- TEHNOLOGIJE POSLOVNIH INFORMACIONIH SISTEMA U BANKARSTVU -
0
UNIVERZITET U NOVOM SADU
TEHNIČKI FAKULTET "MIHAJLO PUPIN"
ZRENJANIN
Prof. dr Miodrag Ivković
Mr Ljubica Kazi
Mr Dejan Lacmanović
TEHNOLOGIJE POSLOVNIH INFORMACIONIH SISTEMA U BANKARSTVU
- udžbenik sa zbirkom rešenih zadataka –
RADNA VERZIJA
- TEHNOLOGIJE POSLOVNIH INFORMACIONIH SISTEMA U BANKARSTVU -
1
SADRŽAJ:
TEORIJSKI DEO
1. POSLOVNI INFORMACIONI SISTEMI 1
1.1. Definicija i arhitektura poslovnog informacionog sistema 1
1.2. Istorijat razvoja informacionih sistema i informacioni sistem menadžmenta 2
2. ORGANIZACIONI MODEL BANKARSKOG SISTEMA 5
2.1. Organizaciona struktura bankarskog sistema 5
2.2. Delatnost i organizaciona struktura Narodne banke Srbije 6
2.3. Opis delatnosti i organizaciona struktura poslovne banke 9
2.4. Model poslovnih procesa banke 19
3. TEHNOLOGIJE INFORMACIONIH SISTEMA U BANKARSTVU 21
3.1. Elektronsko bankarstvo – definicija i segmenti 21
3.2. Pregled tehnologija savremenih bankarskih informacionih sistema 22
4. OBLICI ELEKTRONSKOG PLAĆANJA
4.1. Elektronska trgovina 24
4.2. Elektronski novac 25
4.3. Elektronski čekovi i elektronska gotovina 26
4.4. Platne kartice 28
PRAKTIČNI DEO
5. PRIMERI IZ PRAKSE
5.1. SAGA Total banking solutions
5.2. HALCOM rešenja
5.3. PEXIM – šalterske aplikacije
5.4. Informacioni sistem Panonske banke A.D.
- TEHNOLOGIJE POSLOVNIH INFORMACIONIH SISTEMA U BANKARSTVU -
2
1. POSLOVNI INFORMACIONI SISTEMI
1.1. Definicija i arhitektura poslovnog informacionog sistema
POSLOVNI SISTEM predstavlja bilo koji ekonomski subjekt [1]. Svaki poslovni sistem se sastoji iz tri
podsistema:
1. Izvršni podsistem
2. Upravljaki podsistem
3. Informacioni podsistem.
Opšti funkcionalni model svakog organizacionog sistema [2] može se predstaviti na sledeći način [3]:
UPRAVLJAČKI PODSISTEM
INFORMACIONI
SISTEM
IZVRŠNI PODSISTEM
OSNOVNE delatnosti POMOĆNE delatnosti
Podsistem ostvarivanja
osnovne svrhe postojanja i
namene sistema
Podsistem obezbeđivanja i
obrade resursa
Slika 2. Opšti funkcionalni model organizacionog sistema [3]
Delatnosti izvršnog podsistema odnose se na pomoćne delatnosti obezbeđivanja i obrade resursa za rad
osnovne delatnosti, čije se aktivnosti odvijaju radi ostvarivanja svrhe postojanja i namene sistema. Uloga
informacionog sistema je da obezbedi informacionu podršku za rad svih drugih podsistema – izvršnog i
upravljačkog. [3]
Informacioni sistem predstavlja podsistem organizacionog sistema i smatra se jednom od infrastrukturnih
komponenti organizacije. »Polazeći od sistemskog pristupa, INFORMACIONI SISTEM možemo definisati
kao sređeni skup metoda, procesa i operacija za prikupljanje, čuvanje, obradu, prenošenje i distribuciju
podataka u okviru jedne organizacije, uključujući i opremu koja se u te svrhe koristi i ljude koji se tim
aktivnostima bave.» [4] Informacioni sistem je sistem u kojem su elementi međusobno i sistem kao
celina sa okruženjem povezani informacionim tokovima. [5]
„POSLOVNI INFORMACIONI SISTEM povezuje upravljačke i izvršne funkcije tako što formirane
informacije na osnovu poslovnih podataka stavlja na raspolaganje upravljačkom podsistemu. Te zadatke
poslovni informacioni sistem ostvaruje prikupljanjem, obrađivanjem i sređivanjem podataka u cilju
dobijanja poslovnih informacija i njihovim stavljanjem na raspolaganje upravljačkom podsistemu.
Poslovni informacioni sistem ima četiri osnovne funkcije:
1. obezbeđivanje informacija o prošlim poslovnim zbivanjima
2. obezbeđivanje informacija o budućim poslovnim zbivanjima
3. obezbeđivanje kontrolnih informacija
4. obezbeđivanje analitičkih informacija.» [1]
Prema [1], informacioni sistem čine osnovne komponente:
1. TEHNIČKA OPREMA (Hardware) – računari, štampači, skeneri, uređaji za rezervno napajanje,
uređaji za rezervne kopije podataka, mrežna oprema
2. PROGRAMSKA PODRŠKA (Software) – operativni sistemi, aplikativni softver kancelarijskog
poslovanja, antivirusni programi, uslužni programi, poslovno-aplikativni softver (program, baza
podataka)
3. ORGANIZACIONA PODRŠKA (Orgware) – zakoni i pravilnici u oblasti poslovanja, zakoni i pravilnici
u oblasti informacionih sistema, organizacija rada, pravila rada, principi rada. „Organizacionu
podršku čine organizacione metode i postupci za usklađivanje svih delova informacionog sistema u
organizacionu celinu” [1].
