Građevinski fakultet Univerziteta u Beogradu
Katedra za upravljanje projektima u građevinarstvu
TEHNOLOGIJA RADOVA
UVODNO PREDAVANJE
PREDMETNI NASTAVNIK:
DRAGAN ARIZANOVIĆ
ORGANIZACIJA NASTAVE
Obavezni predmet, nastava u ritmu 2+2
Cilj predmeta:
Upoznavanje sa principima, metodama i načinom korišćenja materijala,
opreme i mašina za izvršenje tehnoloških procesa i realizaciju radova u
skladu sa propisima i zahtevima ugovorne dokumentacije.
Literatura:
“Tehnologija građevinskih radova” – autor D. Arizanović, 1997.
Materijali sa web-strane predmeta na fakultetskom sajtu
Studentske obaveze:
• Kolokvijum u drugoj polovini semestra
• Seminarski rad sa javnom obradom
• Pismeni i usmeni ispit. 2
SISTEMSKI PRISTUP
Da bi se svobuhvatno sagledale sve potrebe građevinskog projekta i
izradili statički i dinamički planovi treba:
• sagledati sadržaj onog šta treba uraditi,
• odrediti mesto gde će to biti urađeno,
• izabrati način kako će to biti urađeno,
• usvojiti vreme kada će to biti urađeno,
• izračunati koliko će to koštati, i
• dodeliti zadatak onom ko će to uraditi.
Inženjer mora koristiti sistemski pristup da bi nalaženje odgovora na
brojna pitanja imalo konvergentan tok.
3
SISTEM I TEHNOLOGIJA
U cilju savladavanja entropije inženjer se mora usmeriti na:
• identifikovanje strukture problema,
• utvrđivanje broja elemenata koji se mogu izdvojiti,
• proučavanje svojstava tih elemenata i
• definisanje prirode njihovih odnosa unutar problema.
Aktivnosti, kao elemente plana rada, u potpunosti određuju:
• obim i kvalitet rada,
• broj i struktura angažovanih radnika,
• količina i vrsta materijala, poluproizvoda i proizvoda,
• odlike upotrebljenog alata, opreme i mehanizacije, i
• zahtevi primenjenih metoda rada.
4
PROCES I AKTIVNOST
Odnose aktivnosti definiše logika proizvodnog procesa.
Logiku procesa kreira projektant objekta izradom tehničke
dokumentacije u kojoj segrafički i tekstualno, na nivou svih detalja,
određuje redosled i način izvođenja radova.
Proces je niz povezanih radnji, promena ili funkcija koje daju rezultat.
Proces može biti shvaćen i kao skup radnji (aktivnosti) preduzetih u
stvaranju ili tretiranju proizvoda.
Aktivnost je tehnološka sekvenca čije izvršenje daje neki zaokruženi
proizvod. To je deo procesa za koji je potrebno vreme, za koji se
može definisati početak i kraj i koji je karakterističan po kontinuitetu
toka i primene upotrebljenih sredstava.
5
DEFINICIJE OSNOVNIH POJMOVA
Da bi smisao složenijih pojmova mogao biti jednoznačno shvaćen
potrebno je definisati značenje osnovnih pojmova.
•građevinski objekt je sve što je izgrađeno ili nastane kao rezultat
operacije građenja: zgrade, brane, mostovi, tuneli, vodovodi,
kanalizacije, putevi, železničke pruge, bunari i ostale građevine koje
predstavljaju zaokruženu funkcionalnu celinu;
•konstrukcija je organizovan sistem povezanih elemenata projektovanih
da se obezbedi određena mera krutosti ili građevinski objekt koji ima
takvo svojstvo;
•gradilište je zemljište na kome se izvode radovi i zemljište koje izvođač
koristi radi podrške izvođenju radova;
6
DEFINICIJE OSNOVNIH POJMOVA
• tehnička dokumentacija je skup projekata, grafičkih prikaza,
elaborata i drugih materijala i akata kojima se utvrđuju i razrađuju
uslovi za izgradnju objekta, uslovi i način građenja objekta i
ispunjenost svih ostalih uslova propisanih zakonom i drugim
propisima;
• standard je dokument ustanovljen konsenzusom ljudi i odobren od
priznate organizacije kojim se za opštu i višekratnu upotrebu
utvrđuju pravila, preporuke ili karakteristike za aktivnosti ili njihove
rezultate u cilju optimalnog uređenja u datom kontekstu;
• metod građenja je način na koji će građenje biti izvršeno;
7
DEFINICIJE OSNOVNIH POJMOVA
• građenje objekta je izvođenje građevinskih i građevinsko zanatskih
radova, ugrađivanje/montaža raznih instalacija, uređaja, postrojenja i
opreme, izvođenje različitih radova na proširenju kapaciteta, radova
na građenju objekata komunalnog opremanja i uređenju terena oko
objekta, kao i drugih radova kojima se obezbeđuje podobnost
objekata za upotrebu.
