Download - Teorije moralnog razvoja
Univerzitet u Zenici
Pedagoški fakultet
Teorije moralnog razvoja
Tuzla, 2012. godine.Sadržaj:
Uvod ..................................................................................................................................... 1
1. Piagetova teorija moralnog razvoja .................................................................................. 2
1.1. Heteronomna moralnost ................................................................................................. 2
1.2. Autonomna moralnost ..................................................................................................... 3
2. Kohlbergova teorija moralnog razvoja .............................................................................. 4
2.1. Predkonvencionalna faza moralnog razvoja ................................................................... 5
2.2. Konvencionalna faza moralnog razvoja ......................................................................... 6
2.3. Postkonvencionalna faza moralnog razvoja ................................................................... 7
3. Sličnosti između Kohlbergove i Piagetove teorije moralnog razvoja ................................ 8
4. Razlike između Kohlbergove i Piagetove teorije moralnog razvoja .................................. 9
5. Ograničenja Piagetove teorije moralnog razvoja ............................................................... 10
6. Ograničenja Kohlbergove teorije moralnog razvoja ......................................................... 10
7. Literatura ........................................................................................................................... 11
Uvod:
Za početak je važno reći šta je to moral, moralno rasuđivanje i moralna zrelost da bi se na
osnovu toga moglo reći nešto više o Piagetovom i Kohlebergovom shvatanju i viđenju
moralnog razvoja.
Moral je skup pravila koja omogućavaju razlikovanje dobrog i lošeg, te ponašanje u skladu sa
time. Moralna pravila su univerzalna i štite dobrobit pojedinca i osiguravaju ostvarenje
ljudskih prava. Moralno rasuđivanje je razmišljanje o vlastitim i tuđim postupcima u
kontekstu morala. Za moralnu zrelost se može reći da nije regulisana izvana odnosno putem
nagrada i kazni, već je regulator samo savjest.
Piagetova teorija moralnog razvoja ima dva stadija, prvi je heteronomna moralnost, a drugi je
autonomna moralnost. Ovaj prvi stadij traje od 5 do 10 godine života i djeca koja su ovom
stadiju vide pravila kao zadana od strane autoriteta, i posmatraju ih kao nešto što je
nepromjenjivo. Stadij autonomne moralnosti govori o tome da djeca prestaju posmatrati
pravila kao nešto nepromjenjivo i počinju ih smatrati društveno dogovorenim načelima koja
se mogu mjenjati ( Berk, 2008 ).
Pored Piageta, o moralnom razvoju je i govorio Kohleberg koji je moralni razvoj podjelio na
tri stadija s tim da svaki stadij uključuje dva podstadija. Prvi stadij je predkonvencionalni, i to
je moral kontralisan izvana. Drugi stadij je konvencionalni, i tu pojedinci još uvijek smatraju
da je važno konformisati sa društvenim pravilima, ali ne iz vlastitog interesa. I treći stadij je
postkonvencionalni stadij. Pojedinci u ovom stadiju definiraju moral u terminima apstraktnih
načelo i vrijednosti ( Berk, 2008 ).
1
Piagetova teorija moralnog razvoja
Piaget je bio jedan od prvih psihologa koji su se bavili proučavanje moralnog razvoja kod
djece. Ta svoja proučavanja djece bazirao je na posmatranju ponašanja djece za vrijeme dok
se ona bave različitim aktivnostima, koji su povezani sa igrom. Da bi saznao šta djeca znaju o
pojmovima kao što su „pogrešno“ , „ispravno“, „dobro“, „loše“ itd. on je za vrijeme trajanja
igre postavljao različita pitanja. Može se reći da prije Piageta nije bilo govora o moralnom
razvoju djece, jer se uglavnom pisalo o moralnom ponašanju odraslih. Ako je i bilo slučajeva
gdje se govorilo o moralnom razvoju djece, onda je glavni akcenat bio na procesu
socijalizacije gdje su odrasli podučavali djecu da razlikuju dobro od lošeg, pogrešno od
ispravnog, te bi na taj način djeca dostigla moralne standarde odraslih. Na osnovu ovoga,
može se vidjeti da su u prvom planu bili odrasli i njihovo moralno ponašenje, te je Piaget
počeo proučavati moralan razvoj djece. Od posebnog interesa za njega bilo je to kako se djeca
različitog uzrasta pridržavaju i poštuju pravila u igri, ali i u životu. Da bi dobio što pouzdanije
i korisnije informacije, on je kreirao hipotetičke situacije koje su sadržavale neku moralnu
dilemu, te je pitao djecu različitog uzrasta šta misli o likovima iz priče i njihovim postupcima.
