Stanislav Walaszek, sudski savjetnik Osijek, 15.10.2019.
u rimskom pravu „ex aequo et bono”
u anglosaksonsko pravu „right to a fair trail”
antička filozofija Aristotel, Platon, Ciceron
srednji vijek Toma Akvinski (kanonsko pravo), Hugo Grotius
univerzalno i temeljno pravo svakog čovjeka
najvažnije procesno pravo
izraziti razvoj u praksi Europskog suda za ljudska prava koji je nastao kao sudska
institucija Vijeća Europe 21. siječnja 1959., a od 1. studenog 1998. kao stalna
institucija
u današnje vrijeme sudska praksa Europskog suda za ljudska prava kao najvažniji
izvor prava na pravično suđenje
- članak 29. Ustava Republike Hrvatske („NN” broj: 56/90, 135/97, 8/98, 113/00,
124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14)
- članak 6. (Europske) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda od
4. studenog 1950. godine „NN - MU“ broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06,
2/10
- članak 82. stavka 1. Prekršajnog zakona („NN“ broj: 107/07, 39/13, 157/13,
110/15, 70/17, 118/18)
- članak 11. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („NN“ broj 152/08, 76/09,
80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17)
- Povelja Europske unije o temeljnim pravima
- članak 40. Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima djeteta („NN" - MU, broj:
12/93)
- članak 1.a Prekršajnog zakona propisuje usklađenost odredbi sa Direktivom
2010/64 od 20. listopada 2010. o pravu na tumačenje i prijevod u kaznenom
postupku i Direktivom 2012/13/EU od 22. svibnja 2012. o pravu na informaciju u
kaznenom postupku
- praksa Europskog suda za ljudska prava
člankom 29. Ustava Republike Hrvatske je propisano da se svakoj osobi jamči da
zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči
o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, a da
u slučaju sumnje ili optužbe zbog kažnjivog djela osumnjičenik, okrivljenik ili
optuženik ima pravo: da u najkraćem roku bude obaviješten potanko i na jeziku
koji razumije o naravi i razlozima optužbe koja se diže protiv njega i o dokazima
koji ga terete, da ima odgovarajuće vrijeme i mogućnost za pripremu obrane, na
branitelja i nesmetano uspostavljanje veze s braniteljem, i s tim pravom mora biti
upoznat, da se brani sam ili uz branitelja po vlastitom izboru, a ako nema dovoljno
sredstava da plati branitelja, ima pravo na besplatnog branitelja pod uvjetom
propisanim zakonom, da mu se sudi u njegovoj nazočnosti, ukoliko je dostupan
sudu, da ispituje ili dade ispitati svjedoke optužbe i da zahtijeva da se osigura
nazočnost i ispitivanje svjedoka obrane pod istim uvjetima kao i svjedoka optužbe,
na besplatnu pomoć tumača ako ne razumije ili ne govori jezik koji se upotrebljava
na sudu, da se osumnjičenik, okrivljenik i optuženik ne smije siliti da priznaju
krivnju, da se dokazi pribavljeni na nezakonit način ne mogu uporabiti u sudskom
postupku, kao i da se kazneni postupak može se pokrenuti samo pred sudom na
zahtjev ovlaštenog tužitelja
članak 6. (Europske) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda jamči
da u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo svatko ima pravo da zakonom
ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično, javno i u razumnom roku ispita
njegov slučaj, kao i pravo na javno izricanje presude, uz određene propisane
iznimke, uz propisanu presumpciju da će se smatrati nevinim sve dok mu se ne
dokaže krivnja u skladu sa zakonom te da svatko optužen za kazneno djelo ima
najmanje sljedeća prava: da u najkraćem roku bude obaviješten, potanko i na jeziku
