Sveučilište u Zagrebu
Prirodoslovno-matematički fakultet
Biološki odsjek
Ana Miletić
STRUKTURA I RAZNOLIKOST ZAJEDNICA RIBA
RIJEKE CETINE
Diplomski rad
Zagreb, 2014.
Ovaj rad, izrađen na Zoologijskom zavodu Biološkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog
fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, pod vodstvom izv. prof. dr. sc. Perice Mustafića, predan je na
ocjenu Biološkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu radi
stjecanja zvanja magistra struke Znanosti o okolišu.
Zahvaljujem se mentoru izv. prof. dr. sc. Perici Mustafiću na profesionalnosti tijekom izrade
ovog diplomskog rada.
Također zahvaljujem neposrednoj voditeljici dr. sc. Ivani Buj na utrošenom vremenu,
korisnim savjetima i susretljivosti.
Hvala prijateljicama Agati, Josipi, Ivi i Sonji te ostalim kolegicama koje su mi uljepšale
fakultetske dane.
Hvala Ivoni, rodici i cimerici koja me trpi sve ove godine studiranja (ili ja nju! ).
Hvala Vici na ljubavi, podršci i hrabrenju.
Veliko hvala Larisi čije prijateljstvo, pomoć i podrška nisu izostali ni s otoka Brača te mojim
kokama Zagi i Antoniji koje su uvijek bile tu za mene.
Od srca se zahvaljujem svojim roditeljima na beskrajnoj potpori, ljubavi i vjeri u mene.
Omogućivši studiranje na Biološkom odsjeku u Zagrebu, ostvarili ste mi san i stoga vam
posvećujem ovaj rad.
„Learn from yesterday, live for today, hope for tomorrow. The important thing is not to stop
questioning.“ (Albert Einstein)
TEMELJNA DOKUMENTACIJSKA KARTICA
Sveučilište u Zagrebu
Prirodoslovno-matematički fakultet
Biološki odsjek Diplomski rad
STRUKTURA I RAZNOLIKOST ZAJEDNICA RIBA RIJEKE CETINE
Ana Miletić
Rooseveltov trg 6, 10000 Zagreb, Hrvatska
Rijeka Cetina je jedan od najznačajnijih vodotoka u obalnom području Hrvatske, a
karakterizira je vrlo osebujna ihtiofauna, koju čini veći broj endemičnih vrsta riba. Zbog
značajnog hidroenergetskog potencijala antropogeni utjecaj na rijeci Cetini doveo je do
velikih promjena u izgledu i ekološkim značajkama staništa. Podaci o prisutnosti i
rasprostranjenosti pojedinih vrsta riba na istraživanom području prikupljeni su terenskim
istraživanjem u trajanju od četiri godine. Glavni cilj ovog rada bio je pomoću indeksa
bioraznolikosti opisati ihtiocenoze Cetine i utvrditi postojanje eventualnih prostornih i/ili
vremenskih razlika te jesu li uvjetovane ekološkim svojstvima postaja ili su posljedica
antropogenog djelovanja. Utvrđene su razlike u raznolikosti i sastavu ihtiofaune po postajama
i godinama istraživanja uslijed pregradnje rijeke, nastanka akumulacijskih jezera, unosa
alohtonih vrsta, ali i specifičnih ekoloških uvjeta određenih postaja.
(49 stranica, 29 slika, 14 tablica, 43 literaturna navoda, jezik izvornika: hrvatski)
Rad je pohranjen u Središnjoj biološkoj knjižnici
Ključne riječi: ihtiofauna, bioraznolikost, hidroenergetski sustav, indeks raznolikosti,
ugroženost
Voditelj: Dr. sc. Perica Mustafić, izv. prof.
Neposredni voditelj: Dr. sc. Ivana Buj
Ocjenitelji: Dr. sc. Perica Mustafić, izv. prof.
Dr.sc. Marija Gligora Udovič, doc.
Dr. sc. Jasenka Sremac, izv. prof.
Dr. sc. Neven Bočić, doc.
Rad prihvaćen: 28.11.2014.
BASIC DOCUMENTATION CARD
University of Zagreb
Faculty of Science
Division of Biology Graduation Thesis
STRUCTURE AND DIVERSITY OF ICHTYOFAUNA OF THE CETINA RIVER
Ana Miletić
Rooseveltov trg 6, 10000 Zagreb, Croatia
The river Cetina is one of the most significant water courses in the coastal region of Croatia.
It is characterized by a distinctive ichthyofauna, which is consisted of a large number of
endemic fish species. Due to its considerable hydropower potential, anthropogenic impact on
the river Cetina has led to major changes in appearance and environmental characteristics of
the habitat. Data on the presence and distribution of individual species in the area was
collected during the four - year field research. The main purpose of this thesis was to describe
ichthyocenosis of the river Cetina, using the indices of biodiversity, and determine the
existence of any spatial and/or temporal differences and whether they were caused by the
environmental attributes of the stations or were they a result of anthropogenic activities. Due
to the remodeling of the river, the occurrence of accumulation lakes, introduction of alien
species and specific environmental conditions of certain stations, differences in the diversity
and composition of the ichthyofauna have been determined on the certain stations during the
years of research.
(49 pages, 29 figures, 14 tables, 43 references, original in: Croatian language)
Thesis deposited in the Central Biological Library
Key words: fish communities, biodiversity, hydropower system, diversity index,
endangerment
Supervisor: Dr. sc. Perica Mustafić, Assoc. Prof.
Assistant Supervisor: Dr. sc. Ivana Buj
Reviewers: Dr. sc. Perica Mustafić, Assoc. Prof.
Dr. sc. Marija Gligora Udovič
Dr. sc. Jasenka Sremac, Assoc. Prof.
Dr. sc. Neven Bočić
Thesis accepted: 28.11.2014.
SADRŽAJ
1. UVOD ............................................................................................................................................. 1
1.1. Rijeka Cetina ........................................................................................................................... 1
1.2. Ihtiofauna................................................................................................................................. 2
1.2.1. Raznolikost i važnost ihtiofaune ..................................................................................... 2
1.2.2. Ugroženost hrvatske ihtiofaune ....................................................................................... 2
1.2.3. Ugroženost cetinske ihtiofaune ....................................................................................... 4
2. CILJ ISTRAŽIVANJA ................................................................................................................. 8
3. PODRUČJE ISTRAŽIVANJA .................................................................................................... 9
3.1. Geografski položaj rijeke Cetine i njenog slijeva .................................................................... 9
3.2. Reljef i klima područja rijeke Cetine ..................................................................................... 10
3.3. Hidrologija rijeke Cetine ....................................................................................................... 10
3.3.1. Hidroelektrane na Cetini i njihov utjecaj ....................................................................... 11
3.4. Postaje na rijeci Cetini ........................................................................................................... 13
4. MATERIJALI I METODE ........................................................................................................ 15
4.1. Prikupljanje podataka ............................................................................................................ 15
4.2. Računalni programi ............................................................................................................... 15
4.3. Indeksi bioraznolikosti .......................................................................................................... 16
5. REZULTATI ............................................................................................................................... 18
5.1. Kvalitativna i kvantitativna struktura ihtiopopulacije Cetine ................................................ 18
5.2. Biološka raznolikost ihtiopopulacije rijeke Cetine ................................................................ 23
5.2.1. Biološka raznolikost na postaji C2 ................................................................................ 23
5.2.2. Biološka raznolikost na postaji C3 ................................................................................ 25
5.2.3. Biološka raznolikost na postaji C5 ................................................................................ 28
5.2.4. Biološka raznolikost na postaji C6 ................................................................................ 30
5.2.5. Biološka raznolikost na postaji C7 ................................................................................ 33
5.2.6. Biološka raznolikost na postaji C8 ................................................................................ 35
5.2.7. Biološka raznolikost na postaji Mali izvori ................................................................... 37
5.2.8. Biološka raznolikost na postajama u prvoj i posljednjoj godini istraživanja ................ 38
6. RASPRAVA ................................................................................................................................. 40
7. ZAKLJUČAK .............................................................................................................................. 45
8. LITERATURA ............................................................................................................................ 46
1
1. UVOD
1.1. Rijeka Cetina
Rijeka Cetina je povijesno, ekonomski i ekološki jedna od najvažnijih rijeka
jadranskog slijeva Hrvatske. Njezina važnost proistječe iz bogatstva vode koja se koristi za
vodoopskrbu šireg područja, za navodnjavanje u poljoprivredi i kao hidroenergetski
potencijal, ali i iz prirodnih ljepota same rijeke i njenog porječja te bogatstva ekoloških
zajednica razvijenih na tom području (Mrakovčić i sur., 2001). Zbog svojih posebnosti, kao
što su međusobna povezanost s krškim poljima jugozapadne Bosne i Hercegovine, te zbog
miješanja slatke i slane vode u donjem dijelu toka, Cetinu karakterizira vrlo osebujna
ihtiofauna, koju čini veći broj endemičnih vrsta riba (Mrakovčić i sur., 2006). U rijeci Cetini
nađene su 24 vrste riba, a devet su endemi jadranskog slijeva (Mrakovčić i sur., 2001; Mišetić
i Habeković, 2002).
Iskorištavanje značajnog hidroenergetskog potencijala Cetine dovelo je do velikih
promjena u izgledu i ekološkim značajkama staništa (Slika 1). Usporava se tok nastajanjem
akumulacijskih jezera, zagrijava se voda, mijenjaju se sastav i struktura zajednice riba,
sprječavaju se uzvodne i nizvodne migracije. Sve to postupno dovodi do mijenjanja
salmonidnog karaktera rijeke Cetine.
Slika 1. Rijeka Cetina, najiskorištenija rijeka u Hrvatskoj; lijevo – akumulacija
Peruča; desno – odvodni kanal HE Zakučac spaja se sa starim tokom rijeke Cetine tek pri
ušću (P. Mustafić)
(preuzeto iz Mrakovčić i sur., 2006)
2
1.2. Ihtiofauna
1.2.1. Raznolikost i važnost ihtiofaune
Mrakovčić i suradnici (2006) navode da u slatkim vodama Hrvatske živi oko 150 vrsta
riba, od kojih 21 boravi i u boćatim i slanim vodama. Bogatstvo vrstama (posebno endemima)
prema raznolikosti ihtiofaune, svrstava Hrvatsku na drugo mjesto u Europi. To je uvjetovano
geografskim položajem naše države na dva slijeva, crnomorski (dunavski) i jadranski slijev.
