Download - Pitanja DPPMO i Odgovori
Pitanja DPPO
1. Nastavni plan
Nastavni plan je kolski dokument koji utvruje i donosi dravna prosvjetna vlast. Njime se odreuje troje: koji e se nastavni predmeti i podruja uiti u pojedinoj koli, kojim redoslijedom (u kojem razredu) i u kojem vremenu (broj asova predmeta sedmino ili godinje).Nastavni plan je dokument kojim se odreuje ukupan broj asova u okviru radne sedmice, kao i broj asova za svaki nastavni predmet, pa tako i za matematiku. Nastavni plan proizilasi iz optih zadataka kole, a sastavlja ga grupa strunjaka na lokalnom, regionalnom ili dravnom nivou (to zavisi od obrazovne politike drave i prateih zakona). Mogui su i planovi koje sastavlja grupa strunjaka na nivou kole (npr. u Velikoj Britaniji). Nastavne planove odobrava posebno odreeno tijelo (npr. prosvjetni zavod). Nastavni planovi su, bez obzira ko ih sastavlja i odobrava, obavezni za kolu i za nastavnika. Nastavnim planom se odreuje mjesto i uloga predmeta u nastavnom procesu odreene kole.
2. Nastavni program
Nastavni program je kolski dokument kojim se u sistemu propisanog nastavnog plana biraju i utvruju nastavni sadraji za neki predmet uzimajui u obzir njihov obim, dubinu i redoslijed izuavanja u koli i kolskoj godini. On je okvir za daljnje izvedbeno i operativno programiranje. Dakle, programom se definie sadraj popis nastavnih cjelina, tema i jedinica, a ne djelatnost izuavanja tog sadraja. Nastavnik je duan ove nastavne cjeline, teme i jedinice uklopiti u svoje izvedbeno i operativno programiranje. Dakle, nastavni program je dokument kojim se odreuju zadaci i sadraji nastave odreenog predmeta. Postupak sastavljanja i odobravanja nastavnih programa je isti kao i u sluaju nastavnih planova. Nastavni program moe biti vie ili manje razraen. Manje razraeni nastavni program sadri samo nastavne teme. Takvi se nastavni programi nazivaju okvirni nastavni programi.
3. Kurikulum
Kurikulum je opseno planiranje, organizovanje i vrednovanje procesa uenja te postignua s obzirom na jasno postavljene ciljeve. Osnovne sastavnice kurikuluma su: ciljevi i zadaci uenja, sadraji uenja, uslovi, organizacija i tehnologija uenja i pouavanja te vrednovanje (evaluacija) uenikovih postignua s obzirom na postavljene ciljeve.
4. Po emu se kurikulum razlikuje od nastavnog plana i programa
Kurikulum se razlikuje od nastavnog plana i programa u sljedeem:
temelji se na analizi ivotnih situacija (potreba),
utvruje se demokratskim nainom, a to je predlaganje i proiavanje prijedloga na razliitim nivoima uenici, roditelji, uiteljsko vijee,
ima iru strukturu i sveobuhvatniji je od programa,
uzima u obzir objektivnu drutvenu stvarnost, pa i drutvenu kritiku.
5. Strukturne sastavnice kurikuluma
Strukturne sastavnice kurikuluma su:
analiza drutvene situacije i utvrivanje drutvenih potreba u obrazovanju i odgoju (ovime se utvruju ciljevi i zadaci obrazovne- odgojno djelatnosti, to uenici moraju usvojiti)
programiranje obrazovanja i odgoja (oblikuje se nastavni program),
planiranje i pripremanje za nastavu (oblikuje se priprema za svaku nastavnu jedinicu),
izvoenje nastave (procesi uenja i pouavanja),
vrednovanje pojedinih sastavnica u odnosu na zacrtane ciljeve.
6. Ciljevi obrazovanja i odgoja trebaju dati odgovor na sljedea pitanja:
Ciljevi obrazovanja i odgoja trebaju dati odgovor na sljedea pitanja:
Po emu se razlikuje uenik prije i nakon uenja?
to e uenik nakon uenja moi uiniti, a prije nije mogao?
Kako emo znati je li uenik zaista nauio ono to je predvieno ciljevima uenja?
7. Obrazovni ili materijalni zadaci nastave (asa)
Obrazovni ili materijalni zadaci odnose se na znanja koja e uenici sticati, vjebati, ponavljati, sistematizovati ili provjeravati na asu. Naziv materijalni potie od tumaenja da uenici usvajaju grau ili materiju. Ovi zadaci se najee izraavaju glagolima: upoznati, ukazati, razumjeti, shvatiti, nauiti, pouiti.
8. Funkcionalni zadaci nastave (asa)
Funkcionalni zadaci se odnose na razvoj sposobnosti (senzornih, praktinih, izraajnih, intelektualnih) uenika. Drugim rijeima, funkcionalnim zadacima treba postii razvijanje psihofizikih funkcija uenika. Ovaj zadatak je znatno tei od obrazovnog. U iskazivanju funkcionalnih zadataka najee uestvuju glagoli: razviti, osposobiti, jaati, formirati, uvjevati, izgraivati, navikavati, izotriti.
9. Odgojni zadaci nastave (asa)
Odgojni zadaci odnose se na usvajanje odgojnih vrijednosti i pozitivnih osobina uenika (moralnih, estetskih, radnih, fizikih). Konkretizacija odgojnih zadataka zavisi od matematikih sadraja koji se realizuju na asu, odnosno od obrazovnih i funkcionalnih zadataka asa.
10. Kriteriji za odabir nastavnih sadraja
Valjanost (tanost, istinitost) sadraja. Sadraji uenja moraju biti tane ili provjerene spoznaje, ali moe biti i hipotetiko znanje jer je ono rezultat naunog usavravanja.
Vanost (relevantnost) znanja. Izabrani sadraji moraju rezultirati vanim znanjem za uenika. To su ona znanja koja ga osposobljavaju za praktinu primjenu znanja (rjeavanje problema), razumijevanje i sticanje novih znanja. Ti sadraji moraju ostvariti ciljeve uenja.
Ograniavajui faktori. Pri odabiru sadraja ograniavajui faktori mogu biti uenikovo predznanje, sposobnosti, interes, nesposobnost uitelja, neadekvatni uslovi uenja (nepostojanje nastavnih medija i slino).
11. Nastavni sadraji su odreeni sa:
Koje predznanje je potrebno za razumijevanje nekog sadraja? Je li se o tome govorilo u prethodnoj nastavnoj jedinici? Moe li se primijeniti u sljedeoj nastavnoj jedinici?
Jesu li u svakom razredu (tokom svake nastavne godine) nastavni sadraji poredani tako da se logiki nastavljaju jedan na drugi kako bi bili razumljivi uenicima?
Kako emo pomoi uenicima koji su neto propustili ili nemaju odgovarajue predznanje?
Kako povezati znanje (materijalne ciljeve) i primjenu tog znanja na konkretnim aktivnostima (funkcionalne ciljeve)?
12. Vrste nastavnog programa ***********************
Programi moraju biti otvoreni prema novim sadrajima te novim psiholoko-pedagokim i didaktiko-metodikim dometima. Programom treba predvidjeti sadraje koji e odgovarati tim promjenama.
