Download - Povijest Ukrajine
-
Povijest Ukrajine
2
POVIJEST UKRAJINE
Saeta povijest Ukrajine i ukrajinskog naroda
od najstarijih vremena do Naranaste
revolucije 2004. godine
Priredio:
Sergej Burda
Zagreb, 2009.
-
Povijest Ukrajine
3
POVIJEST UKRAJINE
Nakladnik:
HRVATSKO-UKRAJINSKO DRUTVO
Grad Zagreb, 10000 Zagreb, Ksaver 171
Priredio:
Sergej Burda
Glavni urednici:
uro Vidmarovi i Sergej Burda
Redakcijski odbor:
Sergej Burda, uro Vidmarovi, Slavko Burda,
Miroslav Kirini, Teodor Fricki
Lektura i korektura:
Mirela uul-Kupili
Godina:
2009.
Uvodna napomena - Sadraj ove publikacije predstavlja interpretiranu zbirku prireivaa na temelju
prethodno objavljenih vie individualnih autorskih djela uglednih ukrajinskih i svjetskih sveuilinih
strunjaka te novinara s velikim strunim znanjem. Moralno autorsko pravo ovog interpretiranog zbirnog
djela pripada pojedinim navedenim strunjacima ija je literatura koritena, a njihovi osnovni podaci su
navedeni u zaglavlju publikacije (zajedno s ostalim koritenim izvorima). Spomenuta literatura prethodno
je objavljena na ukrajinskom ili engleskom jeziku te je koritena alternativna transliteracija s ukrajinske
irilice, esto prilagoena originalnom izgovoru s ukrajinskog jezika ili prethodno koritenim hrvatskim
nazivima ukrajinskih gradova, rijeka i pojedinih drugih obiljeja iz ukrajinske povijesti i zemljopisa. -
Zagreb, 2009. (Prireiva, Sergej Burda)
-
Povijest Ukrajine
4
POVIJEST UKRAJINE
Sadraj:
Predgovor (uro Vidmarovi)
Drevna vrata Europe Ukrajina (Sergej Burda)
I. Pretpovijest ukrajinskih prostora
Pretpovijest ukrajinskih prostora i Tripiljska kultura
Antike civilizacije i srednjovjekovna ukrajinska plemena
Antska slavenska zajednica i dominacija Poljana
II. Razdoblje ukrajinske dravnosti Kijevska Rus (882.)
Formiranje ukrajinske drave Kijevske Rusi
Unutarnja konsolidacija i kulturni preporod Kijevske Rusi
Politika rascjepkanost i teritorijalni raspad Kijevske Rusi
Zapadnoukrajinska drava Galiko-Volinjska Rus
Tatarska kolonizacija vladimir-suzdaljskih zemalja
III. Razdoblje litavske i poljske vladavine (1360.)
Velika Kneevina Litve, Rusi (Ukrajine) i Samogitije
Poljsko-litavska vladavina i migracije ukrajinskog stanovnitva
Formiranje ukrajinskih kozaka i Zaporoke Sii
IV. Kozaki ratovi i zatita Ukrajinske crkve
Ustanci Zaporokih kozaka i stvaranje vojske
Degradacija Carigrada i Brestska crkvena unija
Kozaki ratovi i Kijevska bratska kola
Poljski pritisci i borba za ukrajinski crkveni autoritet
-
Povijest Ukrajine
5
V. Kozako razdoblje i dravna autonomija (1648.)
Kozaka Zaporoka Republika i hetman Bogdan Hmeljnickij
Teritorijalno-administrativna podjela ukrajinskih prostora Rujina
Ukrajinski barok i neovisna politika hetmana Ivana Mazepe
VI. Ukidanje ukrajinske autonomije
Ruski Imperij i otuivanje ukrajinskog identiteta
Ruenje Zaporoke Republike i Ukrajinske tradicionalne crkve
Migracije Ukrajinaca prema Kubanju i Zelenom klinu
Hajdamaci i drutvene pobune u zapadnoj Ukrajini
VII. Ukrajinski narodni preporod
Zapadna Ukrajina pod austrijskom vlau
Istona i sredinja Ukrajina u sklopu Ruskog Imperija
Aktivnost ukrajinskih intelektualaca
VIII. Ukrajinska revolucija 1917.
Ukrajinske okolnosti pred Prvi svjetski rat
Formiranje ukrajinskog parlamenta Centralna Rada
Ukrajinska Narodna Republika i boljeviki pritisci
Uspostavljanje vlade Hetmanata na elu s Pavlom Skoropadskim
Zapadna Ukrajinska Narodna Republika i ujedinjenje Ukrajine
Ukrajinska vlada Direktorij i graanski rat
IX. Anticarska politika i ukrajinizacija
Obnova unitene ekonomije i prva masovna glad
Sovjetski Savez obrana drave i partije
Nacionalni komunizam i nove ideje neovisnosti
Ukrajinsko drutvo i kultura sredinom 1920-ih
X. Staljinov teror i pomor glau
Petogodinji plan i industrijalizacija Ukrajine
-
Povijest Ukrajine
6
Rat protiv ukrajinskih seljaka elementi genocida
Staljinov teror i politike istke
Poetak sovjetske rusifikacije
XI. Jaanje ukrajinskog nacionalizma
Posljedica nacionalizacije drava
Pokuaji asimilacije Ukrajinaca u Poljskoj
Ukrajinske politike stranke i formiranje OUN-a
Ukrajinci u Rumunjskoj i ehoslovakoj
Karpatska Ukrajina i ratna prijetnja u Zakarpatju
XII. Ukrajinci u Drugom svjetskom ratu
Ukrajinsko bojite i sovjetski paralelni rat
Nacistika vladavina i egzekucije kod Babin Jara
Rat ukrajinskih nacionalista Ukrajinska ustanika armija
Povratak sovjetske vlasti i posljeratne bitke
Sovjetizacija zapadne Ukrajine i trea masovna glad
XIII. Sovjetska Ukrajina nakon 1953.
Staljinova sovjetska ostavtina
Destaljinizacija i Hruovljeve reforme
Sovjetski identiteti Ukrajine i politika Petra elesta
Disidencija ukrajinskih intelektualaca i Ukrajinska helsinka grupa
Modernizacija sovjetskog drutva
XIV. Raspad Sovjetskog Saveza
Reforme Mihaila Gorbaova
ornobiljska nuklearna nesrea 1986.
Politika otvorenosti Glasnost i formiranje pokreta Ruh
Politike promjene i nove ukrajinske politike stranke
Kraj Sovjetskog Saveza
XV. Nezavisna Ukrajina (1991.)
-
Povijest Ukrajine
7
Stabilizacija postsovjetskih tenzija
Autonomija Krima i Crnomorska flota
Pogodovana izgradnja kapitalizma
Kumin reim i oligarhijska vlast
Naranasta revolucija 2004.
Kronologija povijesti Ukrajine
Literatura
-
Povijest Ukrajine
8
Predgovor
Nepoznata Ukrajina
Ukrajina je najvea europska zemlja. Kolijevka istonog kranstva meu Slavenima.
Domovina blistave istonoslavenske kulture, civilizacije i uljudbe kojima je
prednjaila u vremenu europskoga srednjeg vijeka. No, pored svih navedenih
injenica, Ukrajina je Europi tajanstvena i nepoznata. Jednako kao to su to
Bjelorusija, Moldova, Gruzija ili Armenija. Razlozi lee u povijesti. A povijest je
Ukrajini i njezinome narodu donijela razdoblja blistavih uspjeha u vremenu mone
srednjovjekovne drave Kijevske Rusi, zatim tatarsku okupaciju u 13. stoljeu i
dravno rasulo, a potom duga stoljea kolonijalne podlonosti monim susjednim
dravama: Tatarskom kaganatu ili Zlatnoj Hordi, Poljskoj kraljevini i Republici,
Litvanskom vojvodstvu, Moskoviji, odnosno Ruskom imperiju, Otomanskom
sultanatu, Habsburkoj carevini i Austro-Ugarskoj monarhiji, Rumunjskoj kraljevini,
Sovjetskoj komunistikoj satrapiji. Kroz sve to vrijeme ukrajinskom je narodu bila u
cijelosti ili djelomino oduzeta ne samo politika sloboda ve i povijest, samobitnost,
konano i etniko ime, to je jedinstveni sluaj u europskoj povijesti. Kako je taj
narod opstao, sauvao initelje narodnosne samobitnosti i dravotvornosti mogu
shvatiti, moda, najbolje Hrvati, taj hrabri mediteransko-srednjoeuropski etnos
ponikao u prostorima stare ukrajinske etnike membrane. I premda je tomu tako,
Hrvati o Ukrajincima znadu tek onoliko koliko su to eljeli i kako su eljeli njihovi
gospodari, poglavito oni ija su sjedita bila u Krakovu, Petrogradu odnosno Moskvi i
Beu. Svaki iole obrazovaniji ovjek u dananjoj Hrvatskoj mora osjetiti nelagodu
kada ne samo u tisku, ve i u politolokim, historiografskim i inim, tzv. strunim
tekstovima, susree toponime, hidronime, oroniome, patronime, pa ak i nazive
cijelih ukrajinskih pokrajina, onako kako su ih preimenovali u Moskvi, ili Beu. Kao
da ne postoji ukrajinski jezik, a da ne govorimo o pravu svakog naroda na vlastito
nazivlje, a o dunosti stranaca kada imenuju to nazivlje, da budu pristojni, ako ne ve
poteni i pravedni prema domicilnome puanstvu i njegovome jeziku. Dakako,
ukrajinska prijestolnica naziva se Kijiv, a ne Kijev, najvei grad u zapadnome dijelu
zemlje je Ljviv, a ne Lavov ili Lemberg, onaj u istonome dijelu je Harkiv, a ne
-
Povijest Ukrajine
9
Harkov, Rivne nije Rovno, Krivij Rih nije Krivi Rog, etc. Najvea ukrajinska rijeka
je Dnjipro, a ne Dnjepar. I tako dalje U Ukrajini ne postoji pokrajina koju kod nas
nazivaju Galicija, premda se takav naziv nalazi i kod Krlee. Galicija postoji u
panjolskoj, dok se zapadni krajevi Ukrajine nazivaju Haliina, odnosno Galiina, po
srednjovjekovnome gradu Haliu/Galiu. Problem je u transkripciji ukrajinskog
fonema G koji nije niti hrvatski G, niti H, nego samosvojan glas smjeten izmeu
navedenih hrvatskih fonema. Na alost, za taj fonem, kao i za jo njih nekoliko iz
ukrajinske azbuke, nemamo odgovarajue latinske grafeme. Ali, u svakom sluaju
hrvatski Ukrajinci doseljeni iz zapadnih krajeva Ukrajine, tonije iz Haliine, nisu
Galicijani, kako ih se kod nas naziva, ve ono to odreuje njihov etnonim. Kada bi
se doslovno koristilo njihovo pokrajinsko ime, tada bi mogli biti jedino
Galiani/Haliani.
Problem nepoznavanja ukrajinske povijesti nazoan je i u hrvatskoj
historiografiji. Udbenik iz kojega je moj narataj studenata povijesti dobivao znanje
o prolosti ukrajinskog naroda napisali su ruski profesor B. D. Grekov i tadanji ef
Katedre za povijest Europe srednjega vijeka Filozofskog fakulteta u Zagrebu, prof. dr.
Miroslav Brandt kao zajedniko djelo pod dvojnim naslovom: B. D. Grekov:
Kijevska Rusija (prijevod prof. dr. Rene Lovreni) i M. Brandt: Ruske zemlje od XII
stoljea do Ivana Groznog. Udbenik je objavila zagrebaka izdavaka kua
Naprijed, 1962. godine. Brandt-Grekov udbenik, kako smo ga nazivali, bio je
zadano tivo sve do 1981., kada prof. Brandt objavljuje svoj udbenik
Srednjovjekovno doba povijesnog razvitka kojega je izdao Slavko Goldstein u
nakladnikoj kui Liber. Ovaj je udbenik doivio drugo izdanje 1995. u nakladi
zagrebake kolske knjige. Godine 1981. prof. Brandt objavljuje knjigu Povijest
Rusije u srednjem vijeku, ponovo u nakladi Liber.
