-
12
Postoji san u kojem ogromne žene bez licana kojima jašu vukovi žvaću moju utrobu inoge. Zubi su im oštri.
Postaje užasno kad nespretno pokušam da nateramjednu od njih da popusti stisak. Glava joj jeogromna i prazna, a moja ruka prolazi kroz njeno meso i tanku lobanju, kosa i sluz mi se lepe za prste koji mlataraju po praznini.
Premda bolno i neprijatno, tonije toliko užasno.
Ona nema mozak – i kad to shvatim, počnemda se bacakam i očajnički vrištim.
Budim se u znoju i stenjem, sam uhotelskoj sobi. Crvene brojkepokazuju 02:14 u tami.
Prekasno.
Nema meviše.
Načas se plašim da se vratim u san.Oklevam: postoje tame iza zavese javei srce mi se steže pred igrom senki.
S likovima koje su kreirali Nil Gejman, Majk Dringenberg i Sem Kit
NIL GEJMANscenario
DANIJEL VOZOkolori
ŠELI REBERGpomoćnica urednice
KAREN BERGERurednica
KEVIN NOULANcrtež i ispis teksta
-
Znači, došli steu obilazak?uopšte nisam
očekivao da takoizgledate. Pa,nema brige.Želite li dapočnemo od
nečegkonkretnog?
Pa, da počnemo odoblasti za koju
sam odgovoran. Jasam bibliotekar,
znate.
Ljudi uglavnomne shvatajukoliko su
bibliotekarivažni.
Nedavno samnaišao na knjigu
koja ukazuje na toda prosperitetneke kulture
zavisi isključivood toga koliko ona
bibliotekarasadrži.
Biblioteka snaje najveća koja
nikad nijepostojala.Siguran sam
da su sve vašeknjige ovde.
Šta kažete?Niste napisali
niti jednuknjigu?
Naziv joj je„ Ljubavni
špijunski triler,bestseler okojem samrazmišljao u
autobusu i kojiće se prodati u
milijarduprimeraka tako da nikad više
neću morati daradim”.
Naravno dajeste. Evo
jedne.
Možda je tomalo preterano,ali kultura kojane ceni svoje
bibliotekare, neceni ni ideje, a
bez ideja, pa, gdesmo?
Nije bašnajzgodnijinaslov, je li
tako?
Hajdemonapolje.
Ne? Vrlodobro.
-
Još prikupljamo odbeglepriče koje su nestale u onihzlosrećnih šest decenija kadje moj gospodar Morfej bio...
nedostupan.
Opet ti o tome, Luše. Zaštolepo otvoreno ne kažeš, a?
Evo ja, na primer, ja samsasvim direktan.
Šef je bio zaključan u staklenojkutiji u podrumu nekog lika
dobar deo veka. Go-golcijat iskroz-naskroz sam.
Da ste samo videli na šta je ličilo ovo mesto.Ispravka: i bolje vam ješto niste videli. Totalni
haos.
Mislim, neki od nas se ne plaše dakažu popu – pop, a
bobu – bob. Pusti ja da
ispričam.
Mene možete zvati Merv.Momci i ja ovde stvarno
radimo. Mislim, kad sledećiput budete nešto sanjali,
pomislite na to ko jeofarbao nebo.
To uglavnomrade Boris i
mališa.
Hej, drago mi je što smopopričali, ali neki od nasimaju posla, mislim pravogposla, a ne kao piljenje u
biblioteci i tako to.
Pfffft.
Hmmm?Ne, nisam
ja.
Vadi tu glavuiz oblaka!
Ne ti, dečko. Govorio sam mališi. Ako ne izvučeglavu iz oblaka, danima
će kijati.
Dobro, Luše,moram da pređemna druge stvari.
-
Lusjene, jesi li videonegde onu modistkinju?Sutra imam slobodno
popodne, pa je trebaloda mi pozajmi kaput...
Verovatno bi trebaloda se predstavim. Zovemse Nuala. Ja sam vila.
Bila sam dar, ili mito. Ili moneta za
potkusurivanje... ili...
Glancam presto, čistimstepenice i brišemprašinu s kipova,perem prozore.
Cakum-pakum.Tako je
održavam.Veoma
se dičimtime.
Izvinjavam se.
Kako god bilo, sadauglavnom čistim
prestonu dvoranu.To radim.
Ne, zaistajesam. Izgledala
sam...
Lepše...
O, izvini. Nisamznala da imaš
gosta.
I nimalo me ne mučinostalgija.
Nimalo mi ne nedostaje
Vilinskocarstvo.
Zaistaje tako.
-
Sjajanpogled,
a?
Ti si, znači, onajnovi što radi s
Lusjenom?
