Download - SAŽEZAK ZA IZLAGANJE BIOTEHNOLOGIJA
UVOD
Čovjek najveći dio svog vremena provodi u komunikaciji s drugim ljudima. U
komunikaciji licem u lice najviše se usredotočuje na svoje riječi, pa zaboravlja kako
pri tom njegovi pokreti, mimika i gestikulacija lica kazuju svoju priču.
Neverbalna komunikacija sastoji se od mnoštva znakova od kojih svaki ima
svoje značenje. Svakodnevno komuniciramo pomoću tih znakova i čitamo ih kod
drugih ljudi, a da toga nismo ni svjesni. Verbalnim načinom komuniciranja prenosimo
informacije, a neverbalnim stavove i emocije prema tim informacijama
Poznavanje neverbalnih znakova može nam pomoći u komunikaciji s ljudima i
smanjiti nesporazume u komunikaciji. Time poboljšavamo vlastitu neverbalnu
izražajnost tako da nas drugi bolje razumiju, te izbjegavamo one znakove koji
ostavljaju loš dojam i otežavaju komunikaciju.
U početku su ljudi komunicirali isključivo neverbalnim znakovima. Jezik je
nastao prije otprilike 2 milijuna i 500 000 godina. Govor tijela i zvukovi bili su osnovni
načini iskazivanja emocija, a tako je i danas.
CILJ RADA
Glavni motiv za odabir ove teme jest raznovrsnost istraživanja na temu
neverbalne komunikacije. Teme proučavanja i polazište za istraživanja na ovu temu
protežu se u velikom rasponu pojava, počevši od proučavanja kanala neverbalne
komunikacije, kojih ima jako puno, do odnosa tih kanala u odnosu na dob, spol,
kulturu i nasljeđe. Istraživanja neverbalne komunikacije odnose se i na svakodnevni
život ljudi, ljubavni život, društvene odnose u svakodnevnom komuniciranju, odnose
s prijateljima, te odnose na radnom mjestu.
Cilj ovog rada je odgovoriti na pitanje: Što je neverbalna komunikacija?
Neverbalna je komunikacija toliko uključena u naš svakodnevni život da
upotrebljavamo različite neverbalne poruke, a da toga uopće nismo svjesni.
Poznavanje neverbalne komunikacije omogućava ,,čitanje” neke osobe koja je
neiskrena ili nešto pokušava prikriti. Omogućava nam bolje shvaćanje emotivnog
stanja osobe koja možda ne želi reći što doista misli ili osjeća. S druge strane, dobro
poznavanje neverbalne komunikacije pomoći će i nama samima da ostavimo što bolji
dojam o sebi u komunikaciji s drugim ljudima, te da spoznamo pogreške koje radimo
u razgovoru s nekom osobom i da ih nastojimo ispraviti.
KOMUNIKACIJA
Komuniciranje je, za razliku od informiranja, dvosmjerni proces, u kojemu je
povratna informacija njegov sastavni dio. Pod pojmom interakcije podrazumijevamo
„međusobno djelovanje ljudi koji jedan prema drugome zauzimaju stavove i koji sebi
obostrano određuju ponašanje U komunikaciji je, osim razmjene misli, ideja,
osjećaja, doživljaja, iskustava, važno i međusobno utjecanje.
Interpersonalna komunikacija se može definirati u širem smislu kao bilo koje
verbalno ili neverbalno ponašanje koje opaža druga osoba. Komuniciranjem
dobivamo svijest o sebi samima i svome ponašanju, o drugima, te emocionalno
zadovoljstvo ili nezadovoljstvo koje proizlazi iz komunikacijskog odnosa. Gledajući
važnost komunikacije trebali bi se puno više posvetiti tome da naučimo kvalitetno
komunicirati. Na taj način smanjiti ćemo nesporazume i nerazumijevanje.
Vrste komunikacije
Komunikaciju dijelimo na verbalnu i neverbalnu.
Verbalna komunikacija je oblik komunikacije na koji prvi pomislimo kada je
riječ o komunikaciji. Odnosi se na riječi koje izgovaramo. To je glasovna
komunikacija koja se služi jezikom neke zajednice.Verbalnom komunikacijom
informiramo druge o objektivnom stanju, idejama, zbivanjima oko nas i u nama.
Verbalna komunikacija pod svjesnom je kontrolom za razliku od neverbalne
komunikacije.
Neverbalna komunikacija se odnosi na sve druge načine na koje
komuniciramo osim riječi. Kanali neverbalne komunikacije su: govor tijela, izraz lica,
geste i ton glasa. Neverbalni su znakovi ti koji stvaraju značenje poruke koju
prenosimo.