Ve naslovi koje su svojim radovima dali prof. Grekov i prof. Brandt
otkrivaju velikoruski utjecaj koji se, kada je rije o Ukrajini, prebacio iz velikoruske
carske historiografije u rusku boljeviku i sovjetsku internacionalistiku
historiografiju. Drava pod nazivom Kijevska Rusija nije postojala pod tim
imenom. Takav naslov knjige je tada (1962.), kao to bi i danas (2009.), upuivao na
veliku dravu koja se zove Rusija, nekada Ruski Imperij, a danas Ruska Federacija, i
svaki je itatelj mogao shvatiti kako se u knjizi govori jedino o povijesti te drave. U
sintagmi Kijevska Rusija nema mjesta za Ukrajinu, tu je ukrajinska povijest
-
Povijest Ukrajine
10
preuena, prilagoena ruskim imperijalnim istinama, falsificirana, pa ak i oteta.
Naslov koji je svome dijelu udbenika dao uvaeni hrvatski povjesnik Miroslav
Brandt takoer je, na alost, upuivao na povijest Rusije, odnosno zemalja na kojima
ivi ruski narod, a nikako ukrajinski. Da je znanstvenicima bilo do povijesne istine
tada bi naslov Grekovljevog dijela navedenog udbenika glasio Kijivska Rus', a
onaj prof. Brandta mogao je imati naslov u jednoj od sljedeih varijanata: a)
Sjeverne zemlje Kijivske Rusi od tatarske okupacije do moskovitskog vladara Ivana
Groznog; b) Zemlje Moskovije, odnosno Moskovske drave od XII st. do Ivana
Groznog; c) Povijest ruske drave od XII st. do Ivana Groznog.
Koritenjem pojma Kijevska Rusija, staroruska drava, odnosno Stara
Rusija, Grekov je namjerno izokrenuo ukrajinsku povijest i prilagodio ju
velikoruskoj politikoj interpretaciji. Iskoristio je za takav postupak naziv koji su
bizantski pisci dali dravi Kijivska Rus' Rosija, a odbacio njezino izvorno
ukrajinsko, odnosno staroukrajinsko ime. Kako je rije o grkom jeziku, ovaj se naziv
prebacio i u latinski i kao takav uao u europsku historiografiju. Moskovsko
preuzimanje ukrajinskog etnonima i dubine povijesnog trajanja traje jo od cara Petra
Velikoga. Ukrajinski etnonim je preuzet ne u izvornoj varijanti Rusii, Ruteni ili
Rusini, ve u obliku koji su mu dali Bizantinci, a taj je bio Rosi, odnosno Rusi, koji je
u jeziku moskovitskih Slavena (dananjem ruskom jeziku) dobio oblik u pridjevu
ruski (olovjek). Uz etnonim ilo je i oduzimanje naziva zemlje, pa je ime Rus'
postala Rosija-Rusija. U Moskvi su vjeto manipulirali grkim bizantskim nazivljem
Rus' i Velika Rus', po uzoru na stare grke nazive Graecia (Grka, kao matina
zemlja, odnosno etnika jezgra) i Magna Graecia, odnosno Velika Grka, kako su
nazivali grke kolonije, dakle osvojene zemlje izvan matinog etnikog prostora.
Velikoruski politiari ovu e terminologiju u Ukrajini preokrenuti tako da e
Magna Rus', dakle periferna Rus', postati po elji moskovitske dinastije Velika
Rusija, ne u starohelenskom znaenju Velika Grka, ve u smislu sredinje,
glavne i matine zemlje, dok e Kijivska Rus' kao matina i prava Rus' postati Mala
Rusija, odnosno periferija Velike Rusije sa sjeditem u Moskvi. Periferija time na
politiki dirigiran nain dobiva znaenje sredita, premda ga u povijesti nije imala, a
matica-zemlja dobiva status periferije. Sukladno tome plurietniki itelji Velike
Rusije, do Petra I. zvani Moskoviti, postaju Rosi, odnosno Rusi, odnosno
Velikorusi, a pravi Russi, odnosno Ukrajinci, postaju Malorusi, odnosno periferni
-
Povijest Ukrajine
11
izdanak velikog ruskog naroda. Od tada je i slubeno slavna povijest
staroukrajinske drave Kijevske Rusi postala temeljem povijesti Moskovije,
preimenovane u Rusiju, odnosno Ruski Imperij. Na ovakav su grub nain
Ukrajincima oduzete, kulturna batina, etnonim, lingvonim, dakle osnovni elementi
etnikog identifikacijskog koda. Oni gube pravo na status samostalnog naroda, ve se
slubeno moraju nazivati Malorusima, kao izdankom Velikog ruskog naroda, u
najboljem sluaju pojam Malorusi smiju koristiti u znaenju subetnosa. Umjesto
etnike identifikacije, vlast u Moskvi namee im subetniku identifikaciju, a to je
oblik grube i nasilne asimilacije, odnosno rusifikacije.
Navedene povijesne injenice u Hrvatskoj nisu bile, a i danas su slabo
poznate. Radi jasnoe, Kijevsku Rus' bi se moglo usporediti s Franakim carstvom.
Ono to je Moskovija uinila s ukrajinskim etnonimom, moemo shvatiti ako
prihvatimo kao hipotetiku mogunost da je Pruska nakon pobjede nad Francuzima
preuzela naziv stare drave iz vremena Karla Velikoga, a Francuze prisilila da uzmu
neko alternativno ime, kao to su npr. Galija, ili Akvitanija.
Koliko je ruska komunistika historiografija preuzela ideologem o
velikoruskom narodu otkriva na prof. Grekov. On svoj rad zapoinje reenicom:
Kako da se objasni dobro poznata injenica, da ruski narod u svom bilinskom eposu
pridaje najznaajnije mjesto upravo 'kijevskom periodu' svoje stare povijesti? To ne
moe biti sluajno. () Narodne simpatije uiva ono vrijeme, kad je ruska zemlja,
ujedinjena pod vlau prvih kijevskih knezova, okupila istonoslavenska plemena i
neke neslavenske etnike elemente u jednu politiku cjelinu i stvarno predstavljala
silu, stranu za neprijatelja, koja je omoguavala miran napredak naroda zalog dalje
budunosti zemlje. () Ukoliko se u tom vremenu moe govoriti o jedinstvu ruskog
naroda, to je mogue samo u etnikom smislu, u smislu svijesti o operuskim
historijskim zbivanjima, koja nikada nisu bila zaboravljena, te su se i dalje sluila kao
vezivno tkivo, bez obzira na politiku rascjepkanost.
Ruske narodne mase, gdje god se nalazile, pod ijom bilo vlau, nisu nikada
zaboravljale svoje etniko jedinstvo, ali politikog jedinstva, makar i relativnog, u
obliku Kijevske drave, u to vrijeme vie nije bilo.
() Vrlo je vano osvrnuti se jo na jednu okolnost. Biline Vladimirova ciklusa, tj.
Biline o Kijevu i kijevskom periodu povijesti Rusije, nije ouvao ukrajinski, nego
VELIKORUSKI NAROD (spac. . V.). () Taj interes velikoruskog naroda za
-
Povijest Ukrajine
12
svoju daleku prolost, ova zasluga za uvanje najvrednijih i najstarijih injenica iz
ivota naroda govori nam o tome, da povijest Kijevske Rusije nije samo povijest
ukrajinskog naroda. U tom periodu, u kojem je nastajao i velikoruski, i ukrajinski, i
bjeloruski narod, kovala se mo ruskog naroda. () Povijest Kijevske drave nije
povijest Ukrajine, ni Bjelorusije, ni Velikorusije. To je povijest drave, koja je
omoguila nastanak i razvoj i Ukrajine, i Bjelorusije, i Velikorusije. U tome i jest
golemo znaenje ovog razdoblja u ivotu Rusije.
Posve je razumljivo, da su politike uspjehe naroda, koji su uli u sastav
Kijevske drave, i prije svega Istonih Slavena, tj. Ruskog naroda, kojemu neosporno
pripada u tom procesu vodea uloga, omoguili tek odreeni uvjeti njihova
unutranjeg razvitka. Citiranje uvaenog ruskog boljevikog historiara
zavravamo sljedeom njegovom tvrdnjom: Tendenciozno tretiranje Kijevske
drave kao 'ukrajinske' onemoguilo je Hruevskom da ispravno, u skladu s izvorima,
shvati njenu historiju. Period Kijevske drave najvea je i najvanija faza u historiji
naroda Rusije i prije svega ruskog naroda, koji se kasnije razgranao u Velikoruse,
Ukrajince i Bjeloruse. Ispravno shvaanje te injenice neophodan je preduvjet za
razumijevanje dalje povijesti svih naroda i zato zahtijeva najbriljivije nauno
istraivanje.
U svome pogovoru prof. Brandt je ushieno predstavio Grekovljev rad:
Objavljivanje Grekovljeva djela 'Kijevska Rusija' na hrvatskosrpskom jeziku ve se
odavno osjealo kao hitna potreba. U svome samostalnome udbeniku
Srednjovjekovno doba povijesnog razvitka dr. Brandt se pokuava udaljiti od
velikoruskih ideologema, ali u tome nije u cijelosti uspio. Njemu je problem
etnogeneze Ukrajinaca ostao preteak. Poao je od antikog etnonima Ros.
Pozivajui se na antikog pisca Jordanesa, prof. Brandt postavlja sljedeu
tezu: No, ipak je karakteristino da je upravo Jordanes sauvao prvi spomen
plemenskog imena Rus1 . U svojem djelu, koje je nastalo sredinom VI. st., meu
ostalim, opisuje i neke dogaaje iz vladavine ostrogotskog kralja Hermanarika. Taj je
vladar oko 370. dao raskomadati Sunildu, enu nekog uglednog taoca iz 'vjerolomnog
plemena Rosomona' to znai 'Ljudi iz plemena Ros2 . () Tek tri stoljea nakon
1 Prof. Brandt ne pravi razliku izmeu etnonima Ros i Rus. U ovom sluaju bila je rije o etnonimu Ros, jer taj oblik koristi Jordanes. 2 Etnonim Rosomoni preveden je kao Rosi, a ne kao Rusi!
-
Povijest Ukrajine
13
toga iranski geograf Ibn-Hordadbeh priopava da su Rusi3 jedno slavensko pleme,
a car Konstantin Porfirogenet, sredinom X. stoljea razlikuje 'Vanjsku Rus' i 'naprosto
Rus',4 koja se prostire oko Kijeva. Takvo lociranje imena Rus potvruju i ruske
kronike5 XI-XII. stoljea. Tada se naziv Rus i Ruskaja zemlja upotrebljavao dvojako:
u irem smislu, pa znae cijelo rusko etniko podruje od jezera Ladoga do ua
Dnjestra i od Karpata do srednje Volge, ali takoer i u mnogo uem i oigledno
starijem smislu. Takav naziv u uem smislu odnosio se na umsko-stepsku oblast oko
Kijeva, na podruju oko rijeke Ros, pritoka Dnjepra, na zapadni dio kasnije
Perejaslavske kneevine i jugozapadni dio kasnije ernigovske kneevine oko grada
Kurska, na Sejmu, i Trubaevska, na Desni.
Zanimljivo je pogledati u knjigu Narodi Europe6 , autora Felipea
Fernandez-Armestoa i suradnika, objavljene 1994. godine. Ovaj autor u odlomku
posveenom Ukrajincima pie: Ukrajina je osobito patila zbog toga jer je tijekom
dva stoljea ruska historiografija, a prije i poslije 1917. godine, zemlju prikazivala
kao privjesak Rusije. Ta se predodba irila i na zapadu, gdje su gledita ukrajinskih
znanstvenika u emigraciji odbacivana zbog 'nacionalizma'. Nezavisna ukrajinska
drava zahtijeva preispitivanje zastarjelih rusocentinih pogleda. Njezino postojanje
potie i niz pitanja o tome tko je 'Ukrajinac'. () Ukrajinski povjesniari s pravom
zapoinju svoju nacionalnu povijest sa srednjevjekovnom kneevinom koja je dobila
ime po Kijevu, drevnom gradu na Dnjepru, na raskriju trgovakih putova s istoka na
zapad, iz Europe do Srednje Atije i obratno, te sa sjevera prema jugu, 'od Varjaga do
Grka' (tj. od Vikinga do Bizanta). No i ovaj povjesniar ima probleme s najstarijom
povijeu Ukrajinaca, poglavito s njihovim etnonimom, pa improvizira: Vikinki
vladari rano su se stopili s istonoslavenskim narodima u tom podruju. Pravoslavlje
je prihvaeno kao slubena religija 988. godine, te se iz Kijeva irilo na sjever i istok,
3 Prof. Brandt ne navodi izvornik, tako da nismo sigurni da li je rije o obliku Rus ili Ros. 4 Ovdje je vidljiva zloporaba koja poinje s Petrom Velikim, kada se matica zemlja, koju Porfirogenet ispravno naziva naprosto Rus' pretvara u perifernu zemlju, koju isti car ispravno naziva vanjska Rus koja postaje politikom voljom Moskve naprosto Rus', dakle matica. To bi bilo istovjetno hipotetinoj injenici da je Magna Graecija (Velika Grka) helenska kolonija na jugu Apeninskog poluotoka slubeno postala Helada, odnosno Grka. 5 Koritenjem sintagme ruske kronike prof. Brandt ostaje nejasan. Ovakav pojam upuuje na dananje Ruse. Da je koristio apostrof ' tada bi znao ispravno napisati rus'ke kronike, jer taj dijakritiki znak mijenja semantiko polje pojma. 6 U Hrvatskoj je ovo djelo objavljeno 1997. u Nakladi Zadro.