Program treba biti u skladu s uenikim mogunostima tako da ga uenici mogu savladati uz zdravi napor. Zbog toga se sadraji biraju na osnovu dobrog poznavanja uenika. Program valja dimenzionirati s obzirom na obim, dubinu i logiki redoslijed sadraja (sadraj treba biti rasporeen prema gnoseolokoj (saznajnoj) i didaktikoj logici).
Sadraji i ciljevi moraju biti malo iznad uenikovih mogunosti tako da ga se potie na zdravi (ne preveliki, a opet ne premali) napor.
Svaki program ima materijalna sredstva za njegovo ostvarenje koje treba navesti to su izvori znanja (udbenici, prirunici, materijali, zbirke zadataka, ...), raunarska tehnika i drugo.
Izbor sadraja mora biti takav da se njima ostvaruju ne samo materijalni ciljevi (znanje), nego i funkcionalni i odgojni ciljevi. Sadraji dakle moraju biti raznovrsni i poticati interes i uenje.
Odabrati takve prilagodljive (elastine) sadraje da uenici mogu uticati na izbor sadraja tj. onoga ta oni ele nauiti. Dakle, nastavni program mora biti elastian.
Sadraji moraju biti jasni i ostvarivi (moraju se prezentovati uenicima).
13. Uloga nastavnika
Zadatak svakog nastavnika je:
olakati uenje treba koristiti takve nastavne metode koje potiu pozitivnu atmosferu u kojoj su uenici motivisani, aktivirani da samostalno trae i stvaranju znanje,
odrediti jasnu svrhu uenja svemu to se ui i radi treba dati smisao jer tako se pobuuju i zadravaju ueniki interesi i potie ih se na aktivnost,
osigurati optimalne uslove za uenje nastavni prostor, mediji,
uravnoteiti materijalne, funkcionalne i odgojne sastavnice uenja (ne samo usvajanje injenica i generalizacija, ve i njihovu primjenu u praktinim aktivnostima, sticanje vjetina uz uticaj na afektivnu dimenziju uenika),
uravnoteiti intelektualni (koritenje misaonih operacije, uenje) i emocionalni aspekt nastave (iskazivanje i doivljavanje osjeaja),
podijeliti osjeaje i misli s uenikom uiti u slobodi, a ne u podreenosti nastavniku,
postii vjerodostojno uenje rezultati takvog uenja podudaraju se sa sadrajem i planiranim ciljevima uenja,
poticati aktivnost uenika znanje se ueniku ne moe jednostavno predati znanje uenik mora stei vlastitom aktivnou, a na nastavniku je da olaka to sticanje znanja; valja tragati za onim metodama koje e omoguiti to veu aktivnost uenika u nastavi, a to znai lake i zanimljivije uenje.
14. Nastavne metode podjela
1) Verbalne metode
metoda usmenog izlaganja
predavanje
pripovijedanje
opisivanje
objanjavanje
obrazlaganje
izvjetavanje
glasno razmiljanje
posredno izlaganje
metoda razgovora
katehetski
sokratski
heuristiki (razvojni)
slobodni
rasprava (polemika, debata, diskusija)
metoda itanja i rada na tekstu
metoda pisanja
2) Vizualne metode
metoda demonstracije (i ilustracije)
metoda crtanja
metoda izrade i interpretiranja umnih mapa
3) Metoda praktinih radova
4) Metoda uenja prema modelu (uzoru)
15. Monoloka metoda
Zasnivaju se na prenosu sadraja govorom od njegova izvora (uglavnom nastavnika, iako moe biti i uenik) do primatelja (uglavnom uenika).Ova metoda se primjenjuje ako uenici nemaju dovoljno iskustva i predstava o sadrajima koje trebaju nauiti. Karakteristike kvalitetnog predavanja:
pregledno, zanimljivo, ivahno (nemonotono), duhovito
izlagati jasno, razgovijetno
najaviti temu izlaganja i povezati je sa drugim sadrajima, istaknuti uporine take (kljune rijei ili podteme oko kojih se vrti predavanje)
prilagoeno uenikim interesima i mogunostima razumijevanja
obraditi nepoznate rijei
povezivanje i sistematizacija starih i novih znanja, nove pojmove objasniti pomou poznatih
postavljanje pitanja nastavnik dobija povratnu informaciju o kvaliteti sluanja i razumijevanja sadraja
povremeno saeti prezentirane sadraje i istaknuti (ponoviti) kljune pojmove
sugerirati uenicima pisanje biljeki
pobrinuti se za duinu izlaganja s obzirom na trajanje uenike panje (izlaganje prekinuti pokojim pitanjem, dosjetkom, alom ili nekom drugom aktivnosti)
mijenjati dubinu i boju glasa (isticati time vane stvari), odravati kontakt s uenicima pogledom, mijenjati poloaj tijela i povremeno se kretati (neverbalno komunicirati s uenicima, odravati im aktivno sluanje i radni zanos)
koritenje primjera, analogija
na temelju izlaganja vjebati pisanje biljeki, hijerarhijski prikaz znanja i pisanje saetaka
izlaganje zavriti saetkom (ponoviti uporine toke)
16. Prednosti i nedostaci monoloke metode
Kada koristiti monoloku metodu:
NEPRIKLADNO:
PRIKLADNO:
ako se znanje treba primijeniti i uvjebavati vjetine
ako su lako dostupno drugi izvori informacija
ako su nastavni sadraji apstraktni, sloeni i ako imaju puno pojedinosti koje treba zapamtiti
ako je potrebno aktivno sudjelovanje uenika
ako ja glavna svrha iznoenje injenica (ostvarivanje materijalnih ciljeva nastave)
ako je nastavni sadraj teko dostupan u drugom obliku
ako je potrebno uvesti uenike u nove sadraje i pobuditi interes za novim sadrajima
ako je potrebno saeti nastavne sadraje iz vie izvora
17. Podvrste monoloke metode
Verbalne metode Metoda usmenog izlaganja podvrste:
opisivanje
zasniva se na izravnom posmatranju i percipiranju objektne stvarnosti
nauno opisivanje detaljno, potpuno objektivno predstavljanje pojava, objekata, procesa, dogaaja i osoba
umjetniko opisivanje predoavanje se subjektivni doivljaji i reakcije
objanjavanje
misaono-verbalna aktivnost kojom se tumae pojave i dogaaji u okruenju
uenicima se objanjavaju sloenije stvari (apstrakcije, pravila, zakonitosti) koje poznaju, ali ne razumiju dovoljno
stanje spoznajnoj nereda (nerazumijevanje) dovodi se u stanje reda (razumijevanje)
odgovara na pitanje Kako?
obrazlaganje
iznoenje dokaza (argumenata) za odreenu tvrdnju
obrazlau se spoznaje koje su jo uvijek nejasne, nepoznate, nerazumljive
spoznaje se dokazuju i tako uenik ulazi u bit odreene pojave, razumije njene uzroke i posljedice
odgovara na pitanje Zato?
izvjetavanje
poeljno je pri posmatranju i prikupljanju podataka, pri praktinim radovima i eksperimentima, tokom ostvarenog projekta i sl.