Nakon analiziranja njihovih odgovora, Piaget je uvidjeo da djeca mlađeg uzrasta daju
drugačije odgovore za razliku od starije djece, te je zaključio da oni imaju i različito moralno
suđenje. Osim toga, uvidjeo je da se najmlađa djeca u igri ne ponašaju skladno sa pojmovima
„pogrešno“, „ispravno“, „dobro“ i „loše“ već reaguju tako što traže posljedice za svoje
ponašanje ( Stojaković, 2005 ) .
1.1 Heteronomna moralnost
U okviru ove teorije moralnog razvoja, kod Piageta se spominju dva stadija. Prvi stadij jeste
heteronomna moralnost i proteže se od pete do desete godine života. Riječ heteronomno znači
pod autoritetom drugoga tako da djeca koja su u ovom stadiju vide pravila kao zadana od
strane autoriteta, kao nešto što ima trajno postojanje i nepromjenljivo je. Prilikom
procjenjivanja koliko je neko djelo loše djeca se usmjeravaju na ishode a ne na namjeru da
se nekome naudi ( Berk, 2008 ).
Ovaj stadij karakteriše to što se ponašanje djeteta određuje prema vanjskom autoritetu koji
počiva na nagradama i kaznama.
2
U takvoj situaciji dijete se orjentiše na jedan aspekt stvarnosti, obično kolika je šteta koju je
ono napravilo, dok pri tome zanemaruju sve druge okolnosti koje su dovele do toga. Ovakvo
stanje ostaje prisutno sve do 8 godine života i u ovom periodu dominira prisilna moralnost
( Stojaković, 2005 ) .
U ovom periodu, djeca počinju slijediti pravila koja za njih imaju objektivnu realnost, pa se
ova faza naziva fazom moralnog realizma. Dva bitna elementa su objektivna odgovornosti
bezuvjetna pravda. Objektivna odgovornost jeste činjenica da djeca svoje moralne procjene
temelje na objektivnim posljedicama nekog postupka, dok bezuvjetna pravda predstavlja
pretpostavku da nakon svakog kršenja pravila slijedi kazna.
1.2. Autonomna moralnost
Nakon ovog stadija javlja se stadij autonomnog moralnog suđenja ili autonomna moralnost, u
ovom slučaju ponašanje djeteta je sve više vođeno internalizovanim principima i idealima.
Ovaj stadij javlja se između 9 i 11 godine kada moralno suđenje djece postaje više autonomno
i samoregulirajuće. Za razliku od predhodnog stadija, u ovom djeca uviđaju da su pravila
koja regulišu odnose među ljudima stvar dogovora i da se pri tome mogu mjenjati. Također,
mjenja se gledište autoriteta, jer dijete na ovom uzrastu više ne smatra da je neki vanjski
autoritet i poslušnost tom autoritetu uvijek ispravno. Ovaj stepen autonomne moralnosti u
kognitivnom razvoju se poredi sa stepenom operacionog mišljenja. Takva djeca u svom
mišljenju i ponašanju pokazuju decentraciju i fleksibilnost, uzimajući u obzir više aspekata
situacije kako bi donjeli zaključak. Kada se govori o moralnom suđenju, ne uzimaju u obrzir
samo društvena pravila i norme, već motive koji stoje u osnovi nekog ponašanja, ali i zahtjeve
situacije ( Stojaković, 2005 ) .
Prilikom stvaranja i mjenjanja pravila starija djeca koriste standard pravednosti koji se naziva
idealnim reciprocitetom. Pokazuju jednaku brigu za dobrobit drugih kao što to čine za sebe.
Piage je smatrao da je za ovaj napredak u moralnom prosuđivanju zaslužan napredak u
sposobnosti zauzimanja perspektive koja je posljedica kognitivnog razvoja i prilika da se
stupa u interakciju sa vršnjacima ( Berk, 2008 ).
Za ova stadija Piaget smatra da je od velike važnosti interakcija sa vršnjacima. Nesporazumi i
konflikti sa drugom djecom i njihovo rješavanje pomaže djetetu da sagleda i perspektivu
drugih. Upravo zbog toga dijete na ovom stadiju ima više razumjevanja i postaje spremnije za
saradnju u smislu pridržavanja pravila i pak nihovog mjenjanja ( Stojaković, 2005 ) .