Građenjem objekta, u širem smislu, smatra se i dogradnja postojećeg
objekta radi dobijanja novog proizvodnog, stanbenog ili poslovnog
prostora.
8
DEFINICIJE OSNOVNIH POJMOVA
• rekonstrukcija objekta je izvođenje različitih radova na postojećem
objektu kojima se vrši sanacija, adaptacija, zamena instalacija,
uređaja, postrojenja i opreme, izmena tehnološkog procesa
proizvodnje ili izvođenje radova na objektu, ako se tim radovima:
menjaju neki konstruktivni elementi, spoljni izgled objekta, namena
objekta ili uslovi pod kojima je odobrena izgradnja objekta, utiče na
stabilnost objekta, bezbednos susednih objekata, saobraćaja i
okoline, bezbednost od požara, ako se štetno utiče na životnu i
radnu sredinu, zdravlje i život ljudi, menja režim voda ili ako se
menjaju uslovi pod kojima je odobrena izgradnja objekta koji se
nalazi u okolini nepokretnog kulturnog dobra;
9
OBJEKTI I SISTEMI GRAĐENJA
Građevinski objekti se vrsti mogu klasifikovati u tri srodna, ali i dovoljno
različita skupa:
• objekti visokogradnje (stambeni objekti, industrijski objekti,
administrativni objekti, objekti društvenog standarda, objekti
posebne namene),
• objekti hidrogradnje (brane, luke, pristaništa, kanali, objekti
regulacije površinskih tokova i sl.), i
• objekti niskogradnje (putevi, ulice, pruge, aerodromi, platoi,
tuneli, infrastrukturni).
10
OBJEKTI I SISTEMI GRAĐENJA
Razlike su u oblastima:
• broja različitih vrsta radova objekti visokogradnje zahtevaju
realizaciju preko 20 vrsta radova,
• ukupnog broja aktivnosti objekti visokogradnje imaju prednost jer
uobičajeni planovi podrazumevaju nekoliko stotina aktivnosti ali se
time u oblasti,
• obima radova pojedinih aktivnosti objekti hidrogradnje i niskogradnje
imaju relativno mali broj aktivnosti velikog obima radova (npr. obim
radova na izradi pojedinih blokova betonskih brana je reda veličine
500 - 600 m3),
• ukupne vrednosti projekata prosečni objekat visokogradnje košta
manje od objekata niskogradnje ili hidrogradnje slične kategorije.
11
OBJEKTI I SISTEMI GRAĐENJA
Tehnološki skokovi u vreme razvoja cementa su inicirali razvoj metoda
građenja i prelaz zanatskih u industrijske organizacionotehnološke
forme proizvodnje.
Ubrzan razvoj industriskih grana koje predstavljaju podršku
građevinarstva zahteva:
•kontinualni rad tokom cele godine (sezonski karakter klasične
građevinske proizvodnje je zahtevao formiranje zaliha proizvedenog
materijala ili sezonsko opterećenje proizvodnih linija (neravnomerno) i
•rast kvaliteta rada (rast je dozvoljavao adekvatnu valorizaciju rasta
kvaliteta materijala i prefabrikata koje je građevinarstvo redovno
uzimalo iz svog industrijskog okruženja).
12
OBJEKTI I SISTEMI GRAĐENJA
Razvoj brojnih tehničkih i naučnih disciplina je omogućio sve
racionalniju upotrebu prirodnih resursa četiri osnovna metoda
izgradnje:
1.tradicionalnog metoda izgradnje,
2.tradicionalnog unapređenog (racionalizovanog) metoda izgradnje,
3.montažnog metoda izgradnje, i
4.industrijskog metoda izgradnje.
Osnova za svaku stratešku i skoro svaku taktičku odluku tima
rukovodilaca (a izbor metoda je strateško pitanje) mora biti tehno-
ekonomska analiza svih uticajnih veličina.
13
TRADICIONALNI METOD GRAĐENJA
Klasični metod je najstariji tip građenja objekta u upotrebi.
Betonski radovi se izvode na licu mjesta, uz primenu skela i oplata.
Racionalizacija je učinjena industrijalizacijom proizvodnje lakih skela i
oplata sa aluminijumskim ramom.
Nedostaci su:
•suženi front rada na pojedinim pozicijama,
•nemogućnost upotrebe mehanizacije u željenom obimu,
•veliko učešće završnih (zanatskih) radova,
•ukupno slabiji kvalitet izvedenih radova,
•duže vreme građenja,
•veći troškovi građenja i ukupna cena objekta.