glasno razmiljanje
moe se primijeniti kada uenik treba rijeiti odreeni problem
problem se postavlja: analizira, postavljaju se pretpostavke, planira se nain rjeavanja problema
potom slijedi glasno razmiljanje kako bi se usmenom prezentacijom misaone aktivnosti (npr. povezivanja, zakljuivanja) pridonijelo to boljem rjeavanju problema
ovakav nain pridonosi osamostaljivanju uenika i razvoju komunikacijskih sposobnosti
posredno izlaganje
osim izravnog (ivog) izlaganja uitelja, moe se primijeniti i posredno izlaganje
uglavnom se ostvaruje informacijsko-komunikacijskom tehnologijom (film, televizija, CD, internet)
treba pripremiti rezervne varijante prezentiranja sadraja ukoliko tehnika zakae
predavanje
primjereno sluaocima sa visokim nivoom misaonih sposobnosti i zato se obino koristi na fakultetima i naunim skupovima (u iznimnim sluajevima moe se praktikovati u zavrnom razredu srednje kole za uenike sa razvijenim apstraktnim miljenjem).
izlaganje je apstraktno, sadraji imaju strogo logiku strukturu, postavljena teza se argumentuje i na kraju slijedi logian zakljuak.
od sluaoca se zahtjeva dobro predznanje i upuenost u sadraj, visok stepen koncentracije i uoavanje uzrono-posljedinih veza.
uspjeh predavanja zavisi od pripreme nastavnika, kako struno teorijske tako i neposredne pripreme za izlaganje.
18. Dijaloka metoda
Verbalne metode (Metoda usmenog izlaganja ???) Metoda razgovora
Razgovor je dvosmjerna komunikacija odnosno razmjena informacija koja omoguuje izravan uvid u razumijevanje uenika. Metoda razgovora ostvaruje se dijalogom izmeu uitelja i uenika te uenika i uenika. Razgovor se sastoji od pitanja i odgovora. Pitanje je verbalni konstrukt kojim se jedan od sudionika obraa drugom sudioniku da bi dobio traenu informaciju. Odgovor je verbalni konstrukt kojim se od sugovornika dobiva informacija na postavljeno pitanje. Pitanje potie dijalog. Da bi se ostvarila fleksibilnost i zanimljivost dijaloga, primjenjuju se razliite vrste i modaliteti pitanja. Odgovor zavisi od strukture pitanja.
19. Vrste razgovora
a. katehetski
b. sokratski
c. heuristiki (razvojni)
d. slobodni
e. rasprava (polemika, debata, diskusija)
20. Prednosti i nedostaci dijaloke metode
Da bi imali prednost pitanje mora biti:
-sadrzajno funkcionalno
-tematski uskladjeno sa gradivom
-dobro odmjereno
-jasno i precizno;-logicki i psiholoski prilagodjeno uzrastu ucenika;-jezicki pravilno iskazano:-postavljeno cjelom odjeljenju a nedostatci se javljaju ako su:--sugestivna pitanja jer vec u njima ima odgovor;-uska pitanja na koja odgovaramo sa da ili ne;-suvise jednostavna pitanja;-samo pitanja "sta" bez kako i zasto i alternativna pitanja.
21. Vrste pitanja
VRSTA
OBJANJENJE
PRIMJER
Aperceptivna
- pitanja kojima se od sugovornika trai da prikae odreene sadraje koji su povezani sa sadrajima u njegovoj svijesti
- Kako ste proveli ljetne praznike?
- Na to vas podsjea miris lipova aja?
alternativna ili disjunktivna
- pitanja na koja se mogu dati dva odgovora, od kojih je jedan toan
- Je li New York glavni grad SADa: DA ili NE?
Jednoznana
- odreena su prema sadraju i na njih se lako odgovara, trae jedan precizan odgovor
- Gdje je roen Branko opi?
Vieznana
- nejasna su i neprecizna, na njih se moe odgovoriti na mnogo naina
- Kakva je klima?
kaverzna
- sadre namjerno umetnutu sadrajno greku, a uenik ju ne moe prepoznati ako ne poznaje sadraj
- Zato se nazivi rijeka piu malim slovom?
kategorina
- nastaju ako smisao mogu shvatiti svi uenici
- Gdje? Kako? Zato?
pomona ili dopunska
- zadaju se ako uenik nije shvati prvo pitanje ili ne moe dati odgovor
- Prvo pitanje: Kojoj vrsti hardvera pripada mi?
- Pomono pitanje: Koje vrste hardvera poznaje?
razvojna ili heuristika
- najee se koriste tokom obrade novih nastavnih sadraja; sastoje se od vie pitanja, a svako pitanje pomae otkriti neke injenice kojima se dolazi do neke generalizacije (pravila, zakona i sl.)
retorika
- na takva pitanja nastavnik ne oekuje odgovor, ve sam na njih odgovara kako bi uenika pripremio na sadraje koji slijede
- Zato je to vano? To je vano jer...
skraena
- nastavnik ih postavlja kad oekuje brz i kratak odgovor, a ueniku je jasan sadraj pitanja
- Maarska? Rumunjska? Belgija? umjesto
- Koji je glavni grad Maarske? Koji je glavni grad Rumunjske? itd.
sugestivna
- samo pitanje sugerira odgovor
- Koliko trougao ima uglova?
viestruka
- sjedinjuju dva ili vie pitanja
- Koji su uzroci i povod Prvom svjetskom ratu?
vieznana
- pitanje na koje je mogue dati vie tanih odgovora
- Kako se broj 24 moe predstaviti u vidu proizvoda dva cijela broja?
22. Didaktiki zahtjevi u postavljanju pitanja
Da bi zadovoljilo didatike potrebe, pitanje mora biti:
sadrajno funkcionalno, tj. obuhvatiti neki kljuni element iz nastavnog gradiva,
tematski usklaeno sa gradivom predvienim za odreeni as matematike,
dobro odmjereno, tj. ni suvie iroko ni suvie usko,
jasno i precizno,
logiki i psiholoki prilagoeno uzrastu uenika,
jeziki pravilno iskazano,
postavljeno cijelom odjeljenju, a ne samo jednom ueniku.
Kako ne potiu uenike na misaonu aktivnost, pogreno je postavljati:
sugestivna pitanja jer je u njima ve sadran odgovor,
uska pitanja na koja se moe odgovoriti sa da ili ne,
suvie jednostavna pitanja na koja se moe odgovoriti lako bez mnogo razmiljanja,
samo pitanja ta, a izostavljati zato i kako,
alternativna pitanja.
Nakon postavljenog pitanja nastavnik bi trebao da:
ostavi uenicima dovoljno vremena za razmiljanje,
trai od uenika da odgovaraju punom reenicom,
ne odgovara na pitanje ako prvi uenik nije znao odgovor, nego da provjeri da li ostali uenici znaju odgovor,
saopti odgovor samo ako niko od uenika nije znao tano odgovoriti na pitanje.
Nastavnik ne bi trebao:
ponavljati odgovor uenika,
dozvoljavati horski odgovor uenika.
