»asopis za popularizaciju šumarstva»asopis za popularizaciju šumarstva ISSN 1330-6480ISSN 1330-6480
Štete odŠtete odpotkornjakapotkornjakau opadanjuu opadanju 2
Šumarija Šumarija RujevacRujevac 10
Kraljica Kraljica od Sabeod Sabe 2020
Ceiba, Ceiba, tropsko tropsko drvodrvo 2828
NeretvaNeretva 12
AbonosAbonos 30
broj
149Godina XIII.,
Zagrebsvibanj2009.
broj
149Godina XIII.,
Zagrebsvibanj2009.
Naslovna stranica:
Bit će smokava i iznad Krupe!
Marinko Bošnjaković
Zadnja stranica:
Proljeće u Tomin gaju kod Gračaca
Marinko Bošnjaković
Mjese nik »Hrvatske ume«Izdava : »Hrvatske ume«d.o.o. Zagreb
Predsjednik Uprave:dipl. ing. um. Darko Vuleti
Glavni urednik:Miroslav Mrkobrad
Novinari: Irena Dev i -Buzov,Antun Z. Lon ari , MiroslavMrkobrad, Vesna Ple ei Ivica Tomi
Ure iva ki odbor:predsjednik Branko Me tri ,Ivan Hodi , Mladen Slunjski,Herbert Krauthaker, edomirKri mani , eljka Bakran
Adresa redakcije:Lj. F. Vukotinovi a 2, Zagreb
tel.: 01/4804 169faks: 01/4804 101
e-mail: [email protected]@hrsume.hr
Uredni tvo se ne mora uvijekslagati s mi ljenjem autorateksta.
Gra ko oblikovanje:Stjepan Pepelnik
Priprema i tisak:
Bistranska 19Zagreb
Naklada: 6200
CJENIK OGLASNOGPROSTORAJedna stranica (1/1) 3600 kn;pola stranice (1/2) 1800 kn;tre ina stranice (1/3) 1200 kn;
etvrtina stranice (1/4) 900 kn;osmina stranice (1/8) 450 kn.Unutarnje stranice omota (1/1)5400 kn; 1/2 stranice 2700 kn;1/3 stranice 1800 kn; zadnjastranica 7200 kn (tu stranicunije mogu e dijeliti).U ovu cijenu nije ura unat PDVkoji pla a ogla iva .
Pripreme za Dane hrvatskog šu-
marstva što će se 5. i 6. lipnja
održati u Koprivnici teku prema
planu. Tiskan je sav propagan-
dni materijal (plakati, pozivnice, priznanja),
priprema se borilište za natjecanje sjekača
na Sajmištu (nedalekko središta grada!), a
utvrđen je i raspored dgađanja na ovoj 8. po
redu manifestaciji hrvatskih šumara koja će,
u duhu s vremenom i općim okolnostima
recesije, biti organizirana štedljivo.
Evo satnice glavnih događaja:
Petak, 5. lipnja, dvorana „Domo-
ljub“ u Koprivnici, 10.00 sati - Skupština
HŠD-a s tematskom raspravom o rastruktu-
riranju Hrvatskih šuma koja
će početi u 12.00 sati;
Nakon Skupštine će (u
14.00 sati) biti predstav-
ljena knjiga Božice Jelušić
Kranželić Pogled stablu-Pri-
če i pjeme o drveću.
-U 17.00 sati obavit će
se tehničke pojedinosti (sa-
stanak ocjenjivačkog suda
s vođama ekipa, izvlačenje
startnih brojeva i ostalo).
-Za 19.00 sati predviđeno je i svečano
otvorenje Dana u velikom šatoru na Sajmi-
štu na kojem će biti biti postavljeno i borili-
šte za natjecanje sjekača.
U subotu, 6. lipnja, već u 8.00 sati počinje sre-
dišnji događaj, natjecanje šumskih radnika sjekača, koji
bi trebao biti završen do 15.00 sati kako bi se u 16.00 sati
podjelile nagrade. Podjela će biti obavljena u velikom ša-
toru nakon čega će natjecanje biti službeno okončano.
U 8.00 sati počet će i jedino sportsko
natjecanje u okviru Dana, gađanje na gli-
nene golubove koje će se održati na stre-
ljani u Koprivničkim Bregima.
Za rezliku od ranijih godina, na na-
tjecanjima nije predviđeno sudjelovanje
gostiju iz inozemstva.
U okviru popratnih sadržaja u veli-
kom će se šatoru na uređenom izložbe-
nom prostoru moći predstaviti pojedine
uprave šuma kao i poslovni partneri.
Na Sajmištu će biti organiziran i kul-
turno turistički sadržaji za posjetitelje, kao i prehrana. Tu
je osigurano i dovoljno mjesta za parkiranje za one koji će
doći pogledati natjecanje. (m)
DANI HRVATSKOG DANI HRVATSKOG
ŠUMARSTVA, KOPRIVNICA, ŠUMARSTVA, KOPRIVNICA,
5.-6-LIPNJA5.-6-LIPNJA
Koprivnica spremno čeka šumare i njihove goste!
KAKO DOĆI
Dosadašnjih sedam
-Bjelovar (Kinkovo) 1994.
-Senj (Zagori) 1997.
-Ogulin (Bjelolasica) 1999.
-Zagreb (Jarun) 2001.
-Vinkovci (Lenije) 2003.
-Karlovac 2005.
-Delnice (Golubinjak) 2007.
u ovom broju2 – 9 Štete od jelovih, smrekovih i borovih
potkornjaka u postupnom opadanju !
Značajan doprinos riječkog Zavoda razvoju šumskog sjemenarstva
Osnovne karakteristike šuma hrasta lužnjaka u Spačvanskom bazenu
10 –18 Šumarija je u Rujevcu jedan od glavnih pokretača gospodarskog razvoja
Delta Neretve prirodno je čudo, područje s izrazito različitom fl orom i faunom
Promjena nakon 18 godina!
19 – 26 Poslovi sječe, izvlačenja i prijevoza - privatizirani
Kraljevstvo kraljice od Sabe
Jele (Abies) (2)Noćurak žuti, liječi mnoge bolesti
28 – 35 Ceiba, “kišobran” nad šumom!
Unikatni namještaj (od abonosa) star 6000 godina!Kućarenje i pokućarciKako je izginulo 300 branitelja Gvozdanskog
35 – 39 Gnijezda i jaja ptica razlikuju se po obliku, veličini, boji..Osnovci iz OŠ Voltino u Šumariji Velika GoricaŠto treba znati svaki stariji muškarac o raku prostateOsnovana Ekološka sekcija
Tijekom 2008. godine obavljene su opsežne
aktivnosti u okviru izvještajno-prognoznih po-
slova u šumarstvu Republike Hrvatske. Prošla
godina bila je karakteristična po ekstremno
toplom proljeću i ljetu, toploj jeseni i zimi, s normal-
nom prosječnom godišnjom količinom oborina te
ekstremnim vremenskim
prilikama (olujno nevrije-
me i pijavice). Na temelju
izvršene analize oko 450
uzoraka hrastovih grana
predložene su odgovara-
juće zaštitne mjere protiv
defolijatora, među kojima
su najzastupljeniji bili mra-
zovci. S obzirom na poja-
vu biotičkih i abiotičkih
činitelja, protekla godina
bila je relativno povoljna.
Znakovita je po najznačaj-
nijoj bolesti pepelnici te mrazovcima, ranim hrastovim
defolijatorima, borovom četnjaku i činjenici da je gubar
u usporedbi s 2007. godinom u opadanju. Evidentira-
ne su štete od jelovih, smrekovih i borovih potkornjaka
šumski ekosustav ZAŠTITA ŠUMA
Štete od jelovih, Štete od jelovih, smrekovih i borovih smrekovih i borovih potkornjaka u potkornjaka u postupnom opadanju !postupnom opadanju !Prednosti novog
unosa i obrade podataka očituju se u njihovoj dostupnosti u bilo kojem trenutku, automatskoj obradi, povećanoj točnosti, uniformnosti i dr. Portal ”Štetnici-stanje i prognoza” trebao bi poslužiti u poboljšanju rada IPP-a te pravovremenosti i točnosti izvještavanja o štetnim činiteljima u našim šumama
koje su u postupnom opadanju, a među abiotskim čini-
teljima zabilježene su štete od vjetroloma i vjetroizvala,
“sušenja šuma” i mraza. Istaknuto je to na sastanku ru-
kovoditelja Odjela za ekologiju i stručnih suradnika za
zaštitu šuma, održanom početkom travnja u Hrvatskom
šumarskom društvu. Skupu su bili nazočni predstavnici
Ministarstva regionalnoga razvoja, šumarstva i vodno-
ga gospodarstva, Šumarskog fakulteta i Šumarskog in-
stituta Jastrebarsko.
Višestruke koristi novoga portala-Govoreći o
izvještajno-prognoznim poslovima u šumarstvu za
2008./2009. godinu te prognozi pojave biljnih bolesti
i štetnika u ovoj godini, dr. sc. Dinka Matošević iz In-
stituta naglasila je kako je velika novina u radu IPP-a u
šumarstvu ”puštanje u rad” baze podataka, odnosno
portala “Štetnici-stanje i prognoza”(http://stetnici.su-
mins.hr). Riječ je o elektroničkoj bazi za unos i obradu
podataka o pojavi i prognozi štetnih činitelja u šumama
kojima gospodare “Hrvatske šume” d.o.o. Ovo specijali-
zirano softversko rješenje izrađeno je samo za potrebe
IPP-a u šumarstvu Hrvatske prema postojećim obrasci-
ma izvještavanja, namijenjenog prikupljanju podataka
o štetnim činiteljima u šumama i za njihovu elektronič-
ku obradu. Prednosti novog unosa i obrade podataka
očituju se u njihovoj dostupnosti u bilo kojem trenutku,
automatskoj obradi, povećanoj točnosti, uniformnosti i
dr. Portal bi trebao poslužiti u poboljšanju rada IPP-a te
pravovremenosti i točnosti izvještavanja o štetnim čini-
teljima u našim šumama.
Pepelnica najzastupljenija, gubarova popula-
cija u opadanju - Među štetnim biotičkim činiteljima
hrastova pepelnica (Microsphaera alphitoides) javila se
lani na neznatno manjim površinama (9980 ha ponika i
hrastovog pomlatka) u usporedbi s 2007. godinom. Bila
je najzastupljenija biljna bolest u šumama Hrvatske, a
suzbijana je fungicidima na 9664 ha. Ove će godine
njena pojava, kao i pojedinih abiotskih činitelja, ovisiti
Pepelnica je bila najzastupljenija biljna bolest
u šumama Hrvatske(9980 ha), a suzbijana je
fungicidima na 9664 ha. I ove će godine njena
pojava ovisiti o klimatskim uvjetima.
Piše: Ivica Tomić
Foto: I. Tomić, Arhiva
2 • Broj 149 • svibanj 2009. HRVATSKE ŠUME
Sa sastanka ekologa i zaštitara šuma u Hrvatskom šumarskom društvuSa sastanka ekologa i zaštitara šuma u Hrvatskom šumarskom društvu
mr. sc. Petar Jurjevićmr. sc. Petar Jurjević
Broj 149 • svibanj 2009. HRVATSKE ŠUME 3
u !
o klimatskim uvjetima. Osim nje evidentirane
su i druge bolesti. Tako je rak kore pitomoga
kestena (Cryphonectria parasitica) registriran
na području koprivničke, zagrebačke, sisačke
i karlovačke podružnice HŠ-a, a na području
UŠP Sisak posječeno je 15.968 m3 kestenovih
stabala. Na području UŠP Bjelovar uočena je
na bukvi Phytophtora cambivora, gljivična
bolest sušenja bukovih stabala i invanzivni
organizam (349 ha bukovih sastojina, 477 m3
stabala). Od ostalih bolesti evidentirane su
upala kore američkoga borovca (Cronartium
ribicola), rak bukove kore (Nectria ditissima)
i bolesti uzrokovane gljivama truležnicama.
Među štetnim kukcima uvijek se ističe gu-
bar (Lymantria dispar), no od 2006. godine
značajno se smanjuju površine kontinental-
nih šuma napadnutih ovim kukcem, a slično
je i na kršu. Tijekom prošle godine gubar se
u kontinentalnom dijelu javio na 1725 ha, a
suzbijanje je provedeno na 465 ha. Na po-
dručju krša evidentiran je na 715 ha te ga nije
bilo potrebno suzbijati. U usporedbi s 2007.
godinom, lanjske napadnute površine znat-
no su se smanjile, a gubarova je populacija
u daljnjem opadanju. Ove se godine ne pro-
gnozira njegov napad pa neće biti potrebno
poduzeti zaštitne mjere jer su gotovo sve po-
vršine (111.960 ha) svrstane u III. kategoriju
zaraze. Unatoč činjenici da je populacija gu-
bara u kontinentalnim šumama naše države
ušla u fazu latence (mirovanja), sljedećih će
godina i dalje biti potrebno redovito praće-
nje, kako bi se na vrijeme uočila nova grada-
cija ovoga štetnika i poduzele ogovarajuće
zaštitne mjere.
Povećana brojnost mrazovaca - U kon-
tinentalnim hrastovim šumama mrazovci su
lani bili prisutni na 5482 ha, na području vin-
kovačke, našičke, zagrebačke i karlovačke po-
družnice Hrvatskih šuma, suzbijani su na 2062
ha, a upotrijebljen je insekticid Match 0,5 EC.
Napadnuta površina gotovo je jednaka onoj u
2007. Praćenjem brojnosti ženki na ljepljivim
prstenovima u jesen/zimu 2008/2009., broj-
nost mrazovaca je povećana pa se mogu oče-
kivati štete na pojedinim lokalitetima vinko-
vačke, osječke, našičke, požeške, bjelovarske,
zagrebačke, sisačke i karlovačke podružnice
HŠ-a. U pojedinim gospodarskim jedinicama
potrebno je pratiti tijek defolijacije postavlja-
njem kontrolnih ploča, praćenjem vremen-
skih uvjeta te donijeti odluku o zaštitnim
mjerama. U usporedbi s 2008. godinom može
se uočiti znatan porast ženki po centimetru
opsega, posebice na vinkovačkom, osječkom,
našičkom, požeškom i zagrebačkom područ-
ju. Ostale vrste ranih hrastovih defolijatora
(hrastova osa listarica, zlatokraj, hrastov savi-
jač) uočene su prošle godine na približno 210
ha, a na zagrebačkom i našičkom području
javili su se na istim površinama kao i mrazov-
ci. Napadnute su površine manje nego 2007.,
hrastova osa listarica oštetila je hrastov list
na oko 124 ha, a zlatokraj na području UŠP
Koprivnica zabilježen je na 82 ha (prethodne
godine nije bio prisutan). Analizom 453 uzor-
ka hrastovih grana iz 13 podružnica Hrvatskih
šuma, dobiveni su podaci za 2009. godinu, no
to je orijentacijska metoda. Stvarno stanje i
gustoća populacije štetnika isključivo se utvr-
đuju nakon detaljnih obilazaka terena za vrije-
me izbijanja lista, praćenjem tijeka defolijacije
i postavljanjem kontrolnih ploča za praćenje
gustoće izmeta (ekskremenata). Tek tada se
mogu planirati zaštitne mjere.
Smirivanje gradacije potkornjaka-
Prošle godine jelovi potkornjaci oštetili su
117.946 m3 jelovih stabala, što u odnosu na
prethodne godine ukazuje na smirivanje gra-
dacije i daljnji pad napadnute drvne mase
te smanjenje sanitarne sječe. Zbog napada
smrekovih potkornjaka oštećeno je 42.715
m3 drvne mase, a to je neznatan pad u uspo-
redbi s 2007. godinom(49.666 m3). Podatak
je to koji ukazuje na stalnu prisutnost ovih
štetnika i opasnost od sušenja smreke. Slično
je i kod borovih potkornjaka koji zadnjih pet
godina djeluju jednako intenzivno. Lani su
oštetili 1626 m3 borovih stabala, pretežito na
Tijekom 2009. godine ne prognozira
se napad gubara pa neće biti potrebno
poduzeti zaštitne mjere, jer su gotovo
sve površine(111.960 ha) svrstane u III.
kategoriju zaraze.
Hrastova pepelnica
(Microsphaera alphitoides)
gubar (Lymantria dispar)
Borov četnjak (Thaumatopoea pityocampa)
4 • Broj 149 • svibanj 2009. HRVATSKE ŠUME
području UŠP Gospić. Treba naglasiti kako su potkornjaci prošle go-
dine djelovali s manjim intenzitetom nego prethodnih godina, no to
nije trajno stanje pa se u budućnosti mogu očekivati nove gradacije.
Pažljivo i dobro provedenim mjerama šumske higijene te primjenom
feromona u ranoj fazi napada mogu se izbjeći znatna sušenja, koja su
evidentirana od 2004. do 2007. godine.
Značajne štete od pijavica i olujnoga vjetra-Najvažniji prošlo-
godišnji abiotski činitelj u šumama su vjetroizvale i vjetrolomi, koji
su uzrokovani pijavicama i olujnim vjetrom. Oštećeno je ukupno
251.758 m3 drvne mase listača i četinjača. Tako je pijavica na delnič-
kom području na 47 ha oštetila približno 14.150 m3 listača i četinja-
ča, a na vinkovačkom je području od
vjetroizvala i vjetroloma zahvaćeno
2694 ha sastojina hrasta lužnjaka.
Pritom je oštećeno 107.240 m3 drv-
ne mase, najviše u starijim sastoji-
nama. Također je na području UŠP
Bjelovar oštećeno oko 88.200 m3,
a na koprivničkom 29.000 m3 lista-
ča i četinjača. Zbog kompleksnog
i zajedničkoga djelovanja štetnih
biotičkih i abiotičkih činitelja (“suše-
nje šuma”), oštećeno je 199.833 m3
listača i četinjača na području deset
podružnica Hrvatskih šuma.
Bez odgovarajućih bioloških
preparata - Tijekom rasprave mr. sc.
Boris Liović iz Šumarskog instituta
Jastrebarsko osvrnuo se na problem
suzbijanja hrastove ose listarice, jer
je na tržištu teško pronaći odgovara-
jući biološki preparat. Po FSC-certifi -
katu dozvoljeno je korištenje insekticida Matcha, uz stalno praćenje
štetnika i utvrđivanje maksimalne doze zaštitnoga sredstva. Potreb-
no je zatražiti produženje korištenja ekološki nepovoljnog pestici-
da, primjerice do pet godina, a za to vrijeme pronaći odgovarajuće
zamjensko zaštitno sredstvo te za njega dobiti uporabnu dozvolu.
Tretiranje protiv hrastovoga savijača na području UŠP Našice bilo je
u kasnom stadiju štetnika (gusjenica), a od početka brštenja do golo-
brsta prošlo je pet dana.
Važno je u kojemu je sta-
diju štetnik, a ne kolika
je lisna površina. Match
djeluje probavno, a ne
kontaktno, u stadiju ra-
nijeg lišća. Isto sredstvo
treba koristiti i protiv zla-
tokraja, a sredstvom oba-
viti tretiranje u kolovozu.
Najveći problem bit će s
rodenticidima, koji se ne
smiju koristiti od ožujka
te bi bilo dobro tu odlu-
ku odgoditi za jednu do
dvije godine. Dipl. ing.
Terezija Bošnjak je ista-
knula problem prisutno-
sti hrastovoga savijača i
mrazovaca, napomenuv-
ši kako treba biti oprezan s korištenjem insekticida Matcha, jer lanj-
sko tretiranje, na području Našica, nije uspjelo. Postoji bojazan zbog
velikog napada zlatokraja na području UŠP Koprivnica. Voditelj Služ-
be za ekologiju HŠ-a mr. sc. Petar Jurjević složio se s prijedlogom
prof. dr. sc. Milana Glavaša (Šumarski fakultet) da treba angažira-
ti našega dugogodišnjeg stručnjaka iz zaštite šuma, umirovljenika
mr. sc. Branka Bradića, koji bi bez ikakve naknade, u suradnji s Insti-
tutom, radio na suzbijanju pojedinih štetnika. Jurjević je obavijestio
nazočne da je raspisan natječaj za nabavu zaštitnih sredstava te da su
izabrani dostavljači, a otvorene su ponude za aviotretiranje. Primarni
Potkornjaci su prošle
godine djelovali s manjim
intenzitetom nego
prethodnih godina, no
to nije trajno stanje pa
se u budućnosti mogu
očekivati nove gradacije.
Dobro provedenim
mjerama šumske higijene
te primjenom feromona
u ranoj fazi napada mogu
se izbjeći znatna sušenja
Mrazovci na grabuMrazovci na grabu
Hrastov savijač (Tortrix viridana)Hrastov savijač (Tortrix viridana)
Zlatokraj (Euproctis chrysorrhoea)Zlatokraj (Euproctis chrysorrhoea)
Smrekov pisar (Ips typographus) Smrekov pisar (Ips typographus)
Broj 149 • svibanj 2009. HRVATSKE ŠUME 5Broj 149 • svibanj 2009. HRVATSKE ŠUME 5
50 GODINA OD OSNUTKA
ZAVODA ZA KONTROLU
ŠUMSKOG SJEMENA U RIJECI
Značajan doprinos Značajan doprinos riječkog Zavoda riječkog Zavoda razvoju šumskog razvoju šumskog sjemenarstvasjemenarstva
sjemenarstvo
Jedna od institucija
koja je potakla i una-
prijedila šumsko sje-
menarstvo u našoj
zemlji bio je Zavod za kon-
trolu šumskog sjemena sa
sjedištem u Rijeci, osnovan
1959. odlukom Poljopri-
vredno šumarske komore
NRH. Od toga vremena mo-
žemo govoriti o organizira-
no-znanstveno stručnom
pristupu sjemenarstvu u našoj zemlji.
Šumsko sjemenarstvo vrlo je značajna grana šumar-
ske znanosti, osnova je naprednog podizanja i uzgajanja
šuma. Sjeme je kraj i početak svakog životnog ciklusa, ono
je nosilac budućeg života, prenosi kvalitete dobrih i loših
svojstava svojih predaka, a o njemu ovisi i kvaliteta budućeg
potomstva. Zbog specifi čnosti šumske proizvodnje to daje
još veću važnost genetski kvalitetnom šumskom sjemenu i
njegovoj pravilnoj uporabi.
Bilo bi neprimjereno kada bi prije osnivanja Zavoda za-
boravili i zanemarili sve one aktivnosti šumarske struke veza-
ne za šumsko sjemenarstvo, ističe dr. sc. Karmelo Poštenjak,
umirovljeni dugogodišnji pročelnik Odjela za oplemenjiva-
nje i sjemenarstvo jastrebarskog Šumarskog instituta.
-Unatrag nekoliko stoljeća, pučanstvo krških prostora
naše zemlje uvidjelo je i samo potrebu skrbi za zelenilom.
Devastirajući i ogoljujući stotinama godina svoj okoliš ne-
razumnim i neracionalnim korištenjem šuma, pristupili su
sami podizanju crnogoričnih nasada tzv. gajeva (gdje su do-
minirali crni bor, čempres itd.). Vrlo rijetki i danas egzistiraju
preživjevši stihije kontinuiranih požara, (primjerice, prastara
kultura crnog bora na Hvaru). Tu je i remek djelo „Kraljevskog
nadzorništva za pošumljavanje krša krajiškog područja“ ob-
nove šume na golom kršu austrijskim borom iz druge polovi-
ne 18. stoljeća u Senjskoj Dragi. U isto to vrijeme obnovljene
su i sastojine hrasta lužnjaka u Panonskom području (Spa-
čvanski bazen) sadnjom žira pod motiku i sl. Ne umanjujući
Od završetka II. svjetskog rata do današnjih dana istraživačke šumarske ustanove u Hrvatskoj često su mijenjale ustrojstvo, naziv i sjedište, no temeljni ciljevi bili su im uvijek isti. To je doprinos razvoju šumarstva i produbljivanje znanstvenih spoznaja, povezanost sa šumarskom praksom u primjeni rezultata istraživanja, radi unapređenja gospodarenja, ali i zaštite biološke raznolikosti naših šuma, briga za razvoj i usavršavanje mladih znanstvenika i istraživača, ulaganje u objekte i znanstvenu opremu, unapređenje šumarske znanosti kroz pisanje raznih stručnih publikacija i napisa…
zadatak Instituta je da pronađe odgovaraju-
ća zamjenska sredstva za pojedine pesticide,
a osobit problem su rodenticidi, jer nemamo
sredstava za suzbijanje glodavaca.
