SVEUILITE/UNIVERZITET VITEZ TRAVNIK FAKULTET POSLOVNE EKONOMIJE U TRAVNIKU

POJAM I KARAKTERISTIKE BILANSA

SEMINARSKI RAD

PREDMET: Raunovodstvo MENTORI: Prof. dr. Zijo Veledar mr.sc. Amir Karali STUDENT: Admir edovi 0027-09/VMT Poslovna ekonomija Marketing Menader i trgovina III (trei) semestar

TRAVNIK,septembar, 2011.god. 1

SADRAJ1. UVOD.............................................................................................................................3 2. FINANSIJSKI POLOAJ PREDUZEA I FINANSIJSKO IZVJETAVANJE........................................................................................................4 3. VRSTE BILANSA.........................................................................................................6 3.1. 3.2. Bilans stanja.............................................................................................................8 Bilans uspjeha.......................................................................................................10 4. ZAKLJUAK..............................................................................................................14 5. LITERATURA............................................................................................................15

2

1. UVODU savremenom privrednom ivotu bilansi se koriste kad god treba izraziti stanje i rezultat neke privredne aktivnosti. U raunovodstvu bilans se koristi kada se iskazuje stanje i rezultat preduzea tako to se poslovni dogaaji, stanja i rezultati preduzea iskazuju preko novanih jedinica kao opteg svodnog mjerila. Finansijski izvetaji pruaju informacije o finansijskom poloaju, uspenosti i promjenama u finansijskom poloaju preduzea. Kompletan set finansijskih izvetaja ukljuuje sljedee sastavne komponente: 1. bilans stanja, 2. bilans uspjeha, 3. izvetaj o tokovima gotovine, 4. izvetaj o promjenama na kapitalu i 5. napomene uz finansijske izvetaje. Veoma znaajna karakteristika bilansa jeste bilansna ravnotea. Bilans stanja je finansijski izvjetaj o stanju imovine, kapitala i obaveza na dan sastavljanja obrauna, odnosno na dan bilansiranja. Bilans stanja predstavlja dvostrani pregled koji prikazuje bilansnu imovinu i kapital (pasiva) i nain investiranja (ulaganja) kapitala (aktiva); aktiva iskazuje na ljevoj, a pasiva na desnoj strani, ili u vidu liste u kojoj aktiva prethodi pasivi. Aktiva predstavlja konkretne oblike sredstava sa kojima raspolae preduzee, a pasiva predstavlja izvore odnosno pripadnost sredstava preduzea. Za razliku od bilansa stanja, bilans uspjeha se sastavlja za odreeni izvetajni period u kome su iskazani svi prihodi i rashodi i na osnovu njih utvren dobitak ili gubitak. Karakteristika bilansa uspjeha je da se u njemu prihodi, rashodi i rezultat iskazuju u vidu vie podbilansa i to: 1) poslovni prihodi, rashodi i rezultat; 2) finansijski prihodi, rashodi i rezultati; 3) neposlovni i vanredni prihodi, rashodi i rezultat. Meusobnim sumiranjem rezultata podbilansa dobija se ukupni brutorezultat preduzea kao bruto-dobitak ili kao bruto-gubitak u obraunskom periodu. To znai da preduzee u bilansu uspjeha moe iskazati bruto-dobitak i bruto- gubitak. Tako pozitivan finansijski rezultat se iskazuje na strani rashoda, a negativan finansijski rezultat iskazuje na strani prihoda, ime se ostvaruje bilansna ravnotea. Bilans stanja i uspjeha predstavljaju dva povezana ali po funkciji razliita finansijska izvjetaja. Prvi prua uvid u imovinsku situaciju i finansijski poloaj preduzea a drugi da omogui uvid u to koliko je preduzee sposobno da ostvari zaradu. Preduzea su u obavezi da na kraju svake poslovne godine, nakon knjienja svih poslovnih promjena, svoje poslovne knjige zakljuaju, u cilju utvrivanja tanog i konanog stanja a koje za svrhu ima sastavljanje finansijskog izvjetaja. Ovaj izvjetaj sadri podatke o finansijskom poloaju, uspjenosti i svim promjenama koje se tiu finansijskog poloaja preduzea.

