000 ţrtava, ubijenih i nestali.
Imamo 13.000 porodica koje su obuhvaćene na najstrašniji način u poslednjem ratu na Kosovu.
Ukoliko uzmemo okvirno, u svim ratovima unutar bivše Jugoslavije je negde oko 150.000
ţrtava, koje nisu više meĎu ţivima.
TakoĎe imamo drugi projekat, koji prati suĎenja za ratne zločine, monitorujemo i njih. I vi sami
znate, pomenuli ste Haški tribunal i koliko je suĎenja bilo tamo. MeĎutim, situacija nije ništa
bolja ni po sudovima u regionu, lokalnim sudovima. Postoje specijalni sudovi za ratne zločine u
Zagrebu, Sarajevu i Beogradu. Vrlo mali broje predmeta je procesuiran. Na našu ţalost,
predmetima za ratne zločine, tuţioci i sudije na Kosovu su meĎunarodni. Samo se oni bave ovim
predmetima, kao da su nasledili pravo na to. Koliko ja znam do sada ima sedam pravosnaţnih
presuda. Bio je veći broj suĎenja, ali je samo sedam okončano pravosnaţnom odlukom.
Ne mogu da iznesem paralelu koliko ţrtava, koliko suĎenja. Ukoliko se nastavi ovim tempom
potreban je još jedan milenijum da se izvedu svi pred sud. Ne ţelim da duţim, ukratko ću
pomenuti ideju formiranja Regionalne komisije upravo zbog toga što mnoge ţrtve, naţalost, neće
doţiveti istinu. A ona je dosta značajna. Njihova osnovna potreba. Slušanje istine, šta se zaista
dogodilo, zašto se dogodilo? Sigurno je da je njihov najveći problem što još uvek imaju članove
porodica o kojima ništa ne znaju,koji su nestali, problem koji smo naglasili već nekoliko puta.
Zatim još jedna stvar, pokušaću da citiram jednog prijatelja iz Bijeljine, koji govori o strašnim
zločinima koji su se desili tamo. Ni ja nisam znao za to, ali sam saznao od njega da je veliki broj
Albanaca ţiveo u Bijeljini. Kada su ušle Arkanove snage oni su prvi bili na meti. Ubijeno je
nekoliko desetina. Arkanove snage su došle iz Srbije u Bijeljinu. Veći deo ubijenih Albanaca je
bio iz Makedonije, okoline Tetova. Moj prijatelj je rekao ovako: Sada je jako teško da se bavimo
ovim slučajevima jer su počinioci zločina, kriminalci, iz jedne druge drţave, a krivično delo je
počinjeno u drugoj drţavi, a ţrtve su iz treće drţave. Ovo je samo jedan od čvrstih razloga zašto
je neophodan upravo regionalan, a ne nacionalan pristup. Mi imamo činjenice, verujem da je
profesor jako dobro upoznat sa slučajem porodice Durići i Bogujevci iz Podujeva, koje su 28.
marta ostale bez velikog broja članova porodica. Bilo je i drugih porodica, sve ţrtve su bile ţene i
deca. Zločin je počinila jedinica zvana Škorpion. Ista jedinica je postojala, sada je to javno
obelodanjeno, video snimak masakra u Srebrenici. Znači da su oni iz istoga mesta, a počinili su
zločine na dva različita mesta. Kada bi postojala nacionalna komisija na Kosovu, teško da bi
mogla prikupiti činjenice za počinjene zločine te jedinice. Da ne zaboravimo, jedinica je bila pod
okriljem Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije. Ovo je činjenica! Stoga mi insistiramo da se
formira Regionalna komisija, normalno nezavisna, koja će se baviti istraţivanjem ovih slučajeva,
sa posebnim osvrtom na nestale osobe, sa ciljem da se pronaĎu masovne grobnice. Na nesreću,
iskustva drugih u ratovima, na drugim mestima, koje smo spomenuli, pozivamo se na njihovo
iskustvo, jedan deo ili 10 odsto ţrtava nikada nije pronaĎen. Stoga, mi kao organizacija za
ljudska prava,više smo nego sigurni da postoje činjenice koje ukazuju na mesto masovnih
grobnica i ta Komisija ima zadatak da ovo istraţuje.
Samo još nešto za sam kraj. Zamolio bi vas da se više fokusiramo na pitanje Komisije, da
ponovim još jednom ono što je Nora već rekla. Inicijativa je potekla od civilnog društva, raznih
organizacija.Sada je ukupno oko 850 organizacija i individua iz svih mesta bivše Jugoslavije,
koje su unutar Koalicije i pokušavaju da pomere ovu Inicijativu napred. MeĎutim, odluku o
formiranju ove komisije donose vlade drţava koje su proizašle iz bivše Jugoslavije. Potpis moţe
dati samo Vlada Kosova ukoliko prihvati formiranje Komisije, dok civilno društvo zadrţava
pravo da predloţi komesaraKomisije, ali opet, da tako kaţem, vizu za njeno formiranje moţe dati
samo vlada. Na ovim konsultacijama do sada, prikupili smo dosta raznih ideja, ali ove osobe nisu
21
ti koji će doneti odluku o formiranju Komisije.Verujem da je Kosovo upravo zemlja koja će od
ove Komisije imati najviše koristi. Izvinjavan se moţda sam malo predugo govorio! Zahvaljujem
se!
Rona Nishliu: GospoĎo izvolite!
Sahare Krasniqi: Zahvaljujem! Koristim priliku da se na samom početku izvinim gospodinu
koji je pre mene traţi reč, ali je još nije dobio. Uverena sam da su ovde svi prisutni nastavnici, svi
imaju šta da kaţu na osnovu svog ličnog stanovišta, ono što su doţiveli, šta su čuli, šta su naučili
tokom studiranja. Prethodni govornik, čak i moj prijatelj Ymer, koji se suočio ovim, upozorio je
da se za diskusiju dozvoli samo pet minuta. I to je zaista uredu, ali problem je preširok zahteva
više vremena, tih pet minuta nije dovoljno. Profesor preko puta mene, krenuo je izlaganje u
istorijskom smislu, dao nam je dosta objašnjenja, ali ovde se traţi konkretniji pristup, da ne
zalazimo u istoriju. Primetila sam da je govorio vrlo mirno, što znači da nije imao šta da kaţe
uopšteno. Ja sam Sahare Krasniqi, predstavljam svoju školu kao profesor albanske knjiţevnosti i
jezika, iz Suve Reke/Suharekë Tehničku srednju školu.
Inače sam član porodice, koja još uvek nema informacije o dva nestala člana. Moj 35-godišnji
suprug i brat koji je nestao tri dana pre nego što napunio 28 godina. Posle rata, ja ću da preĎem
na svoju storiju.., Molim vas, ne ţelim da se osećate uvreĎenim, to je veoma bolna priča.., ali
nakon rata, kada smo traţili institucionalnu podršku, znamo da je to bila faza hitne pomoći na
Kosovu, ne humanitarne pomoći već uključivanje u koliko-toliko normalan proces ţivot, niko
nije došao da zakuca na vrata i kaţe vi ste izgubili svoje najmilije, da li imate gde da se sklonite?
Ţivela sam u kući svojih roditelja u Prizrenu godinu i po dana. Osim humanitarnih organizacija
koje su delile hranu, niko nam iz institucija nije pokucao na vrata. Isprika je bila ti ne sediš u
svojoj kući, mi ne znamo gde ţiviš. Ali, Suva Reka/Suharekë je mali gradić, brojke postoje,
imali su i imena. Čak je i okrug u Prištini imao te informacije. Poznato je da porodica Beriša u
Suvoj Reci/Suharekë prednjači po broju ţrtava, ne ţelim da ponavljam. MeĎutim, ja sam radila
u školi i svakodnevno sam putovala iz Prizrena u Suvu Reku, oni su imali tu evidenciju, nikada
me nisu potraţili. U vreme Sshteinore administracije, poslat je poziv, gde sam bila zamena za
Halil Berisha koji se bavi nestalim licima. On je bio u Hagu, pa sam ja morala da idem. Sa
ţalošću mogu reći, da sam tu videla majku i sestru Ukshin Hoti, videla sam kategorije... Moţete li
zamisliti šta sam videla? Došao je gospodin Schteiner jedno pola sata, ni pola sata, i rekao nam
da nema vremena da govori sa nama i da ne zna šta da nam kaţe. Ne da nije odrţao govor, nego
nije imamo niti vremena, samo je rekao: „Ja znam šta vam se desilo, ima ko da se bavi ovim,
zaista mi je ţao. Da li neko ima neku primedbu?“ Javila se sestra Ukshin Hotija i još jedna ţena,
ne mogu da se setim imena, napravili su jednu zajedničku fotografiju. Schteiner meĎu ţenama,
majkama i otišao je u roku od pola sata. Posluţili su nas ručkom... to je jedna kategorija... ne
moţete ni zamisliti šta sam videla, jedan jadan ručak, onda su se razišli. Ljudi su se razišli!
Kada je počeo da radi Haški Tribunal, ljudi su odlazili tamo, ljudi koji su radili u OEBS-u, imala
sam kolegu koji je otišao da svedoči, jer neko mora da ide da predstavlja nekoga, ali kada sam
videla da je u Hag otišla a imala je 22-23 godine,bila je prodavačica u knjiţari i izjavila da je
očevidac slučaja kada je ubijena osoba...Ko je ta osoba ne zna, ali takoĎe ne zna ni ko je počinio
ubistvo. Što znači da nema očevidaca. Oni u Hagu nisu uzeli u obzir očevice, pa ni ovi naši
lokalni, jer sam ja jedina koja je to preţivela i videla. Kada su ušli u naše dvorište, prvo su ubili
psa. U mom dvorištu, su na početku ubili psa, jer mi smo imali jednu firmu. Za nas je to bilo
velik udarac, jer verujte mi, suprug je drţao kćer u naručju, prišli su i uzeli kćer i udaljili je, zatim
su pretukli supruga i devera i ubili ih pred dvorišnim vratima. Videla sam ih kako leţe na zemlji.
Nisam bila u mogućnosti da odem i okrenem ih jer smo imali devetoro dece u kući, sve ukupno
sa deverovom decom, četiri snahe i svekrva. Na zidu su deca napisala, ona njihova ambicija:
22
UÇK-UÇK bilo je napisano velikim slovima. Deverova kći je rekla da tetka kaţe: Da, UČK!?
Rekla sam joj Fitore okreni leĎa. Paramilitarci su nas prislonili uz zid. U meni je postojao veliki
strah. Jedina sam bila koja je komunicirala na srpskom jeziku, ne ţelim da ulazim u detalje. U
momentu kada smo mi davali ono što smo imali, ubili su ih pored dvorišnog zida kuće. Ja sam
dala pet hiljada maraka. Sav nakit koji sam imala uz sebe, u trenerci, i izašli su kroz dvorišna
vrata. Prekoputa naše kuće se nalazi gradsko groblje. Kada sam prolazila pored groblja, videla
sam mrtva tela supruga i devera. Okolo su bila blindirana kola iz kojih se neprekidno pucalo. U
momentu kada sam htela da okrenem tela, nisam uspela, onda sam uzela decu i krenuli smo.
Drugi sin po redu je bio jako vezan za oca i kod groblja je bio jedan puteljak koji je vodio
nizbrdo. Povukla sam sina koji je bio potpuno izgubljen. Tu u mojoj blizini su preko snajpera iz
fabrike Balkan ubili devojku Lindu Kuçin, ako je neko video njenu fotografiju imala je 18-19
godina. Videla sam kada je ona pala i u okretu sam povukla sina i tako smo se spasili. Kada smo
prešli u drugo naselje, uz mene je bio i moj stariji sin, koji je trenirao kar. Rekla sam mu sine moj
Taulant samo se ti spasi jer mi umiremo, neka se barem neko spasi. Znači sve ovo što sam do
sada ispričala doţivela sam u dvorištu, izvan dvorišta i na poljani. Doţivela sam i u šumi na putu
za Albaniju. Kao nastavnik albanskog i istorije sanjala sam o tome da albansku granicu preĎem
kao gospoĎa, prepuna literature, sa knjigama, da pročitam Fištu. To su snovi jedne uvaţene
gospoĎe. Suprug je radio u firmi, ţiveli smo u dobrim finansijskim uslovima, a došao je dan kada
sam morala u jednoj papuči i u blatu do koljena da preĎem granicu. ZačuĎujuće je šta sam sve
preţivela, jer naša porodica Berisha, suprugov prijatelj je bio Sedat, a Vjollca moja prijateljica,
ispričala mi je da je ranjena iskočila iz kamiona meĎu svim tim ţrtvama. Njena kosa je bila
prekrivena ljudskim mozgom kao ukiseljeno mleko. Nisu mogli da joj operu kosu. Jednom ili dva
puta, bila je pozvana u Hag, ali ni jednom da svedoči jer je bila svedok dogaĎaja i trebalo bi joj
satima da govori o tome. Ove naše današnje institucije koje su ostale gotovo na jednom te istom
nivou, mi samo jadikujemo naše jade, izvinjavam se što sam uzela reč, da preĎemo na ţalbe.
