~'l$O

TRIBINA HKV-A: BLEIBURG - KOMUNlsntKI ZLOtiNI U BRITANSKOJ REtu!

Velika Britanija suodgovorna' jeza bleiburšld pO,kolj

Na tribini Hrvatskoga kulturno­ga vijeGl odrtanoj u zagrebu15, lipnja, govorili su prof. dr.Branimir Luk:SiC- dr. Zoran BoZić

i Ante Beljo. Prenosimo izlaga­nje dr. Luk:Sića pod naslovom ­Polftika Velike Britanye premapodru(ju Jugoslavije u Drugo­me svjetskom ratu

G~stra~k.i i.ge~.politički cilj~­Vl Velike BnlanlJe na podruČjU

Balkana tijekom Drugoga svj­etskog rata bili su sljedeći: nakon pa­da Trećega Reicha spriječiti njema­čki utjecaj na zemlje podunavskogabazena, osigurati kontrolu gospodars­kog koridora prema Bliskom istoku,spriječiti utjecaj Sovjetskog.,Savez.ana ovome području,osobito naZočno­st sovjetske ratne flote II Jadranu, atakođer i smanjiti utjecaja katoliciz­ma i Vatikana na ovome području.

~ prije Drugoga svjetskog rala VelikaBritanija radi istib ciljeva poduzimasljedeće: (1) 7. svibnja 1915. na nje­zin poticaj zemlje saveznice dajuSrbiji jamstvo s vremenom za pri­pajanje područjaBiH. Td uključuje ijamstvo za "širok pristup' Jadransko­me moru". (2) 20. srpnja 1917: podpritiskom osobito Velike BritanijeHrvati, Srbi i Crnogorci potpisuju"Ktfski sporazum", što je bio prvikorak za širenje srpske dinastije naBalkanu. (3) 18. prosinca 1916.objavljeni su tzv. "Wilsonovi prijed­lozi" među kojima i zahtjev VelikeBritanije za osnivanje države Srbija­Crna Gora. Dana 26. studenoga 1917.Crna Gora progl~ava ujedinjenje saSrbijom, a princ Aleksandar Karađor­đević prihvaća tu novu državu. (4) NaQOticaj' britanske, vlade održana je uZenevi od 6. do 9. studenoga 1918.,)ugoslavensk~ konferencija", a 4.prosinca te iste godine proglašena jeKralje'vina Srba. Hrvata i Slovenaca.

Britanska potpora monarhistički.m.

četnicima

Imperija1na politika Velike Britanijeprema ovome području nastavlja se itijekom Drugoga svjetskog rata. UDrugome svjetskom ratu na području

Jugoslavije vodio se građanski rat uuvjetima fašističko-nacističkeokupa­cije, u kojemu su se borila tri pokreta:četničko-monarhistički za očuvanje

unitarne kraljevine Jugoslavije, ko­munističko-unitarističkiza revolucio­narnu uspostavu sovjetske komuni­stičke Jugoslavije, i ust&ko-separati­stički pokret za uspostavU samostalneHrvatske države. Kod toga glavni'ciljkomunista nije bio antifašiz..atn. kakoneki u Hrvatskoj to danas žele prika­zati, nego komunizam, tj. stvaranjesovjetsko-komunističke Jugoslavije.Prije napada Hitlera na Sovjetski

Savez suprotno sporazumu Ribbe­ntrop-Molotov iz 1939. godine. ko­munisti su imali suživot s fašistima inacistima bez trzavica. Komunisti subili utoliko antifašisti, ukoliko su imfa!isti smetali da ostvare svoj cilj. zavrijeme Drugoga svjetskog rata na·području Jugoslavije Velika Britanijanajprije podržava monarhističke čet­

nike, a zatim, kada je vidjela da će oniizgubiti rat, daje potporu Titoviril ko­munistima.Tako npr. za vrijeme rataVelika Britanija š~je svoga emisaraJuliana Ameryja 'najprije Draži Mi­hailoviću: U svojoj knjizi koju je obj­avio u Londonu 1973. pod naslovom,,Approach March", Britanac Ameryv~ na početku očituje svoju političku

sklonost kad kaže: .. Zagreb je mnogoljepše mjesto nego Beograd; pa ipak,odmah sam znao da više volim Beo­grad. Zagre!? je još uvijek dio kato­ličke Srednje Europe, iako kao njezi­na predstraža .. (str. .150.).