3

2. FINANSIJSKI POLOAJ IZVJETAVANJE

PREDUZEA

I

FINANSIJSKO

Finansijski poloaj preduzea obrazuju njegova aktiva i pasiva. On se izraava kroz finansijsku strukturu, likvidnost i solventnost. Informacije o finansijskoj strukturi su od interesa pri donoenju odluka o daljem zaduenju preduzea, o raspodeli dobitka i za procjenu sigurnosti uloenog kapitala. Informacije za procjenu finansijskog poloaja su sadrane u bilansu stanja. Informacije o promjeni finansijskog poloaja obezbjeuju se izradom izvetaja o tokovima kapitala, odnosno promjenama neto obrtnog fonda. Informacije o prinosnom poloaju nalaze se u bilansu uspjeha, ali se znaajni pokazatelji uspjenosti utvruju kombinovanjem informacija sadranih u bilansu uspjeha i bilansu stanja. Ovi bilansi vezuju se za kraj poslovne godine i zato predstavljaju godinji obraun. U naoj zemlji preduzea koja vode poslovne knjige sastavljaju i polugodinji obraun. Struktura bilansa stanja i uspjeha nije u potpunosti prilagoena potrebama analize i kontrole finansijskog poloaja preduzea. Da bi informacije date u finansijskim izvjetajima bile od koristi korisnicima moraju da posjeduju etiri osnovne kvalitativne karakteristike, a to su: razumljivost, relevantnost, pouzdanost i uporedivost. Po zavretku poslovne godine preduzea su u obavezi da poslje knjienja svih poslovnih promjena zakljuuju poslovne knjige, kako bi se utvrdilo konano stanje koje slui za sastavljanje finansijskih izvjetaja. Finansijski izvjetaji pruaju informacije o finansijskom poloaju, uspenosti i promenama u finansijskom poloaju preduzea. Da bi se ispunio ovaj cilj, finansijski izvjetaji moraju obezbjediti informacije o sljedeim aspektima rezultata preduzea: 1. 2. 3. 4. 5. sredsta, obaveze, kapital, prihodi i rashodi (ukljuujui gubitke i dobitke) i gotovinski tokovi.

Kompletan set finansijskih izvjetaja ukljuuje sljedee sastavne komponente: 1. 2. 3. 4. 5. bilans stanja, bilans uspjeha, izvjetaj o tokovima gotovine, izvjetaj o promjenama na kapitalu i napomene uz finansijske izvjetaje.

Korisnici finansijskih izvjetaja jedino na ovaj nain mogu dobiti potpune informacije o preduzeu, jer svaki od izvjetaja sa svog aspekta daje sliku o pojedinim transakcijama, dok set ovih izvjetaja daje jedinstvenu sliku o poslovanju preduzea. 4

Obezbjeivanje navedenih informacija koje su korisne za iroki krug korisnika (investitori, kreditori, zaposleni, akcionari, drava i dr.) radi donoenja ekonomskih odluka je u sutini i cilj finansijskog izvjetavanja. Prema tome, finansijski izvjetaji mogu biti namjenjeni internim i eksternim korisnicima. Interni korisnik finansijskih izvjetaja je samo preduzee koje je sainilo finansijske izvetaje. U okiru preduzea to su, pre svega, organi rukovoenja i upravljanja.1 Finansijske izvjetaje koji su namjenjeni eksternim korisnicima treba oblikovani kako u pogledu forme, tako i sadrine na nain da zadovolje potrebe ovih korisnika. Da bi se definisili osnovni ciljevi finansijskih izvjetaja, neophodno je prethodno odrediti ko su eksterni korisnici i koje njihove informacione potrebe treba da budu zadovoljene. U eksterne korisnike ubrajaju se: postojei i potencijalni vlasnici preduzea (investitori), postojei i potencijalni poverioci, zaposleni, kupci, drava i javnost. Investitori su zainteresovani za informacije koje e im pomoi da odlue o tome da li e poveati, zadrati ili povui kapital investiran u dato preduzee, to znai da su najvie zainteresovani za profitabilnost. Kreditori su, prije svega, zainteresovani da dobiju informacije o solventnosti preduzea, odnosno o sposobnosti preduzea kojem su dali kredite da svoje obaveze izmiruje o roku. Zaposleni ele da iz finansijskih izvetaja dobiju informacije o tome koliko su sigurna njihova radna mjesta, o mogunosti poveanja zarada i sl. Drava, odnosno poreski organi na osnovu informacija vre procjenu o ekonomskoj snazi poreskih obveznika. Kao to se moe vidjeti, informacione potrebe razliitih grupa korisnika su vrlo razliite, pa se ovi zahtjevi esto mogu nai u protivstavu. Meutim, i pored razliitih interesa postoji jedan obim informacija koji zadovaljava zajednike informacione potrebe korisnika. To su informacije o prinosnom, imovinskom, i finansijskom poloaju preduzea, kao i o promjenama u tim poloajima. Preduzea su u obavezi da na kraju svake poslovne godine, nakon knjienja svih poslovnih promjena, svoje poslovne knjige zakljuaju, u cilju utvrivanja tanog i konanog stanja a koje za svrhu ima sastavljanje finansijskog izvjetaja. Ovaj izvjetaj sadri podatke o finansijskom poloaju, uspjenosti i svim promjenama koje se tiu finansijskog poloaja preduzea.