Povoljna protupožarna godina-Prošle
godine zabilježeno je 228 šumskih požara na
6697 ha šuma, šumskog i ostalog zemljišta u
vlasništvu Republike Hrvatske, što je ispod
prosjeka u razdoblju od 1992. do 2007. Naj-
više požara bilo je na području krša (183), a
u kontinentalnom dijelu evidentirana su 45
požara. Podnoseći izvještaj, dipl. ing. Terezija
Bošnjak je napomenula kako je od ukupno
opožarenih površina opožareno 1087 ha ili
16,3 % visokih šuma, 2751 ha (41 %) ostalih
šuma (srednja šuma, niska šuma, panjača,
šikara i šibljak, makija, garig, plantaže i kultu-
re) i 2854 ha (42,6 %) neobrasloga šumskog i
ostalog zemljišta. Najviše požara nastalo je u
kolovozu (75 ili 32,9 %), koji su opožarili 2582
ha (38,6 % opožarene površine). Zanimljiv je
podatak i za ovu je godinu karakteristično
da se veći broj požara (i opožarenih površi-
na) dogodio u siječnju i veljači na području
krša, što je inače značajka kontinetalnoga
područja. Na skupu je istaknuto kako je 2008
godina bila povoljna protupožarna godina,
što je rezultat dobre organiziranosti i mjera
koje provode Hrvatske šume.
Prof. dr. sc. Milan Glavaš obavijestio je
nazočne kako su se šumarski stručnjaci iz Sa-
rajeva pohvalno izrazili o načinu obrade po-
dataka dr. sc. Dinke Matošević za izvještajno-
prognozne poslove u šumarstvu “Hrvatskih
šuma”. Stav Hrvatskoga društva biljne zaštite
je da više šumarskih stručnjaka budu njegovi
članovi te da svoje stručne priloge objavlju-
ju u Glasilu biljne zaštite. Društvo će imati
stručnu ekskurziju, a u suradnji sa šumarima
bit će organiziran kvalitetan i sadržajan izlet.
U Zavodu za zaštitu bilja mora biti zaposlen
veći broj šumara. Hrvatska šumarska komo-
ra u početnoj je fazi organiziranja stručnih
ispita koji su poticaj da se gradivo obnovi,
utvrdi i osvježi. Kolege iz Slovenije, zaklju-
čio je Glavaš, planirali su zajednički susret
zaštitara šuma Slovenije, Hrvatske i Bosne i
Hercegovine.
Piše: Vesna Pleše
Foto: V.Pleše
Karmelo Poštenjak
6 • Broj 149 • svibanj 2009. HRVATSKE ŠUME
značaj, napore, ali i rezultate prijašnjih gene-
racija šumara tamo sve do kraja II. svjetskog
rata, vezano uz šumsko sjemenarstvo, može-
mo reći da su to ipak bili nekontinuirani kam-
panjski poslovi, naglašava Poštenjak.
Značajni iskorak prema današnjem
kontinuiranom i organiziranom šumskom
sjemenarstvu može se smatrati godina 1947.
kada je u Splitu osnovan Institut za pošu-
mljavanje i melioraciju krša sa stanicama u
Rijeci i Trstenom. Riječka stanica bila je zače-
tak rada budućeg Zavoda za kontrolu šum-
skog sjemena. Godine 1950. osnovan je pri
tadašnjem JAZU „Institut za eksperimental-
no šumarstvo“ koji preuzima djelatnost i za-
poslenike tadašnje Riječke stanice, ne zadu-
go. Ta institucija gasi se poslije devet godina
rada, a samo manji dio zaposlenih radnika
ostaje raditi u novoosnovanom Zavodu za
šumsko sjemenarstvo.
Od osnutka Zavoda 1959. pa sve do nje-
gove integracije u Šumarski institut Jastre-
barsko 1974. svakodnevna briga bila je kako
osigurati potrebna fi nancijska sredstva za
rad i poslovanje. Ovaj čimbenik bit će zna-
čajan i limitirajući faktor kako kod zapošlja-
vanja tako i kod nabave potrebne opreme.
Malobrojna ekipa istraživača s velikim se
žarom uhvatila u koštac s mnogobrojnim
neriješenim problemima šumarske svako-
dnevne prakse.
U počecima djelovanja Zavod je radio
kao ustanova sa samostalnim fi nanciranjem.
Zadaci su mu bili da obvezno učestvuje u
odabiranju sjemenskih sastojina, da vodi evi-
denciju o istima, da vrši instruktaže kod saku-
pljanja i manipulacije sa šumskim sjemenom,
da analizira dostavljene uzroke sjemena te
da izdaje certifi kate za promet sjemenom,
kako na području Republike Hrvatske tako i
na prostorima bivše države, ali i inozemstva.
Obveza mu je bila da kroz istraživački rad
iznalazi metode za analizu šumskog sjeme-
na i osposobljava kadrove za sjemenarsku
službu u šumarstvu. Veliki doprinos dali su
istraživači Zavoda u kreiranju zakonske le-
gislative za područje bivše države. Zajedno
sa slovenskim kolegama donijeli su prvi
standard, savezne i republičke zakone o
šumskom sjemenu, savezne i republičke pra-
vilnike, uredbe i naputke. Istraživači Zavoda
objavljivali su znanstvene i stručne radove u
odgovarajućim časopisima,prezentirali svoje
radove na savjetovanjima u zemlji i inozem-
stvu. Izdano je i prvo izdanje „sjemenarskog
almanaha“ autora Borisa Regenta „Šumsko
sjemenarstvo“ koje je bilo vrlo traženo, a au-
tor je za to djelo dobio nagradu grada Rijeke
1968.
Od 1. srpnja 1964. osnivačko pravo pre-
uzima novoosnovano Poslovno udruženje
šumsko-privrednih orga-
nizacija u Zagrebu koje je
nadležno za poslovanje
Zavoda. No, djelokrug
rada i zadaci ostaju isti.
Godine 1974. Zavod
za kontrolu šumskog
sjemena u Rijeci zajedno sa Institutom za šu-
marska istraživanja u Zagrebu te Jugoslaven-
skim institutom za četinjače u Jastrebarskom
udružuje se u Šumarski institut Jastrebarsko.
Novim organizacijskim ustrojem Zavod za
kontrolu šumskog sjemena u Rijeci postaje
Odjel za sjemenarstvo u Rijeci Šumarskog in-
stituta u Jastrebarskom, ali sa istim djelokru-
gom rada u poslovanju kao i ranijih godina.
Sredinom 1991. Odjel za sjemenarstvo seli iz
Rijeke u Jastrebarsko.
Šezdesetih godina prošlog stoljeća u
Hrvatskoj je obavljena prva masovna se-
lekcija u našim šumama za izbor budućih
priznatih sjemenskih sastojina. Radilo se o
43 gospodarske vrste drveća (bjelogorice
i crnogorice),čija je ukupna površina izno-
sila 5434 ha raspoređenih na 320 sastojina
diljem svih šuma u Hrvatskoj, obilježavanju
sjemenskih stabala u posebnim šumskim
sastojinama, izradi 320 programa njege i
genetske melioracije za upisane priznate
sjemenske sastojine, nadzor nad šumskim
sjemenom i sl.
Krajem pedesetih godina prošlog
stoljeća kod nas se prvi
put rasvjetljava temeljni,
a još i danas najznačajniji
problem šumskog sjeme-
narstva-provenijencija
sjemena-njegova upora-
ba, objavljivanjem radova
Josipa Šafara „Osnovna razdioba sjeverne
Hrvatske na sjemenarske cjeline 1959.“ i
„Razdioba teritorija Hrvatske na sjemenske
rajone 1961.“
Vezano uz povijest rada Zavoda za ispi-
tivanje kvalitete šumskog sjemena u Rijeci,
Poštenjak naglašava da su u razdoblju od
1960. do 1970. važnu ulogu u fi nanciranju
Zavoda imala tadašnja šumska gospodar-
stva. Posebno delničko, koje je gotovo sa 60
posto sudjelovalo u njegovom fi nanciranju,
kroz projekte koje je Zavod za njih obavljao.
To je u ono vrijeme bilo vrlo značajno, obzi-
rom da se poslovalo tržišno.
Pri Zavodu je radio i laboratorij za ispiti-
Pri Zavodu je radio i laboratorij
za ispitivanje kakvoće šumskog
sjemena, jedini u našoj zemlji.
- 1947. u Splitu osnovan Institut za pošumljavanje i melioraciju krša sa stanicama u Rijeci i Trstenom
- 1959. osnovan Zavod za šumsko sjemenarstvo u Rijeci
- 1974. osnovan Šumarski institut Jastrebarsko
Pogled na trusnicu u Majoriji
Broj 149 • svibanj 2009. HRVATSKE ŠUME 7
vanje kakvoće šumskog sjemena, jedini u na-
šoj zemlji. U vrijeme osnivanja bio je moder-
no tehnološki koncipiran i dobro opremljen.
U laboratoriju su se vršile analize zaprimlje-
nih uzoraka šumskog sjemena što ih je slala
šumarska operativa. Vršena su i znanstvena
istraživanja i verifi kacije novih metoda za
utvrđivanje kakvoće sjemena gospodarski
najznačajnijih vrsta drveća (hrasta lužnjaka,
poljskog jasena, jele itd).
Vremenom, laboratorij je tehnološki za-
stario. Stara oprema, koja se nije obnavljala,
postaje prepreka ispitivanju kakvoće šum-
skog sjemena, kasnilo se s pružanjem infor-
macija šumskoj operativi o kvaliteti poslanih
uzoraka šumskog sjemena, a nedostajalo je i
stručnog osoblja.
Dr. Poštenjak koji je rad u Odjelu za sje-
menarstvo u Rijeci započeo 1979., a 1982.
postao rukovoditeljem Odjela, kaže da se
posljednjih godina stanje u radu vezano uz
šumsko sjemenarstvo znatno popravilo. U
tehnološkom smislu opremanjem laborato-
rija potrebnom opremom, tako i u stručnom,
ekipiranjem potrebnim kadrovima. U radu
se primjenjuju europske norme i standardi,
razmjenjuju se iskustva na tom planu, kako
sa domaćim tako i sa stranim stručnjacima,
a šumsko sjemenarstvo u Hrvatskoj konač-
no je priznato kao znanstvena disciplina u
šumarstvu, kako to po svojoj važnosti zaslu-
žuje.
U pogonu tvrtke Spectra Media
d.o.o. kapaciteta 16 tisuća tona
godišnje iz starih električnih i elek-
troničkih uređaja nastaje plastič-
na i metalna sirovina koja se dalje plasira,
uglavnom na tržišta zemalja Europske unije.
Umjesto da ta vrsta otpada završi na odla-
galištu ona se odvojeno skuplja, prerađuje i
izvozi. Time se u Hrvatskoj štiti okoliš i otva-
raju nova radna mjesta.
Otvaranjem ovog pogona zaokružen
je sustav kojeg je Ministarstvo započelo gra-
diti 2007. donošenjem Pravilnika o gospoda-
renju otpadnim električnim i elektroničkim
uređajima i opremom. Nakon Pravilnika,
Ministarstvo je putem javnog natječaja do-
dijelilo koncesije tvrtkama za sakupljanje
i obradu otpada. Jedna od tih tvrtki bila je
i Spectra Media d.o.o. koja je uz pomoć dr-
žavnih i tijela lokalne samouprave izgradila
pogon i otvorila nova radna mjesta za djelat-
nost koja do sada u Hrvatskoj nije postojala.
Prema Pravilniku Ministarstva ,iz Fonda za
zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost tvrt-
kama sakupljačima isplaćuje se 2,60 kuna po
kilogramu skupljenog otpada ,a obrađivaču
1,60 kuna ili 1,40 kuna po kilogramu obrađe-
nog otpada.
Otvarajući pogon, ministrica je nagla-
sila da je proizvodnja elektronskih aparata i
uređaja u velikom porastu. Danas razvijene
RECIKLAŽA OTPADA
Otvoren pogon za Otvoren pogon za reciklažu električnog i reciklažu električnog i elektroničkog otpadaelektroničkog otpada
zaštita okoliša
države Svijeta rješavaju problem otpada, pa
tako i ovoga, recikliranjem i obradom. Repu-
blika Hrvatska razvila je svoj sustav primarne
selekcije i reciklaže sveg korisnog otpada, a
započeli smo s ambalažnim otpadom. Tako
više ne možemo naći odbačenu bocu u oko-
lišu. Isto je i sa starim gumama, automobili-
ma, starim papirom, akumulatorima itd. Od
kada smo donijeli Zakon o otpadu i Pravilni-
ke o pojedinim vrstama otpada sakupljeno
je, na primjer, oko 68 tisuća tona guma, 26
tisuća otpadnih vozila, 18,5 tisuća tona aku-
mulatora i baterija. U nepune dvije godine
postojanja sustava sakupljeno je 7 tisuća
tona elektroničkog i električnog otpada. U
ukupnom sustavu prikupljanja i obrade ko-
risnog otpada kojeg Ministarstvo gradi od
2004. otvoreno je u Hrvatskoj oko 4 tisuće
novih radnih mjesta. Ministrica je na kraju,
čestitajući direktoru i svim djelatnicima tvrt-
ke Spektra Media na izgradnji ovog postro-
jenja, naglasila da sada kada je postrojenje
izgrađeno, sustav besplatnog skupljanja po-
stoji, doista nema više opravdanja da stare
televizore, računala, svjetiljke ili mobitele ba-
camo zajedno s komunalnim otpadom. Zato
dajmo, svaki od nas, svoj doprinos očuvanju
okoliša, čime ćemo na najbolji način doprini-
jeti očuvanju našeg Planeta.
Ministrica zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva Marina Matulović Dropulić otvorila je 22. travnja pogon za reciklažu električnog i elektroničkog otpada u Donjoj Bistri, prenosimo dio priopćenja iz Ureda glasnogovornice Ministarstva. Obzirom na to da dio takvog otpada nerijetko završava i u šumama, otvaranje pogona držimo iznimno značajnim za sveopće očuvanje okoline u kojoj živimo. Nadamo se nekima “prosvijetliti” da je puno korisnije, (a nije ni kažnjivo!), takve stvari odvesti tamo gdje im je mjesto i gdje se dodatno mogu iskoristiti!
8 • Broj 149 • svibanj 2009. HRVATSKE ŠUME
hrast lužnjakhrast lužnjak
Šumski kompleks Spačva, predstavlja danas jed-
nu od najvećih suvislo obraslih površina šuma
hrasta lužnjaka u Europi, a rasprostire se između
Save i Dunava, uz rijeku Bosut i njenih pritoka
Spačve, Ljubnja, Brižnice, Studve, Berave i Biđa. Kako
su vodeni tokovi tih rijeka i pritoka vrlo usporeni usli-
jed malog pada, to je uvjetovalo i zasebnu pedološku
strukturu tala i razinu podzemnih
voda koja se kreće od 1,75 do 2,75
m, rekao je uvodno mr. Popić te po-
tom dao povijesni prikaz geoloških
i klimatskih promjena na ovom
prostoru.
Geološka istraživanja pokazala
su taloženje sedimenata krede, a
uslijed djelovanja tektonskih pro-
mjena razvile su se taložine u obli-
ku prapora, močvarnog prapora i aluvijalnih riječnih
nanosa. Debljina prapora varira od samo 0,5 do čak 25
metara. Ispod prapora nalazi se vodonosni sloj pijeska,
rjeđe šljunka s podzemnom vodom. Ispod toga nalazi
se nepropusni sloj gline..
U ovom području prevladavaju dva tipa klime, a
oba pripadaju umjereno toploj kišnoj klimi sa značajni-
jim kolebanjima temperatura zraka.
Blago povećanje srednjih godišnjih temperatura, s
godišnjim količinama oborina od 703 do 709 mm, nije
dovoljno za optimalno funkcioniranje šumskih zajedni-
ca, zbog toga im je neophodna dodatna podzemna, a
vrlo često u proljeće i poplavna voda, što nadoknađuje
nedostatak oborina.
Upravo to je omogućilo, kroz daleku povijest, po-
sebno šumsko bogatstvo, nastanak visoko vrijednih
hrastovih šuma. Ukupna površina danas iznosi preko
39.789 hektara te predstavlja čak
jednu petinu ukupnih šuma hrasta
lužnjaka u Hrvatskoj.
U prošlosti, površine pod
šumama su bile znatno veće. Sta-
re slavonske šume hrasta lužnjaka
prostirale su se do prije nekoliko
stoljeća duž lijeve obale Save od
Siska do Zemuna na površini ve-
ćoj od 130.000 ha. Glavnina hra-
stika prostirala se na području oko Vinkovaca i prema
jugu sve do Save. To je područje poslije izgona Turaka
bilo slabo naseljeno jer je glavnina stanovništa izbje-
gla nakon turske okupacije i zuluma nad njim. Poslije
oslobođenja od turske vlasti i poslije razvojačenja Voj-
ne krajine, kada je osnovana Brodska imovna općina u
ŠUMSKI PREDJELI - SPAČVA
Osnovne karakteristike Osnovne karakteristike šuma hrasta lužnjaka u šuma hrasta lužnjaka u Spačvanskom bazenuSpačvanskom bazenu
O šumskom komplesku Spačva u Slavoniji puno je toga napisano i izrečeno-i nikad dosta! O nekim važim karakteristikama lužnjakovih šuma u Spačvi stručno je izlaganje pripremio i mr. sc. Josip Popić, upravitelj Šumarije Vinkovci i prezentirao ga na jednoj od tematskih rasprava u okviru festivala Dani slavonske šume, tradicionalne manifestacije koja je u rujnu prošle godine održana u Našicama. Donosimo osnovne naglaske s te prezentacije.
Prosječna drvna zaliha u šumama
hrasta lužnjaka za Hrvatsku iznosi
275 metara kubnih, dok je to u
Spačvanskom bazenu čak 408
metara kubnih.
Piše: Antun Zlatko Lončarić
Foto: Z.Peičević
Europska i svjetska
vrijednost - lužnjakove
šume u Spačvi
Broj 149 • svibanj 2009. HRVATSKE ŠUME 9
Vinkovcima, na popisu je bilo ukupno 42.570
hektara šuma.
Govoreći o sadašnjem stanju, mr. Popić
je istaknuo da se Spačvanski bazen nalazi na
području Uprave šuma Podružnice Vinkovci,
a šumski kompleks u cijelosti obuhvaća Šu-
marije Vrbanja, Lipovac i Strošinci te većim
dijelom u Šumarijama Gunja, Županja i Otok,
a manji dio pripada i Šumariji Cerna.
Stručno gospodarenje u šumama Spa-
čvanskog bazena može se reći da započinje
u vrijeme Vojne krajine, Naputkom iz 1839.g.
Posebno dobro gospodarenje vođeno je u
vrijeme Brodske imovne općine, kada su se
čak i povećale šumske površine.
Prosječna drvna zaliha u šumama hrasta
lužnjaka za Hrvatsku iznosi 275 metara kub-
nih, dok je to u Spačvanskom bazenu čak
408 metara kubnih. ( Dušan Klepac 1996.g.)
Nažalost i u šumama Spačvanskog baze-
na dolazi do smanjenja drvne zalihe uslijed
pojačanog sušenja i
umiranja šuma.
Opsežno fi toce-
nološko istraživanje
Spačvanskog bazena,
obavljeno u razdoblju
od 1969. do 1972.go-
dine, pokazalo je kako
u protekla tri desetlje-
ća dolazi do pomaka
linije razdvajanja po-
jedinih šumskih za-
jednica. Promjenom
sinekoloških faktora
u šumskoj vegetaciji
došlo je do sukcesije
vlažnijih ka sušnim
biljnim zajednicama.
Povećan je udio suš-
nih biljnih zajednica
hrasta lužnjaka i obič-
nog graba i hrasta
lužnjaka sa velikom žutilovkom i žestiljem
za 21 posto. A upravo zbog tih sukcesivnih
procesa došlo je do smanjenja vlažnijih bilj-
nih zajednica, tipične šume poljskog jasena i
šume crne johe s trušljikom.
Mr. Popić je zaključio da današnje sta-
nje šuma hrasta lužnjaka Spačvanskog baze-
na nije samo odraz odličnih ekoloških prilika,
nego i dugogodišnjeg uspješnog gospoda-
renja generacija šumarskih stručnjaka.
Hrast lužnjak, kao najvredniju vrstu, tre-
ba uzgajati u optimalnim ophodnjama, kako
bi drvnu sirovinu iskoristili u najboljem gos-
podarskom trenutku. Hrast lužnjak, kao po-
nos Spačvanskog bazena, zaslužuje još veću
pozornost i zaštitu, kako struke tako i nauke.
Uspješno obnovljene mlade šume pred-
stavljaju životnu vrijednost za Slavoniju i Hr-
vatsku.
Današnje stanje šuma hrasta
lužnjaka Spačvanskog bazena nije
samo odraz odličnih ekoloških
prilika, nego i dugogodišnjeg
uspješnog gospodarenja generacija
šumarskih stručnjaka.
šumske razglednice
Ovo je nekada, ne tako davno, bila središnja
škola s oko 500 osmoškolaca iz Rujevca i
okolnih sela. Sada je djelomično obnovljena,
no pohađa je samo sedam učenika (!), govori
nam upravitelj Šumarije Rujevac Zoran Tesla pokazujući
poveću školsku zgradu s velikim dvorištem, nedaleko
nove šumarijske.
U ovom, gotovo nevjerojatnom podatku ,sažeto je
danas i sutra ne samo Rujevca nego i okolnih mjesta
u općini Dvor i šire Banovine, i zorno oslikan osnovni,
teško rješivi problem- mali broj žitelja, ostarjelost popu-
lacije, odlazak mladih s ovih prostora.
U takovom okruženju Šumarija Rujevac ,sa svojih
2o zaposlenih ,pravi je kontrapunkt i važan gospodarski
subjekt koji pokušava oživjeti ovaj kraj. Tome u prilog
svjedoči nedavno otvorena nova zgrada Šumarije čija
obnova predstavlja i više od osiguranja normalnih uvje-
ta za rad-ona nudi nadu.
ŠUMARIJA RUJEVAC / UPRAVA ŠUMA SISAK
Šumarija je u RujeŠumarija je u Rujjedan od glavnih pjedan od glavnih gospodarskog razgospodarskog ra
Šumarija Rujevac (Uprava šuma Sisak) gospodari s preko 10.500 ha šuma, siječe 29.000 kubika te je sa svojih 20 zaposlenih važan gospodarski subjekt banijskog kraja, posebno općine Dvor. Dio površina još je miniran, što otežava poslovanje, a ulaganje u šumske prometnice jedini je način da se Šumarija još više otvori i iskoristi svoje potencijale.