koji razumije, o prirodi i razlozima optužbe koja se podiže protiv njega; da ima
odgovarajuće vrijeme i mogućnost za pripremu svoje obrane; da se brani sam ili uz
branitelja po vlastitom izboru, a ako nema dovoljno sredstava platiti branitelja, ima
pravo na besplatnog branitelja, kad to nalažu interesi pravde; da ispituje ili dade
ispitati svjedoke optužbe i da se osigura prisustvo i ispitivanje svjedoka obrane pod
istim uvjetima kao i svjedoka optužbe; besplatnu pomoć tumača ako ne razumije
ili ne govori jezik koji se upotrebljava u sudu
u odredbi članka 82. stavka 1. Prekršajnog zakona je propisano da se postupovnim
odredbama ovoga Zakona utvrđuju se pravila kojima se pred općinskim sudovima i
svim drugim tijelima koja vode prekršajni postupak, osigurava pravično vođenje
prekršajnog postupka, zaštita ljudskih prava, pravilno utvrđivanje činjenica i
zakonito odlučivanje o prekršajnoj odgovornosti tako da nitko nedužan ne bude
osuđen, a da se počinitelju prekršaja izrekne kazna ili primijeni druga
prekršajnopravna sankcija, dok je u članku 85. Prekršajnog zakona propisano pravo
obrane okrivljenika na način da okrivljenik mora već na prvom ispitivanju biti
obaviješten o prekršaju za koji se tereti i dokazima koji ga terete, da se okrivljeniku
mora omogućiti da se očituje o svim činjenicama i dokazima koji ga terete i da
iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist (konfrontacijska klauzula) kao i
da okrivljenik nije dužan iznijeti svoju obranu niti odgovarati na pitanja te da je
zabranjeno i kažnjivo od okrivljenika ili druge osobe koja sudjeluje u postupku
iznuđivati priznanja ili druge izjave
načelo kontradiktornosti - najšira i najvažnija odlika akuzatornog postupka,
koje jamči provođenje postupovnih radnji u prisustvu obiju stranaka i pri tom im
omogućiti očitovanje o poduzetim radnjama i navodima protivne stranke
načelo jednakosti oružja – prvi put se o tome donijela odluka u slučaju
Neumeister protiv Austrije, 27. 6. 1968. (1936/63), a obuhvaća pravo stranke da
pri bilo kojoj radnji u postupku ili u nekom postupovnom stadiju iznese svoje
stajalište i dokaze pod uvjetima koji je ne stavljaju u bitno nepovoljniji položaj u
odnosu na protustranku, teži se izjednačavanju pravnog polažaja stranaka
(okrivljenika i državnog tijela kao ovlaštenog tužitelja)
pravo na konfrontaciju – pravo okrivljenika da se očituje o svim dokazima
optužbe koji ga terete (članak 85. stavak 2. Prekršajnog zakona), dakle odnosi se
na sve vrste dokaza i to na svjedoke, isprave te na suokrivljenike, prema odluci
Vrhovnog suda Republike Hrvatske I Kž-Us 5/11 od 15. ožujka 2011 povreda
navedenog prava postoji samo u slučaju donošenja osuđujuće meritorne odluke
članak 87. stavak 2. Prekršajnog zakona propisuje pravo svih sudionika u
postupku da se služe svojim jezikom te ako se postupak ili pojedina radnja u
postupku ne vodi na jeziku te osobe, osigurat će se na zahtjev tih osoba usmeno
prevođenje onoga što ona odnosno drugi iznose te isprava i drugoga pisanoga
dokaznog materijala, a ako osoba ne razumije jezik na kojem se vodi postupak, u
svakom će se slučaju osigurati prevođenje
članak 87. stavka 4. i 5. Prekršajnog zakona propisuje da stranac koji je lišen
slobode može dostavljati podneske na svojem jeziku
članak 8. stavak 7. Zakona o kaznenom postupku propisuje obvezu konstatacije u
zapisnik pouke okrivljeniku u pravu na tumača te posljedicama odricanja kao i
izričito odricanje, a u protivnom se radi o nezakonitom dokazu prema članku 8.
stavku 9.