1

Prof. Dr. Janko Klobuar, raunovodstvo, tree izdanje

5

3. VRSTE BILANSABilansi se meusobno razlikuju po formi i sadrini, odnosno dijele se u zavisnosti od vremena kada se sastavljaju, cilja kada se sastavljaju i zakonske osnove na bazi koje se sastavljaju. Bilans moe biti sastavljen u odnsu na sljedee kriterijume: prema vezi sa knjigovodstvenim raunima bilans stanja i bilans uspjeha prema svrsi iskazivanja bilansa imovinski bilans, bilans utvrivanja uspjeha i bilans kretanja prema mjerodavnosti primjene pravnih normi pri bilansiranju poslovni bilans, poreski bilans prema podruju informisanja uz pomo bilansa interni bilans, eksterni bilans prema podacima na osnovu kojih je odreen knjigovodstveni bilans, inventarni bilens, planski bilans prema duini bilansnog perioda poetni bilans, meubilans, krajnji bilans prema tehnici sastavljanja bilansa bruto bilans, neto bilans prema broju ukljuenih bilansa individualni bilans, zbirni bilans, konsolidovani bilans prema odnosu sredstava i obaveza aktivni i pasivni bilans prema odnosu prihoda i rashoda uspean i neuspean bilans prema redovnosti sastavljanja bilansa redovni, specijalni

Osnovni bilansi koji se sastavljaju na osnovu knjigovodstvenih rauna su bilans stanja i bilans uspjeha. Bilans stanja i bilans uspjeha su dvostrani, sintetiki prikazi, izvjetaji o poslovanju, sa stanovita korienja, angaovanja i troenja sredstava proizvodnje Finansijski izvetaji moraju da sadre sledee podatke: podatke o sredstvima preduzea podatke o obavezama preduzea podatke o kapitalu preduzea podatke o prihodima i rashodima podatke o gotovinskim tokovima Opta svrha bilansiranja jeste upoznavanje uspjeha i strukture imovine i kapitala. Zbog primjene razliitih formalnih i materijalnih pravila bilansiranja nastaju razliite vrste bilansa koje se razlikuju prema formi i sadrini. Najvaniji kriterijumi prema kojima se razvrstavaju bilansi su: a) veza sa knjigovodstvenim raunima i b) pravne norme koje ine osnovu bilansiranja. Kompletan finansijski izvetaj sadri: bilans stanja bilans uspjeha 6