Psihološka istraživanja nam govore da samo 7% emocionalnog značenja
komuniciramo riječima. Oko 38% komuniciramo korištenjem tona glasa, a 55%
emocionalne poruke komuniciramo neverbalnim znakovima, odnosno govorom tijela,
gestama, izrazom lica.
Da bi poboljšali način na koji komuniciramo, a tako i odnose s drugim ljudima
moramo učiti kako kvalitetno i verbalno i neverbalno komunicirati
Verbalnu i neverbalnu komunikaciju treba uskladiti na principu kako je govorio
William Shakespeare u Hamletu: “Neka vam vlastita razboritost bude savjetnik:
uskladite pokrete s riječima,a riječ s pokretima, nastojeći da se ne prekorači
umjerenost...”
NEVERBALNA KOMUNIKACIJA
Budući da se pokreti tijela tijekom komunikacije većim dijelom odvijaju
neovisno o našoj svijesti, tim se putem prenosi više informacija nego samim
govornim iskazom.
Što je neverbalna komunikacija? Kao odgovor možda najbolje može poslužiti
cirkularna definicija prema kojoj je to svaki oblik komunikacije koji se ne odvija
verbalnim putem. Taj oblik komunikacije odvija se najstarijim ljudskim jezikom –
jezikom tijela. Budući da se pokreti tijela tijekom komunikacije većim dijelom odvijaju
neovisno o našoj svijesti, tim se putem prenosi više informacija nego samim
govornim iskazom
Komunicirajući, mnogi su nesvjesni svoje neverbalne komunikacije, dok
neverbalne poruke drugih lakše uočavaju, ponekad značajnije nego verbalne. Ključ
„čitanja“ govora tijela sposobnost je prepoznavanja emocionalnog stanja druge
osobe slušajući što govori i primjećujući okolnosti u kojima to čini.
POVIJEST
Proučavanje neverbalne komunikacije datira još iz davnih vremena.
Najvažnije djelo do dvadesetog stoljeća bilo je „The expression of the Emotions in
Man and Animals“ (Izražavanje osjećaja kod čovjeka i životinja) Charlesa Darwina
objavljeno 1872 godine (3). Do tada se neverbalnoj komunikaciji nije pridavala
važnost. Ovo djelo potaklo je istraživanja govora tijela i izražaja lica, te se nakon toga
otkrilo gotovo milijun neverbalnih znakova. Albert Mehrabian pedesetih je godina
dvadesetog stoljeća otkrio da je ukupan dojam poruke 7 % verbalan (riječi), 38 %
glasovan (boja glasa i drugi zvukovi), a 55 % neverbalan. Zaključak ovoga
istraživanja je kako u razgovoru udio verbalne komunikacije manji od 35 %, a da se
više od 65 % komunikacije odvija neverbalno
Jedno od najutjecajnijih djela o govoru tijela prije 20. stoljeća jest Darwinovo
„Izražavanje emocija kod čovjeka i životinja“ objavljeno 1872. godine. David Efron i
njegova knjiga „Geste i okolina“ smatra se klasikom u proučavanju neverbalne
komunikacije. Njegov najvažniji doprinos očituje se u tome što je pisao o ulozi kulture
u oblikovanju naših gesta i tjelesnih pokreta
Antropolog Ray Birdwhistell napisao je „Uvod u kineziku“ te procijenio da
ukupan omjer verbalnog udjela manji je od 35 % a da se više od 65 % komunikacije
odvija neverbalnim putem. Procijenio je da možemo prepoznati oko 250 000 izraza
lica
Od pedesetih godina 20. stoljeća razvija se postepeno i sistematsko izučavanje
neverbalne komunikacije. Prva knjiga u čijem je naslovu korišten termin neverbalna
komunikacija objavljena je od strane psihijatara Jurgena Ruesch i fotografa Weldona
Kees. Puni naslov knjige bio je: „Neverbalna komunikacija: zapažanja o vizualnoj
percepciji ljudskih odnosa“ iz 1956. godine.
Frankov članak “Taktilna komunikacija” objavljen 1957. godine postavlja hipoteze o
značaju dodira u ljudskoj interakciji
Mehrabian je proučavao kako se emocije prenose u porukama, te je pronašao
i izrekao da je od čitave poruke čak 93 % sadržaja poruke preneseno neverbalnim
putem. Mehrabian zaključuje da je 38 % poruke emocionalnog značenja vokalno, 55
% odnosi se na facijalnu ekspresiju, a samo 7 % emocionalnog značenja poruke se
prenosi verbalno (3).