4. KADROVSKA PODRŠKA (Lifeware) – zaposleni u poslovnom delu organizacije, kao i zaposleni u
delu razvoja i održavanja informacionog sistema sa svojim znanjima, iskustvom, zahtevima,
navikama, interesima, potrebama itd. „Kadrovsku podršku čine kadrovi koji neposredno rade na
poslovima koji omogućavaju da informacioni sistem ostvari svoju funkciju, ali i krajnji korisnici
informacionog sistema.” [1]
- TEHNOLOGIJE POSLOVNIH INFORMACIONIH SISTEMA U BANKARSTVU -
3
Prema [6], arhitekturu informacionog sistema čine podsistemi, odnosno arhitekture:
1. INFORMACIONA ARHITEKTURA - arhitektura podataka
2. APLIKACIONA ARHITEKTURA – funkcionalna arhitektura
3. TEHNOLOŠKA ARHITEKTURA – infrastrukturna i platformska arhitektura.
Prema [1], sa aspekta implementacije, informacioni sistemi mogu biti podeljeni prema:
1. povezanosti – neintegrisane informacione sisteme (sastoje se iz skupa više nepovezanih
informacionih sistema), integrisane informacione sisteme (čine ga više međusobno povezanih
podsistema).
2. centralizaciji:
– centralizovani informacioni sistemi – «prednost centralizovano izgrađenih informacionih
sistema ogleda se u jedinstvenoj bazi podataka koja u potpunosti eliminiše dupliranje
podataka i omogućaa efikasniju obradu podataka u realnom vremenu. Međutim, izgradnja,
implementacija i održavanje centralizovanog informacionog sistema veoma je složen i dug
proces. Takođe, sve izmene su složene zbog uzajamne zavisnosti svih komponenti
informacionog sistema.
– delimično distribuirani informacioni sistemi – «Izgrađuje se sa distribuiranim procesima
obrade podataka i distribuiranim formiranjem informacija za operativne odluke po
pojedinim delovima procesa rada, zajedničkom bazom srodnih podataka, podela na
podsisteme se vrši po homogenim funkcionalnim celinama».
– distribuirani informacioni sistemi – potpuno distribuirani informacioni sistem je organizovan
kao mreža računara u svim informacionim podsistemima koji se potpuno i neposredno
povezuju. Prihvatljiviji su sa ekonomskog aspekta, omogućavaju postepeni razvoj,
održavanje je jednostavnije, veća je prilagodljivost na promene.
LITERATURA
[1] Stankić R: Poslovna informatika, Ekonomski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2005.
[2] Ristić D: Proizvodno poslovni sistemi – osnovi organizacije rada, Edicija YU Experti, IBN centar,
Beograd, 1991.
[3] Kazi Lj, Kazi Z, Radulović B: Informacioni sistemi 1 i Informacioni sistemi 2, praktikum za vežbe,
ISBN 978-86-7672-215-0, Tehnički fakultet „Mihajlo Pupin” Zrenjanin, 2013.
[4] Jauković M: Uvod u informacione sisteme, Tehnička knjiga, Beograd, 1992.
[5] Radulović B, Kazi Lj, Kazi Z: Informacioni sistemi – odabrana poglavlja, Tehnicki fakultet Mihajlo
Pupin Zrenjanin, 2011.
[6] Vasconcelos A, Soursa P, Tribolet J: Information system Architecture Metrics: an Enterprise
Engineering Evaluation Approach, The Electronic Journal of Information Systems Evaluation, Vol 10,
Issue 1, pp 91-122, ISSN 1566-6379, www.ejise.com
1.2. Istorijat razvoja informacionih sistema i informacioni sistem
menadžmenta
Poslovni informacioni sistem pre svega služi za podršku odlučivanju na svim nivoima – operativnom,
taktičkom i strateškom. Neke od teorija upravljanja [1] definišu sledeće:
funkcije upravljanja: predviđanje, organizovanje, usmeravanje i kontrolisanje,
upravljačke uloge: 1 – interpersonalne, 2 – informacione (primanje i analiza podataka u
organizaciji i sa okruženjem), 3- odlučivanje (inovator, inicijator promena, rešavanje
problema, raspoređivanje resursa, pregovaranje), 4 – planske (određivanje strategije,
struktuiranje organizacije, planiranje), 6 – monitoring (kontrolisanje, nadgledanje) 7-
koordinisanje, 8 – marketing.
