Download - SŠ Otočac
Otkrijmo zajedno vrednote Hrvatske
GAČANSKA KUĆA
Gacka dolina
Gacka je hrvatska povijesna pokrajina smještena između Velebita na jugozapadu, Kapele na sjeveroistoku, Krbave na jugoistoku i Like na jugu.
Danas tvori kopneni sjeverni dio Ličko-senjske županije površine oko 1280 kilometara kvadratnih.
Aktualizacija tradicijskih vrednota
Gačanska kuća nam je sredstvo pomoću kojeg smo tijekom sociološkog istraživanja razotkrivali bogatu baštinu našega kraja.
Graditeljstvo Gacke doline je u cijelosti bilo prilagođeno: klimatskim uvjetima, socijalnom standardu stanovnika, navikama i potrebama te materijalima koji su bili na raspolaganju.
Gačanska kuća
Gačanska kuća kao tradicijska seoska kuća sjedinjuje: običaje, gastronomiju, privredu, umjetnost, povijesne značajke ovoga kraja.
Izvor je zanimljivih pojedinosti kulturne baštine i čini temelj za širu nadogradnju turističke ponude Gačanskog kraja.
Većina kuća bile su visoke prizemnice pravokutnog tlocrta (1:2), dok su one manje imale kvadratičnu osnovu.
Obilježje kuće je kameno prizemlje ili konoba koja je građena od velikih kamenih blokova kao prva etaža i stambeni prostor kao druga etaža sagrađen od brvna.
Gradnja drvetom i kamenom
Građevni materijali su bili drvo i kamen. Uglovi su spajani na “lastin rep”.
Drvena kućaKamena kuća
Zid se uzidavao suhozidom ili kamenom klesancem koji se povezivao “melton” (žbukom).
Drvo je korišteno za izradu stijena (od brvana) i pokrova od kalanih daščica (šimla, šindra).
Visina stropa je bila niska – jedva 2m.To je omogućavalo uštedu u grijanju tijekom zime.
Odmah pri postavljanju greda pravio se “ganak” sa stepeništem. Sa “ganka” se ulazilo u stambeni prostor. Često je bio djelomično zatvoren daskama. Na kraju “ganka” nalazio se zahod.
Vratnice su bile od horizontalnih dasaka spojenih na utore.
Ulazna vrata su bila masivna i teška, često od rezbarenog drveta.
Bila su jednokrilna ili dvokrilna, a otvarala su se prema unutra.
Prozori su bili mali radi očuvanja topline.
Bili su dvokrilni s četiri ili šest ostakljenih polja, a s vanjske strane su se nalazili drveni kapci.
Stambeni prostor je imao “prvu” (kuhinja) i “drugu kuću” (jedna ili dvije spavaće sobe).
Ognjište se nalazilo u uglu “prve kuće” i bilo je postavljeno na cigle.
Iz nje su vodile male strme stepenice u “štalu” i stepenice na tavan koji se nalazio iznad cijelog stambenog prostora. To je otežavalo grijanje prostora.
Krovišta su bila visoka i strma. Najčešće su bila dvoslivna, četveroslivna i šatorska. Krov se pokrivao šindrom (“šimlom”) dužine 1 m radi uštede.
Vanjski dio zida se kod nekih kuća ožbukavao, dok se kod drugih koristila konstrukcija drvenih stupova i greda.
Svrha kuće bila je i u kulturnom stvaranju.
Tkali su se tepisi od ovčje vune (“šarenice”), pokrivači (“biljci”), ručnici, odjevni predmeti itd.
Turistička prezentacija kulturne baštine
Tradicijska arhitektura je predivan primjer suživota čovjeka i prirode.
Danas je ta simbioza gotovo nepostojeća.
Zadaća našeg projekta je ponovno uspostaviti taj odnos kroz vraćanje u prošlost.
Gačanska kuća je sredstvo kojim to namjeravamo postići. Gačansku kuću je potrebno prepoznati kao mjesto na kojem se
spajaju sve odlike gačanske kulture. Potom je treba revitalizirati i prezentirati turistima.
Izradile:
Patricia Dujmović
Iva Majetić
Irena Marković
Jasmina Uzelac
Završetak prezentacije…