Onaj list mi se zaista svideo jer je u njemu opšta komunikacija i to ne samo o preţivljavanjima.
Nemamo ovde prisutne psihologe, ni iz Ministarstva prosvete, iako su ovde svi prisutni profesori,
nemamo ovde adekvatne osobe koje se bave ovim stvarima. Obraćam se tebi kolega, ti se sećaš a
bio si u mojoj kući u Suvoj reci/Suharekë. Nisam te primila. U momentu kada si pomenuo ime
Nataša Kandić, nisam više ţelela da idem u detalje. Rekla sam mu da ne priznajem ni pola Srbije,
ne interesuje me, izvolite popiti kafu ili sok, ako se sećaš, nisam prihvatila da dam izjavu. Jer
ukoliko sud osudi pet-šest ljudi na 40 godina, nemamo šta da diskutujemo. Svakome od njih
pripada pet-šest godina zatvora. DoĎe jedan poziv, doĎe nešto i svi se zločini brišu, neko dobije
na ovim projektima, očita dobit. Mi nismo protiv, molim vas ne osećajte se uvreĎenim, ali neko
ima dobiti od svega ovoga i to na teret drugih, a ne obelodanjuje se sudbina nestalih. U našoj
porodici imamo još uvek nestale. Ja zaista i sumnjam da će se u masovnoj grobnici u Raškoj
pronaći tela naših nestalih. Vi znate da je fabrika Balkan u Suvoj Reci/Suharekë bila poznata u
celoj Evropi, iz te fabrike se jedno vreme širio dosta jak i nepodnošljiv miris, koji je uznemirio
celokupno stanovništvo toga grada. Dan danas sumnjam da su neka tela spaljena u toj fabrici,
upravo zbog tog mirisa koji niko nikada verujem nije ni osetio, i niko nije nikad pitao, a šta misliš
onda gde su tela. Sumnjam da će se ikada pronaći tela nestalih, jer taj miris nije bio miris gume,
jer je to bila fabrika gume, mislim da je to bio miris spaljenih tela graĎana Suve Reke/Suharekë .
Imam još mnogo toga da kaţem, ali ću ipak ostaviti i drugima mesta da nešto kaţu. Danas sam
ovde došla ne pozvana iako sam trebala biti pozvana i kao nastavnik i kao član porodice ţrtava i
preţivela. ZačuĎujuće, jer naše institucije nemaju dovoljno informacija, načula sam i došla. Vas
pozdravljam, znam da ste staloţeniji nego ja, i moţete mnogo mirnije da diskutujete o opštim
stvarima. Zahvaljujem
23
Bekim Blakaj: Zahvaljujem gospoĎo Sahare Krasniqi. Sigurno da vas nisam zaboravio i nikada
vas neću zaboraviti, jer jako dobro poznajem vaš slučaj o kojem ste mi vi sami govorili.TakoĎe
suosjećam i kako se kod nas kaţe, jako je teško ući u tuĎu koţu, ali za vreme mog
desetogodišnjeg rada iz mnogih razgovora i intervjua sa porodicama, sasvim je normalno da
ovakvi dogaĎaju ganu čovjeka. Zahvaljujem se na vašim rečima! Da, izvolite
Sahare Krasniqi: Ţelim samo još jedno dve minute. Kada je reč o informacijama sa televizije.
Postala nam je uobičajena praksa praćenje vesti kada se govori o nestalim, kada se govori na
temu nestalih, kada je pronaĎena grobnica, kada se vrši otkopavanje grobnica, tako kaţu…
Moţete zamisliti da skoro uvek jedno od moje dece napusti sobu, pobegne revoltirano jer ne ţeli
da sluša, drugo dete se toliko uznemiri. Koliko je to bolno kada gledam svoju decu, koja su
razočarana institucijama koje gotovo ništa ne poduzimaju, i oni su uvek pod stresom. Ne
pronaĎeni su, ne nisu pronaĎeni, ne greškom je otkopana lokacija masovne grobnice. Ovo je
zaista jako teško za porodice koje su pretrpele bol. Gotovo sam zaboravila da i ovo naglasim.
Izvolite sad!
Bekim Blakaj: Da, izvolite iako vas molim da se drţite teme kako bismo mogli da damo naš
doprinos u vezi sa ovim pitanjem.
Nexhmi Ganiu: Moje suosjećanje gospoĎo za sve ono što vam se desilo, ali i pored ovih
osećanja moramo da razjasnimo nekoliko stvari. Nisam zato da nekoga branim, ali tela nestalih
će se pronaći kada se oduzme suverenost Srbiji. Naša vlada, ne branim ja našu vladu, ni jednu
vladu, nisam vladin sluţbenik, ali su ograničena finansijska sredstva za istraţivanje nestalih.Sve
dok se ne oduzme suverenost Srbiji neće se svi zločini razotkriti. Ili dok ne doĎe jedna politička
elita, koja će zatraţiti oproštaj za sve počinjene zločine, kao što je Brant zatraţio od Poljaka
1962. godine i pao na koljena pred poljskim ţrtvama. Ovde u Srbiji ne postoji ni jedan srpski
lider koji će pasti na koljena i traţiti oproštaj za sve ţrtve na Kosovu, njima je zaista teško da
padnu na koljena i da pronaĎu nestale. Toliko sam imao!
Nora Ahmetaj: Da li mogu da intervenišem pošto ste dotakli temu praštanja. GospoĎo! Ukoliko
biste pronašli počinioca zločina, s obzirom da još uvek niste pronašli supruga i devera, ne znate
da li je ubijen, da li je mrtav... ili ţiv.
Intervencija učesnika: Videla je da su ubijeni!
Nora Ahmetaj: Aha, OK. Ukoliko saznate ko je zločinac, da li biste imali snage da se suočite sa
njim i šta biste uradili kada bi od vas zatraţio oproštaj? Vi moţete i da ne odgovorite na ovo
pitanje, samo pokušavam nešto da razjasnimo.
Sahara Krasniqi: U dvorište nije ušla srpska policija, u uniformi na koju smo navikli da
viĎamo. U naše dvorište su ušli paramilitarci. Moţda vam izgleda malo apsurdno, ali dok sami to
ne doţivite.., mogu da vam kaţem da su bili muškarci visine iznad dva metra, išaranog lica, sa
srpom, čekićem i svim ostalim što su imali uz sebe. Gledali ste filmove Rambo, e mi smo takvo
nešto videli u našem dvorištu. E sad, ja sam u potpunosti ubeĎena da oni nisu bili policajci, oni su
bili paramilitarci i oni su sigurni u to da neće biti identifikovani, Jer oni nisu bili iz Suve
Reke/Suharekë i ne poznajem ih, ali znam da nisu ni meštani ni policajci, to su bile paravojne
formacije. Nemoguć e ih je identifikovati. Inače, što se tiče toga da li mogu da se sa neprijateljem
sretnem oči u oči, e to mislim da ne bih mogla. Da mu oprostim, takoĎe, ne mogu. Neka im
oprosti narod, vlada kao što je učinila i mnoge stvari do sada. Ja lično im ne opraštam. Ne!
Vehbi Sadiku: Ja sam Vehbi Sadiku predajem u gimnaziji 17. Februar, u Obiliću/Obiliq.
Poštovanje svemu onome što su do sada iznele moje kolege! Htio sam da se zaustavimo na
ovome da li treba da se formira kosovska komisija u sklopu REKOM. Kakvu korist od ovoga
ima Kosovo? Ima ogromnu, jer u kakvom su trenutnom odnosu Kosovo i njene komšije,
konkretnije Srbija? To je pitanje koje se mora tretirati, da li mi od svega ovoga imamo neku dobit
24
ili moţda nemamo? Spomenuli ste da treba da se tretiraju neka pitanja, preciznije dogaĎaji od
1918. godine pa i kasnije do poslednjeg rata na Kosovu. Mislim da Albanci treba da formiraju
ovakvu komisiju u vezi sa genocidom, koji je Srbija izvršila uz pomoć Rusije, kao što je i
profesor naglasio. Kod nas na osnovu ovoga nije bio rat već jedan genocid koji je vekovima vršen
nad nama.
Znači da je genocid postojao i pre 132 godine ukoliko se ne varam. Najveći genocid je bio kada
je hiljade ljudi proterano sa svojih ognjišta i raselili su ih po Turskoj i ne znam gde još. Bez
ikakve sumnje, moţemo reći da je nad nama izvršeno mnogo loših radnji tj. genocid. Pitanje je
sad, kako sve ovo preneti drugima. Ovde je rečeno, sa čime se ja u potpunosti slaţem, da osobe
koje budu izabrane za ovu Komisiju treba da budu dobro pripremljene, jer nije dovoljno samo
prisustvovati.
Mislim da mi prvo na Kosovu treba da formiramoi komisije, jednu kosovsku drţavnu komisiju za
izvršeni genocid. Neko je ovde rekao da članovi porodica ţrtvama ne upiru prstom na zločinca.
Mislim da su oni imali dosta trauma i da u tim okolnostima nisu ni znali šta treba da rade. Upravo
zbog toga mislim da im trebamo pomoći. Koliko ja znam u opštini nema jedne adekvatne osobe
koja se bavi ovim stvarima i da nam da listu sa imenom i prezimenom ubijenih, ranjenih i
nestalih. Verujem da je ovakvo stanje i u svim opštinama Kosova. Sa ovog skupa treba preneti
organima vlasti da u buduće razmisle o postavljanju jedne adekvatne osobe po opštinama koje će
evidentirati ubijene, nestale i druge. Istovremeno da im se ukaţe savetodavna pomoć, šta treba
da urade. Mislim da prvenstveno treba da se formira komisija eksperata iz ove oblasti, pa tek
onda da razmislimo da li treba da se pridruţimo ovoj Komisiji koja obuhvaća i Srbiju.
Maloprije sam spomenuo naše trenutno stanje. Svedoci smo toga da deset godina nakon rata,
doĎe neki predstavnik koji pretenduje da postane premijer drţave i poziva se na Kosovo kao da je
deo Srbije, nakon onog što su učinili, nakon genocida. Neko je ovde rekao da imaju obraza ne bi
se vratili. Oni nemaju obraza zato se i vraćaju. Ne znam, izvini, nije ovo replika, kolega je rekao
da li imaju obraza da sednu sa nama. Onaj bez obraza će sesti i sa tobom, bez ikakve savesti, jer
da postoji savest kod njih ne bi učinili sve te zločine. Ako sam te dobro razumeo. Ukoliko se
nastavi ovako i pod ovim istim okolnostima u kojima smo trenutno, gde se lopta prebacuje sa
jednog na drugi ugao, kao što smo videli u ovom dokumentarnom filmu; ne NATO je sve ovo
učinio, ne to ste vi učinili. Kao da se oni pokušavaju viktimizirati, da zločinac postane ţrtva. Da
ne iščezne i ono o čemu se zna, da ne izbledi. Istina se nekako provlači, jer je i odgovornost ove
Regionalne komisije kao i donosioca odluka, plašim se da neće ići u korist Kosova. Zaista bih
bio sretan kada bi Kosovo iz svega toga izvuklo samo dobrobit, zaista bi to bilo lepo upravo u
ovom periodu kada nas Srbija ne priznaje kao drţavu, a pretenduje da smo dio njihove drţave.
Ne znam da li vredi da sednemo za isti sto Ukoliko se ponovo osećamo neugodno, onako kako
nas oni tretiraju, ne znam da li ima neke koristi da idemo pod ovim okolnostima, bez promene
mišljenja i bez traţenja oproštaja. Bio bih sretan kada bi se kod nas formirala autonomna
komisija i tek onda da razmislimo o pristupanju ovoj drugoj komisiji. Konkretno, kao pojedinac
nisam spreman da u ovom momentu potpišem ovo izjavu o pristupanju koja nam je prezentirana.
