Podjela i osnovne osobine šavova
PODJELA I OSNOVNE OSOBINE ŠAVOVA
Postoji veliki broj različitih šavova koji se koriste u ljudi i životinja, a kontinuirano se
promoviraju nove vrste šavova. Radi lakšeg snalaženja postoji potreba klasifikacije u
određene skupine.
U stručnoj literaturi nailazimo na različite podjele šavova. Većinom se dijele obzirom na
slijedeće čimbenike:
1. anatomsko područje u kojem je smješten šav,
2. tendencija šava da približi rubove rane do njihova međusobnog kontakta ili da uzrokuje
uvrtanje, odnosno izvrtanje rubova rane,
3. sposobnost nadjačavanja vlačnih sila koje nastoje razdvojiti spojene rubove rane,
4. da li su izvedeni kao pojedinačni ili produžni šavovi.
Podjela šavova
Šavovi se mogu podijeliti i na jednostavne i madracne šavove.
Obzirom na anatomsko područje u kojem je smješten šav razlikujemo kožni, potkožni,
crijevni šav, zatim šav mišića, fascije, tetive, krvne žile, kosti i šav živca.
Prema drugoj podjeli razlikujemo;
1. apozicijske ili približavajuće,
2. invertirajuće ili uvrtajuće, te
3. eventrirajuće ili izvrtajuće šavove.
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________
Podjela i osnovne osobine šavova
1. Apozicijski šavovi aproksimiraju, tj. približavaju rubove rane i dovode tkivo u neposredni
kontakt. Najvažniji šavovi ove skupine su jednostavni pojedinačni (čvorni) šav i jednostavni
produžni šav.
2. Invertirajući šavovi uvrću rubove tkiva odnosno usmjeravaju ih prema lumenu organa
(prema pacijentu, a od kirurga). Često korišten šav ove skupine je Lembertov šav.
3. Eventrirajući šavovi, naprotiv, izvrću rubove tkiva od pacijenta, a prema kirurgu.
Rane koje su izložene djelovanju sila vlaka, dakle rane kod kojih postoji izražena nategnutost
ili napetost tkiva, za rekonstrukciju zahtijevaju posebnu skupinu šavova nazvanu šavovi za
popuštanje napetosti (eng."tension suture pattern"). Primjer ove skupine šavova su madracni
šavovi i šav osmice.
Zasebnu skupinu čine retencijski šavovi (eng."retention sutures") koji se koriste radi
sprečavanja dehiscencije rane. Oni formiraju drugi, sekundarni red šavova na većoj distanci
od primarnog reda koji aproksimira rubove rane, a imaju ulogu neutraliziranja velike
napetosti tkiva ili vlačne sile u području rane.
Najjednostavnija podjela šavova je na pojedinačne i produžne šavove. Pojedinačni šavovi se
postavljaju pojedinim kraćim koncima, jedan do drugoga u određenim razmacima. Vežu se
nakon jednog (npr. jednostavan pojedinačni, tj. čvorni šav) ili nakon dva (npr. madracni šav)
prolaza kroz tkivo sa svake strane rane. Produžni šav se postavlja jednim duljim koncem koji
se veže, tj. čvora većinom na dva mjesta i to odmah poslije prvog prolaza kroz tkivo s obje
strane rane i pri završetku šava.
Madracni šavovi (eng."mattress suture") prije vezanja prolaze dva puta kroz tkivo, uključujući
malu količinu tkiva na svakoj strani rane. Na taj način se snažnije suprotstavljaju izraženoj
tenziji tkiva.