Piše: Miroslav Mrkobrad
Foto: Miroslav MrkobradUpravitelj Zoran Tesla na novoj Upravitelj Zoran Tesla na novoj
prometnici Meterize-odsjek 103a prometnici Meterize-odsjek 103a
Kitnjak s bukvomKitnjak s bukvom10 • Broj 149 • svibanj 2009. HRVATSKE ŠUME
nu otežavajuću okolnost kada je u pitanju poslo-
vanje Šumarije-na nedostupnost i nemogućnost
gospodarenja na cijelom području. Oko 1975 ha
još uvijek je pod minama ili bar sumnjivo! U juž-
nom dijelu Šumarije, uz granicu s BiH, bila je glav-
na crta razdvajanja vojske RS i 5.korpusa BiH i kao
posljedica toga ostao je teren koji je minski sum-
njiv. Mi dobro surađujemo s Hrvatskim centrom
za razminiranje i razmjenjujemo podatke, no na
ovom području malo je šuma razminirano.
U Šumariji Rujevac zadovoljni su i sa suradnjom s okolnim vatro-
gasnim postrojbama iz Dvora, Dimuša te nedavno osnovanim DVD-
om Rujevac. A protupožarnoj preventivi se, inače, u Šumariji poklanja
posebna pažnja tako da posljednje godine nije bilo ni jednog požara.
Edukativno se radi sa stanovništvom i ljude se upozorava da ne pale
vatru bez nadzora.
Šumarija Rujevac
živi od bukve. To je glav-
na vrsta, no zbog kerna
se smanjuje postotak F-a
i L-a, a često se događa da
se trupci I. i II. klase zbog
kerna prodaju kao pilanski
trupci, znači postižu nižu
cijenu! Kitnjak je vitalan i
uglavnom dolazi u zajed-
nici s bukvom, posebno
na uzvišenim grebenima.
Posebna priča rujevačke
Šumarije, kao i drugih koje
ga imaju, jest kesten. Nje-
gov udjel nije zanemariv
(15%), no zbog bolesti,
raka kestenove kore, ke-
stenove šume rano propa-
daju, i praktično nema teh-
ničke oblovine, osim što se
mogu koristiti za bandere.
-Iako je kesten u ovim
krajevima oduvijek bio
više od običnog drveta, jer
je u prošlosti bio korišten
kao građa, za ogrjev, za
ispašu pčela, za šumarstvo
nema neku praktičnu vri-
jednost, govori upravitelj.
Sreća je da ga danas mo-
žemo prodati u Sevnicu, u
Sloveniju, za proizvodnju
tanina. Gospodarenjem
nastojimo odstraniti ke-
Rujevcu evcu nih pokretača pokretača g razvojazvoja
Na dijelu Karlice nalazi se pojas zaštit-
nih šuma kitnjaka, izdvojen izvanrednom
revizijom osnove. U njemu se ništa ne radi i
ne sječe zbog opasnosti od moguće erozije
koje bi ovdje, zbog strmine terena, mogle
biti velike.
Jedan od većih „nešumarskih“ proble-
ma su nesređeni gruntovni i katastarski
odnosi pa ispada da je najveći problem do-
kazivanje vlasništva!
U sjevernom dijelu Šumarije pojavili su
se vukovi! Poznat je, i u tisku ostao zabilje-
žen, napad bijesne vučice na jednog stari-
jeg mještana Gornjeg Žirovca (22. ožujka),
kojem je vučica u njegovom dvorištu sko-
čila na leđa, oborila ga i ugrizala. Od većeg
stradanja spasila ga je supruga koja je otje-
rala vučicu.
Doći do Šumarije Rujevac znači doći na granicu s BiH na njenom
južnom dijelu. Prostirući se po obroncima Trgovske gore (Vratnik, oko
500 m), sa sjevera, istoka, i sjeverozapada dodiruje se sa Šumarijama
Petrinja, Dvor i Glina. Gospodareći s 10.550 ha šuma i šumskog ze-
mljišta u jednoj gospodarskoj jedinici, Ćorkovači-Karlici te s etatom
od 29.000 kubika (bruto), spada u srednje velike Šumarije sisačke
Uprave šume.
-Obraslo je 10.381 ha ili 98 %, a tečajni prirast iznosi 6,9 m3/ha.
Glavne vrste su bukva s udjelom od 47%, hrast kitnjak na koji otpada
19% šumskog pokrova te kesten s udjelom od 15%, iznosi osnovne
podatke upravitelj. Osim obnove zgrade te gospodarskom osnovom
propisanih radova na biološkoj obnovi šuma, u posljednje se vrijeme
puno ulaže u izgradnju šumskih prometnica. To ne treba previše čudi-
ti, podsjeća ing. Tesla, budući da je otvorenost Šumarije vrlo mala, tek
5,75 km/1000 ha. Tako su izgrađene četiri nove šumske ceste, Bolnice,
Bucino brdo, Meterize i Meterize-odvojak 103a, čime su rasterećene
lokalne javne ceste, koje su ionako u prilično lošem stanju. Obilazeći
teren uvjerili smo se u kvalitete novih cesta, posebno ove posljednje
za koju je zemljorad radilo Građevinarstvo bjelovarske Uprave šuma.
Minirani teren - Upravitelj Tesla posebno upozorava na još jed-
Nekad 500, sada sedam Nekad 500, sada sedam
učenika-školska zgradaučenika-školska zgrada
Bukova šuma u predjelu KarliceBukova šuma u predjelu Karlice
Štete od prošlogodišnjih izvalaŠtete od prošlogodišnjih izvala
Problemi s kestenovim Problemi s kestenovim
šumama su poznatišumama su poznati
Broj 149 • svibanj 2009. HRVATSKE ŠUME 11
rijeke
Rijeka Neretva izvire u Bosni i Her-
cegovini, na nadmorskoj visini od
846 metara, ispod planine Zelen-
gore. Ukupna dužina toka je 215
km, od čega u dužini od 22 km protječe
kroz Hrvatsku. Srednjim dijelom, do Poči-
telja, teče kroz kanjone i kotline, a poslije
toga uglavnom je ravničarska rijeka, koja
na utoku u more formira specifi čnu del-
tu s više rukavaca. Od morske obale do
Metkovića, u dužini od 20 km, plovna je,
u Jadransko more utječe u blizini mjesta
Ploča. Kod Opuzena, na udaljenosti od 11
km od ušća, račva se u dva rukavca desni-
veliku Neretvu i lijevi, malu Neretvu.
Na području delte, na površini od
ukupno 1620 ha nalaze se lokaliteti koji
su zaštićeni slijedećim kategorijama za-
štite: ornitološki rezervati (Podgrede, Prud
i Orepak), jedini ornitološko-ihtiološki
RIJEKA NERETVA
Delta NeretDelta Nerečudo, podrčudo, podrrazličitom flrazličitom stenove panjače i uzgajati stablo iz sjemena.
Šumarija ne posjeduje nikakvu vlastitu mehanizaciju, nego
sve poslove privlačenja i prijevoza obavljaju privatnici.
Dio Šumarije je prošle godine zahvatilo nevrijeme. Jaki vjetar
izvalio je ogromna stabla bukve, a najveće štete bile su u 99-a odjelu.
Nakon otpreme trupaca najveći problem bio je čišćenje, jer nije bilo
zainteresiranih mještana za tim poslom i ogrjevom.
Gospodarsko središte - U ovom dijelu Banovine gdje su od sve-
ga najrjeđi-mladi ljudi, Rujevac kao da živi neki drugi život. A opet se
uklapa u opće standarde ovoga kraja. Jedno je od većih mjesta u op-
ćini Dvor s oko 500 žitelja postarije dobi, ali i nešto mlađih, a ima dva
gospodarska objekta koji zapošljavaju 100-tinjak ljudi! Uz Šumariju,
tu je KIO Rujevac, pogon Tvornice keramičkih pločica iz Orahovice
s 80-ak zaposlenih. Kao i u Šumariji, i u ovoj tvornici radnici uglav-
nom dolaze iz okolnih mjesta. Obilazeći okolicu, nailazimo na ostatke
zgrada koji podsjećaju da je ovdje nekada bilo više različitih pogo-
na. U selu Bešlincu tako, uz zgradu u kojoj su nekada živjeli radnici iz
okolnih mjesta, ostaci su i kino dvorane!
U selu Gvozdansko, nedaleko Rujevca, ostaci su istoimenog ka-
štela, spomenika kulture najviše kategorije, uz koji je vezana zanimlji-
va priča o hrabrom stradanju 300-tinjak hrvatskih branitelja u borbi
protiv nadmoćnih turskih snaga 1579. godine (o čemu pišemo na
drugom mjestu).
Nova zgradaU rujevačkom kraju tradicija šumarstva je stara i poznata. Prva šu-
marijska zgrada podignuta je prije više od 50 godina, no za vrijeme rata
bila je devastirana. Radnici Šumarije Rujevac, od „Oluje“ 1995. godine
do 2008. Bili su smješteni u zgradi Šumarije Dvor zajedno sa njihovim
šumarima. Prošle godine pristupilo se obnovi zgrade od temelja, s uku-
pnom površinom 309 m2 u tri etaže, podrumu, prizemlju i katu. U ob-
novu je ukupno uloženo nešto manje od 1,3 milijuna kuna, od čega u
samu izgradnju više od 1,1 mil. kuna, a ostatak na opremu i projektnu
dokumentaciju.
Delta Neretve,
s ukupnom
površinom
od 20.000 ha,
prirodno je
čudo nastalo (i)
marljivim radom
i trudom žitelja
ovog područja.
Nastanjeno još
u predpovijesno
doba, ovo
područje danas je
izrazito pogodno
za poljoprivredu
i voćarstvo, dom
u kojem obitava
oko 310 vrsta
ptica, a miješanje
slane morske i
slatke vode daje
mu posebno
obilježje. Evo male
priče o povijesti i
sadašnjosti delte.
Još neprolistali, odlični pomladak Još neprolistali, odlični pomladak
kitnjaka nakon dovršenog sijekakitnjaka nakon dovršenog sijeka
Kazetni izgled krajolika
12 • Broj 149 • svibanj 2009. HRVATSKE ŠUME
Broj 149 • svibanj 2009. HRVATSKE ŠUME 13
rezervat u Hrvatskoj (Parila) i značajni krajolik Baćinska jezera i dio
krajolika Modro oko. U budućnosti, na cijelom ovom prostoru predvi-
đena je kategorija zaštite krajobraza kao parka prirode.
Tu se nalazi i nekoliko močvarnih krajolika uvrštenih u popis
Ramsarskih područja te područja od posebnog značenja za obitava-
nje ptica, ali i Barcelonskom konvencijom posebno zaštićena područ-
ja (lagune, jezera, plaže, rijeke, humke- vapnenasti brežuljci ).
Jedina je naša rijeka koja na svom utoku u more stvara deltu.
Delta je površine 20.000 ha, od čega je 12.000 ha u Hrvatskoj, od Met-
kovića do ušća u more koje djeluje na vodostaj rijeke i čiji se utjecaj
osjeća sve do samog grada ili 23 km od ušća!
Zanimljivo je kako je delta nastajala kroz povijest. Od posljed-
njeg ledenog doba podizala se razina mora koje je potopilo sva kraš-
ka područja uz rijeku sve do Hutovog blata (močvarnog područja u
blizini Metkovića). Šljunak i pijesak nošeni rijekom taložili su se u do-
lini. Kako se more povlačilo pred nanosima rijeke nastajale su močva-
re, dok je rijeka popunjavala kraške depresije bogate sedimentom,
dižući na taj način razinu tla. Tamo gdje su ti nanosi bili manji ostajale
su močvare i jezera. Takvih aluvijalnih nanosa, u vidu vapnenačkih
brežuljaka, ima na ovim prostorima i danas.
Tijekom vremena delta je doživjela pravu transformaciju, zahva-
ljujući ljudskim aktivnostima. Kraj, nekada poznat po močvarama i
obrastao hidrofi lnom vegetacijom, danas je potpuno drugačijeg
izgleda. Prevladavaju poljoprivredne površine, na kojem su uglav-
nom zasađene komercijalne kulture poput mandarina, lubenica, šlji-
va, a od povrća salata, rajčica, krastavci.
Zbog njenih prirodnih ljepota neki je nazivaju i zelenim biserom
južnog hrvatskog primorja.
Prve ideje o melioraciji močvarnog područja započele su kra-
jem 17. stoljeća pa je tako 1701. Mletačka Republika istraživala plov-
nost donjeg toka rijeke Neretve. Već 1841. Austrijska vlada poslala
je ing. Dominika Mattheisa iz Verone da temeljito istraži ušće rijeke
(hidrološke i terenske uvjete te izmjeri visinske razlike od Metkovi-
ća do mora). Odlučio se za melioraciju postupkom kolmacije, to jest
kontroliranog taloženja nanosa plodnog mulja rijeke na močvarno
područje, na način kako se to radilo u talijanskoj provinciji Toskani.
Godine 1845. prema projektu ing. Mattheisa izgrađen je nasip od
Vida do Metkovića, kako bi se zemljište s desne strane rijeke sačuvalo
od poplava. Zatim je 1862. Pavao Calzoni predložio poboljšanje ne-
retvanskih blatija (tako se nazivaju neretvanske močvare) kombinira-
nom metodom kolmacije i umjetnog otplavljivanja crpkama unutar
obrambenih nasipa. U svrhu isušivanja donjih neretvanskih močvara
godine 1862. izglasan je i poseban zakon u Dalmatinskom saboru.
Regulacija toka Neretve od mora do Metkovića izvršena je u vremenu
od 1881. do 1887.
I lokalno stanovništvo bilo je i samo prisiljeno privoditi zemlji-
šte u obradivo. Ovaj način isušivanja močvara i privođenja zemljišta
u obradivu površinu nazivalo se jendečenje. Prekopavali su se kanali,
čistili nasipi iz kojih se dobivao materijal kojim se nasipavalo navlaže-
no zemljište. Nasipavanjem zemljišta na parcelu, teren je postajao sve
viši, uzdignutiji i plodniji. Ovaj teški posao obavljali su snažni i zdravi
muškarci, najčešće bosi, a od alata su koristili motike i badilje (speci-
jalno izrađene lopate). Za obavljeni rad nije se isplaćivala dnevnica,
eretve tve prirodno je prirodno je odručje s izrazito ručje s izrazito
om fl orom i faunomfl orom i faunom
Piše:Vesna Pleše
Foto: Miroslava Jauk, Ksenija Grgurić-Kontić i arhiva
Lađa tradicionalno ploviloLađa tradicionalno plovilo
MandarineMandarine
već su ljudi pomagali jedni drugima. Cijeli krajobraz tim postupkom
dobivao je izgled kazeta, koje je zadržao u svom izvornom obliku do
današnjeg dana. Suvremene melioracije u dolini rijeke vršile su se in-
tenzivnije od 50-ih. do 80-ih. godina prošlog stoljeća.
U prošlosti, ali i danas, jedan od najvećih problema ovog po-
dručja je opskrba vodom, iako je kraj bogat brojnim izvorima i povr-
šinskim tokovima. Korito Neretve, na samom ušću u more, dubine je
od 9 do 11 metara pa se tretira kao zaljev. U ljetnim mjesecima, kada
je rijeka svojom razinom nešto niža, a protok riječne vode manji, do-
lazi uzvodno od njenog toka do prodora slane vode pa se na taj način
miješa slatka voda rijeke sa slanom. Time dolazi do zaslanjenja pod-
zemnih voda, ali i okolnog poljoprivrednog zemljišta, čime se nanose
velike štete poljoprivrednim kulturama uz rijeku.
Osim po prirodnim ljepotama kraj je izrazito bogat fl o-
rom i faunom. Područje rijeke dom je za mnoge i rijetke vrste
ptica,vodozemaca, gmazova, a rijeka mrjestilište za ribe i rakove.
U dolini rijeke živi oko 310 vrsta ptica, a 115 ih se tu i gnijezdi.
Šaš uz rijeku, okolne livade i grmlje važni su za preživljavanje mnogih
vrsta ptica, poput crnoglave strnadice, galebova, čigri, rodarica, eu-
ropski ugroženih vrsta (bukavca, patke njorke, morskog kulika,šljuke
kokošice,male štijoke, crnoprugastog trstenjaka i sl.)
Tu obitavaju i barska kornjača, čančara, mrki gušter, gušterica,
bjelouška, crnokrpica, poskok.
Od vodozemaca koji žive u obližnjim močvarama i pećinama tu
se nalaze čovječja ribica, daždevnjaci i razne vrste žaba.
U rijeci živi i oko 34 vrste riječne i 100 vrsta morskih riba. Doline,
njene lagune i bočate vode mrjestilišta su za brojne ribe i rakove koji
zatim ostatak svoga života prežive u slatkoj ili slanoj vodi.
Od ostalih životinja u rubnim područjima uz rijeku nalazimo vi-
dru, kunu bjelicu, malu lasicu, tvora, jazavca, te razne vrste šišmiša
(mali potkovnjak, južni potkovnjak, Meheljev potkovnjak, širokouhi
mračnjak, velikouhi šišmiš i sl).
Dolina je bogata i raznim vrstama biljaka. Ovisno o koncentra-
ciji soli mogu se naći halofi lne biljke poput rogoza, primorskog zvjez-
dana, grmolike caklenjače, sodne solnjače, metlike.. Ovisno o dubini
vode, u njoj rastu hidrofi lne biljke (vodena leća, lopoč, žuti lokvanj,
trska, šaš i uskolisni rogoz). U blizini vode pak rastu hidrofi lne biljke,
poput jablana i vrbe. U području močvara i na brdima, rastu biljke
koje pripadaju porodici kserotermnih biljaka (prilagođenih na suhu i
vrelu klimu) kojoj pripadaju makije, zatim hrast crnika, alepski bor i sl.
Ovaj kraj naseljavan je i u dalekoj prošlosti, u doba paleolita,
prije 13.000 godina, o čemu svjedoče ostatci brojnih kulturno-histo-
rijskih spomenika. U polupećini Badanj, u blizini Stoca u BIH, prona-
đena je slika konja, što je jedan od najstarijih primjeraka umjetnosti
na istočnoj obali Jadrana.
Istočnu obalu Jadrana prije 2500 godina nastanjivali su Iliri. O
tome svjedoče ostatci kamenih grobnica. Gradili su ih tako da su pre-
ko grobova slagali kamenje, čime su nastajali kameni brežuljci pro-
mjera 20 metara i visine 10 metara. Nekoliko stotina takvih kamenitih
grobnica može se vidjeti na vrhovima brežuljaka u okolici doline Ne-
retve. U blizini Stoca u BIH, ostatci su ruševina grada Daorsona (grada
ilirskog plemena Daorsi).
Prije 2400 godina područje naseljavaju Grci. Tu su stigli zbog bav-
ljenja trgovinom pa tako osnivaju trgovačko središte u Naroni kod
sela Vid sjeverno od Metkovića.
Poslije Grka naseljavaju se Rimljani, a u VII. stoljeću dolaze Hrvati i
osnivaju Neretvansku kneževinu. Stanovnici Kneževine bili su vješti u
navigaciji i poznati su pod nazivom Neretvanski gusari. Vođa gusara
bio je hrvatski knez Domagoj. Gusari su kao svoja plovila koristili lađe.
Nakon Hrvata, područje je pod vladavinom Turaka. U 16. sto-
ljeću vode se česte borbe između Hrvata (pod Mletačkom Republi-
kom i Turaka). Mlečani vladaju ovim krajem od sredine 17. do kraja
18. stoljeća. Poslije Mlečana, kao gospodari ovog kraja, izmjenjuju se
Austrijanci i Francuzi. Padom Napoleona (1813.) kraj dolazi pod vlast
Austro-Ugarske Monarhije i pod tom vlašću je do kraja I. svjetskog
rata. Austro-Ugarska donosi napredak pa je tako izgrađena i želje-
znička pruga od Mostara do Metkovića 1885. Time Metković postaje
važno središte i luka za trgovinu sa Bosnom. Osnivaju se brojne škole
i kulturne institucije.
Stanovništvo se na području Neretve oduvijek bavilo poljo-
privredom. U prošlosti, ali i danas, mahom su se uzgajali agrumi
(mandarine), ali i lubenice i šljive. Značajan je i uzgoj maslina koje se
tradicionalno proizvode još od vremena Neretvanske kneževine. Za
Tipični krajobraz uz rijekuTipični krajobraz uz rijeku
Muzej Narona
Sveti Vid
14 •14 • Broj Broj 149 149 •• svibanj 2009. svibanj 2009. HRVATSKE ŠUMEHRVATSKE ŠUME
Broj 149 • svibanj 2009. HRVATSKE ŠUME 15
prijevoz ljudi,ali i poljoprivrednih proizvoda, u prošlosti, ali i danas,
koristile su se lađe i trupe.
Lađe su plovila dužine sedam do osam metara i širine 2,5 do
3 metra. Koristile su se između ostalog i za prijevoz poljoprivrednih
proizvoda i domaćih životinja (čak konja i krava). Pokretale su se ve-
slanjem ili su ih pak vukli ljudi na dugačkom konopu krećući se pje-
šice uz obalu. Uz lađe, stanovništvo je koristilo i manje čamce zvane
trupa. Trupe su dužine četiri metra i širine 60 cm. Koristile su se za
prijevoz jedne ili dvije osobe niz rijeku ili po vrlo uskim kanalima.
Obje vrste plovila, kao osnovna prijevozna sredstva, koristila su
se u dolini rijeke intenzivnije sve do sedamdesetih godina prošlog
stoljeća. No, i danas se obje vrste plovila mogu vidjeti na rijeci, ali
se više koriste u turističke svrhe. Pojedini poljoprivrednici koriste ih i
danas za prijevoz poljoprivrednih proizvoda do tržnica. Oživjele su i
zahvaljujući manifestaciji poznatoj pod nazivom Maraton lađa koji se
održava svake godine, druge subote u kolovozu.
Maraton se održava ma relaciji od Metkovića do Ploča u dužini od
22,5 km. Na maratonu sudjeluje i do tridesetak veslačkih posada, a
neke lađe starije su i od stotinjak godina.
Uz to, u ovom kraju ima i drugih događanja koje treba posjetiti.
U rijeci živi i oko 34 vrste riječne i 100 vrsta morskih riba
Lopoč
Jendečenje
Tijekom siječnja i veljače održavaju se karnevalske svečanosti. U pr-
voj polovici svibnja održava se jedna od najvećih smotri folklora u na-
šoj zemlji pod nazivom „Na Neretvu misečina pala“, u Metkoviću. Tada
nastupaju folklorne skupine iz zemlje i inozemstva koje pjesmom i
svirkom te plesom nastoje očuvati tradiciju ovoga kraja.
Posebno je atraktivna berba mandarina od mjeseca listopada
do prosinca, kada se, uz berbu, može sudjelovati i u turističkoj vožnji
lađama po Neretvi.
Za posjetitelja je atraktivno naselje Vid koje se nalazi na 4 km od
Metkovića, a u njemu se nalazi poznato arheološko nalazište antička
Narona. U gradu Metkoviću je i Ornitološki muzej Donje Neretve u
kojem je izloženo preko 250 primjeraka ptica koje žive u okolici. Po-
seban izazov za ribolovce su obližnja Baćinska jezera bogata ribom.
Ljepota kraja može se doživjeti i tako da se posjetitelji prošeću
brojnim šetnicama ili koristeći biciklističke staze i tako dožive svu lje-
potu ove nedirnute prirode. A ugođaj je još potpuniji ako pritom, u
nekom od brojnih ugostiteljskih objekata, kušaju specijalitete doma-
će kuhinje gdje su na jelovniku neizostavni jegulja, žabe, i drugi.