Jadranski slijev, kojem pripada i rijeka Cetina, obuhvaća samo 38% teritorija Hrvatske, a
nastanjuje ga čak 88 vrsta riba, od kojih je 74 autohtonih i 14 alohtonih vrsta (prema
Mrakovčić i sur., 2006; Duplić, 2008).
Ihtiofauna je jedan od najboljih pokazatelja hidromorfoloških promjena vodenih
ekosustava. Neizostavan je dio biološke raznolikosti i nezamjenjiva karika u hranidbenim
mrežama vodenog ekosustava, a ujedno poveznica s hranidbenim mrežama kopnenog
ekosustava. Dodjeljuje joj se nekoliko uloga: regulativna, informativna te uloga u povezivanju
trofičkih razina (Holmlund i Hammer, 1999). Ribe su važan čimbenik u ekonomiji mnogih
zemalja i predmet brojnih međudržavnih sporazuma, dogovora i sporova, te osnovni izvor
životinjskih proteina za ljudsku populaciju (prema Mrakovčić i sur., 2006; Duplić, 2008).
1.2.2. Ugroženost hrvatske ihtiofaune
Ribe su najugroženija skupina kralješnjaka (Radović, 1999). Vrlo su osjetljive na
degradaciju staništa poput promjene brzine toka, pregradnje rijeka, zagrijavanja i intenzivnog
iskorištavanja vode (Descy i Empain, 1984). Najveći utjecaj na riblje zajednice u Hrvatskoj
ima unos alohtonih vrsta, onečišćenje, regulacija vodotoka i degradacija staništa (Mrakovčić i
sur., 2006; Tutman i sur., 2008). (Slika 2). Ostali čimbenici poput izgradnje brana i
hidroakumulacija, melioracije, goleme potrebe za tehničkom i pitkom vodom te prelov,
također vrlo značajno utječu na riblje zajednice, ne samo na području ovih prostora nego i
cijele Europe (Cowx, 2002). Izgradnja hidroelektrana ima velik utjecaj na riječne ekosustave
te je njihov utjecaj na vrste i staništa većinom negativan (Bonacci, 2003). Brane mijenjaju
akvatičku ekologiju i riječnu hidrologiju utječući na kvalitetu i kvantitetu vode te
reprodukcijska područja (Helland-Hansen i sur., 1995). Važno je napomenuti da je jednako
ugrožen i gornji i donji tok rijeke na kojoj se nalazi brana (Gerritsen i Young, 2008).
3
Posljednjih stotinjak godina čovjek je svojim intenzivnim djelovanjem na vodena
staništa uzrokovao velike promjene ihtiofaune, pa su mnoge vrste gotovo nestale ili su se
njihove populacije znatno smanjile (Jeppesen i sur., 2005; Hering i sur., 2006). Iz naših je
voda izumrlo šest vrsta riba, od kojih su dvije vrste iz jadranskog slijeva: atlantska jesetra
(Acipenser sturio Linneaus, 1758) i gatačka gaovica (Phoxinellus metohiensis Steindachner,
1901).
Prema IUCN-u (Međunarodni savez za očuvanje prirode) izdvojeno je nekoliko
skupina kategorija te se vrste dijele na: regionalno izumrle (RE, Regionally Extinct), ugrožene
(Threatened), gotovo ugrožene (NT, Near Threatened), najmanje zabrinjavajuće (LC, Least
Concern) i neugrožene (Secure). Vrste su podjeljene u tri kategorije ugroženosti: kritično
ugrožene (CR, Critically Endangered; izuzetno visok rizik od izumiranja), ugrožene (EN,
Endangered; vrlo visok rizik od izumiranja) i osjetljive (VU, Vulnerable; visok rizik od
izumiranja u prirodi) (Slika 3).
Slika 2. Najvažniji uzroci ugroženosti hrvatske ihtiofaune
(preuzeto iz Mrakovčić i sur., 2006)
4
Slika 3. Kategorije sigurnosnog statusa riba u Hrvatskoj prema IUCN-u
(preuzeto iz Mrakovčić i sur., 2006)
1.2.3. Ugroženost cetinske ihtiofaune
U rijeku Cetinu je, planski ili slučajno, uneseno osam vrsta riba, a aklimatizirale su se
šaran (Cyprinus carpio Linneaus, 1758), lipljen (Thymallus thymallus Linneaus, 1758),
babuška (Carassius auratus gibelio Bloch, 1782) i štuka (Esox lucius Linneaus, 1758). Dio
ihtiopopulacije unesen je radi sportskog ribolova. Najbolji primjer slučajnog poribljavanja je
babuška, koja je vjerojatno došla s unosom šarana (Mrakovčić i sur., 2006). Glavni razlozi
širenja ove vrste su poseban način razmnožavanja (ginogeneza), izostanak prirodnih predatora
i otpornost na nepovoljne uvjete kao što su promjene temperature i koncentracije kisika.
Babuška je izrazito prilagodljiva vrsta, a izravni je kompetitor šaranu čije su se populacije
razmjerno smanjile. Aklimatizacija babuške prevelika je cijena upletanja u autohtonu
strukturu rijeke Cetine koja obiluje endemičnim vrstama riba (Popović, 1985).
5
Izgradnja brana i nastanak akumulacijskih jezera uzrokovali su usporavanje toka,
zagrijavanje vode pa se tako mijenja sastav ihtiofaune i čitave biocenoze. Spriječene su
uzvodne i nizvodne migracije riba, a u određenoj mjeri se gubi i povezanost s podzemnim
ekosustavima. Sve to postupno dovodi do promjene salmonidnog karaktera Cetine, što je
posebno izraženo u donjem toku rijeke gdje ciprinidne vrste sve više potiskuju salmonidne.
Smatra se da je to posljedica premale količine vode, odnosno premalog ekološki prihvatljivog
protoka. Pri niskim vodostajima nestaju staništa i smanjuje se ukupna produkcija vodotoka
(Mrakovčić i sur., 2006).
Još jedan uzrok ugroženosti cetinske ihtiofaune je ispuštanje gradskih i industrijskih
otpadnih voda u samu rijeku. Onečišćenje iz točkastih (gradovi Sinj, Trilj i Vrlika) i difuznih
(poljoprivreda, promet, odlagališta krutog otpada) izvora se ispire i brzo odnosi u podzemne i
površinske vode slijeva te se javlja u nizvodnim vrelima.
Hrvatsko biološko društvo (HBD) je od 2007. do 2008. godine provodilo analizu
„vrućih točaka“ riječne biološke raznolikosti s obzirom na biološku raznolikost i prisutne
prijetnje za ekosustav. Kriteriji za izbor „vrućih točaka“ bili su:
opći (postojanje i dostupnost podataka)
biološki (bogatstvo pojedinim skupinama organizama, prisutnost endemičnih i
osjetljivih vrsta)
okolišni (karakteristike riječnog korita, raznolikost prisutnih staništa i kvaliteta
vode)
prisutne prijetnje (korištenje prostora, onečišćenje, hidrološke promjene,
planirani zahvati)
kriteriji upravljanja (postojanje legislative, zaštićenih područja, planova
upravljanja, sudjelovanja javnosti) (Đurić i sur., 2009).
Rijeka Cetina smještena je na treće mjesto, iza Neretve i Krke, što govori o njenom velikom
prirodnom bogatstvu, ali i velikoj ugroženosti. Ugroženost Cetine jasno je vidljiva iz analize
prijetnji (Slika 4) gdje je ocjenjena kao najugroženija, prvenstveno zbog hidromorfoloških
promjena (Đurić i sur., 2009).
6
Prema Crvenoj knjizi slatkovodnih riba Hrvatske (Mrakovčić i sur., 2006) od kritično
ugroženih vrsta u rijeci Cetini žive cetinska ukliva (Telestes ukliva, Heckel, 1843) (Slika 5),
jadranska jesetra (Acipenser naccarii Bonaparte, 1836), podbila (Chondrostoma phoxinus
Heckel, 1843) i riječni zubatak (Salmo dentex Heckel, 1852). Od ugroženih vrsta tu su
glavočić crnotrus (Pomatoschistus canestrinii Ninni, 1883) i oštrulja (Aulopyge huegelli
Heckel, 1842), a od osjetljivih vrsta cetinski vijun (Cobitis dalmatina Karaman, 1928) (Slika
6), ilirski klen (Squalius illyricus Heckel & Kner, 1858), potočna pastrva (Salmo trutta
Linneaus, 1758) i riječna babica (Salaria fluviatillis Asso, 1801).
Prema IUCN-ovom Crvenom popisu (IUCN Red List Categories; Version 3.1.)
cetinska ukliva (Telestes ukliva, Heckel, 1843) je regionalno izumrla vrsta za Hrvatsku, dok je
podbila (Chondrostoma phoxinus Heckel, 1843) ugrožena, a ilirski klen (Squalius illyricus
Heckel & Kner, 1858) gotovo ugrožena vrsta. U rijeci Cetini živi i kritično ugrožena jegulja
(Anguilla anguilla, Linneaus 1758) te osjetljive vrste, šaran (Cyprinus carpio, Linneaus 1758)
i svalić (Leiscus svalize, Heckel & Kner 1858).
Slika 4. Zbroj vrijednosti pojedinih prijetnji prema sedam osnovnih kriterija za svaku rijeku
(preuzeto i prilagođeno prema Đurić i sur., 2009)
0
0,5
1
1,5
2
2,5
3
3,5
4
Korana Glina Cetina Krka Neretva
planirane intervencije
izvori onečišćenja
eksploatacija mineralnih sirovina
% poljoprivrednog zemljišta
hidrološke promjene
postojeće HE
7
Slika 5. Cetinska ukliva (Telestes ukliva)
(P. Mustafić)
(preuzeto iz Mrakovčić i sur., 2006)
Slika 6. Cetinski vijun (Cobitis dalmatina)
(P. Mustafić)
(preuzeto iz Mrakovčić i sur., 2006)
8
2. CILJ ISTRAŽIVANJA
Cilj ovog diplomskog rada je opisati biološku raznolikost ihtiofaune rijeke Cetine
određivanjem mjera i indeksa biološke raznolikosti. Pomoću matematičkih izraza raznolikosti
vrsta, koji u obzir uzimaju broj vrsta i način na koji su jedinke u zajednici raspoređene između
vrsta, opisat će se ihtiocenoze Cetine i utvrditi postojanje eventualnih prostornih i/ili
vremenskih razlika. Također, cilj je definirati zašto određene sličnosti ili razlike postoje,
odnosno jesu li uvjetovane ekološkim svojstvima postaja ili su posljedica antropogenog
djelovanja.