-
Povijest Ukrajine
14
na podruja koja danas nastavaju Bjelorusi i Rusi. Rije 'Rus' koja se ranije odnosila
na odreenu skupinu Vikinga postala je oznaka za sve ljude pravoslavne vjere.
Cjelokupna povijest ukrajinskog naroda sloena je, pa i zamrena, a kako kod
nas ne postoje prirunici i literatura o toj povijesti, ona je kao takva u Hrvatskoj
zapostavljena i stoga iroj javnosti teko razumljiva. Nakon to je Zlatna Horda
unitila Kijevsku Rus' dijelovi ove nekada velike i mone drave imaju vlastiti
povijesni razvoj. Uglavnom se ovaj razvoj moe svesti na povijest Istone i povijest
Zapadne Ukrajine, popraen sa nekoliko migracija jednog dijela mnogoljudnog
ukrajinskog stanovnitva. Kasnije naseljavani jugoistoni dijelovi dananje Ukrajine
bili su izloeni ruskoj i turskoj okupaciji, a autohtoni sjeverozapadni krajevi preteito
poljskoj i austrijskoj. Sve do kraja XX. stoljea trajala je tenja Ukrajinaca iz svih
odvojenih dijelova zemlje za ujedinjavanjem i stvaranjem nezavisne drave. U tim
nastojanjima odvijala se povijesna drama s tisuama aktera, stotinama pojmova, s
mnogo politikih rjeenja, ratova i dravno-pravnih opcija i entiteta.
Knjiga koja je pred vama, dragi itatelji, a koju je oblikovao mladi novinar Sergej
Burda, hrvatski Ukrajinac, pokuava naoj iroj javnosti podastrijeti osnovne
obavijesti iz povijesti Ukrajine i Ukrajinaca. Mladi je autor na osnovu proitane
historiografske literature uglavnom ukrajinskih autora, sloio Povijest Ukrajine,
skromno preutjevi svoje autorstvo.
Objektivno gledajui, Segej Burda je stvorio pionirsko djelo u suvremenim
ukrajinsko-hrvatskim povijesnim relacijama. U njemu su pogrene interpretacije
ukrajinske povijesti predstavljene onako kako su ih konano mogli i smjeli objasniti
dananji ukrajinski povjesniari. A ukrajinska historiografija morala je tijekom
posljednja dva desetljea uiniti divovski napor kako bi i svome narodu i svijetu
predoila vlastitu povijest, bez velikoruskih, maloruskih i rusofilskih ideologema i
stereotipa. Burda nas upoznaje s tim naporima, ime kao pripadnik ukrajinske
nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj doprinosi upoznavanju njegovoga
matinog i veinskog naroda. To je primjer kako manjinski intelektualac moe vriti
ulogu mosta izmeu dvaju naroda.
Mojoj malenkosti pripala je ast pomoi u metodolokom i terminolokom
oblikovanju rukopisa. Glede terminolokih imbenika djelo nije zauzelo konaan stav
zbog toga to etnogeneza Ukrajinaca, a poglavito Rusa jo nije odgovorila na osnovna
-
Povijest Ukrajine
15
pitanja na znanstveni nain, poglavito zbog pomanjkanja primarnih povijesnih vrela,
a hipoteze su uvijek podlone, ako ne robovanju, a ono zbliavanju s ideologemima.
Nije nam nakana arbitrirati, a najmanje se sporiti s ruskim povjesniarima. No,
miljenja smo da se historijska znanost treba osloboditi ideolokih interpretacija, a
svakako onih najgrubljih imperijalistikih i imperijalnih, a usredotoiti na povijesna
vrela, njihovu etiku znanstvenu analizu, a potom na zakljuke koji e proizai iz
takve analize i imati sve odlike znanstvenoga rada. Drugo, ova knjiga se suoava s
problemom transliteracije i transkripcije. Specifini fonemi ukrajinskog jezika,
poglavito G i I s dvije toke, kao i glasovi tvrdo i mekano i, te poluglasovi,
nemaju odgovarajue grafeme u latinskoj abecedi. Osim toga, ma koliko bili
nepravedni prema izvorniku, neki su se ukrajinski patronimi, toponimi i hidronimi u
hrvatskome jeziku tijekom vremena pretvorili u egzonime. Stoga smo nastojali tu
injenicu ne mijenjati, kako ne bismo unosili nove nejasnoe u ve tako sloenu
materiju. Npr. zadrali smo ime velike ukrajinske kneginje Olge kao egzonim,
premda u izvorniku glasi Olha. Isti je sluaj s imenom velikoga kneza Igora koje u
izvorniku glasi Ihor. Grad Kijev je hrvatski egzonim koji na ukrajinskome glasi Kijiv,
a rijeka Dnjepar Dnjipro. Itd.
U uvjerenju da e naii na zanimanje itatelja, a meu hrvatskim
povjesniarima potaknuti zanimanje za ukrajinsku prolost, predajemo Povijest
Ukrajine Sergeja Burde hrvatskoj kulturnoj javnosti.
uro Vidmarovi
Bivi izvanredni i opunomoeni
veleposlanik Republike Hrvatske
u Ukrajini
-
Povijest Ukrajine
16
Uvod
Drevna vrata Europe Ukrajina
Ukrajina (ukr. Ukrajina) s povrinom od 603.700 km predstavlja najveu
europsku dravu. Prema posljednjim procjenama, u Ukrajini ivi oko 47 milijuna
ljudi (2009.), od ega preko 80 % ine etniki Ukrajinci. Ukrajina na kopnu granii s
8 europskih drava, s ukupnom duinom granice od 4.663 kilometara: na istoku s
Ruskom Federacijom, na sjeveru s Bjelorusijom, na zapadu s Poljskom, Slovakom i
Maarskom, te na jugoistoku s Rumunjskom i Moldovom. Odlikuje se raznovrsnim
geografskim i klimatskim uvjetima, a njezin specifian sredinji dio zauzimaju stepe
isprekidane niskim visoravnima i rijenim tokovima, osobito nizinom i visoravni
rijeke Dnjepar, koja uz drugu po vanosti rijeku Dnjestar, utjee na jugu u Crno more.
Duina ukrajinske crnomorske i azovske obale iznosi 2.782 km. Najvia zemljopisna
toka u zemlji je 2.061 metar visoki vrh Hoverlja u ukrajinskim Karpatima na zapadu
zemlje.
Zbog specifinog zemljopisnog poloaja, Ukrajinu su tijekom povijesti esto
nazivali zemljom monih rijeka, jer je njima intenzivno povezivala europski
skandinavski sjever i Baltiko more s razvijenim bizantskim jugom i toplim Crnim
morem u koje se te mone rijeke slijevaju. Takoer su je nazivali europska itnica jer
je blagoslovljena plodnom zemljom crnicom do te mjere da je u stanju prehranjivati
cijelu Europu. Ukrajinu povjesniari ponekad zovu i pogranina zemlja ili vrata
Europe jer se stoljeima nalazila u poziciji da brani europsku i autohtonu
staroslavensku kulturu od upada nomadskih i drugih azijskih kultura na prostore
istone Europe. Srednjovjekovna Ukrajina se pokazala zatitnicom europske
kranske kulture i civilizacije u 13. i 14. stoljeu, potom kao zatitnica autentine
staroslavenske kulture i kranstva prema bizantskom obredu. Zaporoki kozaci iz
sredinje Ukrajine predstavljali su u 17. stoljeu monu vojnu silu i zatitnike
kranske vjere i tradicije pred invazijom islama. Ipak, ono po emu je Ukrajina
doista unikatna i nezamjenjiva jest injenica da je ona povijesni dom svih slavenskih
naroda.
-
Povijest Ukrajine
17
Povijest Ukrajine vrlo je sloena, prije svega zbog toga to je Rus-Ukrajina7
nakon 14. stoljea gotovo stalno bila pod okupacijom susjednih monih imperija,
posebno kraljevske Poljske i carske Moskovije, odnosno Moskovske Drave.8 Svaka
od gospodstvujuih sila nastojala je iskriviti povijest ukrajinskog naroda, odnosno tu
povijest prilagoditi opravdavanju okupacije ukrajinskih zemalja. Tek u 19. stoljeu
ukrajinski su povjesniari uspjeli temeljito pristupiti istraivanju povijesti svoga
naroda i njegove drave. Argumentirano su ustanovili da je ukrajinski etnos kolijevka
slavenstva, da je srednjovjekovna drava Kijevska Rus' dio povijesti ukrajinskog
naroda, te da je pojavi Ukrajinaca na povijesnoj pozornici kao etnosa prethodila u 5.
stoljeu pojava etnike zajednice Anta. Time je poela borba s historiografijama
susjednih kolonijalnih naroda za istinu o povijesti ukrajinskog naroda, a ta borba traje
do danas.
Terminoloka zbrka u hrvatskoj historiografiji
Povijest Ukrajinaca treba prouavati u kontekstu povijesti Istonih Slavena. to se
tie hrvatske historiografije, njezino cjelovito razumijevanje tog kompleksa tijekom
proteklih desetljea susretalo se s vie praktinih prepreka, a jedna od njih svakako je
nerazraenost hrvatske historiografske terminologije glede etnike i dravno-pravne
povijesti ukrajinskog naroda. Takva je situacija, naalost, dovela do relativno slabije
obavijetenosti ire javnosti u Hrvatskoj (takoer, i u sredinama njoj susjednih
naroda) o ukrajinskoj prolosti. Poglavito u kontekstu Istonih Slavena u kojem se
esto gubila ukrajinska narodna autonomnost, autohtonost i samobitnost. Nekoliko
razliitih istonoslavenskih pojmova u Hrvatskoj je prevedeno s jedinstvenim
znaenjem, zbog ega su cijeli tekstovi dobivali sasvim drugaiji smisao. itatelji se
u takvoj terminolokoj nepreciznosti nisu snalazili, gubei mogunost uvida u sutinu
problema. Premda po mnogo emu sline, povijesti dvaju naroda ostajale su
nepoznate, a zbog toga i narodi jedan drugome dalek i nepoznat.
7 Rus' predstavlja srednjovjekovno ime Ukrajine, rijei su sinonimi. 8 Pripojivi Rus'-Ukrajinu, Moskovsko Carstvo u 18. stoljeu je preimenovano u Ruski Imperij (rus. ] ] Rossijskaja imperija).
-
Povijest Ukrajine
18
Jedna od najeih pogreaka u hrvatskom jeziku jest poistovjeivanje
zemljopisnog termina Rus (ujedno i politikog pojma), koji predstavlja povijesno
ime Ukrajine, s pojmom Rusija koji se odnosi na bive Moskovsko Carstvo. Rije je
o dva u sutini posve razliita pojma. Kijevska Rus'9 je isto to i Ukrajina, a Rusija
isto to i Moskovija. Druga se pogreka esto javlja prilikom poistovjeivanja starijeg
ukrajinskog etnonima Rusini (lat. Ruteni)10 s dananjim imenom dananjeg ruskog
naroda. Etnonim Rusi treba se odnositi na narod koji je u povijesnim dokumentima do
18. stoljea pisan imenom Moskoviti, odnosno moskovski narod.11 Jo je manje
poznato da u povijesnim vrelima originalni pridjev ukrajinskih rijei Rus i Rusin
glasi ruski. Hrvatski, uz pojedine druge svjetske jezike, relativno slabo poznaje i
razlikuje stariji termin od neto mlaeg , a upravo to razlikovanje
predstavlja jednu od temeljnih pretpostavki za kvalitetno razumijevanje povijesti i
kulture Istonih Slavena.
Nerazraenost hrvatske terminologije glede povijesti Istonih Slavena,
esto neopravdano iskljuuje vanost ukrajinske nacije u srednjovjekovnoj
povijesti istone i sredinje Europe, premda su preci Ukrajinaca, uz poetnu
ulogu vikinkih doseljenika, vie od pet stoljea, bili kljuni akteri kreiranja
politikih i kulturnih meunarodnih odnosa u ovom dijelu naeg kontinenta.
injenica da su preci dananjih Ukrajinaca imali kljunu ulogu u irenju
kranstva meu ostalim istonoslavenskim, finskim i drugim plemenima, te da
su zasluni za razvijanje staroukrajinske kulture sa sreditem u Kijevu, u
Hrvatskoj je gotovo nepoznata.