16 • Broj 149 • svibanj 2009. HRVATSKE ŠUME
5. IZBORNA SKUPŠTINA HRVATSKOG SINDIKATA ŠUMARSTVAsindikat
Željko Kalauz, diplomirani šumarski inženjer iz
vinkovačke Uprave, novi je predsjednik naj-
većeg među šumarskim
sindikatima, Hrvatskog
sindikata šumarstva (oko 7.500
članova). On je na 5. izbornoj skup-
štini u opatijskom Grand hotelu 4
opatijska cvijeta, 25. travnja, dobio
jednoglasno povjerenje članova
Skupštine i naslijedio u 18 godiš-
njoj povijesti ovog sindikata do-
sad jedinu predsjednicu, Gordanu
Colnar. Za dopredsjednicu HSŠ-a
izabrana je Valerija Vukelić, aktivna
šumarska inženjerka iz Delnica, a i
na ostale vodeće pozicije došli su novi ljudi. Tako je u
glasanju za predsjednika Skupštine HSŠ-a potrebnu
većinu dobio Josip Stojanović iz koprivničke Uprave,
Promjena nakon Promjena nakon 18 godina!18 godina! Piše: Miroslav Mrkobrad
Foto: Miroslav Mrkobrad
Sudionici Skupštine
Mario F. Hellmann
(i Jasmin Redžepović)
dok je za dopredsjednika izabran Josip Dragić iz Uprave
šuma Našice. U Nadzorni odbor ušli su Viktor Šporčić,
Zorica Piplica i Zdenko Lešić, a u
Statutarnu komisiju Marina Slatina
i Željka Mihajlović.
U prisustvu brojnih gostiju,
među kojima su bili Krešimir Sever,
predsjednik NHS-a (kojega je HSŠ
član), državni tajnik Herman Suš-
nik, predstojnik Vladina ureda za
socijalno partnerstvo Vitomir Bego-
vić, predsjednik i članovi Uprave HŠ
Darko Vuletić, Darko Beuk, Zdenko
Podolar, generalni tajnik BWI-a (Me-
đunarodne federacije graditelja,
šumara i drvara) Marion F. Hellmann, gosti iz šumarskih
sindikata Slovenije, Makedonije, Slovačke, kao i pred-
stavnici nekih drugih sindikata, 5.izborna Skupština na-
Izborna skupština HSŠ-a u Opatiji potvrdila je (bar) dvije stvari-najavljeni odlazak Gordane Colnar, „čelične lady“ šumarske sindikalne scene kojom je vladala 18 godina te očekivani izbor njezinog bliskog suradnika Željka Kalauza za novog „šefa“, što bi moglo značiti da HSŠ nastavlja, uz promjene koje će diktirati vrijeme, uhodanim i utvrđenim stazama.
-U svakom kriznom vremenu trebamo suglasno djelovanje,
no pitanje je tko se, koliko, i čega u krizi odriče, upitao se u svom
emotivnom obraćanju šumarima Krešimir Sever, predsjednik NSH-
a. Nizom primjera iz svakodnevnog života (skupa sindikalna koša-
rica, smanjenje plaća, itd.) on je „oslikao“ krizu i njenu refl eksiju na
Hrvatsku i upitao se hoće li smanjivanje plaća riješiti krizu te „što s
menadžerima u privatnim tvrtkama i njihovom ogromnim plaćama,
npr. u drvnim industrijama gdje gazde voze skupa automobile, a rad-
nicima smanjuju plaće“. Ustvrdio je da NHS neće potpisati Sporazum
o politici plaća. Iza sva-
kog štrajka se sjeda za
stol i pregovara. Mudar
poslodavac „preskače“
taj dio (štrajk) i odmah
pregovara!
Sindikaliste su po-
zdravili i Živko Mitrev-
ski, predsjednik Sindi-
kata radnika šumarstva
i drvne industrije Ma-
kedonije istaknuvši do-
sad uspješnu suradnju
dvaju sindikata; Marko
Fičur ispred Sindikata
gospodarstva Sloveni-
je; Jadranka Dumbović
iz Hrvatskog sindikata
pošte; Blagica Kramar
iz Hrvatskog sindikata
male privrede, obrtniš-
tva i uslužnih djelatno-
sti; Željko Govedić iz
Samostalnog sindikata
drvne i papirne indu-
strije; Milivoj Diklić u
ime Glavnog radničkog
vijeća. Zdenek Dlugoš
iz Sindikata radnika u
drvnoj industriji i šu-
marstvu Slovačke ta-
kođer se zahvalio na
uspješnoj dugogodiš-
njoj suradnji bliskih sin-
dikata te podsjetio da
zbog krize u Slovačkim
šumama imaju četve-
rodnevni radni tjedan.
Strategijski plan
- Nakon što je usvojen
izvještaj o radu u pro-
teklom petogodišnjem
razdoblju, sudionicima
vijestila je, kako je uvodno rekla sad
već bivša predsjednica G. Colnar, da
će se i sindikati u vremenu krize i
recesije morati drugačije ponašati i
da nam u takvim vremenima treba-
ju lideri koji će “istovremeno i gasiti
požar i graditi budućnost“.
U takvim je vremenima potre-
ban koncenzus socijalnih partnera,
ne samo na riječima, nego i na dje-
lima. No, svaka kriza je i trenutak
istine, rekla je Colnar i sindikatima
ne treba usitnjenost i razjedinjenost
nego zbijanje redova, suradnja, so-
lidarnost. Zbog svega što nosi ak-
tualna svjetska kriza, sindikati bi u
budućnosti trebali biti ona snaga
koja će se boriti s nekim globalnim pitanjima i problemima očuvanja
radničkih pozicija i prava. Ni Hrvatski sindikat šumarstva, kao stabilna
organizacija, te kao član više europskih i svjetskih asocijacija (BWI-a,
EFBWW-a, NHS-a) ne treba bježati od svoje uloge i pozicije u borbi za
prava šumskih radnika, rekla je Colnar.
Obraćajući se sudionicima Skupštine, generalni tajnik BWI-a
Marion F. Hellmann svijet je usporedio s kasinom kojemu je jedini
cilj-stvaranje profi ta! Tu je kapital raspoređen tako da se bogati i da-
lje bogate, a siromašni postaju još siromašniji! Zato nam treba novi
fi nancijski poredak u kojem će banke i fi nancijske institucije raditi
u interesu građana, radnika. Hellmann se dotakao i drugog izazova
današnjice, klime, održivog razvoja i rekao da su „radnici zaposleni
u šumarstvu na prvoj crti obrane klime, oni održavaju „pluća svijeta“.
Poručio je kako vjeruje da Hrvatska ima dovoljno potencijala zaštititi
svoj okoliš. Na ulasku u veliku EU zajednicu, koja je osim ekonomske
i socijalna kategorija, sindikati moraju surađivati jer samo zajedno
mogu uspjeti. On je odao priznanje dosadašnjoj predsjednici Colnar
na uspješnom vođenju HSŠ-a „i u godinama koje su bile jako teške“.
Sačuvati radna mjesta - Kriza je tu i iz nje nas mogu izvesti samo
lideri koji imaju viziju. No, nitko sa sigurnošću ne može odgovoriti
„na pitanje svih pitanja“ što će biti sutra, stoga su i naše strateške od-
luke prilagođene vremenu i situaciji, istaknuo je u svom obraćanju
Skupštini predsjednik Uprave HŠ Darko Vuletić. On je kazao kako je
prvi zadatak sačuvati radna mjesta i ispoštovati odredbe Kolektivnog
ugovora te nagovijestio kako će se s dugo pripremanim restrukturi-
ranjem tvrtke, bez obzira na krizu, početi ove godine. A krize, čini se,
na terenu nisu baš svi svjesni, rekao je.
Državni tajnik Herman Sušnik je podsjetio da se Hrvatska,
nakon što je ušla u NATO, opredijelila za pristup EU gdje se susreće
sa „strukturalnim promjenama koje nisu jednostavne“. Ove godine
očekuje se i otvaranje pregovora za šumarstvo i sjemenarstvo. Pred
Hrvatskim šumama je i restrukturiranje u kojem će svoje mjesto naći
i sindikat. Sušnik je istaknuo da su šumarstvo i drvna industrija, koja
je prošle godine postigla dobre izvozne rezultate, strateški važne dje-
latnosti za RH.
-Kad jedan sindikat okuplja 77% zaposlenih u šumarstvu onda
je to reprezentativan sindikat koji je, uspostavivši uspješan dijalog s
poslodavcem, postigao zavidne rezultate, istaknuo je Vitomir Bego-
vić. Apostrofi rajući posebno dva
segmenta, zavidnu razinu zašti-
te na radu, u čemu su Uprava HŠ
i sindikat našli zajednički interes
te uspješno sudjelovanje Hrvat-
skih šuma u pilot projektu mire-
nja u individualnim sporovima,
Begović je naglasio da su Hrvat-
ske šume u ovom kriznom vre-
menu uz paket antirecesijskih
mjera Vlade RH dale i dodatni
obol olakšavajući položaj drvne
industrije nekim dodatnim mje-
rama.
Pjesma za kraj
Željko Kalauz
Ponosan sam što sam član HSŠ-a koji je u
proteklih 18 godina izrastao u snažan, neovi-
san i pregovarački sposoban sindikat.
Neizbrisiv pečat i doprinos u tom je raz-
doblju sindikatu dala njegova predsjednica
Gordana Colnar
i za mene je čast,
ali i velika obve-
za nastaviti tim
putem, istaknuo
je u svom prvom
obraćanju člano-
vima Skupštine
novi predsjednik
Željko Kalauz.
On je pozvao
na zajedništvo,
„jer samo takvim
radom Hrvatski
sindikat šumarstva
postat će još jači“.
Ž. Kalauz (1965.) je osnovno obrazovanje i
gimnaziju završio u Vinkovcima te diplomirao
na Šumarskom fakultetu u Zagrebu. Trenutno
je zaposlen kao pomoćnik upravitelja Šuma-
rije Lipovac (Vinkovci). Oženjen je i otac troje
djece.
Do izbora za predsjednika HSŠ-a obnašao
je dužnost zamjenika predsjednice G.Colnar.
U dosadašnjem sindikalnom radu bio je u više
pregovaračkih timova u razgovorima s poslo-
davcem oko kolektivnih ugovora.
-Jednim od najvažnijih zadataka u nared-
nom razdoblju držim borbu za povećanjem
članstva, a kao predsjednik HSŠ-a zalagat ću
se da se u predstojećem restrukturiranju saču-
vaju radna mjesta, nagovijestio je neposredne
zadatke.
Željko Kalauz
Broj 149 • svibanj 2009. HRVATSKE ŠUME 17
Primopredaja
je prikazan u kratkom fi lmu, članovi Skupštine raz-
motrili su i prihvatili i novi Strategijski plan HSŠ-a za
razdoblje od 2009.-2013. Za najvažnije ciljeve u njemu
su postavljeni povećanje snage (brojnosti) kroz veću
promociju sindikata te uspostava novoga ustroja
HSŠ-a. Takva mogućnost razmatra se već duže vrije-
me, a aktivnije sudjelovanje interesnih grupa ,u okviru
sindikata i povezivanje na regionalnoj razini, nameće
se kao pitanje novoga vremena. U tom se kontekstu
predviđa i više profesionalnih kadrova u sindikatu,
po ugledu na neke inozemne, poboljšanja suradnja s
ostalim sindikatima na rješavanju zajedničkih proble-
ma, isto tako i nastavak dosad uspješne međunarod-
ne suradnje.
Sindikat će se i dalje baviti pitanjima koja su
osnova njegova djelovanja, dakle očuvanjem radnih
mjesta, stvaranjem boljih uvjeta i sigurnosti na radu
kroz kolektivno pregovaranje i ugovore. Značajno će
biti sudjelovanje u pripremi restrukturiranja tvrtke te
izradi novih akata o plaćama i sistematizaciji radnih
mjesta.
MORE JE SLANO
Ponesite nekaj i za nas!U kratkom predstavljanju kandidata za pojedine funkcije, simpatije je po-
brao Josip Stojanović iz koprivničke Uprave. On je, među ostalim, podsjetio da
se ovogodišnji Dani šumarstva održavaju u Koprivnici, u kraju koji slovi kao šted-
ljiv (škrt!) te pozvao prisutne da ne propuste taj događaj.
-To su priče, dođite, bit će dosta hrane za sve (ako si ponesete!). Kako dolazite
autima i autobusima, ponesite nekaj i za nas!
Dvostruka funkcijaMeđu gostima je bio i Jasmin Redžepović, koordinator BWI-a za ovu regiju.
Osim te funkcije on je imao još jednu, uspješno je prevodio ono što je govorio
generalni tajnik BWI-a Marion F. Hellmann.
PjesmaDvodnevno druženje u Opatiji završilo je već tradicionalnim držanjem za
ruke, što simbolizira jedinstvo sindikalista i pjesmom „Neka živi šuma“.
Gordana Colnar
Gordana Colnar
Pod sindikalnim zastavama
Tko bi rekao da će, izabrana tog sumor-
nog jesenskog dana u uzavreloj, nede-
fi niranoj atmosferi tek rađajućeg sin-
dikata, u velikoj sali Radničkog doma,
ostati na njegovom čelu punih 18 godina, su-
vereno ga vodeći i usput brojeći sve smjene i
promjene u šumarstvu.
Gordana Colnar učila je, jačala i uspjela
zajedno sa sindikatom koji je vodila. Od HSŠ-
a je napravila jaku organizaciju koja je (bila)
okupila gotovo sve zaposlene u šumarstvu (do
izdvajanja drugih sindikata), koja se uspjela
izboriti za značajna radnička prava i koja je po-
stala članom svih relevantnih međunarodnih
sindikalnih asocijacija.
Deklarirani je radoholičar, boravila je na
Krešimirovu trgu i po 12 sati dnevno, sama
vodila brigu o svemu, pa i najmanjoj sitnici, i
sve htjela osobno provjeriti. To ostavlja trag,
ponajprije na zdravlju. Možda je mogla već
ranije podijeliti odgovornost i težinu posla s
više profesionalaca, o čemu se sada intenzivno
razmišlja.
Ženski tvrdoglava (nisam ženomrzac!),
G.Colnar je bila uspješan i „težak“ pregovarač s
poslodavcem, inzistirajući i na najmanjim sitni-
cama, mijenjajući raspoloženje pa i prekidajući
sastanke i razgovore. Čini se, ne s namjerom i
svrhom, nego više impulzivno. Ponekad pre-
brza u reakciji i tašta, često povišenih tonova,
znala se sukobiti i s vlastitim, odanim joj ljudi-
ma ili s nekim tko nije dijelio njezino mišljenje,
no znala je i odstupiti kad je trebalo.
Da nitko nije prorok u svom selu pokazuje
i to da je nekima „odlanulo“ kad je otišla! No,
brojna priznanja za svoj rad (i na ovoj opatij-
skoj skupštini), od kolega iz drugih sindikata i
posebno od onih iz inozemstva, najveća su joj,
zapravo i najvažnija potvrda i ocjena uspješno-
sti obavljenog posla.
No, je li G.Colnar u potpunosti otišla iz sin-
dikata i može li netko tko je infi ciran sindika-
tom najednom nestati? Teško!
Brojni upiti i onih koji joj (blago rečeno!)
nisu skloni i štošta joj zamjeraju, vjerojatno će
ubrzo dobiti odgovor. Treba pričekati par mje-
seci i najavljeni preustroj u HSŠ-u.
Još jednu opću istinu treba poštovati-tek
se s odmakom vremena, kad ovo postane bliža
(ili daljnja) povijest, može realnije, „sine ira et
studio“ (bez mržnje i naklonosti), dati objektiv-
na ocjena učinjenog. No jedno je sigurno - je-
dan do tada nepoznati sindikat uzdigla je do
visina koje nitko ne može osporiti. Moraju joj
to priznati i oni koji joj nisu bili skloni.
Kolektvini ugovori
1. Kolektivni ugovor - 19.7.1996.
2. Kolektivni ugovor - 31.7.1997.
Aneks I - 30.7.1998.
Aneks II - 28.10.1998.
3. Kolektivni ugovor - 21.12.1998.
4. Kolektivni ugovor - 25.4.2001.
5. Kolektivni ugovor - 14.11.2003.
Dodatak I - 10.listopada 2005.
6. Kolektivni ugovor - 7.12.2006.
Dodatak I - 23.11.2007.
Dodatak II - 17.12. 2008.
18 • Broj 149 • svibanj 2009. HRVATSKE ŠUME
SKICA ZA PORTRET
POLJSKO ŠUMARSTVOpoljskaPoslovi sječe, Poslovi sječe, izvlačenja i prijevoza izvlačenja i prijevoza - privatizirani- privatiziraniD
o mjesta Skrwilna, oko 120 km uda-
ljenog od Varšave (1200 km od Zagreba),
trebalo nam je 15-ak sati, kroz četiri države
članice Europske unije Sloveniju, Austriju,
Slovačku i Češku. Osim u Poljskoj, svugdje su obve-
zne vinjete za vozilo, iako je stanje cesta
i autocesta, izuzev Austrije, daleko lošije
nego u Hrvatskoj. Iako je Poljska u Europ-
skoj uniji, po standardu pa i uspoređujući
s Hrvatskom, teško je to zaključiti. Ponaj-
bolje se to vidi po nekoj „uspavanosti“ sela
pa i gradića i izgledu zgrada i kuća, gdje se
ponekad čini da je vrijeme stalo. Slična je
situacija i s cestama.
S druge strane, gradilišta na sve strane,
niču nove i moderne zgrade oko kojih je
uređen i okoliš, a na više mjesta smo naišli na ceste i
autoceste u izgradnji. Sve to ukazuje kako se Poljska
modernizira i polako hvata priključak s ostalim ze-
mljama EU. Cijene hrane i pića niže su i do 40% nego
kod nas, dok su ostale cijene približno iste..
Poduzeće koje gospodari šumama i šumskim
zemljištem u Poljskoj su Poljske šume i u državnom su
vlasništvu. Međutim, za razliku od Hrvatskih šuma, to
poduzeće nema svojih sjekača niti strojeva za privla-
čenje i otpremu, već sve poslove obavljaju privatna
poduzeća koja poslove dobivaju na javnim natječa-
jima. Svi zaposlenici Poljskih
šuma imaju uniformu s čino-
vima. Svaki odjevni predmet
vrijedi određeni broj bodova,
a bodovi se dobivaju na staž i
funkciju.
Bruto etat koje sijeku Polj-
ske šume je oko 26.000.000 m³,
a većina trupaca se proda pu-
tem javnih nadmetanja. Prema
izjavama domaćina, i Poljska
je u recesiji, što se u njihovom
šumarstvu očituje smanjenom
potražnjom drvnih sortimenata
i njihovom nižom cijenom.
Najvažnija vrsta drveta u
Poljskoj je obični bor (Pinus
sylvestris L.). Zbog sastava tla,
koje je uglavnom pjeskovito,
te drugih stanišnih prilika, bilj-
ne zajednice u kojima ova vrsta
ima najveći udio zauzimaju 2/3 nizinskih šuma, što je
oko 68 % ukupnoga šumskoga zemljišta u Poljskoj.
Obični bor u Poljskoj se vrlo rijetko obnavlja prirod-
nim putem, svega 5 %, dok se 95 % obnove vrši sad-
njom sadnica u krugovima ne većim od 4 ha. Ostale
vrste koje pridolaze u većem postotku su:
obična breza (Betula pendula Roth.), hrast
lužnjak (Quercus robur L.) i kitnjak (Q. pe-
traea (Mattuschka) Liebl.), obična bukva
(Fagus sylvatica L.), obična jela (Abies alba
Mill.), trepetljika (Populus tremula L.) i dr..
Od ukupno 9 milijuna ha šuma i šum-
skog zemljišta Poljske, 7,5 milijuna otpada
na državne šume, koje su podijeljene u 17
regionalnih direkcija, a ove pak na 439 šu-
marija od kojih su 46% planinske.
Kako je boravak u Poljskoj bio vrlo kratak (svega
2 dana), a raspored događanja vrlo bogat, slobodnog
vremena za obilazak kulturnih znamenitosti i upozna-
vanja Poljske je bilo vrlo malo. Ipak, domaćini su nam
omogućili kratak izlet u okviru kojeg smo obišli i kuću
u kojoj je živio slavni poljski kompozitor Frederic Cho-
pin i gdje je za nas priređena kratka izvedba nekoliko
njegovih kompozicija. U sklopu te kuće je i muzej po-
svećen Fredericu Chopinu.
Piše: Danijel Cestarić
Foto: Danijel Cestarić
Šahisti HSŠ-a prviŠahovska ekipa Hrvatskog sindikata šu-
marstva (Juraj Bonjeković, Zdravko Pavlačić iz
Karlovca, Pero Babić iz Vinkovaca) je sudjelujući
na 17. Šahovskom prvenstvu poljskih šuma u
Skrwilnu (11.-14. ožujka) osvojila prvo mjesto
ekipno, dok je Juraj Bonjeković u konkurenciji
56 šahista iz Poljske, Mađarske i Hrvatske bio
najuspješniji u pojedinačnom natjecanju! Vođa
ekipe bio je Željko Kalauz.
-7,5 mil. ha državnih šuma
-Etat 26 milijuna kubika
-Najvažnija vrsta bor-68%
-95% obnove vrši se sadnicama
-25% teritorija pokriveno šumama
Šuma u Šumariji Niepolomice, Šuma u Šumariji Niepolomice,
Regionalna direkcija KrakowRegionalna direkcija Krakow
Ekipa HSŠ-a
Kuća u kojoj je živio i muzej Frederica ChopinaKuća u kojoj je živio i muzej Frederica Chopina
Broj 149 • svibanj 2009. HRVATSKE ŠUME 19
U Poljskoj je nedavno boravila šahovska ekipa HSŠ-a. Osim sportskih uspjeha (u okviru), imamo mali zapis o dojmovima s puta, o Poljskoj danas te, što će zanimati hrvatske šumare, ponešto o poljskom šumarstvu.
Sječa, izrada,
izvlačenje i prijevoz
su privatizirani,
a većina trupaca
prodaje se javnim
nadmetanjem
po svijetu ETIOPIJA: KOLJEVKA ČOVJEČANSTVA (3)
Kraljevstvo kraljicKraljevstvo kraljiP
olazak u planine Simiena je kasnio jer se vodiči
nisu uopće pojavili (!) pa nas je stazom koja se
nalazi na nadmorskoj visini između 2800 i 3250
metara, zbog čega se znatno osjeti nedostatak
kisika, vodio čovjek iz oružane pratnje. No, svakako se
isplati proći 25 km do prvog mjesta San-
kober, jer je krajolik fenomenalan. Većim
dijelom puta staza prati klisuru visoku
između 500 i 900 metara, vrlo strmih li-
tica, odakle se pruža spektakularan po-
gled, zbog kojeg imate osjećaj da vidite
cijelu Afriku. Osim toga, planine Simiena
obiluju endemskim vrstama, kao što su
Abesinijski vuk, najrjeđi kanin na svijetu,
zatim Walia ibex, vrsta lokalne divokoze te
Gelada babuni. I dok za vuka i divokozu treba iznimna
sreća kako bi ih se primijetilo, babuni šeću u velikim čo-
porima i ima ih na stotine. Noć smo proveli u kampu u
Sankoberu, spavajući u šatorima na temperaturi od -1
stupanj.
Antička Afrika - Na samom sjeveru Etiopije, ne-
daleko od granice sa Eritrejom, nalazi se legendarni
Aksum, mjesto u kojem je u antičko doba bilo sjedište
najmoćnijeg carstva subsaharske Afrike te
prema legendi sjedište Kraljevstva kraljice
od Sabe, opjevanoj u najpoznatijem Eti-
opskom epu Kebra Negast. Prema nekim
znanstvenicima, Aksumovi slavni dani po-
činju 400 godina pr. Kr., a završavaju dola-
skom Islama sa sjevera negdje u 7. st., od
kada je Etiopija bila odsječena od ostatka
svijeta i Europljanima pala u zaborav.