članak 8. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku obuhvaća i osobe koje su gluhe
i gluhoslijepe
članak 87. stavak 3. Prekršajnog zakona propisuje da pozive i odluke upućuje sud
na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu (osim obavijesti iz čl. 109.a PZ koja mora
biti dostavljena na jeziku koji razumije) te da se na hrvatskom jeziku i latiničnom
pismu dostavlja sudu žalba i drugi podnesci, dok je člankom 8. stavkom 5. Zakona
o kaznenom postupku propisana obveza suda i tužitelja da se okrivljeniku koji ne
govori i ne razumije jezik na kojem se vodi postupak pisano prevede pouka o
pravima, odluka o oduzimanju slobode, rješenje o provođenju istrage i nalog o
provođenju dokaznih radnji, optužnica, privatna tužba, poziv, sudska odluka nakon
optuženja do pravomoćnog okončanja postupka te u postupku o izvanrednim
pravnim lijekovima te da ako navedena pismena nisu dostupna na jeziku koji
okrivljenik govori i razumije, bit će mu prevedena usmeno
stoga radi ostvarenja prava na pravično suđenje trebalo bi okrivljeniku koji ne
razumije hrvatski jezik, a nakon što je upozoren o pravu na tumača te posljedicama
odricanja i koji se nije odrekao prava na tumača, dostavljati prevedena pismena na
njegovom jeziku (poziv, odluke na koje ima pravo žalbe, dokazni materijal)
VPSRH Fpž-193/18 (službena bilješka o odricanju prava na podnošenje prigovora,
bitna povreda iz čl. 195. stavka 2. Pz-a)
članak 1.a Prekršajnog zakona propisuje usklađenost odredbi Prekršajnog
zakona sa Direktivom 2012/13/EU od 22. svibnja 2012. o pravu na informaciju
u kaznenom postupku
odredba članka 109.a Prekršajnog zakona
čini sastavni dio optužnog prijedloga kao obligatorni dio (ne dostavlja se u
slućaju uhićenja, zadržavanja i jamstva (iako bi okrivljenici i tada trebali dobiti
navedenu obavijest sukladno čl. 4. Direktive jer se radi o osjetljivim
kategorijama osoba) te u postupku izdavanja prekršajnog naloga gdje postoji
samo obveza upozorenja uz nalog, ali ne i dostave obavijesti)
vlastoručno potpisana, kritike državnih tijela kao ovlaštenih tužitelja da otežava
prekršajni progon, pretjerani formalizam
izmjena PZ („NN” broj:118/18) odredba članka 160. stavka 9. koja propisuje da
optužni prijedlog čini i dokaz o dostavi ili potvrdu o obavljenoj dostavi kad je ta
obavijest dostavljena sukladno članku 145. ili 148. PZ-a, dakle nije više
potreban vlastoručni potpis okrivljenika
članak 4. Direktive propisuje da se obavijest o kažnjivoj radnji okrivljenik može
cijelo vrijeme držati u posjedu za vrijeme oduzimanja slobode i da mora biti
dostavljena na jeziku koji okrivljenik razumije
članak 172. Prekršajnog zakona jamči pravo okrivljenika da se brani uz
pomoć izabranog branitelja tijekom cijelog prekršajnog postupka, a i prije
pokretanja, i to u slučaju kada tijela državne uprave u okviru svoje
nadležnosti tijekom prikupljanja obavijesti, ispituju osobu u svojstvu
osumnjičenika
načelno, o pravu na branitelja, okrivljenik mora biti upozoren od strane tijela
državne uprave kada ga ista u okviru prikupljanja obavijesti ispituju u
svojstvu osumnjičenika te od strane suda kada se prvi put ispituje zbog
prekršaja za koji je alternativno propisana kazna zatvora ili kada je uhićen i
doveden pred sud, a koje upozorenja i očitovanje okrivljenika se mora unijeti
u zapisnik, dok će se u protivnom raditi o nezakonitim dokazom
