![Page 1: Odnos Religije i Drzave u Srbiji Nakon 1990. (1)](https://reader036.vdocuments.pub/reader036/viewer/2022082621/55cf94e0550346f57ba50753/html5/thumbnails/1.jpg)
7/21/2019 Odnos Religije i Drzave u Srbiji Nakon 1990. (1)
http://slidepdf.com/reader/full/odnos-religije-i-drzave-u-srbiji-nakon-1990-1 1/10
1
UVOD
Poslije raspada SFRJ devedesetih godina 20. st, Srbija ostaje u federaciji sa Crnom Gorom i
zajedno proglašavaju Saveznu Republiku Jugoslaviju (SRJ) 27. aprila 1992. godine. Srbija i
Crna Gora nisu bile organizovane kao jedinstvena drţava, već zajednica dvije drţave, koja je
organizaciono bila nešto više od konfederacije. Ob je drţave članice su u unutrašnjoj politici
zadrţale visoki stepen samostalnosti i funkcionasale su kao savez dvije drţave, dok su u
spoljnoj politici nastupale kao jedna drţava.
Ovakva zajednica se pokazala nefunkcionalnom i prestala je da postoji pošto su graĎani Crne
Gore na referendumu 21. maja 2006. godine izabrali nezavisnost te drţave. Time je iRepublika Srbija postala nezavisna drţava. Narodna Skupština Republike Srbije je na sjednici
u Beogradu 5. juna 2006. godine konstatovala nezavisnost Republike Srbije1.
1 Slobodna enciklopedija Wikipedija. Istorija Srbije. Preuzeto 17. Marta 2013. godine sa http://sh.wikipedija.org/wiki/Istorija
Srbije#Socijalisti.C4.8Dka Federativna Republika Jugoslavija
![Page 2: Odnos Religije i Drzave u Srbiji Nakon 1990. (1)](https://reader036.vdocuments.pub/reader036/viewer/2022082621/55cf94e0550346f57ba50753/html5/thumbnails/2.jpg)
7/21/2019 Odnos Religije i Drzave u Srbiji Nakon 1990. (1)
http://slidepdf.com/reader/full/odnos-religije-i-drzave-u-srbiji-nakon-1990-1 2/10
![Page 3: Odnos Religije i Drzave u Srbiji Nakon 1990. (1)](https://reader036.vdocuments.pub/reader036/viewer/2022082621/55cf94e0550346f57ba50753/html5/thumbnails/3.jpg)
7/21/2019 Odnos Religije i Drzave u Srbiji Nakon 1990. (1)
http://slidepdf.com/reader/full/odnos-religije-i-drzave-u-srbiji-nakon-1990-1 3/10
![Page 4: Odnos Religije i Drzave u Srbiji Nakon 1990. (1)](https://reader036.vdocuments.pub/reader036/viewer/2022082621/55cf94e0550346f57ba50753/html5/thumbnails/4.jpg)
7/21/2019 Odnos Religije i Drzave u Srbiji Nakon 1990. (1)
http://slidepdf.com/reader/full/odnos-religije-i-drzave-u-srbiji-nakon-1990-1 4/10
![Page 5: Odnos Religije i Drzave u Srbiji Nakon 1990. (1)](https://reader036.vdocuments.pub/reader036/viewer/2022082621/55cf94e0550346f57ba50753/html5/thumbnails/5.jpg)
7/21/2019 Odnos Religije i Drzave u Srbiji Nakon 1990. (1)
http://slidepdf.com/reader/full/odnos-religije-i-drzave-u-srbiji-nakon-1990-1 5/10
![Page 6: Odnos Religije i Drzave u Srbiji Nakon 1990. (1)](https://reader036.vdocuments.pub/reader036/viewer/2022082621/55cf94e0550346f57ba50753/html5/thumbnails/6.jpg)
7/21/2019 Odnos Religije i Drzave u Srbiji Nakon 1990. (1)
http://slidepdf.com/reader/full/odnos-religije-i-drzave-u-srbiji-nakon-1990-1 6/10
6
Radi unapređivanja verske slobode i saradnje sa crkvama i verskim zajednicama, u
obostranom interesu, država može da materijalno pomaže crkve i verske zajednice“.
Sveštenici odnosno vjerski sluţbenici imaju pravo na zdravstveno i penzijsko i invalidsko
osiguranje. Sredstva moţe da obezbijedi drţava u buĎetskom proračunu, nakon čega VladSrbije utvrĎuje iznose sredstava. Crkve i vjerske zajednice mogu osnivati samostalne fondove
za socijalno odnosno zdravstveno i penzijsko i invalidsko osiguranje svojih sveštenika
odnosno vjerskih sluţbenika, u skladu sa svojim autonomnim propisima.
TakoĎer, ovim zakonom propisane su i poreske olakšice. Naime, čl. 30 propisuje da prilikom
obavljanja djelatnosti i obezbjeĎivanja pr ihoda u skladu sa ovim zakonom, crkve i vjerske
zajednice mogu biti potpuno ili djelimićno osloboĎene poreskih i drugih obaveza, u skladu sa
zakonima kojima se uvodi odgovarajući javni prihod.