Danas je Aksum maleno mjesto sa ne-
koliko asfaltiranih ulica i velikom arheološkom ostavšti-
nom koja se većinom nalazi ispod zemlje. Najzanimljivi-
ji arheološki nalazi nalaze se u sjevernom dijelu grada
Piše: Goran Vincenc
Foto: G. Vincenc
Zgrada u kojoj se čuva
tajanstveni kovčeg
20 •20 • Broj Broj 149 149 •• svibanj 2009. svibanj 2009. HRVATSKE ŠUMEHRVATSKE ŠUME
U trećem nastavku
nastavku više
o planinama
Simiena, kraljici od
Sabe, o tri stelee,
koje označavaju
grobnice i koje
imaju svjetsku
slavu te o gradiću
Aksumu u kojem
se navodno čuva
originalni kovčeg
sa deset božjih
zapovjedi. Tu je
i priča o Lilibeli,
malom mjestašcu
u planinama na
nadmorskoj visini
od 2600 metara, s
nevjerojatnim, do
danas očuvanim
kompleksom
palača i crkava
isklesanih u
kamenu!
Dvanaest objekata,
crkava i palača,
isklesano je u
kamenu i sačuvano
do današnjih dana i
izgledaju fantastično!
Broj 149 • svibanj 2009. HRVATSKE ŠUME 21
aljice od Sabece od Sabe
gdje krajolikom dominiraju visoke stelee, koje označavaju grobnice, a
tri stelee imaju svjetsku slavu. Prva, stelea kralja Ezane, jedina je koja
stoji uspravna od trenutka kada je podignuta i ima veliku religioznu
vrijednost jer je služila kao oltar. Druga je rimska, koju su talijani za
vrijeme okupacije prenijeli u Rim, i tek 2005. godine vratili natrag.
Treća, Velika stelea, vjerojatno je najveći komad stijene koji je čovjek
ikad oblikovao- bila je visoka 33 metra i viša od svih egipatskih obeli-
ska. Kad kažem bila, to je zato jer danas leži na zemlji, prepolovljena u
nekoliko komada, a neki znanstvenici misle da je pala prilikom prvog
podizanja u 4. st. Ispod svake stelee nalaze se katakombe u kojima su
bile smještene grobnice, no nitko još ne može sa preciznošću reći tko
je u njima sahranjivan.
Afrička Petra - Da bi se došlo do Lalibele, postoje dvije opcije.
Jedna je da se dva dana vozite u busu, a druga je 40 minuta leta u sta-
rom Fokkeru 50. Koliko god zvučalo opasnije, etiopska zračna kom-
panija je među sigurnijima u Africi zbog čega sam odabrao tu opciju.
Lalibela je malo mjestašce u planinama na nadmorskoj visini
od 2600 metara, a u njoj se krije jedan od najznačajnijih povijesno-
sakralnih objekata u Africi. Na ovom je mjestu kralj Lalibela u 12 st. Deset božjih zapovjedi
Još jedna velika zanimljivost krije se u Aksumu, a nalazi se u dvori-
štu crkve sv. Marije Cionske. Riječ je o maloj, neuglednoj zgradi u kojoj
se navodno čuva originalni kovčeg sa deset božjih zapovjedi. Legenda
kaže da je lijepa kraljica od Sabe došla na dvor cara Solomona, jer je
čula da se radi o vrlo mudrom vladaru. Solomon, vidjevši njenu ljepotu
poželi kraljicu za sebe, no ona se nije dala. Car joj tada reče da neće
uzeti ništa njeno dok god ona ne dirne ništa njegovo. Zatim naredi ku-
haru da spremi vrlo začinjenu večeru od koje kraljica preko noći osjeti
žeđ te posegne za vrčem vode kako bi je utažila. Car koji je čekao taj
trenutak reče joj tada da je pila njegovu vodu te da je vrijeme da i ona
ispuni svoj dio nagodbe. Iz te veze se rodio Menelik I., koji je godinama
poslije, posjetio svoga oca u Jeruzalemu te mu prilikom posjeta ukrao
spomenuti kovčeg.
Na žalost, autentičnost ove priče se ne može provjeriti jer je ulazak
u zgradu omogućen samo jednom svećeniku, a bilo koji pokušaj diver-
zantske akcije bit će spriječen od osiguranja, nakon čega vam slijedi
izgon iz Etiopije. E, tako se čuvaju legende!
Na ulici Lalibele
Polje sa nadgrobnim steleama
Sv. Juraj je remekdjelo kiparstva
22 • Broj 149 • svibanj 2009. HRVATSKE ŠUME
počeo graditi svoju prijestolnicu po uzoru
na Jeruzalem, koji je u mladosti posjetio. Da
bi ostvario svoj projekt, naredio je najboljim
klesarima svoga kraljevstva da iz vulkanskih
stijena isklešu crkve i palače, koje su u pot-
punosti izdubljene iz jednog komada stijene.
Dvanaest objekata je sačuvano do današnjih
dana i izgledaju fantastično! Nevjerojatan je
osjećaj i divljenje koji ti objekti izazivaju kod
posjetitelja i siguran sam da će malo koga
ostaviti ravnodušnim. Najspektakularnija
građevina je crkva Sv. Jurja, jedina izdvoje-
na iz kompleksa, a poznati je motiv mnogih
afričkih monografi ja. Prema legendi, nakon
što je Lalibela završio svoj projekt, ukazao
mu se Sv. Juraj, zaštitnik Etiopije, pobunivši
se što je Lalibela sagradio veličanstveno dje-
lo, no nijednu crkvu nije posvetio njemu. Na
to mu kralj odgovori da će posljednju, naj-
ljepšu posvetiti Sv. Juraju.
U Lalibeli sam imao sreću da sam došao
pred sam Božić, tako da je mjesto bilo puno
hodočasnika iz cijele Etiopije, od kojih su
mnogi došli propješačivši nekoliko stotina
kilometara. Zbog velike povijesne važnosti, a
i zbog arhitektonske sličnosti, Lalibelu danas
nazivaju afričkom Petrom, aludirajući na po-
znato arheološko nalazište u Jordanu.
Hodočasnici pred crkvom u Lalibeli
podzemne katakombe ispod stelea
Od 40 vrsta
roda jela
rasprostranjenih
diljem svijeta
predstavljavamo
značajnije
i poznatije,
pretežito
one koje se
zbog svoje
dekorativnosti
uzgajaju u
europskim
parkovima i
nasadima
Piše: Ivica Tomić
Foto: Arhiva Novija sistematika roda jela (Abies)
temelji se na morfologiji ženskih
češera i podjeli na deset odjeljaka
(sekcija) i niz pododjeljaka. Me-
đutim, do sada nisu provedena sistematska
genetska istraživanja koja bi potvrdila da se
morfološko razvrstavanje, koje podrazumi-
jeva i zemljopisnu raspoređenost, poklapa
s međusobnom srodnošću pojedinih vrsta.
Tako su vrste iz odjeljka Abies karakteristične
za područje srednje, južne i istočne Europe,
Male Azije (obična, makedonska ili Boriso-
va, grčka, cilicijska, kavkaska jela i dr.). Unu-
tar odjeljka Piceaster nalaze se španjolska i
alžirska jela (područje Španjolske i sjeverne
Afrike), vrste iz odjeljka Momi pripadaju ju-
goistočnoj Aziji, a jele iz odjeljka Amabilis
smještene su na pacifi čkoj obali Sjeverne
Amerike i u Japanu. Ostali odjeljci sadrže vrste raspoređene na
području Sjeverne Amerike, Azije i Sjedinjenih Američkih Država.
U prošlom broju našega časopisa detaljno smo obradili običnu
jelu (Abies alba) koja je u Hrvatskoj samonikla (autohtona). Pred-
stavit ćemo neke od preostalih, za nas značajnije i poznatije vrste
jela, pretežito one koje se uzgajaju u europskim parkovima i na-
sadima.
Makedonska ili Borisova jela (Abies borisii regis) je pri-
jelazni oblik između europske i grčke jele. Rasprostranjena je u
južnim bugarskim planinama i u sjevernoj Grčkoj, odakle se širi u
Makedoniju. Stablo izraste u visinu do 30 m, mladi izbojci su svije-
tložuti, s gustim kratkim dlačicama. Pupovi su neznatno smolasti.
Iglice su duge do 3 cm, ušiljene, katkada zaobljenog ili urezanog
vrha, nagusto poredane, s gornje strane izbojka neraščešljane,
odozgo nemaju puči, a odozdo su s dvije bijele pruge puči. Češeri
su valjkasti do čunjasti, dugi 15 cm, plodne ljuske kratko pustena-
ste, priperci vire i unatrag su zavinuti.
Grčka jela (Abies cephalonica) je raširena u Grčkoj, od Pe-
loponeza do Atike i na nekim otocima (Kefalonija i Eubeja),ima
Kavkaska
jela (Abies
nordmanianna)
mala enciklopedija šumarstv
JeleJele (Abies) (2) (Abies) (2)
Broj 149 • svibanj 2009. HRVATSKE ŠUME 23
je i u Albaniji, no njena sistematika (taksono-
mija) odnosno rasprostranjenost nisu u pot-
punosti razjašnjeni. Dolazi obično između
400 m i 1800 m, a rijetko iznad 2000 m nad-
morske visine. Naraste do 30 m visoko i do
1 m u debljinu. Kora debla je sivosmeđa te
u starijih stabala uzdužno ispucala. Krošnja
joj je čunjasta, u rodu jela je najgušća, gra-
ne otklonjene i gusto poredane u pravilnim
pršljenovima. Jednogodišnji izbojci su goli,
pupovi jajastog oblika, crvenkasti i smolavi.
Na donjim granama i mladim biljkama igli-
ce su radijalno smještene, duge 20-25 mm,
ušiljena vrha poput trna. Na gornjim su gra-
nama kraće, zakrivljene, neznatno ušiljena
ili zaobljena vrha. Odozgo je iglica sjajna,
tamnozelena, s više isprekidanih linija puči
u gornjem dijelu. Odozdo iglica ima dvije
bijele pruge , sa po 6-7 linija puči. Ženski
cvjetovi su u gornjem dijelu krošnje, a muški
više u donjem. Češeri su cilindrični, smeđe
boje, smolavi, dugi 10-12 cm, debeli 2,5-4,5
cm, dozrijevaju u rujnu, slični su onima kod
obične jele. Priperci vire i unatrag su zavinu-
ti. Sjeme je trokutastog oblika, dugo 12-14
mm. Ova jela prirodno uspijeva na izrazito
vapnenačkim, ali i na silikatnim tlima. Sma-
traju je znatno otpornijom na toplinu i ljetne
suše od obične jele. Vrlo je dekorativna i rela-
tivno otporna na zagađenost gradskoga zra-
ka. Kao parkovna vrsta uzgaja se u srednjoj i
južnoj Europi.
Cilicijska jela (Abies cilicica) raste u
prostranim mješovitim planinskim šumama
masiva Taurusa, Antitaurusa i Libanona, u ju-
goistočnom dijelu Male Azije (antička Cilici-
ja), od 1200 do 2000 m. Postigne visinu do 35
m, krošnja je čunjasta, grananje je do zemlje,
a grane gusto poredane. Iglice su u gornjem
dijelu izbojka rijetko poredane te usmjerene
prema gore, na osnovi uvinute, neznatno
ušiljene. Ova je jela slična po morfološkim
osobinama španjolskoj jeli. Od nje se razliku-
je po dužim i užim iglicama, na gornjoj stra-
ni izbojka rjeđe poredanih te po neznatno
smolavijim, jajolikim pupovima, više ušiljena
vrha. Vrh iglice je srcoliko urezan, a iglice na
izbojku zauzimaju troredni položaj. Cilicijska
jela je izrazito otporna na niske temperature
i sušu, no vrlo je osjetljiva na proljetne mra-
zove. Kao vrlo dekorativna vrsta mogla bi se
više uzgajati u hortikulturne svrhe.
Kavkaska jela (Abies nordmanianna)
dolazi u planinama zapadnoga Kavkaza i na
Pontskom gorju u sjeveroistočnom dijelu
Turske (od 600-2200 m). Dosegne visinu do
30 m, no u prirodnom području rasprostra-
njenosti katkada naraste visoko i do 60 m,
s promjerom do 2 m. Zanimljivo je da takva
stabla mogu biti stara i do 500 godina. Grana-
to je šumsko drvo, s piramidalnom krošnjom
u mladih i srednjodobnih sastojina, u stari-
jih nešto zaobljenom, s granama uglavnom
do zemlje, s donjim visećim granama. Kora
debla je tamnosiva, plitko ispucala, izbojci
su žutozeleni i sjajni, s rijetkim ili gustim dla-
čicama. Pupovi su jajoliki, bez smole, obavi-
Kavkaska jela je brzorastuća vrsta,
izrazito dekorativna, a prvi put je
unesena na europski kontinent 1838.
godine.
Makedonska Makedonska
ili Borisova jela ili Borisova jela
(Abies borisii regis)(Abies borisii regis)Španjolska jela Španjolska jela
(Abies pinsapo)(Abies pinsapo)
Grčka jela
(Abies cepha-
lonica)
va
(2)
24 • Broj 149 • svibanj 2009. HRVATSKE ŠUME
jeni ljuskicama ušiljena vrha. Iglice su gusto
raspoređene, neraščešljane na gornjoj strani
izbojka, poput četke usmjerene prema gore,
zaobljena i urezana vrha. Odozgo su tamno-
zelene i sjajne, odozdo s dvije srebrnobijele
široke pruge puči. Cvate tijekom svibnja, če-
šeri su tamnosmeđi, valjkasti, dugi 12-22 cm,
debeli 5 cm, dozrijevaju tijekom rujna i listo-
pada. Kavkaska jela je brzorastuća vrsta, prvi
put je unesena na europski kontinent 1838.
godine, voli sjenovite položaje, najbolje us-
pijeva na glinovitim tlima. Oblikuje čiste ili
mješovite sastojine s kavkaskom smrekom
i bukvom te običnim borom. Izrazito je de-
korativna vrsta koja se zbog svog neobičnog
izgleda često sadi po parkovima i nasadima.
Kao usamljeno stablo formira lijepu pirami-
dalnu krošnju, s granama spuštenim do ze-
mlje. Ima velik broj mutanata i kultivara( pre-
ma boji i obliku iglica, patuljasti oblici, viseće
ili uspravne grane i dr.).
Španjolska jela (Abies pinsapo) je
endemična vrsta, raširena na vrlo uskom i
isprekidanom području južne Španjolske
i Maroka, a javlja se između 1000 i 1800 m
nadmorske visine. Stablo naraste u visinu 25-
30 m i postigne promjer do 1 m, krošnja je
široko čunjasta, grane vodoravno otklonje-
ne, a grananje je do zemlje. Kora debla je ta-
mnosiva, uzdužno ispucala u starijih stabala.
Izbojci su crvenosmeđi, pupovi jajoliki, tupo
zaobljeni i izrazito smolavi. Iglice su uvinute,
tamnozelene, neznatno ušiljena vrha, oko
izbojka radijalno raspoređene, s brojnim pu-
čima. Češeri su svijetlosmeđi, valjkasti, dugi
10-16 cm, 3-5 cm debeli, s trokutastim plod-
nim ljuskama, cjelovitoga ruba, širokim 2,5
cm. Sjeme je obrnuto jajolikog oblika. Ova
jela u Španjolskoj dolazi u prirodnim sasto-
jinama, a osim razmnožavanja sjemenom,
vrlo se uspješno razmnožava vegetativnim
putem (cijepljenjem). U usporedbi s obič-
nom jelom, podnosi sušu i toplija staništa, a
vrlo je prilagodljiva različitim tlima. Poznate
su njene hortikulturne forme, prema atipič-
noj boji iglica i oblicima karakterističnoga ra-
sta (Argentea, Glauca, Clarke, Fastigiata i dr.).
Alžirska ili numidijska jela (Abies nu-
midica) raste na obroncima alžirskih planina
Babora i Talabora, na nadmorskoj visini od
1300 do 2000 m, nerijetko sa sjevernoafrič-
kim hrastom zeenom (Quercus mirbecki),
atlaskim cedrom, tisom, božikovinom i dru-
gim vrstama. Stablo postigne visinu do 25
m, ima čunjastu i gustu krošnju, grane su
okomito otklonjene. U mladih stabala kora
je siva i glatka, u starijih smeđesiva i ispuca-
la u nepravilne ljuske. Izbojci su žutozeleni
do smeđi, sjajni i goli, pupovi tamnosmeđi,
jajoliki i veliki, neznatno smolavi. Iglice su
tamnozelene, debele, tvrde, plosnate, u do-
njem dijelu uvinute, na vrhu s linijama puči.
U gornjem dijelu izbojka gusto su poredane
poput četke, a u sredini izbojka ih nema.
Alžirska jela znakovita je po otpornosti na
ljetnu sušu, kasno tjera i manje stradava od
proljetnih mrazova, no osjetljiva je na niske
zimske temperature. Zbog svoje bujnosti i
tamnozelenog izgleda vrlo je dekorativna te
se uzgaja u sredozemnim nasadima. Budući
da podnosi obrezivanje, može se upotreblja-
vati za žive ograde (živice).
Sibirska jela (Abies sibirica) uspijeva
u sjeveroistočnom europskom dijelu bivšeg
SSSR-a , u Sibiru i sve do Kamčatke, a na jugu
se pojavljuje do Manđurije i Turkestana. Do-
pire u Mongoliju i Kinu. Postigne visinu do
30 m i do 50 cm promjera, krošnja je čunja-
sata, kora debla sivozelena i glatka, s mno-
go smolnih vrećica. Izbojci su sivi, neznatno
pustenasti, sa smolnim vrećicama. Pupovi su
sićušni, okrugli i smolavi, zelenkaste boje.
Iglice su zelene nalik na travu, tanke, meka-
ne, usmjerene prema gore, na donjoj strani
izbojka uspravno otklonjene, vrlo aromatič-
ne, zaobljenog ili urezanoga vrha, odozdo s
dvije sive pruge puči. Češeri su valjkasti, dugi
5-9 cm, debeli 2-3 cm, prije sazrijevanja plav-
kaste boje, s plodnim ljuskama nazubljena
ruba i nevidljivim pripercima. Karakteristič-
no je da ova jela ne doživi starost veću od
150 do 200 godina, jer drvo nakon toga tru-
ne. Vrlo je otporna na mraz, no u našoj klimi
strada od kasnih mrazova. Razmnožava se
generativno (iz sjemena) i vegetativno (za-
korjenjivanjem donjih grana).
Koloradska ili dugoigličasta jela (Abi-
es concolor) je sjevernoamerička vrsta pla-
ninskih šumskih predjela, s najvećim area-
lom među jelama koje rastu u zapadnom
dijelu SAD-a. Rasprostranjena je od Kolora-
da na sjeveru do sjevernih područja Mek-
sika na jugu, u pojasu između 1400 i 3000
m nadmorske visine, a ponegdje se javlja i
ispod 1000 m. Mnogo se uzgaja u istočnim
dijelovima SAD-a i u Europi, u koju je une-
sena polovicom 19. stoljeća. Izraste u visinu
do 45 m. Krošnja odraslog stabla je gusta,
s gustim i visećim granama koje ostaju na
deblu te ga gotovo cijelog pokrivaju. Kora
debla u mladosti je glatka i siva, a u starijih
stabala i duboko izbrazdana. Izbojci su žu-
tozeleni do smeđezeleni, pupovi zaobljeni,
smolavi. Iglice su srebrno-plavozelene boje,
spljoštene, nepravilno razmještene, srpasto
usmjerene prema gore, duge 4-6 cm, ušilje-
na ili zaobljena vrha, s prugama puči s jedne
i s druge strane. Češeri su valjkasti, dugi 7-12
cm, u donjem dijelu suženi, maslinastozeleni
do purpurni, kasnije smeđi. Koloradska jela
dosegne starost i do 350 godina. Ima velik
broj hortikulturnih formi, razmnožava se
cijepljenjem, a uspješno i reznicama. U nas
je česta dekorativna vrsta u parkovima zbog
svojih krupnih i iznimno lijepih iglica. Ne
treba veliku zasjenu, u parkovima se uzgaja
Španjolska jela je endemična
vrsta, raširena na vrlo uskom i
isprekidanom području južne
Španjolske (prirodne sastojine) i
Maroka, a javlja se između 1000 i
1800 m nadmorske visine.
Zbog svoje bujnosti i tamnozelenog
izgleda, alžirska jela vrlo je
dekorativna te se uzgaja u
sredozemnim nasadima. Budući
da podnosi obrezivanje, može se
upotrebljavati za žive ograde (živice).
Koloradska ili dugoigličasta jela
(Abies concolor)/češeri/
Gorostasna jela(Abies grandis)Gorostasna jela(Abies grandis)
Plemenita jela(Abies procera)Plemenita jela(Abies procera)
Broj 149 • svibanj 2009. HRVATSKE ŠUME 25
i kao soliterno stablo, no u manjim grupama
njena dekorativnost više dolazi do izražaja.
Podnosi izrazito suho tlo i niske zimske tem-
perature.
Na europskom kontinentu od veće važ-
nosti mogu biti i sjevernoameričke jele: go-
rostasna jela (Abies grandis) i plemenita jela
(Abies procera; A. nobilis). Gorostasna jela
(Abies grandis) naraste u visinu i do 90 m
te je jedna od najviših vrsta u svome rodu.
Krošnja je piramidalna, iglice uglavnom uoč-
ljivo češljasto raspoređene. Njeno prirodno
područje rasprostranjenosti je od otoka Van-
couvera na sjeveru do sjeverne Kalifornije na
jugu, a na istok se širi do Montane. S obzirom
na klimu i tlo, javlja se na vrlo različitim stani-
štima, u širokom rasponu nadmorske visine,
od mora do 1800 m. Relativno je brzorastuća
vrsta koja doživi starost i veću od 200 go-
dina. Na europskom kontinentu pokazala
se kao vrlo značajna vrsta za šumarstvo, no
treba obratiti pozornost na provinijencije
unesenog materijala. Ima nekoliko ukrasnih
kultivara (Aurea, Compacta, Pendula). Ple-
menita jela (Abies procera) dolazi od priro-
de u planinskom području zapadnoga dijela
SAD-a (Kaskadno gorje, sjeverna Kalifornija),
od približno 150 do 2680 m nad morem. U
svome prirodnom staništu naraste do 8o m,
a u Europi do 20 m. Ima čunjastu krošnju, de-
belu, sivu i glatku koru, s uzočljivim smolnim
mjehurićima. U starijih stabala kora je ta-
mnosiva do crvenkasta i duboko izbrazdana,
sa četvrtastim ljuskama. Češeri su valjkasto
produženi, vrlo dugi( 14-25 cm), prema vrhu
se neznatno sužavaju.
Koloradska ili dugoigličasta jela je
sjevernoamerička vrsta planinskih
šumskih predjela. Dosegne starost
i do 350 godina, ima velik broj
hortikulturnih formi.ŠUMA KAO ŽIVOT
Šuma u mudrim izrekama
kroz povijest
- Šume su zeleno more zemlje.
(Gaj Plinije Cecilije Sekund, zvan Mlađi)
- Vrijeme je da svaki onaj, koji svoju kakvu
potrebu iz šume namiruje, pomišlja da
je to pozajmica koju treba odužiti, ako
neće da ga potomstvo, kao nesavjesnog
dužnika, proklinje.
(Josip Pančić)
- Društvena svijest i odgovornost nekog
naroda mjeri se po tome kako on postupa
sa svojom šumom.
(Franz Heske)
- Ako sve ide nizbrdo,
ti ipak zasadi stablo.
(Riječi jednog fi lozofa)
- Drveće je prijatelj ljudima. Ono daje svo-
je plodove ne pitajući tko će ih dobiti.
Pripremio: dr. sc. Vice Ivančević
Alžirska ili numidijska jelaAlžirska ili numidijska jela
(Abies numidica)(Abies numidica) misli
Noćurak u polju
26 •26 • Broj Broj 149 149 •• svibanj 2009. svibanj 2009. HRVATSKE ŠUMEHRVATSKE ŠUME
Noćurak žuti (Oenothera biennis L.) ljekovita je biljka poznata i po imenima gospodična, noćna dama, pupoljka, pupljica i večernja ruža.