3
2. Kohlebergova teorija moralnog razvoja
Pored Piageta, moralnim razvojem se bavio i Kohleberg koji je bio zainteresovan za
Piagetova istraživanja, i koristio je istu metodologiju istraživanja moralnog razvoja. On je
također koristio hipotetičke situacije koje su u sebi sadržavale neku moralnu dilemu. Kao
indikator moralnog razvoja uziman je nivo kritičkog suđenja i rezonavanja, da se riješi ta
moralna dilema. Može se reći da je Kohleberg proširio Piagetovu teoriju, jer je u svoje
istraživanje uključio djecu, adolescente, delikvenete i mlađe odrasle. Da bi došao do svoje
teorije moralnog razvoja, on je pošao od Piagetovih postavki o kognitvnom razvoju. Suštinu
teorije čine tri stadija, odnoso tri razine. Ti stadiji uključuju kvalitativne razlike u načinima
mišljenja, odnosno kognitivnim strukturama, a svaka od tih struktura čini zasebnu cjelinu.
Suština ispitivanja je da se od ispitanika sazna šta će lik u priči preuzeti kad je suočen sa
konfliktnim moralnim normama, a pokušava se saznati i razlozi zbog kojih ispitanik opradava
odluke lika priče ( Stojaković, 2005 ) .
Prema Kohlbergu (1969), razvoj moralnog rasuđivanja ima tri faze, a to su
pretkonvencionalna, konvencionalna i postkonvencionalna faza.
2.1. Pretkonvencionalna faza moralnog razvoja
Pretkonvencionalnu fazu obilježava egocntrično i hedonističko rasuđivanje. Ponašanje djece u
ovoj fazi je upravljeno poštovanjem autoriteta odraslih i strahom od kazne. Da li je neki čin
dobar ili loš djeca procjenjuju na osnovi vidljivih fizičkih posljedica ( Lacković- Grgin,
2005).
Predkonvencionalni nivo je najniži nivo moralnog suđenja. Pravila se posmatraju kao
eksterna, a sve što je loše vezuje se samo uz postupak, a ne uz motive osobe. Djeca smatraju
da je ispravno slijediti pravila, jer u suprotnom slijedi kazna. Javlja se kod djece ispod 9
godina, a moguće ga zapaziti i kod nekih odraslih delikvenata ( Stojaković, 2005 ) .
Postoje dva stepena moralne orjentacije i motivacije moralnog ponašanja:
1. orjentacija prema poslušnosti i kažnjavanju
2. naivni instrumentalni hedonizam
4
Prvi stepen kazna i pokornost je taj u kojem se ispravno i pogrešno temelje na ideji da su
dobre stvari ugoodne i nagrađujuće, dok su loše stvari neugodne i kažnjavajuće. Može se
primjetito egocentričnost djeteta, jer nije sposobno prepoznati da drugi ljudi također imaju
svoje interese i prava.
U drugom stadiju se govori o tome da je ispravno i pogrešno predstavlja pokoravanje
pravilima samo u slučaju da takvo ponašanje pomaže interesima pojedinca. Može se primjetiti
napredak u odnosu na predhodni stadij jer se prepoznaju interesi drugih ljudi, ali još uvijek
ispravno i pogrešno nije priznato, tačno sa obrzirom na činjenicu da ono što je ispravno za
jednu osobu, može biti pogrešno za drugu osobu.
2.2. Konvencionalna faza moralnog razvoja
Konvencionalnu fazu oblježava manja količina egocentrične orjentacije, dok je više
zastupljena sociocentrična orjentacija. U ovom razvija se konformiranje s važećim
društvenim pravilima, ulogama i očekivanjima uže grupe. Uglavrnom se nastoji poštovati
ono što poštuje veća grupa ljudi te zadržati i opravdati postojeće društvene
strukture( Lacković- Grgin, 2005).
Na konvencionalnoj razini, pojedinci smatraju da je važno da se konformišu sa društvenim
pravilima, ali ne iz vlastitog interesa. Oni vjeruju kako održanje trenutnog društvenog sistema
osigurava pozitivne odnose i društveni poredak ( Berk, 2008 ).
Ova faza također podrazumjeva dva stepena:
3. orjentacija na biti dobar dječak – dobra djevojčica
4. orjentacija prema održavanju autoriteta i reda u društvu
Na trećem stadiju rasuđivanje ispravnog i pogrešnog temelji se na očekivanjima drugih koja
vode do zadobivanja njihova odobravanja. U ovom stadiju djeca uče pravila i uče ponašati se
onako kako drugi očekuju da se ponašaju .