izvetaj o tokovima gotovine izvetaj o promjenama na kapitalu napomene uz finansijske izvetaje Bilansi se koriste kada treba izraziti stanje i rezultat preduzea iskazuju preko novanih jedinica. Bilansi su namenjeni kako internim, tako i eksternim korisnicima. Interni korisnik je sam menadment preduzea iji je zadatak da preduzee bude likvidno i da posluje rentabilno. Prouavanjem bilansa stanja, uprava preduzea donosi odluke o angaovanju sredstava, mogunosti zaduivanja itd.2 Eksterni korisnici su: potencijalni investitori i investitori koji na ovaj nain mogu da npr. procjene da li investirani kapital donosi dovoljno profita i da li kapital povui ili dodatno ulagati. kreditori na ovaj nain dobijaju podatak da li je preduzee ve zadueno, visini kamate, likvidnosti preduzea, izvorima gotovine i da li preduzee svoje obaveze izmiruje na vrijeme. drava i dravne institucijama su finansijski izvjetaji vani zbog poreza, jer na osnovu ovih informacija procjenjuju ekonomsku snagu poreskih obveznika. Finansijski izvjetaji su takoe vani i zbog usklaivanja ekonomske politike sa stanjem u privredi, da bi ekonomska politika djelovala stimulativno na preduzea. zaposlenima u preduzeu, su finansijski izvjetaji vani jer ih zanima rentabilnost preduzea, odnoisno sigurnost njihovih radnjih mjesta. javnost jer uspjenost gradova i optina zavisi od uspjenosti preduzea na teritoriji grada ili optine. Zakljuak je da razliiti korisnici imaju potrebe za razliitim informacijama. Ali, i pored razliitih interesa, jedna odreena grupa informacija zadovoljava potrebe svih korisnika, a to su informacije o prinosnom, imovinskom i finansijskom poloaju preduzea i o promjenama u tim poloajima. Najvaniji finansijski izvjetaji su bilans stanja i bilans uspjeha.

2

Bogeti, P, 2000, Analiza bilansa, Ekonomski fakultet, Podgorica

7

3.1.

Bilans stanja

Bilans stanja prua informacije koje se tiu likvidnosti i solventnosti preduzea odreenog dana. Analiza likvidnosti ukljuuje poreenje kratkorone sposbnosti kompanije da zaradi novac i kratkoonih potraivanja koja ima. Likvidnost pokazuje sposobnost kompanije da odgovori redovno na potraivanja i obaveze koje moraju biti podmirena u narednih godinu dana. Likvidnost prvenstveno interesuje kreditore i potencijalne kreditore. Sredstva sa kojima preduzee posluje se prikazuju u bilansu stanja. (Bilans potie od lat. ''bilanx libra'' = vaga sa 2 tasa). Bilansom se polae raun o pozitivnim i negativnim rezultatima, uspjesima i neuspjesima koji prate poslovanje preduzea. Bilans stanja je sloen i sastoji se iz rauna odnosno salda rauna aktive i pasive. Bilansne pozicije predstavljaju u bilansnu vrijednost svake kategorije sredstava i izvora sredstava. Obzirom da svako sredstvo ima svoj izvor, osnovna karakteristika bilansa stanja je bilansna ravnotea, koja se vidi po tome to je vrijednost svih pozicija na ljevoj strani u aktivi jednaka vrijednosti svih pozicija na desnoj strani bilansa u pasivi, odnosno osnovna bilansna jednaina moe se prikazati odnosom: aktiva = pasiva, to izraava kvantitativnu ravnoteu ljeve i desne strane bilansa. Ukoliko bilans stanja nije u ravnotei, to znai da bilans i ne postoji. Ukoliko finansijski rezultat nije raspodjeljen, on se iskazuje u bilansu stanja, ime se uspostavlja ravnotea izmeu aktive i pasive. Pozitivan finansijski rezultat, koji predstavlja viak aktive nad pasivom, iskazuje se u pasivi, dok se negativan finansijski rezultat iskazuje u aktivi, jer predstavlja manjak aktive prema pasivi. Bilans moe biti prikazan u vidu u vidu jednostranog rauna, pri emu se prvo prikazuje aktiva a ispod nje pasiva, ili dvostranog rauna, pri emu se ljevo prikazuje aktiva a desno pasiva. Bilansne pozicije u aktivi bilansa stanja za preduzea ralanjene su prema principu rastue likvidnosti, a sve pozicije pasive prema principu rastue dospjelosti. To znai da manji stepen likvidnosti imaju pozicije koje ine stalnu imovinu od stavki koje ine obrtnu imovinu, a u okviru toga gotovina i gotovinski ekvivalenti imaju najvei stepen likvidnosti. U pasivi, pak, osnovni kapital ima najdui rok dospjelosti, odnosno najkrae su one obaveze koje su dospjele, a nisu izmirene prema povjeriocima. Postoji ustaljena ili propisana forma , sadraj i raspored pozicija bilansa, koja se naziva bilansna shema. Formom bilansa odreuje se broj kolona, njihov naziv, smetaj aktive i pasive, kao i razmetaj i naziv pojedinih djelova i pozicija aktive i pasive. Bilans stanja mora biti u ravnotei jer se radi o dvostranoj slici sredstava na odreeni dan ili u odreenom momentu. Ove dvije strane se nazivaju aktiva i pasiva. Aktivu predstavlja imovina preduzea, a pasivu kapital i obaveze preduzea.