iz navedenog proizlazi da u slučaju kada se radi o prekršajima za koje je
propisana samo novčana kazna kao jedina kazna, a okrivljenik nije uhićen, ne
postoji obveza suda da okrivljenika upozori o njegovom pravu na branitelja,
niti dužnost da se navedeno upozorenje i očitovanje okrivljenika izričito
konstatira u zapisnik
iz članka 2. i članka 3. Direktive o pravu na informaciju proizlazi da kada se
radi o progonu i za lakše kažnjive radnje radi osiguranja o pravu na pristup
informacijama u kaznenim stvarima je potrebno upozoriti okrivljenika o
njegovom pravu da se u postupku može braniti uz pomoć branitelja
dva slučaja kada okrivljenik mora imati branitelja po službenoj dužnosti:
a) okrivljenik je nijema ili gluha osoba (članak172. stavak 3. Prekršajnog zakona)
b) postoji sukob interesa između okrivljenika pravne osobe i odgovorne osobe, a ne
postoji ovlašteni predstavnik pravne osobe, u kojem slučaju će se odrediti
branitelja po službenoj dužnosti koji će imati sve ovlasti predstavnika pravne
osobe (članak 114. stavak 8. Prekršajnog zakona)
članak 66. Zakona o kaznenom postupku propisano je više situacija u kojima
zakonodavac smatra da su okrivljenikove mogućnosti za adekvatnu obranu toliko
sužene da isti u postupku mora imati stručnu pomoć branitelja, a navedeno se
između ostalog odnosi i na osobe koje su slijepe, gluhoslijepe ili nesposobne da se
same brane
treba u postupku voditi računa i o osobama koje su slijepe, gluhoslijepe ili
nesposobne da se same brane, te im osigurati branitelja od prvog ispitivanja pa do
pravomoćnosti postupka
pitanje obvezne obrane za maloljetnike prema članku 54. stavku 1. Zakona o
sudovima za mladež koji se supsidijarno primjenjuje prema članku 82 stavku 3. PZ-
a (NN 118/18)
odredbe Prekršajnog zakona izričito ne propisuju navedenu kategoriju branitelja
fakultativne prirode
članak 72. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku propisuje da se može odrediti
okrivljeniku, na njegov zahtjev, branitelj na teret proračunskih sredstava u ako
prema svom imovinskom stanju ne može podmiriti troškove obrane bez
ugrožavanja vlastitog uzdržavanja i uzdržavanja svoje obitelji ili osoba koje je po
zakonu dužan uzdržavati, a složenost, težina ili posebne okolnosti predmeta to
opravdavaju
buduće izmjene PZ-a bi u tom smislu trebale voditi računa u prekršajnim
postupcima u posebno složenim predmetima ili predmetima od velike važnosti radi
osiguranja prava na pravično suđenje, a kada je imovno stanje okrivljenika je loše
članak 109.a stavak 1. točka 3. Prekršajnog zakona načelno jamči okrivljeniku
pravo uvida u spis na način da kod tijela postupka ima pravo razgledati spis i
upoznati se sa dokazima protiv njega
članak 150. Prekršajnog zakona propisuje da stranke i sudionici u postupku, te
osoba sa opravdanim interesom, u pravilu, imaju pravo uvida u spis nakon
pokretanja postupka, uz određena ograničenja koja određuje sud svojom
odlukom u zakonom propisanim slučajevima (ako je to potrebno radi zaštite
okrivljenika ili sudionika u postupku ili ako je to protivno interesima okrivljenika
ili oštećenika)
članak 157. stavak 1. Prekršajnog zakona propisuje da se prekršajni postupak
pokreće izdavanjem prekršajnog naloga ili podnošenjem optužnog prijedloga
odnosno kada tijelo državne uprave koje provodi postupak donese rješenje o