Noćurak žuti je podrijetlom iz
Južne Amerike, iz Perua, ot-
kuda se širi prema Sjevernoj
Americi. U Europu, odnosno
Italiju došla je kao ukrasna biljka 1525.
Dvogodišnja je biljka, visine do jednog
metra, s uglatom i dlakavom stabljikom. Pri-
zemni listovi su joj produženi i jajasti,prema
osnovi suženi ,više-manje cjelovitog ruba
ili su malo nazubljeni. Listovi na stabljici su
brojni i izmjenični,manji i sjedeći, pri osnovi
imaju izgled uške. U pazušcu listova razvijaju
se preko 2 cm veliki, mirišljavi cvjetovi. Otva-
raju se u večernjim satima te ostaju otvoreni
preko noći. Pred jutro uvenu, a već slijedeće
večeri otvaraju se novi cvjetovi.
Plod je tobolac pun sjemenki, oko 200 iz
kojih se dobiva masno ulje. Cijela biljka pre-
krivena je žljezdastim dlačicama.
Piše: Vesna Pleše
Foto: Arhiva
Stanište: kao ukrasna biljka sadi se u vr-
tovima. U prirodi raste uz putove, rijeke, po-
toke, voli šljunčana tla.
Branje: bere se list, cvijet, korijen i sjeme.
Listovi i cvjetovi suše se na toplom i prozrač-
nom mjestu. Korijen se vadi u jesen,izreže se
na manje komadiće i osuši. Sjeme se saku-
plja kad dozrije.
Ljekovite tvari: sadrži masno ulje, tanin-
ske kiseline, masne kiseline, vitamine B3, B6,
cink..
Ljekovito djelovanje: koristi se u liječe-
nju niza teških bolesti poput moždanog uda-
ra, visokog tlaka, nadražujućeg kašlja (sirup
od cvjetova).
Ulje noćurka posebno je korisno u lije-
čenju: povišenog kolesterola u krvi,angine
pektoris, posljedice zračenja, slabog rada
štitnjače, fi brocistične bolesti dojke, bolesti
kože-psorijaze, ekcema, bora, alergija kože
(neurodermatitisa noktiju i kose), reumato-
idnog artritisa,glavobolje, alkoholizma i sl.
U kozmetici se ulje koristi za njegu lica i
tijela.
Sjeme se koristi za liječenje sluznice i mi-
šića mokraćnog mjehura, nervnog sistema i
problema u radu metabolizma.
Korijen noćurka stavlja se u hranu te
tako vraća snagu bolesnim osobama, ali se
koristi i kod liječenja bolova u abdomenu i
želucu. Korijen se nareže na ploškice i kuha u
manjoj količini govedske juhe. Može se jesti
kao salata začinjena octom i uljem. Prema ne-
kim navodima, tako pripravljen korijen daje
više snage ljudskom organizmu nego meso.
Svježe naribani korijen stavlja se na kožu
oštećenu od nagnječenja. I sjemenke, kao i
korijen, možemo stavljati kao dodatak hrani,
a dobra su hrana za krvne sudove i mozak.
Čaj: jedna čajna žličica usitnjenih listova
i cvjetova prelije se sa 2 dl vruće vode. To se
poklopi i pusti odstajati 15 minuta te se pro-
cijedi. Pije se dvije do četiri šalice čaja dnev-
no, kod spomenutih oboljenja.
Ulje: uzima se dva do četiri grama dnev-
no ili tri puta po jednu žličicu za kavu kod
djece,a odrasli četiri do šest grama ili tri puta
po jednu čajnu žličicu dnevno,tijekom jela ili
prema naputku proizvođača.
Biljka je dosta dugo bila zanemarivana.
U narodnoj medicini najviše se koristila u
obliku čaja za liječenje raznih proljeva. Tek u
novije vrijeme istraživači D. Horrobin i drugi,
otkrili su veliko značenje gamalinolenske
kiseline u masnom ulju od sjemenki čime je
biljka stekla važnost kao vrlo ljekovita.
Niti jedna biljka kao žuti noćurak ne
sadrži toliko gamalinolenske kiseline, koja
omogućuje stvaranje prostaglandina koji je
značajan za mnoge funkcije u organizmu.
Kontraindikacije: Podataka o štetnim
posljedicama nema pa ih vjerojatno ,uzima-
jući ovu biljku u bilo kojem obliku ,i ne treba
očekivati.
Noćurak žuti
ljekovito bilje
Noćurak žuti, Noćurak žuti, liječi liječi mnoge bolestimnoge bolesti
Broj 149 • svibanj 2009. HRVATSKE ŠUME 27
šumske zeljaste biljke
Obični kozlac (Arum maculatum)
je višegodišnja zeljasta biljka iz
porodice kozlaca (Araceae), koja
je karakteristična po trajnim jed-
nosupnicama s velikim listovima i razvijenim
podancima. Obuhvaća približno 1500 vrsta,
rasprostranjenih uglavnom na vlažnom tlu,
pretežito u tropskim i suptropskim područji-
ma. Ova zeljanica raste u srednjoj i južnoj Eu-
ropi i na Kavkazu, a razvija se iz okruglastog
ili valjkastog podanka, sličnog gomolju, koji
je sastavljen od dva dijela: smeđeg (starijeg)
i svjetlijeg (mlađeg). Biljka naraste u visinu
15-50 cm, u rano proljeće pojave se veliki,
tamnozeleni prizemni listovi dugi 10-15 cm,
koji su kopljasti, sjajni, na dugim peteljkama,
nerijetko sa smeđastim ili crvenkastim pje-
gama.
Neugodan miris privlači kukce - Cvje-
tovi su izrazito sitni, zelenkastobijeli, jednos-
polni i jednodomni, gusto grupirani u cvat
u obliku klipa, koji je obavijen pricvatnim,
često pjegavim ovojnim listom, u obliku tulj-
ca (spata), dugim do 15 cm, koji je bjeličast
te crvenkasto ili zelenkasto nahukan. Ženski
se cvjetovi nalaze na donjem dijelu cvata i
odvojeni su kružno raspoređenim dlačica-
ma od gornjih muških. Cvatnja je tijekom
travnja i svibnja. Gornji dio klipa je tamne
crvenosmeđe boje, s vrlo neugodnim miri-
som koji podsjeća na pokvareno meso, što
privlači neke kukce. Naime, oni lako ulaze u
donji prošireni dio spata, gdje su smješte-
ni muški i ženski cvjetovi i u njemu ostanu
do sazrijevanja peluda. Razlog tome je taj
što ne mogu izaći zbog gusto raspoređenih
dlačica usmjerenih prema dolje, zapravo za-
kržljalih (rudimentarnih) cvjetova na klipu.
Početkom sušenja dlačica kukci nesmetano
izlaze s peludnim zrncima na sebi, a tražeći
hranu uvlače se u drugi spat te tako dolazi
do oprašivanja.
U mezofi lnim listopadnim šumama -
Plodovi su sočne narančastocrvene bobe,
nepravilnog oblika, duge približno 1 cm, s
točkastim udubljenjem na tjemenu. Smje-
šteni su u zbijenim klasastim nakupinama, a
u zrelom stanju lako otpadaju. Obični kozlac
raste u brojnim umjereno vlažnim (mezo-
fi lnim) listopadnim šumama i šikarama, na
hranjivim i humoznim tlima, od poplavnih
nizinskih područja pa do brdskih predjela, a
u nas je vrlo raširen. Karakteristična je vrsta
reda Fagetalia. Ponaj-
više se uočavaju tak-
soni: var. maculatum
(pjegavi listovi) i var.
immaculatum (listovi
bez pjega).
Otrovan za ljude
i životinje - Važno je
napomenuti da je ova
biljka otrovna, vrlo
oštrog okusa, sa cvje-
tovima i klipom koji
neugodno mirišu na
trulo meso. Nadzemni
dijelovi u svježem
stanju mogu izazvati
upalu i jako oticanje u
ustima i na usnicama. Već samo branje može
izazvati alergijske reakcije, jake upale kože
sluznice probavnoga sustava, a otrovna tvar
aroin paralizira središnji živčani sustav. Kao
znakovi trovanja kasnije se javljaju bolovi u
želucu, proljev, nepravilno kucanje srca, gr-
čevi, a katkada završi i sa smrtnim posljedica-
ma. Zabilježeni su slučajevi trovanja i životi-
nja. Osobito treba izbjegavati otrovne listove
koji podsjećaju na listove špinata ili blitve te
otrovne bobice koje svojim izgledom pri-
vlače pozornost djece. Bitno je, međutim,
istaknuti kako se otrovne tvari u kozlacu
(aroin i dr.) razaraju sušenjem i toplinskom
obradom. Tako je jestiv mesnati podanak u
osušenom i prokuhanom stanju. Naime, u
osušenom podanku ima 70 posto škroba, a
zanimljiv je podatak da su u uvjetima nesta-
šice hrane, posebice tijekom Drugoga svjet-
skog rata, kuhani ili pečeni podanci u nekim
krajevima upotrebljavani za ljudsku pre-
hranu. Od aktivnih tvari biljka sadrži, osim
aroina, znatnu količinu kalcijevog oksalata,
cijanogene glikozide i saponine. Prevladava
mišljenje da upravo ove tvari najvjerojatnije
uzrokuju trovanje.
Ljekarnički naziv biljke je Rhizoma Ari, a
obični kozlac je prirodni antihelminitik (pro-
tiv crijevnih nametnika), antireumatik, dija-
foretik (potiče znojenje), diuretik (pospješu-
je mokrenje), ekspetorant (za iskašljavanje),
laksativ (pospješuje pražnjenje crijeva), pur-
gativ (regulira probavu) i dr.
U listopadnoj šumi
Jarkocrveni otrovni plodovi
Ova zeljasta trajnica raste u brojnim umjereno vlažnim(mezofi lnim) listopadnim šumama i šikarama, na hranjivim i humoznim tlima, od poplavnih nizinskih područja pa do brdskih predjela, a u nas je vrlo raširen
Obični kozlac Obični kozlac (Arum maculatum)(Arum maculatum)
Piše: Ivica Tomić
dijelovi biljkedijelovi biljke
tropsko drveće U PRAŠUMAMA JUŽNE AMERIKE
Ceiba, “kišobran” naCeiba, “kišobran” n
Sunce se polako dizalo, ali nije uspjelo probiti
maglenu deku koja je prekrila amazonsku kiš-
nu šumu. Sa mojeg istaknutog položaja gdje je
smještena biološka stanica, na vrhu brda, jasno
se čulo jutarnje glasanje ptica, ali se ni one nisu vidjele.
Zatim su zlatne sunčane zrake “upalile” maglu koja je
zasjala svom snagom, ali se i počela kidati. Uskoro su
nastali prvi grubi oblici, jasno
se nazirao šumski horizont.
Više-manje ravnu crtu su me-
đutim na mjestima prekidale
velike izrasline, kao da je na
magli narasla ogromna glji-
va.... Konačno, uspjela se uo-
bličiti kišobranasta krošnja na
visokom golom deblu – veli-
čanstveno drvo ceibe.
Divovsko korijenje - Hodajući po samoj džungli
ponekad nije lako naći ceibu. Nisu sva stabla ceibe tako
ogromna.. Potom, sva drveća podjednako izgledaju –
sivkasta kora im je jednoliko prekrivena lišajevima ili
epifi tima. Epifi ti i lijane dodatno maskiraju drvo, a veli-
Najveće drveće često privlači najviše pažnje. Tako je i sa poznatom kišobranastom krošnjom tropskog stabla ceibe koja se vidi izdaleka kako probija šumski svod i usamljeno stoji nad šumom.
Ceibe nalazimo
od Meksika preko
Središnje Amerike
pa na jugu do
Perua i Bolivije.
Ceiba nadrasta šumu
Piše: Goran Šafarek
Foto: Goran Šafarek
ke drvenaste paprati i ostalo
grmlje priječe prilaz. Ipak,
jedan od sigurnih znakova
je veliko potporno korijenje
koje se širi često i desetak
metara na svaku stranu i po-
put kakve zmije vijuga lijevo,
desno.
Između potpornog ko-
rijenja i krošnje se ne šire
grane. Kora je u mladih sta-
bala ponekad zelenkasta od
klorofi la kojim stablo foto-
sintetizira. U mladih ceiba
su stablo i grane prekriveni
kratkim, ali debelim trnjem.
Iz daljine je svakako najuoč-
ljiviji dio ceibe njena krošnja.
Tipičnog je oblika kišobrana,
odnosno male debljine, ali
velike površine. Veliki listovi
su razdijeljeni, rasperani u 5
do 8 rasperaka.
28 • Broj 149 • svibanj 2009. HRVATSKE ŠUME
n” nad šumom!ad šumom!Kapok - Osim što je nemoguće vidjeti cijelo stablo ceibe odjed-
nom, ne može se lako ni odrediti koja je od nekoliko vrsta u pitanju.
Cvijet je nedostupan visoko u krošnji te je jedini spas čekati da neki
od njih padne na zemlju. Tada se uočava njihova veličina: mogu biti
nezamjetni od svega tri centimetra pa do velikih i raskošnih od 12
centimetara. Najčešće su bijeli, rozi ili crveni. Prilično su i kožasti.
Radijalno su simetrični, sa pet tučaka spojenih u cjevčicu pri osnovi.
Cvjetovi se otvaraju navečer i to ne slučajno, već zato da privuku šiš-
miše koji se hrane nektarom i peludom. Što je zanimljivo, u vlažnim
šumama ceiba može cvjetati jednom u pet godina. Drvo cvjeta tek
nakon što odbaci lišće i tako olakša oprašivanje. To se uglavnom de-
šava u „sušnom“ dijelu godine.
Cvijet je i u ovom slučaju osnova za sistematiku. Kojih desetak
vrsta roda Ceiba je smješteno u porodici Malavceae. Nedavno je tom
rodu dodano još i desetak vrsta iz roda Chorisia.
Cvijet biljci, dakako, ne služi za sistematiku već za razmnožavanje.
Iz oprašenog i oplođenog cvijeta razvija se i do 20 centimetara du-
gačak plod. Elipsoidnog je oblika te podsjeća na veliku i zelenu ragbi
loptu. Taj se plod otvara na pet drvenastih poklopaca da bi sjemen-
ke mogle klijati. Unutrašnjost ploda čine brojna vlakna, dugačka od
1,5 do 3 centimetra. Nazivaju se kapok. U vlakna je umetnuto mnogo
malih tamnih sjemenaka. Ta lagana vlakna služe širenju sjemenki vje-
trom, a mogu i plivati jer su premazane voskom i zbog toga odbijaju
vodu.
Morski putnik - Upravo je ta plovnost i preživljavanje u vodi
omogućila vrsti Ceiba pentandra da se morskim putem proširi iz Juž-
ne Amerike u Afriku. Također, došla je i do jugoistočne Azije gdje vla-
daju slični klimatski uvjeti. Ova se vrsta čak sadi u umjerenom pojasu.
Sve su ostale vrste ograničene na tropsko područje novog svije-
ta – neotropis. To je i mjesto evolucijskog razvoja ovog roda. Ceibe
nalazimo od Meksika, preko Središnje Amerike pa na jugu do Perua
i Bolivije.
Imaju i sposobnost čuvanja vode u stablu na duži pe-
riod pa tada izgledaju pomalo „natečeno“. Ceiba duguje
svoj „uspjeh“ također i brzom rastu na jakom suncu. Ona,
kao pionir, brzo naseljava dijelove šume koji su prije toga
posječeni. Tada donekle gubi svoj karakteristični oblik
kišobranaste krošnje. Na pašnjacima,usamljene ceibe sa
kišobranastom krošnjom su znak da je ona narasla kada
je bilo više sjene te govori da je ostatak negdašnje šume.
Ekološki značaj
-Samom svojom veli-
činom ceiba je dom za
mnoge druge organiz-
me. Ona je pravi mali
ekosustav za sebe. Na
njoj rastu bromelije,
orhideje, papratnjače,
lijane i penjačice (lijane su drvenaste penjačice) te osta-
li epifi ti – biljke koje nisu paraziti, već koriste domaćina
samo kao podlogu. Ponekad je teško shvatiti značaj ceibe
jer se većina tih biljaka nalazi na njenoj krošnji, visoko od
šumskog prizemlja.
Ona također privlači i mnoge životinje. Majmunima
služe kao privremen prolaz i opskrba hranom, drugima
kao mjesto razmnožavanja. Neke životinje na njoj provo-
de cijeli život. Ptice na njima grade gnijezda te se hrane.
Arborealne žabe se tu također razmnožavaju, nerijetko u
pazušcima listova bromelija u kojima se skuplja kišnica.
Tu obitavaju nebrojeni kukci i njihovi grabežljivci, kao što
su pauci. Istraživanja trebaju tek pokazati kakav značaj
ima ceiba u strukturi populacija, zajednica, ekološkog su-
stava, hranidbenih lanaca tropske kišne šume.
Potporno korijenjePotporno korijenje
Stare su Maje vjerovali da
ceiba stoji u središtu svijeta
te da povezuje zemaljski
svijet s onim spiritualnim.
Krošnja ceibe
Broj 149 • svibanj 2009. HRVATSKE ŠUME 29
30 • Broj 149 • svibanj 2009. HRVATSKE ŠUME
Abonos je drvo izlože-
no dugom djelovanju
vode, što je njegova
mehanička i kemijska
svojstva učinilo izrazito poseb-
nim. Najvažnija karakteristika
abonosa je njegova starost.
Abonos ili eban podrijetlom
potječe iz nizinskih šuma hra-
sta lužnjaka (Quercus robur L.).
Sazrijeva od nekoliko stotina do
nekoliko tisuća godina. Vađenje
iz prirodnog boravišta (vode),
transport i obrada vrlo su zah-
tjevni, a fi zičke osobine karakte-
rizira iznimna čvrstoća, tvrdoća,
velika specifi čna težina i iznim-
na otpornost na vanjske utjeca-
je. Radi apsolutne opornosti na
prirodne nametnike abonos se
smatra praktično vječnim.
Kako nastaje - Rijeke u svo-
joj snazi tisućama godina obli-
kuju krajolik kroz koji protječu te
u tom prirodnom ciklusu stvara-
ju fenomene i pojave neobične
ABONOS- vječno drvoVeza sa duhovnim svijetom - Svojom je pojavom ceiba bila in-
spiracija i za ljude. Stare su Maje vjerovali da ceiba stoji u središtu
svijeta te da povezuje zemaljski svijet s onim spiritualnim. Smatrali
su da su viseće lijane s njegovih grana put za duše dok se uspinju na
nebo. Indijanci imaju i praktičnu upotrebu ovog drveta. Od nje rade
dugačke uske čamce – izdubljene od jednog jedinog komada debla.
To je dugotrajan posao u kojem mjesecima sudjeluje nekoliko ljudi.
To je nekad bio vrlo važan posao jer su rijeke i čamci bili jedini način
transporta. Također koriste ulje sjemenki za sapun i osvjetljenje.
Moderno društvo je otkrilo mnoge koristi od ceibe. Početkom
stoljeća se vlakno plodova zvano kapok koristilo u industriji, prije
svega za punjenje jastuka, sjedišta, madraca i ostalih stvari. Kako je
lakši od pamuka te otporan na vodu i stoga ploveći, kapok se masov-
no koristio u pojasevima za spašavanje. Stabla su zbog toga kultivira-
na na velikim plantažama u jugoistočnoj Aziji, a nije se koristio samo
kapok, već se ostatak drveta koristio za proizvodnju papira. Razvo-
jem novih materijala potražnja za kapokom je pala pa se ceiba više
komercijalno ne uzgaja.
Sama ceiba nije u opasnosti– jer je drvo lagano i mekano pa ga
ne priželjkuju proizvođači namještaja. Ipak, često je žrtva posjeci-i-
spali strategije stočara ili farmera za dobivanje obradivih površina.
Čak i onda ovo stablo ima posebni status jer i kod potpunog čišćenja
šume često ostaje usamljena ceiba kao spomenik na negdašnju pri-
rodnu vegetaciju.
Abonos je drvo izloženo dugom djelovanju vode. Izrazito vrijedno nalazište otkriveno je u selu Oštra Luka, općina Orašje, u sjevernom dijelu Bosanske Posavine. Starost primjeraka, zavidne dimenzije te količina, na svjetskoj su razini, što potvrđuju analize koje dokazuju starost od 5870 godina, dok je primjerak pronađen na Savi kod Orašja star čak 8290 godina! Zbog iznimnih tehničkih svojstava koristi se u graditeljstvu, kiparstvu, za izradu muzičkih instrumenata, unikatnih dijelova namještaja...
Parenje pšaličnjaka na listu ceibe
Na svijetlu nakon 6000 godina!Na svijetlu nakon 6000 godina!
I nakit može biti elegantanI nakit može biti elegantan
Ostatak ploda
Broj 149 • svibanj 2009. HRVATSKE ŠUME 31
slojem titanij-nitrida (TiN).
Starost abonosa, kao
njegova najvažnija karakte-
ristika, utvrđuje se metodom
datiranja “C-14” pomoću ra-
dioaktivnog izotopa ugljika.
Dakle, utvrđivanje starosti temelji se na elementu uglji-
ku (C), osnovi života na zemlji. Uzorci drveta se šalju na
laboratorijsku analizu ovlaštenim institucijama koje iz-
daju certifi kat starosti. U Hrvatskoj je to Institut “Ruđer
Bošković” čije su analize pokazale starost nalazišta u
Oštroj Luci od 5870 godina, što je potvrdio i ovlašteni
Institut u Kijevu.
Početak priče o abonosu iz okolice Orašja vezan
je za gradnju crkve u Oštroj Luci od 1956. do 1961.godi-
ne. Neposredno pokraj crkve počeo se iskapati građevinski materijal
(šljunak, pijesak). Značajnija iskapanja dubine do 4 metra, poradi iz-
gradnje cesta, se nastavljaju početkom ‘70-ih godina. Godine 1997.
dolazi do proširenja i produbljenja s tehnologijom “refuliranja” do 10
metara dubine, a veličina kopa se proširuje na 600 x 250 m. Iskapan-
je šljunka traje
do 2000. godine
kada se koncesija
dodjeljuje ribar-
skoj udruzi “Ša-
ran” Orašje. Prvi
primjerci drveta
abonos izvučeni
su 1998. godine,
sa 6-8 metara du-
bine. Vrijednost
drveta prepozna-
je gosp. Hrvoje
Benković, čija
upornost, entuzi-
jazam, ali i znat-
na fi nancijska
sredstva dovode
do prvog certifi -
kata 2001. godi-
ne koji potvrđuje
starost drva na
ljepote. U tom praiskonskom procesu oblikovanja, rijeka mijenja svoj
tok te se tako stabla, koja su se nekada izdizala s obale rijeke, nađu
potopljena i tako ostanu izložena dugotrajnom djelovanju vode.
Procesom prirodne humifi kacije ,pod tisućljetnim utjecajem mulja
i gline, dolazi do kemijske reakcije između trijeslovine u drvu i soli
željeza iz vode i tako nastaju koloriti boja od svijetlo-smeđe pa sve
do izrazito crne. Voda sprječava pristup kisika održa-
vajući razmjerno nisku i jednaku temperaturu. Tekuća
voda je pod tlakom izlučivala tvari iz drva koje su bile
podložne truljenju te istaložila kremen i vapneni pije-
sak koji je na taj način prekrio samo drvo nepropusnim
slojem. Budući da se drvo nalazi ispod nekoliko metara
šljunka i pijeska, iznad kojega protječe rijeka, potrebno
je tzv. refulacijskim brodovima ukloniti spomenuti ma-
terijal. Ronioci imaju najbitniju ulogu. Njihova zadaća
je točno određivanje
lokacije svakog poje-
dinog debla, nakon
čega se pomoću zrač-
nog padobrana deblo
izvlači na površinu
vode. Skladištenje
abonosa provodi se
oprezno, kako se nag-
lim isušivanjem ne bi
izazvalo pucanje drva
te time narušila nje-
gova prirodna struk-
tura. Izvađenom drvu
se prskanjem održava
vlažnost, a kasnije se
posebnim postupkom
sprečava isušivanje.