zaokret prema TItovim komunistima

Dosljedna svojoj pOlitici Velika Bri­tanija daje potporu beogradskomepuču od 27. ožujka 1941. koji su pre­dvodili pukovnik ziak:oplovstva Mir­ković, major kraljevske garde Kneze­vić, i četnički vojvoda Birčanin sasvojom .,Narodnom Odbranom". Bir­čanin je sve to vrijeme bio u izra*vnom dodiru sa britanskom oba­vještajnom službom S.O.E. S istimciljem u Londonu se stvara tijekomrata jezgro ,.Balkanske unije".· Nai­me, 15-. sijećnja 1942. pod patrona­tom Velike Britanije grčka i jugosla·venska· vlada ,u Londonu potpisujusporazum o m.eđusobnoj uniji kao za­metku šiJe balkanske konfederacije.Napomenimo, da je ideja o balkan­skoj uniji, kao nekoj vrsti ,)ugosla·viae redivivae", u kojoj te.katolička

Hrvatska imati sporednu ulogu, očita

i daiIas u politici Velike Britanijeprema državama propale Jugoslavije.

No· kada je britanska vlada uvidjelada komunisti pobjeđuju u Drugomesvjetskom ratu na području Jugosla­vije, ona krši zadanu riječ i daje svojupotporu Titovim partizanima. Čak iAmery uočava ovu perfidnost, pakaže: ''Tijekom zime i943. na 1944.britanska se politika priklonila Titu iokrenula od Mihailovića.Ali je tek usvibnju 1944. donesena formalnaodluka da se prekine kontakt s Mihai­lovićem i da se povuče britanskoposlanstvo koje je bilo pri njegovomstožeru... Sovjeti će 'oslob<x:liti' Ju­goslaviju, pa je Titova pobjeda bilasigurna. U takvim okolnostima nijeviše biJo nikakve svrhe da se podupi­re Mihailovića" (str. 271). Principije­lna u svome neprincipijeinom prag­matizmu Britanija ostavlja na cjedilusvoje dotadašnje saveznike u Jugosla­viji i podupire komuniste.

Stra!l od jake'N"JClIIlII!b:Medu operacijama koje'Britanija tada'poduzima poznata je i operacija•.Bullseye", koja je imala za cilj kon­takt sa Titovim partizanima u CrnojGori. Kolika je pomoć Britanije upobjedi Titovih komunista najauten­tičnije svjedoči Amery kad kaže:"Britanska suradnja s Titom putememisara Oe{tkina, i kasnije kroz pos­lanstvo koje je vodio Fitzroy Maclean"bila je za Tita velika poduka. Tito jedugovao svoju pobjedu više Britanci­ma. nego sovjetskoj materijalnoj po.moći" (str. 272). Razmišljajući o ova­kvom ponašanju Velike BritanijeAmery je ipak prisiljen napisati iovo:" U našem nacionalnom karakte­ru postoji snažan poriv da pronađemo

moralno opravdanje za naše političke

prevrtljivosti. Umjesto da smo priz­nali da smo pogriješili u svojoj strate­giji, i da nije više politički prihvatlji­vo pomagati Mihai1ovića, mi smo odnužnosti napravili krepost, i pretvori­li čovjeka koji je bio naš prijatelj užrtveno janje zbog naše vlastite ne­moći. Ovo je licemjerje britanska jav­nost prihvatila. Odluka da ga napusti­mo i njegovo nezakonito ubojs~vo

nakon rata iz ruku Tita. bili su velikiudarci britanskom prestižu. Kada jeTito raskinuo sa Staljinom 1948.tadašnja britanska vlada mu je s pra­vom dala podršku bez obzira na ideo­loške razlike. Ali kada je jedan neu­tralni posjetitelj rekao u to vrijemeTitu da se on može osloniti na Brita­nce, Tito mu je cinički odgovorio:"Oni nIsu mnogo učinili ni za Mi­hailović~" (str. 272).