pokretanju prekršajnog postupka od kada dakle okrivljenik ima pravo uvida u
spis
u kaznenom postupku sukladno članku 184. stavku 4. Zakona o kaznenom
postupku okrivljenik i branitelj imaju pravo uvida u spis u prethodnom postupku,
npr. nakon što je ispitan, pa se postavlja pitanje da li je povrijeđeno načelo
jednakosti oružja u prekršajnom postupku jer okrivljenik uopće nema pravo uvida
u spis u prethodnom postupku do podnošenja optužnog akta
članak 164. stavka 2. Pz-a propisuje da između dostave poziva okrivljeniku i dana
zakazane glavne rasprave odnosno ispitivanja mora se okrivljeniku ostaviti vrijeme
od najmanje tri dana radi pripreme obrane, a na njegov zahtjev se može i skratiti to
vrijeme
članka 176. stavka 2. Pz-a propisuje da sud može dopustiti prekid glavne rasprave
radi pripremanja izmijenjenog ili novog optužnog prijedloga i za to odredit će rok
koji ne može biti dulji od osam dana, koji će se u izmijenjenom obliku dostaviti
okrivljeniku
presuda VPSRH Broj:Gž-2337/15, konstatirana bitna povreda iz članka 195. stavka
2. Prekršajnog zakona jer je nepravilno primijenjena odredba članak 164. stavka 2. Pz-a što je utjecalo na donošenje odluke
dokazna radnja ispitivanja okrivljenika je regulirana u odredbi članka 171. i 171.a Pz-a
u kojoj je propisano da se prilikom uzimanja podataka od okrivljenika radi utvrđivanja
istovjetnosti, kod prvog ispitivanja, uzimaju podaci i tom da je li, kad i zašto
prekršajno ili kazneno osuđivan, je li i kad izrečenu kaznu izdržao, vodi li se protiv
njega postupak za koji drugi prekršaj ili kazneno djelo
članak 413. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku propisuje da se prilikom uzimanja
podataka od okrivljenika radi utvrđivanja istovjetnosti, kod prvog ispitivanja, uzimaju
podaci, osim podatka o ranijoj osuđivanosti, radi zaštite prava obrane okrivljenika i
presumpcije njegove nevinosti (osim u slučaju kada se odlučuje o mjerama osiguranja
nazočnosti okrivljenika – iteracijska opasnost)
podaci o ranijoj osuđivanosti u kaznenom postupku mogu se pročitati kao zadnji
dokazi prije ispitivanja optuženika na završetku dokaznog postupka
postavlja se pitanje zaštite presumpcije nevinosti okrivljenika
članak 165. stavak 5. Prekršajnog zakona propisuje da se na glavnoj raspravi prvo
ispituje okrivljenik, a potom izvode dokazi redom koji određuje sudac, te ako ima
više okrivljenika ispituju se odvojeno, jedan po jedan
članak 414. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku izričito propisuje da svi
optuženici ostaju u sudnici tijekom cijele rasprave
u praksi prekršajnih sudova kada se vodi jedinstveni postupak protiv više
okrivljenika navedena odredba tumačila na način da se tijekom ispitivanja jednog
okrivljenika, drugi suokrivljenici se nisu nalazili u sudnici, a čime je prema nekim
tumačenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje odnosno pravo na
konfrontaciju, osobito u situacijama kada se radi o suokrivljenicima sa suprotnim
interesima koji se terete da su počinili prekršaje na štetu jedan na drugoga
okrivljeniku koji nije prisutan ispitivanju dugog suokrivljenika, ne omogućava se
njegovo pravo da neposredno postavlja pitanja, te iznosi primjedbe na iskaz
ispitanog okrivljenika, na koji način mu nije omogućeno da neposredno i izravno
sudjeluje u izvođenju svih dokaza te da kao stranka ima priliku proturječiti
navodima protustranke
