SVEUČILIŠTE U ZAGREBU FAKULTET ELEKTROTEHNIKE I RAČUNARSTVA
ZAVRŠNI RAD br. 2547
DOHVAĆANJE VREMENSKE PROGNOZE S BESPLATNIH METEOROLOŠKIH
SERVISA
Ivona Sičaja
Zagreb, lipanj 2012.
Zahvaljujem se meteo-info.hr na ustupanju podataka o vremenskoj prognozi za područje grada Zagreba
1
Sadržaj Uvod ...................................................................................................................................... 2
1. Sunčeva svjetlost ........................................................................................................... 3
1.1. Sunčevo zračenje .................................................................................................... 3
1.2. Instrumenti za mjerenje zračenja ............................................................................ 4
1.2.1. Heliograf .......................................................................................................... 5
1.2.2. Pirheliometar ................................................................................................... 5
1.2.3. Piranometar ...................................................................................................... 6
1.2.4. Pirgeometar ...................................................................................................... 6
1.3. Fotonaponske ćelije ................................................................................................ 7
1.4. Značaj Sunčeve energije u Republici Hrvatskoj ................................................... 11
2. Vremenska prognoza ................................................................................................... 13
2.1. Meteorološke postaje ............................................................................................ 15
2.2. Meteorologija kroz povijest .................................................................................. 18
3. Prikupljanje podataka u svrhu povećanja učinkovitosti .............................................. 20
3.1. Povećanje učinkovitosti panela ............................................................................. 20
3.2. Općenito o prikupljenim podacima ....................................................................... 21
3.3. Uspoređivanje prikupljenih podataka ................................................................... 23
3.4. Način prikupljanja podataka ................................................................................. 24
Zaključak ............................................................................................................................. 27
Literatura ............................................................................................................................. 28
Sažetak ................................................................................................................................. 29
Abstract ................................................................................................................................ 30
2
Uvod
Rastom broja stanovnika na Zemlji javlja se potreba za povećanjem proizvodnje električne
energije. Kako bismo zadovoljili svjetske energetske potrebe svakodnevno se istražuju
novi izvori energije. Većina svjetske energetske potrebe pokrivena je neobnovljivim
izvorima energije, većinom fosilnim gorivima – ugljenom, naftom i prirodnim plinom.
Međutim, izgaranjem fosilnih goriva oslobađaju se otrovni i štetni plinovi (ugljični
monoksid, ugljični dioksid, sumporni dioksid) koji negativno utječu na okoliš.
Stoga ne čudi što svakodnevno raste značaj obnovljivih izvora energije. Tome svjedoči i
postotak proizvedene električne energije iz obnovljivih izvora koji se iz godine u godinu
povećava. Obnovljive izvore energije definiramo kao izvore energije koji se dobivaju iz
prirode te se mogu obnavljati. Za njih kažemo da ne štete okolišu jer njihov rad ne
uzrokuje stakleničke plinove. Politika Europske Unije je do 2020. smanjiti emisije CO2 za
20% te povećati uporabu obnovljivih izvora energije na 20%. U obnovljive izvore energije
ubrajamo energiju vjetra, sunca, biomase. Glavni problem za instalaciju novih tehnologija
je visoka početna cijena koja se odražava na veću cijenu dobivene električne energije u
odnosu na energiju dobivenu iz neobnovljivih izvora.
U ovom radu usmjerit ćemo se na energiju Sunca, naše najbliže zvijezde koja je
neposredno ili posredno izvor gotovo sve raspoložive energije na Zemlji. Cilj je godišnju
dozračenu energiju, koja je 15 000 puta veća je od ukupnih svjetskih potreba, što bolje
iskoristiti. U sklopu Laboratorija za obnovljive izvore energije na Fakultetu elektrotehnike
i računarstva pokrenut je projekt izgradnje fotonaponskih panela na krovu C zgrade
fakulteta. Prikupljanjem meteoroloških podataka kao što su temperatura zraka, brzina
vjetra, tlak zraka, totalna i neprozirna naoblaka, debljina stupca vodene pare, moći ćemo
pretpostaviti količinu proizvedene energije te iskoristivost samih panela. U ovom radu
objašnjeni su osnovni pojmovi vezani za fotonaponske sustave, meteorološka mjerenja te
njihova međusobna povezanost. Prikupljeni su meteorološki podaci s web stranice
http://www.meteo-info.hr/klijenti/fer/zagreb.xml, prebačeni u nama koristan oblik te je
proučen njihov utjecaj na proizvodnju električne energije.
3
1. Sunčeva svjetlost
Sunce je zvijezda oblika gotovo savršene kugle u središtu Sunčevog sustava. Najbliža je
zvijezda našem planetu te izvor većine raspoložive energije. Sunce je nastalo prije 4,57
milijardi godina, a životni vijek koji mu se predviđa još je 5 milijardi godina, dok se ne
potroši sav vodik. Kemijski sastav Sunca čine vodik (75%), helij (24.58%), kisik (0.77%),
ugljik (0.29%), željezo (0.16%) itd. Prema spektralnoj masi, Sunce spada u G2V klasu [1].
G2 označava površinsku temperaturu koja iznosi 5505 °C, dok oznaka V uvrštava Sunce u
glavni niz zvijezda koje stvaraju energiju nuklearnom fuzijom, pretvarajući vodik u helij.
Spajanjem vodikovih atoma nastaje helij uz oslobođenje velike količine energije.
1.1. Sunčevo zračenje
Sunčeva energija je zračenje svjetlosti i topline sa Sunca, koristi se od davne prošlosti, a uz
današnji razvoj tehnologije, naprednija je i sve popularnija njena uporaba. Zajedno s
energijom vjetra i energijom valova, hidroenergijom i biomasom, sunčeva energija čini
većinu raspoložive obnovljive energije na Zemlji.
Sunčeva svjetlost ili solarno zračenje cjelokupni je spektar elektromagnetskog zračenja
koje dolazi sa Sunca. Najviša je na gornjoj granici atmosfere, a prema tlu se prigušuje i
filtrira. Put sunčeve svjetlosti od Sunca do Zemlje traje oko 8 minuta, a može se snimati
Campbell-Stokesovim heliografom, piranometrom i pirheliometrom [2].
Energija poslana sa Sunca prolazi prostorom dok se ne sudari s planetom ili nekim drugim
nebeskim tijelom. Intenzitet Sučeva zračenja obrnuto je proporcionalan kvadratu
udaljenosti d, Sunca i pogođenog objekta. Ovaj zakon nazivamo inverzni kvadratni zakon:
I ~ 1
d2.