Djeca poštuju pravila jer ona znače društveni sklad, a ta se želja vezuje za bliske osobne veze,
jer pojedinci žele da zadrže naklonost i odobravanje prijatelja i rodbine. To mogu postići
ukoliko budu lojalna, povjerljiva, draga i osoba koja je uvijek spremna da pomogne.
U četvrtom stadiju pojedinac uzima u obrzir perspektivu društvenih zakona. U ovom stadiju
moralni izbori ne zavise o bliskim odnosima sa drugima. Pravila se trebaju primjenjivati na
sve i svaki pojedinac se mora pridržavati.
5
Također, osobe u ovom stadiju vjeruju kako se zakoni ne smiju kršiti ni po koju cijenu jer su
od velike važnosti za cjelokupni društveni poredak ( Berk, 2008 ).
Pojam ispravnog vezuje se za zakon i red onakvi kakvi postoje u društvu u to vrijeme. Razlika
u ovim stadijima jeste što u četvrtom stadiju postoji povećana društvena perspektiva. To znači
da je ispravno ponašati se onako kako drugi očekuju od vas, ali i da je ispravno pridržavati se
zakona i reda .
2.3. Postkonvencionalna faza moralnog razvoja
Postkonvencionalna faza obilježena je moralnošću utemeljenoj na poštovanju moralnih načela
koja imaju opću valjanost a ne na individualnim potrebama osobe. Djeca u tom periodu
shvataju da pravila i norme mogu biti promjenjeni ako ne služe dobrobiti ljudi, ali također
razumiju uzajamnost u odnosima utemeljenu na pravilima i normama koje osiguravaju
pravednost u odnosima i dobrobit ljudi (Lacković- Grgin, 2005).
Kada se govori o postkonevencionalnom nivou važno je reći da je on prisutan samo kod nekih
pojedinaca koji su imali izuzetno razvijen moralni razvoj. Ovdje se smatra da je kršenje
zakona opravdano kad zakon ne štiti ljudska prava. Razlozi da se nešto smatra ispravnim su
određeni gledištem da su ljudi živjeći u društvu pristali da poštuju prava drugih, ali i
pristajanje uz moralna načela koja se smatraju moralno valjanim ( Stojaković, 2005 ) .
I ova faza uključuje dva stepena moralnog rasuđivanja:
5. orjentacija na prihvatanjje društvenih ugovora i na individualna prava
6. orjentacija prema univerzalnim etičkim načelima
Peti stadij tiče se priznanja osoba da su moralna pravila i zakoni pokušaji unapređenja
dugoročne dobrobiti za zajednicu. Ta pravila i vrijednosti prihvataju se samo ako se smatraju
pravednima.
U petom stadiju pojedinci za zakone i pravila gledaju kao na instrumente za unapređenje
ljudskih potreba. Kada su zakoni u skladu sa individualnim pravima i interesom većine svako
ih se pridržava zbog orjentacije prema društvenom ugovoru ( Berk, 2008 ).
Ovaj nivo univerzalnih načela je posljednja i najviša razina moralnog razvoja. Na ovom
stepenu osoba se obavezuje prema načelima humanog ponašanja, a ne zakonima i pravilima
izvedenim iz bilo kojeg društva. To znači da će ljudi povremeno odstupiti od pravila svoga
društva ukoliko smatraju da ona narušavaju osnovna načela.
6
Univerzalna načela uključuju jednakost ljudskih prava i poštovanje, dostojanstva svih ljudi.
Razlozi slijeđenja tih načela temelje se na ličnoj odluci pojedinca, a ne vanjskim pritiscima
( Stojaković, 2005 ) .
Svaki od ovih šest podstadija moralnog rasuđivanja Kohlberg nije striktno vezivao za
određenu dob. To znači da unutar svake dobne skupine osobe mogu biti na različitoj razini
moralnog razvoja što dalje može značiti da su pojedine osobe naprednije dok druge nazaduju
( Lacković- Grgin, 2005).