članak 165. stavka 5. Prekršajnog zakona kojom je propisano da se na glavnoj
raspravi prvo ispituje okrivljenik, a potom izvode dokazi redom koji određuje
sudac
u prekršajnom postupku trebalo voditi računa i o redoslijedu ispitivanja
okrivljenika po uzoru na odredbu članka 418. stavka 2. Zakona o kaznenom
postupku, budući da sa pozicije pripreme obrane okrivljenika, ovisno o očitovanju
o optužbi, nije od jednakog značaja da li je ispitan na početku ili na kraju dokaznog
postupka
naime, u kaznenom postupku ako se optuženik očitovao krivim načelno se ispituje
na početku dokaznog postupka, dok u slučaju da se očitovao da nije kriv za sve ili
pojedine točke optužbe, isti se ispituje na kraju dokaznog postupka osim ako
drugačije ne zahtijeva
isto tako ga se treba prethodno upozoriti da će se sve što kaže prilikom izvođenja
dokaza smatrati njegovom obranom (npr. kada neposredno postavlja pitanje
svjedoku) kako je to propisano odredbom članka 418. stavka 3. ZKP-a
članak 171.a stavak 3. Prekršajnog zakona propisuje da će sud ukoliko
okrivljenikovo priznanje ocijeni sukladnim dokazima u spisu, u nastavku
dokaznog postupka izvest samo dokaze koji se odnose na odluku o
prekršajnopravnim sankcijama i drugim mjerama
članak 417.a stavak 4. Zakona o kaznenom postupku propisuje da izjava optuženika
kojom se očitovao da se u odnosu na sve točke optužbe smatra krivim ne oslobađa
sud dužnosti da izvodi i druge dokaze, a ako je optuženikovo priznanje na raspravi
potpuno i sukladno prije pribavljenim dokazima, da će sud u dokaznom postupku
izvesti samo one dokaze koji se odnose na odluku o kazni i drugim mjerama
propisanim kaznenim zakonom te troškovima kaznenog postupka
načelo materijalne istine (najvažnije načelo u ranijem Zakonu o krivičnom
postupku, dok je u akuzatornim sustavima više naglasak na pravičnom suđenju)
personalni dokaz čije je izvođenje strogo formalno regulirano zakonskim
odredbama i čija je povreda propisana kao nezakonitost i neuporabljivost
takvog dokaza i to u slučaju:
da se prilikom prvog ispitivanja okrivljenik ne upozori da nije dužan iznijeti svoju
obranu niti odgovarati na pitanja, niti se navedeno ne unese u zapisnik (članak 171.
stavak 8. u svezi sa stavkom 2. Prekršajnog zakona)
da se prema okrivljeniku upotrijebila sila, prijetnja ili druga slična sredstva da bi se
došlo do njegove izjave ili priznanja (članak 171. stavak 8. u svezi sa stavkom 7.
Prekršajnog zakona)
da se okrivljenik kada se prvi put ispituje zbog prekršaja za koji je alternativno
propisana kazna zatvora ili kada je uhićen i doveden pred sud, od strane suda ne
upozori o pravu na branitelja kao i da se očitovanje okrivljenika o branitelju unese
u zapisnik (članak 172. stavak 4. u svezi sa stavkom 2. Prekršajnog zakona)
da u slučaju kada sudac ustanovi da je okrivljenik nijem ili gluh bez obzira na fazu
postupka ne upozori okrivljenika o pravu na branitelja i u slučaju ako okrivljenik
sam ne uzme branitelja, istom ne osigura branitelja po službenoj dužnosti sve do
pravomoćnog dovršetka postupka (članak 172. stavak 4. u svezi sa stavkom 3.
Prekršajnog zakona)
- Prekršajni zakon u slučaju povreda gore navedenih procesnih odredbi propisuje
različite situacije jer u slučaju da je iskaz okrivljenika pribavljen uporabom sile i dr.,
kao i u slučaju da nije upozoren na pravo na šutnju, odredba članka 171. stavka 8.