Uvrštavajući srednju udaljenost između Zemlje i Sunca (d = 149.6*106 km) računamo da
intenzitet zračenja u vanjskom sloju atmosfere Zemlje iznosi 1367 Wm-2. Prolaskom kroz
atmosferu Sunčevo zračenje slabi, dio se reflektira u svemir, a dio se raspršuje u svim
4
smjerovima tako da ozračenost na zemlji iznosi oko 1000 Wm-2. Cjelokupni raspon
zračenja koji nastaje u svemiru nazivamo elektromagnetskim spektrom.
Ukupna količina Sunčevog zračenja na horizontalnu površinu naziva se ukupno ili
globalno zračenje, a sastoji se od direktnog, difuznog i odbijenog Sunčevog zračenja.
Direktno Sunčevo zračenje definiramo kao zračenje koje izravno dolazi do Zemljine
površine bez prethodnog raspršivanja u atmosferi [3]. Dolazi u paralelnim zrakama izravno
iz smjera Sunca, kratkotrajnog je karaktera, a za vrijeme sunčanog dana manifestira se kao
žućkasti svjetlosni snop, te ne utječe na povišenje temperature zraka. Na njega uvelike
utječe količina vodene pare i koncentracija čestica u atmosferi te kut upada zraka. Sunčevo
zračenje ima svoj dnevni hod, a maksimalnu vrijednost dosegne oko podneva kada je
Sunce u zenitu. Tijekom godine, najveću vrijednost postiže tijekom ljetnog solsticija pri
vedrom vremenu zbog odsustva vodene pare u zraku. Iznad ekvatorijalnih područja i iznad
oceana, efekt direktnog Sunčevog zračenja značajno je smanjen zbog velike koncentracije
vodene pare.
Rasijavanjem Sunčevog zračenja na atomima i molekulama plinova i čestica nečistoća u
atmosferi nastaje difuzno zračenje. Čestica pogođena sunčevom zrakom pobuđena je na
titranje i zračenje, te sama postaje izvor elektromagnetskog zračenja. Primljenu energiju
čestica zatim predaje nejednoliko u svim pravcima, dio se odbije u svemir, a dio se
raspršuje na Zemlji. Stoga je difuzno zračenje veće pri oblačnom vremenu te povećanjem
vodene pare i nečistoća u atmosferi. Paneli će raditi i na difuzno svijetlo, ali s manje
izlazne snage.
1.2. Instrumenti za mjerenje zračenja
Poznavanje karakteristika Sunčeva zračenja na promatranom mjestu bitno je za praktične
primjene Sunčeve energije, praćenje efikasnosti instaliranih sustava i pretpostavke izlaznih
rezultata. Prikupljeni podaci ovise o zemljopisnom položaju mjesta, trenutku promatranja i
lokalnim atmosferskim prilikama. Prognoziranje utjecaja atmosferskih prilika često
predstavlja problem stoga se za pouzdanu procjenu potencijala Sunčeve energije uzima
period od 10 ili više godina. Na temelju tih mjerenja razvijaju se algoritmi koji su
upotrebljivi na mjestima sličnih klimatskih uvjeta.
5
Razlikujemo četiri instrumenta koja vrše različite vrste mjerenje Sunčeva zračenja:
1.2.1. Heliograf
Heliograf daje podatke o insolaciji, tj. trajanju sijanja Sunca. Najpoznatiji uređaj za
mjerenje trajanja sijanja Sunca je Campbell-Stokesov heliograf koji registrira zračenje koje
prelazi prag od 120 Wm-2. Njegov nedostatak je u tome što ne daje podatke o iznosu i
udjelu pojedine komponente Sunčeva zračenja.
1.2.2. Pirheliometar
Pirheliometar daje podatke o kratkovalnom izravnom zračenju [4]. Sastoji se od
termočlanaka na dnu uskog cilindra tako je vidni kut instrumenta oko 5°. Takvom
geometrijom se omogućava registracija samo onog zračenja koje dolazi iz uskog pojasa
oko Sunčevog diska. Prijemna površina pirheliometra u svakom je trenutku okomita na
Sunčeve zrake stoga instrument prati Sunce po nebu. U meteorološkoj praksi precizno
mjerenje izravne komponente Sunčeva zračenja još uvijek je rijetko pa se do nje dolazi
proračunom, kao razlika ukupnog i raspršenog zračenja.
Slika 1 Pirheliometar
6
1.2.3. Piranometar
Piranometar daje podatke o kratkovalnom zračenju primljenom iz hemisfere, iz svih
smjerova neba [5]. Mogu imati termoelektrične, fotoelektrične ili bimetalne elemente kao
senzore. Prijamnik zračenja mora biti hermetički zatvoren ili imati sustav za odvodnju
kondenzirane vlage. Vlaga se najčešće uklanja pomoću silika gela kojeg je potrebno
redovito mijenjati. Sunčevo zračenje se apsorbira u središnjem crno obojenom disku, a
toplina se prenosi preko termičkog otpora do tijela piranometra koji služi za odvod topline.
Slika 2 Piranometar
1.2.4. Pirgeometar
Pirgeometar mjeri dugovalno zračenje. Kupola je napravljena tako da reflektira što je
moguće više kratkovalnog zračenja. Materijali koji se koriste propuštaju samo infracrveno
zračenje valnih duljina 4.5-100 µm. Disk za zasjenjivanje koristi se za smanjenje
kratkovalnog zračenja koje prođe kroz kupolu.
7
1.3. Fotonaponske ćelije
Fotonaponska pretvorba odvija se u uređajima koje nazivamo fotonaponske ćelije.
Prvu ćeliju izradio je Charles Fritts 1883. prekrivši poluvodič selen tankim slojem zlata da
stvori spojnice, no efikasnost uređaja iznosila je tek 1% [6]. Skupina istraživača u Bell
Laboratories 1954. godine izradila je prvu modernu silicijevu solarnu ćeliju s
djelotvnornošću 6%. Proizvodna cijena prvih solarnih ćelija bila je preskupa za
komercjialnu primjenu pa su se koristile samo u svemirskim istraživanjima.