«Prema nivou odlučivanja kojem služe, informacioni sistemi mogu se podeliti na:
1. Informacione sisteme za operativne odluke
2. Informacione sisteme za taktičke odluke
3. Informacione sisteme za strateške odluke.» [2]
Jauković [3] daje klasifikaciju informacionih sistema:
- TEHNOLOGIJE POSLOVNIH INFORMACIONIH SISTEMA U BANKARSTVU -
4
1. Prema vrsti pruženih usluga: sistemi za računarske usluge opšte namene, sistemi za čuvanje i
pretraživanje podataka, sistemi za komutaciju poruka, sistemi za upravljanje fizičkim procesima,
sistemi za kontrolu i upozorenja, sistemi za obradu transakcija,
2. Prema oblasti primene - u okviru poslovnih sistema razvijaju se tzv. poslovni informacioni sistemi
(«Business information systems»).
3. Prema stepenu automatizacije [3] odnosno istorijski razvoj generacija informacionih sistema [2]:
- NEAUTOMATIZOVANI INFORMACIONI SISTEMI – koriste mehanografska sredstva obrade, nosioci
podataka su dokumenti, obrada nije jedinstvena i ponekad se ne obavlja uvek na isti način,
podaci nisu formatizovani i strogo strukturirani, zadaci koji se rešavaju često nisu do kraja
definisani, značajno su zastupljeni usmeni informacioni tokovi, koji su promenljivi i nepostojani,
mnoge odluke se donose na osnovu usmenih informacija i iskustva ili na osnovu nepotpunih i
često zastarelih podataka, subjektivni činioci mogu znatno da utiču na tok obrade podataka i
dobijanja rezultata, dolazi do dupliranja rada na obradi podataka, naročiro kod izrade izveštaja,
obrada je spora, prave se greške itd.
- SISTEMI AUTOMATSKE OBRADE PODATAKA – korišćenje računara za prikupljanje i registrovanje
podataka, klasificiranje, uređivanje i ažuriranje podataka, razna računanja i sumiranja,
štampanje izveštaja. Odnose se na poslove koji su u potpunosti poznati i dobro opisani, čija je
obrada regulisana zakonima i propisima organizacije. Sistemi AOP sastoje se od posebnih
aplikacija koje obuhvataju pojedine funkcije ili organizacione celine (ili njihove delove).
Prednosti: sistematizacija prikupljanja i čuvanja podataka, uvodi se opšta nomenklatura i
jedinstven sistem obeležavanja, ubrzavanje prikupljanje i obrada podataka, povećava kvalitet
informacija, sistematizuju izveštaji i način izveštavanja na pojedinim organizacionim i
upravljačkim nivoima. Nedostaci: zanemaren sistemski pristup, svodi se na projektovanje
programa i organizaciju podataka (cilj nije obrada podataka, već povećanje efikasnosti
odlučivanja na osnovu dobrih i blagovremenih informacija), zasebne aplikacije – redundansa
podataka.
- UPRAVLJAČKI INFORMACIONI SISTEMI («Management information system») – težište na
informacijama i njihovom korišćenju za donošenje odluka, daju informacije brzo i u obliku koji je
prilagođen potrebama onih koji odlučuju, daje izveštaje za donošenje odluka kod struktuiranih
problema odlučivanja (srednji nivo odlučivanja u organizaciji – problemi za koje se može
unapred tačno utvrditi konačno rešenje, koji su podaci potrebni da se ono dobije, kao i algoritam
njegovog rešavanja), predstavljaju međusobno povezane podsisteme koji čine jedinstvenu celinu
(podsistemi se odnose na vitalne funkcije realnog sistema, predstavljaju logički i tehnološki
zaokružene celine koje se kod implementacije mogu nezavisno tretirati).
- IZVRŠNI INFORMACIONI SISTEMI – daju analitičke informacije o tekućem stanju organizacije i
projekciji u budućnosti, a namenjene su najvišem nivou upravljanja.
- SISTEMI ZA PODRŠKU ODLUČIVANJU – daju podršku odlučivanju kod nestrukturiranih i slabo
strukturiranih problema, zavise od eksternih podataka (koji mogu biti i nepouzdani), rešavanje
problema se zasniva na znanju, pružaju podršku svim nivoima odlučivanja, ali podržavaju i
vertikalne informacione tokove i integraciju informacija koje se koriste na različitim
organizacionim i upravljačkim nivoima (posebno značajni za više nivoe), olakšavaju sintezu
informacija iz pojedinih podsistema za strateško odlučivanje, mogućnost uočavanjauzajamnih
relacija između različitih funkcija u raznim organizacionim celinama i razumevanje njegovog
uticaja na organizaciju. Sastoji se od baze podataka, modela odlučivanja i specijalnog softvera
koji ih integriše i omogućava korisnicima korišćenje ovih modela.
- EKSPERTNI SISTEMI – oponašaju rad eksperata, razvijeni su primenom tehnika veštaćke
inteligencije. Opisuju znanja i pravila odlučivanja eksperata. Problemi: kako pribaviti znanje
eksperata, kako to znanje predstaviti na računaru, kao na osnovu pribavljenog znanja izdvojiti
rešenja konkretnih praktičnih problema. Sastoje se od: baza znanja, mehanizam zaključivanja,
specijalizovana baza podataka (baza činjenica), mehanizam objašnjenja i korisnički interfejs.
Prema [2], istorijski razvoj informacionih sistema može biti podeljen na četiri perioda, na osnovu vrste
informacionih sistema u tom periodu. To su:
- informacioni sistemi za obradu podataka (DPS – data processing systems)
- upravljački informacioni sistemi (MIS – management information systems)
- informacioni sistemi za podršku odlučivanju (DSS- decision support systems)
- ekspertni sistemi (ES – expert systems).