Fizička i pravna lica koja daju priloge i poklone crkvama i vjerskim zajednicama mogu biti
osloboĎena odgovarajućih poreskih obaveza, u skladu sa zakonima kojima se uvodi
odgovarajući javni prihod.
Ovim se zakonom vjerskim obrazovnim ustanovama garantuje organizaciona i programska
autonomiju.
Crkva i vjerska zajednica samostalno utvrĎuje nastavni plan i program, udţbenike i
priručnike, postavlja i razrešava nastavno i ostalo osoblje i vrši nadzor nad radom v jerske
obrazovne ustanove.
Vjerske obrazovne ustanove uključene u sistem obrazovanja duţne su da poštuju uslove i
standarde koji vaţe u sistemu obrazovanja, u skladu sa propisima o obrazovanju koji donose
nadleţni drţavni organi.Svjedočanstva i diplome verifikovanih odnosno akreditovanih
vjerskih obrazovnih ustanova imaju isto pravno dejstvo kao i odgovarajuća svjedočanstva idiplome stečene u drţavnim obrazovnim ustanovama.
![Page 7: Odnos Religije i Drzave u Srbiji Nakon 1990. (1)](https://reader036.vdocuments.pub/reader036/viewer/2022082621/55cf94e0550346f57ba50753/html5/thumbnails/7.jpg)
7/21/2019 Odnos Religije i Drzave u Srbiji Nakon 1990. (1)
http://slidepdf.com/reader/full/odnos-religije-i-drzave-u-srbiji-nakon-1990-1 7/10
7
S ekularna država i/ili sekularno društvo
Ustavom je proglašeno da je drţava svjetovna, da su crkve i vjerske zajednice odvojene od
drţave, te da se ni jedna religija ne moţe uspostaviti kao drţavna ili obavezna. Zakonom se
jamči pravo na slobodu savjesti i vjeroispovesti i ističe da su crkve i vjerske zajednice
nezavisne od drţave i jednake pred zakonom. V jerovanje, meĎutim, nije privatna stvar, jer se
dopušta javno ili privatno ispoljavanje vjerovanja ili vjerskog uvjerenja učestvovanjem u
bogosluţenju ili obavljanjem v jerskih obreda. To govori da Srbija nema sva obiljeţja
sekularizma, kakav npr. poznaje Francuska gde se isključuje svako miješanje političkih vlasti
u unutrašnje poslove crkve, ali i bilo kakav uticaj crkve na javni prostor.
U prilog tome govore brojne činjenice. Inauguracija predsjednika opština je praćena vjerskimritualima; zgrade skupština opština se koriste za crkvene manifestacije; vjerski praznici i
krsne slave dobijaju drţavni, javni karakter; vladajuće i opozicione partije javno
obiljeleţavaju krsne slave; predstavnici vlasti (ministri,predsednik i dr.) ističu svoju vjersku
pripadnost i prisustvuju vjerskim obredima kao predstavnici drţave; tzv.Srpska nova godina
se slavi u organizaciji drţave i novcem svih graĎana; osvještavaju se gotovo sve javne
ustanove; vojska učestvuje u crkvenim manifestacijama i obratno; crkveni velikodostojnici
učestvuju u drţavnim pregovorima (npr. o Kosovu); vjerski obredi se obavljaju u nekimvaspitno-obrazovnim ustanovama ; jača vjerska propaganda sa javnog servisa i nekih gradskih
i opštinskih televizija; klerofašistički i fundamentalistički lideri imaju svoje redovne tribine
na drţavnim fakultetima (Mašinski i Pr avni fakultet u Beogradu).
Drţavni sluţbenici mogu da imaju religiozne oznake i kada predstavljaju drţavu.
Učenici drţavnih škola, te učitelji/ce kada su u kontaktu sa javnošću, takoĎe mogu da nose
bilo koje religiozne oznake.
Drţava moţe materijalno da pomaţe crkve i vjerske zajednice, pa se u budţetu predviĎajusredstva za zdravstveno i penzijsko osiguranje sveštenika, odnosno vjerskih sluţbenika.
Crkve i vjerske zajednice mogu biti osloboĎene, potpuno ili delimično, plaćanja poreza u
svim svojim delatnostima i ne moraju da izdaju račune za usluge koje obavljaju.
Vjerska ravnopravnost se ne poštuje budući da se daje primat Srpskoj pravoslavnoj crkvi i
drugim tradicionalnim crkvama i verskim zajednicama, na štetu manjih konfesionalnih
zajednica i vjerskih organizacija.
Vjeronauka se predaje u drţavnim školama osam godina, a Bogoslovski fakultet je vraćen u
sastav Beogradskog univerziteta.