Proizvodnja električne energije fotonaponske ćelije najviše ovisi o upadnoj Sunčevoj
dozračenosti. Razvijeni su mnogobrojni modeli za proračun dozračenosti na nagnutu plohu
temeljeni na izračunatoj direktnoj i difuznoj komponenti. Uzmemo li u obzir da Sunce u
samo jednoj sekundi oslobodi više energije nego što je ljudska civilizacija iskoristila
tijekom svog razvoja, uviđamo važnost istraživanja energije Sunca i pretvorbe Sunčeve
energije.
Spajanjem i zatvaranjem solarnih ćelija dobivamo fotonaponske module. Paralelenim
spajanjem ćelija dobivamo veću struju, a serijskom veći napon. Fotonaponski moduli
Slika 3 Pirgeometar
8
prema suncu imaju staklenu ploču koja propušta svijetlo te štiti poluvodič od ogrebotina i
vremenskih neprilika kao što su kiša, tuča, itd. Fotonaponski sustav spojen na mrežu
predaje elektricitet u električnu mrežu uporabom invertora. Kod samostalnih sustava,
energija koja trenutno nije potrebna pohranjuje se u baterije.
Materijali korišteni za izradu fotonaponski solarnih ćelija mogu biti u obliku
monokristala, polikristala ili amorfne tvari. Kada je čitav aktivni volumen ćelija sastavljen
od samo jednog kristala riječ je o monokristalu. Polikristalne ćelije nastaju pri formiranju
više kristala iz jednog, te naknadnim rezanjem pločica iz kristalnog bloka. Amorfne tvari
ne posjeduju pravilan raspored atoma kao kristali. Najčešće nastaju kada se rastaljeni
materijal brzo ohladi tako da se molekule ne stignu organizirati u termodinamički stabilnija
kristalna stanja.
Silicij je osnovni materijal za izradu solarnih ćelija s udjelom oko 98% [7] . Prevladava
tehnologija proizvodnje monokristalnog silicija kojeg karakterizira visoka cijena, ali i
učinkovitost. Najveći nedostatak kristalnog silicija je debljina aktivnog sloja uzrokovana
svojstvom poluvodiča s tzv. neizravnim zabranjenim područjem.
Na tržištu su dostupne silicijeve ćelije različitih boja i dimenzija. Uobičajene veličine su
prikazane na slici 4 su:
10 cm x 10 cm, 12.5 cm x 12.5 cm, 15 cm x 15 cm, te 21 cm x 21 cm.
Tehnologija tankog filma pripada novoj tehnologiji treće generacije solarnih ćelija.
Primjenjuju se poluvodiči s tzv. izravnim zabranjenim pojasom, debljine su im manje, a
time je smanjen i utrošak materijala što omogućuju nižu cijenu i veću količinu
proizvedenih ćelija. Međutim njihova efikasnost je manja od 10% što dovodi do udjela ove
tehnologije svega oko 6%.
9
Slika 4 Kristalne ćelije različitih boja i dimenzija
Korisnost fotonaponske ćelije definiramo kao omjer električne snage koju daje
fotonaponska ćelija i snage Sunčeva zračenja:
𝜂𝜂 =𝑃𝑃𝑒𝑒𝑒𝑒𝑃𝑃𝑠𝑠𝑠𝑠𝑒𝑒
=𝑈𝑈 ∗ 𝐼𝐼𝐸𝐸 ∗ 𝐴𝐴
Pri čemu je:
Pel – izlazna električna energija
Psol – snaga zračenja
U – efektivna vrijednost izlaznog napona
I – efektivna vrijednost izlazne struje
E – specifična snaga zračenja
A - površina
10
Korisnost fotonaponskih solarnih ćelija može biti od nekoliko postotaka do 40 posto.
Energija koja se ne pretvori u električnu najčešće se pretvara u toplinsku. Toplinska
energija zagrijava ćeliju i na taj način smanjuje korisnost fotonaponske ćelije.
Prekrivanjem prednje strane prozirnim proturefleksnim slojem smanjujemo refleksiju
sunčeve svjetlosti, a time povećavamo efikasnost ćelije.
Kod fotonaponskih solarnih instalacija najvažnija varijabla je izlazna snaga koja ovisi o :
• maksimalnoj snazi panela
• intenzitetu svjetlosti
• broj sati izloženosti suncu
• kut izlaganja suncu
Rad pri intenzivnom dnevnom svjetlu označava broj vata koje će panel proizvoditi u
optimalnim uvjetima, tj. u podne na direktnu sunčevu svjetlost po hladnom vremenu.
Teorijski maksimalna korisnost na 0°C iznosi 28%.
Uobičajeno je postavljati panele pod kutem radi veće učinkovitosti. Idealni kut nagiba
panela ovisi u geografskom položaju i dobu godine jer sunčeve zrake trebaju padati
okomito na panel. U Europi je optimalno krov s panelima okrenuti prema jugu pod kutem
između 40 i 60 stupnjeva.
Životni vijek ćelija je od 10 do 30 godina. Bitan čimbenik je i vrijeme povrata uložene
energije koje se definira kao vrijeme rada fotonaponske ćelije da proizvede toliko
električne energije koliko je bilo potrebno za njenu proizvodnju. To vrijeme iznosi od
jedne do nekoliko godina.
Kao veliku prednost panela često se navodi pozitivan utjecaj na okoliš. Rad
fotonaponskih ćelija ne opterećuje okoliš jer se pri samom radu ćelije ne proizvode
staklenički plinovi. Međutim problem je proizvodnja fotonaponskih ćelija te uporaba
toksičnih materijala kao što je kadmij. Negativna strana je također što ćelije zauzimaju
veliku površinu koje se zbog toga ne mogu obrađivati. Izrada velikih kapaciteta zahtjeva
mnogo materijala čija toksičnost predstavlja opasnost za okoliš.
11
1.4. Značaj Sunčeve energije u Republici Hrvatskoj
Energetika 21. stoljeća temelji se na obnovljivim izvorima energije [8]. Činjenica da
Republika Hrvatska uvozi preko 50% primarne energije dovodi do zaključka o nužnosti
promjene energetske politike. Potencijal za korištenje obnovljivih izvora je velik, od
iznimne važnosti je i iskorištavanje sunčeve energije kako za fotonaponske panele tako i za
grijanje potrošne tople vode pomoću solarnih toplinskih sustava.
Hrvatska je preuzela obavezu do 2020. godine koristiti 20% energije iz obnovljivih izvora.