8

Glavne kategorije sredstava koje se svrstavaju u aktivu su: stalna imovina (nematerijalna ulaganja, osnovna sredstva, dugoroni finansijski plasmani), zalihe, kratkorona potraivanja i kratkoroni finansijski plasmani. Glavne grupacije izvora sredstava su: kapital (osnovni kapital, rezerve i nerasporeeni viak prihoda - dobitak), dugorona rezervisanja i obaveze (dugorone i kratkorone). U formalnom smislu, svaki bilans karakteriu dva bitna svojstva: 1. on uvijek ima dvije strane, to ga oznaava kao dvostrani pregled, i 2. obe strane su raunski identine veliine, to oznaava ravnoteu dvije strane. Aktiva predstavlja aktivnu masu, odnosno sredstva koja krue. U aktivi se prikazuje transformacija sredstava iz jednog oblika u drugi oblik. U aktivi se troe i nastaju efekti, a na osnovu promjena koje nastaju u aktivi izvode se konstatacije o kvantitetu i kvalitetu poslovnih aktivnosti koje su se zbivale u preduzeu i onima koj treba oekivati u budunosti. Otuda zakljuak da aktiva predstavlja seriju samostalnih pokazatelja nezavisnih od pasive. Aktivu ine realne i fiktivne stavke. Realna aktiva obuhvata poslovna i posebna sredstva. Svako preduzee ima svoj osnovni zadatak, a za njegovo izvrenje slue poslovna sredstva, koja se dalje dijele na osnovna i obrtna. Izvrenje osnovnog zadatka potpomau sredstva posebne namjene koje se formiraju u toku poslovanja (izdvajanjem dijela dobitka kao to su rezerve i po osnovu amortizacije). Odnosi ili poslovne transakcije izmeu dva preduzea koje se javljaju u vidu sumnjivih, spornih i nenaplativih potraivanja imaju karakter fiktivne aktive, i izraz su smanjenja obrtnih sredstava odnodno nesolidnog poslovanja preduzea. Smanjenje obrtnih sredstava po ovom osnovu moe biti privremeno (kad je perspektiva naplate evidentna) i trajno (nema perspektive naplate). Uzroci koji dovode do stvaranje fiktivne aktive mogu biti interni (nesolidnost u poslovanju, nerentabilnost, neaurnost i sl.) i eksterni (propusti sistema). Pasiva prikazuje ''neaktivnu'' masu. Ona prua informacije o porjeklu sredstava, i podatke o namjeni sredstava i izraava finansijsku konstituciju preduzea. Finansiranje prestavlja aktivnost koja se odnosi na obezbjeivanje finansijskih sredstava koja mogu biti sopstvena i pozajmljena. Posmatrano sa pravne take gledita, pasiva prikazuje dugove ili obaveze preduzea. Ukupnost pasive se sastoji iz obaveza preduzea prema samom sebi to za cilj ima rentabilno poslovanje koje mora da ostvari i obaveza prema treim licima. Prema namjeni finansijskih sredstava, razlikujemo finansiranje u uem smislu ili finansiranje proste reprodukcije, odnosno tekuih poslovnih aktivnosti i finansiranje u irem smislu ili finansiranje proirene reprodukcije, odnosno novih ulaganja. Finansiranje se moe posmatrati kao vlasniko, vremensko i namensko. Vlasniko finansiranje se razlikuju kao sopstveno ili samofinansiranje iz poslovnog rezultata i finansiranje iz tuih izvora, kao to su banke, poslovni partneri itd. Sa pozicije ronosti, razlikuju se dugoroni - trajni izvori, finansiraju se ulaganja u fiksna sredstva i stalna obrtna sredstva i kratkoroni - povremeni izvori, finasiraju se povremene potrebe obrtnih sredstava. Sa aspekta namjene, svaki izvor finansiranja mora da ima definisanu namjenu. 9