23. Metoda demonstracije
Vizualne metode Metoda demonstracije (i ilustracije)
Demonstracija je pokazivanje svega onoga to uenici mogu perceptivno doivjeti (spoznati putem osjetila). Primjenom ove metode uenici putem posmatranja usvajaju injenice odnosno informacije o objektivnoj stvarnosti te ih zatim mogu misaono obraivati. Ima vrlo iroku primjernu u nastavi s obzirom da su opaanje i oiglednost bitni dijelovi spoznaje (stvaranja znanja).
U demonstraciji se pokazuju se predmeti, procesi, pojave, dogaaji izravno (npr. odlaskom u prirodu ili pomou eksperimenta) ili neizravno putem sredstava (kao to su slike, crtei, grafikoni, tablice, dijagrami, karte, makete, modeli, video zapisi i drugo) koje uenik posmatra (zato se koristi i termin metoda demonstracije i ilustacije). Uenik ne mora nuno promatrati ulom vida (gledanjem), ve moe i ostalim ulima (njuhom, sluhom, dodirom).
Ova metoda usko je povezana s metodom usmenog izlaganja uitelj pri obradi sadraja pokazuje neku sliku i koristi opisivanje kao metodu usmenog izlaganja. (stoga se najvie informacija prima ulom sluha)
24. Metoda rada na tekstu
Verbalne metode Metoda itanja i rada na tekstu:
Tekstovi se nalaze u kolskim udbenicima, knjigama, naunim radovima, leksikonima, prirunicima.
itanje je pretpostavka za rad na tekstu. Zato kod uenika stalno treba razvijati vjetinu itanja.
Tekst je stalan izvor informacija pa stoga omoguuje da se, nakon itanja i obrade, ponovno proita jer se tako moe sprijeiti zaboravljanje nauenog i ispraviti greke u steenom znanju.
25. Vrste pisanih radova
S obzirom na stepen samostalnosti pisanja razlikujemo tri vrste pisanih radova:
Vezani (reproduktivni) pisani radovi uenici prepisuju odreeni tekst, prepisivanje teksta moe olakati pamenje sadraja
Poluvezani pismeni radovi uenici se slobodnije izraavaju o sadraju, oblici:
diktati uenici u pisanom obliku piu sadraje koje im nastavnik verbalno prenosi
dopuna i proirivanje teksta namjerno izostavljene dijelove teksta uenici dopunjuju na osnovu vlastitog iskustva (znanja)
pisani odgovori na pitanja pisani nain provjere znanja
biljeenje uenici zapisuju strukturu sadraja kao podsjetnik, istiu samo najvanije (uporine toke)
opte konceptiranje uenici kod kue, na osnovu itanja, izdvajaju pojedine dijelove i oblikuju ih u pisanom obliku
citiranje doslovno navoenje dijelova teksta (s preciznim navoenjem izvora)
citiranje s komentarom uz citirani tekst uenik pie svoj komentar (miljenje, ocjenu, stav, slaganje, primjedbu i slino)
parafraziranje slobodno prepriavanje ili parafraziranje dijelova sadraja (isti sadraj zapisuje na drugi nain)
saeto konceptiranje ispisivanje osnovnih misli u obliku natuknica, kratica
marginalije primjedbe i zapaanja ispisani na rubovima knjige ili marginama
Samostalni pisani radovi radovi u kojima se dopisuje, objanjava, obrazlae, preoblikuje; trae najvie intelektualnih aktivnosti i sposobnosti; primjeri: esej, referat, rasprava, studije, nauni rad, skica, pismo, molba, reportaa, oglas, ...
26. Metoda grafikih radova
Vizualne metode Metoda crtanja:
Crtanje je poeljno ako se pojave, procesi, dogaaji i predmeti ne mogu prikazati na drugi nain ili ako crtanjem pojaavamo uenje tako da uz verbalnu metodu, npr. opisivanje crtea dodamo vizualni kanal. Vie sredstava za prenos informacija pojaava pamenje i olakava uenje.
Crtanjem se vizualizira ono to je ulno nevidljivo i nedostupno, poput strujnog kruga, kosog hica, kruenja vode u prirodi. Pomou crtea se prenosi velika koliina informacija, ali takoer se ui (uoavaju se veze, lake se dolazi do zakljuaka, ...).
27. Vrste grafikih radova
Vrste crtanja i crtea:
grafiki znakovi (grafiki znak asocira na neki konkretni objekt, mijenja ga)
grafiki simboli (odnose se na apstraktne stvari: pojmove misli i osjeaje)
geometrijski crte (npr. geometrijski lik, geometrijsko tijelo, graf funkcije)
prikazivanje kvantitativnih odnosa (grafikoni, dijagrami, histogrami)
shematsko crtanje predmeta (prikaz strukture predmeta, crtaju se bitni dijelovi, izostavljaju detalji)
shematsko prikazivanje procesa (razvojni crtei, ini ih nekoliko crtea u nizu s tim da svaki crte prikazuje neku razvojnu etapu, npr. crtei koji prikazuju diobu elije)
konkretizacija apstrakcije (grafiko prikazivanje pojmova i odnosa meu pojmovima)
ilustrovanje fabule (ilustracija vlastitih doivljaja i literarnih sadraja radi razvijanja likovnog umijea)
28. Razlike izmeu metode grafikih radova i metode ilustracije
Metoda grafickih radova je nacin rada u kojem se pojedini dijelovi nastavnih sadrzaja izrazavaju crtezom,tabelom ,dijagramom.Metoda ilustracije se koristi kada se rjesavaju motoricki zadaci ilustriranjem dogadjaja koji su djeca dozivjela kretanjem.Ilustracija stimulise djeciju paznju i motivise ih na koncentraciju i dopunjuje ono sto nisu govoronm shvatili.Crtanje i modelovanje za djete ostecenog sluha jedan je od nacina na koji izrazava svoje misli,zelje stavove,shvatanja.U metodi grafickih radova djeca izrazavaju ono sto znaju i zele-
29. Metoda eksperimenta
Metoda praktinih radova:
Najvie se primjenjuje u nastavi prirodne i tehnike kulture, iako se moe koristiti i u nastavni drugih predmetnih podruja. Povezuje mnoge misaono-verbalne i ulno-praktine vjetine.
Za praktian rad potrebni su materija, energija, organ rada (ljudska ruka) i orue za rad (npr. strojevi). To je metoda kojom nastavnik ili uenik odreenom radnjom ili skupom radnji aktivno djeluje na materiju. Za sigurno i kvalitetno izvoenje praktinog rada potrebno je poznavati ove tri komponente:
svojstva materije na koju se djeluje,
orue, alate i pribor,
strukturu praktine radnje (od kojih se praktinih radnji ona sastoji, koji je njihov redoslijed, kako su povezane).
Ovo je metoda koja osavremenjava nastavu i zahtjeva bogatu laboratorijsku opremu, raunare, ali i posebne prostore za izvoenje poput muzeja, biblioteka, kazalita, laboratorija, sportskih objekata i drugo. Ova metoda ostvaruje sva tri cilja nastave: materijalni (pamenje, analiziranje, povezivanje radnji i ostali misaoni procesi), funkcionalni (posmatranje, praktino izvoenje radnji, sticanje vjetina) i odgojni (savjestan odnos prema opremi, socijalna interakcija i drugo).
Praktini rad sastoji se od linearno (uzastopno) poredanih praktinih radnji. Prije praktine primjene uenik se treba upoznati sa sve tri komponente praktinog rada, a to se ostvaruje posmatranjem radnje tokom demonstracije nastavnika i analiziranjem radnje.