Srednjovjekovni identitet
Glavnina prostora dananje Ukrajine jo je od srednjeg vijeka nazvana i neposredno
vezana uz dva istoznana termina Rus i Ukrajina. Iz ovih su se pojmova tijekom
povijesti, ovisno o dinaminim vojnim, politikim, drutvenim i drugim utjecajima, 9 Kijevska Rus' je termin koji su u 19. stoljeu uveli ruski carski povjesniari. U originalnim povijesnim dokumentima zapisan je termin Rus' koji je istoznaan s terminom Ukrajina. 10 Pridjev: ruski narod (od zemljopisnog termina Rus') dokumentarni film: Kako je Rus' postala Ukrajina (ukr. ) autora Vasyl'a Hlynaka, Ljviv 2008. 11 Imenica: Moskoviti, Moskalji.
-
Povijest Ukrajine
19
formirale varijacije slubenih imena drava poput: Kijevska Rus, Gali-Volinjska
Rus, Rusko Kraljevstvo, Hetmanina (politiki kontekst), Ukrajinska Narodna
Republika, Ukrajinska Sovjetska Socijalistika Republika itd.12 Od antikog razdoblja
prostor izmeu rijeka Visle i Dona u glavnini je obuhvaao kulturoloki jedinstven
mnogoljudan slavenski etnos kojeg danas poznajemo kao Ukrajince. Govorei o
istonoslavenskim plemenima u sklopu Antske zajednice, Rusinima-Rusiima,
srednjovjekovnim Rusima, Rutenima i dananjim Ukrajincima, govorimo o istom,
kulturoloki zasebnom narodu, koji se najkasnije od 5. stoljea razvijao u specifinom
kulturolokom smjeru.
Prema tumaenju odreenih ukrajinskih povjesniara, srednjovjekovna rije Rus
(ukr. Rus) u politikom je smislu sinonim jedinstva ukrajinskih plemena i
varjakih doseljenika s prostora sredinje Ukrajine. U teritorijalnom se smislu pojam Rus,
prema arapskim izvorima, tijekom 8. stoljea odnosio samo na ui prostor oko kijevskog
sredita. Sinonim imena Rus jest staroslavensko ime Ukrajina za koje se pretpostavlja da
je oblikovano meu ukrajinskim plemenima raspadom Antske zajednice, a razvilo se
dinaminim irenjem Kijevske Drave. Ipak, pisani trag koji moe sa sigurnou potvrditi
starost te rijei zabiljeen je tek poetkom 12. stoljea u Kijevskom ljetopisu.13
Staroslavenskom rijeju ukrajina, kijevska elita je oznaavala vlastiti rodni kraj, za razliku
od onog koloniziranog. Ukrajinom se tada oznaavao prostor koji je u kulturno-politikom
smislu predstavljao kljuni i najrazvijeniji sredinji prostor Kijevske Rusi, isti prostor koji
je zbog svoje prestine razvijenosti bio esto optereen vojnim upadima nomadskih
plemena s jugoistoka.
Pokuaji ruskih carskih povjesniara u 19. stoljeu da odgonetnu i samovoljno
interpretiraju porijeklo rijei ukrajina iz 12. stoljea, nisu urodili posve uvjerljivim
analizama, to je bio dodatan motiv ukrajinskim i drugim povjesniarima da se
pouzdano spozna podrijetlo imena kulturoloki najstarije slavenske zemlje Ukrajine.
Ako se izostave dva najea tumaenja o podrijetlu rijei ukrajina; ono koje
odreuje prostore dananje Ukrajine kao kulturno najrazvijeniju matinu zemlju
srednjovjekovnih kijevskih vladara, ili ono koje Ukrajinu u imperijalistikom
sagledavanju situacije predodreuje kao srednjovjekovnu provinciju poljske, a potom
12 Ujedno: Kijevska Drava, Galiko-Volinjska Drava, Ruska Drava, Kozaka ili Zaporoka Drava, Ukrajinska Drava. 13 Ouvan povijesni dokument iz srednjovjekovnog razdoblja.
-
Povijest Ukrajine
20
i ruske kolonijalne drave, relativno slabije je poznata nedavno predstavljena analiza
odreenih ukrajinskih strunjaka koji objanjavaju da rijei Ukrajina, i potom
Ukrajinci, potjeu od poganskih sveenika Ukra (ukr. Ukry; takoer poznati
kao Volvhy-Ukry navjestitelji boanskih rijei ili sveti oci),14 koji su svoja sredita
prije 9. stoljea imali na prostoru izmeu baltike nizine u istonoj Poljskoj i
karpatskih planina u zapadnoj Ukrajini. U publikaciji Vely Dulibiji Rus' Suren
(Tajemnyci Volyns'koji zemli) ti prastari i antiki stanovnici ukrajinskih prostora iza
sebe su ostavili niz slabije analiziranih arheolokih tragova, a meu njima je posebno
znaajno povijesno sredite Suren15 koje se nalazi u ukrajinskoj regiji Volinj.
Asimilacijska politika
S obzirom na to da je ukrajinski narod u sklopu Kijevske Rusi do 13. stoljea bio
dominantan meu narodima u okruenju, mnogi kulturoloki i drugi elementi, u
primjerice poljskom, bjeloruskom i ruskom drutvu, preuzeti su upravo od
Ukrajinaca. Vei broj Ukrajinaca, posebno ukrajinski sveenici i monasi, nakon 17. i
18. stoljea izvrili su presudan europeizacijski utjecaj na modernu rusku kulturu i
mentalitet njenih ljudi, potiui njihovu kulturno-politiku neovisnost spram
zapadnoeuropskih krugova.16 S druge strane, svjetska javnost je do nedavno relativno
slabo poznavala ukrajinsku viestoljetnu borbu za osloboenje vlastitog teritorija i
pravo Ukrajinaca na slobodnu uporabu vlastitog jezika.
Ukrajinci su trpjeli najvee posljedice za svoj nacionalni identitet u sklopu
Ruskog Imperija tijekom 18. i 19. stoljea, od kada je ruski car Petar I. odluio
prisvojiti njihovu povijesnu ulogu u stvaranju jake srednjovjekovne drave Kijevske
Rusi, na nain da je proirenu dravu Moskovsko Carstvo u kojoj je bio
samodrac, iz kulturno-politikih razloga preimenovao u Ruski Imperij.17 On je
14 Velentyn Dem'janov, Oleksij Andrjejev; Vely Dulibiji Rus' Suren (Tajemnyci Volyns'koji zemli) Ukrajina, Rivne, 2006., Rivne-surenzh.com.ua 15 Sredite Suren (poznato i kao Arti) iz 120. godine najvjerojatnije predstavlja prvo znaajnije kulturno-politiko sredite Ukrajinaca i svih ostalih slavenskih plemena. 16 Saunders David, The Ukrainian Impact on Russian Culture (1750-1850), 1985. (Edmonton, Canada). 17 Car Petar I. suoio se s problemom da je ime Moskovija u europskom miljeu bilo gotovo posve nepoznato te se esto doivljavalo kao ime neke azijske drave, a time ujedno podcjenjivaki i
-
Povijest Ukrajine
21
brojne narode u svome multietnikom carstvu prisiljavao da prihvate ime ruski
narod.18 U nametnutom etnonimu trebalo je nestati ukrajinske posebnosti, njegove
bogate povijesti i samobitnosti. Na djelu je bila nasilna asimilacija, odnosno
deukrajinizacija kao rusifikacija. Asimilacijskoj politici ruskih careva ukrajinski
narod, prethodno biljeen kao Rusini, Ruteni, srednjovjekovni Rusi, ili u jednom od
vlastitih regionalnih ili drutvenih konteksta, odupirao se tako to je, umjesto svoga
izvornog etnonima kojeg je morao pod prinudom napustiti, poeo koristiti mlai
etnonim: Ukrajinci. Ne Rusini, Rusii, ili Ruteni, ve Ukrajinci. Na taj je nain
sauvao samobitnost i spasio se od posvemanje asimilacije kao rusifikacije u
moskovitskom imperijalnom smislu tog pojma. Jedan od kljunih povoda jaanju
zasebnog ukrajinskog identiteta bila je dugogodinja izloenost ruskog naroda bitno
drugaijem multietnikom okruenju i kulturno-politikom utjecaju, pred kojim je
ukrajinski narod osjeao evidentnu kulturoloku i drugu razliitost, posebno u
mentalitetu. Nakon mongolske najezde u 13. stoljeu i propasti ukrajinske drave u
14. stoljeu, Ukrajinci su u sklopu litavske i poljske okupacije sve do 18. i 19.
stoljea ostali neposredno vezani uz napredni kulturno-politiki ivot
zapadnoeuropskih naroda, to se uvelike odrazilo na njihov bitno drugaiji
srednjoeuropski (pribaltiki) mentalitet od onoga koji se stvarao u Moskoviji, gdje se
stoljeima biljeila satrapija, potlaivanje, osvajanje, makromanija i druge
nedemokratske vrijednosti. Podstrek u drutveno-politikom povezivanju Rusa i
Ukrajinaca, odnosno rusifikaciji Ukrajinaca, davala je pravoslavna vjera, ali je i ona u
svakodnevnoj praksi nailazila na vidljive razlike.
Uz primjetno potovanje prema prirodi i njezinim blagodatima, treba
spomenuti da su ene u ukrajinskom drutvu tradicionalno imale uvaavan status i
nerijetko su bile ukljuene u drutvena zbivanja sve do uspostave Sovjetskog
Saveza.19 S obzirom na to da su prostore Ukrajine kroz povijest naseljavali mnogi
drugi narodi, poevi od Gota, Grka i Varjaha, pa do Tatara, Poljaka i Rusa, Ukrajinci
necivilizirano. Ukrajina je tada imala staru, uglednu i prepoznatljivu povijest zahvaljujui formiranju Kijevske Rusi, kulturnom objedinjavanju velikih slavenskih plemena i uspostavljanju viestoljetnih meunarodnih kontakata na tlu Europe. 18 Povijest nametanja stanovnitvu Moskovije izvornog ukrajinskog etnonima, vidljiva je i danas s obzirom na to da se narod Ruske Federacije etniki odreuje specifino u opisnom smislu Ruski (rus. Russkie). 19 Marsh Rosalind, Women in Russia and Ukraine, 1996., University of Bath (USA).
-
Povijest Ukrajine
22
su relativno rano prihvatili kulturno-politike vrijednosti umjereno multikulturalne
sredine i njezina primjetno demokratina obiljeja.20 Ukrajinci su, prema tome,
gotovo uvijek prirodno podilazili i teili nekim oblicima demokratskog odluivanja,
da li tipa oligarhijsko-monarhijskog u sklopu Kijevske Rusi ili gotovo demokratskog
u Zaporokoj Republici, ovisilo je o drutveno-politikim uvjetima pojedinih
razdoblja. Iste karakteristike su imale i svoju relativno negativnu stranu u kojoj
Ukrajinci nisu dugotrajno trpjeli autoritete u vlastitom drutvu, posebno kada je rije
o politikoj eliti.21 Vrijedi spomenuti da je ukrajinski hetman Pilip Orlik zasluan za
formuliranje i stvaranje jednog od prvih demokratskih ustava u Europi, to govori o
visokoj razini europske politike i druge kulture meu Ukrajincima u 16. i 17.
stoljeu. Usprkos poljskoj okupaciji, Ukrajinci su u 16. i 17. stoljeu predstavljali
najobrazovaniji narod pravoslavnog slavenskog svijeta i jedan od obrazovanijih u
cijeloj Europi, to danas potvruju mnogi povijesni izvori irom Europe.