9
3. PODRUČJE ISTRAŽIVANJA
3.1. Geografski položaj rijeke Cetine i njenog slijeva
Rijeka Cetina je jedan od najznačajnijih vodotoka u srednjem krškom obalnom
području Hrvatske (Slika 7). Protječe kroz Šibensko–kninsku i Splitsko-dalmatinsku županiju
i više administrativno-teritorijalnih jedinica lokalne samouprave, tj. kroz gradove Vrliku, Sinj,
Trilj i Omiš te općine Kijevo, Civljane, Hrvace, Otok, Šestanovac i Zadvarje. Rijeka Cetina je
sa 100,5 km najduža rijeka u jadranskom slijevu Hrvatske. Njeno slijevno područje sastoji se
od slijeva u Bosni i Hercegovini, ukupne površine 2 440 km2 i dalmatinskog dijela slijeva na
području Hrvatske, površine oko 1 200 km2
(prema Mrakovčić i sur., 2001).
Slika 7. Geografski položaj rijeke Cetine i njenog porječja (UTM projekcija, kvadrati
veličine 10x10 km)
(preuzeto iz Mrakovčić i sur., 2001)
10
3.2. Reljef i klima područja rijeke Cetine
Dinarski planinski sustav se formirao u tercijaru te su tada nastale osnovne konture u
reljefu slijeva Cetine. Područje slijeva dijeli se na dva visinska prostora: niži, kojim protječe
sama rijeka (250-550m n.v.) i koji čini topografski (izravni) dio slijeva te viši, smješten
sjeveroistočno od rijeke (800-1200m n.v.) i koji čini pretežni dio podzemnog (neizravnog)
dijela slijeva. Planina Dinara je morfološka barijera između sinjskog (kojim protječe rijeka
Cetina) i livanjskog polja.
U geološkom sastavu južne Hrvatske prevladavaju karbonatne stijene mezozojske
starosti, a na malim prostorima ispod njih se nalaze klastične naslage trijaske starosti. S tim je
povezan i izvor rijeke Cetine. Ušće rijeke oblikovano je u kvartarnom riječnom nanosu, ali
mu je morfologija potpuno promijenjena regulacijskim radovima i urbanizacijom (Mrakovčić
i sur., 2001).
Na području slijeva rijeke Cetine razlikuju se dva tipa klime: mediteranski i
kontinentalni. Mediteranska klima značajna je za obalno područje, a karakterizirana je dugim,
toplim i suhim ljetima te blagim i vlažnim zimama, dok kontinentalna klima prevladava u
unutrašnjosti, a obilježavaju je oštre i duge zime, topla i kratka ljeta te vlažna proljeća i jeseni
(Šegota i Filipčić, 1996).
3.3. Hidrologija rijeke Cetine
Rijeka Cetina tipičan je krški vodotok čiji su se slijev i korito oblikovali u prostoru
izrazito razvijenog dinarskog krša, a za takve je terene karakteristično da se podzemna
razvodnica u najvećoj mjeri ne poklapa s površinskom (orografskom ili topografskom) i da se
tijekom vremena mijenja u zavisnosti o podzemnim vodama.
Izvor Cetine nalazi se na nadmorskoj visini od 382 metra. Sama je rijeka slabo
razvedena i vrlo siromašna riječnom mrežom pa je uz glavno korito rijeke Cetine značajniji
pritok jedino rijeka Ruda.
Voda rijeke Cetine je tipična krška pukotinasta voda kalcijsko-karbonatnog tipa,
razmjerno male mineralizacije, male ukupne i karbonatne tvrdoće te sadrži malo otopljenog
CO2 i sulfata (Mrakovčić i sur., 2001).
11
3.3.1. Hidroelektrane na Cetini i njihov utjecaj
Cetina je rijeka s najvećim hidropotencijalom u Hrvatskoj, a ukupno je izgrađeno pet
hidroelektrana i pripadajućih akumulacija. Prva hidroelektrana, HE Kraljevac izgrađena je
1912. godine i to 21 km uzvodno od ušća. HE Zakučac je po instaliranoj snazi i mogućoj
proizvodnji električne energije najveća hidroelektrana u Hrvatskoj. HE Peruća nalazi se 14
km uzvodno od Sinja, a njena akumulacija bitno utječe na regulaciju nizvodnog toka rijeke
Cetine. Perućko jezero prvo je veliko umjetno jezero u krškom terenu Hrvatske. HE Orlovac
je postrojenje čiji se objekti nalaze u dvije države, Bosni i Hercegovini (umjetno jezero Buško
blato) i Hrvatskoj. Posljednja sagrađena hidroelektrana na Cetini je HE Đale koja se nalazi 5.8
km nizvodno od Trilja.
Slijev Cetine najčešće se razmatra u dva neovisna dijela. Prvi, uzvodni dio, obuhvaća
područje od izvora Cetina do brane Prančevići, a drugi, nizvodni dio, područje od brane
Prančevići do ušća Cetine. U tom drugom dijelu hidrološki režim rijeke ovisi prvenstveno o
propuštanju vode kroz dva cjevovoda HE Zakučac te o propuštanju biološkog minimuma kroz
temeljni ispust brane Prančevići. Na slici broj 8 označeni su glavni izvori i položaji
akumulacija hidroelektrana rijeke Cetine.
12
Slika 8. Hidrološki sustav rijeke Cetine
(preuzeto iz Mrakovčić i sur., 2001)
Hidroelektrane s branama imaju velik utjecaj na prirodu i okoliš jer:
prekidaju prirodnu dinamiku i kontinuitet toka rijeke (ograničava se kretanje
organizama, sprečava migracija riba, zaustavlja protok sedimenta)
smanjuju protok nizvodno od brane te su prisutna velika kolebanja razine vode
stvaranjem akumulacija potapaju i nepovratno gube značajne šumske površine
ili plodno tlo te naselja
mijenjaju prirodni režim i temperaturu površinskih i podzemnih voda
utječu na mikroklimu područja, itd. (Đurić i sur., 2009).
Izgradnja akumulacija na Cetini u potpunosti je izmijenila prirodno otjecanje voda te je
sadašnje hidrološko stanje rijeke daleko od prirodnog. Posljedice su velike promjene uvjeta
staništa, a to dovodi do promjene cijelog ekosustava i biološke raznolikosti.
13
3.4. Postaje na rijeci Cetini
Terenski dio istraživanja rijeke Cetine i njenog porječja odvijao se na postajama koje
su prikazane na Slici 9.
Slika 9. Rijeka Cetina s označenim postajama istraživanja: C1-izvor Cetine; C2-Paško polje;
C3-Han; C5-Čikotina Lađa; C6- Blato na Cetini; C7-Kraljevac; C8-Radmanove mlinice
(preuzeto i prilagođeno prema Mrakovčić i sur., 2001)
Postaja C1 obuhvaća sam izvor Cetine, kod zaselka Četnici. Izvor Cetine nalazi se na 382
metra nadmorske visine na jugozapadnim obroncima Dinare, u krajnjem sjeverozapadnom
dijelu Cetinskog polja.
Postaja C2 nalazi se oko 1000 m nizvodno od samog vrela, u Paškom polju, kod sela Cetina.
Na tom mjestu nalazi se Balečki most i počinje akumulacija Peruča.
Postaja C3 smještena je kod sela Gala, na dijelu Cetine između izvora Rumin i izvora
Kosinac.
Postaja C5 nalazi se nizvodno od HE Đale, kod mjesta Čikotina Lađa.
Postaja C6 smještena kod mjesta Blato na Cetini, na dijelu rijeke između HE Đale i HE
Kraljevac.
14
Postaja C7 nalazi se ispod HE Kraljevac, kod zaselka Plušići.
Postaja C8 smještena je kod Radmanovih mlinica.
Dno korita rijeke Cetine kamenito je na postajama C1, C2, C5, C7 i C8. Na postaji C6
podloga je šljunkovita, a na postaji C3 šljunkovito–kamenita.
Osim na ovih sedam postaja, istraživanje ihtiofaune se provodilo na izvoru Krenica,
izvoru Jezerce i izvoru Kutlica. U ovom diplomskom radu spomenuti izvori se navode kao
postaja Mali izvori.
Fotografije navedenih postaja mogu se vidjeti u Prilogu I.
15
4. MATERIJALI I METODE
4.1. Prikupljanje podataka
Podaci o prisutnosti i rasprostranjenosti pojedinih vrsta riba na istraživanom području
dobiveni su terenskim istraživanjem provedenim od rujna 1998. do svibnja 2001. godine. U
tom se razdoblju uzorkovalo više puta tijekom godine na prvotno utvrđenim postajama
istraživanog vodenog ekosustava (Tablica 1).
Ovisno o tipu staništa na svakoj postaji, lovljeno je na različitim podlogama, a korištene su i
dodatne metode prikupljanja podataka od sportskih ribolovaca. Riba je lovljena
elektroagregatom snage 2.5 kW. Agregat za elektroribolov radi na principu stvaranja
električnog polja u vodi prolaženjem struje između dviju elektroda. Ribe koje se nađu između
elektroda bivaju privremeno omamljene, te se mogu jednostavno prikupiti iz vode. Ribe koje
se nakon mjerenja vrate u vodu, vrlo brzo se oporave i proplivaju. Metoda elektroribolova je
korisna zbog toga što je smanjena ribolovna selektivnost, što znači da nije moguće ciljano
loviti određene vrste riba već se električni impuls ovisno o jačini širi vodom i omamljuje ribe
u nekom radijusu. Time se dobivaju precizniji rezultati o sastavu ihtiofaune. Dio uzoraka
determiniran je na licu mjesta, dok je drugi dio obrađen u laboratoriju prema
determinacijskim ključevima (Vuković i Ivanović 1971, Povž 1990, Miller i Loates 1997,
Čihar 1998, Maitland 2000).
Tablica 1.: Datumi terenskih izlazaka kada su lovljene ribe
Godina Broj izlaska
1 2 3 4 5
1998. 23-25.09. 03.12.