Prerada abonosa zah-
tijeva drukčiji pristup
nego obrada običnog
drva. Radi njegove
iznimne tvrdoće mo-
raju se primjenjivati
posebni alati za re-
zanje čiji se vrhovi
oplemenjuju tankim
Unikatni namještaj Unikatni namještaj (od abonosa) star (od abonosa) star 6000 godina!6000 godina!
Radi apsolutne
otpornosti na prirodne
nametnike, abonos
se smatra praktično
vječnim.
Piše: dr. sc. Tomislav Dubravac
Foto: Tomislav Dubravac, Hrvoje Benković
Unikatni namještaj od abonosa
I to je abonosI to je abonos
32 • Broj 149 • svibanj 2009. HRVATSKE ŠUME
5888 godina (Institut Ruđer Bošković). Isto potvrđuje Institut u Kijevu
2005. godine na 5870 godina. Godine 2004. počinju se nazirati osno-
vne konture i ideje o vrlo vrijednom nalazištu. Aktiviraju se stručni
timovi, profesionalni ronioci za
rad u mutnim vodama, meha-
nizacija. Tijekom 2004. godine
počinje se s izvlačenjem prvih
sortimenata u zavidnim količi-
nama. Izrazitu prirodnu vrijed-
nost prepoznaju znanstvenici
iz toga kraja, koji se uključuju
2005. godine. Pridružuju im se
umjetnici, biolozi, povjesniča-
ri, tehnolozi drva, šumari, kli-
matolozi. Započinje kontakt
i suradnja s ljudima iz cijelo-
ga svijeta na relaciji znanost,
umjetnost, gospodarstvo koja
pruža neslućene mogućnosti za razne fi nalne proizvode. Eksploata-
cija drveta abonos se proširuje na nova nalazišta, uz rijeku Savu, uz-
vodno i nizvodno od grada Orašja, što rezultira pronalaskom do sada
najstarijega primjerka starosti 8290 ± 4 godine. Navedeno potvrđuje
neovisni Institut u
Tokiju, u Japanu.
Abonos se reže
u plemenite furni-
re debljine 0,6 mm
koji se koriste za
izradu skupocjenog
i vrlo dugotrajnog
pokućstva, uređenje
interijera, plovila
(posebno podova).
Poradi iznimnih
tehničkih svojstava
koristi se u gradi-
teljstvu za izradu
namještaja. U arhi-
tekturi se stoljećima
koristi za izradu vra-
ta i ostalih vanjskih
i unutrašnjih detalja
u crkvenoj arhitek-
turi. Često je u upo-
rabi u kiparstvu kao
glavni materijal za
likovno izražavanje,
a poradi otpornosti
na habanje izuzetan
je materijal za izradu
glazbenih instrume-
nata (dijelovi i tijela
violina, gitara, klari-
neta i sl.). Valorizaci-
ja navedenih tvrdnji
bit će objavljena u
obliku znanstvenog
članka u Šumar-
skom listu, koji je
pripremljen sa kole-
gama sa Šumarskog
fakulteta. Abonos
priča doživljava i svoju praktičnu primjenu u izradi vrlo vrijednih uni-
katnih dijelova namještaja koji se izrađuju u Orašju te popularizaciju
modnom revijom, održanoj u Zagrebu koncem 2007. godine. Slika
govori puno više od riječi, stoga pogledajte tijek vađenja, transporta,
skladištenja i uporabe drveta abonos, imajući na umu njegovu sta-
rost od 5870 godina!.
baština TRADICIJSKI OBRTI
KućarenjeKućarenjEksploatacija drveta abonos
se proširuje na nova nalazišta,
uz rijeku Savu, uzvodno i
nizvodno od grada Orašja, što
rezultira pronalaskom do sada
najstarijega primjerka starosti
8290 ± 4 godine. Navedeno
potvrđuje neovisni Institut u
Tokiju, u Japanu.
Okoravanje prije skladištenja
Primjerak abonosa starosti 5870 godina!Primjerak abonosa starosti 5870 godina!
Pokućarenje, kao trgovina pu-
tujućih trgovaca, razvila se u
Gorskom kotaru, ali i drugim
krajevima naše zemlje krajem
19. stoljeća. U Gorskom kotaru bilo je
najrazvijenije u brodmoravičkom i lu-
kovdolskom kraju te Skradu s okolnim
selima, Kupskoj dolini i Delnicama.
Osim naziva pokućarci putujuće tr-
govce nazivali su imenima kućarci, hu-
zireri, robari. Robu koju su nabavljali u
današnjoj Mađarskoj, Austriji ili Češ-
koj, ali i drugim zemljama, prodavali
su na način da su obilazili kuće i nudili
je kupcima sistemom „vrata do vrata“.
Osim u svom zavičaju vremenom su je
počeli prodavati i u drugim krajevima
Uz tradicionalni rad u šumi i preradi drva, goranski čovjek osiguravajući obitelji svakodnevno preživljavanje i egzistenciju, bavio se i drugim poslovima u kojima je mogao pronaći izvor zarade. To su bili razni obrti, danas uglavnom zaboravljeni. Jedan od takvih obrta bilo je pokućarenje
Pokućarci iz Brod Moravica na Pokućarci iz Brod Moravica na
jednom od sajmovajednom od sajmova
Sanduk s alatomSanduk s alatom
naše zemlje,ali i inozemstva. Obrt-
ničke su usluge pružali po grado-
vima i selima Slavonije, Podravine,
Međimurja, Zagorja i Zagreba.
Krajem osamdesetih godi-
na prošlog stoljeća, na području
Brod Moravica bilo je oko 150 po-
kućaraca. Odmah poslije Uskrsa
muškarci su odlazili od kuća u svi-
jet. Kućama su se vraćali za Božić ili
čak ranije za dan Svih svetih. Za to
vrijeme žene su ostajale kod kuće
i brinule o obitelji i gospodarstvu.
Za ispomoć u obavljanju težih po-
slova ponekad su uzimale i nadni-
čare.
Bavili su se raznim vrstama po-
slova: prodavali su slatkiše po go-
stionicama (cukraši), nudili konac,
igle, nožiće i ostalu sitnu robu po-
trebnu za šivanje (kramari), proda-
vali su svete slike ili kipiće (slikari
i kipari).
Neki od njih bavili su se i
uslužnim djelatnostima poput: ostakljivanja prozora (staklari), krpa-
njem posuđa (vezari ili drotari), popravljanjem satova (urmaheri) ili
pak brušenjem alata i noževa (brusači). Stroj za pružanje gore spo-
menutih usluga najčešće su nosili na leđima ili su ga vozili kao bru-
saću dvokolicu ili jednokolicu po selima. Sitnu robu
i razne predmete nosili su u posebnom ormariću na
leđima. Oni koji su godinama radili ovaj posao znali
su se i obogatiti pa su vremenom za obavljanje tih
poslova „iznajmili“ i slugu.
Za pokućarce bi se moglo reći da su za ona vre-
mena bili i dosta obrazovani. Putujući po svijetu,
stjecali su nova znanja i kulturu,a neki od njih go-
vorili su i nekoliko jezika. Tu kulturu i ponašanje, od
govora, oblačenja i sl. donosili su s putovanja u svoj
zavičaj.
U Gorskom kotaru, u čabarskom kraju, trgovalo se pak na način
da su žene s koševima na leđima odlazile na tržnicu u Rijeku i tu pro-
davale svoje proizvode.
Osim u Gorskom kotaru,
pokućaraca je bilo i u drugim
dijelovima naše zemlje. Tako su
se u Podravini i okolici Bjelovara
kućarenjem u 18. stoljeću bavili
uglavnom Židovi, koji su obilazili
sela i nudili robu. Potrajalo je sve
do onda dok Habsburgovci 1773.
donose zakon kojim im ukidaju
pravo na trgovinu na području
Vojne krajine uz nemogućnost do-
zvole za boravak i zadržavanje na
tim područjima.
Pokućarenje je bilo razvijeno
i u Imotskoj kraji-
ni. Kako je nastalo
govori nam zapis iz
jednog od župnih
listova „Grad na
gori“:“Pred kakvih
šezdeset godina naj-
više je prosjaka bilo
iz Imotske krajine.
Uto postade narod-
nim zastupnikom
svećenik i profesor
Vergil Perić rodom iz
Imotskog. Sramota mu je bila ,što je njegov kotar na zlu glasu, a žao
mu je bilo i naroda koji mu je bio toliko privržen. Kao zastupnik na
Carevinskom vijeću u Beču, isposlovao je on Imoćanima, da se mogu
baviti pokućarstvom te se tako dati na ovu vrst trgovine“.
Iz navedenog članka saznajemo da su imotski pokućarci bili
imućni ljudi sa vlastitim kućama, da su im se žene oblačile gradski,
neki su čak i gradili mlinove na naftu.
Takav način trgovanja nastavljen je i početkom 20. stoljeća.
Obrtnim zakonom iz 1931. propisano je tko sve može obavljati na-
vedene poslove:“Trgovina robom po ulicama i idući od mjesta do
mjesta i od kuće do kuće dozvoljava se proizvođačima proizvoda
domaće kućne radinosti, invalidima i drugim licima nesposobnima
za drugi rad kao i stanovnicima izvjesnih siromašnih krajeva. Imalac
dozvole može kod izvršenja ovog rada imati samo onoliku količinu
robe koliko je u stanju da nosi“.
Ovim Zakonom regulirano je i pravo obavljanja
zanata idući od mjesta do mjesta, što se isto tako
stavljalo u kontekst pokućarenja:“Obavljanje zanata
po ulicama i idući od mjesta do mjesta,od kuće do
kuće,dozvoljavat će se samo za izvjesne zanate,koji
se po svojoj prirodi ili dosadašnjem običaju obavlja-
ju bez stalne radnje,a spisak istih ,kao i način njihova
rada, utvrdit će se posebnim pravilnikom Ministar-
stva trgovine i industrije“. Dozvola se nije davala
mlađima od 25 godina, onima koji boluju od zara-
znih bolesti,koja su pod zaštitnim nadzorom ili osuđene te koje su
sklone pijančevanju, prosjačenju, bludničenju i skitnji.
Tako je to bilo u prošlosti. Zakoni su išli na ruku ljudima, da lak-
še savladaju životne nedaće i da si osiguraju kakvu takvu egzistenciju
dostojnu života čovjeka. Putovali su, trgovali su, širili na taj način kul-
turu, jezik i običaje, kako u svom zavičaju tako i po svijetu.
U posljednje vrijeme ove stare običaje i zanate nastoji se otrgnuti
zaboravu njegovanjem kulturno povijesne baštine kroz razne etno
udruge.
Jedna od njih je Etno-udruga za očuvanje starina iz Brod Moravi-
ca „Turanj“. Kao dio udruge djeluje podskupina pod nazivom „Goran-
ski kućarci“ osnovana 2007.
Oni kao živuća povijest zavičaja nastoje bogatu prošlost pove-
zati sa sadašnjošću, sudjelujući na raznim turističkim manifestacija-
ma u Hrvatskoj te Sloveniji. Tim načinom djelovanja nastoje zausta-
viti nestajanje tradicijske baštine, sačuvati prošlost od zaborava te je
ponuditi svim ljudima koji vole ne samo Gorski kotar, već cijene našu
bogatu kulturno-historijsku baštinu.
enje i pokućarcie i pokućarci
Robu koju su nabavljali
u današnjoj Mađarskoj,
Austriji ili Češkoj, ali i
drugim zemljama, prodavali
su obilazeći kuće i nudeći je
kupcima .
Piše: Vesna Pleše
Foto: Davor Delač
Pokućarci
Brušenje noževaBrušenje noževaBroj 149 • svibanj 2009. HRVATSKE ŠUME 33
Uz cestu od Dvora na Uni prema Glini, odmah
nakon sela Rujevca dolazi se u Gvozdansko,
malo selo s nekih 50-ak žitelja. S lijeve strane,
na nevisokom brežuljku iznad sela, lako ćete
uočiti kamene ostatke stare istoimene gradine (utvrde,
kaštela). Domaćini će vam u razgovoru s ponosom reći
da ova gradina na Banovini po svemu što je prošla pred-
stavlja „hrvatski Alamo“. Dakle, mjesto
koje simbolizira hrabrost i pogibiju brani-
telja pred nadmoćnim neprijateljem.
U ovom kasnosrednjovjekovnom
kaštelu, koji je u drugoj polovici 15.st. sa-
gradio Petar II. Zrinski, u to su vrijeme bili
kovani i novci, npr. srebrni široki groš, kao
i srebrni denari.
Kronike bilježe da je u utvrdi ponad
Gvozdanskog 13. siječnja
1579. godine, nakon višemjesečne
opsade i trodnevnog odolijevanja na-
padima brojčano premoćnih
Osmanlija, hrabro izginulo 300
hrvatskih branitelja.
Povijest turskih osva-
janja u 15., 16. i 17. stoljeću
povijest je i hrvatskih krajeva,
napose graničnih, uz Savu i
Unu. Kada je 1463. pala Bosna,
Turci su izbili na granicu Kralje-
vine Hrvatske i Slavonije. Europa tada nije previše ma-
rila za hrvatske brige i turska osvajanja (jer ona su bila
daleko od njih!) pa je kralju Matiji Korvinu preostalo da
sam organizira obranu. To je i učinio organiziravši grani-
cu od Beograda na istoku, do Senja na zapadu te Knina,
Sinja i Klisa na jugu. No, nakon njegove smrti te poraza
hrvatske vojske na Krbavskom polju 1493. Turcima je
put otvoren. Padaju Skradin (1522.), Mohač (1526.), Klis
(1537.), gine Nikola Šubić Zrinski kod Sigeta 1556. kada
pada i Kostajnica, a 1578. i Zrin.
Gvozdansko i okolica našli su se tako u turskom
okruženju jer su okolni gradovi i mjesta bili pod tur-
skom vlašću (Zrin, Sračica, Bužim) i pomoć se niotkuda
nije mogla očekivati. Već od listopada 1578. neke su tur-
ske čete bile pod gradom, a sam Ferhat beg s velikom je
vojskom oko Božića, sa svih strana, opkolio Gvozdansko
koje je branilo 300 momaka predvođenih zapovjedni-
cima Doktorovićem, Nikolom Ožegovićem i Andrijom
Stepšićem. Zbog dugotrajne opsade u gradu je po-
povijesna baština STARI GRAD GVOZDANSKO
Kako je izginulo Kako je izginulo 300 branitelja 300 branitelja GvozdanskogGvozdanskog
Kako je pred naletom moćne turske vojske predvođene Ferhat begom 1579. nakog dugotrajne opsade palo Gvozdansko (kod Dvora na Uni) sa svojih 300 branitelja, opisao je povjesničar i konzervator Drago Miletić, iz čijeg opisa, ujedno i prijedloga da se Gvozdansko proglasi spomenikom hrabrosti hrvatskom vojniku (2005.), donosimo priču o posljednjim danima opsade „hrvatskog Alama“
Piše: Miroslav Mrkobrad
Foto: D.Miletić, M. Mrkobrad
Pogled na utvrdu s ceste
Utočišna kula
AlamoLegenda o pobuni američkih došljaka u Teksasu protiv dik-
tatora, meksičkog generala Santa Ane, 1835., koji im je ukinuo
neka prava. Oni su u utvrdi Alamo (izgrađenoj 1718.) u San
Antoniju u Teksasu, 1836. dočekali napad Meksikanaca gdje je
200-tinjak američkih branitelja 13 dana (23.2-6.3) odolijevalo
napadu nekoliko tisuća Meksikanaca te na kraju herojski izgi-
nulo. Otada je Alamo simbol borbe za slobodu i sastavni dio
američke kolektivne svijesti. 34 •34 • Broj Broj 149 149 •• svibanj 2009. svibanj 2009. HRVATSKE ŠUMEHRVATSKE ŠUME
Broj 149 • svibanj 2009. HRVATSKE ŠUME 35
nestajalo i hrane i vode, pa i
ratnih potrepština pa je zavla-
dala velika bijeda, a posada je
redom jela svoje pse čuvare
dok posljednja dva nisu Turci
otrovali. Nakon što su branite-
lji, na poziv Ferhat bega da se
predaju, odvratili da će radije
izginuti, nego se osramotiti,
počeo je napad na grad.
Prije stotinjak godina Vje-
koslav Klaić je ovako opisao
posljednje, sudbonosne dane:
„..Prvi juriš na grad bi uči-
njen 10. siječnja 1579., ali ga
branitelji junački suzbiše. Jed-
nako biše suzbijeni turski juriši
11. i 12 siječnja. Nakon posljed-
njega, ostalo je u gradu samo
25 do 30 živih branitelja, a i ti
bijahu izmučeni glađu i žeđu, a
jamačno bijahu mnogi i ranje-
ni. Ferhat je odredio posljednji
juriš za noć od 12. na 13.siječ-
nja. No, oko ponoći utrnuše u
gradu svijetla i stražarske vatre;
stoga je Ferhat slutio varku i ju-
riš odredio za jutro. U to je sva-
nulo jutro, ponedjeljak 13. siječ-
nja. Turci se spremiše za juriš te
se polako približavahu gradu.
No u gradu je bilo sve tiho: niti
je puška planula niti se koji bra-
nitelj pokazao na gradskom
zidu. Sad su Turci razbili vrata
i provalili u grad. Po dvorištu,
trijemovima, i odajama ležala
su mrtva tjelesa hrabrih bra-
nitelja, ograzla u krvi od zadobivenih rana.
Neka su opet bila čitava, ali blijeda i suha
bez daha života.Ti su poginuli od gladi, žeđi,
i teškog napora. U gradu Turci nisu našli ni
mrvicu hrane ni kapi vode. Taj strašni prizor
kosnuo je Ferhat bega tako da je mrtve bra-
nioce Gvozdanskog po kršćanskom obredu
dao pokopati.“
lovstvo
lo
GNIJEZDA I JAJA PTICA
Gnijezda i jaja ptica Gnijezda i jaja ptica razlikuju se po razlikuju se po obliku, veličini, boji..obliku, veličini, boji..I
zrada gnijezda karakteristična je osobina ptica, no ne
svih. Od naših ptica jedini izuzetak je kukavica, koja
samo snese jaja u tuđa gnijezda i njena skrb za potom-
stvo je time završena. Za gnijezdo se može reći da je
sklonište koje si ptice rade ili prepravljaju za leglo. Jaja su u nji-
ma manje ili više zaštićena od oštećivanja, prevelikog gubitka
topline, grabežljivaca i drugog. Neke vrste ptica ih rade, neke
koriste tuđa gnijezda, nekima je dovoljna plitka jamica u ze-
mlji. Najsavršenija gnijezda rade ptice iz reda vrapčarki, u koji
spada i obitelj vrana. Nađeno gnijezdo, kao i jaja su činjenice,
koje potvrđuju da određena vrsta ptice živi na nekom područ-
ju. Ujedno je to trag ptice, odnosno pernate divljači.
Ptičja gnijezda su po obliku, veličini, konstrukciji, gra-
đevnom materijalu i mjestu gdje se nalaze, krajnje raznovrsna.
Različita su gnijezda pojedinih vrsta, ali i primjeraka iste vrste,
koji žive u znatno različitim (ali i istim) ekološkim uvjetima.
Po karakteristikama i lokaciji gnijezda, mogu se saznati mno-
gi podaci iz biologije ptica. Poznavanje pojedinih pokazatelja
pomaže i da se jasnije upoznaju oblici uzajamnih veza vrste
i staništa. Osim toga, daju konkretne podatke za provođenje
mjera zaštite ptica, uključujući stvaranje povoljnih i sigurnih
uvjeta za gniježđenje, primjerice, izrada i postavljanje umjet-
nih gnijezda.
Tako se poljske koke mogu zaštititi prilikom kosidbe kr-
mnih kultura i žitarica. Mogu se raditi i pojasevi ozimih smje-
sa širine l5 do 20 m na rubovima velikih polja pod lucernom,
djetelinom ili strnim žitaricama, gdje se koke mogu sigurno
Svojstvo je ptica da
trebaju gnijezda u
koja nose jaja, sjede
na njima, izlegu
mlade i podignu ih.
Ptičja gnijezda su
po obliku, veličini,
konstrukciji,
građevnom
materijalu i mjestu
gdje se nalaze krajnje
raznovrsna, dok
se jaja razlikuju po
veličini, obliku i boji
za pojedine vrste. No,
točno je određen broj
jaja u leglu.
Piše: Zoran Timarac
Ostaci zapadnog zida
Tlocrt grada (1699.)
Jastreb kokošar na gnijezdu s jajimaJastreb kokošar na gnijezdu s jajima
36 • Broj 149 • svibanj 2009. HRVATSKE ŠUME
gnijezditi. To mogu biti i male po-
vršine od samo nekoliko četvornih
metara.
Za povećanje mogućno-
sti gniježđenja za divlje patke i
neke druge ptice mogu se radi-
ti umjetni otočići na ribnjacima i
vodenim akumulacijama. Divljim
patkama se mogu raditi i umjetna
gnijezda, kao i golubu dupljašu i
nekim drugim pticama, koje gni-
jezde u dupljama. Jer, stabala s
dupljama je malo u šumama, s ko-
jima se iole intenzivnije gospodari.
Nadzemna gnijezda na drveću i
grmlju, na kamenim i drugim stije-
nama.
Naravno, nas, s lovačke stra-
ne, najviše zanimaju gnijezda vrsta
ptica koje su svrstane u pernatu
divljač i onih vrsta koje imaju neke
vrste s divljači. No, navedene su i
neke druge vrste pa i neke koje se
ne gnijezde ili ne žive u Hrvatskoj.
Lokalizacija nadzemnih gnijezda:
na vodi i uz vodu, mogu biti i pliva-
juća - divlja guska, mnoge vrste div-
ljih pataka, crna liska, plijenori, gnjurci itd.; u trsci, među biljkama ili na
njima - plijenori i gnjurci, čaplje, crvenokljuni labud, mnoge vrste div-
ljih pataka, eja pijuljača, kokošice, uključujući crnu lisku i zelenonogu
gušu, obični galeb itd.; na močvarnim terenima, vlažnim livadama i cre-
tovima - divlje patke, ruževac, vivak pozviždač, šljuka kokošica i njene
bliže i dalje rođake, sova močvarica itd.
Zatim, na livadama i poljima, u šumica-
ma i među grmljem - divlje patke, eja li-
vadarka, eja pijuljača, trčka, fazan, prepe-
lica, velika droplja, vivak pozviždač i neki
njegovi rođaci, sova močvarica itd.; u
šumama, među skupinama drveća - div-
lje patke, lještarka gluiha, tetrijeb gluhan, šljuka bena itd.; na golim
terenima, pijesku, šljunku i slično - šljukarice i neke druge ptice; u šu-
pljinama, pukotinama i pod korijenjem - ronci, pupavac, vodomar itd.
Lokalizacija gnijez-
da na drveću i grmlju:
slobodno na visokom
drveću - neke čaplje,
crna roda, veliki vranac,
mnogi orlovi, lunje, ška-
njac mišar, škanjac osaš,
jastreb, kokošar, vjetru-
ša klikavka, sokol grlaš,
sova utina, golub griv-
njaš, grlice, pripadnice
obitelji vrana, drozdovi
itd. (Negdje stupovi da-
lekovoda zamjenjuju vi-
soko drveće. Na takvim
mjestima gnijezde soko-
lovke i gavrani).