Suvremeni prijepori
Ukrajinski povjesniari ve desetljeima argumentirano tvrde da Moskovska Drava,
koja je postepeno od 14. do 20. stoljea osvojila veinu zemalja Kijevske Rusi,
pritom u bitkama pripojivi neka od slavenskih plemena prethodno srodna
Ukrajincima,22 nije bila legitimna nasljednica Kijevske Drave, ve posve nova
tvorevina. Ukrajinski povjesniari (u posljednje vrijeme i ruski) objanjavaju da su
suvremenu rusku naciju formirala ugro-finska plemena sjeveroistono od grada
Moskve gdje se dio njih prethodno izloio kulturnom i vjerskom utjecaju odbjeglih
kneeva ukrajinskog podrijetla, iji roaci su kolonizirali sredinje ruske prostore
20 Na prostorima Ukrajine sve do dolaska ruskog cara Petra I. u 18. stoljeu nije bila poznata snana autokratska vladavina nalik carskoj ili pak sovjetskoj iz 20. stoljea. 21 Nain i pravila smjenjivanja srednjovjekovnih kijevskih kneeva i preuzimanja kijevskog trona razlikovao se od svih drugih europskih dinastija. Dok je u ostalim europskim dinastijama bio obiaj da se vlast prenese s oca na najstarijeg sina, vlast u Kijevu prenosila se sa starijeg na mlaeg brata, te s najmlaeg ujaka na najstarijeg neaka. 22 Rije je o istonoslavenskim plemenima Ilmenskim Slavenima i Kriviima koji su ivjeli u blizini velikog srednjovjekovnog trgovakog sredita Novgoroda. Izvor: Drava Mokselj ili otkrivanje Velikorusije (rus. ), ruskojezino izdanje, 2006. Nakladnitvo: Olena Teliga.
-
Povijest Ukrajine
23
pristigavi sa ukrajinskih prostora u sklopu staroukrajinske politike predvoene u
Kijevu. Ruski povjesniari odgovaraju na to tvrdei da su moskovski kneevi daljnji
potomci velikih kijevskih kneeva, te istiu ulogu Moskve kao novog sredita
pravoslavlja nakon to je Carigrad pao u ruke Turcima, a Kijev Litavcima. Ipak,
pritom se esto dvosmisleno interpretira velika politika uloga tatarskog naroda na
tim sredinjim ruskim prostorima tijekom 13. i 14. stoljea, koju ukrajinski
povjesniari (za razliku od ruskih) smatraju jasnom prekretnicom u eventualnom
kontinuitetu stvaranja iste drave. U prilog ukrajinskim povjesniarima ide i injenica
da se moskovska kultura znatno razlikovala od starokijevske: demokratski ili barem
oligarhijski aspekti staroukrajinskih gradova-drava su nestali, a zamijenila ih je kruta
moskovska autokracija podrana podjednako krutom pravoslavnom vjerom.
S obzirom na terminoloku zbrku, prethodno spomenute okolnosti i prijepore,
ukrajinski povjesniari danas esto koriste termine staroukrajinski ili preciznije
starokijevski kojima u stranoj literaturi esto zamjenjuju vlastiti srednjovjekovni
ukrajinski termin ruski, naglaavajui da povijest Kijevske Rusi slubeno pripada
nacionalnoj povijesti dananje Ukrajine. U irem kontekstu, isti ukrajinski termini
esto se koriste u stranoj literaturi kako bi se lake razumjela povezanost
srednjovjekovne Kijevske Rusi s dananjom Ukrajinom. Ukrajinski povjesniari
strogo razlikuju pojmove ruski i russkij jer pojam ruski za njih predstavlja prije svega
srednjovjekovnu ukrajinsku (kijevsku) kulturu, za koju smatraju da je drugaija od
mlae ruske kulture karakteristine za okolicu Moskve.
...
Turbulentna dogaanja na prostoru Rusi-Ukrajine tijekom 18., 19. i 20. stoljea
uinila su ukrajinsku dijasporu jednom od najveih na svijetu, i ona je prema
odreenim procjenama iz 2004. brojala izmeu 14 i ak 20 milijuna ljudi koji imaju
ukrajinsko podrijetlo.23 Ukrajinaca koji su iseljeni iz domovine, danas najvie ivi u
Ruskoj Federaciji, Kazahstanu, SAD-u i Kanadi, zatim neto manje u gotovo svim
zemljama Europe, June Amerike i Australiji. U Hrvatskoj danas ivi oko 2.000
23 Izjava predsjednika Svjetskog kongresa Ukrajinaca Eugena olija: Dvadeset milijuna Ukrajinaca ivi u dijaspori (engl. 20mln Ukrainians living abroad) ... (Kijev, 28. kolovoza 2009. UKRINFORM).
-
Povijest Ukrajine
24
Ukrajinaca i oko 2.400 Rusina,24 iji su preci ove prostore naselili uglavnom tijekom
19. stoljea. Saeta povijest Ukrajine koja je pred vama, predstavlja jedan u nizu
manjih poticaja to kvalitetnijem otkrivanju ukrajinskog nacionalnog identiteta, koji
se u Hrvatskoj iz objektivnih razloga, esto znao prikriti u sklopu tumaenja tuih
povijesti.
Sergej Burda, dipl. nov.
24 Rusini u Ukrajini imaju status ukrajinskog subetnosa, dok su u Republici Hrvatskoj od 1996. godine slubeno odijeljeni i potvreni kao zasebna nacionalna manjina.
-
Povijest Ukrajine
25
I. PRETPOVIJEST UKRAJINSKIH PROSTORA
Pretpovijest ukrajinskih prostora i Tripiljska kultura
Prostore dananje Ukrajine prije ukrajinskih predaka naseljavali su etnosi razliitog
podrijetla. Oni su ostavili kulturne i druge tragove te predodredili Ukrajinu da postane
jedna od najzanimljivijih zemalja za izuavanje arheolokih izvora i samog razvoja
ivota na planetu Zemlji. Prema arheolokim istraivanjima, kada je rije o
prostorima zapadne Ukrajine, pronaeni su tragovi ljudskih prebivalita koji upuuju
da je ovjek na ovim prostorima boravio prije ak 700 tisua godina pr. Kr. to je
ujedno jedno od najstarijih pronaenih ljudskih prebivalita na Zemlji. Izmeu
ostalog, pronaena su primitivna orua i oruja od kamena, obraene ivotinjske
kosti, borbene strelice, posue od gline, bronana orua i oruja, te zlatni nakit za koji
se pretpostavlja da je star otprilike 40 tisua godina. Arheoloke iskopine, pronaene
u razliitima razinama tla, omoguile su svjetskim i ukrajinskim znanstvenicima da
izvre relativno kvalitetnu rekonstrukciju ivota ranog ovjeka s ukrajinskih prostora.
Osnovna obiljeja neolitskog, odnosno mlaeg kamenog doba su razvoj
zemljoradnike i stoarske privrede, pojava stalnih ruralnih i protourbanih naselja, tj.
prijelaz na sjedilaki nain ivota, te proizvodnja keramikog posua i drugih
predmeta od peene gline. Kameno orue i oruje tada se i dalje proizvode, a javljaju
se tehnike glaanja i poliranja. Umjetnost se ogleda u ukraavanju keramikih
posuda, figuralnoj plastici i razliitosti kultnih predmeta.
Godine 1899. ukrajinski arheolog Vikentij Hvojka, pronaao je tragove
takozvane Tripiljske kulture ije je vrijeme datirano razdobljem od 4500. do 2500.
godine pr. Kr. Inae, na vrlo visokom stupnju razvoja toga vremena, Tripiljska kultura
bronanog doba smatra se jednom od najstarijih kultura, a njeni su tragovi
rasprostranjeni po cijeloj dananjoj zapadnoj Ukrajini. Kultura se naziva tripiljskom
zbog naziva naselja Tripilj u kojem je otkriveno i istraeno prvo nalazite. Takozvani
Tripiljci pretpovijesnog vremena uzgajali su ito, izraivali glineno posue i svrdla
-
Povijest Ukrajine
26
kojima su obraivali drvo i kamen. Tripiljska se kultura smatra vrhuncem razvoja
neolitskih zemljoradnikih i stoarskih plemena na tlu Europe. Zbog njezinog
posebnog znaaja, meunarodno organizacija UNESCO, godinu 1993. proglasila je
godinom Tripiljske kulture. Za vrijeme bronanog i eljeznog doba, otprilike izmeu
3000. i 1000. godine pr. Kr., razvija se uporaba metalnog orua i oruja. Obrti i
trgovina sve su vie razvijeni.
Antike civilizacije i srednjovjekovna ukrajinska plemena
Tijekom njene rane povijesti vie razliitih plemena kontinuirano je nastanjivalo
prostore dananje Ukrajine. Neka od tih plemena imala su nomadske karakteristike, a
neka agrarne, no jedna od glavnih karakteristika svih plemena bila je da su bila,
unato razvoju trgovine, due razdoblje u meusobnom ratu. Najstariji poznati
stanovnici prostora dananje Ukrajine bili su Kimerijci, iji tragovi datiraju iz 8. st.
pr. Kr. Kimerijci su nastavali prostore izmeu istonoeuropskih rijeka Dnjestar i Don,
te poluotoka Krim. O slavnom plemenu Kimerijaca pisao je grki pjesnik Homer u
Odiseji, te ostali poznati antiki autori, poput Herodota, Kalimaha i Strabona. Ipak, o
podrijetlu, jeziku i originalnom prebivalitu Kimerijaca zna se relativno malo, a
znanost donosi zakljuke na temelju istraivanja sekundarnih povijesni vrela, kao i
etnonima koji su im dodijelili drugi narodi. Prvi zapisi o Kimerijcima datiraju iz
asirskih izvora s kraja 8. stoljea pr. Kr. Nakon to ih je u 7. stoljeu pr. Kr. porazio
lidijski kralj Alijat II., nestaju iz povijesnih zapisa.
Kimerijce su oko 5. stoljea pr. Kr. u potpunosti potisnuli Skiti koji su
govorili iranski, nomadski narod razliitog etnikog podrijetla koji se u 8. i 7. stoljeu
pr. Kr. doseljavao iz sredinje Azije i osnovao takozvano Skitsko Kraljevstvo sa
sreditem u dananjoj Ukrajini. Skiti su bili vrlo vjeti stepski konjanici. Nisu
poznavali pismo, a veina saznanja o njima potjee iz grke povijesti, posebno zbog
toga jer su Grci i Skiti nakon 7. stoljea pr. Kr. intenzivno trgovali i meusobno
koristili vojne usluge. Kako se dolazak Skita podudarao s grkom kolonizacijom
obala Crnog mora, tada, i uz njihovu prisutnost, nastaju povijesni gradovi Olivija,
Hersones, Tira, i druge danas za povjesniare vane lokacije u Ukrajini. Skiti su kao
-
Povijest Ukrajine
27
skrovite koristili atore od pusta koje su prenosili kolima s volovskim zapregama.
Osim to su razvili specifinu stepsku umjetnost, veliki dio skitske umjetnosti zapravo
se svodi na malene prenosive predmete izrezbarene od drveta, ili pak izraene od
jaih kovina, koji se stilski nisu mijenjali stoljeima. Meu susjednim narodima Skiti
su doivljeni kao iskusni i vjeti ratnici.25 Godine 513. pr. Kr. pruili su vojni otpor
monom perzijskom caru Dariju I., to je predstavljalo prvi slubeni vojni sukob na
prostorima dananje Ukrajine. Skiti su uspjeno ratovali i irili svoje kraljevstvo sve
dok ih na Dunavu nije porazio makedonski kralj Filip II. godine 339. pr. Kr.
Relativna supremacija Skita odrala se negdje do 2. stoljea pr. Kr., kada prostor
dananje Ukrajine umjesto takozvanih kraljevskih Skita nastanjuju Sarmati.26
Sarmati su pripadali istoj iranskoj govornoj skupini nomadskih naroda, ali
nisu pripadali istoj etnikoj grupi. Sarmatska plemena imala su razliite nazive:
Jazigi, Alani, Roksolani, Aorsi i druga, koja su zabiljeena u antikim izvorima. Ta
sarmatska plemena, kao vrlo vjeti ratnici esto su napadala provincije Rimskog
Imperija na pridunavskom prostoru, ali su ujedno stvarala trgovinske i druge veze s
Rimljanima i Grcima. Jo u 7. stoljeu pr. Kr. Grci su kolonizirali obale Crnoga mora,
odnosno prostore dananje june Ukrajine. Trgovali su vinom, uljem, itom,
tekstilom, srebrnim i zlatnim predmetima. Takoer su s ostalim plemenima
sudjelovali u robovlasnikoj trgovini. irili su i upoznali mnoga plemena sa svojom
posebnom i vrlo razvijenom heleniziranom kulturom te su tako pojedina plemena s
ukrajinskih prostora preuzela karakteristike Grka i njihovih obiaja. Upravo je antiki
povjesniar i geograf Strabon prostore Ukrajine nazvao Sarmatijom. Nove
kulturoloke promjene na irim ukrajinskim prostorima unijeli su Goti27 tijekom 2.
stoljea. Goti su germansko pleme podrijetlom iz dananje june vedske, koje je
nakon seobe prema jugu uspostavljalo svoje vojne formacije na prostorima izmeu
25 Skiti su bili prvi narod kod kojih je uoen surov ratniki obiaj skalpiranja, a opisao ga je grki povjesniar Herodot. Njihov nain ratovanja i neke druge oblike kulture pojedini povjesniari povezuju sa kulturom vojske u Kijevskoj Rusi, odnosno metodom ratovanja meu obinim srednjovjekovnim ukrajinskim pukom. 26 Sarmati, koji su u ukrajinske stepe doli nakon Skita, kao i deseci drugih naroda kotrljali su se junoukrajinskim stepama povijesnom trasom sunca idui prema zapadu u potrazi za boljim prostorom za ivot doavi sve do Jadrana. Ostavili su monumentalne grobnice pridonosei tako razvoju kulture kurgana, kojom je obiljeena ukrajinska stepa. 27 Goti su djelomino sudjelovali u stvaranju poznate ernjahivske kulture, a najdue su se zadrali na poluotoku Krimu gdje se u nekim pisanim izvorima indirektno spominju sve do 16. stoljea.