1999. 16-17.03. 18-19.05. 28-30.06. 28-30.09.
2000. 01-03.02. 18-20.04. 11-12.07. 18-20.09. 28.11.
2001. 02-04.04. 19.05.
4.2. Računalni programi
Za određivanje indeksa bioraznolikosti, izradu grafičkih prikaza i tablica korišteni su
programi BioDiversity Pro (The Natural History Museum; The Scottish Association for
Marine Science, 1997) i Microsoft Excel 2007 (Microsoft Corporation, 2007).
16
4.3. Indeksi bioraznolikosti
Indeksi biološke raznolikosti uvijek su bili atraktivni kao mjere sličnosti strukture
ispitivane populacije riba, ponajviše stoga što daju najvažnije informacije iz goleme mase
prikupljenih podataka. Raznolikost vrsta riba na pojedinom staništu može se odrediti
brojnošću vrsta i njihovom ravnomjernošću, a te dvije komponente uključene su u različite
indekse:
SHANNON-WIENER-ov INDEKS, (H') indeks izračunat po formuli (Krebs, 2001):
S
i
ii ppH1
' ln
gdje je: H' indeks raznolikosti, p proporcija i-te vrste u uzorku i S ukupni broj vrsta.
Indeks raznolikosti je višekomponentna vrijednost koja u sebi sadrži bogatstvo vrsta,
ujednačenost brojnosti, a daje parametar i za vlastiti maksimum (Mustafić, 2001). Shannonov
indeks mjeri neodređenost kategorije u nekom setu, to je mjera jednakosti. Ovisi i o broju
vrsta i o jednakosti njihovih populacija, a raznolikost raste kako rastu obje pretpostavke te je
najveća kad su vrste jednoliko raspoređene. Vrijednost ovog indeksa će iznositi 0 ukoliko
postoji samo jedna vrsta u promatranom području, dok će svoju maksimalnu vrijednost postići
kada su sve vrste zastupljene jednakom gustoćom (Sagar i Sharma, 2012).
SIMPSONOV INDEKS, (λ) neparametrijska mjera kojom se objašnjava raznolikost na
osnovi vjerojatnosti da dvije slučajno sakupljene jedinke pripadaju istoj vrsti. Izračunava se
po formuli (Krebs, 2001):
2
ip
17
gdje je λ=Simpsonov indeks, a p je udio i-te vrste u zajednici.
Simpsonov indeks predstavlja indeks bogatstva vrsta i ukazuje na dominantnost određene
vrste (Sohier, 2008). Zasniva se na vjerojatnosti da nasumično iz zajednice izvučemo dvije
jedinke iste vrste. Vrijednosti ovog indeksa se nalaze u rasponu od 0 do 1, gdje 0 označava
izostanak dominacije (sve vrste su zastupljene jednakim brojem jedinki), a 1 izraženu
maksimalnu dominaciju (Sagar i Sharma, 2012).
FISHEROV ALFA INDEKS, (α) je jedan od najčešće korištenih indeksa raznolikosti
Njegova univerzalna primjena leži u nekoliko karakteristika: niska osjetljivost na veličinu
uzorka (Kempton i Taylor, 1974; Magurran, 1988), sposobnost diskriminacije u statističkim
usporedbama ponovljenih uzoraka (Kempton i Wedderburn, 1978; Taylor, 1978), relativna
neosjetljivost na krajeve distribucije, što je od velike koristi kod raštrkanih, prorijeđenih ili
neočekivanih distribucija (Magurran, 1988). Izračunava se prema formuli (Fisher i sur.,
1943):
gdje je S ukupni broj vrsta u uzorkovanoj zajednici, N broj jedinki i α Fisherova alfa
(konstanta izvedena iz skupa podataka iz uzoraka). Fisherov alfa indeks se koristi za
jednostavnu usporedbu bioraznolikosti te veće vrijednosti upućuju na veću bioraznolikost.
Navedeni indeksi biološke raznolikosti određeni su za pojedine postaje kroz
četverogodišnji period. Fisherov alfa i Simpsonov indeks određeni su i za sve postaje u prvoj
(1998.) i posljednjoj (2001.) godini istraživanja.
18
5. REZULTATI
5.1. Kvalitativna i kvantitativna struktura ihtiopopulacije Cetine
Od ukupno 64 vrste slatkovodnih riba koje obitavaju u Jadranskom slijevu, u rijeci
Cetini nađeno je 16 vrsta koje su predstavnici osam porodica: Cyprinidae, Salmonidae,
Thymalidae, Cobitidae, Angullidae, Gobiidae, Blennidae i Mugilidae.
SALMONIDAE
1. Salmo trutta (Linneaus, 1758) – potočna pastrva
2. Oncorhynchus mykiss (Walbaum, 1792) – kalifornijska pastrva
ANGUILLIDAE
3. Anguilla anguilla (Linneaus 1758) – jegulja
THYMALLIDAE
4. Thymallus thymallus (Linneaus, 1758) – lipljen
COBITIDAE
5. Cobitis dalmatina (Karaman, 1928) – cetinski vijun
CYPRINIDAE
6. Aulopyge huegelii (Heckel, 1842) – oštrulja
7. Carassius gibelio (Bloch, 1782) – babuška
8. Cyprinus carpio (Linneaus, 1758) - šaran
9. Squalius illiricus (Heckel & Kner, 1858) – ilirski klen
10. Telestes ukliva (Heckel, 1843) – cetinska ukliva
11. Leuciscus svallize (Heckel & Kner) 1858 – svalić
12. Pseudorasbora parva (Temminck & Schlegel, 1846) – bezribica
BLENNIDAE
13. Salaria fluviatilis (Asso, 1801) – riječna babica
GOBIIDAE
14. Knipowitschia panizzae (Verga, 1841) – glavočić vodenjak
15. Pomatoshistus canestrini (Ninni, 1883) – glavočić crnotrus
19
MUGILIDAE
16. Liza aurata (Risso, 1810) – cipal zlatac
U razdoblju od 23. rujna 1998. do 19. svibnja 2001. ukupno je ulovljeno 3086 jedinki riba
(Tablica 2). Porodica Cyprinidae ima najviše predstavnika, čak sedam vrsta. Unutar te
porodice ilirski klen je u brojnosti najviše zastupljen sa 1207 jedinki (39,11 % ukupnog
ulova). Sljedeća vrsta po brojnosti u ukupnom ulovu je cetinska ukliva zastupljena sa 1185
jedinki (38,40 % ukupnog ulova). Potočna pastrva na čitavom području zauzima treće mjesto
po brojnosti sa 178 jedinki (5,77 %), a slijedi ju jegulja sa 173 jedinke (5,61 %).
Tablica 2. Brojnost jedinki pojedinih vrsta riba u rijeci Cetini tijekom istraživanog razdoblja
Vrsta Broj jed. Udio jed.
(%)
Oncorhynchus mykiss 4 0,13
Salmo trutta 178 5,77
Anguilla anguilla 173 5,61
Thymallus thymallus 1 0,03
Cobitis dalmatina 81 2,62
Aulopyge huegelii 152 4,93
Carassius gibelio 6 0,19
Cyprinus carpio 1 0,03
Squalius illyricus 1207 39,11
Telestes ukliva 1185 38,40
Leuciscus svallize 53 1,72
Pseudorasbora parva 22 0,71
Salaria fluviatilis 3 0,10
Knipowitschia panizzae 8 0,26
Pomatoshistus canestrini 6 0,19
Liza aurata 6 0,19
UKUPNO 3086 100,00
20
Analizom ulova po postajama možemo vidjeti da je na području izvora Cetine (Postaja
C1) ulovljena samo jedna vrsta ribe, a to je potočna pastrva (porodica Salmonidae).
Na postaji Balečki most (Postaja C2) najzastupljenija vrsta je i dalje potočna pastrva,
ali javljaju se i dva predstavnika porodice Cyprinidae, ilirski klen i cetinska ukliva koja je
endem istraživanog područja.
U mjestu Gala (Postaja C3) ulovljen je najveći broj vrsta od svih istraživanih postaja.
Najzastupljenija vrsta je ilirski klen, zatim potočna pastrva i cetinska ukliva. Tu se javlja i
endemična vrsta cetinski vijun.
Kod mjesta Čikotina lađa (Postaja C5) u ulovu dominira ilirski klen, a slijede ga
cetinska ukliva i svalić.
Na postaji C6 u Blatu na Cetini je kroz četiri godine ulovljeno ukupno 1361 jedinki
riba, što je najveći zabilježeni broj na jednoj postaji. Od tog broja najviše otpada na ilirskog
klena i cetinsku uklivu. Zanimljivost ove postaje je da je od šest ulovljenih vrsta, čak pet
endema što joj posebno daje na značaju.
U zaselku Penšići, ispod HE Kraljevac (Postaja C7) ulovljene su tek tri vrste riba.
Najbrojniji je ilirski klen, a slijede ga jegulja i potočna pastrva.
Na postaji C8 kod Radmanovih mlinica ulovljeno je najviše jegulje, a u brojnosti je
slijede ilirski klen, glavočić vodenjak, glavočić crnotrus i cipal zlatac.
Na području Malih izvora kroz četiri godine je ulovljeno 569 jedinki. Najveću brojnost
ima cetinska ukliva.
Broj ulovljenih jedinki pojedinih vrsta riba po postajama u periodu od četiri godine vidljiv je
u tablicama 3, 4 i 5.