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________
Podjela i osnovne osobine šavova
1. Jednostavan pojedinačni (čvorni) šav (eng. simple interrupted suture) :
Jednostavan pojedinačni (čvorni) šav je osnovni šav u kirurgiji, ujedno najstariji i najčešće
korišteni šav u kirurgiji. Tehnički vrlo jednostavan za izvođenje, može se koristiti u svim
prilikama gdje se ne očekuje veća napetost tkiva ili vlačna sila na rubovima rane. Šavovi se
postavljaju okomito spram linije rane, pri čemu se pincetom odigne jedan rub rane, iglom se
probode tkivo izvana ka unutra, a zatim se probada tkivo suprotne strane rane s unutarnje ka
vanjskoj površini tkiva. S obje strane rane šav zahvaća istu količinu tkiva. Svaki pojedini šav
se zasebno čvora, a čvor se postavlja postranično od linije priljubljivanja rubova rane. Čvor ne
smije lažati na spoju rubova rane! Pri šivanju kože, obuhvaćanje tkiva bi trebalo biti šire u
bazi šava (kutis) nego pri površini kože (epidermis). Takvo usmjeravanje igle i konca
uzrokuje kompresiju u bazi šava i pritisak tkiva prema van što rezultira blagim izvrtanjem
rubova rane. Izvrtanje rubova kože umanjuje problem stvaranja jačeg ožiljka uslijed retrakcije
rane tijekom cijeljenja. Jednostavan pojedinačni šav spada u apozicijske šavove, odnosno on
priljubljuje rubove rane. Glavna prednost ovog šava, kao i svih ostalih pojedinačnih šavova, je
zadržavanje tkiva u poziciji, te većinom sačuvana snaga rane ukoliko na nekom mjestu dođe
do popuštanja jednog od postavljenih šavova. Naime, svaki pojedini šav je entitet za sebe, pa
popuštanje jednog šava ne uzrokuje dehiscenciju ili rupturu cjelokupne rane. Na različitim
pozicijama rane može se dozirati potrebna vučna sila šava, odnosno omogućena je bolja
kontrola napetosti u području rane, a samim time i dobra aproksimacija rubova rane.
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________
Podjela i osnovne osobine šavova
U slučajevima sakupljanja eksudata drenaža rane je olakšana, pojedini šavovi se mogu
ukloniti bez ugrožavanja podržavanja cijele rane. Nedostaci ovog šava su produljeno vrijeme
šivanja potrebno za čvoranje brojnih čvorova i rezanje niti, povećani volumen stranog tijela u
rani i povećana količina utrošenog materijala za šivanje.
2. Paralelni madracni šav (eng. horizontal mattress suture) :
Paralelni madracni šav započinje perforacijom tkiva na udaljenosti 0.5 do 1 cm od ruba rane.
Šav zahvaća duboki sloj tkiva (najčešće kože), a na suprotnoj strani izlazi na jednakoj
udaljenosti od ruba rane. Iglom se probada tkivo na istoj strani paralelno, u razmaku od
najčešće 1 cm. Šav se usmjerava u suprotnom smjeru duboko kroz tkivo i vraća se na stranu
rane gdje je i ušao. Ovdje se polazna i završna nit čvoraju. Paralelni madracni šav preporuča
se kod šivanja rana izloženih jačoj napetosti tkiva zbog svoje velike mehaničke vučne
čvrstoće (zahvaljujući paralelnom prolasku konca kroz tivo) i izvrtanja rubova rane. Osnovni
nedostatak ovog šava je visoki rizik ugrožavanja mikrocirkulacije rubova rane s posljedičnom
ishemijom, prolongiranim cijeljenjem i eventualnom nekrozom, osobito u slučaju
prekomjernog pritezanja konca.
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________
Podjela i osnovne osobine šavova
3. Okomiti madracni šav (eng. vertical mattress suture) :
Okomiti madracni šav je pojedinačni povratni šav kod kojeg se povratni dio šava izvodi u
istoj liniji, okomito na liniju rane. Sastoji se od jednostavnog pojedinačnog šava postavljenog
duboko i široko, na većoj udaljenosti od ruba rane i drugog povratnog dijela šava
postavljenog u istoj liniji, nešto bliže površini i rubu rane. Širina tj. udaljenost šava od rubova
rane povećava se u ovisnosti o intenzitetu napetosti tkiva u području rane. Dakle što je
izraženija napetost tkiva, to je širina okomitog madracnog šava veća. Ovaj šav je osobito
uspješan u zatvaranju „mrtvih prostora“ dubljih slojeva rane uz istovremenu dobru
aproksimaciju površinskih slojeva, kao i u prevladavanju napetosti tkiva.
4. Potkožni šav (potapajući)
Potkožje šivamo na način da je čvor položen što dublje. Iglom krećemo iz dubine prema
površini, provlačimo je kroz jedan rub rane, a zatim s površine prema dubini kroz drugi rub
rane. Radi boljeg učvršćenja u površinskom dijelu zahvatimo i duboki sloj kože.
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________
Podjela i osnovne osobine šavova
5. Pojedinačan šav osmice, pojedinačan šav sa dvije omče, šav daleko-blizu-blizu-daleko
(eng. interrupted figure-of-eight suture, Smead-Jones)
Šav osmice zahvaljujući svojim mehaničkim karakteristikama pripada skupini šavova koji se
koriste za popuštanje napetosti u tkivu. Predstavlja varijaciju pojedinačnog okomitog
povratnog šava. Redoslijed perforacija u odnosu na rubove rane je daleko-daleko, blizu-blizu
(far-far, near-near). Šav se sastoji od vanjske i unutarnje omče.