Izvinjavam se ako sam malo duţe govorio. Ovo je moje mišljenje.
Rona Nishliu: Zahvaljujem! Gospodine, zaista se izvinjavam što ste čekali dosta dugo na reč. Na
vama je red.
Selim Lokaj: Nema potrebe da se izvinjavate, jer sam meĎu kolegama i koleginicama. Svako na
svoj način pokušava nešto da pomogne.
Rona Nishliu: Predstavite se, molim vas!
Selim Lokaj: Ja sam Selim Lokaj, profesor istorije u Gimnaziji Braća Frashër, u
Dečanima/Deçan. Da sam uzeo reč nešto ranije moţda bih imao više snage za diskusiju i
25
razrešenje, ali toliko me je ganuo iskaz ove gospoĎe. Ima mnogo toga o čemu treba da
diskutujemo.Nora je, ukoliko se ne varam, na početku postavila jedno pitanje: Da li treba da se
suočavamo sa prošlošću? Verujem da bi do izraţaja došla ona poslovica Gjon Llokut kada
kaţe:“Onaj koji zaboravi prošlost, oslepi će na oba oka! Onaj koji se bavi prošlošću oslepi će na
jedno oko“. Znači, i ovako i onako na jedno oko ćete oslepiti. Mnogo je teţe zaboraviti prošlost,
jer sa jednim okom ponovo nešto moţeš i da vidiš. U ovakvim slučajevima treba napraviti jednu
granicu izmeĎu 1912. i 1913. godine. Od ovih fatalnih godina pa sve do danas, mi smo, ne znam
koja po redu generacija Albanaca, krivi smo samo zato što smo Albanci.Preţiveli smo iste
sudbine kao što nam je iznela ona ţena, neka su joj deca dugog veka, neka porastu sa roditeljima
i neka se strpe. Ovu Inicijativu podrţavam sve dok padne pod politički uticaj. Gospodo i
gospoĎe, ja sam politički zatvorenik. Uhapšen sam 31. januara 1997. godine. Da, ja sam jedan od
preţivelih iz masakra Dubrava. Ukoliko krenem da vam sada prepričavam masakr, koji se desio
u Dubravi, ubeĎen sam da mi niko od vas neće verovati, kako se desilo, šta se desilo, kako smo
delovali. Rekli biste da hiperbolizujem stvar, kao što sam ja govorio za moje pretke kada su oni
prepričavali masakre Tita. I rekao sam, šta smo mi, samo ljudi, da li je moguće da se desi nešto
tako nešto i da ljudi ostanu ţivi. Tu sam se i sam uverio da je sve moguće. Bio sam član
Udruţenja političkih zatvorenika, više nikada to neću biti. Bolje mi je biti član udruţenja
raznosača hemijskog Ďubriva, ukoliko ima neko neki ar zemlje. Što se tiče ţrtava, članova vaših
porodica. Njih će jednom u četiri godine posetiti oni kojima su potrebni pred izbore, sa jednim
ciljem - glasaj za mene jer ukoliko doĎem ja na vlast pronaći ću ti muţa, gde ti je dever, gde ti je
ovaj i onaj. Ja u mojoj porodici Lokaj imam 17 članova ubijenih i jedan se vodi kao nestao. Od
njih je dvoje moje braće, jednom je presečena glava u Peći u prisustvu majke. Deca su ostala
siročad, bez oca. Drugi je ranjen, polili su ga benzinom, polovina tela je spaljena a polovina je
ostala čitava. Ja sam iz jednog sela koji broji 17 nestalih. Iz sela PobrĎe/Pobërgjë Na osnovu
informacije bivšeg sluţbenika policije, Albanca, u sluţbi srpske policije, on je rekao da su
otkopali jednu jamu u kojoj su te nestale osobe ţive sahranjene. On je pobegao u momentu, kada
je vidio šta se dešava. Pobegao je sa toga mesta i u amanet je ostavio jednom čoveku iz Dečana
da prenese šta je video - da je 17 seljana Podujeva/Podujevë i da ne oda njegov identitet. Jedan
od najmizernih masakra koji se desio. Da ne duţim, jer imamo još mnogo toga reći. Ukoliko
nastavite sa ovim ciljem, ukoliko vas podrţe, načelno da vas podrţi vlada, formiraćete Komisiju,
ali odmah vam kaţem da je uzaludno. Članovi vlade nemaju vremena da se bave ovim
problemom, ali imaju vremena za krupnije stvari kao što su tenderi. Sa ţaljenjem vam kaţem,
bio sam kaţnjen na 20 godina zatvora, ali me je amnestija spasila. Da sam kojim slučajem
odleţao 20 godina zatvorske kazne Kosovu bi rekao: Neka ti je na čast. Niti za jedan dan koji
sam proveo u zatvoru u Srbiji, ovom narodu ne kaţem neka vam je na čast. Zašto? Zato što je
autoritet opštine Dečani jedan šumar, više nego što sam ja i moje kolege. Izvinjavam se ako sam
malo preterao!
Bekim Blakaj: Zahvaljujem se gospodinu Lokaj! I vi ste ţrtva! I vi ste ţrtva i na vašu nesreću u
zatvoru Dubrava. Javno vas sutra pozivam na prezentaciju masakra u zatvoru Dubrava, Pozvali
smo sve one za koje smo znali i koji su preţiveli masakr u zatvoru Dubrava, kao i članove
porodica ţrtava. Ukoliko ste u mogućnosti…!
Selim Lokaj: Zahvaljujem! Ostao sam duţan odgovor na postavljeno pitanje šta bi ste uradili
kada biste se suočili sa neprijateljem. Petersen mi je takoĎe postavio slično pitanje, kada je bio u
poseti opštini Dečani/Deçan. Rekao sam mu gospodine Peterson za 48 sati su dvoje radnika
Drţavne bezbednosti pušili od 9-12 sati i sav pepeo od cigarete su bacali meni u oči. Verifikacija
je izvršena u Drţavnoj bolnici u Peći/Pejë 28. februara 1997. godine. Ovi koji su u mojoj blizini
mogu da vide tragove gašenja cigareta. Rekao sam da ja ne bih tako reagovao. Ne bih mu bacao
26
pepeo u oči. Ukoliko mi se pruţi prilika, izvadio bih mu oko. Ne bih mu ugasio opušak na ruci
nego bi mu otkinuo ruku. Rekao mi je: Šta to govoriš? Odgovorio sam mu da je to najmanja
muka. Muka koja traje jako kratko. Muka u trajanju od jedne minute, a ne muke jedna za drugom
u trajanju 48 sati. Moţda grešim. Zamolio bih vas, molim vas u ime porodice, u ime budućih
naraštaja koje ćemo stvarati, Nikada više ne postavljate ovakvo pitanje. Da li se slaţeš? Da, ja se
slaţem, ali se ne slaţe duša onoga koji je na drugom svetu. Je, ja koji na primer nemam nikoga,
kaţem ma daj pusti sad to ... pomirili su se Francuska i Nemačka, pomirile su se Rusija i
Nemačka koje su ratovale hiljadu godina. Ko je došao...? Pomenuo je ovaj kolega ukoliko se ne
varam, traţenje oproštaja i klečanje na koljenima. Francuska je čekala 30 godina dok nije De Gol
rešio probleme, a mi imamo jednu Srbiju u kojoj se smenjuju i dolaze gori i gori, mnogo oštriji,
većih prohteva nego onaj prethodni. Izvinjavam se!
Bekim Blakaj: Zahvaljujem se još jednom! To je cilj. O svemu ovome što smo danas čuli,
naţalost ne zna se mnogo u javnosti. Naţalost ukoliko danas upitate nekoga na ulicama Prištine
šta se desilo 22. maja u zatvoru Dubrava, pa i one koji su iz Ministarstva na primer, niko neće
znati reći ni jednu reč, jer ţivot ide napred, loše je ostavljeno prošlosti. MeĎutim, ne smemo zbog
budućeg naraštaja, ne smemo da zaboravimo našu prošlost, ne smemo da zaboravimo ţrtve,
ubijene, nestale, jer sve to moţe da se ponovi. Ne treba ih pamtiti kao brojke, bilo ih je toliko i
toliko, oni imaju svoje ime i prezime, imaju profesije, oni nedostaju svojim porodicama,
prijateljima i tako redom.
Ovu su samo neki od razloga zbog koji smo došli na ovu ideju. Zatim, ti ne moţeš naći, moţda
tamo jedan mali broj ljudi u Srbiji koji će reći da se sve ovo desilo. Ne moţeš naći ni u Bosni, ni
u Hrvatskoj. Kao što mi nešto malo znamo šta se desilo tamo, kaţem mi jer mislim uopšteno šta
se desilo u Bosni i suosjećamo sa njima. Zato je potrebno da se zna šta se svugde desilo i kada se
iznesu činjenice nije potreban analitičar da bi se uvidelo ko je krivac i zašto je sve ovo učinjeno.
Ovo je jedna od ideja zašto treba da bude regionalan pristup. U suprotnom, komisija na osnovu
konsultacija, iznad 80 konsultacija koje je Nora pomenula, sa raznim grupama, sa istoričarima, sa
mladima, sa članovima porodica ţrtava, koje smo organizovali i diskutovali o svim ovim
pitanjima i sigurno da je osnovna tema ove Komisije istraţivanje slučajeva ratnih zločina i teška
kršenja ljudskih prava, koja su se desila na ovim prostorima. Činjenice treba izneti, publikovati.
Izveštaj komisije, uvek kaţemo ukoliko se formira, izneće činjenice.Postoji ideja da se stvori
platforma za javno slušanje ţrtava, za one osobe koje će javno izneti kao vi na primer šta ste sve
preţiveli u zatvoru Dubrava. Ova istina će se zatim izneti u celokupnom regionu i meĎunarodnoj
zajednici. Nije jak argument kada kaţemo da je 15.000 osoba ubijeno. Uopšte nije! Bosna ima
100.000 ţrtava, iznad 100.000, ali treba izneti dogaĎaje redosledu, kako su se sve dešavali, onda
biste vi istoričari, verujem, mogli izvršili obradu materijala.Postoji jedna bitna stvar na svim
konsultacijama, verujem da će je uključiti i u mandat Komisije, a to je pitanje reparacije ţrtava.
Naţalost, većina porodica ţrtava ţivi u veoma teškim ţivotnim uslovima. Postoji socijalna
pomoć u vrlo simboličnom iznosu, i sa tom pomoći oni su primorani da ţive onako kako ţive.
Komisija treba da ima mandat, da iznese preporuke u vezi sa ovim, a zatim će drţave koje je
formiraju razmotriti te preporuke. Dakle, fokus Komisije je ţrtva, za razliku od sudskog procesa.
Sudstvu je fokus optuţeni, njegova odgovornost za počinjenezločine, da ga osude, i ne bavi se
ţrtvama. Ponovo sam vam oduzeo dosta vremena. Zahvaljujem se na debati i , nadam nekoj ideji
od vas, komentaru u vezi sa Komisijom. Da, izvolite gospodine Dinaj!
Shefqet Dinaj: Poštovani organizatori, poštovane kolege! Zahvaljujem što ste mi dali reč,
pokušaću da budem što kraći. Ne ţelim da ulazim u te stvari oko preţivljavanja, jer se plašim da
će da se prenese u oblast i emocija, ja sam takoĎe ţrtva, i u svoj porodici imam ţrtve. Ja kao
profesor istorije knjiţevnosti i kao rukovodilac Lige istoričara Kosova Ali Hadri, kancelarija
27
Đakovica/Gjakovë i kao potpredsednik Udruţenja Muhaxheri na Kosovu, kancelarija
Đakovica/Gjakovë, pokušaću u kratkim crtama izneti svoje ideje. Za početak ću vas uvesti u
jednu kratku istorijsku priču, u vezi sa 50-tim godinama, konkretnije od 1956. godine kada je naš
narod započeo prikupljanje oruţja. Jedan doista teţak period, period terora i genocida nad našim
narodom, poznat pod nazivom period Rankovića. Svi dobro znate da je ovaj period trajao kratko -
samo četiri meseca, od decembra 1955. pa do marta 1956. godine. Danas upravo otvaramo te
dosijee. U to vreme na plenumu na Brionima, nakon skidanja sa vlasti Aleksandra Rankovića
vlast preuzima Josip Broz Tito sa potpunom moći egzekucije. On je na toj plenarnoj sednici
predloţio formiranje federativne komisije, zatim formiranje republičke komisije, ne znam koliko
ste upoznati sa ovim. Ja verujem da većina kolega ima dosta znanja o tim komisijama na Kosovu.