Nisam oduvekbio gavran, ali ljudi
se menjaju. Mogao samda biram, a bogme, to
je više nego štomnogima zapadne.
Vidiš onu tamoplaninu? Pa, na polaputa do vrha je mala
pećina i tamo semotam kad nisam ovde;
tamo je moja gospa Eva.
Mrzeo bih da opet umrem,znaš? Baš bihmrzeo to.
Voleo bihda mi neko
kaže.
Ali sam i šefov gavran
– dozvolio mi je daostanem ovde iuopšte nije loššef, kad se sve
ima u vidu.
Jednom sam pitao Evu šta je bilo s drugim gavranimatokom godina. Ja nisam prvi.
A-a, ni blizu.
Ali nikadmi nije
otvorenoodgovorila
na to.
Nezaista.
Ja samnjen
gavran.
Ups. Prešao sam se. Ja samgavran Metju. Ne tek tamo neki,već glavni gavran. To je jednaod tih čudnih stvari u Snevanju
– ovde ima mesta samo zajednog gavrana.
-
Ups.
I nih-nije neka tajna to što se deh-desilo sagavranima. Znao bih jada jeh-jeste i ne bih
vam kah-kazao,stvarno.
A ovo mi jedrugar Goldi.
mi i i i p.
On je gargojl. Znam
mnoh-mnogo tajnio gargojlima.
Moh-moja kuća jesah-sazdana od tajni,
baš kao što je kuh-kućamog brata sazdana od
misterija. On mi jekoh-komšija.
Voh-volikoh-komš...
Moh-moh-moh-možda bi trebalo da vam sepreh-predstavimo.
Ja sam Avelj...
Tah-tamo su, kodgroh-groblja, kuće.Vidite. One nas
čuvaju.
Brah-brat mi se zove Kain. Mi smo
nah-najbolji prijateljina celome svetu.
Na celombelomsvetu.
-
Lusjene? Ah.
Šta toradiš?
Moggosta?
Liči li ovo tebina mog gosta,
Lusjene?
Osoblje u palati jeveoma brojno, premdaje stanovništvo Sne-
vanja, kad se sve uzmeu obzir, prilično malo.
Beznadežnooskudevamo u
ljudstvu.
A sad bismo moglido Violinistinog
luga, ili...
Vodim vašeg gosta u obilazak
po zamku i okolini,gospodaru.
Ah. Zaboga.
Pa, nije važno.Pokazao si zamak
snevaču, nemaničeg lošeg u
tome.A jesi li ti išta
naučio zahvaljujućiposeti mojoj palati,smrtni snevaču?
Pa, svi vi pre ili kasnije
dođete ovamo.Ovo mesto je,
najzad, srce vašegsnevanja.
Ne?
Da, gospo-daru.
-
19
Ali video si malotoga, smrtni snevaču.
Da li bi želeo da se zadržiš duže?
Najzad, ovde uSnevanju se moguvideti hiljade hiljadastvari, a mnogo se
da i naučiti.
Onda čujem zvono, prodorno i uporno.
Obazirem se po zamku davidim odakle dopire.
Hteo sam da ta buka prestane. Hteosam da saznam s kim sam razgovarao.
Zvono mi prodire u snove i ja se okrećem,nevoljno, posežem rukom.
Dobro jutro. Ovo je vaš pozivza buđenje. Sadaje 7.15 ujutro.
O,hvala.
Znao sam da bi mi on mogao otkriti tajne, znaosam da on zna ko su žene s vucima, znao sam daon zna istinu iza svakog sna koji sam ikad sanjao...
Znam da sam hteo da nastavim da spavam,ali više se ne sećam zašto.
Sad se više ne sećamni o čemu je bio.
Sigurno nije bilo ništa važno.
Najzad, bio je to samo san.
Pa, dobro...
KRAJZbog nekog čudnog sna.
-
D e oprvi
-
23
Je li višespremno? Da lisi završila?
Samo štonisam. Evo.
Šta mu to ondapraviš? Ne mogu reći da
sam sasvim sigurna,lepojko moja. Ali finoje ovo pletivo i nesumnjam da će biti
prikladno.
Mogao bi da bude pesnik sdivnim šalom, možda.
Ili ribar u svomposebnom vunenom
džemperu.
Ili lovac u lepim debelim čarapama. Ištrikaću
mu nešto lepo.
A evo ipočetka, milo
moje.
Onda, čaj zanas tri.
VUUUŠ
Ne mogu reći da naročito volimpočetke. Uvek su zbrljani. Dajtemi dobar kraj kad god. S krajem
znate na čemu ste.
Ovo možeda ide uz
sve.
Baš bi miprijala šolja,
golubicemoja.
Čaj?
I meni.
Eto nas. Spremne smo da
od ovog napravimonešto divno.
Ja ću to, dragadevojko...
!