Tablica 3. Broj jedinki pojedinih vrsta riba po postajama u 1998. godini
Vrsta C1 C2 C3 C6 C7 C8 Mali izvori
Salmo trutta 9 2 13 1
Cobitis dalmatina
9 19
Squalius illyricus
22 24 12 8
Telestes ukliva
5 88
304
Pseudorasbora parva
2
13
Thymallus thymallus
1
Anguilla anguilla
7 40
Aulopyge huegelii
6
UKUPNO 9 2 52 138 19 48 317
21
Tablica 4. Broj jedinki pojedinih vrsta riba po postajama u 1999. godini
Vrsta C1 C2 C3 C5 C6 C7 C8 Mali izvori
Salmo trutta 51 1 1
2 7
Squalius illyricus
100 208 306 22
Telestes ukliva
10
151
89
Leuciscus svallize
19 34
Aulopyge huegelii
75
Cobitis dalmatina
12
Anguilla anguilla
12 70
Knipowischia panizzae
8
Salaria fluviatilis
3
Oncorhynchus mykiss
Carassius gibelio
2
UKUPNO 51 1 227 580 41 81 91
Tablica 5. Broj jedinki pojedinih vrsta riba po postajama u 2000. godini
Vrsta C1 C2 C3 C5 C6 C7 C8 Mali izvori
Salmo trutta 25 9 6 127 2
1
Oncorhynchus mykiss
Cobitis dalmatina
32
Squalius illyricus
4
263 36 4
Telestes ukliva
1
24 238
75
Aulopyge huegelii
70
Anguilla anguilla
8 13
Pomatoshistus canestrini
6
Pseudorasbora parva
7
UKUPNO 25 10 10 151 605 44 23 83
22
Tablica 6. Broj jedinki pojedinih vrsta riba po postajama u 2001. godini
Vrsta C1 C2 C3 C5 C6 C8 Mali izvori
Salmo trutta 8 10
1
Squalius illiricus
4 10
Carassius gibelio
2
Cyprinus carpio
1
Squalius illyricus
51 5
Anguilla anguilla
8
15
Cobitis dalmatina
6
Telestes ukliva
6 62
78
Aulopyge huegelii
1
Liza aurata
6
UKUPNO 8 14 13 71 68 22 78
23
5.2. Biološka raznolikost ihtiopopulacije rijeke Cetine
Indekse biološke raznolikosti (Shannon-Wienerov, Fisherov alfa i Simpsonov indeks)
nije bilo moguće odrediti na postaji C1. Na toj postaji ulovljena je samo jedna vrsta ribe što
znači da je raznolikost jednaka nuli.
5.2.1. Biološka raznolikost na postaji C2
Na postaji C2 je u prve dvije godine istraživanja ulovljena samo jedna vrsta ribe pa
nije bilo moguće odrediti indekse raznolikosti (raznolikost je jednaka nuli u 1998. i 1999.
godini). Vrijednosti indeksa bioraznolikosti na postaji C2 prikazane su u Tablici 7. Vrijednost
Shannon-Wienerovog indeksa je veća u 2001. godini i iznosi 0,883 (Slika 12). Fisherov alfa
indeks veći je 2000. godine kada iznosi 0,752 (Slika 13), a te iste godine je vrijednost
Simpsonov indeksa manja i iznosi 0,8 (Slika 14).
Tablica 7. Indeksi bioraznolikosti po godinama na postaji C2
Postaja C2 2000. 2001.
Salmo trutta 9 10
Oncorhynchus mykiss 1
Squalius illiricus
4
Shannon-Wienerov indeks
0,469 0,863
Fisherov alfa indeks 0,752 0,428
Simpsonov indeks 0,8 1
24
Slika 10. Shannon-Wienerov indeks za postaju C2
Slika 11. Fisherov alfa indeks za postaju C2
25
Slika 12. Simpsonov indeks za postaju C2
5.2.2. Biološka raznolikost na postaji C3
Vrijednosti indeksa bioraznolikosti na postaji C3 prikazane su u Tablici 8 te se mogu
primijetiti velike varijacije tijekom razdoblja istraživanja. Vrijednost Shannon-Wienerovog
indeksa za postaju C3 najveća je 2000. godine i iznosi 0,971, a najmanja 1999. godine i iznosi
0,322 (Slika 15). Fisherov alfa indeks najveći je 1999. godine i iznosi 1,753, a najmanji 1999.
godine kada iznosi 0,569 (Slika 16). Vrijednost Simpsonovog indeksa raznolikosti najmanja
je 1998. godine kada iznosi 0,268, a najveća 1999. godine i iznosi 0,818 (Slika 17). Ako se
pogleda sastav vrsta (Tablica 8) može se primijetiti gotovo potpuna promjena u sastavu vrsta
tijekom razdoblja istraživanja na ovoj postaji.
26
Tablica 8. Indeksi bioraznolikosti po godinama na postaji C3
Postaja C3 1998. 1999. 2000. 2001.
Salmo trutta 13 1 6
Cobitis dalmatina 9
Squalius illyricus 22 100 4 10
Telestes ukliva 5 10
Pseudorasbora parva 2
Thymallus thymallus 1
Carassius gibelio
2
Cyprinus carpio
1
Shannon Wienerov indeks
0,804 0,322 0,971 0,65
Fisherov alfa a indeks 1,753 0,569 0,752 0,685
Simpsonov indeks 0,268 0,818 0,467 0,697
Slika 13. Shannon-Wienerov indeks za postaju C3
27
Slika 14. Fisherov alfa indeks za postaju C3
Slika 15. Simpsonov indeks za postaju C3
28
5.2.3. Biološka raznolikost na postaji C5
Vrijednosti indeksa bioraznolikosti na postaji C5 prikazane su u Tablici 9. U 1998.
godini na toj postaji nije ulovljena niti jedna vrsta pa nema ni vrijednosti indeksa. Vrijednost
Shannon-Wienerovog indeksa najveća je 2001. godini i iznosi 0,65, a približna je i onoj u
2000. godini, dok je vrijednost iz 1999. godine nešto manja i iznosi 0,415 (Slika 18). Fisherov
alfa indeks se kroz godine postupno povećava tako da je najveći u 2001. godini i iznosi 0,918
(Slika 19). Vrijednost Simpsonovog indeksa kroz godine se postupno smanjuje pa je najmanji
2001. godine i iznosi 0,536 (Slika 20). Osim indeksa bioraznolikosti također se i na ovoj
postaji tijekom razdoblja istraživanja mijenja sastav ihtiofaune.
Tablica 9. Indeksi bioraznolikosti po godinama na postaji C5
Postaja C5 1999. 2000. 2001.
Squalius illyricus 208
51
Leuciscus svallize 19
Salmo trutta
127
Telestes ukliva
24 6
Anguilla anguilla
8
Cobitis dalmatina
6
Shannon Wienerov indeks
0,415 0,632 0,65
Fisherov alfa indeks 0,303 0,326 0,918
Simpsonov indeks 0,846 0,731 0,536
29
Slika 16. Shannon-Wienerov indeks za postaju C5
Slika 17. Fisherov alfa indeks za postaju C5
30
Slika 18. Simpsonov indeks za postaju C5
5.2.4. Biološka raznolikost na postaji C6
Vrijednosti indeksa bioraznolikosti na postaji C6 prikazane su u Tablici 10. Shannon-
Wienerov indeks 1998. godine iznosi 0,644 i postupno raste, a 2001. godine se naglo
smanjuje i iznosi 0,308 (Slika 21). Fisherov alfa indeks ima najveću vrijednost 1998. godine
kada iznosi 1,016 te se smanjuje do 0,643 u 2001. godini (Slika 22). Simpsonov indeks ima
malu, približnu vrijednost u 1999. i 2000. godini dok je najveća 2001. godine i iznosi 0,835
(Slika 23).
31
Tablica 10. Indeksi bioraznolikosti po godinama na postaji C6
Postaja C6 1998. 1999. 2000. 2001.
Salmo trutta 1 2 2
Cobitis dalmatina 19 12 32
Squalius illyricus 24 306 263 5
Telestes ukliva 88 151 238 62
Aulopyge huegelii 6 75 70 1
Leuciscus svallize
34
Shannon-Wienerov indeks
0,644 0,68 0,716 0,308
Fisherov alfa indeks 1,016 0,935 0,748 0,643
Simpsonov indeks 0,454 0,366 0,359 0,835
Slika 19. Shannon-Wienerov indeks za postaju C6
32
Slika 20. Fisherov alfa indeks za postaju C6
Slika 21. Simpsonov indeks za postaju C6
33
5.2.5. Biološka raznolikost na postaji C7
Vrijednosti indeksa bioraznolikosti na postaji C7 prikazane su u Tablici 11. U 2001.
godini na ovoj postaji nije ulovljena niti jedna vrsta pa nema ni podataka o raznolikosti.
Shannon-Wienerov indeks je najveći 1998. godine kada iznosi 0,949 te se idućih godina
pomalo smanjuje (Slika 24). Fisherov alfa indeks ima najveću vrijednost 1999. godine, iznosi
0,746 (Slika 25). Simpsonov indeks raznolikosti najmanji je 1999. godine kada iznosi 0,388, a
najveći 2000. godine kada iznosi 0,696 (Slika 26).
Tablica 11. Indeksi bioraznolikosti po godinama na postaji C7
Postaja C7 1998. 1999. 2000.
Squalius illyricus 12 22 36
Anguilla anguilla 7 12 8
Salmo trutta
7
Shannon-Wienerov indeks
0,949 0,906 0,684
Fisherov alfa indeks 0,564 0,746 0,432
Simpsonov indeks 0,509 0,388 0,696
Slika 22. Shannon-Wienerov indeks za postaju C7
34
Slika 23. Fisherov alfa indeks za postaju C7
Slika 24. Simpsonov indeks za postaju C7
35
5.2.6. Biološka raznolikost na postaji C8
Vrijednosti indeksa bioraznolikosti na postaji C8 prikazane su u Tablici 12. Shannon-
Wienerov indeks najveći je u 2000. godini kada iznosi 0,89, a najmanji 1999. godine kada
iznosi 0,434 (Slika 27). Vrijednost Fisherovog alfa indeksa postupno raste kroz godine tako
da je najveća 2001. godine i iznosi 0,939 (Slika 28). Simpsonov indeks raznolikosti najmanji
je 2000. godine kada iznosi 0,391, a najveći 1998. godine kada iznosi 0,755 (Slika 29).
Tablica 11. Indeksi bioraznolikosti po godinama na postaji C8
Postaja C8 1998. 1999. 2000. 2001.
Anguilla anguilla 40 70 13 15
Squalius illyricus 8
4
Knipowischia panizzae
8
Salaria fluviatilis
3
Pomatoshistus canestrini
6
Salmo trutta
1
Liza aurata
6
Shannon-Wienerov indeks
0,65 0,434 0,89 0,688
Fisherov alfa indeks 0,422 0,614 0,921 0,939
Simpsonov indeks 0,716 0,755 0,391 0,519
Slika 25. Shannon-Wienerov indeks za postaju C8
36
Slika 26. Fisherov alfa indeks za postaju C8
Slika 27. Simpsonov indeks za postaju C8
37
5.2.7. Biološka raznolikost na postaji Mali izvori
Vrijednosti indeksa bioraznolikosti na postaji Mali izvori prikazane su u Tablici 13.