Na svu sreću u to vreme je formirano šest opštinskih komisija i jedna regionalna, koja je
prikupljala činjenice i dokaze tzv. distorziji i zloupotrebi Sluţbe drţavne bezbednosti na
Kosovu. Ukoliko budete imali priliku da otvorite ove fajlove naţalost, većina je sklonjena,
vidćete. Posle dve godine, 1958. su uništeni neki fajlovi ili su nestali. Ja sam svedok svega toga,
imaosam priliku, nakon četrdeset godina, da kao istraţivač istraţujem arhive Kosova i u
nekoliko drugih okolnih arhiva. Verujte mi, jezivo je čitati izjave tih porodica, koje su doţivele
nasilje, teror i genocid u tom vremenskom periodu. Iako su dosijei bili zatvoreni, sklonjeni,
nestali, danas nakon četrdeset i više godina, moj istraţivački rad će biti okončan u junu, kada će
se po prvi put publikovati najstrašnije stvari koje su se desile 1956 godine. Pozdravljam ovu
Inicijativu i ţelim uspeh u formiranju Regionalne komisije, ali u formiranju profesionalne
komisije. Danas je nama nešto lakše jer se javno zna da je bio rat na Kosovu, ne konflikt nego rat.
Još jednom apelujem, ukoliko se formira ova Komisija da bude objektivna da ostavimo po strani
emocije, jer za istoriju moram da vrednujem i iznesem ono što treba da se iznese za razvoj
naučnog procesa. Još jednom se izvinjavam ukoliko sam bio nešto duţi.
Sehare Krasniqi: Ko je rukovodilac? Ti, ko je od vas rukovodilac?
Bekim Blakaj:Sve vam je isto!
Sehare Krasniqi: Da li ste nekada saraĎivali sa KMLDNJ . Odborom za zastitu ljudskih prava i
slooboda. Mislim na period nakon rata, ili koje godine je osnovana vaša organizacija? Jer sam
dobila informaciju da je sad nedavno počela sa radom.
Bekim Blakaj: Da, zahvaljujem gospoĎo! Ne znam šta da uradim sa našom današnjom temom,
na kraju Fond za humanitarno pravo se bavi istraţivanjem ratnih zločina još od 1997. godine, kao
zasebna kancelarija na Kosovu. Saradnja sa Odborom za zaštitu ljudskih prava i slobode je bila
dobra. Nora moţe da vam objasni mnogo bolje jer je radila u tom najteţem periodu izmeĎu 1998
-1999. godine.
Nora Ahmetaj: Bila sam istraţivač Fonda za humanitarno pravo još od 1996. pa do 1999.
godine i ponovo sam se vratila 2003. godine. Istraţivači Fonda za humanitarno pravo su radili na
Kosovu od 1994-1995. godine kada je započelo nasilje. Najintenzivnije je bilo 1996. i 1997.
godine kada je započela eskalacija nasilja. U opštinama u kojima smo istraţivali naš rad se
svodio na usku saradnju sa predstavnicima KMLDNJ po opštinama. Bez njihove saradnje mi ne
bismo uspeli da verifikujemo činjenice i izaĎemo na teren. Nije postojala samo saradnja sa
predstavnicima KMLDNJ, postojala je saradnja i sa pod odborima LDK koji su postojali u to
vreme, sa svim postojećim strukturama opštine, da ostavimo po strani Prištinu. Po 29 tadašnjih
komuna, 28 opština bez opštine Priština, svi smo meĎusobno saraĎivali i bez te saradnje ne bismo
imali podatke koje danas poseduje Fonda za humanitarno pravo.
Sehare Krasniqi: Da, ali dokumentaciju sam predala, jer sam pomalo zapisivala da ne preĎe u
zaborav. Ono što nisam mogla da zapamtim zapisivala sam. KMLDNJ nije niti jednom pokazao
zainteresovanost, nisu podigli telefon, nisu me posetili, nisu verifikovali, da potvrde da nije došlo
28
do nekih promena, nisu se oglasili. Znači da niste u pitanju vi, nego KMLDNJ, ni jednom…
Dokumentacija postoji, verujem da je u arhivi, e sada kako da otvorimo te arhive koje su u vezi
torture? Znači, kao što je rečeno, posluţiće kasnije nekome ali u vreme vrućih debata, kako što
mi sada konkretno govorimo, niti jednom nije prelistana dokumentacija. Fotokopija
dokumentacije je kod mene, ali KMLDNJ nije do sada poduzeo niti jedan pozitivan korak.
Nora Ahmetaj: Sve što mogu da sugerišem, jeste to da, ukoliko se formira Regionalna komisija,
činjenice koje će se još jednom prikupiti, uzeće se kao baza, kao što su prikupljene činjenice
MeĎunarodnog Crvenog Krsta, Fonda za humanitarno pravo, raznih novina, KMLDNJ. MeĎutim,
Komisija sastavljena od nezavisnih komesara na osnovu ovih činjenica još jednom će izvršiti
proveru podataka, tako da uvek postoji nada da dokumentaciju koju posedujete, i pametno je što
ste je fotokopirali, posluţi svojoj svrsi.
Sahit Berisha: Pozdravljam vas i zahvaljujem na pozivu da se priključimo Inicijativi za
formiranje Regionalne komisije. Ovde je pitanje zašto regionalan komisija? Verujem da su
ciljevi humani da se iznese istina i ne samo istorijska i politička istina, nego faktička istina o
broju ubijenih, stradalih, nestalih, nad kojima je izvršeno nasilje, jer sve ovo treba da posluţi
sutrašnjici. Treba da mislimo samo generacije koje dolaze, jer oni o svemu ovome mogu videti
samo jednu legendu. Imajući ove podatke, zapise zasigurno je da će buduće generacije imati
više vremena, da će biti bolje pripremljeni, imaće više finansijskih sredstava. Normalo imaće i
volju da se bave raznim istraţivanja u raznim područjima; istoričari, psiholozi, sociolozi, pisci,
umetnici koji će izneti, dramatizovati ili filmovati sva ova dogaĎanja. Mislim da je naša krivica
kao naroda da samo govorimo ništa ne zapisujemo, zato mislim da je ovo dobro i pozdravljam
Inicijativu i dajem svoj potpis jer ima dobre ciljeve. Dakle, htela sam samo da sugerišem da sve
treba kanalisati, sistematizovati. Normalno za početak treba prikupiti sve činjenice i treba uzeti u
obzir da su pre nas i drugi radili na ovome. KMLDNJ koji je redovno publikovao sve dostupne
podatke, Crveni Krst je imao profesionalan pristup, čija obaveza je istraţivanje, pronalaţenje,
otkrivanje, klasifikacija, sistematizacija pribavljenih podataka.Verujem da će se naše strukture
obavezati za formiranje Regionalne komisije. Sugerišem da u sastavu ove komisije budu zaista
profesionalci iz raznih oblasti. Treba govoriti sa činjenicama a ne srcem, i to samo onda kada
smo u stanju da govorimo o činjenicama, samo tada istina izlazi na videlo. Zahvaljujem.
Bekim Blakaj: Zahvaljujem, gospodine Berisha! Sada ima reč moj uvaţeni profesor, gospodin
Zenuni!
Zenun Bujupaj: Ja sam Zenun Bujupaj, profesor filozofije i sociologije u gimnaziji Haxhi Zeka
u Istoku/Istog Pokušaću da budem što kraći, jer smo se moţda malo i umorili. Moja diskusija će
biti malo drugačija u odnosu na ovo što smo do sada čuli. U jednoj francuskoj komediji, kada su
predstavnici vlasti doneli odluku da dodele penziju borcu jer je izgubio nogu, on ih je
isterao.Rekao im je da beţe i da ne ţeli da ih više vidi jer je nogu dao za Francusku, a ne za
penziju. Ovo sam ispričao zbog toga što je autor komedije ironizirao pristup francuske vlade
ţrtvama rata. Znači, ovaj birokratski pristup se ne dešava samo na Kosovu, kao što se vidi i na
osnovu ovoga što sam vam ispričao i u francuskoj vladi birokratija ima svoje slabe tačke, a
rezultat je napuštanje naroda. Još jedan citat iz Hemingvejevog dela, Za kim zvona zvone, na
jednom mestu kaţe: Ne pitaj za kim zvona zvone! Tu jedan čovek, jedan tvoj dio, sahranjuje se.
Što znači da zvona zvone za tebe.Ovo sam htio da veţem sa komisijom, odnosno Inicijativom za
formiranje Komisije. Meni je jako dobra ova inicijativa upravo zbog toga što mi se čini kao jedna
novina , jer u centar paţnje stavlja ţrtvu.Kada sam se na početku predstavio rekao sam da na svu
sreću nisam imao u porodici ţrtava. Na sreću! Ne znam da ima neki veći gubitak za čoveka, za
porodicu, nego gubitak jednog od članova. Ove naše ţrtve su bile ţrtve samo iz jednog jedinog
razloga, jer su Albanci. Bilo bi dobro kada bi se prihvatilo formiranje ovakve Komisije i da se
29
predstavnici Kosova tu suoče sa predstavnicima Srbije, zajedno sa predstavnicima Bosne i drugih
naroda, koji su postali ţrtve zbog odbrane jedne istine.
U vezi sa tim završavam diskusiju i moj predlog je da se u tu Komisiju, delegiraju ljudi jakog
karaktera, moralni, intelektualci sa ciljem da očuvamo nivo suočavanja sa predstavnicima drugih
naroda u toj komisiji. Zahvaljujem!
Bekim Blakaj: Zahvaljujem se profesoru Bujupaj! U stvari, vi ste rekli nešto o čemu se već dugo
vremena govori. Civilno društvo zahteva da u Komisiji budu ljudi visokih moralnih vrednosti, da
ima čistu prošlost, a da su svakako mimo svega toga i eksperti. Znači ovo će biti predlog
Koalicije iako će njihovo imenovanje obaviti osnivači Komisi. Verujem da Koalicija sa tolikim
brojem organizacija i pojedinaca moţe biti instrument nadgledanja samog osnivanja Komisije,
početak rada pa i nastavak rada.Da li još neko ţeli da preuzme reč! Da izvolite!
Murat Gashi: Pozdravljam sve prisutne! Ja sam Murat Gashi, profesor sociologije u gimnaziji
Gjergj Kastrioti Skënderbeu u Glogovcu/Gllogoc. Pozdravljam Inicijativu za Komisiju koja
prezentuje celokupan period rata na Kosovu koji se desio u zadnjoj deceniji. Mi smo učesnici
ovog rata i prirodno je da se ovde govori o kolektivnoj traumi, jer svi oni koji su preţiveli ove
dogaĎaje, obuhvatajući sve starosne grupe nose gtraume. Zato kada govorim o ovom fenomenu
sav se najeţim i nezamislivo je da se prevaziĎu ti problemi. Iz prošlosti učimo mnoge stvari. Što
znači, da se prošlost ne sme zaboraviti, dok budućnost ima bezgranično alternativa, ali samo
ukoliko prošlost sada razjasnimo. Imamo mnoge činjenice, argumente, dokumente za realno i
objektivno sagledanje istine, kao jedne tragedije koju smo doţiveli.Mi smo svi svedoci,
s’obzirom da smo svi ovde intelektualci raznih profila sa iskustvom starijih osoba. MeĎutim, koja
je korist od svega ovoga? Iz ovoga moţemo izvući dosta toga, ukoliko pristupimo na
konstruktivan način. Mi smo ţrtve slobode, ali i ova sloboda je naţalost krhka. Svedoci smo
dogaĎaja političkih klasa realnosti... formiranja monopola, realizacije interesa i apsolutnog
prava na ostvarivanju pozicije i mandata. Zato vas molim da konstituisanje Komisije bude
sveobuhvatno, da bude multidimenzionalna Komisija, gde su antropolozi, lekari, sociolozi,
psiholozi, svi oni koji prirodno imaju više iskustva u društvenim naukama i prosveti.
Zahvaljujem vam!
Rona Nishliu: Zahvaljujem, gospodinu! Izvolite vi, da svakako da moţete i vi!