«Davis i Olson upravljački informacioni sistem (MIS – management information system) uopšteno
definišu kao integrisani sistem obezbeđivanja informacija za podržavanje operacija upravljanja i funkcija
- TEHNOLOGIJE POSLOVNIH INFORMACIONIH SISTEMA U BANKARSTVU -
5
odlučivanja u organizaciji, koji se koristi hardverom i softverom računara, manuelnim procedurama,
modelima za planiranje, kontrolisanje i odlučivanje, kao i bazom podataka.» [3]
LITERATURA
[1] Balaban N, Ristić Ž, Đurković J: Principi informatike, Savremena administracija, 1996.
[2] Stankić R: Poslovna informatika, Ekonomski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2005.
[3] Jauković M: Uvod u informacione sisteme, Tehnička knjiga, Beograd, 1992.
- TEHNOLOGIJE POSLOVNIH INFORMACIONIH SISTEMA U BANKARSTVU -
6
2. ORGANIZACIONI MODEL BANKARSKOG SISTEMA
2.1. Organizaciona struktura bankarskog sistema
„Bankarski sistem Republike Srbije čine centralna banka (Narodna banka Srbije) i poslovne banke.” [1]
U organizacionoj strukturi bankarskog poslovnog sistema Republike Srbije razlikujemo nekoliko ključnih
poslovnih entiteta, kao na slici 9.
Slika 9. Organizaciona struktura bankarskog sistema i osnovna komunikacija sa okruženjem
Slika 9 prikazuje osnovne elemente bankarskog poslovnog sistema Republike Srbije koji čine:
državna centralna banka (Narodna banka Srbije),
banke i njihove filijale.
Između ovih osnovnih elemenata postoji hijerarhijska uređenost i jasno razgraničen različit skup
aktivnosti koje obavljaju, u skladu sa odgovornostima.
Osnovna komunikacija sistema obavlja se sa bankama u instranstvu, drugim bankama u zemlji,
privrednim subjektima i građanstvom, kao i poreskom upravom, službom platnog prometa i drugim
subjektima.
Literatura
[1] Opis bankarskog sistema Republike Srbije,
http://www.nbs.rs/export/sites/default/internet/latinica/50/index.html (24.11.2013)
KREDITNI BIRO
PRIVREDNI
SUBJEKTI
DRUGA BANKA U
ZEMLJI
BANKA U
INOSTRANSTVU
NARODNA BANKA SRBIJE
BANKA U
ZEMLJI
FILIJALA BANKE
GRAĐANSTVO
Bankarski sistem
SLUZBA PLATNOG
PROMETA
PORESKA UPRAVA
Regulatorna i nadzorna tela
Republike Srbije
- TEHNOLOGIJE POSLOVNIH INFORMACIONIH SISTEMA U BANKARSTVU -
7
2.2. Delatnost i organizaciona struktura Narodne banke Srbije
Opis delatnosti i organizacione strukture Narodne banke Srbije dat je u nastavku (preuzet sa [1]):
„Položaj, organizacija, ovlašćenja i funkcije Narodne banke Srbije, kao i odnos Narodne banke Srbije
prema organima Republike Srbije i međunarodnim organizacijama i institucijama, uređeni su Ustavom
Republike Srbije i Zakonom o Narodnoj banci Srbije ("Službeni glasnik RS", br. 72/2003, 55/2004,
44/2010, 76/2012 i 106/2012).
Narodna banka Srbije je samostalna i nezavisna u obavljanju funkcija utvrđenih Zakonom o Narodnoj
banci Srbije i drugim zakonima, a za svoj rad je odgovorna Narodnoj skupštini Republike Srbije.
Osnovni cilj Narodne banke Srbije je postizanje i očuvanje cenovne stabilnosti. Pored toga, ne dovodeći u
pitanje ostvarivanje svog osnovnog cilja, Narodna banka Srbije doprinosi očuvanju i jačanju stabilnosti
finansijskog sistema.
Narodna banka Srbije ima sledeće funkcije:
utvrđuje i sprovodi monetarnu i deviznu politiku;
upravlja deviznim rezervama;
utvrđuje i sprovodi, u okviru svoje nadležnosti, aktivnosti i mere radi očuvanja i jačanja stabilnosti
finansijskog sistema;
izdaje i oduzima dozvole za rad i vrši kontrolu boniteta i zakonitosti poslovanja banaka i obavlja
druge poslove u skladu sa zakonom kojim se uređuju banke;
izdaje i oduzima dozvole, odnosno ovlašćenja za obavljanje delatnosti osiguranja i vrši nadzor nad
obavljanjem te delatnosti i obavlja druge poslove, u skladu sa zakonom kojim se uređuje
osiguranje;
izdaje i oduzima dozvole za rad društvima za upravljanje dobrovoljnim penzijskim fondovima, vrši
nadzor nad ovom delatnošću i obavlja druge poslove, u skladu sa zakonom kojim se uređuju
dobrovoljni penzijski fondovi;
izdaje i oduzima dozvole za obavljanje poslova lizinga, vrši nadzor nad obavljanjem ovih poslova i
obavlja druge poslove, u skladu sa zakonom kojim se uređuje lizing;
obavlja poslove zaštite prava i interesa korisnika usluga koje pružaju banke, davaoci finansijskog
lizinga, društva za osiguranje i društva za upravljanje doborovoljnim penzijskim fondovima u
skladu sa zakonom;
izdaje novčanice i kovani novac i upravlja tokovima gotovine;
uređuje, kontroliše i unapređuje nesmetano funkcionisanje platnog prometa u zemlji i sa
inostranstvom, u skladu sa zakonom;
obavlja zakonom, odnosno ugovorom utvrđene poslove za Republiku Srbiju ne ugrožavajući pri
tom svoju samostalnost i nezavisnost.