Shannon-Wienerov indeks bio je nemjerljiv za ovu postaju. Vrijednost Fisherovog alfa
indeksa se postupno povećava do 2000. godine kada iznosi 0,37 dok se slijedeće godine
smanjuje na 0,162 (Slika 30). Simpsonov indeks najmanji je 2000. godine i iznosi 0,842, a
najveći godinu iza kada mu je vrijednost 1 (Slika 31).
Tablica 13. Indeksi bioraznolikosti po godinama na postaji Mali izvori
Postaja Mali izvori 1998. 1999. 2000. 2001.
Telestes ukliva 304 89 75 78
Pseudorasbora parva 13
7
Carassius gibelio
2
Fisherov alfa indeks 0,286 0,362 0,37 0,162
Simpsonov indeks 0,921 0,957 0,842 1
Slika 28. Fisherov alfa indeks za postaju Mali izvori
38
Slika 29. Simpsonov indeks za postaju Mali izvori
5.2.8. Biološka raznolikost na postajama u prvoj i posljednjoj godini istraživanja
Vrijednosti indeksa bioraznolikosti na postajama u 1998. i 2001. godini prikazane su u
Tablici 14. Shannon-Wienerov indeks nije bilo moguće odrediti.
Kako je već spomenuto, u 1998. godini nema rezultata za postaju C5 jer nije ulovljena niti
jedna vrsta. Vrijednosti Fisherovog alfa indeksa variraju, od 0,286 na postaji Mali izvori do
1,753 na postaji C3. Vrijednosti Simpsonovog indeksa također variraju, od 0,268 na postaji
C3 do 1 na postajama C1 i C2 gdje je ulovljena samo jedna vrsta.
Također, spomenuto je da u 2001. godini nema rezultata za postaju C7 jer nije ulovljena niti
jedna vrsta. Vrijednosti Fisherovog alfa indeksa u ovoj godini variraju od 0,162 na postaji
Mali izvori do 1,222 na postaji C3. Vrijednosti Simpsonovog indeksa također variraju i to od
0,519 na postaji C8 do 1 na postajama C1 i Mali izvori gdje je ulovljena samo po jedna vrsta
ribe.
Grafički prikazi vrijednosti Fisherovog alfa i Simpsonovog indeksa u ove dvije godine
istraživanja mogu se vidjeti u Prilogu II.
39
Tablica 14. Indeksi bioraznolikosti na postajama u 1998. i 2001. godini
1998. godina
C1 C2 C3 C5 C6 C7 C8 Mali izvori
Fisherov alfa indeks 0,288 0,796 1,753 - 1,017 0,564 0,422 0,286
Simpsonov indeks 1 1 0,268 - 0,454 0,509 0,716 0,921
2001. godina
Fisherov alfa indeks 0,302 0,639 1,222 0,918 0,643 - 0,939 0,162
Simpsonov indeks 1 0,56 0,59 0,536 0,835 - 0,519 1
40
6. RASPRAVA
Istraživanja na rijekama u svijetu pokazuju različite odgovore ihtiofaune na novonastale
uvjete u gornjim i donjim tokovima hidroenergetskog sustava. Ipak, u svim znanstvenim
radovima navodi se da mora doći do negativnih posljedica, po pitanju raznolikosti ihtiofaune.
Prve na udaru su migratorne vrste čiji su putevi presiječeni pa ne uspijevaju doći do svojih
mrijestilišta (Santos i sur., 2004; Schiemer i sur., 2004; Yi i sur., 2010; Wang i sur., 2012).
Osim na reprodukciji, negativne poslijedice se odnose i na rast jedinki, zdravlje istih te
gubitku na težini (Yi i sur., 2010; Chen i sur., 2011). Dolazi do promjene broja jedinki i vrsta.
Česta je transformacija iz migratornih u jezerske vrste (Wang i sur., 2012) zbog novonastalih
uvjeta uslijed izgradnje akumulacijskih jezera. Uočava se povećanje alohtonih vrsta zbog
poremećenih prirodnih poplava i porasta temperature nakon postavljanja brane (Xiaoyan i
sur., 2010). To sve dovodi do alternacija hranidbenog lanca koji se često skraćuje (Chen i sur.,
2011). Mnoge vrste se sve teže adaptiraju na takve uvjete pa dolazi i do najgoreg scenarija, a
to je izumiranje vrsta (Schiemer i sur., 2004; Chen i sur., 2011). Dobivamo ekstremne biotope
koje karakterizira eudominacija par vrsta, te mala gustoća ostalih vrsta (Wolter, 2001), sa
najmanjom bioraznolikošću podno brane (Santos i sur., 2004).
Cetina je najiskorištenija rijeka u Hrvatskoj, a antropogeni utjecaj prouzročio je izraženu
degradaciju ekoloških zajednica i same rijeke. Na rijeci Cetini u Republici Hrvatskoj četiri su
akumulacijska jezera (Đale, Kraljevac, Peruča, Prančevići) koja služe za hidroenergetske
potrebe, a uzrokuju promjene salmonidnog karaktera rijeke, posebno u donjem dijelu toka
(Mrakovčić i sur., 2006). Također, problem je unos alohtonih vrsta radi poboljšanja vrsta za
sportski ribolov i boljeg iskorištenja prehrambene baze. Na taj način iz rijeke Cetine nestalo je
nekoliko autohtonih vrsta, a među njima i zubatak (Salmo dentex Heckel, 1851) (Habeković,
1993; Mrakovćić i sur., 2001), koji je prema podacima (Vuković i Ivanović, 1971) uz potočnu
pastrvu bio dominantna salmonidna vrsta (Mrakovčić i sur., 2001).
Na temelju rezultata četverogodišnjeg praćenja stanja ihtiofaune rijeke Cetine, opisali smo
stanje u raznolikosti i strukturi zajednica riba. Na temelju podataka o broju ulovljenih jedinki i
vrsta na istraživanim postajama, zajednice su opisane pomoću alfa raznolikosti, odnosno niza
indeksa.
Ihtiofauna Cetine sastoji se od 24 vrste riba (Mrakovčić i sur., 2001; Mišetić i Habeković,
2002), a devet su endemi jadranskog slijeva (Mrakovčić i sur., 2006). Na istraživanim
postajama rijeke Cetine, u razdoblju od 1998. do 2001. godine zabilježeno je 16 vrsta riba iz
41
osam porodica. Od tih 16 vrsta, endemi Hrvatske i jadranskog slijeva su cetinska ukliva i
cetinski vijun dok su endemi jadranskog slijeva ilirski klen, oštrulja, svalić, glavočić crnotrus
i glavočić vodenjak. Endem Sredozemlja je riječna babica.
U tijeku ovog istraživanja nailazimo na velike fluktuacije u broju i sastavu vrsta na
postajama iz godine u godinu. Najveća raznolikost zabilježena je na postaji C3, između izvora
Rumin i Kosinac, gdje je ulovljen i najveći broj vrsta, dok je najmanja raznolikost na postaji
C1.
U izvorišnom dijelu Cetine, na postaji C1 u svim godinama istraživanja, ulovljena je samo
jedna vrsta, potočna pastrva. Potočna pastrva tipična je reofilna vrsta koja obitava u gornjim i
srednjim dijelovima rijeke (Mrakovčić i sur., 2006).
Na postaji C2 se uz potočnu pastrvu kao najzastupljeniju vrstu, javljaju i dva predstavnika
porodice Cyprinidae s malim brojem jedinki. Također, Simpsonov indeks u 2001. godini
ukazuje na izraženu maksimalnu dominaciju jedne vrste. Pojava ciprinidnih vrsta može biti
posljedica akumulacije Peruća, koja započinje na ovoj postaji. Na ciprindne vrste riba je manji
utjecaj jezera u doba mriješćenja jer su ove ribe adaptabilnije (Mrakovčić i sur., 2001).
Iz ovoga možemo zaključiti da u gornjem dijelu toka rijeke Cetine prevladava salmonidna
vrsta, potočna pastrva, a s početkom akumulacije Peruća pojavljuju se i ciprinidne vrste.
Izvorište rijeke Cetine sve do naknadno produbljenog kanala prema akumulacijskom jezeru
Peruća, posljednje je gotovo prirodno područje rijeke Cetine. Uz velik broj špilja povezanih s
izvorima, ovdje rijeka Cetina ima prirodno pulsni tok, što je iznimno važno za cijelu daljnju
produkciju rijeke. Treba zadržati sadašnja staništa i tradicionalni način gospodarenja na tim
prostorima (Mrakovčić i Ćaleta, 2011).
Vrijednosti Fisherovog alfa i Simpsonovog indeksa ukazuju na najveću ihtioraznolikost uz
minimalnu dominaciju jedne vrste na postaji C3 u 1998. godini. Također, na toj postaji
uočena je i najveća promjena u sastavu vrsta (iz salmonidnih u ciprinidne) tijekom četiri
godine istraživanja. Brojnošću dominira ilirski klen, a u prve dvije godine istraživanja
nalazimo i cetinsku uklivu, kritično ugroženu vrstu prema Crvenoj knjizi slatkovodnih riba
Hrvatske (2006) i prema Crvenom popisu IUCN-a (1996). Osnovni uzroci njene ugroženosti
su onečišćenje i uništavanje staništa, unos alohtonih šaranskih vrsta, pregradnja rijeke Cetine,
rascjepkanost staništa i oscilacije razine vode (Mrakovčić i sur., 2006). Upravo se u
posljednjoj godini istraživanja javlja alohtona i invazivna (ciprinidna) vrsta babuška, koja
42
može biti karika u promjeni sastava vrsta. Također, postaja C3 se nalazi nizvodno od HE
Peruća, čija akumulacija utječe na regulaciju toka rijeke Cetine pa time i na ihtiopopulaciju.
Branom Peruća onemogućena su migratorna kretanja potočnih pastrva u svrhu mriješćenja te
povratak njihove mlađi pa se pastrva adaptirala i našla nova mrijesna staništa u području
nizvodno od brane (Mrakovčić i sur., 2001).
Sastav ihtiofaune mijenja se i na postaji C5 koja se nalazi nizvodno od HE Đale.