Treba ovdje naglasiti, da britanskiestablishment ima toliki strah od nje­mačkog.utjecaja na ovim prostorima,da je taj isti Julian Amery u donjemudomu britanskoga parlamenta izjavio1992. godine, dakle u vrijeme dok jebjesnila srbojugoslavenska agresijana Hrvatsku, i u vrijeme kad je Nje­mačka zajedno sa Velikom Brita­nijom već bila članica Europske Un­ije, sljedeće: " Njemačka danas do­minira scenom. a Austrija je opetpostala diJelom NjemaČKe. Nije riječ

o službenom "anschlussu",ali snagaNjeIJ;laČke ponovno se danas ne raz~·

likuje mnogo od njezine moći s po­četka 1938. goc:iiile. Ne znam kolikoće velik ,,lebensraum" Njemačka na­stojati steći" (citirano u Carole Hodge"Velika Britanija i Balkan", Zagreb2007.,str.73, fusnota 38.).

Spalavanje Roatte i TIta -uvod u Bleibmg

I u svojim poznim godinama Ameryne može zatomiti očitovanje svojepolitičke sklonosti pa kaže: .. Srbi suizvanredan narod... Tijekom Drugogasvjetskog rata ti su ljudi ustali kaojedan da bi svrgnuli vladu, koja ih jebila spremna pretvoriti u Hitlerove

satelite. Iako su i uzajalnno-ratovali,.od svih pokreta'-otpora u Europi nji­hovi su osobiti" (ibid.). O britanskojpolitičkoj bešćutnosti prema žrtvamatalijaaskoga fašizma li Hrvatskoj zavrijeme Drugoga svjetskog rata nekaposluži i ovaj podatak:. Prema nekimprocjenama talijanske su okupacijskevlasti uz kolaboraciju četnikaubile napodručju Hrvatske 40.442 osobe, odkojih 30.795 civila, medu njima9.000 žena i oko 4.{X)() djece. Osobitose isticala brutalnošću 2. talijanskaarmija pod zapovjedništvom generalaMarija Roatta. Treba napomenuti, datalijanski počinitelji ovih zločina nisunikada za njih odgovarali, izuzevnekih pojedinaca, jer su to nakon rataspriječili iz političkih razloga Britan·ci i Amerikanci. Britanski komandosisu Roattu. člana londonske masonskelože, koji je po britanskoj uputi triputspasio Tita (treći put u Jablanici) odhrvatske vojske, poslije rata oslobo- .dili iz zatvora u Milanu i odveli naotok Maltu, gdje je pod njihovomzaštitom živio sve do snuti.

IzručenjeTitovim komunistimaBritansko vjerolomstvo se najočitije

pokazalo u njihovom sudioništvu uzločinima počinjenim na 'Bleiburgu ina Titovim marševima snuti nazva­nim Križni put., Kad su izručili

Titovim komunistima u svibnju 1945.nakon zav~etk:a rata hrvatsku vojskukoja im se predala u ratno zaroblje­ništvo, i hrvatske civile koji su seBritancima stavili pod zaštitu kaotražitelji azila. Britanci su prekršili nesamo svoju riječ da to ne će učiniti,

nego i propise ratnoga prava "iz tadavažeće Ženevske konvencije od1929. o postupanju s ratnim zaroblje­nicima. koju je Britanija potpisala, ikojoj je i NDH pristupila u siječnju