Bilans stanja je u ravnotei. Ukoliko nije zadovoljena ova formalna karakteristika, bilans praktino i ne postoji. Ukoliko finansijski rezultat nije raspodjeljen, on se iskazuje u bilansu stanja, ime se uspostavlja ravnotea izmeu aktive i pasive. Pozitivan finansijski rezultat, koji predstavlja viak aktive nad pasivom, iskazuje se u pasivi, dok se negativan finansijski rezultat iskazuje u aktivi, jer predstavlja manjak aktive prema pasivi.

3.2.

Bilans uspjeha

Do dvadesetih godina XX vijeka, dominantan znaaj u prikazivanju poslovanja preduzea je imao bilans stanja jer je prikazivao sredstva i obaveze preduzea. Sa razvojem konkurencije, razvojem novih preduzea, i porastom znaaja rezultata poslovanja za budunost preduzea, raste i znaaj bilansa uspjeha. Bilans uspjeha svoj korijen vue iz bilansa stanja i u stalnoj je uslovljejnosti i povezanosti sa njim. Bilans uspjeha prikazuje prihode, rashode i rezultat koji su ostvareni u odreenom vremenskom periodu. To je drugi osnovnim finansijskim izvetajem. Bilans stanja i bilans uspjeha su meusobno povezani izvetaji ne samo zbog toga to ostvareni rezultat iskazan u bilansu uspjeha predstavlja promjenu neto imovine preduzea ve i zbog toga to nedovrene poslovne operacije na dan bilansa zahtjevaju alokaciju trokova i predvianje rashoda, s jedne i odlaganje i predvianje prihoda s druge strane. Poto svi rashodi u bilansu uspjeha imaju kao posljedicu smanjivanje aktive ili rast obaveza, a svi prihodi poveanje aktive ili smanjenje obaveza jasno je da je obraun rezultata vrsto povezan sa procjenjivanjem. Bilans uspjeha pokazuje finansijski rezultat poslovanja posmatran iz dvije perspektive. Pozitivan finansijski rezultat, gdje su prihodi vei od rashoda, oznaava poveanje sopstvenih izvora sredstava dok negativan finansijski rezultat gde su rashodi vei od prihoda, znai smanjenje izvora sredstava. Bilans uspjeha moe biti godinji ili periodian i moe se sastavljati po bruto ili neto principu, mada je bruto princip danas opte prihvaen. Kao i bilans stanja, bilans uspjeha se moe iskazati dvostrano, ili u formi konta i jednostrano, u formi liste. U formi liste, prvo se prikazuju prihodi, ispod njih rashodi i kao trei dio prikaza razliku, odnosno finansijski rezultat. Bilans uspjeha u formi liste gubi na jasnosti ali dobija na jasnsoti vertikalnog ralanjavanja rezultata.3 U dvostranom pregledu, na ljevoj strani su prikazani rashodi i pozitivan finansijski rezultat, dok su na desnoj prikazani prihodi i negativan finansijski rezultat. Ovaj nain je pregledniji i jasniji i u neposrednoj je vezi sa knjigovodstvom. Forma konta vie odgovara logici zakljuivanja knjiga i uspostavljanju veze izmeu knjigovodstva sa jedne i bilansa uspjeha s druge strane.