30. Kriteriji za odabir metoda
Subjekt posmatra drugu osobu(model,uzor)
Subjekt pamti ono sto percipira/uhvati pomocu cula/
Subjekt izvodi -pokusava oponasati
Tri su osnovna ucenja oponasanjem:Oponasanje imitacijom-ucenje napamet;-Ucenje modelovanjem/ispravno i neispravno/ i Verbalno modelovanje-opisivanje rijecima odredjenog pponasanja-
31. Nastavne strategije
Ciljevi uenja su, osim na znanje, sve vie usmjereni na osposobljavanje uenika da ovladaju procesima uenja. Nije dovoljno informacije i znanje prenositi i pohranjivati, ve uenike treba osposobiti za misaone aktivnosti (poput rasuivanja i zakljuivanja), za samostalno uenje. Taj cilj se u nastavnom radu postie primjenom razliitih nastavnih strategija.
Nastavna strategija obuhvata pedagoki osmiljenu kombinaciju metoda i postupaka kojima se potie uenikova aktivnost te mu se omoguuje upravljanje vlastitim procesom uenja radi ostvarivanja ciljeva obrazovanja i odgoja.
Nastavne strategije:
strategija uenja otkrivanjem i rjeavanja problema,
strategija interaktivnog uenja i rada na projektu,
strategija integrativnog uenja i nastave usmjerene na djelovanje,
strategija saradnikih oblika uenja,
strategija mentorskog rada,
strategija grupnog rada.
32. Strategija uenja otkrivanjem i rjeavanja problema
uenik ui otkrivanjem, do otkria (spoznaje, znanja) moe doi voenjem nastavnika ili samostalnim uenjem
ovakva strategija osposobljava uenika za samostalno miljenje i djelovanje (rjeavanje problema)
uenje je intrinzino motivirano, pobuena je radoznalost, zanimanje za problem, intelektualni i emocionalni napor i sticanje znanja
uenik sam provjerava rezultate uenja odnosno rjeenje problema
od uenika se zahtjeva angaman, inicijativa, donoenje odluka, kritinost u primanju informacija, povezivanje razliitih znanja i vjetina
znanja koja stekne uenik su kvalitetna i primjenjiva
intenzivno promiljanje karakteristino za istraivae pri spoznavanju naunih istina
uenje otkrivanjem ostvaruje problemsku nastavu koja potie uenikovo kreativno miljenje, povezivanje starih i novih iskustava (znanja), intelektualnu radoznalost i emocionalnu napetost
33. Etape u rjeavanju problema
Etape problemske nastave:
a. postavljanje i uoavanje problema (stvaranje problemske situacije, to moe biti problem iz izvorne stvarnosti ili simulirane stvarnosti),
b. pretpostavljanje rjeenja (isticanje jedne ili vie hipoteza)
c. planiranje aktivnosti za rjeavanje problema,
d. rjeavanje problema (prikupljanje informacija, sreivanje, analiziranje),
e. izvoenje zakljuaka i rjeenja (prihvatanje ili odbacivanje hipoteze),
f. traenje mogunosti primjene izvedenog rjeenja u novim situacijama),
g. vrednovanje provedenih aktivnosti (procesa).
34. Oblici rada na nastavi
Oblici rada na nastavi:
frontalni
individualni i individualizovani
kooperativni
rad u paru
grupni rad
timski rad
35. Frontalni oblik rada
Frontalni oblik rada:
nastavnik prezentuje sadraje, a uenici samo prikupljaju informacije
takav oblik rada najee se ostvaruje metodom usmenog izlaganja
pasivna pozicija uenika
receptivno usvajanje znanja
nema individualizacije
ne uvaava se predznanje
nema uinkovite primjene razliitih izvora i nastavnih sredstava, tehnologije
nema djelotvorne evaluacije
36. Grupni oblik
Grupni oblik rada:
grupni rad je primjeren za:
individualizovanje uenja
osamostaljivanje uenika u uenju
saradnju tokom uenja
poticanje uenikih kreativnih potencijala
intelektualno-emocionalni razvoj
razvijanje natjecateljsko-saradnikog duha
temeljna naela grupnog rada:
veliina grupa od 3 do 7 uenika
svaku grupu mora initi priblino jednak (po mogunostima, kompetencijama i postignuima) uzorak odjeljenja (grupu ne ine uenici koji sjede jedan do drugoga!)
temeljne forme grupnog rada:
nediferencirana forma grupnog rada jednaki zadaci za sve grupe
diferencirana forma grupnog rada razliiti zadaci za sve grupe
faze realizacije grupnog rada (hodogram za grupni rad):
odabrati sadraje rada
formirati grupe prema navedenim principima
izvori informacija i tehnoloka potpora
uputstva s jasnim ciljem i zadacima
predvidjeti zadatke za rjeavanje
predvidjeti zadatke za sintezu (saimanje) grupnog rada
to se oekuje od uenika u grupnom radu:
da rijee postavljeni zadatak
da pronau puteve za rjeenja
da pristupe samostalnom radu
da izloe i kritiki razmotre dobivene rezultate
da sintetizuju i uopte dobijene rezultate
da su aktivni u izmjenjivanju samostalnog i saradnikog rada
da razvijaju socijalne vjetine (saradnju, komunikaciju, potovanje)
37. Vrste grupa
Grupni rad, individualni, rad u paru-
38. Rad u paru
Rad u paru:
odabrati sadraje uenja
odabrati nastavna sredstva i pomagala
odabrati tehniku voenja
obostrana odgovornost za uenje
39. Individualni rad
Samostalna aktivnost;--Uciti se moze samo uz samostalan rad-napor;----Ucitelj ne moze prenijeti sadrzaj uceniku bez aktivnosti ucenika.
40. Individualizovani rad
Individualizovani oblik rada:
Individualizovani rad je samo onaj rad koji je prilagoen svakom pojedinom ueniku, njegovim sposobnostima, mogunostima, predznanju, potrebama i interesima, uope uenikovim osobnim snagama
41. Oblici individualizacije nastavnog rada
Oblici individualizacije nastavnog procesa:
Postoji vie oblika individualizacije nastavnog procesa, meu kojima treba istai:
Individualno planiranje nastave,
Zadaci sa vie nivoa sloenosti,
Individualizacija primjenom programirane nastave,
Individualizacija primjenom grupnog oblika rada,
Individualizacija primjenom raunarskih obrazovnih softvera,
Individualizacija primjenom ekspertskih sistema,
Individualizacija primjenom vjetake inteligencije.
42. Nastavna sredstva
Nastavna sredstva:
a. objekte nosioce informacija preko kojih uenici bre otkrivaju obiljeja i odnose pojmova
b. pomau nam u prikupljanju informacija
Prema kriteriju naina na koji se koriste i kako djeluju na ula uenika nastavna sredstva dijelimo na:
tekstualna (zapis na tabli, grafofolije, plakati, panoi, udbenik, radni listovi, radne sveske, zbirke zadataka, nastavni listii, prirunici, matematiki asopisi, testovi i drugi tampani tekstualni materijali kao i obrazovni raunarski softver.)
vizuelna,
DVODIMENZIONALNA
(SLIKOVNA)
TRODIMENZIONALNA
(PREDMETNA)
STATIKA
slike
crtei
dijagrami
grafikoni
tablice
fotografije
plakati (panoi)
dijapozitivi
dijafilmovi ...
modeli
makete
...