U izgradnji objekata visokogradnje nema prave zamene jer veština
zanatskih radnika uspešno odgovara svim zahtevima Investitora. 14
METOD MONTAŽNOG GRAĐENJA
Razvoj industrije i velike migracije ka gradovima povećali su potrebu za
izgradnjom stambenih objekata pa su, zbog ekonomisanja prostora,
objekti dobili standardizovanu strukturu sa širokim mogućnostima za
oblikovanje varijanti rasporeda prostorija.
Da bi se racionalizacija građenja podigla na projektovani nivo bilo je
neophodno nastaviti i intenzivirati opisani proces prefabrikacije delova
objekta.
Razvoj tehnologije građevinskih materijala, oštriji zahtevi u pogledu
rokova i kvaliteta su proizvodnju vodili ka sve većoj industrijalizaciji pa
je to rezultiralo uvođenjem sistema montažnog građenja.
15
METOD MONTAŽNOG GRAĐENJA
Delovi objekta (čitavi zidovi sa ugrađenim instalacijama, sanitarni
blokovi, fasadna platna sa stolarijom, pa čak i čitave bloksobe i
blokstanovi) se prave u specijalizovanim fabrikama i proizvodnim
pogonima i kao gotovi prefabrikati transportuju na gradilište gde se, uz
pomoć sredstava za vertikalni transport, sklapaju u građevinski objekt.
Prednosti metoda su ekonomičnost, dalje skraćenje rokova, manji
troškovi radne snage, materijala i mehanizacije i bitno povećanje
kvaliteta objekta (pouzdanost, lako održavanje).
Težnja ka smanjenju broja elemenata može dovesti do ograničavanja
projektantske slobode i do unificiranosti stambenih jedinica, pa ga neke
arhitekte ne vole.
16
METOD INDUSTRIJSKOG GRAĐENJA
Zasniva se na principima industrijskog načina rada t.j. obuhvata sve
postupke kojima se objekti grade u serijskoj ili masovnoj proizvodnji.
Na ovaj način mogu biti građeni i industrijski objekti ali je osnovni
preduslov za serijsku (katalošku) proizvodnju tipiziranje dimenzija svih
elemenata (čašice temelja, stubovi, temeljni i drugi gredni nosači,
međuspratni nosači, fasadni paneli).
Iskustva pokazuju da se pri izgradnji stambenih naselja, u odnosu na
tradicionalan način građenja, postiže skraćenje roka oko 30% i do 10%
niža cena po jedinici proizvoda.
17
METOD INDUSTRIJSKOG GRAĐENJA
Tipizacija je moguća samo ukoliko se zasniva na potpuno razrađenoj
dokumentaciji i do kraja izvršenoj organizaciono-tehnološkoj pripremi.
Industrijalizacija je donela otpor zbog smanjenja broja radnika i
zaoštravanja uslova obrazovanja radnika, kada je značajan broj radnika
eliminisan kao nepotreban ili neadekvatne stručnosti.
Prilikom izbora metoda treba u cenu objekta uključiti i sve troškove
pripreme za metode rada: nabavku i održavanje skupe opreme i
mehanizacije, izgradnju i opremanje novih proizvodnih pogona,
troškove za više energije pri obradi proizvoda, amortizaciju tehnološke
opreme u slučaju krize i nedostatka posla...
18
VRSTE GRAĐEVINSKIH RADOVA
Radove možemo svrstati u 3 osnovne grupe:
1. Grupa GRAĐEVINSKIH (grubih) RADOVA
2. Grupa INSTALATERSKIH RADOVA
3. Grupa ZAVRŠNIH (zanatskih) RADOVA
19
GRAĐEVINSKI (GRUBI) RADOVI
20
• zemljani radovi,
• tesarski radovi,
• armirački radovi,
• betonski radovi,
• nearmirani beton,
• armirani beton,
• prednapregnuti beton,
• montažerski radovi.
O TESARSKIM RADOVIMA
21
Obuhvataju izradu konstrukcija, delova konstrukcija i proizvoda od
drveta koji se ugrađuju u građevinske objekte ili se koriste u toku
betonskih, zidarskih, montažnih... radova.
Drvo se seče/obrađuje ručnim alatom/mašinama a zatim spaja
mehaničkim (ekseri, zavrtnji, moždanici, limovi) ili hemijskim
sredstvima (lepkovi).
Građa se može koristiti samo ako joj svojstva garantuju propisanu
nosivost a u cilju povećanja trajnosti može biti posebno pripremljena
(impregnirana, lakirana ...).
Mehanička sredstva imaju garantovana svojstva u pogledu dimenzija,
geometrije i nosivosti a moraju se primenjivati na način koji neće
poremetiti stabilnost nosača ni oštetiti drvenu građu u meri većoj od
propisane.