Dio te energije planira se proizvoditi iz Sunčeve energije. Godišnja insolacija na
horizontalnu plohu u Hrvatskoj iznosi 1200 – 1600 kWh/m2 ovisno o kojem dijelu zemlje
se radi. Na slici 5 prikazana je karta Hrvatske na kojoj je označeno ukupno godišnje
zračenje. Potencijal za gradnju solarnih panela postoji, no prisutni su mnogi problemi kako
kod ulaganja u same panele tako i ulaganja u lošu postojeću infrastrukturu prijenosne i
distribucijske mreže u Dalmaciji koja posjeduje najviše potencijala za razvoj solarnih
elektrana.
Iako Hrvatska ima povoljne uvjete za korištenje sunčeve energije, nalazi se pri dnu na listi
europskih zemalja po ugrađenom broju panela. Određenim zakonskim propisima naloženo
je da svi koji žele ugraditi fotonaponski sustav mogu dobiti status povlaštenog proizvođača
električne energije te na tako dobiti naknadu za isporučenu električnu energiju u javnu
elektroenergetsku mrežu.
12
Slika 5 Globalno zračenje i potencijal solarne električne energije Republike Hrvatske
13
2. Vremenska prognoza
Spomenuta je važnost Sunčeve energije i istraživanje njenih potencijala. Istraživanje
efikasnosti pretvorbe energije moguće je dugotrajnim promatranjem vremenskih prilika na
određenom području. Pri tome veliku ulogu igra vremenska prognoza.
Vremenska prognoza predviđa stanje atmosfere nad određenim mjestom u narednom
kraćem ili dužem vremenskom razdoblju. Klima je, za razliku od vremenske prognoze,
prosječno stanje atmosfere nad određenim mjestom u razdoblju od oko 30 godina,
uzimajući u obzir određena odstupanja. To stanje atmosfere skup je njenih fizičkih
obilježja: količine oborina, stanja tla, mora, temperature tla i zraka, relativne vlažnosti
zraka, brzine i smjera vjetra, vidljivosti, atmosferskog tlaka, rosišta i oblačnosti, smjera i
brzine kretanja oblaka, trajanju sijanja sunca, globalnog i difuznog zračenja, UV-B
zračenja, visine snijega i slično. Slika 6. prikazuje predviđenu najveću i najmanju
temperaturu zraka te smjer vjetra za narednih sedam dana dostupnu na Internetu [9].
Slika 6 Vremenska prognoza za sedam dana
14
Službena mjerenja u Hrvatskoj vrši Državni hidrometeorološki zavod (DHMZ).
Meteorološka mjerenja obavljaju se na glavnim i klimatološkim postajama. Glavne
meteorološke postaje imaju nekoliko profesionalnih motritelja koji obavljaju motrenja i
registraciju svih meteoroloških elemenata tijekom 24 sata. Klimatološke postaje obavljaju
motrenja u 07:00, 14:00 i 21:00 prema srednjem lokalnom vremenu.
Ispunjeni dnevnici motrenja dostavljaju se poštom po završetku mjeseca u Državni
hidrometeorološki zavod, gdje se podaci unose u računalo, kontroliraju i arhiviraju.
Vremenska analiza i prognoza sadrže stručne komentare, tumačenja i grafičke prikaze. Za
posebne korisnike moguća su posebna mjerenja i upozorenja na meteorološke pojave kao
što su olujni vjetar, mraz, tuča, poledica.
Svjetske meteorološke stanice istovremeno svaka tri sata bilježe atmosferske prilike, a
sinoptičke vrijednosti koje dobiju šalju se u 13 glavnih meteoroloških središta Svjetske
meteorološke organizacije, gdje se pohranjuju u računala, a meteorolozi na temelju njih
rade vremenske prognoze. Mnoge od tih postaja vrše još 4 dopunska promatranja, u
intervalima od po 3 sata (03:00, 09:00, 15:00 i 21:00 h po svjetskom vremenu).
Prognoza vremena promatra se za različite vremenske periode, prema duljini
prognostičkog razdoblja dijelimo ju:
o prognoza neposrednog razvoja vremena (dva do tri sata unaprijed)
o vrlo kratkoročna (do 24 sata unaprijed)
o kratkoročna (do 72 sata)
o srednjoročna (4 do 10 dana unaprijed)
o dugoročna (do 30 dana unaprijed)
o sezonska prognoza (do 3 mjeseca unaprijed) - u fazi testiranja
15
2.1. Meteorološke postaje
Prikupljanje podataka vrši se u meteorološkim postajama, ustanovama meteorološke službe
koja prikupljene podatke koristi za proučavanje vremena i klime, ali i za ostala znanstvena
istraživanja koja su značajna za grane ljudske djelatnosti kao što su poljoprivreda,
šumarstvo i promet. U okviru Svjetske meteorološke organizacije služe za međunarodnu
razmjenu podataka za proučavanje Zemljine atmosfere kao cjeline.
Elementi se mjere instrumentima, bilježe u dnevnik te dostavljaju nadležnoj meteorološkoj
službi. Radi bržeg dostavljanja telekomunikacija, podaci se najprije kodiraju. Izvještaji se
šalju svakodnevno u pisanom obliku nacionalnim klimatološkim centrima, a podaci
međunarodnog značaja šalju se svim zainteresiranim postajama i izvan zemlje.
Zadnjih desetljeća, povećanjem upotrebe računala, sve su popularnije i automatske
meteorološke postaje. Najčešće se postavljaju u teško dostupnim područjima kao što su
pustinje, planinski i polarni predjeli. Rad im je potpuno automatiziran, tako da postaje
same mjere klimatološke elemente te ih putem računala obrađuju i javno objavljuju na
Internet. Prva takva postaja postavljena je 1961. godine na Axel Heibergu, nenaseljenom
otoku kanadskog Arktika.
• Termometar za mjerenje temperature zraka i površinske temperature mora
Uređaji tipične meteorološke postaje:
• Barometar za mjerenje atmosferskog tlaka
• Higrometar za mjerenje vlage
• Anemometar za mjerenje brzine vjetra
• Mjerač tekućina za mjerenje oborina tijekom određenog vremenskog razdoblja
Naprednije stanice uz to mogu imati i uređaje za mjerenje UV zračenja, Sunčevog
zračenja, količinu vlažnosti zraka i tla, temperaturu tla, temperaturu vode u jezerima i
rijekama. U zračnim automatskim meteorološkim postajama mogu biti uključeni i dodatni
instrumenti za prepoznavanje padajućih oborina, transimometar za mjerenje vidljivosti te
disdrometar za mjerenje raspodjele padalina.
Na slici 7 je prikazana meteorološka stanica na vrhu zgrade koja mjeri brzinu i smjer
vjetra, temperaturu, vlažnost, oblačnost i tlak.