Shefik Kastrati: Zahvaljujem! Ja sam Shefik Kastrati, profesor sociologije u Gimnaziji Ismail
Qemajli u Kamenici. Prvo ţelim pozdraviti gospoĎu Sahare, gospoĎu Morina, gospodina Hilmi
Morina i gospodina Lokaj, koji su sa nama podelili bolna iskustva o onome što su preţiveli.
Problem, koji smo uočili i koji nas tišti je delegiranje članova. Vi znate da legitimitet ovim
delegatima daje predsednik ili parlament, zato vršite presiju da budu izabrani pravi ljudi, jer se
ponekad umeša politika i onda se sve uspori. Jedna druga stvar koju vidim kao prednost
Regionalne komisije je da Albanci, Bosanci i Hrvati mogu da upru prst na Srbe kao uzročnike
ove tragedije. Biće više meĎunarodnih posmatrača tako da na Srbijumogu da izvrše presiju da
otkriju činjenice. Problem koji ja vidim je sastav Regionalne komisije. Ajde da to uzmemo
ovako: koji će kriteriji i pravila postojati pri izboru komesara? Ukoliko je to prema broju ţrtva,
znam da je na Kosovu bio manji broj ţrtava, moţda će onda imati i manji broj komesara. Zato,
treba dosta dobro razmisliti i biti oprezan oko ovog pitanja. Zahvaljujem se!
Nora Ahmetaj: Daću kratak odgovor. A onda idemo sa onim što je gospodin rekao. Kandidate
koji će biti komesari predloţiće te vi, neće ih predlagati vlada ili parlamenti. Parlamenti
legitimišu rad Komisije, razmatraju da li dati ili ne vizu, eventualno i vlada. Ovo je bilo pod
jedan. Pod dva, mandat Komisije će specifikovati kriterij za izbor komesara. Te osobe treba da su
osobe visokih moralnih vrednosti, da uţivaju poštovanje i ugled u društvu, i da nisu involvirani u
30
politiku. Postojaće tendencija da vlade u regionu pokušaju ubaciti svoje ljude, ali uloga civilnog
društva je tu da izvrši snaţan pritisak na njih.
Treće pitanje je bilo u vezi sa… Izvinjavam se zaboravila sam! U vezi sa strukturom. Ovo će
takoĎe biti ureĎeno mandatom. U prvom Nacrtu mandata koji ste dobili, Kosovo će imati, čini
mi se tri komesara .Pošto smo mi i u Savetodavnom odboru Kosova, kao i Hrvatska imaće isti
broj članova, ukoliko se ide sa brojem ţrtava. Bosna ima deset puta veći broj ţrtava nego što je
kod nas. MeĎutim, tu je grupa eksperata meĎunarodnog prava i advokati koji će se baviti ovim
na osnovu vaših sugestija. Samo na bazi predloga koji dolaze iz civilnog društva na osnovu čega
će sastaviti mandat. Prvi draft je sastavljen i o njemu se odvijaju konsultacije. Umomentu kada
bude gotov za javnu diskusiju, normalno je da ćete vi imati prvi pristup mandatu, i ne samo vi,
nego i intelektualci, filozofi,istoričari celokupno civilno društvo.
Hysni Raci: Pozdravljam sve prisutne! Drago mi je što sam danas ovde meĎu vama i mislim da
je Inicijativa zaista dobra. Ja delim mišljenje da je svaka inicijativa bilo da je nacionalna ili
regionalna u sluţbi civilnog društva dobra. Saslušao sam sve prethodne sagovornike i očekivao
ovakav razvoj diskusije. Svaka ispovest profesora, bilo koga u ovoj debati u vezi sa ratom na
Kosovu je istorija sama po sebi. U ovom slučaju iskreno mi je ţao, a sa druge strane mi je drago
što su prisutne i ţrtve, članovi porodica ţrtva, i koristim priliku da im još jednom zahvalim i
istovremeno izrazim iskreno saučešće. Kada se odrţava jedan ovakva debata, treba se ograničiti i
izvući neke predloge šta moţemo da uradimo da doprinesemo formiranju jedne ovakve
Komisije. Mi znamo da je iz rata u bivšoj Jugoslaviji najveći broj ţrtava u Bosni i Hercegovini.
Ja se ne bih baš fokusirao na to, jer je na Kosovu mali broj stanovnika, zato imamo moţda i manji
broj ţrtava. Nije uopšte vaţno koliko će njih biti izabrano, vaţno je to da treba izabrati nekoga
sa Kosova koji će nas dostojanstveno predstavljati. To je u našem interesu i delim mišljenje da će
Kosovo ovim projektom imati koristi jer znamo da imamo 1.680 nestalih… ili koliko ih imamo.
Ja nemam ţrtve u krugu moje bliţe porodice, ali moja supruga ima; otac joj je masakriran u
Izbici, ali za ovo mi moramo da imamo činjenice, dokaze. Ja sam profesor istorije u školi Ismet
Rraci, zamenik direktora za vreme rata na Kosovu. Prvi deo ofanzive sam proveo u selu Sičevo,
a drugi deo sam proveo u zoni Dukagjina i pre neko što se bilo ko vratio u selo, napravio sam
jedan video snimak terena i imam ništa manje nego oko 2.600 fotografija.Nema sela u okolini
Kline/Klinë, od 56 sela, a da nisam snimio i fotografisao. Znači krenuo sam sa tog aspekta,
napravio sam istoriju od toga.Neophodno je da imamo činjenice da je Srbija na ovom tlu izvršila
genocid, istorija je ta koja treba… istorija nije suv predmet nego je opipljiva. Kada se piše istorija
moraju postojati činjenice. Sada kada roditelje nešto upitamo, oni će nam to ispričati ali ponovo
nedostaju činjenice. Da neko moţe doći i nakon deset godina i upitati nas da li je bio rat na
Kosovu i nakon dvadeset godina, jer dolaze nove generacije koje moraju da znaju da šta se
dogodilo na Kosovu. Postoji jedna narodna poslovica. Kada se reka izlije iz svog korita onda
poplavi zemljište, a ukoliko je kanalizujemo proizvodi električnu energiju. Tako da sam ja za
formiranje ovakve Komisije sa osobama koje će dostojanstveno i profesionalno predstavljati
Kosovo. Potrebno je neprekidno vršenje presije, ne samo na vladu i naše predstavnike vlade,
nego i na meĎunarodne faktore .,Momentalno mi smo svedoci da u našoj politici i ekonomiji
glavnu reč vode meĎunarodni faktori. Sinoć ste mogli da vidite, oni koji su slušali gospodina
Petersona, rekao je da Srbiju treba kazniti. U dva sela sam prezentirao fotografije i ostavio im
kao činjenice i dokaz, jer su mi ljudi traţili, dao sam im dokaze, Srbi se nisu vratili u ta sela.
Tamo gde nisu sačuvane činjenice i dokazi, oni su se vratili. Moţda su se vratili i ratni zločinci. I
još jednom vam ponavljam, ja sam za Inicijativu, da govorimo činjenicama, dokazima,
svedočenjima i konkretnim radom. Zahvaljujem se svima!
Rona Nishliu: Zahvaljujem se gospodinu! Izvolite!
31
Ilmi Morina: Po drugi put! U početku i nisam shvatao cilj ove Komisije, dok sada već imam
jednu jasniju sliku. Pitanje je da li će ova Komisija imati uticaja na vladu, njihov cilj je da se
drţave meĎusobno pomire. Ţelimo da u sastav ove komisije budu izabrane zasluţne osobe, ali
sumnjam da će se to realizovati, izabraće se oni koji to ne zasluţuju. Uopšte ne vjerujem!
Apsolutno! Budite uvereni, u ulici u kojoj ja ţivim u Klini/Klinë, ul. Bajram Curri imamo sedam
nestalih soba. Svaki put u vreme Bajrama... neprijatno se osećam da izaĎem na ulicu. U svojoj
ulici ne mogu izaći iz kuće nasmejan. Znamo da najveći respekt uţivaju deca, mi smo radnici
prosvetne zajednice i predajemo deci koja su ratna siročad, koja su ostala bez roditelja.Oni su
doţiveli tragediju.Naše poštovanje se ogleda u tome da i kada ništa ne zna od gradiva, iako mene
smatraju jednim od dosta strogih profesora, javno ću mu pred svima pokloniti ocenu i ustati i reći
ovo sam uradio zbog toga i toga, da i oni osete da imaju neku privilegiju u razredu. To je jedna
pomoć, mala ili velika, tolika kolika je! Ja novac ne mogu da mu ponudim jer ne radim u vladi.
Ovo je dovoljno. Bila je diskusija, upitali ste gospoĎu da li moţe da se suoči sa počiniocem
zločina. Ja na ovo ne znam da odgovorim, u stvari znam ih imenom i prezimenom nego se
plašim da ne ide na štetu Kosova ko je u Klini počinio zločine. Da li treba? Ukoliko se ukaţe
potreba, ja ću sve izneti imenom i prezimenom. Najteţe je prosvetnom radniku, teško je svima,
ali prosvetnom radniku koji igra ulogu radnika u edukaciji i prosveti i da ta osoba izvrši masakr,
kao što je počinio naš kolega sa kojim smo zajedno radili. Bio je istoričar zove se Dragomir
Pavlović. Masakr u Pustom selu/Pastasel, ne znam da li ovde ima prisutnih iz
Orahovca/Rahovec, znate za masakr kada je noţem isekao svoje kolege. Mi smo u selu
Kraljane/Kralan imali sreće jer je većinski deo radnika u prosveti bio albanski, inače bi ubio 500
naših. Da sada ja ne govorim pod čijom je naredbom izvršavao. Ti si bio u pravu kada si rekao:,,
Ja ne znam napraviti razliku izmeĎu srpske paramilitarne, militarne i vojne snage.“ Oni su svi bili
jedno, bezbedni i pod rukovodstvom na institucionalan način. Sa bojom, bez boje. Oni su
izvršavali naredbe, sve je išlo planski. Pogledajte samo koliko Srbija daje prostora publicitetu za
nešto što nije istina. Albanci nisu bili toliko moćni da učine nešto tako, ali Srbija svojom
politikom čini nemoguće stvari mogućim i moguće nemogućim. Ovu kuću koju nazivaju Ţuta
kuća u Albaniji na Draču, ne znam koliko pratite informativne medije i kakvu propagandu širi u
meĎunarodnoj areni. Gledajte! Da, raspravljalo se o tome, ali kao zna da nešto što je učinjeno, a
mi imamo argumente za to, i zaista se čudim, jer vi imate sve podatke, imenom i prezimenom,
rod, starosnu dob. Zapisi postoje. Nisam slučajno rekao, na primer, Komisija za nestale na nivou
vlade. Trebaju biti posebne osobe koje će voditi tu Komisiju, nemam ja ništa protiv vlade, ni
protiv njega što rukovodi, ali ni jedna dlaka mu ne fali, bogami za to prima dobru platu. Znaš ti
ovo! Ovo je bilo ovako! Za dobrobit Kosova, ponovo se izvinjavam prisutnima, za dobrobit
Kosova šta je dobro da se uradi, dobro je pruţiti naš doprinos. Izvinjavam se, više se neću javiti
za reč!
Nora Ahmetaj: Samo dva minuta. Vi ste upravo dirnuli u nerv ove debate i upravo ciljate baš
na sve tačke o kojima mi ţelimo da govorimo. Kada ste rekli da mi imamo te podatke.., da li
vlada ima sve te podatke, da li imaju humanitarne organizacije te podatke? Bekim je objasnio da
će Fond za humanitarno pravo brzo izaći sa knjigom sećanja za svaku pojedinačnu ţrtvu, punim
imenom i prezimenom. KMDLNJ ima te podatke. Vlada i vladina Komisija za nestale
svakodnevno vode razgovore sa Vladom Srbije o nestalim i masovnim grobnicama, takoĎe, imaju
te podatke. Zašto do sada nije bilo nikakvog uspeha?Nije pokazao rezultate ni UNMIK sa
pritiskom koji je vršio na zemlje kvinte, kako mi se čini ni EULEX ne moţe mnogo da vrši
presiju na Vladu Srbije. Upravo iz ovih razloga vidimo formiranje Regionalne komisije kao
najbolje moguće rješenje i vršenja pritiska meĎunarodne zajednice da vlade u regionu
32
potpišu meĎunarodni sporazum. Onda će moţda Vlada Srbije, priznavanjem ove Komisije biti
primorana da otkrije lokacije masovnih grobnica, jer podatke imamo i imaju i mnogi iz civilnog
društva ili vlade. MeĎutim, presija je bila nedovoljna i onda Regionalnim komisiju vidimo kao
našu jedinu i poslednju nadu. Naše je da pokušamo, a da li ćemo imati uspeha ili ne, ne moţemo
da znamo, ali ne moţe ni Regionalna komisija na primer da se odvoji i da se bavi… Naši
problemi su u direktnoj vezi sa Srbijom, meĎutim i Hrvati imaju direktne probleme i sa Bosnom i
sa Srbijom.Bosna takoĎe ima probleme i sa Hrvatskom, i sa Srbijom. Zatim, imamo poslednje
konflikte u Makedoniji i Slovenija je involvirana, jer je tamo sve započelo, tako da su meĎusobno
isprepletane i ne mogu neke stvari razjasniti jedni bez drugih.