22
O TESARSKIM RADOVIMA
izrada i primenu oplate za izradu betonskih nosača,
izrada lakih i teških skela,
izrada krovnih konstrukcija od drveta,
priprema i obrada drvne građe,
izrada potpornih konstrukcija za razupiranje rovova i jama,
ugrađivanje termoizolacionog materijala u montažne elemente,
izrada obloge konstrukcije od letvi, dasaka i prerađevina,
izrada stolarskih elemenata (prozori, vrata) i podova,
izrada i oblaganje drvenih kostura od rezane građe, ...
23
OBUHVAT TESARSKIH RADOVA
I klasa - građa naročite nosivosti, za izradu lepljenih konstrukcija i
izuzetno opterećenih nosača,
II klasa - građa obične (normalne) nosivosti, za klasične konstrukcije
i manje opterećene lepljene konstrukcije,
III klasa - građa male nosivosti, za pomoćne i privremene konstrukcije
za koje se ne traži poseban kvalitet građe.
Nosivost zavisi od vrste i kvaliteta drveta.
Za svaku klasu je određena dopuštena greška drveta nastala kao
posledica nepravilnosti građe (nepravilan oblik i struktura drveta,
zakrivljenost ili usukanost vlakana, kvrgavost) ili fizičkih uticaja
(raspukline različitog porekla, greške kod obrade drveta i dr.).
Oznaka klase se nanosi postojanim žigom.
24
DRVENA GRAĐA
Obla građa - se dobija uklanjanjem sa drveta svih grana i kore a kao
građa se koriste samo oblice deblje od 16 cm čija je podužna
promena prečnika najviše 2 cm/m1,
Poluobla građa - se dobija obradom polovine oble građe, obrada se
vrši podužnim zasecanjem poluoblice sa jedne, dve ili tri strane,
Tesana građa - se dobija ručnom obradom debla i daje elemente
kvadratnog i pravougaonog preseka koji se koriste za enterijerske
radove,
Rezana građa - se dobija podužnim struganjem oblovine u pilanama
pa može biti različitih dimenzija ali je gotovo isključivo kvadratnog i
pravougaonog preseka.
25
OSNOVNI OBLICI GRAĐE
Naziv rezane
drvene građe
Dimenzije poprečnog preseka
(mm)
Dužina
građe
Debljina Širina (m)
DASKE 12 - 38 8 3,00 6,00
TALPE 48 - 96 10 3,00 6,00
LETVE 6 - 28 24 ili 38 ili 48 1,00 6,00
GREDICE 38 - 100 48 ili 76 ili 100 2,00 6,00
GREDE 100 100 3,00 8,00
Tesana građa je ime za “fazu obrade”
26
Za spajanje se koriste različita spojna sredstva:
• elementi od čelika (imaju oblik flaha, obujmice, ugaonika i slično),
• zavrtnji (bar 2 u vezi; moraju imati podloške i moraju se povremeno
pritezati),
• zavrtnji bez navrtke (imaju krupnu navojnicu pa mogu da nose u pravcu
ose i upravno na nju),
• trnovi (cilindrična metalna tela koja se ugrađuju u rupe mašinski
izbušene kroz paket nosača i sprečavaju smicanje nosača u vezi),
• ekseri (u veze idu u grupama min 4, postoji opasnosti od cepanja drveta;
veze ekserima mogu biti ojačane čeličnim limovima debljine d 2 mm),
• moždanici (ugrađuju se u otvore i žlebove na elementima; imaju
prizmatični, kružni ili drugi oblik; čelični i od drveta) i
• pijavice (klanfe ili metalne perforirane ploče; ugrađuju se utiskivanjem u
nosače koji se čeono dodiruju a služe i kao osiguranje veza pod uglom).
27
SPOJNA SREDSTVA DRVENIH KONSTRUKCIJA
Za povezivanje delova građe se koriste i različita hemijska sredstva.
Lepkovi su "supstance koje poseduju sposobnost transformisanja iz
stanja lepljivosti u čvrsto stanje".
Koriste se i tutkalo, kazein i slična sredstva na bazi sintetičkih smola.
Površina elementa mora biti:
• obrađena na način koji neće dozvoliti cepanje podužne veze
vlakana i odvajanje od osnovne mase, i
• suva i očišćena od svega što može uticati na atheziju lepka.
Lepak se nanosi:
• ručno (obično specijalnom špahtlom - lopaticom nazubljene
radne ivice ili valjkom a ređe četkom jer je u pitanju gust, smolast
materijal koji se četkom teže razmazuje), ili
• mašinski (karakteristično za izradu lameliranih lepljenih
konstrukcija čiji se elementi izrađuju od lamela - dugih dasaka od
punog drveta),
Mehanička i hemijska sredstva za spajanje nisu kompatibilna, ne mogu
se primenjivati u istom spoju sa idejom o raspodeli uticaja.
28
SPOJNA SREDSTVA DRVENIH KONSTRUKCIJA