1943.• o čemu je Britanija bila propi­sno obaviještena. Veliku Britaniju neopravdava ni činjenica. da su u kolo­vozu 1945. ona, SAD, SSSR i Fran­cuska sklopile "Sporazum o postupkui kažnjavanju glavnih ratnih krivacaOsovine" temeljem kojega bi se ratnikrivci, koji bi se pronašli među rat·nim zarobljenicima, mogli izručiti zasuđenje i kažnjavanje svakoj $avez­ničkoj državi koja bi to zatražila. Ovone opravdava Veliku Britaniju , jerkada su mvatski vojnici i civili biliizručeni Titovim komunistima (sredi~

na ..svibnja 1945.) još nije bio sklo­pljen spomenuti sporazum, a osimtoga Britanci nisu izru,čili pojedineosobe za koje je postojala sumnja dasu ratni krivci, nego su ekstradiralisve hrvatske ratne zarobljenike i snjima civilno pučanstvo.

Da su Britanci i prije izručenja naBleiburgu znali. da Titovi komunistiubijaju sve one za koje pretpostav­ljaju da bi mogli biti prepreka njiho­voj totalitarnoj vladavini svjedoči, iz­među ostaloga. i povjerljivo izvješće,

•••••••-...

Hrvatske bratske zajednice 4

Tel, 01/ 619 01l2. fob' 01/ 619 OlllE--mait hkzl@zg.htnoLb<

,'I ~ :tj .~.,';1

HRVATSKA KUL11JRNA ZAKLADA

IJKZ.HRVATSKO SLOVO d.o.o.

rI '

Veselimo se Va.femu dolasku!

JlAtA ~CAUIll.Utt..... - <. j "_ I

'\ ~

TKO JE IMUN NA HUMOR?

•

u-. 9. );poja 2009, 19 Illi

galerija IhOtvorena je i.z.lo1ba

Zidovi sjeamja

MILANA PAVLOVIćAakademskog slikara

U-. 23. lipnja 2009.Predstavljamo četiri humoristične knjige uz zajednićki naslov

i možete je razgledati do 3. srpnja 2009.,radnim danom od 8 do 16 sati ili za vrijeme kulturnih događanja

Umne kolumne-

zlata šimenc AURFLUA: Umno1ol.mn.Ml.~ .Iot'~'t,\.<'"-'~PmrijOJ~FnUrl: 'BlZOjavi ll;n;ogJasj jz cidusa

Marijan Urli RiBo: .K.vop(ja 111 OdlaItUvladimir Biondić:J• .-nROI

Sudjeluju: Mira ĆUrić,~ca u Hrvatskome slovu; Ivan Bo!dar i vlado ,šimenc,humoristi i recenzenti knjiga, le autori.

Irskoj veliku glad koja je usmrtilasvakog petog Irca.

iBta politika vodi '" i danasDa se britanska politika prema drža­vama na području bivše Jugoslavijenije ni do danas promijenila nekanam posluži ovaj citat dr.~le Hod­ge, stručnjaka za jugoistočnu Europui predavača na više sveučilišta uVelikoj Britaniji. U svojoj knjizi"Velika Britanija i Balkan" ona piše:.. Nakon što je Slobodan Mi1o.šević

napustio srbijansku političku pozor­nicu... britanska se politika na Balka­nu usredotočila na pripremanje Srbijeza preuzimanje jedne od glavnihuloga ti toj regiji. Prebacivanje ame­ričkih interesa na Srednji Istok, tezbrkanom i polovičnom politikomvećine europskih institucija prematome prostoru, stvoren je vakuumkoji je Velika Btitanija, nastojeći idalje u europskim i svjetskim razmje­rima "ulaziti u ring -s momcima izmnogo težih kategorija", vrlo sprem­no popunila. M~na Srbija, koja jeuživala pokroviteljstvo Velike Bri­tanije i koja je o tome pokroviteljstvui ovisila, trebala je Britaniji poslužitikao protuteža u borbi s nekim euro­pskim ..tcliWima" sa sjevera euro­pskog kontinenta, ali i kao neka vrstadimne zavjese u mogućim budućim

sukobima medu europskim zem.lja­ma"('tr.405.).