Tijekom 1960-ih godina provodile su se studije o specifičnim dijelovima tijela
kao što su: Exlineove studije gledanja, Hessova istraživanja širenja zjenice,
Sommerova kontinuiranog istraživanja osobnog prostora i rasporeda u prostoru, te
istraživanja tjelesnih aktivnosti kojima su se bavili Dittmann, Argyle i Kendon
Sedamdesetih godina izdano je mnoštvo knjiga koje su pokušale istraživanja o
neverbalnoj komunikaciji učiniti senzacionalističkim. Pisalo se kako otkriti laž,
nametnuti vlastitu dominaciju, zavarati partnera, privući partnera. Ove knjige
usmjerene prema masovnoj publici često su krivo tumačile rezultate prethodnih
istraživanja zbog težnje da im se poveća prodaja. Čitatelji su stvorili krivu sliku, te su
stvorili krivu percepciju kako - ako uspiju naučiti čitati neverbalne znakove - znati će
sve o uspjehu u svakoj interakciji s ljudima.
Važno je shvatiti da popularne knjige ne govore dovoljno oprezno kako se
značenje nečijeg ponašanja razumije promatranjem konteksta u kojem se takva
situacija zbiva. Još jedna reakcija koja se javila na takve knjige bio je strah kako će -
jednom kad ljudi nauče čitati sve neverbalne znakove - probiti neverbalni kod, te će
svi ljudi sve znati, pošto neverbalne signale ne možemo kontrolirati.
Tijekom 1980-ih i kasnijih godina postalo je jasno da ulogu neverbalnog
ponašanja ne možemo potpuno razumjeti, ako ne pogledamo i ulogu verbalnog
ponašanja koje se pojavljuje u isto vrijeme. Pokušalo se interpretirati povezanost
verbalnih i neverbalnih znakova.
KANALI NEVERBALNE KOMUNIKACIJE
Kanali neverbalne komunikacije obično uključuju geste, pokrete tijela (udova,
ruku, glave, stopala i nogu), izraze lica (osmjehe), pokrete očiju (treptanje,
usmjeravanje i trajanje pogleda, te širenje zjenica), držanje tijela, te artefakte i
parajezik.
GESTE
Geste su pokreti tijela čija je uloga prenijeti ideju, nakanu ili osjećaj.Pokreti
rukama su najčešće geste koji se koriste tijekom komunikacije. Uloga pokreta je da
nam pomažu u komunikaciji, no mogu je i ometati ukoliko su neumjereni i previše
naglašeni, jer mogu ukazivati na nervozu i nedostatak samopouzdanja. Stav tijela
može pokazati samopouzdanje ili nesigurnost .Pokreti glavom nisu važni samo dok
govorimo, već i dok slušamo, jer ako se koriste na pravi način mogu olakšati
komunikaciju.
Oni se mogu koristiti za pokazivanje stavova, kao zamjena u govoru u znak
podrške onome što je izrečeno, ili neslaganja ako proturječe izrečenom. Kada je
glava visoko i možda malo nagnuta unazad, to se tumači kao preziran, pa čak i
agresivan stav ako ga prate oštar pogled i crveno lice. Pognuta glava ukazuje na
pokornost, poniznost ili čak depresiju. Podignute i razmaknute obrve šalju pozitivnije
signale nego skupljene. Spuštene i skupljene obrve izražavaju bijes, ljutnju,
zabrinutost
Jedna od najvažnijih karakteristika gesta jeste mijenjanje njihovog značenja
kroz kulturu, odnosno, jedna te ista gesta može imati desetine različitih značenja u
različitim dijelovima svijeta. Neodgovarajuće neverbalno ponašanje zajedno s općom
kulturnom neosjetljivošću može prouzrokovati lošu komunikaciju i njen potpuni prekid
Kad smo upućeni u temu o kojoj se raspravlja upotrebljavamo više gesta, kao i
kad želimo prenijeti poruku, dominirati u društvu, kad smo entuzijastični oko teme o
kojoj se raspravlja.
DRŽANJE TIJELA
Svaki čovjek tijekom svoje komunikacije s drugima zauzima različite stavove
tijela, a svi ti stavovi imaju određeno značenje i predstavljaju znakove na osnovu
kojih drugi ljudi mogu zaključivati o nama, a i mi o njima. Na osnovu držanja i stava
tijela koji predstavljaju važne izvore informacija, možemo puno toga zaključiti o nekoj
osobi. Na osnovu prvog susreta mi o osobi možemo zaključiti o njenoj privlačnosti,
spolu, dobi, profesiji, rasi, te općoj pojavi
Znakovi koje šalje tijelo mogu pokazivati da li su ljudi puni nade ili su
depresivni, da li su samouvjereni ili stidljivi, dominantni ili pokorni. Oni koji su puni
nade, dominantni, samouvjereni, uglavnom će imati uspravno držanje. Pozitivni
stavovi prema drugima su najčešće praćeni naginjanjem naprijed, posebno kada
sjedimo. Negativni ili neprijateljski stavovi su signalizirani naginjanjem unazad.