-
Povijest Ukrajine
28
Baltikog i Crnog mora. U 4. stoljeu prostore june Ukrajine osvajaju azijska
plemena, odnosno Huni, s ciljem da zauzmu zapadnu Europu. Oni su doli u sukob s
Gotima te ih porazili, nakon ega su nastavili proboj prema sredinjoj Europi.
Tijekom 6. stoljea s Hunima su u sukobe dolazili Avari i stari Bugari. Odlaskom
Huna s prostora june Ukrajine, ukrajinskim plemenima se otvorio prolaz prema
obalama Crnog mora, to je uvelike ojaalo njihove trgovinske odnose.
Suvremeni ukrajinski povjesniari izvornom domovinom ukrajinskog naroda
podrazumijevaju iri linijalni prostor izmeu donjeg toka rijeke Visle u dananjoj
Poljskoj i gornjeg toka rijeke Donec u istonoj Ukrajini. Raspadom praslavenske i
pojavom antske zajednice, formiraju se slina kulturoloka obiljeja ukrajinskih
plemena,28 koja nakon 5. stoljea, u samom poetku svog razvoja, ive u zajednicama
pod rukovodstvom starjeina, a potom kneeva iz dobrostojeih i osiguranih obitelji.
Sredita zajednica ukrajinskih plemena bili su manji utvreni gradovi, okrueni
visokim zidinama i obrambenim jarcima. Utvrena sredita uglavnom su se gradila uz
tokove rijeka kojih je na ukrajinskom prostoru bilo u izobilju. U poetku razvoja
ukrajinskog drutva izgraeno je mnotvo manjih tvrava pa je tako samo u kijevskoj
regiji izgraeno njih preko 400, u Volinjskoj regiji preko 350, a u Podiljskoj regiji
oko 250. Ukrajinska plemena antikog razdoblja bila su stoljeima ukljuena u
trgovinu s drugim plemenima u bliem i daljem okruenju, posebno s germanskim,
baltikim, finskim, grkim i arapskim plemenima. esto se ta trgovina odvijala
izmeu skandinavskog i arapskog svijeta upravo preko ukrajinskog teritorija.
Preslagivanje razliitih kultura preko ukrajinskog teritorija zbog ostvarivanja
trgovinskih i drugih interesa razliitih plemena, pojanjava injenica da je kulturno
razvijeno ukrajinsko pleme Poljani prema skitskom modelu suraivalo s pojedinim
skandinavskim ratnim plaenicima. Stvaranjem prve istonoslavenske dravne
zajednice osiguran je drutveni red na ukrajinskom teritoriju, te su sauvana steena
kulturna i druga bogatstva. U tijeku stvaranja srednjovjekovne Kijevske drave
glavno sredite svih ukrajinskih plemena poeo je predstavljati grad Kijev, ali se
paralelno s tim procesom zadrao svojevrstan autoritet lokalnih sredita, pa su tako
28 Istonoslavenska plemena koja su nakon 5. stoljea ostala ivjeti na prostorima izmeu donjeg toka Visle i gornjeg toka rijeke Donec, dijelila su kontinuirano slina religijska uvjerenja, mentalitet i jezik, to se smatra poetkom formiranja moderne ukrajinske nacije.
-
Povijest Ukrajine
29
ukrajinska plemena Siverjani imali sredite u ernigivu, Derevljani u Iskorostenu,
Duljibi u Volinju, Ulii u Peresienu, a Poljani u samom Kijevu.
Krajem 7. stoljea, turkijsko pleme Hazari, osvojilo je stepski prostor
jugoistono od dananje Ukrajine, izmeu sjeverne obale Crnog mora i Kaspijskog
jezera, uz Kavkasko gorje, te je na taj nain titilo sredinje ukrajinske prostore od
navale ostalih azijskih osvajaa s istoka kontinenta. Hazari su tijekom dva stoljea
imali manji utjecaj na sredinje ukrajinske zemlje, te su uzdu ukrajinske stepe
stvorili takozvani pogranini prostor. Nisu se upletali u religiju pokorenih plemena i
naroda, ve su u veini sluajeva doputali vjersku slobodu. Izuzetak su predstavljale
arapske zemlje s ijim stanovnitvom su Hazari esto vodili ratove. Smatra se da su u
8. stoljeu preli na judaizam, uglavnom hazarsko plemstvo, ali mnogi od njih su
preli i na islam, te na kranstvo. U istom razdoblju Grci naputaju obale Crnog
mora zbog ega dolazi do nedostatka informacija u povijesnim dokumentima koji se
odnose na Ukrajinu tog vremena. Hazari su kontrolu nad stepama izgubili tijekom 9.
stoljea. Tada su, u poetku proboj napravili Maari29 koji su dospjeli u june
ukrajinske zemlje. S ukrajinskih prostora njih e tijekom 9. stoljea istjerati druga
snanija istonoslavenska plemena, odnosno preci Ukrajinaca koji su poeli stvarati
vojniku dravu s ciljem uspostavljanja stabilne trgovine na prostoru uz rijeku
Dnjepar. Dinamina kretanja azijskih i europskih plemena preko prostora dananje
june Ukrajine ostala su zabiljeena jo nekoliko sljedeih stoljea.
Antska slavenska zajednica i dominacija Poljana
Pretpostavlja se da su Slaveni mnogo stariji narod od romanskih povijesnih izvora iz
1. stoljea koji prvi govore o njima. Dio povjesniara tvrdi da je njihovo zemljopisno
izvorite bilo preteito u dananjoj zapadnoj Ukrajini na prostoru od srednjeg toka
rijeke Dnjepar i donjeg toka rijeke Visle. Pojedini strunjaci smatraju da se slavenska
kultura poela intenzivno razvijati jo u 3. stoljeu pr. Kr. Prema njima, poznato
ranoslavensko pleme Venedi poelo je irenje u 4. stoljeu iz dananje zapadne
29 Ugari.
-
Povijest Ukrajine
30
Ukrajine prema obalama Baltikog mora i jugozapadnoj Njemakoj, gdje su se
odluili i nastaniti. Ukrajinski arheolozi su na prostoru regije Volinj pronali tragove
slavenskih poganskih svetita i nastambi koje datiraju iz 2. stoljea i upuuju da je
slavenska kultura na tim prostorima imala bogata religijska uvjerenja. Isti istraivai
povezuju poganske sveenike Ukre s poetkom formiranja imena moderne drave
Ukrajine.30 U 5. stoljeu ostala plemena ukrajinskih prostora potiskuje monija antska
zajednica (ujedno slavenska), odnosno Anti, kako su ih opisivali bizantski
povjesniari. Prema tumaenjima suvremenih povjesniara, Anti su barem djelomino
(ako ne i u potpunosti) predstavljali pretke istonoslavenskih, odnosno ukrajinskih
plemena koji e u sklopu iste zajednice preuzeti kontrolu ve tijekom 7. stoljea.31
Drugim rijeima, slavenska plemena u sklopu antske zajednice na prostorima
dananje Ukrajine poela su oblikovati vlastite zajednice najkasnije tijekom 5. i 6.
stoljea, kada je osnovan grad Kijev. Periodino je dolazilo do borbi izmeu
vladajuih Anta s Gotima, Hunima, Avarima, Grcima, ali isto tako i s ostalim
slavenskim plemenima na tim irim prostorima. Antima je vladao knez, ali su takoer
imali vijea i takozvane starjeine, koji su imali vanu ulogu u donoenju odluka.
Prema odreenim tumaenjima, upravo se u vrijeme Anta tijekom 5. stoljea
poeo oblikovati ukrajinski etnos slinih kulturolokih karakteristika, koji e u 9.
stoljeu prvi put zabiljeiti ime drave Rus, odnosno Kijevska Rus', a poetkom 12.
stoljea zabiljeena je staroslavenska rije ukrajina.32 Anti su nestali, vie zbog
unutarnjih nestabilnosti svoje multietnike zajednice, nego zbog vanjskih problema s
Avarima, tijekom 7. stoljea, kada sredinjim ukrajinskim prostorom poinju
30 Velentyn Dem'janov, Oleksij Andrjejev; Vely Dulibiji Rus' Suren (Tajemnyci Volyns'koji zemli) Ukrajina, Rivne, 2006., Rivne-surenzh.com.ua. 31 Prema ukrajinskim povjesniarima slavenska plemena nastaju u sloenom procesu meuetnike integracije slavenskih grupa s drugim etnokulturnim grupama, iranskom na jugoistoku, gdje nastaje slavensko-iranska sinteza poznata kao Anti (iranski: oni koji su s kraja), slaveno-traka na jugozapadu Ukrajine (Sklavini), odnosno baltika na sjeveru (Venedi). 32 Rije krajina (ukr. krajina) u ukrajinskom jeziku ima drugaije znaenje od hrvatske rijei krajina, te oznaava zemlju, krj, krajolik, ili pak nastanjeno prostranstvo (u irem smislu). Rije ukrajina prema istom tumaenju u slobodnom prijevodu odreuje vlastitu zemlju, dom, rodni krj ili rodni krajolik. Ukrajinski filolog Vitalij Skljarenko pojanjava etimologiju rijei ukrajina te dri da je imenica Ukrajina nastala poslije raspada praslavenske zajednice na posebna plemena. Njena je morfoloka struktura sljedea: prefiks u-, korijen kraj, sufiks -ina, to se upotrebljava za oznaavanje prostora (dol dolina, niz nizina). Ukratko: Ukrajina je rodna zemlja, zemlja naroda kojem se pripada. (Hrvatska/Ukrajina; Kulturne veze od Jadrana do Dnjepra, The Croatian Writers Association, Zagreb 1996.: ured. Draen Katunari, prip. Eugen Paenko, prev. Vasilj Strehaljuk, (str. 146 / fn)).
-
Povijest Ukrajine
31
dominirati istonoslavenska plemena. Meu njima se posebno isticalo kulturno
najrazvijenije ukrajinsko pleme Poljani33 (ukr. Poljany) koje je imalo
sredite u Kijevu. U vremenu od 5. do 9. stoljea Poljani su naselili iri prostor oko
Kijeva, od srednjovjekovnog grada Ljubea, do Rodnija, te prostore izmeu rijeka
Ros, Sule, Stuhne, Teteriv, Irpinj, Desne i Pripjat. Povijesne biljeke potvruju da su
socijalno-ekonomski odnosi u drutvenim zajednicama Poljana bili mnogo razvijeniji
od drugih plemena u okruenju. Poljani se smatraju zaslunim za irenje
staroukrajinske i ujedno kranske kulture tijekom 10. i 11. stoljea gotovo cijelom
istonom Europom, i danas predstavljaju izravne pretke suvremene ukrajinske nacije.
Grad Kijev (ukr. Kyjiv)34 do 9. stoljea postaje jednim od veih trgovakih i
kulturnih sredita Europe, posebno zahvaljujui zemljopisnom poloaju na putu od
Baltikog prema Crnome moru i grkome Carigradu, gdje je rijeka Dnjepar u sreditu
dananje Ukrajine uz ostale rijeke omoguavala brz i koristan prolaz. Poetkom 9.
stoljea utjecaj Hazara na jugoistonim prostorima dananje Ukrajine postepeno slabi,
emu su pridonijeli i esti napadi nomadskog plemena Peenega s istoka.
Istonoslavenska plemena sa sredinjih ukrajinskih prostora iskoristila su meusobne
sukobe Hazara i Peenega te ire svoj utjecaj na irem prostoru izmeu Baltikog i
Crnog mora. Zapisi srednjovjekovnog povijesnog dokumenta Povijest prolih
vremena35 spominju tamonja plemena Poljane, Derevljane, Duljibe, Ulie i
Siverjane, odnosno izravne pretke suvremene ukrajinske nacije. Meu ukrajinskim
plemenima u jugozapadnom dijelu zemlje nalazilo se i pleme Bijeli Hrvati (ukr.