Bekim Blakaj: U redu. Zahvaljujem se Nori. U istinu iz ovih diskusija moţemo izvući dosta
značajnih stvari. Vi ste gospodine slučajno spomenuli nešto što je veoma vaţno.Rekli ste da u
sastavu Komisije treba da su osobe koji će izneti imena.Jedna zasebna tema na konsultacijama je
bila da li Komisija, u nadi da će se formirati Regionalna komisija, u svom izveštaju treba da
iznese imena počinilaca zločina, da se imenuju kriminalci. Ponovo se vraćamo na iskustvo drugih
komisija. Većina komisija, moţda ne većina, ali nekoliko njih upravo su koristile ovo načelo i
izašle s imenima počinilaca zločina. MeĎutim, bilo je i komisija kojima je zabranjeno da se
javno iznose imena počinilaca zločina. Što se tiče REKOM-a, na svim konsultacijama, gotovi svi
učesnici su podrţali ideju da Komisija izaĎe sa punim imenom i prezimenom onih koji su
počinili ratne zločine. Normalno je da se ti zločini prethodno trebaju dokumentovati, treba
postojati dokumentacija, pisani dokazi ili očevici. Tako da ste vi dotakli jednu temu koja je zaista
značajna. Ja verujemda će se jedan deo političara ustezati, pogotovo u nekim drţavama da se
aplicira ovo načelo u izveštaju Komisije. Civilno društvo, odnosno mi koji smo započeli ovu
Inicijativu, insistiraćemo da se u izveštaju iznesu imena i prezimena počinilaca ovih ratnih
zločina. Verujem, da neko ţelida komentar na ovo. Izvolite! Molim vas, mikrofon za gospodina!
Selim Lokaj: U opštini Dečane/Deçan sam 2005. godine bio delegat u Skupštini opštine,
formirano je jedno telo koje je imalo zadatak da se bavi upravo problematikom o kojoj mi danas
raspravljamo. To je bila jedna komisija kojom sam ja rukovodio. Imam sve podatke o nestalim i
ubijenim u opštini Dečani. U to vreme sam izašao kao i onaj iz UNMIK-a administrator u opštini
Dečane i kada sam spomenuo da imamo sve zapisano on kaţe stani, za ovo se ide u zatvor. Nije
tvoj posao da iznosiš imena ko je počinio zločine, tvoje je samo da izvršiš registraciju ubijenih i
nestalih. Sećam se toga kao da je bilo danas, kada mi je rekao da zbog toga mogu da odem u
zatvor jer prvo sud treba da verifikuje da li su oni počinioci ili ne, a tek onda da publikuješ imena
u javnosti, jer rizikuješ povratak, onih koji to ţele. Kada čuju da si ga predstavio kao kriminalca
neće se vratiti, i onda ćemo imati jednu porodicu ili individuu manje koja je spremna na povratak
u opštini Dečane. Velika šteta!
Rona Nishliu: Da li još neko ţeli nešto dodati vezano na ovu temu? Da gospodine ! Izvolite!
Bislim Krasniqi: Ja sam Bislim Krasniqi, iz Gimnazije Sami Frashëri, profesor sociologije. Do
sada sam paţljivo saslušao sve sagovornike. Svako je sa svoga aspekta imao ponešto da kaţe. I
pored svega što je do sada rečeno ja sam došao do jednog zaključka. Ono što se vidi jeste to da
smo mi zakasnili za 11 godina. Pošto smo dosta u zakašnjenju onda svakako da ova Komisija
treba da se formira i svakako treba izvršiti izbor multi komesara- raznih profesija, bilo to da su
profesori, istoričari, sociolozi, filozofi i drugi. Znači da postoji jedna dobro pripremljena
struktura koja će moći da nas predstavlja svuda u svetu. Za ovu Komisiju koja treba da se formira
sigurno da će imati zacrtane kriterije kako treba da izgleda. Onda, ukoliko se formira ova
komisija će biti od velikog značaja, jer smo do sada imali slučajeve kada su mnoga svedočenja
data ranije, pred autoritetima UNMIK-a, postoje sumnje da su nestale. Zato sam ja za ovu
Komisiju, iako kasnimo sa njenim formiranjem, ali uprkos svemu tome ona je neophodna.
33
UtvrĎivanje kriterija o formiranju ove Komisije, prikupljanje činjenica i dokaza, a onda
najvaţnije je da imamo ţive svedoke, koji su preţiveli ove dogaĎaje. Ponovo treba da se filmuju,
jer ima svedoka koji su umrli i sa njihovom smrću su iščezli i mnogi dokazi. Treba da se filmuju
na neki drugi način da ostanu kako jedna vrsta argumenta. TakoĎe, Regionalna komisija će imati
regionalnu suradnju. Treba udruţiti snage da komisija bude na centralnom nivou bilo Kosova bilo
ujedinjena saradnja sa komisijom u Bosni, Hrvatskoj ili u Slovenij. Ukoliko to ne urade, neće
imati podršku Srbije. Ukoliko se ujedine snage i poslovna saradnja meĎu ovim drţavama koje
čine Regionalnu komisiju onda je to već druga varijanta. Pored toga potrebno je da drţave
suraĎuju meĎusobno i sa institucijama Evropske Unije i da zajedno izvrše presiju na vlade
drţava koje skrivaju činjenice. Na ovaj način se formira neka vrsta strategije da se donekle
dostigne naš cilj koji pokušavamo ostvariti. Ovo su neke od mojih preporuka koje su proizašle iz
ove diskusije. Zahvaljujem!
Rona Nishliu: Zahvaljujem se gospodinu! Nora ima nešto dodati.
Nora Ahmetaj: Gospodine Lokaj, vama se obraćam, ne samo vama već i gospoĎi u vezi sa
traţenjem oproštaja ili pomirenja. Na nekoliko konsultacija, ja namerno koristim izraz rat i
konflikt, suočavanje sa prošlošću, traţenje oproštaja. Jer su ukazala potreba za debatom na ove
teme koje su osetljive, kada je pogodan trenutak da se postaviti ovakvo pitanje i da se vidi kako
će reagovati oni koji su osetljivi na ove reči. Problem pomirenja, iskreno da vam kaţem ja po ceo
dan čitam jer sam pripadnik civilnog društva i samim mojim intenzivnim angaţovanjem na
konsultacijama u zadnjih dve godine videla sam da su članovi porodica ţrtvi, pogotovo kod
Albanaca i Bosanaca, ali i kod Hrvata i članova porodica Srba kada se spomene reč pomirenja
ima dosta oštrih reakcija i uočila sam da ta reč iritira ljude. Spomenuli ste traţenje oproštaja,
nevezano da li dolazi od stane institucija, od strane predsednika, vladinih zvaničnika ili počinioca
zločina ţrtvi .
Pre nekoliko meseci odrţala sam predavanje studentima Albancima, Srbima i HolanĎanima
upravo na ovu temu. Na engleskom jeziku pomirenje se kaţe recontiliation . I ja sam kao većina
od nas upotrebila reč pomirenje . Reakcije su bile .... kao aha ti mu pruţiš ruku pomirite se i
kaţeš mu oprošteno ti je, i praviš se da nije bilo ničega. Ne, to nije tako. . U katoličkom svetu,
bilo da je katolik ili protestant u pitanju, pomirenje ima jednu sasvim drugu religioznu konotaciju
i individualnog je karaktera. Oni reč pomirenje veţu za religiju, ja ţelim da ti oprostim, ili ja
ţelim da se pomirim sa tobom, ali kada se pominje pomirenje to je nešto sasvim lično. Pre
nekoliko dana pitala sam nešto svoju drugaricu u Egiptu, jer tamo vlada šerijatski zakon.
Postojala je komisija u Maroku i ona je poznata po svojom uspehu, jer se uglavnom bavila
nestalim osobama. Pitala sam svoju drugaricu: Šta vi podrazumevate pod tranzicionom pravdom
i kako se suočavate sa traţenjem oproštaja, da li kod vas postoji traţenje oproštaja i kako se vi
suočavate sa pomirenjem. Odgovorila mi je da kod njih postoji šerijat. Ukoliko kriminalac udari
dete automobilom ili izvrši zločin nad detetom, roditelji deteta ili počinilac zločina će polagati
račune porodici, a ne instituciji. Tamo porodica ima monopol ili pravo na praštanje ili da traţi
polaganje računa, a institucije će se uključiti samo onda ako to zatraţi porodica. Znači da je
traţenje oproštaja i pomirenje u različitim kulturama različito. E sad, čitajući literaturu, iako naše
društvo pretenduje demokraciju na osnovu nekih standarda demokratskih liberalnih drţava. U
literaturi sam pronašla šta se podrazumeva pod procesom pomirenja. Ne podrazumeva se da
suočimo počinoca i ţrtvu i da im kaţemo ajde sad naĎite neki sporazum kako da podelite
odgovornost i da li mu se prašta ili ne. To je proces koji sa legalne strane i pored sudstva koje će
obaviti svoj dio posla i osuditi izvršioca zločina, podrazumeva jedan stadijum kada su društva u
stanju da dijalogom komuniciraju jedni sa drugim i da osete tu bol jedni drugima. Ovo je proces
koji zahteva dosta vremena. Ovo se podrazumeva u tranzicionalnoj pravdi kao pomirenje.
34
Gospodin je rekao u Klinu se vraćaju ili ne vraćaju Srbi? Vraćaju se i u Dečane. Vi ste sami
naglasili da i vi doţivljavate njihov povratak kada sve to posmatrate sa strane. Ali sama činjenica
da se oni vraćaju, a vi ne uzimate zakon u svoje ruke da se osvetite, nego se nadate da će oni
sami jednog dana doći i zakucati na vaša vrata i traţiti oproštaj. Ali i društvo treba da radi upravo
na tom pitanju, jer ovo je jedan proces, smatra se da je proces pomirenja. Ja koristim priliku da
vam se izvinim ako su moja pitanja bila direktna, oštra, moţemo reći i provokativna, jer ja lično u
porodici nemam nestalih i ubijenih članova porodice, ali verujte mi to nije bio cilj.
Selim Lokaj:Nora ukoliko promeniš profesiju zaista bi bila dobar predavač, jer si na perfektan
način upotrebila metodu provokacije da bi stigla do cilja. Da se postigne uspeh ponekad treba
upotrebiti i provokaciju. Iskreno, provokacija u ovoj formi je jedna od najomiljenijih metoda da
se izazovu i izvrši presija na učenike. Ja sam vam zahvalan. Ja sam protiv svih onih koji su na
palim ţrtvama i njihovim krvnim zrncima,a bez i jedne ogrebotine su prošli, danas oni imaju
veliku moć i ne obaziru se uopšte na porodice, a mi im trebamo oprostiti. Pitao me je gospodin o
njegovom bratu od strica. Njegova deca, ima dvoje bratove, i dvoje svoje dece. Jedno od brata i
njegovo su preţivjeli, a treći se vodi kao nestali. Ja mogu da skupim snage pa i da kaţem da
opraštam, ali brat od strica kaţe - nikada. Ti misliš da ja imam pravo da u ime Isufa Lokaj, koji ti
je bio profesor, da kaţem da. Moţda bih i rekao svakome kome sam nešto učinio, jer sam to
traţio. 123 osobe smo bile u Gimnaziji Braća Frashëri, imali smo jednog Srbina. Svi smo
govorili srpski iz poštovanja, a on je 123 nas otpustio sa posla i gimnaziji promenio gimnaziju u
tehnički centar. Danas on doĎe sa rukama u dţepovima ili iza leĎa i vrti se okolo iz prodavnice u
prodavnicu, i zapitkuje mladiće ili nove stanovnike, da li ga se sećaju. Da, da znam ja tebe jer je
zbog tebe umrlo Dečane/Deçan. Iskreno vam kaţem, ne znam ga jer je Dečane/Deçan umrlo, jer
za vreme 1999. godine ili 2000. godine da si mu poklonio ceo svet ne bi se usudio da doĎe čak ni
sa Španjolskim bataljonom u Dečane/Deçan. Ne, ne! Izvinjavam se!