Prevladavaju ciprinidne vrste, a brojnošću dominira ilirski klen. I na ovoj postaji nalazimo
cetinsku uklivu, a u posljednoj godini istraživanja javljaju se jegulja, kritično ugrožena vrsta
prema Crvenom popisu IUCN-a (1996) i cetinski vijun, endem jadranskog slijeva. Habeković
(1993) u istraživanju provedenom nizvodno od HE Đale i u akumulaciji Prančevići također
navodi dominaciju ciprinidnih vrsta, od kojih je najbrojniji ilirski klen. Također nalazi i
lipljena, alohtonu vrstu za jadranski slijev. Manja zastupljenost pastrvskih vrsta posljedica je
onečišćenja iz Trilja, utjecaja hidroelektrane, stalnih oscilacija vodostaja i to što na ovim
područjima nema mrijestilišta za pastrve (Habeković, 1993). U takvim se uvjetima
adaptabilniji ilirski klen bolje održao te preuzeo dominantnost u jednoj tipičnoj pastrvskoj
vodi (Habeković, 1993).
Gotovo iste vrste pojavljuju se na postaji C6 koja se nalazi između dvije hidroelektrane,
HE Đale i HE Kraljevac. Tu je najveći zabilježeni broj jedinki na jednoj postaji te i dalje
dominira ilirski klen. Jedina nova vrsta koja se pojavljuje na ovoj postaji zahvaljujući
podzemnim vezama (Mrakovčić i sur., 2001) je oštrulja, ugrožena prema Crvenoj knjizi
slatkovodnih riba Hrvatske (2006) i endem jadranskog slijeva. Izgradnjom hidroakumulacija i
regulacijom vodotoka izmijenjen je prirodni vodni režim i promijenjena su staništa oštrulje te
su poremećeni i onemogućeni njeni putovi migriranja u krške ponornice pa su tako i smanjene
populacije oštrulje u rijeci Cetini (Mrakovčić i sur., 2006). Vrijednosti Fisherovog alfa
indeksa na postaji C6 ukazuju na kontinuirano smanjivanje bioraznolikosti kroz četiri godine
istraživanja. Shannon-Wienerov indeks ima najmanju vrijednost na ovoj postaji u 2001.
godini i to ukazuje na najmanju ujednačenost zabilježenu na svim postajama kroz
četverogodišnji period.
Na postajama C5 i C6 ulovljen je mali broj jedinki svalića, endema jadranskog slijeva i to
ne u svim godinama istraživanja. Svalić je izrazito osjetljiv na posljedice ljudske aktivnosti i
vrlo brzo bi u Hrvatskoj mogao postati kritično ugroženom ili čak izumrlom vrstom
(Mrakovčić i sur., 2006).
43
Srednji dio toka rijeke Cetine ima najveću gustoću vrsta, a dominiraju ciprinidne vrste
(ilirski klen). Raznolikost biotopa na tom području i podzemne veze s obližnjim kraškim
vodotocima te kontroliranim i nekontroliranim introdukcijama, rezultira se kroz pojavu nekih
vrsta riba koje nisu prisutne u uzvodnim regijama (Mrakovčić i sur., 2001). Njihova uzvodna
migracija fizički je onemogućena postojećom branom HE Peruća. Većina vrsta riba ovog
područja zaštićena je i karakteristična za prirodnu ihtiofaunu Cetine. Izmjena brze i plitke
vode i dubljih ujezerenih dijelova nekad je stvarala brojna staništa za različite vrste riba dok
su današnji problemi dnevne oscilacije koje za posljedicu stvaraju smanjenu produktivnost
vodotoka (Mrakovčić i Ćaleta, 2011).
U odnosu na spomenute postaje, na postaji C7, ispod HE Kraljevac, ulovljene su samo tri
vrste riba iz tri porodice i to s malim brojem jedinki. Vrijednosti Shannon-Wienerovog
indeksa ukazuju na popriličnu ujednačenost zajednica riba. Specifični ekološki uvjeti na ovoj
postaji mogli bi biti uzrok smanjenoj raznolikosti. Tu se nalazi granica rasprostranjenosti vrsta
kojima više odgovaraju uvjeti u gornjem toku, a još se ne osjeti boćati utjecaj i vrste kojima to
odgovara. Postaja C7 mogla bi biti prijelazno stanište smanjene raznolikosti.
U boćatom dijelu toka rijeke Cetine, na postaji C8 kod Radmanovih mlinica uočava se
dominacija jegulje. Dominacija jegulje u ovom dijelu toka nije čudna jer ona obitava u
riječnim ušćima te je katadromna vrsta, što znači da prilikom mrijesta migrira u more. Na
ovoj postaji u samo jednoj godini istraživanja zabilježena je vrsta glavočić crnotrus, ugrožena
prema Crvenoj knjizi slatkovodnih riba Hrvatske (2006), Crvenom popisu IUCN-a i endem
jadranskog slijeva. Ova vrsta je rijetka, uglavnom zbog onečišćenja i antropogenih promjena
ušća rijeka. Vrijednosti Fisherovog alfa indeksa na postaji C8 ukazuju na kontinuirani rast
bioraznolikosti kroz četiri godine istraživanja, ali vrijednosti Simpsonovog indeksa su
poprilično visoke zbog izražene dominacije jegulje.
U donjem dijelu toka rijeke Cetine, povećava se gustoća vrsta s autohtonim vrstama
(jegulja) te u boćatom dijelu predstavnicima porodice Blenniidae, Gobiidae i Mugilidae. Iako
su prirodna staništa uz današnje ušće Cetine uglavnom degradirana, preostala staništa u tom
dijelu kanjona treba zaštititi jer su posljednja uporišta vrstama životinja karakterističnim za
ušća jadranskih rijeka. Iznimno produktivno područje, kao ušće, predstavlja prostor velike
bioraznolikosti (Mrakovčić i Ćaleta, 2011).
44
Na postaji Mali izvori koja uključuje tri izvora, kroz sve četiri godine istraživanja
brojnošću dominira krititično ugrožena cetinska ukliva. Ovaj nalaz može se potkrijepiti
činjenicom da ukliva živi uglavnom u jatima, u izvorima i pritocima. Zanimljivo je da uz nju
nalazimo i dvije alohtone, invazivne vrste, bezribicu i babušku jer je jedan od razloga
ugroženosti cetinske uklive unos alohtonih ciprinidnih vrsta. U usporedbi s ostalim
istraživanim postajama, na ovoj se uočavaju prilično niske vrijednosti Fisherovog alfa indeksa
te je najmanja 2001. godine. Tada i očekivano vrijednost Simpsonovog indeksa iznosi 1 što
ukazuje na izraženu dominaciju cetinske uklive.
Usporedimo li vrijednosti indeksa raznolikosti u prvoj i posljednjoj godini istraživanja,
uočavamo da u obe godine Fisherov alfa indeks kontinuirano raste do maksimuma
raznolikosti na postaji C3. Nakon tog maksimuma, na ostalim postajama u 1998. godini dolazi
do kontinuiranog pada raznolikosti. Na ostalim postajama u 2001. godini je slična situacija,
izuzev postaje C8 koja tada ima veću ihtioraznolikost (u odnosu na 1998. godinu). Što se tiče
Simpsonovog indeksa, situacija je bolja u 2001. godini kada su vrijednosti tog indeksa
prosječne i ujednačenije dok u 1998. godini rastu, što izražava dominaciju nekih vrsta (za
bolje shvaćanje pogledati grafičke prikaze u Prilogu II).
Ogromne potrebe za energijom danas predstavljaju najveću opasnost za autohtonu
ihtiofaunu rijeke Cetine. Zbog velikog hidrološkog potencijala je od 1912. godine izgrađeno
pet hidroelektrana, a kao posljedica tih aktivnosti došlo je do fragmentacije rijeke,
usporavanja toka i stvaranja akumulacijskih jezera. Unos novih vrsta doveo je do danubizacije
(unosa brojnih riba iz dunavskog slijeva) i globalizacije ihtiofaune (azijski i sjevernoamerički
elementi) rijeke Cetine. Gotovo je sigurno da će, ukoliko se te aktivnosti nastave, većina
endema nestati. Ulaskom u Europsku uniju preuzimamo obavezu očuvati endemske vrste
Hrvatske, kao dio europske prirodne baštine. Veliki broj vrsta riba nalazi se na popisu
Bernske konvencije ugrožene ihtiofaune Europe i u Dodatku II smjernica Europske zajednice
o zaštiti prirodnih i poluprirodnih staništa i divlje faune i flore (Mrakovčić i Ćaleta, 2011).
Na temelju svega navedenoga smatram da područje rijeke Cetine zahtjeva daljnja
istraživanja kako bi se moglo pratiti stanje ihtiofaune uslijed prirodnih i antropogenih
promjena te stvoriti uvjete za očuvanje i zaštitu ihtioraznolikosti.
45
7. ZAKLJUČAK
1. Ihtiofauna Cetine sastoji se od 24 vrste riba dok je na istraživanim postajama rijeke, u
razdoblju od 1998. do 2001. godine, zabilježeno 16 vrsta riba iz osam porodica.
2. Najdominantnija vrsta po broju ulovljenih jedinki je ilirski klen, a slijede ga cetinska
ukliva, potočna pastrva i jegulja. Ilirski klen i potočna pastrva su osjetljive vrste,
cetinska ukliva kritično ugrožena vrsta prema Crvenoj knjizi slatkovodnih riba
Hrvatske, dok je jegulja kritično ugrožena vrsta prema Crvenom popisu IUCN-a.
Cetinska ukliva i cetinski vijun hrvatski su endemi koji naseljavaju samo područje
rijeke Cetine.
3. Rezultati indeksa raznolikosti ukazuju na razlike u raznolikosti i sastavu ihtiofaune po
postajama i godinama istraživanja uslijed pregradnje rijeke, nastanka akumulacijskih
jezera, unosa alohtonih vrsta, ali i specifičnih ekoloških uvjeta određenih postaja.
4. Najveća raznolikost zabilježena je između izvora Rumin i Kosinac, dok je najmanja
raznolikost u izvorišnom dijelu rijeke Cetine.
5. Izgradnja hidroelektrana i pripadajućih akumulacija dovela je do fragmentacije rijeke,
blokiranja migratornih puteva, usporavanja toka i ekstremnih ekoloških uvjeta koji
uzrokuju promjene zajednica riba u rijeci Cetini. Ciprinidne vrste su adaptabilnije pa
potiskuju salmonidne vrste.