Organi Narodne banke Srbije su: Izvršni odbor, guverner i Savet guvernera.
Izvršni odbor utvrđuje monetarnu i deviznu politiku, kao i aktivnosti radi očuvanja i jačanja stabilnosti
finansijskog sistema. Izvršni odbor posebno utvrđuje:
program monetarne politike Narodne banke Srbije;
način utvrđivanja kamatnih stopa Narodne banke Srbije i način obračuna, naplate i plaćanja
kamate na plasmane i druga potraživanja Narodne banke Srbije, kao i na sredstva na koja
Narodna banka Srbije plaća kamatu;
uslove i način izdavanja hartija od vrednosti Narodne banke Srbije;
uslove pod kojima i način na koji Narodna banka Srbije sprovodi operacije na otvorenom tržištu i
obavlja diskontne poslove;
politiku odobravanja kratkoročnih kredita;
politiku kursa dinara;
osnovice za obračunavanje obavezne rezerve i stope obavezne rezerve, kao i način, uslove i
rokove izdvajanja i korišćenja sredstava obavezne rezerve banaka;
politiku upravljanja deviznim rezervama, kao i smernice za upravljanje tim rezervama;
druge instrumente i mere monetarne i devizne politike;
mere za održavanje likvidnosti banaka;
mere i aktivnosti, u okviru nadležnosti Narodne banke Srbije, radi očuvanja i jačanja stabilnosti
finansijskog sistema.
Izvršni odbor utvrđuje referentnu kamatnu stopu i druge kamatne stope koje Narodna banka Srbije
primenjuje u sprovođenju monetarne politike. Pored navedenog, Izvršni odbor na predlog Uprave za
nadzor donosi propise Narodne banke Srbije u oblasti kontrolne i nadzorne funkcije, u skladu sa
zakonima kojima se uređuje obavljanje tih funkcija.
- TEHNOLOGIJE POSLOVNIH INFORMACIONIH SISTEMA U BANKARSTVU -
8
Izvršni odbor rešenjem odlučuje o davanju preliminarnih odobrenja, kao i o davanju i oduzimanju dozvola
za rad bankama, o davanju i oduzimanju društvima za osiguranje dozvola za obavljanje delatnosti
osiguranja, o davanju i oduzimanju dozvola za obavljanje poslova finansijskog lizinga, o davanju i
oduzimanju društvima za upravljanje dobrovoljnim penzijskim fondovima dozvola za rad i dozvola za
upravljanje tim fondovima.
Izvršni odbor donosi odluke na sednicama, većinom glasova svih članova. U slučaju izjednačenog broja
glasova, odlučuje glas guvernera.
Narodnom bankom Srbije rukovodi guverner, koji zastupa i predstavlja Narodnu banku
Srbije. Guvernera Narodne banke Srbije bira Narodna skupština Republike Srbije sa mandatom od šest
godina, s pravom ponovnog izbora.
Guverner rukovodi poslovanjem Narodne banke Srbije i organizuje njen rad; sprovodi odluke Izvršnog
odbora i Saveta; donosi propise, opšte i pojedinačne akte iz nadležnosti Narodne banke Srbije, koji
zakonom nisu stavljeni u nadležnost Izvršnog odbora i Saveta; predlaže propise, opšte i pojedinačne
akte koje donose Izvršni odbor i Savet, ako Zakonom o Narodnoj banci Srbije nije drukčije uređeno;
uređuje unutrašnju organizaciju Narodne banke Srbije i sistematizaciju radnih mesta u Narodnoj banci
Srbije, kao i radne odnose zaposlenih u Narodnoj banci Srbije; imenuje i razrešava zaposlene koji
rukovode organizacionim jedinicama u Narodnoj banci Srbije i obavlja druge poslove utvrđene Zakonom o
Narodnoj banci Srbije. Guverner, kao predsedavajući Izvršnog odbora, potpisuje rešenja koja donosi
Izvršni odbor.
Savet guvernera čine pet članova, uključujući i predsednika, koje bira Narodna skupština na predlog
odbora Narodne skupštine nadležnog za poslove finansija. Članovi Saveta biraju se na pet godina, s
pravom ponovnog izbora.