Hilmi Morina: Hteo sam repliku! Gledajte, što se tiče povratka, prvi eksperiment je izvršen u
Klini/Klinë. Da ti odgovorim konkretno na pitanje, ponovo se izvinjavam ali mi diskutujemo na
naučnom i na humanitarnom nivou i bez pogrešnih shvatanja. Danas kada ih gledam, on je
najveći ekstremista, onaj istoričar tamo, on je jak i okreće glavu na drugu stranu, kao da ne vidi ih
i a poznaje. Htio sam jednom iskreno da vam kaţem da stanem sa jednim, ali mi nisu dali
drugovi, da se pozdravimo i da mu kaţem da li on zna ko je bio? Da li on zna ko sam sad ja? Da
li vidi kako su se promenili odnosi. Idu spuštene glave kao psi. Ali šta da radimo, bilo bi dobro
kada ni jedan Srbin ne bi ostao na Kosovu...Drugo je ovi novi što dolaze, njih ne treba mešati.
Jedno je kada doĎu a, drugo kada ostanu, šta da se radi? Jer svi oni koji dolaze, došli su samo sa
jednom namerom da prodaju imovinu i da beţe. Moţda vam se ne sviĎa ova Koalicija koja je
jednaka za sve i za Srbe i za Albance, i za Rome i druge, takva je funkcija ovog udruţenja. Još
jednom vam ponavljam, nadam se da ćete imati smelosti i načelno izneti činjenice, kritike pred
autoritetom i da iznesete sve. Jer u demokratskim zemljama, o tranzicionoj fazi nisam ţeleo da
govorim, jer smo mi Albanci u tranzicionoj fazi. U demokratskim zemljama ovakva civilna
udruţenja mogu poljuljati temelje jednoj drţavi. Je li tako ili nije? Mi sada ne govorimo o
problemima koje smo sami prouzrokovali . Niko nije otvorio diskusiju oko prava ţena. Da li
postoji nasilje u porodici, nasilje nad decom, niko nije govorio o tome. Koliko smo mi za pokret
ţena, znaju moje kolege započet je 1600. godine kada su se ţene organizovale i podigle glas za
svoja prava. Sada u mojoj kući još uvek ne postoji ravnopravnost polova, jer ustanem i kaţem
znate li vi ko sam ja, sednite tamo i ćutite! Zahvaljujem!
Bekim Blakaj:Zahvaljujem se! Htio sam kratko da se nadoveţem. Često skrećete sa teme.Proces
povratka je nešto sasvim drugo i zakonom je zagarantovano pravo na povratak. Plašim da mi kao
graĎani često nismo dovoljno svesni da i kada postoje činjenice o kršenju zakona, u sadašnjosti ili
35
u prošlosti, nismo uvek spremni da pruţimo dokaze.Znači, molim vas razgraničite pitanje
povratka i pitanje ratnih zločina. Definitivno, mi kao društvo smo jako malo učinili, pogotovo
institucije koje su odgovorne za ovo, za procesuiranje ratnih zločina i drugih kršenja ljudskih
prava. Mi kao organizacija za ljudska prava nemamo ništa protiv povratka, jer je to
zagarantovano pravo i svako treba da se vrati u svoje mesto. MeĎutim, ukoliko neko ima
činjenice ili dokaze protiv nekoga za počinjene zločine, on je zakonom otvori proces za podizanje
optuţnice i procesuiranje predmeta. Zamolio bih vas ukoliko se niste puno umorili, ukoliko
imate još malo energije, da se vratimo na temu. Potegnula su se mnoga pitanja u vezi sa
Komisijom. Ali se o njima samo površinski diskutuje..., pitanje izbora komesara, sastav Komisije
pitanje koje se ovde nije spomenulo. Ideja je bila, ponovo se vraćam na iskustvo drugih komisija,
jer ni jedna komisija nije slična drugoj, svaka je imala svoje specifičnosti. MeĎutim, iskustvo
komisija koje su formirane završile su svoj mandat, pokazale su da komisija treba da ima cilj ili
specifičan zadatak da se bavi zločinima u odreĎenom specifičnom vremenskom periodu.Na
primer, Nora je spomenula slučaj Maroka, koji je bio dosta uspešan u pronalaţenju nestalih
osoba, masovnih grobnica. Jer je mladi kralj formirao ovu komisiju da se suoči sa zločinima koje
je počinio njegov otac za vreme njegove vladavine i sigurno da su institucije imale podatke o
lokacijama masovnih grobnica. Samo 40 tela je ostalo neidentifikovano, sva tela su
identifikovana. MeĎutim, ista komisija nije smela, u vreme njenog formiranja postojao je član
na osnovu kojeg se ne smiju pominjati imena onih koji su počinili zločine. Što znači da je uvek
postojao neki kompromis. Zahvaljujem! Dakle, kompromis sa onima koji su traţili formiranje
komisije i vlade, predsednika, u ovom slučaju sa kraljem koji je formirao komisiju. Spomenuo
sam vremenski period, jer su oni istraţivali počinjene zločine u periodu od 30 godina.Ideja
Koalicije koja rukovodi ove debate o Regionalnoj komisiji je da istraţivanje obuhvati vremenski
period od 1991. do 2001. godine. Normalno, debatuje se još o ovome. Zašto baš taj period?
Ukoliko se vratimo dosta unazad sa istraţivanjem neće biti dovoljno vremena za istraţivanje, jer
Komisija ima odreĎen vremenski period od tri godine i pola godine za sastavljanje izveštaja, neće
moći obuhvatiti sve. Ţeleo bih od vas da čujem da li imate neki komentar na ovo što sam rekao
i u vezi sa pitanjem kojim će se vrstama zločina baviti Regionalna komisija. Sigurno da su
primarni nestale osobe, ubistva, poimenična registracija ţrtava što je jako značajno. MeĎutim, za
vreme konsultacija imali smo razne predloge, a jedan od njih je da se komisija bavi i uništenom
imovinom. Bilo je dosta specifičnih zahteva, odrţane su konsultacije na kojima su učestvovale
osobe kao što su ratni zarobljenici po logorima, ovakvih mesta na Kosovu nije bilo, ali je bilo
političkih zatvorenika, kao slučaj gospodina Lokaj. Logoraši su na konsultacijama insistirali na
tome da i ovo razmotri Komisija. Ove dve teme, i vremenski period, sam izdvojio, kojim ratnim
zločinima treba da se bavi Komisija? Izvolite, slobodno moţete dobiti reč!
Nexhmi Ganiu: Vidite, u okviru ustava, jako lepo se pominje imovina. Uzet ću jedna primer,
Letonija i Litvanije su zemlje članice NATO pakta, članice Ujedinjenih nacija. Litvanije u svom
Ustavu Rusima koji ţive u Litvaniji zadnjih 100 godina ne priznaje ni imovinu, ni drţavljanstvo.
Sankcionisali su je Ustavom, a ista zemlja je član NATO-a i član celokupnih evropskih
mehanizama. Kod nas je srpska okupacija zakonodavna kao i sve transakcije imovine, koje se
vrše izmeĎu Albanaca i Srba za stanove ili zemljište. Danas se Srbima dozvoljava pravo pristupa
albanskoj imovini koja je oduzeta za vreme Miloševićevog sistema. Kao prvo, naša elita nije
pravno proglasila nezakonit Miloševićev sistem na Kosovu. Ovo je stvar eksperata. Ja sam se
suočio i sa sudstvom i sa osnivačima Ustava. Uţasno je to šta su oni uradili. Danas se Srbin vraća
u stan, vrati se iz Srbije na ono što je oduzeto za vreme Miloševićevog reţima, ono što su Albanci
znojem stvorili, sad to njemu pripada. Dok mi ovde imamo ozbiljnih problema sa imovinom. To
je pitanje zakonodavstva, ovim treba da se bavi Ministarstvo pravde. Mislim, da je vama glavni
36
problem pronalaţenja nestalih osoba i zločini koje je Srbija u kontinuitetu vršila na Kosovu.
Imovina je institucionalna stvar, oni koji se trebaju baviti ovim pitanjem su drugi, a plaše se
suočavanja sa ovim problemom.
Bekim Blakaj: Zahvaljujem se! Hvala na predlogu i slaţete se da Komisija obuhvati i pitanje
imovine.
Nexhmi Ganiu: To je kardinalno pitanje, gospoda koja su u vladi treba da se bave ovim
problemima. A oni su uopšteno zanemarili ovaj problem.
Naše institucije snose odgovornostza Kosovo, Srbija će ovde da otkopava još hiljadu godina u
ime crkve. Nezavisne drţave imaju autokefaliju, ima je i Crna Gora. Onog dana kada je Crna
Gora proglasila svoju nezavisnost onaj princ Pavle je morao da prespava na granici jer mu Crna
Gora nije dozvolila ulazak. Ti si formirao nezavisnu drţavu, a nisi nezavisno pravoslavno
izaslanstvo. Faktički gledano, ti kao drţava nemaš nezavisnost. Upravo se ovo dešava, jer naše
voĎe nemaju dovoljno znanja a s druge strane nas predstavljaju mladi kuleri. Toliko sam imao.
Izvinjava se!
Rona Nishliu: Samo izvolite!
Hysni Raci: U redu, ja zaista cenim kritička mišljenja. Danas ova kritička mišljenja su sa nekim
novim normama. Mi iz Kline/Klinë smo dosta govorili na ovim konsultacijama. Mi izlazimo iz
teme, kolega koji traţi novac za slobodu i pravo ţena, pravo ţena je postojalo za vreme srpske
vladavine. Molim vas, nemojte da se udaljavamo od teme, dajte da debatujemo...
Nora Ahmetaj: Ne, bez obzira na to, ţene su deo društva, i u poslednjem ratu su bile doista
obuhvaćene u velikoj masi, jer je nad njima izvršeno nasilje. To je zločin nad ljudstvom. To je
zaseban vid zločina i upravo zbog toga treba ga adresirati. Bila je reč o pravu ţena, jer je to deo
tranzicije, i svakako postoje organizacije koje se bave podizanjem svesti kod ţena, kao i kod
muškaraca, ali sam ja mislila samo na nasilje nad ţenama. Nasilje nad ţenama treba adresirati.
Broj nasilja nad ţenama u Bosni je dosta velik. Nismo naglasili još jedan elemenat; ukoliko se
Komisija formira, ţene koje su bile zlostavljane još jednom će morati svedočiti. Onda, komesari
će raditi sa ţrtvama, ne samo sa ţrtvama koje su doţivele različite oblike nasilja, nego i sa
ţenama. Sa tim ţenama će raditi psiholozi jedno vreme i ţene mogu razmisliti i odlučiti da li će
javno svedočiti pred Komisijom ili će njihovo svedočenje ostati poverljivo. Imamo primer u
Juţnoj Africi,gde su ţene svedočile javno, i mogu vam reči da je bilo jako teško to uraditi. Dugo
radilo sa njima da psihički ojačaju i svedoče, ali efekat je bio snaţan jer su nove generacije, ne
samo oni, u Juţnoj Africi nego je čitav svet video šta je aparthejd uradio. Nove generacije će
naučiti lekciju koja je bila dosta snaţna. Na VI Forumu koji je bio u Novom Sadu o tranzicionoj
pravdi pre dva meseca videli smo, verujte mi i ja po prvi put prisustvujem javnom svedočenju, tri
silovaneţene iz Bosne i Hrvatske. Bilo im je bilo jako teško, ne mogu da vam objasnim u kojem
su one stanju bile dok su puna tri sata govorile spuštene glave. Ovo je onaj deo koji sam ja uzela
za primer zašto i ţene treba da budu uključene i moramo se baviti nasiljem nad ţenama, jer su
one najvitalniji deo društva. Nisam mislila u smisli podizanja kapaciteta, jer je ovo nešto sasvim
drugo.