6. Područje rijeke Cetine vrijedno je daljnih istraživanja zbog ugroženih i endemičnih
vrsta riba kojima šteti veliki antropogeni utjecaj.
46
8. LITERATURA
Bonacci O. (2003): Ekohidrologija vodenih resursa i otvorenih vodotoka. Građevinsko-
Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Splitu, Institut Građevinarstva Hrvatske, Zagreb.
Chen S., Fath B., Chen B., Su M. (2011): Evaluation of the changed properties of aquatic
animals after dam construction using ecological network analysis. Procedia Environmental
Sciences 5: 114-119.
Cowx I.G. (2002): Analysis of threats to freshwater fish conservation: past and present
challenges. U: Collares-Pereira M.J. i sur. (ur.): Conservation of freshwater fishes: options for
the future. Blackwell Science, Oxford, 201-221.
Descy J.P., Empain A. (1984): Meuse. Ecology of European Rivers. Blackwell Scientific,
Oxford.
Duplić A. (2008): Slatkovodne ribe, priručnik za inventarizaciju i praćenje stanja. Državni
zavod za zaštitu prirode, Zagreb.
Đurić P., Popović I. (2009): Život uz rijeke, Suradnjom do očuvane prirode i odgovornog
upravljanja rijekama. Zelena akcija, Zagreb.
Fisher R. A., Corbet A. S., Williams C. B. (1943): The relation between the number of species
and the number of individuals in a random sample of an animal population. Journal of Animal
Ecology 12: 42-58.
Gerritsen A., Young B. (2008): The effects of dams on migratory fish: A North Country Case
Study. St Lawrence University Department of Biology, Canton, New York.
Habeković D. (1993): Ihtiofauna akumulacijskog jezera Prančevići na rijeci Cetini. I. Sastav
ihtiofaune. Ribarstvo 48 (4): 125-135.
Helland-Hansen E., Holtedahl T., Liye K. A. (1995): Environmental Effects Volume 3 of
Hydropower development. Norwegian Institute of Technology, Division of Hydraulic
Engineering.
Hering D., Johnson R. K., Kramm S., Schmutz S., Szoszkiewicz K., Verdonschot P. F. M.
(2006): Assessment of European streams with diatoms, macrophytes, macroinvertebrates and
47
fish: a comparative metric-based analysis of organism response to stress. Freshwater Biology
51 (9): 1757-1785
Holmlund C. M., Hammer M. (1999): Ecosystem services generated by fish populations.
Ecological Economics 29 (2): 253-268.
IUCN 2001. IUCN Red List Categories: Version 3.1. Prepared by the IUCN Species Survival
Commission. IUCN, Gland, Switzerland and Cambridge, UK.
Jeppesen E., Jensen J. P., Søndergaard M., Lauridsen T. L. (2005): Response of fish and
plankton to nutrient loading reduction in eight shallow Danish lakes with special emphasis on
seasonal dynamics. Freshwater Biology 50 (10): 1616-1627.
Kempton R. A., Taylor L. R. (1974): Log-series and log-normal parameters as diversity
determinants for the Lepidoptera. Journal of Animal Ecology 43 (2): 381-399.
Kempton R. A., Wedderburn R. W. M. (1978): A comparison of three measures of species
diversity. Biometrics 34 (1): 25-37.
Krebs C.J. (2001): Ecology: The Experimental Analysis of Distribution and Abundance.
5th
ed. Benjamin Cummings, Menlo Park, California.
Magurran A. E. (1988): Ecological diversity and its measurement. Croom Helm, London.
Maitland P.S. (2000): Guide to Freshwater Fish of Britain and Europe. Hamlyn, London.
Miller P.J., Loates M.J. (1997): Fish of Britain and Europe. Collins Pocket Guide.
HarperCollinss Publishers, London.
Mišetić S., Habeković D. (2002): Biološko-ekološka istraženost rijeke Cetine. Prirodoslovna
istraživanja Biokovskog područja. Hrvatsko ekološko društvo 2: 147-167.
Mrakovčić M., Kerovec M., Plenković-Moraj A., Mihaljević Z., Mustafić P., Bukvić-Ternjej
I., Razlog-Grlica J., Radović D., Kovačić D., Ćaleta M., Radić I., Zanella D., Schneider D.,
Gottstein-Matočec S. (2001): Vrednovanje bioloških dobara rijeke i porječja Cetine.
Prirodoslovno-matematički fakultet (Biološki odsjek), Zagreb.
Mrakovčić M., Brigić A., Buj I., Ćaleta M., Mustafić P., Zanella D. (2006): Crvena knjiga
slatkovodnih riba Hrvatske. Državni zavod za zaštitu prirode, Zagreb.
48
Mrakovčić M., Ćaleta M. (2011): Endemične ribe cetinskog slijeva. Prirodoslovlje, časopis
Odjela za prirodoslovlje i matematiku Matice hrvatske 11 (1): 3-18.
Mustafić P. (2001): Ihtiofauna različitih tipova staništa srednjeg toka rijeke Drave.
Magistarski rad. Sveučilište u Zagrebu, Zagreb.
Popović J. (1985): Zaštitimo naše endemične vrste riba. Ribarstvo Jugoslavije (4-5-6): 92-93.
Povž M., Leiner S., Mrakovčić M., Popović J. (1990): Rare and endangered fishes from
Yugoslavian Adriatic rivers. Journal of Fish Biology 37: 247-249.
Radović J. (1999): Pregled stanja biološke i krajobrazne raznolikosti Hrvatske sa strategijom i
akcijskim planovima zaštite. Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša, Zagreb.
Sagar R., Sharma G. P. (2012): Measurement of alpha diversity using Simpson index (1/λ):
the jeopardy. Environmental Skeptics and Critics 1 (1): 23-24.
Santos J. M., Godinho F., Ferreira M. T., Cortes R. (2004): The organisation of fish
assemblages in the regulated Lima basin, Northern portugal. Limnologica 34: 224-235.
Simpson E. H. (1949): Measurment of diversity. Nature 163: 688.
Šegota T, Filipčić A. (1996): Klimatologija za geografe. Školska knjiga, Zagreb.
Taylor, L. R. (1978): Bates, Williams, Hutchinson – a variety of diversities. U: I. A. Mound
and N. Waloff (ur.) Diversity of Insect Faunas. Oxford, Blackwell Scientific Publications.
Tutman P., Glamuzina B., Dulčić J. (2008): Threatened fishes of the world: Salmo dentex
(Heckel 1852) (Salmonidae). Environmental Biology of Fishes 82 (2): 175-176.
Vuković T., Ivanović B. (1971): Slatkovodne ribe Jugoslavije. Zemaljski muzej BiH.
Svjetlost, Sarajevo.
Wang Q. G., Du Y. H., Su Y., Chen K. Q. (2012): Environmental Impact Post-Assessment of
Dam and Reservoir Projects: A review. Procedia Environmental Sciences 13: 1439-1443.
Whittaker R. H. (1972): Evolution and measurement of species diversity. Taxon 21: 213-251.
Wiener W., Shannon C. E. (1949): The Mathematical Theory of Communication. Urbana,
Illionis: University of Illionis.
49
Wolter C. (2001): Rapid Changes of Fish Assemblages in Artificial Lowland Waterways.
Limnologica 31: 27-35.
Xiaoyan L., Shikui D., Qinghe Z., Shiliang L. (2010): Impacts of Manwan Dam construction
on aquatic habitat and community in Middle Reach of Lancang River. Procedia
Environmental Sciences 2: 706-712.
Yi Y., Yang Z., Zhang S. (2010): Ecological influence of dam construction and river-lake
connectivity on migration fish habitat in the Yangtze River basin China. Procedia
Environmental Sciences 2: 1942-1954.
Internetski izvori:
http://www.coastalwiki.org/coastalwiki/Measurements_of_biodiversity
Pristupljeno: 05. listopada 2014.
Navođenje u tekstu: (Sohier, 2008)
http://www.fao.org/docrep/007/ad525e/ad525e0i.htm
Pristupljeno: 15. studenog 2014.
Navođenje u tekstu: (Schiemer i sur., 2004)
I
Prilog I
Postaje na rijeci Cetini (preuzeto i prilagođeno prema Mrakovčić i sur., 2001)
Slika 1. Postaja C1
Slika 2. Postaja C2
II
Slika 3. Postaja C3
Slika 4. Postaja C5
III
Slika 5. Postaja C6
Slika 6. Postaja C7
IV
Slika 7. Postaja C8
Slika 8. Izvor Krenice (Mali izvori)
V
Slika 9. Izvor Jezerce (Mali izvori)
VI
Prilog II
Grafički prikazi za 1998. i 2001. godinu
Slika 1. Fisherov alfa indeks za 1998. godinu
Slika 2. Simpsonov indeks za 1998. godinu
VII
Slika 3. Fisherov alfa indeks za 2001. godinu
Slika 4. Simpsonov indeks za 2001. godinu
VIII
Životopis
Ime i prezime: Ana Miletić
Adresa: Vukovarska 9, 21000 Split, Hrvatska
Mobitel: +385915666925
e-mail: [email protected]
Datum rođenja: 19.08.1989.
Spol: Ž
Edukacija
2012-2014 Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno Matematički fakultet-PMF
Magistra struke znanosti o okolišu- mag.oecol
2008-2012 Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno Matematički fakultet-PMF
Sveučilišni prvostupnik struke znanosti o okolišu-bacc.univ.oecol
Radno Iskustvo
Rad u skladištu Integralog d.o.o., Zagreb
Rad na štandu trgovačkog obrta A.B.R., Supetar, otok Brač
Aktivnosti
07/2014-danas Volonter Greenpeace-a Hrvatska
01/2014-danas Član udruge Bioteka - udruge za promicanje biologije i srodnih
znanosti; suradnik na portalu Biologija.com.hr
2010-2012 Manifestacija Noć biologije, PMF Zagreb
Ostalo
Iskustvo rada na mikroskopu Carl Zeiss Jena
Microsoft Office Word, Excel, Power Point
Osnovno poznavanje programa ArcGis
Engleski jezik – aktivno korištenje u govoru i pismu
Talijanski jezik – aktivno korištenje u govoru i pismu (Diploma talijanskog kao
stranog jezika B1a prema Vijeću Europe)
Vozačka dozvola B kategorije