Prekrštenim rukama se često može iskazati negativan stav prema drugoj osobi, a
labavo držanje ruku pored tijela tumači se kao otvorenost i pristupačnost
DODIR
Dodir je prvi način spoznaje okoline. Njime iskazujemo osjećaje poput
pripadanja, brige, topline, ljubavi, straha, uznemirenosti, ljutnje, bijesa. Dodirom
druge ljude potičemo na akciju, te jačamo interakciju između sugovornika. Postoji
ritualno dodirivanje kod susreta ili opraštanja kao npr. rukovanje, zagrljaj, poljubac u
obraz koje ne mora imati emocionalnu komponentu, već usvojenu normu ponašanja.
Dodir je prvo čulo koje se razvija po rođenju i može usporiti društveni, emocionalni pa
i fizički razvoj beba ukoliko je od samog početka izostavljen.Dodirivanje može imati
veoma moćan efekt na to kako reagiramo na situaciju.
Ljudi će radije dodirivati sugovornika kada pružaju neke informacije, savjet,
naredbu, mole za pomoć, izražavaju oduševljenje, dok će izbjegavati dodir kada
ispunjavaju naređenja, primaju savjete, čine nekome uslugu. Dodirivanje je snažno
sredstvo komuniciranja. U većini kultura dodir povezujemo s pozitivnim stavovima, a
izostanak dodira s negativnim. Treba imati na umu kulturološke razlike, pa je često
mnogo bolje koristiti ostale vještine govora tijela i dopustiti da dodir ili tjelesni kontakt
dođe s vremenom, što je moguće prirodnije, kako njime ne bismo izazvali negativne
reakcije.Dodiri koje možemo koristiti bez velikog rizika su rukovanje i kratko
dodirivanje osobe po leđima ili ruci, što tumačimo kao znak ohrabrenja
U nekim slučajevima, dodir je najdjelotvorniji način komuniciranja, dok kod
drugih može izazvati negativne reakcije
IZRAZI LICA
Lice predstavlja veoma važan kanal neverbalne komunikacije. Sve naše
emocije nesvjesno izražavamo nenamjernim facijalnim ekspresijama. Takvi pokreti i
izrazi lica najvjernije prenose emocionalni sadržaj poruke. Možemo reći da su izrazi
lica univerzalni. Ljudi iz različitih krajeva svijeta na sličan način izražavaju emocije
radosti, ljutnje, tuge oduševljenja, straha. Unatoč svim izrazima lica, često
propuštamo identificirati određeni sadržaj poruke lica, jer smo previše zaokupljeni
kakvu poruku ćemo mi prenijeti, ili sadržajem svojih ili tuđih riječi.
Izraze lica koristimo u mnogobrojnim socijalnim situacijama i to kada želimo
pokazati svoje emocionalno stanje, predstaviti sebe kao ličnost, pokazati svoju
inteligenciju i narav. Promatrajući druge ali i sebe možemo prepoznati šest osnovnih
emocija - iznenađenje, strah, ljutnju, gađenje, sreću i tugu
. Glavna uloga lica u našem korištenju govora tijela je izražavanje emocija. Lice daje
veliki doprinos u samom izražavanju intenziteta neke emocije koju osjećamo
Promatrači traže različite emocije na različitim dijelovima lica. Strah se obično
traži u očima, kao i tuga. Sreća se vidi na obrazima i u očima. Iznenađenje se
pokazuje na čelu, u očima i na pokretima usana. Ljutnja se oslikava na licu.
Dva američka istraživača, Ekman i Friesen, otkrili su da postoji šest glavnih izraza
lica koji se koriste da bi pokazali sreću, tugu, ljutnju, strah, gađenje i iznenađenje
Sreća
Izražavanje sreće je univerzalno i lako prepoznatljivo, a interpretira se preko poruka
koje se povezuju s uživanjem, zadovoljstvom, pozitivnim osjećanjima i prijateljstvom
Osmjeh je najvažniji izraz lica te jedno od najmoćnijih sredstava neverbalnog
komuniciranja. Osmjehom pokazujemo pristupačnost, otvorenost za razgovor, te da
se ugodno osjećamo u vlastitom tijelu. Iskrenim osmjehom ljudi će vjerovati u naše
dobre namjere te u naše pozitivne emocije. Ljudima koji se smiješe skloni smo
tolerirati mnogo toga jer vjerujemo u njihove dobre namjere. Upravo zbog toga
osmjeh se lako može upotrijebiti u manipulatorske svrhe i često smo u prilici da kod
ljudi vidimo lažno osmjehivanje koje je često u funkciji maskiranja pravih osjećanja.