16
Meteorološke postaje su prisutne svuda. Osim u klasičnim postajama, podaci se prikupljaju
i putem meteoreoloških balona, meteoreoloških aviona, metereoloških satelita i radara.
Možemo ih podijeliti na različite načine, ovisno o veličini, organizaciji i opremljenosti
meteorološke službe, no najčešća podjela je ona prema namjeni.
Prema namjeni, obično se dijele na:
• Sinoptičke meteorološke postaje važne su zbog osiguranja prometa u zraku, na kopnu
i moru te zbog drugih gospodarskih djelatnosti. Zadaća im je dnevno izvještavati i
razmjenjivati meteorološke podatke na domaćoj i međunarodnoj razini. Mogu biti
površinske i visinske.
• Zrakoplovne meteorološke postaje su od važnosti u međunarodnom zračnom
prometu. Prikupljanjem podataka svakih pola sata ili sat sastavlja se potrebno izvješće.
• Agrometeorološke postaje bitne su za utjecaj vremena i klime na poljoprivrednu
kulturu.
• Oborinske meteorološke postaje bilježe vrste i oblik oborina, njihov intenzitet i
vrijeme trajanja.
• Specijalne meteorološke postaje imaju posebne zadatke kao što su mjerenje ozona,
ugljičnog dioksida, aerosola i drugih sastojaka atmosfere, mikroklimatološka mjerenja i
mjerenja radioaktivnosti zraka.Postaje također mogu biti površinske i visinske.
Slika 7 Meteorološka stanica
17
• Površinske meteorološke postaje mjerenja vrše u prizemnom sloju atmosfere u
međunarodno dogovorenom vremenu, a djelimo ih na kopnene i brodske.
Kopnene meteorološke postaje smještene su na kopnu. Razlikujemo ih po količini
meteoroloških instrumenata i kompletnosti izvještaja koji sastavljaju.
Brodske meteorološke postaje brodovima
svjetionicima
su smještene na meteorološkim brodovima,
te na određenim brodovima trgovačke mornarice [10]. Na slici 8.
prikazana je meteorološka postaja postavljena na zapadnoj američkoj obali u Onslow
Bayu. Stanica je učvršćena lancima, a podatke o brzini i smjeru vjetra, temperaturi
zraka, vlažnosti, površinskoj temperaturi vode te učestalosti i veličini valova, šalje
satelitima svakih 30 minuta.
Slika 8 Brodska meteorološka stanica
• Visinske meteorološke postaje vrše mjerenja u slobodnoj atmosferi. Imena postaja
najčešće su povezana s uređajima kojima su opremljene. Tako imamo pilotbalonske
postaje, radiosonažne postaje, orbitalne meteorološke postaje. Avioni opremljeni
specijalnim instrumentima također mogu biti meteorološke postaje. Izviđačkim
letovima otkrivaju harikene i tornada. Prema međunarodnom dogovoru, avioni na
međunarodnim linijama vrše meteorološka promatranja koja kontrola leta prosljeđuje
meteorološkoj službi.
18
2.2. Meteorologija kroz povijest
Poznavanje vremena i meteoroloških procesa ljudska je težnja koja seže u daleku prošlost.
Uz prirodne pokazatelje prognoze vremena kao što su zatvorene ljuske češera bora koje
upozoravaju na kišu, mlohava morska alga koja označava prisutnost vlažnog zraka, nastala
je potreba za meteorološkim predviđanjem kao znanstvenom disciplinom.
Proučavanje meteorologije veže se još uz antičku kulturu, osobito staru Grčku i Aristotela.
Oko 340. godine prije Krista Aristotel je opisao ponavljanje vremena u svom djelu
Meteorologica, a Babilonci su vrijeme predviđali iz oblika oblaka.
Ibn Wahshiyya, irački povjesničar iz 10. stoljeća, u svom djelu Nabataean Agricultur, piše
o atmosferskim promjenama temeljenim na promjeni svemirskih tijela, npr. predviđanje
kiše temeljeno na promjeni mjesečevih faza.
Međutim, razvoj meteorologije kao znanstvene discipline započeo je izumom termometra i
barometra u 17. stoljeću kada se stekla osnova za mjerenje meteoroloških elemenata.
Sustavna mjerenja u Europi su počela u 18. stoljeću, a mreža mjernih postaja počela se
širiti tijekom 19. i 20. stoljeća.
U Hrvatskoj su se sustavna mjerenja počela provoditi na zagrebačkom Griču 1861. godine,
te na otoku Hvaru, a vrlo vrijedne spise o vremenskim zbivanjima, koji se i danas čuvaju,
vodili su makarski svećenici. Profesor Stožir opremio je Gričku meteorološku postaju
mnogim instrumentima, tako se na njoj od 1880. nalaze autografi za neprekidno praćenje
temperature, tlaka, smjera i brzine vjetra te mjerenje ozona [11].
Izumom električnog telegrafa 1835., počinje moderno doba vremenske prognoze. Prije
toga, nije bilo praktičnog načina za prenošenja informacije o trenutnom stanju vremena,
bržeg od parnog vlaka. Telegraf je omogućio primanje informacija o vremenskim uvjetima
gotovo trenutno. Prva vremenska prognoza objavljenja je u britanskim novinama Daily
News 1848. godine.
Utemeljiteljima prognoze kao znanstvene discipline smatramo Sir Francisa Beauforta,
poznatog po Beaufortovoj skali za mjerenje jačine vjetra, i njegovog učenika Roberta
Fitzoya. Obojica su bila utjecajni Britanci toga vremena, ali usprkos tome što su bili
ismijani u novinama, njihov rad dobio je znanstvene odlike i smatra se temeljem današnjeg
znanja o vremenskoj prognozi.
19
Slika 9 Očitavanj podataka 1925.
Na slici 9 je prikazan meteorolog kako očitava podatke sa meteorološke stanici 1925.
godine.
Tijekom 20. stoljeća postignut je velik napredak u meteorološkoj znanosti. Mogućnost
numeričkog predviđanja vremena predložio je Lewis Fry Richardson 1922., iako nisu
postojala računala za proračun ogromnog broja računa. Prvu računalnu vremensku
prognozu napravio je tim pod vodstvom matematičara Johna von Neumanna pod naslovom
Numerical Integration of the Barotropic Vorticity Equation 1950. godine. Praktična
uporaba vremenskih predviđanja započela je 1955. razvojem računala.