DINAMIKA
aplikacije
film
televizijske emisije
dinamike slike ...
dinamini modeli
raunaljke
instrumenti
slagalice ...
auditivna (koja prenose informacije u auditivnom obliku - snimke ljudskog izraavanja govornog ili muzikog, zatim snimke prirodnih tonova, radio emisije. Snimke su spremljene na trake, CD-ove i sl)
audiovizuelna (namjenjena gledanju i sluanju - nastavni film i televizijski obrazovni program),
manuelna (pribor za mjerenje, pribor za crtanje i konstrukciju (koji moe ujedno da bude i orue za rad, a ne samo didaktiki oblikovana stvarnost) i didaktiki materijal).
43. Nastavna pomagala
Nastavna pomagala:
orua za rad na nastavi i u izvornoj stvarnosti odnosno objekti i ureaji kojima se nastavne informacije prenose na uenike
trokut, estar, stalci, vjealice, klijeta, demonstracijski stol, aplikatori, plamenici, pincete, TV, video, raunalo, ...
opremu treba standardizovati
podjela:
pomagala za ekspoziciju :
- kolska tabla,
- interaktivna tabla,
- flanelski aplikator i
- projekciono platno.
vizuelni projektori: filmski i multimedijski projektori i grafoskop.
manipulaciona pomagala:
- pribor za crtanje i konstrukciju
- pribor za mjerenje i mjerni instrumenti.
raunar.
44. Udbenik
UDBENIK NASTAVNO SREDSTVO I POMAGALO!!!
45. Domaa zadaa
Domae zadae i vjebanje:
a. temelj uenja izvan nastave
b. vane odrednice domaih zadaa: svrha pisanja zadaa, obim (koliina), posljedice nerjeavanja zadae, nain vrednovanja zadae, pomo roditelja pri pisanju zadaa
46. as struktura asa
(Nastavni) as je temeljna vremenska jedinica, komponenta ili razdoblje nastavnog procesa. Artikulacija asa svaki as mora imati ove etape:
Uvod (pripremiti uenike za as: prisjetiti se znanja i iskustava s prethodnih asova, ukratko iznijeti ciljeve, nastavne sadraje i oblik nastave),
Glavni dio (govorno predstavljanje i vizualizacija sadraja, realizacija jedne ili vie makrokomponenti),
Zavrni dio (sinteza gradiva, evaluacija postignua u odnosu na ciljeve, nagovjetaj sljedeeg asa, zadavanje domae zadae).
47. Vrste asova
Vrste:
Obrada novih nastavnih sadraja
Ponavljanje
Vjebanje
Vrednovanje
48. Pripremanje nastavnika za nastavu
Pripremanje nastavnika i uenika za nastavu:
Za vrijeme pripremanja obaviti sve potrebne predradnje (pripreme):
materijalno-tehnike treba izvriti potrebne predradnje s obzirom na pripremu nastavnih sredstava i pomagala (doi prije asa i uvjeriti se da nastavna sredstva i pomagala ispravno rade i mogu se koristiti na nastavi; svejedno treba planirati nastavu u sluaju da tehnika otkae, npr. u sluaju nestanka struje),
spoznajne (pripremanje sadraja i ciljeva nastave) treba uenicima dati neke osnovne informacije to e se raditi, o emu e uiti, s kojim e se sadrajima upoznati, kako e uiti (doi do spoznaje), ta trebaju nauiti (ponoviti, izvjebati)
psiholoke potrebno je uenike na razliite naine psihiki angaovati, tj. motivisati ih za predstojei rad, razviti kod njih aktivan odnos prema radu, neka pokuaju zamisliti ono to e raditi, psiholoki ih pridobiti za rad, razviti kod njih intelektualnu radoznalost i interes; takoer potrebno ih je obradovati, emocionalno podii to jo vie poveava motivaciju,
didaktiko-metodike pripremiti nastavne metode i socioloke oblike rada, pripremiti odgojno-obrazovne mjere i postupke, planirati interakciju (komunikaciju)
organizacijske artikulisati (razraditi) as po osnovnim sastavnicama.
One e pridonijeti uspjenom izvoenju predvienog glavnog dijela nastavnog rada. Drugim rijeima, pripremanjem treba stvoriti povoljne objektivne ili vanjske uslove u uionici i subjektivne ili unutranje uslove u uenicima za izvoenje daljeg rada.
Kod pripremanja nastavnika i uenika za nastavu treba paziti da se ostvare nastavni programi na razliitim nivoima:
drutvenom okvirni program,
kolskom izvedbeni program,
nastavnikom operativni program,
uenikom individualni program.
49. Obrada novih nastavnih sadraja
Obrada novih nastavnih sadraja:
pouavanje nastavnika, prezentovanje sadraja nekom od metoda
usvajanje novih znanja posmatranjem, spoznavanjem (misaonim operisanjem) i praktinim radom
stanje nereda uz aktivnost uenika dovesti u stanje reda
Dva pristupa uenju:
induktivno na temelju pojedinih injenica dolazi se do generalizacija (pravila, zakljuaka)
deduktivno iz generalizacija dolazi se do pojedinanih, konkretnih injenica
50. Ponavljanje
Ponavljanje:
bazirano na psiholokim zakonitostima pamenja i zaboravljanja
pamenje proces zadravanja nauenog sadraja
nakon obrade neophodno je ponavljanje kako se naueno ne bi zaboravilo
ciljevi ponavljanja:
uvrivanje znanja (pohrana u dugotrajno pamenje),
sistematizacija usvojenog znanja,
produbljivanje usvojenog znanja.
tokom ponavljanja izvodimo razne misaone operacije: analiza, sinteza, klasifikacija, analogija, dokazivanje, sistematizacija, pooptavanje, konkretiziranje, ...
oblici ponavljanja:
reproduktivno ponavljanje dosjeanje, reprodukcija otprije poznatoga gradiva, najee onim slijedom kojim je usvojeno; za dosjeanje je vano mehaniko pamenje imena, injenica, generalizacija i njihovo reproduciranje na odreeno pitanje; kod ovakvog ponavljanja samo se iznosi steeno znanje znanje se ne primjenjuje ni produbljuje
produktivno ponavljanje koritenje, primjena steenog znanja na potpuno nov nain; pri produktivnom ponavljanju primjenjuju se razliite misaone operacije, (uporeivanje, ralanjivanje, klasifikovanje, konkretizovanje, generalizovanje), to produbljuje postojee znanje, ini ga kvalitetnijim; produktivno ponavljanje sadraja od uenika se trai neprekidna stvaralaka primjena znanja.
51. Vjebanje
Vjebanje:
Vjebanje je proces usavravanja postojee vjetine odnosno stvaranja navike. Vjetine su organizovane, brzo i precizno izvedene radnje s ciljem da se izvede neki zadatak, a koje su steene vjebanjem. Automatizovane vjetine, za koje ne trebamo uloiti (gotovo) nikakav misaoni napor, zovu se navike. Vjetine su rezultat realizacije psihomotorikih, funkcionalnih ciljeva nastave.