Lažni osmjeh moguće je prepoznati po krajevima usana zakrivljenim nadolje i prema
očima koje ostaju u pozi pravog osjećanja, odnosno rubovi očiju se ne zatežu nagore
zajedno sa krajevima usana i licem u smijeh čitavog lica. Prva slika na Slici 1
pokazuje iskreni osmjeh koji karakterizira podizanje uglova usna i podizanje uglova
očiju tako da se „čitavo lice smije“
Tuga
Mišljenje koje dijeli većina psihologa je da emocije tuge predstavljaju formu
lica koje plače, ali umanjenog intenziteta Tuga je često popraćena plačem ili suzama
u očima. Lice se ovjesi a mišići postaju mlitavi. Usta vise,a usne mogu drhtati.
Unutarnji krajevi obrva lagano se podižu, stvarajući bore preko korijena nosa (slika
II) Premda su i suze zajednička pojava svim tužnim stanjima, one nisu indikator neke
posebne emocije jer mogu biti viđene i u stanjima velike sreće.
Strah
Strah je reakcija na borbu tijela ili odgovor na bijeg. Strah može dovesti do
suza i opće drhtavice tijela. Svi mišići tijela postaju napeti a koža može problijediti.
Strah se na licu vidi preko ubrzanog treptaja, kao i oči koje zure poput reflektora. Dok
su očni kapci podignuti uvis kako bi se vidjele bjeloočnice i istaknule oči. Zjenice su
raširene. Usta su zategnuta i povučena unatrag. Usnice drhte, što može biti
popraćeno i cvokotanjem zuba (slika III). Disanje se ubrzava zbog naleta adrenalina
u tijelu
Ljutnja
Ljutiti ljudi skupljaju i spuštaju obrve da bi se namrštili. Iznad korijena nosa
stvaraju im se bore. Oči su sužene i zure. Usne su čvrsto stisnute, a čeljusti napete i
u položaju za ugriz. Takav izraz lica pratiti će i druge pokrete poput stisnutih šaka,
trzaja glave i agresivnog ponašanja tijela, uz ruke na bokovima (slika IV)
Iznenađenje
Iznenađenje je izraz koji se skoro uvijek javlja u situacijama kada se desi
nešto neočekivano. Kod iznenađenja oči nam se rašire i otvaraju, obrve se podižu, a
čelo se bora. Usne su mekane i opuštene,a donja usna “pada” kao i velika. Puls se
ubrzava a tijelo i lice se trenutno koče (slika V)
Gađenje
Gađenje je ekspresija koja prati tjelesni odgovor na objekte koji nam se gade, koji
nas tjeraju na povraćanje i koji nas veoma uznemiruju. Gornja usna je nabrana i
zategnuta unazad, a donja spuštena. Jezik dolazi naprijed i pupči se. Nos se podiže i
nabire preko nosnog mosta. Podignute su i nosnice a podižu se i obrazi. Donji očni
kapak se podiže, stvarajući bore oko očiju. Karakterizira ga iskrivljeni izraz lica kao
što je prikazano na slici VI
Lice bez izraza
Lice bez izraza predstavlja neutralno lice, lice bez emocija. Druge osobe ne
mogu iščitati nikakvu emociju iz našeg lica. Takvim izrazom lica možemo poslati jaku
emocionalnu poruku „ne uznemiravaj“ ili „nisam zainteresiran/a” (slika VII)
KONTAKT OČIMA
Oči otkrivaju najviše i u međuljudskoj komunikaciji upućuju najtočnije signale,
jer su oči žarišna točka na tijelu, a zjenice rade neovisno o svjesnoj kontroli. Vizualna
komunikacija smatra se jednim od najvažnijih kanala ako ne i najvažnijim kanalom
neverbalne komunikacije
Uzajamno gledanje pojavljuje se kad oni koji su u interakciji, te gledaju jedan
drugomu u oči. Oni koji proučavaju neverbalnu komunikaciju također se zanimaju za
širenje i sužavanje naših zjenica, jer je ono katkad pokazatelj interesa, pažnje ili
uključenosti . Izravni kontakt očima signal je iskrenosti, te otvorene i istinite
komunikacije. Ljudi koji uspostavljaju izravan pogled smatraju se pouzdanijima (9).
Ako uzmemo u obzir da su oči ogledalo duše, shvaćamo da nam sam pogled mnogo
govori o jednoj osobi.