Savet guvernera:
donosi Statut Narodne banke Srbije, na predlog Izvršnog odbora;
utvrđuje režim kursa dinara, na predlog Izvršnog odbora, uz saglasnost Vlade;
donosi strategiju uprvaljanja deviznim rezervama na predlog Izvršnog odbora;
odlučuje o članstvu u međunarodnoj finansijskoj organizaciji i instituciji;
donosi finansijski plan Narodne banke Srbije;
usvaja godišnje finansijske izveštaje Narodne banke Srbije;
bira rukovodioca u Narodnoj banci Srbije za poslove interne revizije;
bira spoljnog revizora;
razmatra izveštaj spoljnog revizora i prati primenu njegovih preporuka u Narodnoj banci Srbije;
vrši nadzor nad sistemom finansijskog izveštavanja, upravljanja rizicima i unutrašnjih kontrola u
Narodnoj banci Srbije;
ocenjuje da li su računovodstvene politike i procedure koje su usvojene u Narodnoj banci Srbije
odgovarajuće;
usvaja godišnji plan o obavljanju interne revizije u Narodnoj banci Srbije i periodično razmatra
izveštaje o obavljenoj internoj reviziji;
vrši nadzor nad obavljanjem interne revizije i obavljanjem usklađenosti poslovanja u Narodnoj
banci Srbije;
donosi strategiju razvoja Narodne banke Srbije, koju predlaže Izvršni odbor, i prati njeno
sprovođenje.
U okviru Narodne banke Srbije, u skladu sa Zakonom o Narodnoj banci Srbije i Statutom obrazuje se
Uprava za nadzor nad finansijskim institucijama. U Upravi za nadzor nad finansijskim institucijama
obavljaju se sledeći poslovi:
poslovi kontrole poslovanja banaka;
poslovi nadzora nad obavljanjem delatnosti osiguranja;
poslovi nadzora nad obavljanjem delatnosti društava za upravljanje dobrovoljnim penzijskim
fondovima;
poslovi nadzora nad obavljanjem poslova finansijskog lizinga;
poslovi zaštite korisnika finansijskih usluga;
poslovi kontrole platnog prometa u zemlji i sa inostranstvom;
poslovi istraživanja u oblasti kontrolne, odnosno nadzorne funkcije Narodne banke Srbije;
poslovi saradnje Narodne banke Srbije sa stranim institucijama i domaćim organima i
institucijama nadležnim za nadzor u oblasti finansijskog poslovanja.
Narodna banka Srbije je pravno lice sa sedištem u Beogradu. Ona može obrazovati filijale koje nemaju
status pravnog lica, a njihova unutrašnja organizacija, delokrug i dužnosti određeni su Statutom Narodne
banke Srbije.
Narodna banka Srbije u svom sastavu ima specijalizovanu organizaciju, Zavod za izradu novčanica i
kovanog novca – Topčider, čije se obaveze i odgovornosti određuju zakonom o Narodnoj banci Srbije i
Statutom Narodne banke Srbije.
- TEHNOLOGIJE POSLOVNIH INFORMACIONIH SISTEMA U BANKARSTVU -
9
Poslove iz delokruga Narodne banke Srbije obavljaju:
Sektor za monetarne operacije
Direktorat za ekonomska istraživanja i statistiku
Sektor za devizne poslove
Sektor za finansijsku stabilnost
Sektor za kontrolu poslovanja banaka
Sektor za nadzor nad obavljanjem delatnosti
osiguranja
Centar za superviziju informacionih sistema
Centar za zaštitu i edukaciju korisnika
finansijskih usluga
Sektor za poslove s gotovinom
Sektor za međunarodnu saradnju
Sektor za platni sistem
Nacionalni centar za platne kartice
Prinudna naplata
Kabinet guvernera
Interna revizija
Direkcija za zakonodavno-pravne poslove
Direkcija za računovodstvo i finansije
Sektor za informacione tehnologije
Ljudski resursi
Direkcija za opšte poslove
Centar za nabavke
Filijala u Beogradu
Filijala u Novom Sadu
Filijala u Nišu
Filijala u Kragujevcu
Filijala u Užicu
Zavod za izradu novčanica i kovanog novca –
Topčider” [1]
ORGANIZACIONA SHEMA NARODNE BANKE SRBIJE
Slika 11. Aktuelna organizaciona shema Narodne banke Srbije [1]
LITERATURA
[1] Zvanicni web sajt Narodne Banke Srbije, www.nbs.rs (od 24.11.2013)
[2] Opis delatnosti NBS http://www.nbs.rs/internet/latinica/10/ (od 24.11.2013)
[3] Organizaciona shema NBS http://www.nbs.rs/internet/latinica/10/10_5.html (od 24.11.2013)
- TEHNOLOGIJE POSLOVNIH INFORMACIONIH SISTEMA U BANKARSTVU -
18
2.3. Opis delatnosti i organizaciona struktura poslovne banke
Prema Zakonu o bankama Republike Srbije „BANKA je akcionarsko društvo sa sedištem u Republici Srbiji,
koje ima dozvolu za rad Narodne banke Srbije i obavlja depozitne i kreditne poslove, a može obavljati i
druge poslove u skladu sa zakonom. Filijala je organizacioni deo banke, bez statusa pravnog lica, koji
obavlja poslove koje može obavljati banka u skladu sa ovim zakonom. Banka može, u skladu sa
zakonom, obavljati sledeće poslove:
1) depozitne poslove (primanje i polaganje
depozita);
2) kreditne poslove (davanje i uzimanje
kredita);
3) devizne, devizno-valutne i menjačke poslove;
4) poslove platnog prometa;
5) izdavanje platnih kartica;
6) poslove s hartijama od vrednosti (izdavanje
hartija od vrednosti, poslovi kastodi banke i dr.);
7) brokersko-dilerske poslove;
8) izdavanje garancija, avala i drugih oblika
jemstva (garancijski posao);
9) kupovinu, prodaju i naplatu potraživanja
(faktoring, forfeting i dr.);
10) poslove zastupanja u osiguranju;
KLIJENT BANKE, u smislu ovog zakona, je bilo koje lice koje koristi ili je koristilo usluge banke ili lice koje
se obratilo banci radi korišćenja usluga i koje je banka kao takvo identifikovala.” [1]
Primer organizacione strukture poslovne banke dat je na primeru Panonske banke A.D. [2]
Slika 12. Organizaciona struktura banke (primer Panonske banke A.D. [2])
- TEHNOLOGIJE POSLOVNIH INFORMACIONIH SISTEMA U BANKARSTVU -
19
Organizacionu shemu navedene banke [1] cine:
1. Sektori za upravljacke poslove – Skupstina banke, Nadzorni odbor, Upravni odbor,
Generalni direktor, Direkcija za internu reviziju, Direkcija za podrsku prodaji, Direkcija za
upravljanje rizicnim plasmanima
2. Sektori podrske – Sektor poslova sa privredom, Sektor finansijskih trzista, Sektor platnog
prometa i dokumentarnih poslova, Sektor informacionih tehnologija, Sektor za podrsku
poslovnoj mrezi, Sektor razvoja i upravljanja rizicima, Direkcija za racunovodstvo, finansije
i izvestavanje, Direkcija za kadrovske poslove, Direkcija za poslove tehnicke podrske,
Direkcija za pravne poslove.
3. Operativni poslovi - filijale
Literatura
[1] Zakon o bankama, http://www.nbs.rs/export/sites/default/internet/latinica/20/zakoni/kpb_banke.pdf
[2] Tadic D: „Informacioni sistem Panonske banke A.D.”, seminarski rad, Tehnicki fakultet „Mihajlo Pupin”
Zrenjanin, 2008.
2.4.Model poslovnih procesa banke
U skladu sa ranije opisanim opštim funkcionalnim modelom organizacionog sistema (odeljak 1.1), na
nivou poslovne banke možemo definisati model poslovnih procesa banke (na osnovu [1], [2], [3]):
UPRAVLJAČKI PODSISTEM
INFORMACIONI
SISTEM
- Strateško planiranje
- Marketing
- Razvoj
- Interna revizija
(likvidnost, profitabilnost,
kapital)
- Plan i analiza
- Upravljanje rizicima
IZVRŠNI PODSISTEM
OSNOVNE delatnosti
POMOĆNE delatnosti
KOMERCIJALNO
bankarstvo
INVESTICIONO
bankarstvo
- podrška poslovnoj
mreži
- dokumentacioni poslovi
- računovodstvo i
finansije
- kadrovski poslovi
- pravni poslovi
- tehnička podrška
- podrška
informacionih
tehnologija
- izveštavanje
- analitičke evidencije
- rad sa privredom
- rad sa
građanstvom
- rad sa
finansijskim
tržištem
- platni promet
- depozit
- krediti
- osiguranje kredita
- jemstva
- garancije u
osiguranju
- potraživanja
- platne kartice
- devizno/menjački
poslovi
-brokersko/dilerski
poslovi (hartije od
vrednosti, akcije)
- poslovi sa
investicionim
fondovima
Tabela 2. Opšti model procesa banke
Svaki organizacioni sistem ima podsistem koji se odnosi na podršku osnovnoj delatnosti, odnosno na
obezbeđivanje uslova za odvijanje osnovne delatnosti. To su poslovi koji se odnose na obezbeđivanje i
održavanje resursa – kadrova, novca, energije, opreme, materijala..., kao i poslovi koji se odnose na
računovodstveno – dokumentacione poslove. S obzirom da je informacija resurs organizacije, podrška
informacionih tehnologija bi u užem smislu pripadala odeljku pomoćnih delatnosti.
- TEHNOLOGIJE POSLOVNIH INFORMACIONIH SISTEMA U BANKARSTVU -
20
Procesi upravljačkog podsistema odnose se na strateško planiranje, marketing, razvoj, internu reviziju,
plan i analizu i upravljanje rizicima.
Osnovne delatnosti banke odnose se na oblasti [1]:
1. Komercijalnog bankarstva (rad sa privredom i građanstvom) – platni promet, kreditiranje,
osiguranje kredita, jemstva, depozitni poslovi (štednja), garancije u osiguranju, devizno-menjački
poslovi, potraživanja, platne kartice
2. Investiciono bankarstvo (rad sa finansijskim tržištem) – brokersko-dilerski poslovi (rad sa
akcijama, obveznicama (hartijama od vrednosti)) i investicionim fondovima.
Literatura
[1] Zakon o bankama, http://www.nbs.rs/export/sites/default/internet/latinica/20/zakoni/kpb_banke.pdf
[2] Tadic D: „Informacioni sistem Panonske banke A.D.”, seminarski rad, Tehnicki fakultet „Mihajlo Pupin”
Zrenjanin, 2008.