Sutina vjebanja je u predstavljanju stvarne aktivnosti i znanju o toj aktivnosti.
Mogu se vjebati ove aktivnosti:
senzorne
manualne
psihomotorike
socijalne
izraajne
Intelektualne
52. Kriva vjebanja
(Uvodno vjebanje:- cilj: pravilno izvesti radnju- uinak je mali- angaman je velikiTemeljno vjebanje:- cilj: to tanije i bre izvoditi radnju- uinak je sve vei- angaman je sve manjiZavrno vjebanje:- cilj: usavriti radnju, stei naviku- uinak je gotovo maksimalan- angaman je neznatan ili ga nema)
53. Provjeravanje znanja
S obzirom na tehniku izvoenja postoji vie naina provjeravanja uenika.
Usmenim provjeravanjem nastavnik u izravnom dodiru s uenikom, najee razgovorom, provjerava kvalitetu ostvarenih obrazovnih zadataka, pa i odgojnih, premda se odgojne vrijednosti lake provjeravaju u odreenim prilikama. Za usmeni nain provjeravanja nastavnik treba unaprijed odabrati dijelove nastavnog programa koje e provjeravati. Prilikom usmenog provjeravanja potrebno je da uenici to samostalnije izlau sadraje, premda ne treba iskljuiti dijalog. Vano je da nastavnik upitnom rijeju zato zahtijeva obrazloenje izloenog jer se time provjerava stepen shvatanja i otklanja eventualni formalizam u znanju uenika. Neposredan odnos nastavnika i uenika velika je prednost usmenog provjeravanja. Meutim subjektivni faktor nastavnika djeluje na ocjenu ispitanika, dopunskim pitanjima smanjuje se samostalnost uenika to su slabije strane tog naina provjeravanja.
Pismeno provjeravanje je ekonomino jer nastavnik u odreenom vremenu provjeravanjem obuhvati sve uenike. Prednost je i u tome to su svi uenici izloeni jednakim tekoama, a subjektivni faktor moe se smanjiti izraavanjem imena ifrom.
Nedostaci su to uenicima katkada nedostaju dopunska pitanja radi bolje orijentacije, pa se moe zadana tema jednostrano shvatiti i pogreno obraditi, nekim je uenicima pismeni nain izraavanja tei, nastavnik ne moe uenika izravno voditi u provjeravanju njegovih sposobnosti miljenja. Uenicima katkada nedostaju dopunska pitanja radi bolje orijentacije, pa se moe zadana tema jednostrano shvatiti i pogreno obraditi. Nekim je uenicima pismeni nain izraavanja tei, nastavnik ne moe uenika izravno voditi u provjeravanju njegovih sposobnosti miljenja.
Praktino provjeravanje primjenjuje se radi provjeravanja praktinih radova i praktinih sposobnosti uenika.
54. Vrednovanje , ocjenjivanje
Svaki kurikulum definie postupke vrednovanja (evaluacije) kao zasebne sastavnice kurikuluma. Vrednovanje je aktivnost kojom utvrujemo stepen steenih znanja i vjetina u odnosu na postavljene ciljeve i postupci kojima dolazimo do relevantnih injenica o uenikovom znanju i vjetinama. Dakle, postignua se vrednuju u odnosu na postavljene ciljeve (eljene ishode uenja) vrednovanje nam omoguuje poreenje stvarnih i planiranih ishoda uenja ime utvrujemo uinkovitost odgojno-obrazovnog procesa. To je jedna od najvanijih povratnih informacija koja govori o kvaliteti kurikulumskih sastavnica i jedna je od osnova za njihovu korekciju (promjenu).
Vrednovati uenikovo postignue moemo mjerenjem (iskazivanje postignua, npr. rezultat provjere znanja, u brojevnim vrijednostima, npr. postotkom tano rijeenih zadataka) i procjenjivanjem (nije tako precizno kao mjerenje). Mjerenje i procjenjivanje daju nam informacije koje nam slue kao osnova za ocjenjivanje iskazivanje uenikovog postignua ocjenom.
Vrednovanjem, a posebno provjeravanjem i procjenjivanjem uenikovih postignua, bavi se dokimologija posebna interdisciplinarna nauna disciplina koja prouava razne oblike ocjenjivanja u koli te sve faktore koji utiu na odabir modela i kriterija ocjenjivanja u koli.
55. Funkcije ocjene
Model ocjenjivanja mora zadovoljiti sljedee funkcije (zadatke) ocjene (ocjena mora imati sljedee funkcije):
informativna informisati uenika, ali i nastavnika i drutvo o uenikovu postignuu i razvoju,
motivacijska potaknuti interes za dalji rad i napredak,
prognostika pretpostaviti budui razvoj i napredovanje uenika,
orijentaciona:
< dijagnostika utvrditi kvalitetu postignua i faktore koji uslovljavaju ta postignua
< klasifikacijska utvrditi poloaj uenikovih postignua (rangirati ih) u odnosu na druge uenike i postojee norme (ciljeve uenja),
< sredstvo napredovanja promocija u kolskom sistemu i drutvu.
56. Vrste pismenog provjeravanja
Pismeno provjeravanje moe imati vie oblika:
Izrada pismene zadae na odreenu temu (esej pitanje, referat, seminarski rad) ovim nainom provjerava se poznavanje sadraja, sposobnost miljenja i sposobnost pismenog izraavanja.
Pismeni kontrolni zadaci (esej pitanja) sastoje se od nekoliko pitanja, odnosno zadataka na koje uenici pismeno odgovaraju, opirnije ili krae. Njima se najee provjerava poznavanje bitnih dijelova obraenih sadraja.
Nizovi zadataka objektivnog tipa (ZOT) sastoje se od brojnih pitanja na koje uenici kratko odgovaraju. Pitanja mogu biti otvorenog ili zatvorenog tipa, tj. uenik pismeno formulie svoj odgovor ili izmeu ponuenih bira taan odgovor. Zadacima (zadaci prisjeanja i nadopunjavanja, zadaci alternativnog izbora, zadaci viestrukog izbora, zadaci povezivanja i sreivanja) mjeri se injenino znanje i razumijevanje. Mogue je obuhvatiti velike koliine gradiva, a ispravljanje i ocjenjivanje je objektivno, brzo i lako.
Testovi znanja i testovi sposobnosti izrauju ih strunjaci te se provjeravanje i ocjenjivanje vodi pod njihovim vodstvom, oni su standardizovani, provjereni.
Pismeno provjeravanje je ekonomino jer nastavnik u odreenom vremenu provjeravanjem obuhvati sve uenike. Prednost je i u tome to su svi uenici izloeni jednakim tekoama, a subjektivni faktor moe se smanjiti izraavanjem imena ifrom.
Nedostaci su to uenicima katkada nedostaju dopunska pitanja radi bolje orijentacije, pa se moe zadana tema jednostrano shvatiti i pogreno obraditi, nekim je uenicima pismeni nain izraavanja tei, nastavnik ne moe uenika izravno voditi u provjeravanju njegovih sposobnosti miljenja. Uenicima katkada nedostaju dopunska pitanja radi bolje orijentacije, pa se moe zadana tema jednostrano shvatiti i pogreno obraditi. Nekim je uenicima pismeni nain izraavanja tei, nastavnik ne moe uenika izravno voditi u provjeravanju njegovih sposobnosti miljenja.