3

Cvetkovi N, , 2004, Analiza poslovanja preduzea, Megatrend univerzitet, Beograd

10

Rashodi I II III IV I II III IV Poslovni rashodi Finansijski rashodi Neposlovni i vanredni rashodi Dobitak Prihodi Poslovni prihodi Finansijski prihodi Neposlovni i vanredni prihodi GubitakJednostrana forma ili forma liste

Rashodi I II III

Poslovni rashodi Finansijski rashodi Neposlovni i vanredni rashodi

Prihodi I Poslovni II III prihodi Finansijski prihodi Neposlovni i vanredni IV prihodi Gubitak

IV

Dobitak

Dvostrana forma, forma konta

U sastavu bilansa uspjeha sa prihodima se suoavaju rashodi nastali u cilju ostvarivanja prihoda. Ono to je karakteristika bilansa uspjeha je da se u njemu prihodi, rashodi i rezultat iskazuju u vidu vie podbilansa. Na ovaj nain izdvaja se redovni poslovni rezultat, koji je bitan za ocjenu uspjenosti poslovne delatnosti. Sumiranjem rezultata podbilansa dobija se ukupni bruto rezultat preduzea kao bruto dobitak ili zbir svih dobitaka ili kao bruto gubitak odnosno zbir svih gubitaka. Preduzee moe u svom bilansu uspjeha iskazati bruto dobitak ili bruto gubitak. Ako je bruto dobitak vei od bruto gubitka, u bilansu uspjeha se iskazuje dobitak i obrnuto ako je bruto dobitak manji od bruto gubitka, iskazuje se gubitak.

11

Za razliku od bilansa stanja, bilans uspjeha se sastavlja za odreeni izvetajni period u kome su iskazani svi prihodi i rashodi i na osnovu njih utvren dobitak ili gubitak. S obzirom na to da je bilans uspjeha po svojoj prirodi vremenski raun, obraun tanog periodinog rezultata zahtjeva tano vremensko alociranje prihoda i rashoda kao komponenti rezultata, to podrazumeva da obraunati prihodi i rashodi u bilansu uspjeha treba da se odnose na posmatrani vremenski (obraunski) period za koji se uspjeh obraunava. To znai da prihodima treba nasuprot da stoje trokovi koji su ih izazvali, to je saglasno principu uzronosti (korelacije). Karakteristika bilansa uspjeha je da se u njemu prihodi, rashodi i rezultat iskazuju u vidu vie podbilansa i to: 1. poslovni prihodi, rashodi i rezultat; 2. finansijski prihodi, rashodi i rezultati; 3. neposlovni i vanredni prihodi, rashodi i rezultat. Meusobnim sumiranjem rezultata podbilansa dobija se ukupni bruto rezultat preduzea kao bruto-dobitak (zbir svih dobitaka) ili kao bruto - gubitak (zbir svih gubitaka ) u obraunskom periodu. To znai da preduzee u bilansu uspjeha moe iskazati bruto - dobitak i bruto gubitak. Ukoliko je bruto dobitak vei od bruto-gubitka, iskazuje se dobitak ili obrnuto, ako je vei bruto gubitak od bruto dobitka, iskazuje se gubitak. Tako pozitivan finansijski rezultat se iskazuje na strani rashoda, a negativan finansijski rezultat iskazuje na strani prihoda, ime se ostvaruje bilansna ravnotea.

Primarni cilj poslovanja preduzea je razliit za razliite oblike preduzea, tako je kod inokosnih i ortakih preduzea to uveavanje profita u korist vlasnika kapitala, dok je kod dioniarskih drutava i javnih preduzea to prije svega poveavanje rentabilnosti poslovnih ulaganja. Rezultat poslovanja preduzea se moe posmatrati sa vie aspekata. Sa aspekta vremena u teoriji se razlikuju totalni (ukupni poslovni vek preduzea) i periodini (tromeseni, polugodinji). Sa aspekta prostora rezultat se moe odnositi na preduzee u celini ili na njegove organizacione delove. Prema poreklu rezultat moe biti poslovni, finansijski i vanredni. Po svom karakteru moe biti uporediv (nastaje pod uticajem internih faktora privreivanja - radnog kolektiva) i neuporediv (nastaje pod uticajem eksternih faktora promene cena). Razlikujemo nerealizovan (proizvedeni a nerealizovani uinci) i realizovan (koji moe biti naplaen i nenaplaen). Najinteresantnije analize poslovanja su prema porjeklu i uspjenosti poslovanja. Prema porjeklu, rezultat poslovanja se djeli na poslovni, finansijski i vanredni. Oni nastaju kao razlike prihoda i rashoda svakog ponaosob. Segmentiranje rezultata prema porjeklu daje informacije iz kojih grupa prihoda on potie. U normalnim uslovima, analiza e pokazati da veina rezultata potie od poslovnih prihoda. Rezultat od finansiranja je obino negativan iz razloga to se obino vie pozajmljuje sredstava nego to se plasiraju. Vanredni dobitak nastaje vanredno, pa se na njega ne moe due raunati. Prema uspjenosti poslovanja, rezultat moe biti pozitivan (prihodi vei od rashoda) i negativan. U trinom sistemu privreivanja, pozitivan rezultat se izraava u vidu profita (dobitka), a negativan u vidu gubitka. 12