Bili Horvaty),36 te Tiverci na krajnjem jugu uz obalu Crnog mora. Ta dva
33 Poljani su bili utemeljitelji prestine srednjovjekovne kulture ukrajinskih prostora i vie srednjovjekovnih gradova, izmeu ostalih: Kijeva, Perejaslava, Vihoroda, Blhoroda, Kaniva, te su osnovali prvu Kijevsku dinastiju kneeva. Poljani su bili vrlo vjeti poljodjelci, stoari i obrtnici. Ime Poljani derivira od staroslavenske rijei pole poljana, predstavljajui specifinost ukrajinskog plemena koje se nastanilo u nizinskom prostoru sredinje Ukrajine, takozvanom prostoru otvorenih poljana. Poljani su u ranom srednjem vijeku imali kljuni utjecaj na formiranje ukrajinske nacije. 34 Glavni grad Kijev osnovala su tri brata, Kij, ek, Horiv, i sestra Libid 441. godine. Grad je dobio ime prema vladaru Kiju, za kojega se pretpostavlja da je predvodio zajednicu ukrajinskog plemena Poljana. 35 Povijest prolih vremena (ukr. ' ) je ouvani povijesni dokument s poetka 12. stoljea, koji pojanjava situaciju na prostoru srednjovjekovne drave Kijevske Rusi. 36 Prema istraivanjima ukrajinskih strunjaka, preci Hrvata bili su jedno od antskih plemena koje se formiralo u arealu ernjahivske kulture koja je bila polietnika i irila se iz sredinje Ukrajine prema
-
Povijest Ukrajine
32
plemena danas su samo djelomino povezana s modernim ukrajinskim etnosom, ali
ipak imaju znaajnu ulogu u njegovom poetnom oblikovanju. Navedena slavenska
plemena uglavnom su se kretala prostorima dananje Ukrajine i Bjelorusije te su se u
manjoj mjeri kulturoloki i mentalitetom razlikovala od drugih slavenskih plemena,
koja su tijekom seobe iz zapadne Ukrajine u 6., 7. i 8. stoljeu naselila sjevernije ili
pak junije prostore istone i sredinje Europe. Istonoslavenska plemena u okolici
grada Novgoroda imala su poprilino sline karakteristike svojih susjeda na
ukrajinskim prostorima. Pleme Ilmenskih Slavena smjestilo se iznad grada
Novgoroda, neto junije podno njih su se smjestili Krivii, a na prostorima sredinje
Bjelorusije smjestilo se pleme Dregovia. Pleme Radimia smjestilo se podno grada
Smolenska u dananjoj Rusiji, a Vjatii su se smjestili podno dananjega grada
Moskve gdje su bili u stalnom meuetnikom i meukulturnom odnosu sa velikim
ugro-finskim plemenima Merima, Muromima, Meerima i drugim susjednim
plemenima. Navedena slavenska plemena, izuzev Dregovia, tijekom 14., 15. i 16.
stoljea ula su u sastav suvremene ruske nacije. Pleme Dregovia predstavlja pretke
suvremene bjeloruske nacije.
Od svih veih istonoslavenskih plemena na prostoru dananje istone
Poljske, Ukrajine, Bjelorusije i zapadne Rusije, kulturno najrazvijenije pleme bili su
Poljani sa svojim razvijenim trgovakim sreditem u Kijevu. Ipak, ni oni do 9.
stoljea nisu uspijevali samostalno stei potpunu kontrolu u vlastitom irem
okruenju kojim su kolala mnogobrojna druga neslavenska plemena. Povijesno
nestabilan i gotovo neprestano ugroen prostor dananje Ukrajine, potaknuo je krajem
8. stoljea dinamino razvijanje vojnog svjetonazora te stvaranje uinkovitih saveza,
pa i same drave. Uz prisutnost manjeg broja germanskih, baltikih, finskih, grkih i
drugih doseljenika, posebno su se isticali vjeti ratni plaenici Varjazi37 (Normani)
koji su dolazili s prostora dananje vedske. Do 9. stoljea, broj Varjaga na
karpatskim planinama. Iako su tragovi Hrvata pronaeni na prostoru gotovo cijele Ukrajine, karpatsko podruje se smatra izvorom formiranja takozvanih Bijelih Hrvata. Prema odjecima hrvatskog imena u toponimiji pretpostavlja se da su Hrvati bili jugozapadni susjedi ukrajinskim plemenima Duljibima (Volinjanima), koji su zauzimali dio teritorija Anta, odnosno gornje Podnjistrovlje. (Dr. Evgen Paenko: Etnogeneza i mitologija Hrvata u kontekstu Ukrajine, 1999., str. 122./123.). 37 Rije varjag u starom skandinavskom jeziku oznaava putujuu druinu iji su lanovi pod svojevrsnom zakletvom. U zapadnoeuropskim krugovima koristi se termin Vikinzi.
-
Povijest Ukrajine
33
prostorima oko velikog trgovakog sredita Kijeva, porastao je do te mjere da su
poeli utjecati na drutveno-politike odnose meu autohtonim ukrajinskim
puanstvom. Tijekom 9. stoljea, ukrajinsko pleme Poljani i njihovi kijevski kneevi,
u svojevrsnom saveznitvu s varjakim vojnim zapovjednicima, utemeljili su jednu od
najjaih drava tog vremena: Rus' (ukr. Rus) odnosno Kijevsku Rus (ukr.
] Kyjivska Rus).38
Kulturoloki slina ukrajinska plemena (u poetku samo Poljani) u
svojevrsnom savezu s varjakim doseljenicima tih sredinjih ukrajinskih prostora (u
poetku samo Kijevska oblast) oblikovala su stariji etnonim ukrajinskog naroda
Rusini-Rusii, a prema imenu svoje drave u stranim izvorima bili su poznati prema
latinskom jeziku kao srednjovjekovni Rusi (lat. Russi). Ruska zemlja (Rus)39 je
zemljopisni termin koji se u srednjem vijeku koristio prvenstveno za oznaavanje
povijesnog prostora sredinje Ukrajine, tonije Kijevske, ernigivske i Perejaslavske
oblasti, na kojemu je uz manje grupacije doseljenih Varjaga, obitavao mnogoljudan
autohtoni ukrajinski narod. Isti termin tada nije bio prisutan u drugim veim
trgovakim sreditima poput, primjerice, grada Novgoroda, ili na nekom drugom
neukrajinskom prostoru.40 Svi stanovnici Kijevske Rusi, na kijevskom dvoru su
imenovani srednjovjekovnim ruskim odnosno ukrajinskim narodom,41 no samo je dio
38 Termin Kijevska Rus' formiran je u 19. stoljeu kako bi se naglasila kljuna dominacija grada Kijeva, esto se koristi termin Kijevska Drava. Prije formiranja zemljopisnog termina Rus', postojao je onaj drutveno-politiki koji je oznaavao zajednitvo srednjovjekovne ukrajinske i varjake elite na prostorima Kijevske oblasti. 39 Zemljopisni termin Rus prema arapskim izvorima odnosio se na trokutasti prostor izmeu ukrajinskih rijeka Dnjepar, Irpin i Ros u samom sreditu sjeverne Ukrajine. Politiki termin Rus predstavlja sinonim politikog, kulturnog i drutvenog zajednitva izmeu ukrajinske i varjake elite na prostoru srednjovjekovne Ukrajine. 40 Ukrajinski filolozi tvrde da su do 12. stoljea termine vezane uz rije Rus koristili iskljuivo preci suvremene ukrajinske nacije, dok su ostala plemena proirene srednjovjekovne drave due vrijeme koristila plemenske nazive i nisu se primarno povezala sa starijim etnonimom ukrajinskog naroda (Rusini-Rusii). 41 U etnikom smislu, termin Rus' se u slinim varijacijama proirio meu elitnim slojevima drutva gotovo cijelom srednjovjekovnom dravom Kijevskom Rusi, ali prije svega zapadnom i sredinjom Ukrajinom te junom Bjelorusijom. Na istim prostorima su formirane srednjovjekovne ukrajinske regije Bijela, Crna i Crvena Rus sa svojim sreditem u Kijevu koji se nalazio u sklopu regije Male Rusi. Sredinja regija Mala Rus je oznaavala politiku, kulturnu i vjersku maticu cijele Kijevske Rusi i prostirala se uglavnom na prostoru dananje Kijevske, ernigivske, Poltavske i erkake oblasti. Narod koji je u kulturno-politikom smislu pripadao kijevskoj eliti imenovao se ujedno ukrajinskim, odnosno onim narodom koji pripada rodnoj zemlji ili matici koja stvara dravu, za razliku od onih naroda koji se smatraju koloniziranim (uglavnom je rije o nekoliko sjeveroistonih ugro-finskih
-
Povijest Ukrajine
34
njih prihvatio stariji etnonim ukrajinskog naroda Rusini-Rusii. Meu svim
istonoslavenskim plemenima prvi su taj naziv prihvatili Poljani koji su potom
zapoeli irenje vlastite staroukrajinske kulture meu ostalim plemenima.
II. RAZDOBLJE UKRAJINSKE DRAVNOSTI
KIJEVSKA RUS (882.)
Formiranje ukrajinske drave Kijevske Rusi
Grad Kijev nakon osnutka oko 441. godine, tijekom sljedea etiri stoljea postaje
jednim od veih trgovakih i kulturnih sredita Europe. Dominacija kulturoloki
slinih ukrajinskih plemena: Poljana, Derevljana, Siverjana i Ulia, tada je bila
rairena gotovo cijelom Ukrajinom, Bjelorusijom i zapadnim krajevima dananje
Rusije, no poetkom 8. stoljea sve vei drutveno-politiki i vojni utjecaj imale su i
manje grupacije skandinavskih doseljenika, posebno ratni plaenici Varjazi. Varjazi
su bili posebno iskusni i vjeti ratnici, koji su svoju ratniku kulturu sa sjevernijih
prostora prenosili na prostor dananje Ukrajine uglavnom zbog razvijenih trgovinskih
i kulturnih rijenih putova izmeu Baltikog i Crnog mora. Askold42 i Dir su prema
pojedinim tvrdnjama prvi ratni plaenici, vrlo vjerojatno skandinavskog podrijetla,
koji su 860. napali i potom smijenili dotadanju poljansku dinastiju kneeva ije se
prijestolje nalazilo u Kijevu.43 U 8. i 9. stoljeu intenzivno se povezuju
staroukrajinska i varjaka kultura, odnosno u samom sreditu Ukrajine stvara se
srednjovjekovni kulturni, politiki i konano zemljopisni pojam Rus', o kome ve u 8.
plemena, zanemarivom broju baltskih te turkijskih grupacija stanovnika na krajnjem tmutorokanskom jugoistoku). 42 Knez Askold se esto dovodi u vezu sa varjakim ratnicima, ali njegov identitet do danas se nije sa sigurnou utvrdio. Neki strunjaci tumae da njegovo ime moe imati ostrogotsko podrijetlo, od imena Ashold ili Asholt, s obzirom na to da su Goti due vrijeme boravili na ukrajinskim prostorima izmeu rijeka Dnjepar i Don. 43 Jedna od teorija tumai da su Askold i Dir bili pripadnici ukrajinskog plemena koji su meu prvima prihvatili kransku vjeru, te su pripadali staroj ukrajinskoj dinastiji Kijovii, potekloj od osnivaa grada Kijeva kneza Kija.
-
Povijest Ukrajine
35
stoljeu piu arapski i drugi autori poput perzijskog geografa Ibna Khordadbeha i
arapskog putopisaca Ahmada ibn Fadlana. Prema zapisima tih autora, rije je o
narodu koji govori slavenskim jezikom, ratnikog mentaliteta, s dobrim smislom za
trgovinu, za arapske prilike oskudno odjevenom, odline tjelesne grae, rumenih lica
i esto rie kose.