![Page 8: Odnos Religije i Drzave u Srbiji Nakon 1990. (1)](https://reader036.vdocuments.pub/reader036/viewer/2022082621/55cf94e0550346f57ba50753/html5/thumbnails/8.jpg)
7/21/2019 Odnos Religije i Drzave u Srbiji Nakon 1990. (1)
http://slidepdf.com/reader/full/odnos-religije-i-drzave-u-srbiji-nakon-1990-1 8/10
8
Stanovništvo se popisuje i prema vjerskoj pripadnosti, a i u pristupnicama nekih stranaka
postoji pitanje o vjeroispovijesti.
Uveden je imunitet za poslenike crkava i vjerskih zajednica kada sa propovjedaonice govore
bilo šta jer po zakonu ne mogu biti pozvani na odgovornost za postupanje pri obavljanju
bogosluţbene djelatnosti. TakoĎe se izbegava pravično suĎenje i presuĎivanje crkvenim
sluţbenicima za seksualne delikte.
Za izvršenje pravosnaţnih odluka i presuda koje izdaju nadleţni organi crkava i vjerskih
zajednica drţava pruţa odgovarajuću pomoć, na njihov zahtev, što uključuje mješanje crkve i
drţave.
Zakon omogućava da prije donošenja propisa o vraćanju imovine, drţavni organi i organi
lokalne samouprave ustupe na korištenje oduzetu imovinu ili njene dijelove crkvama i
vjerskim zajednicama što ukazuje na očiglednu diskriminaciju graĎana5.
Sagledavajući ove činjenice moţe se reći da Srbija iako svojim ustavom svjetovna, sekularn
drţava, ona to u praksi nije a pogotovu nema sekularno društvo.
5Ambasada SAD Srbija, „Izveštaj o meĎunarodnim verskim slobodama“, preuzeto 17.Marta 2013.godine sa
http://serbian.serbia.usembassy.gov/sr/verskoj-slobodi-2008-srbija.hmtl
![Page 9: Odnos Religije i Drzave u Srbiji Nakon 1990. (1)](https://reader036.vdocuments.pub/reader036/viewer/2022082621/55cf94e0550346f57ba50753/html5/thumbnails/9.jpg)
7/21/2019 Odnos Religije i Drzave u Srbiji Nakon 1990. (1)
http://slidepdf.com/reader/full/odnos-religije-i-drzave-u-srbiji-nakon-1990-1 9/10
9
ZAKLJUČAK
Zaključak koji proizilazi jeste da je u Srbiji, od vremena kad je bila u sastavu bivšeJugoslavije, pa kroz njenu historiju kao drţave unutar SRJ u savezu sa Crnom Gorom 1992.
Godine, pa kao drţavna zajednica sa Crnom Gorom i konačno kao nezavisne drţave od 2006.
godine , došlo do značajnih promjena ne samo u političkom pogledu već i u meĎureligijskim
odnosima. Religija je postala značajan činilac stabilizacije i oslonca i individualnog i grupnog
identiteta.
U Srbiji, kao sekularnoj drţavi, zagarantovana je v jerska sloboda, što podrazumijeva slobodu
bogosluţenja svim registrovanim v jerskim zajednicama, kao i suzbijanje diskriminacije u
oblasti religije. MeĎutim, u periodu raspada komunističkog sistema nastupio je proces
desekularizacije društva, čime je religija istaknuta u prvi plan interesovanja, a v jerske
zajednice stavljene na ispit tolerancije.
Iako se Srbija kroz teoriju zalaţe za vjersku toleranciju, u praksi je situacija znatno drugačija.
Ustavom je proglašeno da je drţava svjetovna, da su crkve i vjerske zajednice odvojene od
drţave, te da se ni jedna religija ne moţe uspostaviti kao drţavna ili obavezna. Uprkos tome,
pod uticajem tradicionalnih crkava i vjerskih zajednica, a prije svega Srpske pravoslavne
crkve, javni prostor u Srbiji je sve više oblikovan religioznim simbolima i religioznim
sadrţajima, a sekularizam se sve više pretvara u klerikalizaciju društva i drţave.
I na kraju, vječno pitanje koje muči teoretičare, koliko je Srbija sekularna drţava? Vjeronauka
u školama govori da nije. Uticaj crkve govori da nije. Drţavni praznici govore da nije.
![Page 10: Odnos Religije i Drzave u Srbiji Nakon 1990. (1)](https://reader036.vdocuments.pub/reader036/viewer/2022082621/55cf94e0550346f57ba50753/html5/thumbnails/10.jpg)
7/21/2019 Odnos Religije i Drzave u Srbiji Nakon 1990. (1)
http://slidepdf.com/reader/full/odnos-religije-i-drzave-u-srbiji-nakon-1990-1 10/10
10
Literatura
-
Slobodna enciklopedija Wikipedija. Istorija Srbije- Bulović, Irinej, „Verske zajednice, mediji i demokratija“ u: Diskursi, Ţelimir
Vukašinović (Sarajevo 2012.godina)
- Kuburić, Zorica, „Verske zajednice u Srbiji i verska distanca“, CEIR, Novi sad
(2010),
- http://serbian.serbia.usembassy.gov/sr/verskoj-slobodi-2008-srbija.hmtl