Zatim u dupljama i
pukotinama na drveću -
divlja patka batoglavica,
mnoge sove, golub du-
pljaš, čavke, zlatovrana
modrulja, čvorak, djetlići
itd.; slobodno na poluvi-
sokom drveću i visokim
grmovima - kobac pti-
čar, golub grivnjaš, sova
utina, divlja grlica, šojka kreštalica, svraka maruša, svračci, drozdovi
itd.; slobodno na niskim grmovima u šumicama - svračci i razne sitne
ptice; na trsci - trstenjaci.
Lokalizacija gnijezda na kamenim i drugim stijenama: u kame-
nim stijenama - suri orao, sokol grlaš, sivi sokol, divlji golub i podiv-
ljali domaći golubovi, sovuljaga buljina,
gavran, čavka itd.; u glinovitim i pjesko-
vitim stijenama - vodomar i druge ptice;
na i u ljudskim građevinama - bijela roda,
vjetruša klikavka, sivi sokol, podivljali do-
maći golubovi, obični ćuk, kukuvija drije-
mavica, čavka pupavac itd.
Po ljuskama se može utvrditi jesu li se mladi sretno izlegli
Karakteristična građa slobodno smještenih gnijezda: jednostav-
na jamica bez ičega ili oskudno nasrta - poljske i šumske koke, šljuke,
vivak pozviždač, sova močvarica, eje itd.; jamica s paperjem - divlja
patka, divlja guska; velika građevina od grana - neke čaplje, rode, or-
lovi, škanjac mišar, škanjac osaš, sova utina, vjetruša klikavka, sokol
grlaš, vrane, gavran itd.; jednostavno dno od grančica - golubovi i gr-
lice; čašasto gnijezdo - mnoge vrapčarke, kokošice; gnijezdo od bilja-
ka na tlu - sivi ždral, crna liska, labudovi, bukavac nedogled, plijenori
i gnjurci /na vodi/; gnijezda od blata - lastavice i piljak kosirić.
Gnijezda lokalizirana u dupljama: u zatvorenim dupljama, če-
sto s malim otvorom - divlja patka batoglavica, ronac oraš, golub du-
pljaš, mrtvačka sovica, ćuk obični, ćukuša kukavica, sovina šumska,
djetlići, vodomar, čavka, čvorak itd.; u poludupljama, pukotinama
- ronac, kukuvija drijemavica, ćuk obični, sovina šumska, sovuljaga
buljina, sivi sokol, vjetruša klikavka, djetlići, vodomar itd.
Kao i gnijezda i jaja su raznolika. Razlikuju se po veličini, obli-
ku, boji... Po obliku mogu biti elipsasta, ovalna, zaoštreno ovalna i
kruškasta. U svim tim oblicima mogu biti kratka, srednja i duga. Pri
tome se ne misli na dužinu u relativnom smislu nego u apsolutnom,
u odnosu na oblik. Primjerice, crvena lunja ima kratka elipsasta jaja,
šljuka livadarka - kratka ovalna, fazan - kratka zaoštrena ovalna, vivak
pozviždač - kratka kruškasta.
Po pravilu su jaja, koja su izložena pogledu, “maskirno” obojena.
Nisu takva jaja, koja su u dupljama, odnosno u onih vrsta, koje su ne-
koć gnijezdile u dupljama. Obratno, obojena su jaja onih vrsta, koje
su nekada gnijezdile izvan duplji. Ptice, po pravilu, kada privremeno
napuštaju gnijezdo pokrivaju uočljiva jaja.
Kao što je nekoj ptici svojstveno gnijezdo i jaja, određen je i
broj jaja u leglu. Razlikujemo dva pojma: nepotpuno leglo, dok još
Razlikujemo dva pojma: nepotpuno leglo, dok
još nije završeno nošenje i puno leglo, kada je
završeno nošenje jaja.
Fazanka na gnijezduFazanka na gnijezdu
Mali ćuk na gnijezdu u dupljiMali ćuk na gnijezdu u duplji
Broj 149 • svibanj 2009. HRVATSKE ŠUME 37
U nastavi prirode i društva u prvom razredu,
učenici imaju zadatak otkrivati i upoznati
živu i neživu prirodu, njezinu raznolikost i
povezanost, kroz promjene godišnjih doba:
buđenje prirode u proljeće, kroz plodove jeseni, smi-
raj zimi ili bujnu vegetaciju ljeti.
Najbolji način da se to napravi je izvanučionički
oblik nastave, učenje u kojem se susreću s prirodnom
i kulturnom okolinom, ljudima koji u njoj žive i rade.
Tako su učenici 1. a i 1.c razreda OŠ Voltino, pred-
vođeni učiteljicama Brankicom Bečirević, Anamarijom
Čorko i Ksenijom Gluhak s oduševljenjem prihvatili
poziv Irene Franjić iz Ekološkog odjela zagrebačke
Uprave šuma da posjete rasadnik Laukavec u V.Gorici.
Tamo su saznali što raste u rasadniku, kako izgleda
sjeme jasena i hrasta , kako „nastaju“ i kako se po-
mlađuju šume. Djeca su imala niz pitanja na koja su
im domaćini,zamjenica upravitelja Šumarije Dragana
Draženović i Damir Brebrić dali iscrpne odgovore kako
bi to što su čuli mogli prenijeti prijateljima u školi.
Izlet je nastavljen posjetom seoskom gospodar-
stvu gospođe Vere Rak koja je učenike upoznala sa
životom na selu i stanovnicima svog gospodarstva pa
su tako djeca mogla dodirnuti kravu Cvetu i pokupiti
svježa jaja. Nakon obilaska gospodarstva, teta Vera je
počastila djecu domaćim delicijama, sirom i vrhnjem,
mlijekom, štruklama, kobasicama, a rastali su se s pje-
smom.
Posjet Šumariji V. Gorica prvi je u okviru pilot pro-
jekta „Škola u šumi, šuma u školi“ koji su spomenute
učiteljice osmislile zajedno s Irenom Franjić.
Druženje je zaključeno u lugarnici Krušak uz igru,
grah, i na kraju su se gosti puni dojmova pozdravili sa
šumarima iz V. Gorice koji su se pokazali kao odlični
domaćini.
nije završeno nošenje i puno leglo, kada je
završeno nošenje jaja. Primjerice, golubovi i
grlice uvijek imaju po dva jaja u punom le-
glu. Šljukarice - vivak pozviždač, šljuka bena
i druge šljuke uvijek imaju po četiri jaja. Ve-
ćina ptica vodarica, kao što su vranci, sve ča-
plje i rode imaju po pet jaja. Divlja guska ima
šest jaja u punom leglu.
Ptice mogu imati manji broj jaja od pu-
nog legla, ako je prvo (ili i drugo) leglo pro-
palo iz bilo kojeg razloga. Može biti i više jaja
od punog legla, za što može biti nekoliko ra-
zloga. Rjeđi je slučaj poremećaj mehanizma
nošenja jaja u ptica.
Češći je slučaj da dvije ptice iste vrste
ili srodnih vrsta nose jaja u isto gnijezdo.
Primjerice, trčka ili fazanka može nositi jaja
u gnijezdo druge trčke ili fazanke, odnosno
trčka može nositi jaja u gnijezdo fazanke i
obratno. Obično to čine mlade ptice. Takvo
leglo obično propadne, jer ptica ne može
pravilno grijati previše jaja.
Na kraju, ne treba tražiti gnijezda i uzne-
miravati ptice. To je posao ornitologa, a oni
znaju i kako treba proučavati gnijezda, jaja
i mladunce. No, gnijezda se mogu vidjeti i
kada prođe period razmnožavanja ili kod po-
trkušaca čim napuste gnijezdo.
Ako, primjerice, vidite gnijezdo faza-
na i trčke ili druge ptice koja gnijezdi na tlu
i čiji mladi inače napuštaju gnijezdo ubrzo
poslije izvaljivanja, po ljuskama jaja može-
te utvrditi jesu li se mladi sretno izlegli ili se
netko osladio jajima.U prvom slučaju ljuske
su “uredno” složene na hrpi u gnijezdu, u
drugom razbacane uokolo.Po prijelomima i
oštećivanjima ljuski i drugom, može se utvr-
diti i jesu li se mladi izvalili i ako je - tko je
pojeo jaja.
PROJEKT „ŠKOLA U ŠUMI,
ŠUMA U ŠKOLI“
Osnovci iz OŠ Osnovci iz OŠ Voltino u Šumariji Voltino u Šumariji Velika GoricaVelika Gorica
škola u šumi
Po ljuskama se može utvrditi jesu li
se mladi sretno izlegli
Obilježavajući Svjetski dan zaštite šuma,učenici prvih razreda Osnovne škole Voltino iz Zagreba, koja ima status međunarodne eko škole, posjetili su 16. ožujka Šumariju Velika Gorica.
Lještarka gluha na gnijezduLještarka gluha na gnijezdu
Jaja lještarke gluhe u gnijezduJaja lještarke gluhe u gnijezdu
Piše: Irena Franjić
Kako raste šuma - hrastov pomladakKako raste šuma - hrastov pomladak
U rasadniku LukavecU rasadniku Lukavec
Kako su to klinci doživjeliKako su to klinci doživjeli
38 • Broj 149 • svibanj 2009. HRVATSKE ŠUME
zdravi život RAK PROSTATE
Što treba znati svaki Što treba znati svaki stariji muškarac o stariji muškarac o raku prostateraku prostateJ
ednostavni dio pregleda i standardne kontrole
je opipavanje prostate kroz rektum, dok je drugi
dio pretraga krvi (PSA) na prisustvo specifi čnog
antigena. PSA može pomoći otkriti bolest i u
slučajevima normalnog nalaza rektalnog pregleda.
Svaki muškarac stariji od 40 godina mora znati da
je izložen riziku oboljenja od raka prostate. Taj je rizik
povećan ako je netko u obitelji imao ili ima tu vrstu
raka. Studije su pokazale da prehrana s puno masnoća
može pridonijeti pojavi te bolesti.
Rektalni pregled prstom trebao bi se obavljati
svake godine u muškaraca starijih od 50 godina. Isto
se odnosi i na pretragu PSA. Dijagnoza raka prostate
može biti potvrđena samo biopsijom.
Prostata je žlijezda muškog reproduktivnog
sustava. Smještena je neposredno ispod mokraćnog
mjehura, a veličine je kestena. Ona obavija mokraćnu
cijev. Zadaća joj je stvarati tekućinu, koja se pomiješa
sa spermijima (koji dolaze iz testisa), stvarajući spermu.
Svojim rastom rak može probiti kapsulu prostate i
proširiti se u ostale dijelove tijela. Uobičajeni simptomi
raka prostate su: često mokrenje (posebno noću), slabi
mlaz mokraće, nemogućnost početka mokrenja, preki-
danje mlaza (počne pa stane), bol ili pečenje prilikom
mokrenja i krv u mokraći.
Valja napomenuti da pretraga PSA može dati ab-
normalan nalaz i u stanjima kad u prostati nema raka
(dobroćudno uvećanje prostate ili upala). U postavlja-
nju dijagnoze od pomoći je i ultrazvučni pregled.
Svojim širenjem rak zahvati okolno tkivo, limfne
žlijezde i susjedne organe, kao što je mokraćni mjehur.
Pojedine tumorozne stanice mogu krvlju doći do uda-
Jedan od deset muškaraca obolit će od raka prostate u svom životu. Srećom, taj je rak izlječiv, ako ga se na vrijeme otkrije. Mnogi slučajevi se, nažalost, ne dijagnosticiraju sve dok bolest ne uznapreduje. To se dešava zbog toga što rani rak prostate obično ne uzrokuje simptome i može biti otkriven samo pomoću redovnih kontrola prostate.
ljenih organa, posebno kostiju, gdje onda počnu dalje
rasti. To su metastaze.
Mogućnosti za uspješno liječenje raka prostate
ovise primarno i o stupnju razvoja raka kad je prvi
put uočen. Ako je dijagnosticiran dok se još nalazi
unutar prostate i odmah se počne s liječenjem, rak se
općenito može izliječiti. Ako se bolest proširila na kosti,
prosječno preživljavanje je ,nažalost, oko tri godine,
čak i kod promjene najboljeg raspoloživog liječenja. To
ukazuje na vitalnu važnost rane dijagnoze.
Kako se liječi rak prostate? - Kirurški zahvat je
izbor liječenja za mnoge bolesnike. Operacija koja se
zove radikalna prostatektomija primjenjuje se kad je
rak lokaliziran u prostati, a podrazumijeva kompletno
odstranjenje te žlijezde. Često se odstranjuju i limfni
čvorovi u zdjelici.
Terapija zračenjem se također može primijeniti kad
se rak nalazi unutar prostate, međutim, preferira se kad
se tumorozni proces proširio na obližnje okolno tkivo.
I operacija i zračenje pružaju odličnu desetgodišnju
stopu preživljavanja.
Hormonalna terapija se primjenjuje u liječenju
metastaza raka prostate. Povremeno se koristi i kemo-
terapija.
Katkad se preporučuju kombinirane terapije.
Nakon završenog liječenja, pacijent mora posjećivati
svog liječnika u redovnim vremenskim razmacima, radi
kontrole. Pretraga PSA se dokazala kao vrlo korisna u
praćenju stanja nakon liječenja.
Poslije operacije prostate pacijent može imati, kroz
neki period, problema s kontrolom otjecanja mokraće
(inkontinencijom) i seksualnom disfunkcijom. U mno-
gih muškaraca te se komplikacije s vremenom riješe.
Ako ne, mogu se djelotvorno riješiti.
Uobičajeni simptomi raka prostate su: često
mokrenje (posebno noću), slabi mlaz mokraće,
nemogućnost početka mokrenja, prekidanje
mlaza (počne pa stane), bol ili pečenje prilikom
mokrenja i krv u mokraći.
Mogućnosti za uspješno liječenje raka prostate
ovise primarno i o stupnju razvoja raka kad je
prvi put uočen.
Piše: dr. Ivo Belan
Broj 149 • svibanj 2009. HRVATSKE ŠUME 39Broj 149 • svibanj 2009. HRVATSKE ŠUME 39
događaji
ljudi i planine
HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVOHRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO
Osnovana Osnovana Ekološka sekcijaEkološka sekcija
PD „ŠUMAR“
U pohode BaranjiU pohode Baranji
Potaknuti promjenama u obrazovnim i stručnim
krugovima u šumarskom sektoru u Hrvatskoj
te po uzoru na druge struke u zemlji, Europi
i svijetu, smatramo opravdanim organizirati
Ekološku sekciju (EKOS) u sklopu Hrvatskog šumarskog
društva, kako bi se ostvarivali ciljevi društva zacrtani
Statutom HŠD-a radi lakšeg, bržeg i stručnijeg pristu-
pa pojedinim problemima struke, istaknuo je prof. Ivi-
ca Tikvić na osnivačkoj Skupštini, početkom travnja u
Zagrebu. Pozdravljajući prisutne profesore i brojne šu-
marske stručnjake koji se bave ekološkim problemima
u Hrvatskim šumama, kao i nekim drugim gospodar-
skim subjektima u Hrvatskoj.
Ekološka sekcija HŠD-a želi okupiti šumarske
znanstvenike i stručnjake koji se bave raznolikom eko-
loškom problematikom s ciljem unaprjeđenja surad-
nje, razmjene iskustava, poboljšanja znanja i sustavnog
rješavanja određenih problema u šumarstvu. Neke od
tema koje će biti na listi prioriteta, koje će se obrađivati
u radu Ekološke sekcije su: općekorisne funkcije šuma,
racionalno iskorištavanje šumske biomase, hidrološka
problematika nizinskih šuma, pitanja zaštite okoliša
u šumarstvu (onečišćenje, otpad, pesticidi, klimatske
promjene), odumiranje stabala, klimatski ekscesi, eko-
loška motrenja u šumarstvu, pitanja zaštite prirode,
ekološki problemi u urbanom šumarstvu i dr. Suklad-
Na Izbornoj skupštini Ekološke sekcije HŠD početkom travnja, za predsjednika je izabran izv. prof. dr. sc. Ivica Tikvić.
no aktivnostima koje su predviđene u radu HŠD-a, u
Ekološkoj sekciji će se navedene teme obrađivati kroz
seminare, radionice, stručne i znanstvene skupove i
druge primjerene oblike suradnje.
Ovo je četvrta sekcija pod okriljem HŠD-a, pored
već do sada osnovanih PRO SILVA CROATIA, Sekcije za
zaštitu šuma i Sekcije za biomasu.
Na Skupštini je donesen i Poslovnik o radu Ekološke
sekcije te usvojen plan i program rada za 2009. godinu,
kao i za razdoblje do 2012 g.
Kako bi rad i aktivnost u Sekciji bili što efi kasni-
ji ,članovi Sekcije prema svojim stručnim znanjima i
sklonostima, mogu djelovati u područjima osobnih
interesa pa su tako predviđene tematske radne skupi-
ne: Hidrologija šuma, Opće korisne funkcije šuma, Propa-
danje i odumiranje stabala, Zaštita okoliša u šumarstvu,
Zaštita prirode u šumarstvu, Prašume i rezervati biosfere,
Praćenje stanja okoliša u šumama, Ekološko modeliranje
u šumarstvu, kao i neke druge radne skupine koje bi se
formirale tijekom buduće aktivnosti Sekcije, za koje se
pokaže interes.
Ciljevi Ekološke sekcije ostvarivat će se, osim kroz
rad radnih skupina, sastanaka, i kroz organiziranje sim-
pozija, znanstveno-stručnih rasprava, stručnih ekskur-
zija, studijskih putovanja, izradom projekata te izdava-
njem stručnih publikacija.
Skupštini je nazočio i
umirovljeni profesor Bra-
nimir Prpić, koji je rekao
kako je još u vrijeme Kri-
ževačkog učilišta ekologi-
ja šuma prepoznata kao
disciplina u šumarstvu.
Podsjetio je i na uspješno
okončanu borbu šumara
protiv plana izgradnje HE
Đurđevac, koja zahvaljujući
upravo stručnim stavovima
i protivljenjem šumara nije
izgrađena, što je tada bilo
gotovo nezamislivo, jer se
protivilo ondašnjim politič-
kim odlukama!
Sudionici osnivačke SkupštineSudionici osnivačke Skupštine
Prema planu za ovu godinu, članovi PD Šu-
mar su u okviru „Pohoda vlažnoj Baranji“ 18. i 19.
travnja obišli i ovaj, po svemu posebni kutak naše
domovine, prohodali hrptom Baranjske planine i popeli se (!)
na najviši vrh (cijelih 259 metara, koji mora biti označen trigo-
nometrijskom točkom, kako bi se usred baranjskih vinograda
znalo da se nalazimo na najvišem brežuljku s kojeg puca divan
pogled na sjeveru u Mađarsku, a na južnoj strani pruža se Ba-
ranjska ravnica u kojoj mjestimice bjelasa tok Dunava pa čak i
dobar dio vojvođanske ravnice).
Pedesetak planinara, među njima i gosti iz okolice Kise-
ljaka, Kreševa i Orašja (BiH), hodajući
četiri sata, kroz nepregledne vino-
grade od mjesta Kneževi Vinogradi
do Zmajevca, uživalo je u proljet-
nom sunčanom danu i nesvakidaš-
njem okolišu.
Okrijepu su pronašli u podrumu,
zvanom gator, kako domaći mađar-
ski živalj naziva spremište za vinsku
burad, ukopanu u dubinu brda, na-
šeg člana Borisa, u Zmajevcu. Degu-
Baranjska planina sa najvišim vrhom od (čak!) 259 metara, dugo je odolijevala našim planinarima te je konačno nedavno osvojena!
stacija baranjskih tekućih delicija bila je nužna za nastavak
puta prema spomeniku Batinske bitke iznad mjesta Batina.
Pogled koji seže na desetke kilometara ostavio je bez daha
naše Sinjane, Zagrepčane pa i na Vinkovčane koji su po prvi
put došli u posjet Baranji.
Kako bi ugođaj Baranje bio potpun, pobrinuli su se ko-
marci u Monjoršu, ispred lovačke kuće.
Zahvaljujući visokom vodostaju Dunava, drugi dan
planinari su imali rijetku priliku uživati u vožnji brodicom
po Kopačkom ritu, do samog Velikog jezera, koja je nekoli-
ko posljednjih godina onemogućena uslijed niskog vodo-
staja Dunava. Premda se još nisu sve ptice selice vratile u
Kopački rit, vidjeli smo više vrsta čaplji, eje, orla štekavca
te bijelu i crnu rodu. Nezaobilazan je bio i posjet Tikvešu
i poznatom (još uvijek devastiranom) lovačkom dvorcu, u
kojem su boravile mnoge poznate povijesne ličnosti. Za
kraj šetnje ostavljen je obilazak vjerojatno najstarijeg (pre-
ko 300 g.) i najvećeg stabla brijesta u Europi, o kojem je pla-
ninarima nešto više kazao županjski šumar Ilija Gregorović.
Piše: Antun Zlatko Lončarić
Foto: Antun Zlatko Lončarić
Piše: A.Z.Lončarić
Među vinogradima
40 • Broj 149 • svibanj 2009. HRVATSKE ŠUME
dječji kutak PRIČE O ŠUMAMA, ŠUME U PJESMAMA
Bratac Jaglenac i sestra RutvicaBratac Jaglenac i sestra Rutvica
Ribar Ribar
Palunko Palunko
i njegova i njegova
ženažena
Časopis Hrvatske
šume u suradnji s
dječjim vrtićima
„I.B.Mažuranić“
iz Slavonskoga
Broda, „Josipdol“ iz
Josipdola i „Sesvete“
iz Sesveta, u svakom
broju objavljuje
kratke odlomke iz
„Priča“ Ivane Brlić
Mažuranić i pjesama
drugih hrvatskih
pjesnika o šumi,
koje su djeca iz tih
vrtića na svoj način
doživjela i ilustrirala.
To je naš doprinos
želji
da djeci već od
predškolske dobi
usadimo ljubav prema
šumi i naučimo ih
da vole prirodu koja
ih okružuje i čuvaju
okoliš u kojem žive.
A dječji likovni izričaji
ljepote i vrijednosti
šume izlet su u
dječji svijet mašte i
iskrenosti kakvu samo
još kod djece možemo
naći.
„..Navrh planine pak
bijaše jezero, nasred jezera
otok, a na otoku stara crkvi-
ca. Oko jezera bijaše livadi-
ca, a oko livadice brazda,
davno izorana. Preko ove
brazde nisu iz planine smjeli
doći ni zmaj ni vile, ni ikakve
strahote. Tu je oko jezerca
cvalo i mirisalo cvijeće, tu su
se zaklonile grlice i slavuji i
sve umilno biće iz planine..“
(„Priče iz davnine“, I.Brlić
Mažuranić)
„..Nosi vjetar čun i nane-
se ga do mora neznanoga,
do ostrva, do Bujana. Pliva
bujno ostrvo kao zeleni vrt.
U njemu bujna trava i trati-
na, u njemu vinova loza, u
njemu mandula rascvjeta-
na..“
(„Priče iz davnine“, I. Brlić
Mažuranić)
Alka Tomičić, 6,6 g. (DV I.B.Mažuranić, S. Brod) –
BRATAC JAGLENAC I SESTRA RUTVICA
Ana Mašala, 5,4 g. (DV Sesvete) – RIBAR PALUNKO I NJEGOVA ŽENA
Antonija K., 5,4 g. (DV Sesvete) – RIBAR PALUNKO I
NJEGOVA ŽENA
Karla Hunjet, 5.g. (DV Sesvete) – RIBAR
PALUNKO I NJEGOVA ŽENA
Projekt nazvan „Priče
o šumama, šume u
pjesmama“ (izbor
citata iz „Priča“
I.B.Mažuranić, odabir
pjesama) osmislile su
mr. sc. prof. Jasna
Ažman (S.Brod) i
odgojiteljica Ljiljana
Ivković (Ogulin).
Pripremila: Ljiljana Ivković