Često se previše kontakta očima smatra za iskazivanje superiornosti, manjak
samopoštovanja, prijetnju ili želju za uvredom sugovornika. Premalo kontakta očima
može se protumačiti kao nedostatak pažnje, nepristojnost, neiskrenost, nepoštovanje
ili stidljivost. Prekidanje kontakta očima spuštanjem pogleda tumači se kao signal
podređenosti. Komunikacija će biti najefikasnija ako se ovaj aspekt neverbalne
komunikacije koristi onoliko koliko sudionici razgovora smatraju prikladnim za
situaciju u kojoj se nalaze.Pokreti očima značajni su zbog funkcije otvaranja ili
zatvaranja komunikacijskih kanala, odnosno signaliziranja drugim osobama što od
njih očekujemo. Govornici gledaju manje od slušatelja.
Širenje i skupljanje zjenica
Na veličinu naših zjenica ne utječe samo promjena svjetlosti. One su podložne i
utjecaju naših emocionalnih promjena. Emocionalne promjene mogu primjetno
mijenjati veličinu naših zjenica, povećavanje i smanjivanje zjenica su znaci koji
govore o čovjekovom raspoloženju. Ako ugledamo nešto što nas uzbuđuje, bilo da
nam je zastrašujuće ili ugodno, naše zjenice se prošire više nego obično. Ako
ugledamo nešto što nam se ne sviđa, zjenice se skupe više nego što bi trebalo pod
postojećim svjetlosnim uvjetima. Ove se promjene normalno događaju bez našeg
znanja, a kako su u mnogim situacijama i izvan naše kontrole, predstavljaju vrijedan
pokazatelj čovjekovih emocija
Tri su osnovne vrste pogleda: društveni pogled, intimni pogled i pogled moći
Društveni pogled
Tijekom društvenih pogleda promatračeve oči otprilike 90 % vremena gledaju
u područje trokuta između očiju i usta na sugovornikovom licu. To je područje koje
gledamo u prijateljskom okružju. Taj pogled govori da nam je razgovor neusiljen i
prirodan
Intimni pogled
Kad se dvije osobe izdaleka približavaju, pogled im najprije brzo preleti od lica
prema donjem dijelu tijela kako bi ustvrdile spol osobe koja prilazi, a drugi put kako bi
ustvrdile koliko je zanimljiva. Pogled ide preko očiju i spušta se prema donjim
dijelovima tijela. Kod gledanja izbliza područje trokuta nalazi se između očiju i prsa, a
kod pogleda izdaleka od očiju se spušta do prepona ili još niže. Tim pogledom služe
se i muškarci i žene kako bi pokazali zanimanje za drugu osobu. Vidno polje ženama
omogućuje odmjeravanje muškarca cijelom dužinom tijela, dok muškarci, pošto imaju
suženo vidno polje, prisiljeni su na vrlo primjetan način prebacivati pogled s gornjeg
na donji dio ženskog tijela
Moćni pogled
Moćan pogled najlakše je zamisliti kao da osoba na sredini čela ima treće oko
i da gledamo u područje trokuta između njezina „tri“ oka. On ne stvara izrazito
ozbiljno ozračje, nego i zaustavlja dosadne gnjavatore. Uz uvjet da vam se pogled ne
spušta ispod razine njihovih očiju, vi ćete kontrolirati situaciju
Artefakti
Artefakti su materijalne stvari kojima se čovjek služi kako bi uljepšao svoju
pojavnost i neverbalno ponašanje u javnosti . Kao najjednostavniji primjer javlja se
upotreba artefakata za isticanje i popravljanje vlastite ljudske pojavnosti, a među njih
svrstavamo odjeću, nakit, boje, mirise i sve druge oblike kojima ljudi pokušavaju
svoju kožu, kosu i tijelo učiniti što privlačnijim. Način na koji predstavljamo sebe je
pod ogromnim utjecajem osobnih artefakata
Način izražavanja, prikazivanja sebe, može poslužiti za zaključivanje o
karakternim crtama ličnosti, pa čak i za prvi dojam o nečijoj inteligenciji. Smatra se da
upravo fizička pojava ima najveću ulogu prilikom uspostavljanja komunikacije, jer se
prema njoj donosi početni pozitivni ili negativni stav. Stavovi doneseni prema ovim
elementima mogu biti pogrešni, ali zasigurno snažno utječu na odnos prema drugoj
osobi. Fizički izgled je vrlo bitan, jer su osobe s ugodnim fizičkim izgledom
prihvatljivije za komuniciranje, pošto na prvi pogled stječu simpatije, a one
omogućuju topliju i otvoreniju komunikaciju
Na čitavom licu, oči su te kojima se poklanja najviše pažnje. Bez obzira na
vrstu predmeta ili stvari koje odlučili nositi, postoje signali i rituali koje njima
nesvjesno upućujemo. Jednom kad ih naučimo čitati lakše ćemo odgonetavati
značenje govora tijela
NEVERBALMI ASPEKTI GOVORA ILI
Parajezikom se može u potpunosti izmijeniti smisao onoga što je rečeno.