Godine 882. vojskovoa Oleg stvara vojno-politiki savez sa starjeinama
ukrajinskog plemena Poljana te iste godine ubija kijevske vladare Askolda i Dira,
nakon ega, uz podrku kijevskog graanstva, sam sjeda na kneevsko prijestolje
budue centralizirane drave Kijevske Rusi (882.-1240.). Prema povijesnim zapisima
o podrijetlu kneza Olega se zna relativno malo. Povjesniari ga smatraju nositeljem
dinastije Rjurik, a njegova veza s tom dinastijom vrlo vjerojatno je ostvarena
stupanjem u brani odnos s jednom od sestara rurikih vladara koji su imali sredite u
gradu Novgorodu. Prema odreenim teorijama, Oleg je doao sa prostora
srednjovjekovne vedske ili Norverke predvodivi varjaku ratniku skupinu, pritom
zaprijetivi svrgavanju dinastije u ve slaveniziranom Novgorodu, nakon ega mu je
sugerirano svrgavanje kijevskih kneeva i uspostavljanje saveznitva s ukrajinskim
plemenom Poljanima u relativno bogatom Kijevu i blioj okolici koja je bila
optereena plaanjem danaka susjednim dravama.44 Prema pojedinim istraivanjima
maarskih strunjaka, Oleg je svojim dolaskom na prostore srednjovjekovne
Ukrajine, stvorio kratkotrajan savez i sa susjednim maarskim te hrvatskim
plemenom u borbama za oslobaanje trgovakih prolaza prema Crnom moru i
bizantskim sreditima. U Kijevu je konano prevladala ideja povezivanja dvaju
velikih slavenskih sredita Kijeva i Novgoroda te susjednih istonoslavenskih
plemena. Kulturno najrazvijenije ukrajinsko pleme Poljani imalo je kljunu ulogu u
daljnjem oblikovanju slavenske politike Kijevske Rusi i stvaranju njezinog izvornog
staroukrajinskog,45 a potom i kranskog identiteta.46
44 Prema povijesnim kronikama, u Novgorodu je 879. umro knez Rjurik, a njegov mladi sin Igor nije ga mogao odmah naslijediti ime je vojskovoa Oleg postao objedinitelj slavenskih plemena izmeu Novgoroda i Kijeva, ali sa vlastitim kneevskim sreditem u Kijevu. 45 Termin oznaava sinonim za srednjovjekovnu kijevsku kulturu. 46 Vojno-politiko saveznitvo izmeu domicilnih Poljana i slaveniziranih varjakih plaenika koji su prihvatili lokalni jezik i obiaje, rezultiralo je stvaranjem velike europske kranske drave koja e svoj vrhunac dosegnuti u 11. stoljeu.
-
Povijest Ukrajine
36
Poetkom svoje vladavine, u izrazito slaveniziranom drutvu kijevske okolice, knez
Oleg (882.-912.), poznat u povijesnim vrelima i kao Hailaga ili Helgi,47 kree u
objedinjavanje slavenskih plemena na irem prostoru dananje Ukrajine, Bjelorusije i
zapadne Rusije. Objedinjavanje slavenskih plemena izmeu Kijeva i Novgoroda,
proteklo je uz neto slabiji vojni otpor s obzirom na to da ista plemena nisu bila
izloena tolikim vojnim uznemiravanjima poput onih na ukrajinskim prostorima. Dok
su se sjevernija slavenska plemena suoavala sa problemima surovog i hladnog
okolia te oskudicom hrane, ona na jugu su imala probleme estih migracija drugih
plemena upravo preko njihovih relativno bogatijih teritorija. Time je kijevski knez
Oleg imao neto drugaiji pristup s vojno snanijim slavenskim plemenima
Derevljanima, Bijelim Hrvatima, Tivercima i Uliima sa prostora Ukrajine koji su
ee bili izloeni prepadima ugro-finskih, turkijskih i drugih slavenskih plemena.
Dui otpor neto sjevernije od Kijeva pruala su jedino plemena Vjatii, naseljeni u
perifernim slavenskim predjelima podno naselja veih ugro-finskih plemena.
Ukrajinsko pleme Siverjana, sjeveroistono od kijevskog sredita, nije prualo otpor i
prihvatilo je 882. svojevrsno saveznitvo s Kijevom. Staroukrajinska vojska Poljana i
slaveniziranih Varjaga na elu s knezom Olegom uspijevala je zadrati kontrolu nad
preuzetim irim slavenskim teritorijem iskljuivo zbog toga to su doputali odreeni
stupanj autonomije i prihvatljive svote danaka, to je u odreenom smislu
predstavljalo saveznitvo s navedenim plemenima, a ne njihovo pokoravanje. Borbe
su se u isto vrijeme vodile sa Hazarima,48 nomadskim plemenom Peenezima i
Maarima na junim prostorima sve prostranije Kijevske Drave. Nekada moni
Hazari na jugoistonim granicama dananje Ukrajine, sada su se nali pred novom
slavenskom vojnom silom koja je imala objedinjeno sredite u Kijevu. Hazari su u
tekim ratnim sukobima poraeni 907. godine, nakon ega je napravljen proboj kroz
njihov teritorij, to je knezu Olegu omoguilo poduzimanje vojnih prepada na bogata
bizantska sredita, pa i na samu prijestolnicu Konstantinopolis Carigrad. Nakon
911. dogovoreno je trajno primirje izmeu Kijevske Rusi i Bizantskog Carstva te su
uspostavljeni jaki trgovinski i kulturni odnosi u kojima su presudnu ulogu imali
47 Ime Helgi koristili su tek doseljeni normanski doseljenici u sredinjoj Ukrajini. 48 Umjereno nomadski narod turkijskog podrijetla koji se nakon 2. stoljea poeo nastanjivati na stepskom prostoru izmeu obala Crnog mora i Kaspijskog jezera sa sreditem uz donji tok rijeke Volge.
-
Povijest Ukrajine
37
kijevski kneevi i ukrajinsko pleme Poljani. Najvee civilizacijsko postignue
starokijevskog razdoblja ukrajinske povijesti bila je pismenost. O tome svjedoe
brojni zapisi iz 9. stoljea, izmeu ostalog, ugovori s Grcima (Bizant) iz 911. i 944.,
pisani na grkom i straoukrajinskom jeziku, pronaeni na zidovima saborne crkve sv.
Sofije u Kijevu. Do kraja svoje vladavine staroukrajinska vojska na elu s Olegom
pokorila je iri prostor izmeu Kijeva i Novgoroda, a u sastavu drave se nalo sedam
istonoslavenskih plemena i dva ugro-finska, odnosno Vesi i djelomino Meri koji su
se nastanili u blizini Novgoroda. Sva plemena su morala plaati danak, osim Poljana,
a upravo su oni zajedno s varjakim doseljenicima zadrali i irili pojam Rus' koji je
trebao oznaavati slavensko zajednitvo meu pokorenim plemenima.
Nakon to je Oleg umro, naslijedio ga je knez Igor (912.-945.). Prema
povijesnim zapisima mogue je iitati da Igor nije bio toliko obljubljen kao njegov
prethodnik Oleg, a u bizantskim zapisima opisivali su ga kao nemilosrdnog utjerivaa
nametnutih danaka koji su trebali osigurati veliku robnu odnosno trgovinsku
razmjenu Kijevske Rusi sa Bizantskim Carstvom. Tada se meu kijevskim
plemstvom raa ideja o jedinstvenom narodu staroukrajinske49 drave koji e se
razlikovati od puanstva izvan tih granica. Mnogobrojna zastupljenost poljanskih
plemia na kijevskom dvoru jaa tu slavenistiku ideju koja ujedno pretpostavlja i
jau centralizaciju mlade drave. Kako bi takvu centralizaciju sproveo, Igor je poveo
rat protiv jakih susjednih slavenskih plemena Ulia i Derevljana, nastojei ih u
politikom smislu podrediti, no u tom je ratu poginuo 945. godine tijekom bitke s
Derevljanima.50 Naslijedila ga je njegova ena i udovica velika kneginja Olga (945.-
962.), poznata u povijesnim izvorima i kao Helga. Ona je nastojala osvetiti
muevljevu smrt te je povela vrlo nemilosrdan rat protiv Derevljana, te ih u konanici
porazila. Objedinjavanjem ukrajinskih plemena u samom kulturno-politikom
sreditu Kijevske Rusi, kijevska je vojska stekla respektabilnu snagu koja je bila u
stanju uvati i iriti granice vlastite drave i povesti uspjene ratove protiv
49 Treba razlikovati termine: i . 50 Srednjovjekovno ukrajinsko pleme Derevljani od 6. stoljea ivjelo je u dananjoj sjeverozapadnoj Ukrajini (regija Volinj), te na prostorima june Bjelorusije i istone Poljske. U vojnom smislu Derevljani su predstavljali vjerojatno najjae istonoslavensko pleme. Osim to su prethodno bili u estim sukobima s Poljanima, s velikim otporom su prihvatili politiku vlast dinastije Rjurik iz Kijeva. Ime njihovog plemena potjee od staroslavenske rijei derevo, to oznaava drvo. Njihova sredita su bili srednjovjekovni gradovi: Iskorostenj, Ovru, Gorodsk, Malin i drugi.
-
Povijest Ukrajine
38
neslavenskih naroda u irem okruenju. Kneginja Olga prema povijesnim zapisima
predstavlja osobu koja je, uz daljnje proirivanje granica Kijevske Rusi, prva poela
slubeno unositi kranske vrijednosti51 u Kijevsku Rus, a kranstvo je osobno
prihvatila 955. godine. Njezino se podrijetlo izmeu vie teorija ne moe sa
sigurnou utvrditi, a jedan od istraivaa staroukrajinske povijesti Boris Vaznickij
sugerira da je njezina obitelj dola sa prostora Galiine, odnosno Ljvivske oblasti, to
je utjecalo na njezine simpatije prema kranskim vrijednostima. Njezini posjeti
Bizantskom Carstvu, odnosno Carigradu, predstavljali su novi oblik komunikacije
izmeu dviju monih drava, koje su sve vie imale karakteristike prosvjetne i
duhovne suradnje. Ipak, Olgino prihvaanje kranskih vrijednosti sukobilo se s
relativno snanim vojnikim mentalitetom i poganskom vjerom u vlastitoj proirenoj
dravi, i stoga nije dalo eljeni rezultat.
Veliku kneginju Olgu naslijedio je njezin dvadesetdvogodinji sin Svjatoslav
(964.-972.),52 zapamen kao hrabri vojskovoa koji je sve jai kranski utjecaj iz
Kijeva irio gotovo cijelom istonom Europom. Svjatoslav je svoje ratove zapoeo na
istonim granicama Kijevske Rusi jer je elio poraziti Hazare koji su na otvorenom
stepskom prostoru bili prijetnja sve bogatijem Kijevu. Nakon dvije godine rata
Svjatoslav 966. pobjeuje Hazare i unitava njihovo sredite u gradu Sarkilu.
Oslobodivi trgovaki put prema Kaspijskom jezeru, prisilio je neslavenska plemena
Jasiane i Kasogiane sa sjevernog Kavkaza na plaanje danka. Potom neto sjevernije
napada i pobjeuje Bugare koji su ivjeli uz gornji tok rijeke Volge. U istoj sredini,
Svjatoslav 966. svojoj vlasti podreuje slavensko pleme Vjatie53 te im odreuje
danak. Godine 967. okree se prema zapadnim granicama Kijevske Rusi gdje uz
sugestije bizantskog cara napada Bugare na Balkanu, razbija njihovu vojsku i osvaja
51 Srednjovjekovna Ukrajina prema legendi prvi se put susree sa kranstvom preko apostola Andrije Prvozvanog, koji je zapeatio kranski kri na kijevskom brdu, prorokovavi veliku budunost kranstva u tim poganskim predjelima i nastanak grada jedinstvenog slavenskog Boga. Na istim prostorima kasnije je izgraena i danas se nalazi kijevska Andrijevska crkva. Pokrtavanje srednjovjekovnih Rusia-Rusina, kako su se tada imenovali Ukrajinci, provedeno je potom postepeno kroz nekoliko stoljea u tijesnom kontaktu sa Bizantom i bizantskim duhovnim uenjacima. 52 Prema povijesnim vrelima, knez Svjatoslav je imao markantan izgled, snano i lijepo graeno tijelo, podue elegantne brkove i obrijanu glavu s repiem na potiljku, a povjesniari ga esto povezuju s markantnim izgledom i ratnikim svjetonazorom Zaporokih kozaka koji se pojavljuju na sredinjim ukrajinskim prostorima u 15. stoljeu. 53 Potomci Vjatia predstavljaju prve slavenske pretke koji su uli u sastav moderne ruske nacije prilikom njezina formiranja u srednjem vijeku.
-
Povijest Ukrajine
39
oko 80-ak bugarskih gradova. Stjee time kontrolu na rijeci Dunav, kao vanom
trgovakom sreditu te se pretpostavlja da je namjeravao proiriti kijevski utjecaj i na
sredinji Balkan. Nakon to je Svjatoslav porazio Hazare, na jugoistonim granicama
Kijevske Rusi, neoekivano se otvorio prolaz jakom nomadskom plemenu
Peenezima.54 Oni zapoinju s povremenim snanim vojnim prepadima na sredinje,
odnosno j