U ovome prikazu sam se ograničio na.politiku Velike Britanije premaJugoslaviji za vrijeme Drugoga svjet­skog rata. Istu vjerolomnu politiku jeVelika Britanija vodila tada i premadrugim _državama jugoistočne Euro­pe, osim prema Grčkoj, jer Grčku zb­og političko-d.inastijskih razloga onanije htjela prepustiti komunistima.

U zaključku neka mi bude dopuštenocitirati· poznatog engleskog piscaJohna Boyntona Priestleyja koji jenapisao o engleskom estabJishmentuovo: .. Engleski establishment i nje­gove obotavatelje rese samodopadnailuzija o samima sebi, licemjerje ivjerolomstvo, što je odavnd poiiuifou vanjskome svijetu. Mi smo poznati~bog -svojih po~žnjačkih izdaja".(Esej "What happened to Falstaff?" uknjizi ,,Essays of five decades",London 1969.).

Jdii> StanimirLuDIĆ

koje je engleski veleposlanik u Vati­kanu poslao svome ministru vanjskihposlova Anthony Edenu ll. svibnja1945., dakle prije bleibuI'Škog izruće­

nja Hrvata, u kojemu piše o krvavojdiktaturi komunista u mjestima kojeoni osvoje, i u kojemu se detaljno na­brajaju komunističke likvidacije svihonih za koje su komunisti mislili. dabi im mogli kasnije smetati u njihovojtotalitarnoj državi~

SudioniAtvo u rablim zločinima

Odgovornost britanskih vlasti zanečuveni pokolj Hrvata koji je uslije­dio najprije na Bleiburgu nakon izru­čenja, a zatim se nastavio na Titovimzloglasnim marševima smrti, može seokvalificirati kao sudioništvo u rat­nim zločinima, u zločinima protiv čo­

vječnosti, i u zločinu genocida kakoga definira Konvencija o genocidu iz1948. godine. Ovo ni u čemu ne uma­njuje kamenu odgovornost počini.

telja ovih monsttuoznih zločina, par­tizanske vojske i njezinih zapovjed­nika, na čelu s Josipom Brozom Ti­tom, za koga postoje nepobitni doka­zi da je za ova zlodjela znao, da ih jeodobrio ili izravno zapovjedio. Ovdjedodajmo i to, iako 10 ne ulazi u pred­met ovoga prikaza, da je britanskavojska u Austriji u isto vrijeme posla­la u sigurnu smrt predajom SovjetimagoJem broj Kozaka, vojske koja seborila protiv ruskih komunista. tedjecu, ženc- i članove njihovih obi­telji, iako se radilo o ljudima koji nisunikada bili sovjetski gradani, jer suemigrirali iz Rusije za vrijeme komu­nističkog prevrata u listopadu 1917.godine. Ovo je izručenjebilo suprot­no sporazumu u Jalti iz 1945. godine,da će-biti izručeni Sovjetima samooni ratni zarobljenici koji su sovjetskidržavljani. Velika većina ovih ljudi jenakon toga poubijana, ili je stradala unehumanim uvjetima sibirskih logo­ra. što su njihovi izručitelji mogli sa

. sigumo.šću pretpostaviti.

Ova nehumanost establishmenta Ve­like Britanije ima svoje povijesnepresedane. Tako je I'!ngleska za vrije­me Burskih ratova 1896. u Africiuvela sustav koncentracijskih logorau koje je zatvarala i mučila gladu že·ne i djecu burskih protivnika, da bi ta­ko prisilila te protivnike na predaju.Engleska je takoder, da bi osvojilalJ:sku, ]847. godine prouzročila u