Zahvaljujući velikoj mehaničkoj snazi ovoga šava, otpornost rubova rane djelovanju sila
vlaka je izuzetna. Napetost tkiva uslijed djelovanja sila vlaka prenosi se na dvije omče, na
način da se unutarnja omča steže, a vanjska se istovremeno širi. Uslijed toga se rubovi rane
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________
Podjela i osnovne osobine šavova
pod djelovanjem vlačne sile dodatno približavaju. Nedostatak je veća količina kirurškog
materijala u tkivu i produljeno vrijeme potrebno za izvođenje ovog šava.
6. Križni šav
Križni šav objedinjuje dva jednostavna pojedinačna šava. Nakon uzastopno postavljena dva
jednostavna pojedinačna šava krajevi konca se vežu u čvor. Tako izveden šav na površini
formira oblik križa ili slova „X“. Križni šav koristimo pri bržem šivanju kože, osobito na
mjestima amputiranih dijelova ekstremiteta ili nakon kupiranja repova kod štenaca. Također i
pri rekonstrukciji zglobne čahure.
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________
Podjela i osnovne osobine šavova
Produžni šavovi :
1. Jednostavan produžni šav (eng. simple continuous suture) :
Jednostavan produžni šav je sastavljen od niza jednostavnih pojedinačnih šavova. Kao i svi
produžni šavovi izvodi se jednom kirurškom niti. Šav se veže ili čvora samo na početku i na
kraju rane, a između ove dvije točke pojedini šavovi se nastavljaju bez čvoranja.
Započinje postavljanjem jednog jednostavnog pojedinačnog šava na početku rane. Nakon
čvoranja reže se samo kraća nit konca, tj. nit bez igle. Nit s iglom se kreće iznad površine rane
u kosom smjeru naprijed. Slijedi probadanje tkiva u istom razmaku od ruba s obje strane rane
okomito na liniju incizije. Šivanje se nastavlja bez čvoranja, ponovnim usmjeravanjem igle sa
niti ukoso naprijed, ka krajnjoj točki rane.
Osnovna prednost ovog šava je brzina i lakoća njegovog izvođenja. Djeluje hemostatski zbog
trajna pritiska što ga vrši na sašivene rubove tkiva. Jednostavan produžni šav omogućava
maksimalno dobro priljubljivanje rubova rane te nepropusnost za zrak i tekućine. Ovaj šav
ima sposobnost prilagodbe prilikom nastanka edema tkiva kod cijeljenja rane. Vlačne sile se
raspoređuju uzduž cijele linije šava i to ravnomjerno na svim mjestima perforacija tkiva,
odnosno ne koncentriraju se na pojedinim mjestima kao što je to slučaj kod jednostavnog
pojedinačnog (čvornog) šava.
Očigledan nedostatak produžnog šava je da integritet cijele rane ovisi o jednoj niti.
Izbjegavanjem pogrešaka poput odabira neadekvatnog promjera konca i nepravilnog
rukovanja kirurškim materijalom, vjerojatnost pojave pucanja niti se svodi na minimum.
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________
Podjela i osnovne osobine šavova
Nedostatak je i u tome što u slučaju popuštanja početnog ili završnog čvora nastupa
olabavljenje konca i popuštanje cijelog produžnog šava. Ovaj problem se izbjegava pravilnom
tehnikom postavljanja čvorova i dostatnim brojem dodatnih ili osiguravajućih čvorova, ovisno
o vrsti materijala za šivanje.
2. Tekući šav (eng. running suture) :
Tekući šav, u anglosaksonskoj literaturi pod nazivom "running suture" razlikuje se u odnosu
na jednostavan produžni šav u smjeru perforiranja tkiva. Ukoliko se prolasci igle i konca kroz
tkivo izvode uzastopno u kosoj liniji od 45 stupnja spram linije rane, odnosno pod
međusobnim kutem od 90°, tada se i površinski i duboki dio šava usmjerava naprijed, ka
krajnjem polu rane. Osnovna prednost ovog šava je brzina i lakoća njegovog izvođenja, pa se
ovaj šav najčešće koristi pri situacijama kada je potrebna izrazito brza rekonstrukcija, tj.
maksimalno skraćivanje trajanja operacije. Koristi se za šivanje tkiva koja nisu izložena
napetosti, kao i za šivanje dugačkih rana kod kojih je napetost tkiva prevladana odgovarajuće
postavljenim dubokim slojem šavova. Nedostatak jednostavnog produžnog šava i tekućeg
šava je često nedostatno finije podešavanje zategnutosti šava na pojedinim pozicijama uzduž
rane što može rezultirati lošijom aproksimacijom rubova. Kako bi se izbjegli ovakvi problemi
možemo se koristiti zaključavanjem produžnog šava na svim ili pojedinim pozicijama uzduž
rane. U tom cilju koristimo šav prema Reverdeenu, ili na pojedinim pozicijama uzduž rane
šivane produžnim šavom vežemo čvor prema Aberdeenu.