Raspodela finansijskog rezultata se vri u dve faze: u prvoj fazi se utvruje dio rezultata koji uzima drava u obliku raznih dabina, i dio koji ostaje preduzeu gdje su rezultati ostvareni. Iz ovoga se moe zakljuiti da drava partner u raspodeli ostvarene dobiti, tako da preduzeu ostaje dio dobiti poslije raspodjele s dravom. To je neto dobit. Preostali do neto dobiti rasporeuje se kako odlui menadment preduzea, npr, na ime dividendi, stimulaciju zaposlenih, razliite fondove i druge namjene.4 Pored primarnog cilja, ovaj izvjetaj ima za cilj i da, kao sastavni dio seta finansijskih izvjetaja, prua informacije koje korisnicima omoguavaju da procjene promjene neto imovine preduzea, njegovu finansijsku strukturu (ukljuujui likvidnost i solventnost), kao i njegovu sposobnost da utie na iznose i vremensko odreenje tokova gotovine u svrhu prilagoavanja promjenljivim okolnostima i prilikama.

4. ZAKLJUAK4

Jovanovi, D., Vitorovi, B, 1989, Analiza poslovanja preduzea sa kontrolom i revizijom, Savremena Administracija, Beograd

13

Bilans i bilansiranje se koristi za vrlo razliite privredne i vanprivredne, odnosno drutvene aktivnosti koje se zasnivaju na ekonomskoj osnovi i gdje se te aktivnosti izraavaju i kvantificiraju u vrijednosnim pokazateljima. U teoriji i praksi, pored pojma bilansa stanja bilansa uspjeha ili bilansa poslovnog rezultata, javljaju se pojmovi: bilans drutvenog bogatstva, bilans investicija, bilans finansijskih tokova, bilans ne proizvode potronje, bilans neproizvodnih djelatnosti, bilans plaanja, trgovinski bilans, bilans raspodjele drutvenog proizvoda itd. Svako bilansiranje i izrada odgovarajuih bilansa bazirana je na odreenim metodama ii ma svoju posebnu namjenu i znaaj. Osnovna karakteristika bilansa je njegova ravnotea, a po toj svojoj osnovnoj karakteristici je dobio ime, jer rije bilans potie od latinske rijei bilanx to u prevodu zani vaga sa dva tasa to simbolizira nunost uspostavljanja ravnotee veliine koja se mjeri s veliinom kojom se mjeri. Na osnovu izloenog, moe se zakljuiti da bilans stanja predstavlja sumarni prikaz imovine (sredstava i izvora sredstava) preduzea na odreeni dan iskazan iskljuivo vrednosnim pokazateljima, dok bilans uspjeha predstavlja prikaz elemenata za utvrivanje poslovnog rezultata kao is am poslovni rezultat (prije i poslije oporezivanja) na odreeni dan na kraju datog obraunskog perioda izraen novanim pokazateljima.

14

5. LITERATURA1. Prof. Dr. Janko Klobuar, raunovodstvo, tree izdanje 2. Bogeti, P, 2000, Analiza bilansa, Ekonomski fakultet, Podgorica 3. Cvetkovi N, , 2004, Analiza poslovanja preduzea, Megatrend univerzitet, Beograd 4. Jovanovi, D., Vitorovi, B, 1989, Analiza poslovanja preduzea sa kontrolom i revizijom, Savremena Administracija, Beograd 5. Rodi, J., 1991, str. 52, Teorija i analiza bilansa, Ekonomika Beograd 6. www.tehnooprema.com 7. www.belex.co.yu 8. Understanding Corporate annual reports Stanko B., Zeller T., 2003, John Willey & Sons

15