Kvaliteta glasa neverbalno komunicira sa svima koji čuju. Po kvaliteti glasa može se
prepoznati emocionalno stanje govornika, u glasu možemo prepoznati agresivnost,
napetost, nesigurnost. Smatra se da je ton glasa odličan indikator percepcije sebe,
percepcije drugih i raspoloženja. Poruka može biti dodana riječima koje koristimo u
izgovorenoj rečenici korištenjem intonacije u našem glasu. Intonacija će poslati
poruku slušatelju na koji način treba interpretirati poruku.
Kada razgovaramo preko telefona, ne možemo koristiti tjelesne signale kao
što su geste, facijalna ekspresija i dodir. Slušatelj ne može vidjeti naš govor tijela i to
redovno kompenziramo stavljanjem emocionalnog i intonacijskog naglaska na riječi
koje izgovaramo. Tako tugu obično karakterizira niska jačina, ozbiljan ton, dublji glas
nego obično, spori govor i relativno jednako naglašavanje riječi. Sreću i uzvišenost, s
druge strane, karakterizira veća jačina glasa, oštriji ton, brz govor i primjetnije
naglašavanje riječi. Većina ljudi smatra da je izuzetno teško čitati bez grešaka u
govoru. Često je povećana stopa grešaka u govoru indikacija da neko laže ili nas
pokušava na neki drugi način prevariti. Te greške mogu dobiti i formu pogrešno
izgovorenih riječi, mogu poprimiti oblik mucanja i zastajkivanja, a to će kod ljudi
kojima se to obično ne dešava biti protumačeno kao nervoza ili sklonost ka prevari
Često je bolje trenirati sebe i pokušavati izbjegavati pravljenje takvih zvukova i
stanki, jer one mogu od strane slušatelja biti protumačene kao neznanje i nedostatak
riječi. Izgovorene riječi također, mogu biti u potpunoj kontradikciji sa govorom tijela i u
takvim se situacijama više vjeruje ovom drugom.
Na primjer, pitanje „Zašto mi nisi ovo rekla prije?“ se može prenijeti na više
različitih načina i značenja samo upotrebom drugačije vrste intonacije. Tako mi
možemo ovu rečenicu izgovoriti ljutitim glasom, sa razočarenjem u glasu, ili sa
srećom dodanom izgovorenim riječima
SPACIJALNA OKOLINA
Proksemika je proučavanje upotrebe i percepcije socijalnog i osobnog
prostora. Pojedinac ima određeni prostor oko svoga tijela koji doživljava kao osobni.
Utemeljitelj proksemike je Edward Hall. Hall identificira četiri tjelesne razdaljine ili
zone: intimnu (oko 50 cm), osobnu udaljenost (oko 1 metar), socijalnu udaljenost (1
do 2 metra) i javnu udaljenost (više od 2 metra). Prostor koji nas okružuje, suzuje se
ili širi u ovisnosti o njima
Svi ovi oblici udaljenosti se odnose na načine kojima smo u odnosu spram
ljudi svakoga dana i ovisno od poznavanja pojedinca i naše intimnosti s njim/njom mi
zauzimamo i određene distance u odnosu na njega/nju. Hall također zapaža da
postoje različite norme o upotrebi osobnog prostora u različitim kulturama, tijekom
poslovnih dogovora ili u udvaranju. Ukoliko netko ne poznaje pravila o korištenju
osobnog prostora u nekoj kulturi, može doživjeti kulturni šok
Intimna zona (Između 15 i 46 centimetara)
Od svih zona ova je daleko najvažnija jer je to zona koju pojedinac čuva kao
da mu je osobno vlasništvo. Samo oni koji su nam emocionalno bliski mogu ući u nju,
a tu se ubrajaju roditelji, supružnici, djeca, prijatelji, rođaci i ljubimci. Kad nekoga
pustimo u naš intimni prostor to je znak povjerenja. Kad netko uđe u naš intimni
prostor bez dopuštenja osjetiti ćemo neugodu i strah
Osobna zona (između 46 centimetara i 1.2 metra)
Odnosi se na razmak potreban za razgovor s onima koji ne pripadaju našem
intimnom krugu. Uvijek je veći od pola metra. Na toj udaljenosti prema drugima
stojimo na zabavama, društvenim događanjima i okupljanjima. Na ovoj blizini ljudi se
pozdravljaju i rukuju, njihov kontakt je blizak ali manje osoban.