Prekršajnog zakona propisuje nezakonitost navedenog dokaza u svakom slučaju bez
obzira na vrstu meritorne odluke, dok u slučaju propusta suda da okrivljenika upozori
o pravu na branitelja prilikom prvog ispitivanja u zakonom predviđenim slučajevima,
kao i da se okrivljeniku ne osigura branitelj po službenoj dužnosti kada je to zakonom
propisano, odredba članka 172. stavka 4. Prekršajnog zakona propisuje nezakonitost
navedenog dokaza i to samo u slučaju donošenja osuđujuće odluke
- zapisnik o ispitivanju osumnjičenika može koristi kao zakonit dokaz kako je to
izričito propisano odredbom članka 158. stavka 8. Prekršajnog zakona i to samo u
slučaju ako je tijelo koje provodilo prethodni postupak osumnjičenika upozorilo da
ima pravo uzeti branitelja koji može biti nazočan njegovu ispitivanju (bez obzira na
prekršaj i vrstu propisanih kazni), te da ima pravo na šutnju
- praktični problemi u odnosu na vođenje žurnog postupka reguliranog odredbom
članka 221. Prekršajnog zakona budući je u odredbi članka 222. Prekršajnog zakona
propisano da se u žurnom postupku provode pojedine radnje pri čemu se ne
primjenjuju odredbe Prekršajnog zakona o glavnoj raspravi, njezinom zakazivanju i
vođenju, te da sud poziva okrivljenika, svjedoke, vještaka i ostale radi ispitivanja, te
kada na temelju tih dokaza i drugih dokaza u spisu ocijeni da je stanje stvari dovoljno
razjašnjeno donosi odluku o prekršaju
- potrebno je tijekom provođenja žurnih postupaka osigurati pravo obrane uz
poštivanje minimalnih standarda objektivnog i kontradiktornog suđenja i time ostvari
pravično suđenje, a o čemu bi trebalo voditi računa u budućim izmjenama i dopunama
Prekršajnog zakona
- VPSRH, Broj:Jž-1637/2019 (bitna povreda prava na konfrontaciju čl. 195 st. 2. Pz-a,
nije pozvan okrivljenik niti branitelj na zamolbeno svjedoka optužbe, niti je navedeni
zapisnik predočen okrivljeniku u tijeku postupka, a donesena je osuđujuća presuda)
odluka, broj:U-III-3823/2014 od 7. veljače 2015 godine
podnositelj tvrdi da tijekom provedenog žurnog postupka nije bio obaviješten o
rezultatima prometnog vještačenja radi utvrđivanja brzine vozila koje je on
predložio kao dokazni prijedlog na temelju koje je donesena osuđujuća presuda
konstatirana povreda načela jednakosti oružja i kontradiktornosti te povreda
odredbe članka 85. stavka 2. Prekršajnog zakona koji propisuje okrivljenikovo
pravo na konfrontaciju
odredbom članka 109.e stavka 8. Prekršajnog zakona je u potpunosti isključeno
pravo na žalbu u slučaju da je prvostupanjski sud donio presudu na temelju
sporazuma stranaka koji je prihvatio kao zakonit i kojim se ostvaruje svrha
prekršajnopravnih sankcija, dok je prema odredbi članka 364. Zakona o kaznenom
postupku protiv presude na temelju sporazuma stranaka dopuštena žalba i to zbog
bitnih povreda odredba kaznenog postupka, zbog povrede materijalnog kaznenog
prava i zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ako je optuženik
za dokaze o isključenju protupravnosti i krivnje saznao nakon donošenja presude,
pa bi u budućim izmjenama PZ-a trebalo o tome voditi računa
odredbom članka 244. stavku 1. Prekršajnog zakona jer u postupcima u kojima se
izdaje obavezni prekršajni nalog, nakon provedenog žurnog postupka sukladno
članku 221. stavku 1. točki 6. Prekršajnog zakona, povodom podnesenog prigovora
zbog poricanja prekršaja, donosi se presuda protiv koje nije dopuštena žalba
kritike da nije dovoljno osigurana sudska zaštita i da se radi o jako velikom broju
prekršaja koji nisu isključivo „lakše kategorije”, npr. prometni prekršaji sa
obilježjima prometnih nesreća, prekršaji regulirani Zakonom o prekršajima protiv
javnog reda i mira kada nije alternativno propisana kazna zatvora, pojedini
prekršaji iz područja radnog prava
sadržana je djelomično u odredbi članka 195. stavka 1. točkama 2., 3., 4. i 10. PZ-a
(izuzeće, sudjelovanje u postupku, jezik, nezakoniti dokazi), a pretežno u odredbi
članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona u slučaju da sud pri pripremanju glavne
rasprave ili postupka ili u tijeku glavne rasprave odnosno tijekom postupka ili pri
donošenju presude nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ovoga
Zakona ili je povrijedio na glavnoj raspravi odnosno u postupku pravo obrane, a to
je utjecalo ili moglo utjecati na presudu kao relativno bitna povreda
u odredbi članka 468. stavka 2. ZKP-a je propisana kao apsolutna bitna povreda u
slučaju ako je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i
Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda na koji sud pazi po
službenoj dužnosti
HVALA NA PAŽNJI!