Hysni Raci: Izvinjavam se, ono što ste sada vi izneli je zaista istina i nisam izgleda pogodio
temu. Sada ţelim da se fokusiram na temu, jer ukoliko je neko za slobodu Kosova platio mnogo
više, kao što su pali borci, najveći teret su nosile ţene Kosova.
Mi smo svedoci da su ţene imale porodice. Istina je, ali tema je nasilje, srpski teror nad
kosovskim ţenama. Ovo nasilje nije prisutno samo u ovom poslednjem ratu. Dajte da se sad
okusiramo na ono šta treba mi da uradimo. Da izvršimo izbor adekvatnih osoba, jer sam i ja za
ovu Inicijativu, ali ne za Inicijativu koja će ostati samo na papiru ili kako nam se dosta puta
dešava i sa ostalim nevladinim organizacijama da se krene sa jednom dobrom inicijativom, radi
37
se dobro i čim sve treba predloţiti vladi ili sve propadne ili se pridruţe vladi. Imamo X takvih
slučajeva kada osoba odabere da brani ljudska prava, čim ode tamo, dobije dosta dobru platu,
dodele mu dobro nameštenu kancelariju i više se ne bavi ovom temom. Tu leţi problem. Znači
treba nas predstavljati dostojanstveno, ima takvih ljudi, i neka na prvom mestu bude kvalitet.
Moţe se desiti da pošaljemo osobu negde gde treba da nas predstavlja, a ta osoba nije uopšte
upoznata sa tim problemom.Ja sam se sav najeţio kada su pred nama izneli sve ono što su
doţiveli ona koleginica i ovaj kolega tamo. Jer direktor zatvora u Dubravi je bio Gani
Ahmetxhekaj i kada ponekad prepričava ja zaista ne mogu to da slušam šta je on sve video i
preţiveo. Ovo je nešto sasvim drugo, ali vas još jednom molim da razmotrimo konkretne stvari,
idemo samo sa onim konkretnim.Ja nisam uradio neki veliki posao, uzimao sam izjave,
fotografije, snimio film u trajanju od 12 sati sa ratnog terena. Sve ovo sam izloţio i vladi. Ja
nisam smeo da podignem optuţnicu nego su mi predloţili da to za jedno vreme sklonim. Nisu
hteli, jer kada jednom sedneš na mekanu fotelju sve zaboraviš. Jako je loše što ovako govorim ali
imam svedoke. Imam dokaze, listu imena, i nekoliko puta sam pokušavao po raznim mestima u
Klini...ne u centru ljudi koji su mi traţili, dostavio sam im dokaze: Srbi se nisu vratili. Nemam
ništa protiv povratka, ali se nisu vratili zločinci, jer moţda i treba da se vraćaju, ali ipak ne oni
koji su izvršili ratne zločine. Izgubili smo 1600 osoba, najbliţih, ovo je jedan meĎu najvećim
zločinima. Tako da mislim da mi treba prvenstveno da se fokusiramo na pronalaţenju nestalih,
njihovih ostataka da izvršimo presiju da nam ih vrate, da vi zajedno sa našom vladom izvršite
pritisak, sve dok ih ne vrate. Još jednom se izvinjavam i zahvaljujem na strpljenju!
Ymer Tifeku: Sledeće pitanje, jer je prošlo dosta vremena da nisam zatraţio reč pa osećam da
sam ostao uskraćen da dam odgovor.
Bekim Blakaj: Ne, izvinjavamo se duţni smo vam ostali jedno tehničko objašnjenje.
Konsultacije se snimaju, zatim pravimo transkript svega onoga što ste govorili na ovim
konsultacijama pa nam je potrebno da znamo ko je šta rekao. Izvinjavam se!
Ymer Tifeku: U redu. Zahvaljujem! Htio sam samo da predloţim onoj gospoĎi ili gospoĎici
tamo koja je uvodničar, jer izgleda da imamo konceptualne probleme. Dosta često smo pomenuli
izraz nasilje nad ţenama. Molim vas, nemojte mešati izraze jer imamo problema i sa učenicima u
školi. Ne kaţe se nad ţenom nego se kaţe nad ţenskim rodom, jer je svaka ţena ţensko, ali
ţensko nije ţena, a ovde je bilo nasilja nad ţenskim rodom. Na kraju krajeva postoji pokret
feministkinja a ne ţena. Ovaj izraz je korišćen iz rečnika stranih reči, samo je kopirano i
interpretirano tako, ali kod nas treba da znamo da je drugačiji mentalitet i posebna kultura.
Rečeno je mnogo toga, Inicijativa je dobra, nadam se da će funkcionisati.Uklonio sam nekoliko
sumnji, neće biti jedna farsa kao što smo imali sa modulima ili sa onim nastavnim planom. Ja
sam tri, četiri dana doţiveo veliku traumu jer smo bili tutori, imali smo Srbe iz Bosne, Sandţaka,
Vojvodine, Srbije, Makedonije koji su se nadvili nad nama kao orlovi kao da smo mi divljaci
Evrope. Plašim se da ista sudbina ne zadesi i naše predstavnike tamo na nekom meĎunarodnom
forumu, ukoliko odu osobe koje su nepripremljene. Kod nas ne postoji unutrašnji dijalog sa
institucijama, mi smo pred svršenim činom. Nemojte misliti da će biti izabrane osobe koje
zasluţuju jer će postojati filtracija sistema ekstremnih srazmera u svakom pojedinačnom slučaju,
i u detalje. Biće vazali institucija, i ovo me navodi da sumnjam da posao koji smo danas uradili i
koji moţemo da uradimo i sutra, je uzaludan. Dakle, problem je političke prirode, nemojte se
zavaravati, problem je zato što Srbija igra diplomatski. Objavila nam je diplomatski rat, vrti svet
oko malog prsta, ometa priznavanje nezavisnosti Kosova, a mi se ovde pretvaramo da treba da se
pomirimo sa nekim. Problem pomirenja nije na nivou špjedinca. Ovo je ozbiljan problem. Pitanje
oko pomirenja treba da se razmotri u okviru dva naroda, dve vlade, dve drţave, onda će sve doći
sui-generis, sve na svoje mesto.
38
Sve što se na Kosovu dešavalo posle rata je došlo izvana, odozgo, politički sistem ga naziva
instalirana demokracija. Ţele da nam instaliraju i ovaj instrument. Ovo je instrument
najekstremnije vrste koji će se desiti na Balkanu. Onda da kaţemo ljudima - ne. Sve dok srpski
narod … pravoslavna crkva, srpska vlada, sve dok meĎunarodno ne priznaju krivicu za počinjene
zločine i dok se ne distancira od pravoslavne crkve o upotrebi fašističkih izraza. Jasno je da su tu
ponovo isti ljudi, isti narod sa genetskim predispozicijama, i osobe koje će se sutra vratiti ukoliko
im se pruţi prilika i učini će još veća nedela.
Nora Ahmetaj: Moţe li samo jedno pojašnjene?...instalacija odozgo o konceptu Regionalne
komisije...
Ymer Tifeku: Čini mi se da je i ovo deo politike. Zaista mi je nezgodno, ali na osnovu onoga što
sam ovde mogao da uočim i pročitam, čini mi se da je i ovo jedna igra, igra koja je takoĎe
instalirana odozgo, moţete biti samo gubitnici, dobitnici nikada.
Shaban Terziu: Ja sam prosvetni radnik, zovem se Šaban Terziu i dolazim iz nevladine
organizacije Lensdoven iz Gnjilana/Gjilan. U Koaliciji sam od njenog samog osnivanja, Iskreno
vam kaţem, nisam imao nameru da govorim, ponavljam, izašli ste skroz iz teme i to me je
podstaklo da se javim za reč. Nije gospodine odozgo. Moja organizacija je neprofitabilna, nemam
ubijenih i nestalih članova porodice. Bio sam u Americi i tamo postoji jedna izreka: Oprosti mu,
ali nemoj zaboraviti. Odozdo je sve krenulo, koliko ja znam, moţda zna i gospoĎa koja nam je
ispričala za svoga supruga što je i mene zaista pogodilo. Ne moţe ni moju muku da zna niko ko
nije osetio taj materijalni gubitak, ni ja gubitak njenog člana porodice. Treba da krenemo odozdo.
Treba da govorimo o ţrtvama, materijalnim gubicima, nestalim osobama, palim borcima, na
otkrivanju masovnih grobnica ostavimo političku pozadinu. Idemo odozdo, da se razumemo,
ponovo kaţem dajte da ne prelazimo sa teme na temu. Dajte da se fokusiramo i napravimo jedan
rezime pa da krenemo sa konkretnim stvarima. Ostavite po strani politiku. Ovde je najmanje
umešana politika.Ja sam bio i van Kosova sa ovim panelistima REKOM-a, nije ništa u vezi sa
politikom iskreno vam govorim, budite uvereni. Nisam prosvetni radnik.
Sehare Krasniqi: Neću da ulazim u to što se već nekoliko puta do sada ponovilo. Kada je reč o
traţenju oproštaja odnosno o pitanju koje ste mi postavili. U vreme Antona Čete koji je radio na
pomirenju onih koji su bili pod krvnim zavetima. Mi svi znamo da je bilo mladića, sinova
jedinaca i majki koje nisu dugo vreme praštali, a njihov neprijatelj je bio Albanac. Kada je došlo
konačno vreme da se ukinu krvni zaveti i da se porodice pomire sigurno su sa velikom boli rekle
u redu opraštam, ali krv opraštam u čast Kosova. Ovde se govori o pomirenju, traţenju oproštaja i
o drugim stvarima. Kome da oprostimo, kome da kaţemo, kome da se obratimo? Kome? Sa
jednim velikim znakom pitanja. Traţenje oproštaja, traţenje oproštaja! Nekoliko puta ste
pominjali ali od koga da se traţi oproštaj? Neću ja ni stići na red, pa ni on, da zahtevamo traţenje
oproštaja. Nas neće ni pitati, drţava donosi odluku, oni gore donose odluke. Ona narodna
poslovica: Veliki jedu jabuke, malima trnu zubi. Znači ovo je nešto što neće biti rešeno kao
problem. Mi samo raspravljamo, diskutujemo koliko moţemo, ali definitivan odgovor ne
moţemo da damo. Toliko sam imala da kaţem!
Bekim Blakaj: Danas smo se zaista umorili i čini mi se da je ipak malo pretoplo. Ţelim da se
zahvalim svim učesnicima. Mislim da su konsultacije bile konstruktivne i prvi je put da se odrţe
konsultacije sa prosvetnom zajednicom koja edukuje mlade naraštaje. Uvideli smo da su nam
neophodne i vaše sugestije, predlozi kritike koje će nam dobro doći i uzeće se u razmatranje.
Verujem da će te materijal poneti sa sobom, i prelistati i moţete nas kontaktirati u bilo koje doba
ukoliko uvidite da je ova Inicijativa dobra za naše društvo. Uvek ste dobrodošli da nam se
pridruţite i pruţite podršku. S druge strane, mi ćemo vas redovno obaveštavati, sad već imamo
vaše kontakte, za svaki novi prispeli materijal. Nora je pomenula Nacrt modela Regionalne
39
komisije, tako da ćemo ga podeliti sa vama i nadamo da će iza biti vašikomentari, jer su od
velikog značaja za nas.
Još jednom ţelim da vam zahvalim! Dozvolite mi da vam oduzmem još samo jedan minut.
Upravo smo u fazi odrţavanja konsultacija sve do kraja ove godine na nacionalnom nivou sa
raznim grupama civilnog društva na Kosovu, ali i na regionalnom nivou. Sa druge strane
početkom juna, za nekoliko dana, započećemo medijsku kampanju za pruţanje podrške šireg
društva. Meseca marta iduće godine krenuće kampanja prikupljanja potpisa. Ideja je da se prikupi
ukupno 1.000.000 potpisa iz zemaljama u regionu. Nora vam je na početku konsultacija jako lepo
objasnila da će se svi potpisi deponovati i biti jedna vrsta garancije za nas, civilno društvo, da ne
dozvolimo vladi da sama donosi mandat, da ne dozvolimo da instaliraju svoje ljude u Komisiju.
Znači ovo je neka vrsta našeg instrumenta, naš mehanizam za odbranu nezavisnosti Komisije,
koja će biti formirana.U šta se iskreno nadam!