Društvena zona (između 1,2 i 3,6 metara)
To je razmak na kojem stojimo prema strancima i ljudima koje ne poznajemo
dobro. Potrebna je pri komunikaciji s osobama u neutralnom odnosu. Koristimo je u
svakodnevnim situacijama i poslovnim susretima. Udaljenost iznad dva metra koristi
se za formalne i manje osobne situacije. Ako želimo stvoriti prijateljsku atmosferu i
manje formalni dojam moramo smanjiti udaljenost.
Javna zona (više od 3,6 metara)
Kad se obraćamo velikoj skupini ljudi, to je udaljenost koju ćemo izabrati da
bismo se osjećali ugodno. Svako približavanje ljudima i upadanje u njihov osobni
prostor kod njih će izazvati nelagodu. (3)
PROSTORNI RASPORED SUDIONIKA
Konferencijski stol je još jedan primjer upotrebe osobnog prostora i teritorijalnosti, a u
aspektima sastanaka i mjesta koja zauzimamo kada sjedimo za stolom. Sjedeći za
konferencijskim stolom tijekom razgovora šaljemo mnoge obrambene i napadačke
poruke svojim očima, licem, rukama i ramenima. Neverbalno sjedeći za
konferencijskim stolom pokazujemo znakove i signale gornjim dijelom svojeg tijela.
Sam oblik stola i veličina, te raspored sjedenja može utjecati i na emocionalni ton i
ishod diskusije. U isto vrijeme, donji dijelovi tijela su maskirani ispod površine stola i
ne nadmeću se sa znakovima i signalima koje šalju ruke, glava i oči. Opservacije
pokazuju da je konferencijski stol polje neverbalnih bitaka
Istraživanja pokazuju da dominantni pojedinci biraju centralna mjesta za
sjedenje i vode veći dio razgovora. Nasuprot osobe sjedimo kad smo s njom u
natjecateljskom odnosu. Tim položajem želimo osobu „imati na oku” te predvidjeti
potez protivnika. Kad smo s osobom u suradničkom odnosu, te kad druga osoba
treba pomoć sjesti ćemo pored nje. U tom slučaju nemamo potrebu vidjeti što osoba
želi napraviti jer nismo u natjecateljskom odnosu s njom. Kad je cilj razgovor i
razmjena informacija izabrati ćemo najčešće kutni položaj. Prilikom disciplinskog
intervjua odabrati ćemo položaj na suprotnoj strani stola, što je dalje moguće. To je
situacija koja je napeta i prirodno je da se ljudi prilikom takvog razgovora žele što
dalje udaljiti. Kad ne želimo sa osobnom komunicirati ili zato što je ne poznajemo a
moramo sjesti za isti stol izabrati ćemo dijagonalni položaj
Prostorni raspored sudionika u vrstama razgovora.
Položaj sudionika
Vrsta interakcije Primjer situacije
razgovor
suradnja
1. savjetovanje
2. intervju prilikom zapošljavanja
1. prijateljski razgovori
2. nastavnik koji pomaže učeniku
kompeticija
zajednička
aktivnost
1. neki intervjui prilikom zapošljavanja
2. razgovor ravnatelja škole i učenika
3. igranje natjecateljskih igara (npr.šah)
1. ljudi koji sjede zajedno u restoranu i
poznaju se
2. studenti u biblioteci koji se ne
poznaju
3. ljudi koji sjede u tramvaju i ne
poznaju se
ZAKLJUČAK
Komunicirajući ispunjavamo osnovnu ljudsku potrebu da budemo u kontaktu
sa drugim ljudima. Komunikacija u svakodnevnom životu je neizbježna. Naš osobni i
profesionalni uspjeh ovise o tome koliko dobro razumijemo druge i koliko dobro drugi
mogu razumjeti ono što im želimo prenijeti komunikacijom.
Osoba teže može upravljati neverbalnom komunikacijom nego verbalnom,
stoga u situacijama kada netko nije siguran u istinitost onoga što govorimo, više će
vjerovati našoj neverbalnoj komunikaciji nego onome što smo izgovorili.
Pri susretu dvoje ljudi odmah se formira mišljenje. U tom vremenu sudimo o
karakteru, inteligenciji, navikama, sposobnostima, prikladnosti za ulogu prijatelja ili
partnera i drugim stvarima
Osobe koje ostavljaju sjajan dojam u društvu vješte su u praćenju vlastitih izraza
emocija.
Nakon što smo u stanju razumjeti govor tijela i druge aspekte neverbalne
komunikacije, biti ćemo u stanju jednostavnije komunicirati s drugim ljudima te
izbjeći nesporazume. Promijenivši svoj govor tijela mijenjamo interakciju s ljudima
oko nas.
Svjesno promatranje vlastitih akcija i pokreta drugih, za svakoga je najbolji
način da razumije načine komunikacije najsloženijeg i najzanimljivijeg bića na zemlji
– čovjeka.