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________
Podjela i osnovne osobine šavova
3. Produžni šav sa zaključavanjem, šav prema Reverdeenu (eng. continuous locking suture) :
Produžni šav sa zaključavanjem ima prednosti kao i tekući šav. Zbog zaključavanja šava,
napetost duž rane može se djelomice regulirati. Nedostaci su također slični onima kod tekućeg
šava. Kontrola inverzije, odn. everzije rubova je slaba. Zaključavanje šava može dodatno
pridonijeti pritisku na rubove rane i obustaviti cirkulaciju. Koristi se za rekonstrukciju rana
izlođenih umjerenoj napetosti sa dobrom prokrvljenošću i kada nije bitan kozmetički rezultat.
Pogodan za dugačke rane koje želimo brzo sašiti i za rane kod kojih želimo dodatnu
hemostazu. Postoji opasnost ugrožavanja mikrocirkulacije obzirom da ovaj šav pojačano
zateže tkivo.
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________
Podjela i osnovne osobine šavova
4. Pojedinačni i produžni intradermalni, subkutikularni ili intrakutani šav :
Kako je šav smješten u dermisu najprimjereniji je naziv intradermalni šav. Ovaj šav je prvi
put predstavio Halsted 1913. godine. Tekući intradermalni šav počinje ulaskom igle u tkivo
dubokog sloja kože li na prijelazu kože u potkožje na jednom kraju rane. Nastavlja se
prolaskom i izlaskom igle visoko u dermisu čime je izvedena vodoravna omča paralelna sa
površinom kože.
Igla zatim prelazi na suprotnu stranu rane, čineći istovjetnu omču u istoj razini dermisa.
Površina kože ostaje neperforirane uzduž linije šava. Intradermalni šav možemo provući na
nekoliko mjesta i na površinu kože u cilju kasnijeg uklanjanja šivaće g materijala. Čvor se
veže u dubini unutar potkožje kako bi se smanjila tkivna reakcija.
Ovaj šav može ostati u tkivu 1-3 tjedna bez ostavljanja ožiljkastih tragova. Krajevi niti se
lagano povuku naprijed-natrag kako bi se konac olabavio, zatim se hemostatom uhvati jedan
kraj konca i nit se lagano izvuče iz kože.
Prednosti: iako zahtjeva nešto veću vještinu kirurga nego ostali tekući produžni šavovi, vrlo je
koristan. Može ostati u tkivu i nekoliko tjedana bez mogućnosti ostavljanja ožiljkastih
tragova, jer nit izlaz iz kože na samo dva-tri mjesta, a ako je potpuno “potopljen” (the buried
dermal subcutaneous suture) potpuno je izbjegnuta potreba za njegovim uklanjanjem.
Nedostaci: ne pruža potporu koži, stoga rane koje su izložene napetosti zahtijevaju dodatni
dublji sloj šivanja. U teoriji ovaj bi šav trebao čvrsto priljubiti rubove rane, a zbijanjem
šavova ta bi veza trebala biti još bolja.
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________
Podjela i osnovne osobine šavova
Upotreba: tekući intradermalni šav koristi se kad su rubovi rane vrlo blizu, i ako pri tome rana
nije pod tenzijom.
5. Produžni paralelni madracni šav :
Varijanta pojedinačnog paralelnog madracnog šava. Kao i pojedinačni paralelni madracni šav
uzrokuje izvrtanje rubova rane. Postoji opasnost strangulacije tkiva ukoliko se prejako zateže.
Koristi se za zatvaranje rana pod tenzijom i kada nije potreban kozmetički rezultat. Pogodan i
za šivanje mišića.
6. Produžni šav osmice, produžni šav sa dvije omče, produžni šav daleko-blizu, blizu-daleko,
produžni šav po Smead-Jonesu
Nastao je modifikacijom šava osmice, često nazivanog šav po Smead-Jones-u, koji se
tradicionalno koristi prilikom šivanja trbušne stijenke .Šav se sastoji od niza pojedinačnih
šavova osmice ili šavova sa dvije omče koji imaju redoslijed perforacija u odnosu na rubove
rane daleko-blizu, blizu-daleko. Kao i svi produžni šavovi izvodi se jednom kirurškom niti.