20
3. Prikupljanje podataka u svrhu povećanja učinkovitosti
3.1. Povećanje učinkovitosti panela
Razvojem tehnologije i materijala za izradu ćelija moguće je poboljšati efikasnost
pretvorbe Sunčeve u električnu energiju. Ukoliko za pretvorbu koristimo jeftinije panele s
amorfnim silicijem učinkovitost iznosi oko 10%, dok korištenjem skupljih izvedbi
učinkovitost pretvorbe raste i do 25%. Materijal kojemu se predviđa velika uloga u
budućnosti izrade solarnih panela je nanokristalni silicij. Njegova svojstva su povoljnija od
amorfnog silicija zbog dobre pokretljivosti elektrona i povećane apsorpcije fotona u
crvenom i infracrvenom području spektra.
Povećanje učinkovitosti pretvorbe energije moguće je i praćenjem dnevnog toka Sunca,
tj.mijenjanjem kuta nagiba panela. Tako površina panela nije horizontalna već se kut
nagiba mijenja tijekom dana. Time se proizvodnja električne energije može povećati do
30%.
Uz navedene načine povećanja efikasnosti, vjerojatno najvažniji čimbenik je lokacija na
koju smještamo panele. Poznato je da postavljanje panela u južnim krajevima Hrvatske
nosi veću isplativost radi veće osunčanosti u odnosu na sjeverni, kopneni dio zemlje. U
ovom radu preuzeti su i proučavani meteorološki podaci za grad Zagreb iz kojih možemo
iščitati koliko je isplativo postavljanje panela u metropoli. Prikupljanjem podataka također
možemo pretpostaviti količinu proizvedene energije koju je moguće isporučiti u sustav.
Kako ne možemo kontrolirati vremenske prilike, a i same prognoze se katkad ispostave
netočnima, proizvodnja energije iz obnovljivih izvora često je nesigurna. Stoga su u
današnje vrijeme česte kombinacije elektrana iz obnovljivih izvora energije te npr.
klasičnih termoelektrana koje rade u slučaju manjka obnovljivog izvora.
21
3.2. Općenito o prikupljenim podacima
U sklopu rada dohvaćani su besplatni meteorološki podaci sa stanice http://www.meteo-
info.hr/klijenti/fer/zagreb.xml
Vjetar je masa zraka u pokretu koja je uzrokovana razlikom tlakova. Iskorištavanje
energije vjetra u prošlosti je bilo od velike važnosti za razvoj pomorstva i zemljopisa, a
danas se polažu velike nade u iskorištavanje energije vjetra u energetske svrhe.
Proizvodnja električne energije iz energije vjetra najbrži je rastući segment proizvodnje
za narednih sedam dana. Podaci sadržani na stanici
predviđaju temperaturu zraka, jakost i smjer vjetra, vlažnost i tlak za jutro, dan, večer i
noć, te maksimalnu i minimalnu temperaturu tijekom dana.
Temperatura je fizikalna veličina kojom se označava toplinsko stanje tvari, a ovisi o
količini unutarnje energije koje tijelo sadrži. Ne može se prenijeti s tijela na tijelo, prenosi
se toplina, a temperature se izjednačavaju. Ustaljena mjerna jedinica za temperaturu u
Europi je Celzijev stupanj (°C), a u SAD-u Fahrenheit stupanj (°F). Odnos Fahrenheit i
Celzij stupnja dan je relacijom:
[°𝐹𝐹] = [°𝐶𝐶] ×95
+ 32
Jedinica SI za termodinamičku temperaturu je kelvin, gdje je odnos Celzija i Kelvina:
𝐾𝐾 = °𝐶𝐶 + 273.15
Mjerni instrumenti za mjerenje temperature su smješteni u meteorološkim zaklonima na
visini 2 metra kako bismo izbjegli negativan utjecaj insolacije, vjetrova i oborina.
Službena meteorološka mjerenja za grad Zagreb vrše se od 1862. godine na Griču.
Promatranjem temperature zraka po mjesecima uviđamo da je najtopliji mjesec u godini
srpanj s prosječnom temperaturom 24.1°C, dok je najhladniji mjesec siječanj, prosječno sa
0.3°C.
Prosjek srednje godišnje temperature zraka mjerene na Zagrebačkom Grič u razdoblju
1862. – 2008. je 11.5°C. Čak devet od deset najtoplijih godina je iz razdoblja 1992.-2008.
Godina s najvišom srednjom godišnjom temperaturom (13.8 °C) bila je 2000. Usporedbom
srednjih godišnjih temperatura iz ovog razdoblja, uviđamo da je 2011. bila među
najtoplijim godinama od početka mjerenja. Ovaj podatak ukazuje na nastavak negativnog
trenda globalnog zatopljenja koji je uzrokovan koncentracijom stakleničkih plinova u
atmosferi.
22
energije iz obnovljivih izvora. Karakterizira ju laka dostupnost, čistoća i obnovljivost
vjetra. Pretvorba se vrši na način da vjetroagregat pretvara kinetičku energiju vjetra u
mehaničku, a zatim električni generator mehaničku u električnu energiju.
Vjetar je određen brzinom, smjerom i jačinom. Brzina vjetra mjeri se anemometrom, a
izražava se uobičajnim jedinicama za brzinu (metar po sekundi, kilometar po satu itd.).
Jačina vjetra se prema učincima ocjenjuje Beaufortovom skalom. Izradio ju je britanski
mornarski hidrograf Sir Francis Beaufort 1806. Skala se kreće od 0-12, pri čemu 0
označava tih vjetar brzine od 0-0.2 m/s, a 12 se odnosi na orkan brzine veće od 32.7 m/s.
Smjer vjetra označava stranu svijeta iz koje zrak struji.
Prema međunarodnim oznakama smjer vjetra prikazuje se skraćenicama engleskih naziva
strana svijeta :
• North – N
• East – E
• South – S
• West – W.
Kombiniranjem ovih slova može se označiti pravac vjetrova iz 32 smjera, a za prikaz se
koristi ruža vjetrova. Ruža vjetrova iz 32 pravca koristi se u sinoptičkoj meteorologiji, a u
drugim područjima meteorologije koristi se ruža vjetrova iz 16 ili 8 smjerova.
Podaci koje smo preuzeli s meteo-infa, za
promatranje vjetra u Zagrebu, vjetar opisuju
vrijednostima Beaufortove skale i to smjerom
vjetra iz 8 pravaca.
