Strana 16

Sjecanjena dr. Ira Smi jana Zvonara

Filip i Veselka Pranjic iz Gornjeg Brisnika fupe Bukovice proslavili , su 20.. srpnja ove godine svoj zlatni pir U SVOln rodnom mjestu. Oni su imali devetero dje-

ce, od kojih i sada sedmero zivih. Njihov sin fra Ante postao je franjevac Herce-govacke provincije. Sada je na sluzbi 11 Drinovcit1l3. On je bio prisutan njihovojproslavi zlatnog pira kod oltara i korl obiteljskog stoIa. Na slici: fra Ante moliIS3 svojim roditeljima za vrijem~ mise zla tnog pira.

fra Ferdo VLASIC

Duvnakraj

Ali ta radost bijase kratkotrajna.. Sarno40 dana prozivio si u svome Mostaru. Od to-ga nekoliko dana proveo si u rodnome Du-vnu. Vratio si se u Mostar i ne slutect daces morati u bolnicu i tamo ubrso ovoze-maljski zivot zavrsiti. Dan prije Tvoje smr-ti posjetlo .sam Te u bolnici. Rekao si mi:»Ferdo ja zavrsavam svoj ovozemni zivot.Do videnja u vjeenosti!-+< Te su mi se rijeeiduboko usjekle u svijest.

12. kolovoza 1960. zaklopio si zadnji putsvoje smrtne oel. Vijest 0 tome pogodila jekao grom nas Mostar. Sjecam se i danasTvoga mrtvog tijela izlozena u mostarskojcrkvi. Ja sam morae plakati a i puna jemostarska crkva plakala ...

Plakali su Ijudi na ulicama, plakale uli-ceo Fra Stanko Vasilj, Tvoj veliki prijatelj,ispjevao je tada pjesmu koja nigdje nije ob-javIjena. Evo nekoliko stihova iz nje:»Plaei srce moje, njega nema viseZaspale su vjeene oei, svjetIo Tvojih nada.One dobre, one drage, one svete ociN e ces gledat vise.Plaei srce, placiN ema vise one svete ruke,Da Ti suze brtse,

Mnoge sazalnice stigle su poslije Tvojesmrti 11 nas provincijalat. Posebno mi je bi-Ia draga ona od nasega zeniekog prijateljamons. don Petra Pafiea koja glasi: »Izgubiltsic iznenada jednoga od svofih najboljihIjudi, covjeka visokih umnih i moralnihkvaliteta, prekaljena u vatri trpljenja, Boz-jega covjeka, od kojega smo se svi jos mno-go nadaIi ... Bog je tako htio. Kad prosetapo ovoj nasoj Ijudskoj basei, cesto puta po-bere nase najboIje cvijece da njime zakitinebo.-