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________
Podjela i osnovne osobine šavova
7. Lembertov šav :
Najčešće korištan šav za šivanje šupljih trbušnih organa. Neperforativan je, konac zahvaća
serozu, muskularis i submukozu, ne ulazi u lumen. Smjer mu je okomit na liniju rane.
Započinje 10-ak mm od ruba rane, igla i konac izlaze na istoj strani rane, 2-3 mm od ruba
rane, zatim prelazi na suprotnu stranu na udaljenosti 2.3 mm od ruba, neperforativno prolazi
kroz stijenku da bi izašli 10-ak mm od ruba rane. Pri zatezanju i vezanju u čvor ovako
postavnjen šav uzrokuje uvrtanje rubova prema lumenu organa. Seroza nasuprotnih površina
dolaze u neposredan kontakt. Stoga Lambertov šav spada u tzv. sero-serozne šavove.
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________
Podjela i osnovne osobine šavova
8. Cirkularni ili kružni šav, šav duhanske vrećice :
Predstavlja varijaciju kružnog produžnog šava prema Lembertu. Približava rubove kružne
rane koji su nakon pritezanja konca uvrnuti ili invertirani. Najčešće se koristi za zatvaranje
prirodnih otvora, npr. anusa, punkcijskih rana osobito trbušnih organa, kao i kružnih
rana,npr.hernija ili batrljaka.
9. Cushingov šav :
Cushingov šav primarno je korišten za zatvaranje želuca. Njime se uvrću rubovi stijenke
želuca tako da serozne priliježu jedna na drugu. Neperforativan je. Igla s koncem prolazi
paralelno sa rubom rane, udaljena par mm od ruba. Prolazi kroz serozu, muskularis i
submukozu, ne perforira stijenku, tj. ne ulazi u lumen organa. Na ovaj se način postiže
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________
Podjela i osnovne osobine šavova
relativno sigurna anastomoza, no potrebno ju je osigurati još jednim vanjskim šavom. U tu
svrhu najčešće se koristi Lembertov šav.
10. Connellov šav :
Connelov šav idvodi se kao i Cushingov šav, sa razlikom da perforira stijenku šupljih organa.
11. Dvoslojno šivanje stijenke crijeva i želuca - Cushingov i Lembertov šav :
Lembertov šav prolazi kroz serozu, muskularis mukoze i površinski dio submukoze sa svake
strane gdje je ranije pozicioniran Cushingov šav. Nakon toga šav se pritegne, rubovi seroze se
privuku jedan k drugome uvrčući Cushingov šav. Lembertov šav može biti jednostavan ili
produžni. Produžni Lembertov šav završava se na način kako se završavaju i drugi produžni
šavovi.
Šavovi za šivanje (rekonstrukciju) tetiva i ligamenata :
Opisan je veći broj tehnika za šivanje tetiva. Tradicionalne i najčešće korištene tehnike su
Bunnellov šav i Kesslerov šav. Često korišteni su i modificirani Kesslerov šav, modificiran
Kesslerov šav zaključane omče (eng. locking loop technique), Kleinertov, Tsugeov šav i
Krackowov šav. Ni jedan šav ne zadovoljava svim uvjetima za šivanje svih tetiva. Stoga se
upotrebljava širok spektar različitih šavova, a izbor pojedinog šava ovisi o anatomiji same
tetive. Primjerice, na okruglim ili poluokruglim tetivama može se upotrijebiti Bunnell-
Meyerov šav. Modificirani Kesslerov šav se vrlo često koristi zbog jednostavne primjene.
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________
Podjela i osnovne osobine šavova
Bunnellov šav i Kesslerov šav
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________
Podjela i osnovne osobine šavova
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________
Šav zaključane omče (Locking loop, Kessler-
Mason-Allen) Modificirani Kessler
(preuzeto iz Aron, D.N. (1981): A “new“
tendon stitch. J. Am. Hosp. Assoc., 17:587) (preuzeto iz Tomlinson J., R. Moore (1982):
Locking loop tendon suture use in repair of
five calcanean tendons. Vet. Surg., 3:105)
Bunnell-Meyerov šav
(preuzeto iz Bloomberg, M. (1993): Muscles and tendons. U: Slatter., D.: Textbook of small