Proučavanjem strujanja zraka u Zagrebu kroz
petnaest godina pokazalo se da je prizemno
strujanje zraka u Zagrebu oslabljeno i
uvjetovano smještajem grada u planinskog
zavjetrini. Opće strujanje se očituje u dva
glavna tipa strujanja: sa sjeveroistoka i sa
zapada no uočeno je i da su pojedini tipovi
strujanja uvjetovani godišnjim dobima [12].
Slika 10 Ruža vjetrova iz 16 smjerova
23
Vlažnost zraka predstavlja količinu vodene pare u zraku ili nekom drugom plinu.
Apsolutna vlažnost zraka označava maksimalnu količinu vodene pare koja stane u 1 m3.
Izražavamo ju u gramima, a raste s porastom temperature. Relativna vlažnost zraka (čije
smo vrijednosti podataka prikupljali) je stupanj zasićenosti zraka vodenom parom.
Izražava se u postotcima (%), a predstavlja omjer stvarne vlage zraka i vlage zraka pri
zasićenju na toj temperaturi [13]. Najvlažniji dani zabilježeni su u prosincu, a najviše
izrazito vlažnih dana ima na otocima. Prosječna godišnja vrijednost relativne vlažnosti na
Jadranu iznosi 68%. Topli zrak sadrži više vlage nego hladni zrak pa se relativna vlažnost
smanjuje pri zagrijavanju zraka. Sprava kojom se mjeri vlažnost nazivamo higrometar, a
globalno mjerenje se vrši korištenjem satelita. Ovi sateliti detektiraju koncentraciju vode u
troposferi pri visinama između 4 i 12 km, a imaju senzore koju su osjetljivi na infracrveno
zračenje.
Tlak se općenito definira kao omjer sile (F) i površine (A) na koju ta sila djeluje pod
pravim kutom.Standardni atmosferski tlak definira se kao srednji tlak na morskoj razini i
iznosi jednu standardnu atmosferu. Izravna je posljedica težine zraka stoga se smanjuje za
oko 50% na visini od oko 5 km. Standardna atmosfera iznosi 101 325 Pascala.
3.3. Uspoređivanje prikupljenih podataka
Važnost prikupljanja podataka o vremenskoj prognozi velika je za razvoj iskorištavanja
Sunčeve energije. Velike početne investicije česta su prepreka pri ulaganju u solarne
panele stoga je bitan proračun o njihovoj efikasnosti na određenom području kako bismo
odredili vrijeme povrata uloženog kapitala [14]. Predviđanjem vremenskih prilika sedam
dana unaprijed okvirno možemo pretpostaviti količinu proizvedene energije koju zatim
dajemo u javnu mrežu. Točnost predviđenih podataka povećava se približavanjem
određenog dana, a razvojem tehnologije predviđanja su sve točnija. Podaci su predviđani i
podijeljeni na četiri dijela dana, za jutro, dan, večer i noć.
Uspoređujući podatke o vremenskoj prognozi za sedam dana unaprijed (konkretno
prognoza za 5.6. predviđana 30.6.) i podatke predviđene točno na taj dan (predviđano
5.6.za 5.6.) uviđamo razliku. Kod temperature se razlika očituje u nekoliko stupnjeva, 30.5.
predviđena je temperatura 15°C, a 5.6. predviđeno je 14 °C za jutro, dok je za noć veća
razlika u predviđanju, 30.5. predviđeno je 17°C, a 5.6. 11°C. Jakost vjetra minimalno je
24
odstupala, većinom se radilo o vjetrovima jačine 1-3 beuforta, lahoru, povjetarcu ili slabom
vjetrom koji su i karakteristični za područje grada Zagreba u ovo doba godine. Smjer vjetra
u potpunosti se razlikovao, ali ova komponenta je manje bitna za efikasnost solarnih panela
(bila bi mnogo važnija da se istražujemo efikasnost vjetroelektrane). Relativna vlažnost
zraka predviđena 30.5. odstupala je tek nekoliko posto u odnosu na predviđenu vlažnost
zraka 5.6. (osim relativne vlažnosti za večer koja je 30.6. predviđena 64%, a 5.6. 90%).
Vlažnost zraka bitna je komponenta za proizvodnju električne energije jer vlaga uvelike
utječe na direktno i difuzno zračenje.
3.4. Način prikupljanja podataka
Podaci sa stranice http://www.meteo-info.hr/klijenti/fer/zagreb.xml
@ECHO OFF
:loop
if "%time:~0,2%" == "11" (
echo Skidam fajl zagreb%date:~4%.xml
wget http://www.meteo-info.hr/klijenti/fer/zagreb.xml -Ozagreb\zagreb%date:~4%.xml
)
ping 1.1.1.1 -n 1 -w 2100000 >NUL
goto loop
skidani su jednom
dnevno u 11.00 sati po lokalnom vremenu te su spremani u poseban folder.
Za skidanje podataka koristili smo sljedeći niz naredbi :
Slika 11 Niz naredbi za skidanje podataka
25
Echo off je naredba koja zabranjuje ispisivanje po naredbenom prozoru (eng. command prompt).
Loop je petlja koja se vrti beskonačno.
Trenutno vrijeme provjeravamo u if petlji koja skida podatke ako su prve dvije znamenke
trenutnog vremena 11, tj. ukoliko je 11 sati. Za to vrijeme na naredbenom programu
ispisuje se: Skidam fajl Zagreb datum.
Wget naredba dohvaća podatke sa stanice navedene stranice te ih sprema u folder zagreb,
pod nazivom zagrebdatum. Datum se odnosi na datum toga dana, a ispisuje se u obliku
dd.mm.gggg. bez naziva dana u tjednu (znamenka 4 briše, tj. onemogućuje ispisivanje prva
tri slova koja simboliziraju dan, npr. pon i briše razmak).
Ukoliko prije dvije znamenke trenutnog vremena nisu jednake 11, tj. ukoliko nije 11 sati,
ne sprema se ništa u naš folder.
Provjera vremena vrši se svakih 2100000 milisekundi, odnosno svakih 35 minuta.
Goto loop zadnja je naredba koja omogućuje vraćanje na loop i beskonačnu vrtnju petlje.
Podatke preuzimamo iz foldera te ih dalje koristimo za proračuna i istraživanja
Slika 12 Ikona za otvaranje podataka
Skinute podatke možemo otvoriti u wordu, notepadu ili sličnom programu. Na slici 13
prikazan je ispis podataka za 30.5. u Microsoft Visual Studio.