Dolazi se do približnog određenja da se predkonvencionano javlja u djetinstvu, a
konvencionalno u adolescenciji. Kohleberg smatra da većina ljudi ostaje na konevencionalnoj
razini moralnog rasuđivanja što se posebno odnosi na četvrti stadij. Samo mali dio ljudi pređe
na peti stadij, a veoma su rijetki oni koji su dostigli šesti stadij. Također se kaže da može
postojat mogućnost da neki pojedinci nikada ne pređu dalje od drugog stadija. Bitno je
napomenuti da osoba ne može preskočiti jedan od stadija kako bi došla do višeg stadija
moralnog rasuđivanja-
7
3. Sličnosti između Kohlbergove i Piagetove teorije moralnog razvoja
1. Svaka faza je zasebna cjelina
2. Prelaz iz faze u fazu
3. Model je primjenjiv u svim kulturama
4. Stadiji razvoja moralnog rasuđivanja su univerzalni
5. Koristili su istu metodologiju
6. Izmišljali su hipotetičke situacije
7. Za obje teorije karakteristično je to da je moralni razvoj podjeljen u stadije
8. Rezultati istraživanja potvrđuju Piagetove zamisli, da djeca vjeruju u bezuvjetnu
pravdu, postiji povezanost nivoa kognitivnog i moralnog funkcioniranja i hipoteza o
važnosti uloga vršnjaka se pokazala tačnom. Što se može također povezati sa
Kohlbergom, jer njegove provjere potvrđuju pretpostavku da su neke kognitivne
sposobnosti i sposobnosti uživljavanja u tuđe iskustvo preduslovi za razvoj moralno
rasuđivanja
9. Dječiji moralni razvoj odvija se kroz faze sa unaprijed određenim redoslijedom
8
4. Razlike između Kohlbergove i Piagetove teorije moralnog razvoja
1.prihvatanje odluka kod djece nije zbog poštovanja autoriteta već zbog straha od kazne
2. moralni razvoj se ne završava oko 11-13 godine već traje cijelu adolescenciju i tokom
odrasle dobi
3. Piaget se više bazirao na mlađu dob, dok je Kohlberg u svojim ispitivanjima uzimao
kao uzorak i stariju djecu odnosno i mlađe odrasle
4. U Kohlbergovim istraživanjima uzorke su uglavnom predstavljali pripadnici muškog
spola, dok kod Piageta to nije slučaj
5. U Piagetovoj teoriji moralni razvoj uključuje dva stadija, dok kod Kohlberga nalazimo
podjela na tri stadija, s tim da svaki stadij uključuje i dva poststadija
6. Kohlbergova teorija moralnog razvoja je složenija i više razrađena, za razliku od
Piagetove
7. Kohlbergova teorija je više zainteresovana za razvoj moralnog suđenja u smislu zašto je
neka osoba nešto uradila, nego šta je uradila, odnosno akcenat je stavljen na namjeru
9
5. Ograničenja Piagetove teorija moralnog razvoja
Postoje i određene negativnosti a to je da je Piage potcjenjivao moralno rasuđivanje male
djece, međutim to potcjenjivanje je posljedica metodoloških nedostataka. Naime, on je u
svojim pričama prvo djeci opisivao namjere aktera a kasnije učinak akcije pa su tako djeca
zaboravila na namjere a usmjerila se na posljedice akcije. Drugi nedostatak je njegova
predpostavka da djeca razlikuju kršenje društvenih i moralnih normi. I također nije bio upravu
smatrajući da roditelji koče moralni razvoj. Može se reći da on načinom na koji opisuje malu
djecu kao one koji su usmjereni na tjelesne posljedice, tim potcjenjuje njihove moralne
kapacitete ( Berk, 2008 ).
6. Ograničenja Kohlbergove teorije moralnog razvoja
Negativnosti su te da univerzalnost modela nije u potpunosti potvrđena. Ograničenja su da
mali broj ljudi može da dostigne najviše nivoe moralnog razvoja. Dovodi se u pitanje
primenjivost njegovog modela na muškarce i žene, obrzirom da su njegov uzorak činili
ispitanici muškog spola, a mogu se naći značajnije razlike u moralnom razvoju između
ispitanika ta sva spola. Nedostatak se vidi i u hipotetičkim situacijama koje su uključivale
moralnu dilemu koja nije uvijek bila shvatljiva djeci ( Stojaković, 2005 ) .
10
7.Literatura:
Berk, L. ( 2008 ). Psihologija cjeloživotnog razvoja.
Lacković- Grgin. K, ( 2005). Psihologija adolescencije.
Stojaković, P. ( 2005 ). Psihologija za nastavnike.
Šehović, M. (2005). Osnovi opće, razvojne i pedagoške psihologije.
11