57. Usmeno provjeravanje
Usmenim provjeravanjem nastavnik u izravnom dodiru s uenikom, najee razgovorom, provjerava kvalitetu ostvarenih obrazovnih zadataka, pa i odgojnih, premda se odgojne vrijednosti lake provjeravaju u odreenim prilikama. Za usmeni nain provjeravanja nastavnik treba unaprijed odabrati dijelove nastavnog programa koje e provjeravati. Prilikom usmenog provjeravanja potrebno je da uenici to samostalnije izlau sadraje, premda ne treba iskljuiti dijalog. Vano je da nastavnik upitnom rijeju zato zahtijeva obrazloenje izloenog jer se time provjerava stepen shvatanja i otklanja eventualni formalizam u znanju uenika. Neposredan odnos nastavnika i uenika velika je prednost usmenog provjeravanja. Meutim subjektivni faktor nastavnika djeluje na ocjenu ispitanika, dopunskim pitanjima smanjuje se samostalnost uenika to su slabije strane tog naina provjeravanja.
58. Greke u ocjenjivanju
Najee greke u ocjenjivanju kada imamo dovoljno injenica o znanju i vjetinama:
Osobna jednaina. Tendencija da nastavnik standardno uzima u obzir iste komponente predmeta ocjenjivanja i iste kriterije za ocjenjivanje. Tako su neki ocjenjivai openito strogi, umjereni ili blagi.
Halo-efekt. Tendencija u ocjenjivanju prema kojoj se pojedinac ocjenjuje u skladu s optim dojmom i pod uticajem je prethodnih informacija i rezultata. Na temelju tako opte stvorenog miljenja o pojedincu procjenjuju se i svi sljedei rezultati, pozitivno ili negativno.
Logika greka. Laki je oblik halo-efekta i javlja se onda kada nastavnik misli kako je znanje, a time i uspjeh u nekim predmetima nuno povezano, pa ocjenu u svom predmetu daje u skladu s ocjenom u srodnom predmetu. Javlja se i ako oekuje da e uenik, koji je jednom neto dobro uinio, i drugi puta biti uspjean.
Greka sredine. Tendencija da se nastavnik najee priklanja ocjenama iz sredine skale ocjenjivanja, nezavisno od jasnih i velikih razlika uenikih rezultata.
Greka diferencijacije. Oituje se u pretjeranom nastojanju nastavnika u razlikovanju uenikih postignua to dovodi do pretjeranog i nepotrebnog ralanjivanja ocjena (+3, 3, -4, 3/4 i sl.).
Greka kontrasta. Tendencija koja se javlja prilikom uzastopnog procjenjivanja skupine uspjenijih uenika nakon kojeg podcjenjuje rezultate manje uspjenih i obratno.
Prilagoavanje kriterija skupini uenika. Tendencija da se nastavnik u donoenju ocjene orijentie na odjeljenje, odnosno skupinu u kojoj radi, pa tako u slabijim odjeljenjima ima jedan, a u boljim drugi kriterij. U tom sluaju ocjena nije rezultat postignua, ve pripadnosti odreenoj skupini.
Razlika u kriteriju ocjenjivanja u viim i niim razredima. Tendencija nastavnika da u niim razredima blae ocjenjuju svoje uenike vjerovatno zbog blieg kontakta s uenicima i boljeg poznavanja i uvaavanja njihove linosti, dok u viim razredima uglavnom stroe ocjenjuju osvrui se manje na uenikovu linost.
Ocjena bi morala biti odreena uenikovim znanjem ne osobinama uitelja, uenika i nedosljednim tehnikama ocjenjivanja.
59. Podruja uenja
- Kognitivno podrucje - znanje,razumijevanje,Koraci pripreme nastave,izvedbeni i operativni program predmeta,ocekivani ishod ucenja,zatim
- Subjektivno i objektivno - Operacionilizacija obrazovnih ciljeva,prepoznati sta je profesor izlagao i
- AFEKTIVNO PODRUCJE - prihvacanje,reagovanje,usvajanje vrijednosti,organizovanje vrijednosti i
- PSIHOMOTORICKO PODRUCJE u prakticnoj nastavi
60. Kognitivno: prepoznavanje, shvatanje, primjena, analiza, sinteza, vrednovanje
Zahtjevi za praenje, provjeravanje i vrednovanje razvoja i napredovanja uenika:
1) Mnogostranost praenje vie komponenti ocjenjivanja
znanje
vjetine i navike (praktini rad)
interesi, zalaganje, stavovi, vladanje
subjektivne sposobnosti uenika
objektivni uslovi uenika za uenje
2) Kontinuiranost esto provjeravanje i vrednovanje
aktiviraju uenje
suzbijaju kampanjsko uenje, pomae dugotrajnoj pohrani znanja
stvaraju naviku redovitog uenja
3) Praenje i vrednovanje uspjeha
formativno i sumativno
unutranje i vanjsko
4) Sistemi, skale i kriterij ocjenjivanja numeriko (brojano), opisno (analitiko), postoci, rangiranje uenika, kombinovano
5) Ekonominost i objektivnost
koritenje testova znanja standardizovani, provjereni, valjani, pouzdani, objektivni, osjetljivi zadaci koji daju realnu ocjenu, rezultati se mogu uporeivati s drugim razredima
koritenje zadataka objektivnog tipa
zadatke locirati iz nekog podruja (nastavne cjeline i slino)
navesti one zadatke koji imaju veliku vanost odnosno koji zahtijevaju znanje koje se moe opisati ocjenom dovoljan
znanje navedeno u taksonomiji pretvoriti u zadatke
osjetljivost zadataka: ne smije biti takvih zadataka da ih svi uenici ne mogu rijeiti ili onih koje niko ne moe rijeiti, grupisati zadatke po teini i vanosti (vie laganih nego teih zadataka, vaniji zadaci donose vie bodova i jae utiu na ocjenu)
uz zadatke treba priloiti uputstvo uenicima
objektivni rezultati
obrada rezultata putem kvantitativne i kvalitativne analize
distribucija rezultata, kvantitativna analiza (daje broj uenika s pojedinom ocjenom ili rangom bodova, postotak prolaznosti; najbolji sluaj ako distribucija slijedi Gaussovu krivulju najvie prosjenih ocjena, a najmanje nedovoljnih i odlinih ocjena)
kvalitativna analiza (daje postotak rijeenosti pojedinih zadataka, broj osvojenih bodova i postotak osvojenih bodova pojedinog uenika)
6) Razlikovanje mjerenje od vrednovanja
7) Javnost ocjene i odgovornost
8) Produktivnost i cjelovitost provjeravanja
61. Kriteriji ocjena
U praksi se primjenjuju razliiti modeli i kriteriji ocjenjivanja, a istiu se:
brojano ocjenjivanje postignua uenika se iskazuju ugovorenim brojevima ili postocima pri emu oni oznaavaju kvalitetu rezultata uenja,
opisno ocjenjivanje uenikovo postignue izraava se rijeima.