26
Slika 13 Ispis podataka za 30.5. 2012. u Microsoft Visual Studio.
27
Zaključak
Unatoč oprečnim mišljenjima pri procjeni korištenja sunčeve energije u Hrvatskoj, od
kojih su neka preoptimistična, a druga sasvim pesimistična, zaključak je da će se korištenje
Sunčeve energije u budućnosti povećavati. Ulaganjem i potporom u razvoj tehnologije
osiguravamo jeftiniji i čišći izvor energije u budućnosti.
U ovom radu prikazana je važnost predviđanja vremenske prognoze za efikasnost solarnih
panela. Proizvodnja električne energije iz solarnih panela uvelike ovisi o lokaciji na kojoj
su paneli smješteni. Osim toga, efikasnost pretvorbe povećava se i do 30% mijenjanjem
kuta nagiba panela. Kako bismo povećali proizvodnju električne energije proučavali smo
vremenske podatke za grad Zagreb. Podaci preuzeti s besplatnog meteorološkog servisa
prebačeni su u kreiranu bazu podataka. Program za preuzimanje podataka napisan je u
obliku skriptne datoteke. Jezgrene skripte (eng. shell script) namijenjene su za izvođenje
na operacijskom sustavu Windows.
Podaci preuzimani sa servisa uključuju temperaturu, tlak i vlažnost zraka, te smjer i jačinu
vjetra. Smanjenjem temperature zraka povećavamo optimalnost fotonaponskog panela
zbog bolje iskoristivosti Sunčeva zračenja. Manja vlažnost u zraku također pozitivno utječe
na količinu proizvedene električne energije jer se Sunčeve zrake manje odbijaju od čestice,
pa je direktno zračenje izraženije nego difuzno. Smjer vjetra nema veliku ulogu pri
proizvodnji električne energije, ali veća efikasnost u proizvodnji postiže se kod vjetrova
manje jačine.
Iz prikupljenih podataka mogu se obavljati daljnji proračuni o efikasnosti ćelija, a zatim i
ekonomski proračuni, tj. vrijeme povrata uloženog novca.
28
Literatura
[1] Phillips, Kenneth J. H. Guide to the Sun, Cambridge University Press
[2] Enerpedia, http://powerlab.fsb.hr/enerpedia/index.php?title=ENERGETSKE_TRANSFORMACIJE#Solarne_termalne_elektrane
[3] Betti T. Testiranje fotonaponskih modula u realnim uvjetima, magistarski rad, Sveučilište u Splitu, Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje, 2005.
[4] Wikipedija, pirheliometar, http://hr.wikipedia.org/wiki/Pirheliometar [5] Wikipedija, piranomear, http://hr.wikipedia.org/wiki/Piranometar
[6] Wikipedija, Charles Fritts, http://en.wikipedia.org/wiki/Charles_Fritts
[7] Wikipedija, fotonaponska energija, http://hr.wikipedia.org/wiki/solarna_fotonaponskaenergija
[8] Majdandžić Lj., Fotonaponski sustavi - priručnik
[9] Državni hidrometeorološki zavod, http://www.dhmz.htnet.hr/prognoza/sedam.php?id=sedam¶m=Hrvatska&code=14240
[10] Sailblog, http://www.sailblogs.com/MEMBER/CHMASTER/?XJMSGID=152734
[11] Energetski institut Hrvoje Požar – obnovljivi izvori energije, http://www.eihp.hr/hrvatski/e_obnovljivi.htm
[12] Lisac I, Vjetar u Zagrebu, izvorni znanstveni rad, Prirodoslovno-matemaički fakultet, Geofizički zavod, Zagreb
[13] Vlažnost zraka, http:/jadran.gfz.hr/vlaznost.html
[14] Sharman N., Gummeson J, Irwin D., Shenoy P., Predicting solar generation from weather forecasts using machine learning, University of Massachusets
29
Sažetak
Naslov: Dohvaćanje vremenske prognoze s besplatnih meteoroloških servisa Obnovljivi izvori energije predstavljaju budućnost u pretvorbi energije. Međutim,
električna energija dobivena iz obnovljivih izvora energije često je ekonomski neisplativa
u odnosu na energiju dobivenu iz klasičnih izvora (nuklearna energija, nafta, zemni plin).
Efikasnost pretvorbe energije u elektranama s obnovljivim izvorima iz godine u godinu je
veća. Kad je riječ o solarnim panelima, efikasnost se povećava tehnološkim inovacijama u
proizvodnji no veliku ulogu igra i lokacija na kojoj su paneli postavljeni. Za praktično
korištenje energije Sunca bitna su mjerenja globalnog Sunčeva zračenja, difuzne i direktne
komponente. Predviđanjem i kontinuiranim praćenjem vremenskih prilika (temperature,
tlaka, vlažnosti zraka, jačine vjetra) na određenom prostoru, a zatim i proučavanjem
prikupljenih podataka uviđamo isplativost gradnje elektrane. Cilj ovog rada je prikupiti
meteorološke podatke sa web stranice, prebaciti ih u koristan oblik te ih proučiti. Podatke
sa stanice skidamo svakodnevno u 11.00 sati po lokalnom vremenu te ih spremamo u
kreiranu bazu podataka. Podaci skidani sa stanice predviđaju vrijeme za narednih sedam
dana pa preciznost nije uvijek sto postotna, ali je dovoljna za okviran proračun proizvodnje
električne energije.
Ključne riječi : Sunčevo zračenje, Efikasnost solarnih panela, Meteorološka postaja,
Meteorološki podaci
30
Abstract
Title: Getting weather forecast from the free Meteorological Service
Renewable energy sources represent the future in energy conversion. However, electricity
produced from renewable energy sources is often economically infeasible in relation to
energy delived from classical sources (nuclear energy, petroleun, natural gas). The
efficiency of producing electricity in power plants with renewable is increasing. When it
comes to solar panels, efficiency is increasing by technological innovation in production
and also by choosing a suitable location. Measurements of global solar radiation, diffuse
and direct components are very important for practical use of solar energy. Prediction and
continuous monitoring of weather conditions (temperature, pressure, humidity, wind
strength) in a certain area and examining the collected data give us information of cost
building power plants.
The aim of this project is to collect meteorological data from the web site, transfer them
into a useful form and to study them. Data from the site are taken once a day, at 11 am
local time and put in the created database. Data taken from the site predict the weather for
the next seven days so precision is not always correct.
Key words: Solar radiation, Efficiency of solar panels, Weather stations, Meterological
data