[3] Ćirović M: „Bankarstvo”, European Center for Peace and Development, Beograd, 2006.
- TEHNOLOGIJE POSLOVNIH INFORMACIONIH SISTEMA U BANKARSTVU -
21
3.TEHNOLOGIJE INFORMACIONIH SISTEMA U BANKARSTVU
3.1. Elektronsko bankarstvo – definicija i segmenti
Dinamičan razvoj informacionih tehnologija i stalna potreba klijenata za efikasnom uslugom podstiče
konstantna nastojanja banaka da odgovore na izazove zahteva klijenata uvođenjem najsavremenijih
informacionih tehnologija. Prema [1] uvođenje i primena kompjuterski zasnovane obrade podataka u
kombinaciji sa savremenim telekomunikacionim sistemima dovodi do velikih tehnoloških promena u
funkcionisanju banaka, a vrši se u okviru permanentnih evolucionih procesa, trajnim uvođenjem novih
postupaka i tehnologija iz oblasti kompjuterskih i telekomunikacionih sistema. Prema [1], glavne
promene koje su ostvarene odnose se na na rutinske transakcije u bankama, pre svega u oblasti platnog
prometa, gde je papirna dokumentacija zamenjena elektronskom, što je ubrzalo poslovne procese. Prema
[2] razvoj savremenih informacionih i komunikacionih tehnologija omogućuje unapređenje efikasnosti
procesa unutar same banke i komunikacije sa udaljenim filijalama, poslovnim subjektima, drugim
bankama, centralnom bankom, državom, finansijskim tržištem itd. Pod ELEKTRONSKIM BANKARSTVOM
(Electronic Banking) u širem smislu smatramo «bankarstvo prožeto elektronskim sistemima» [1],
odnosno primenu informaciono-komunikacionih tehnologija u bankarskom poslovanju [2], dok u užem
smislu predstavlja sisteme elektronskog platnog prometa, odnosno EFT (Electronic Fund Transfer) [2]. S
obzirom na konstantan razvoj i primenu informaciono-komunikacionih tehnologija u bankarstvu, moguće
je predstaviti samo aktuelne tehnologije i podsisteme sistema elektronskog bankarstva. Slika 13.
prikazuje osnovne KOMPONENTE SAVREMENOG SISTEMA ELEKTRONSKOG BANKARSTVA.
Slika 13. Osnovne komponente sistema elektronskog bankarstva
INFORMACIONI SISTEM NARODNE BANKE
INTERN
I in
form
acio
ni sis
tem
banke -
jezgro
XML izvestaj
Banka u
inostranstvu
SWIFT poruke
ATM terminali
Zahtev za SWIFT
Stanovništvo
Mobilni uređaji
Internet
Stanovništvo
mBanking podrška
Home - Banking
podrška
POS terminali Privredni
subjekti
ATM podrška
POS podrška
XML izvestaji SWIFT obrada
INFORMACIONI SISTEM BANKE
BANKARSKI INFORMACIONI SISTEM REPUBLIKE SRBIJE
Podrška za
elektronski platni promet
Druge banke
Sluzba platnog
prometa
- TEHNOLOGIJE POSLOVNIH INFORMACIONIH SISTEMA U BANKARSTVU -
22
INFORMACIONI SISTEM NARODNE BANKE SRBIJE
Interni informacioni sistem Virtuelizacija
Softverska aplikacija za podršku poslovnim procesima Narodne
banke Srbije
Podsistem za razmenu
podataka
SWIFT
Obrada XML izvestaja
INFORMACIONI SISTEM BANKE
UPRAVLJAČKI SEGMENT Plan i analiza Data warehouse
Data mining
Marketing i odnosi sa klijentima Customer Relationship
Management sistemi
iBanking sistemi
POMOĆNE DELATNOSTI Podrška poslovnoj mreži Virtual Private Network –
veza ka filijalama i
expoziturama
Distribuirane baze podataka
Centralizovane baze podataka
Dokumentacioni poslovi Document management
sistemi
Računovodstvo Interni modul aplikativnog
softvera za knjigovodstvo i
računovodstvo
Kadrovski poslovi Interni modul aplikativnog
softvera za evidenciju
kadrova
Pravni poslovi web – Pristup bazi zakonske i
pravne regulative
OSNOVNE DELATNOSTI Komercijalno i investiciono
bankarstvo
Interni modul aplikativnog
softvera za podršku osnovnoj
delatnosti
SISTEM ZA RAZMENU PODATAKA
ATM-POS terminali Softver za podršku radu ATM i POS terminala
Mobilni uređaji mBanking sistemi – SMS poruke o stanju, mobilne aplikacije
za pregled stanja računa i elektronsko plaćanje
Web aplikacije Web aplikacije za pregled stanja i plaćanje računa
Centralna banka XML
Banka u zemlji
Sluzba platnog prometa
Sistem elektronskog platnog prometa
Sistemi interbankarskog plaćanja
Banka u inostranstvu SWIFT
TAbela 3. Pregled vrsta tehnologija i modula sistema elektronskog bankarstva
LITERATURA
[1] Ćirović M: „Bankarstvo”, European Center for Peace and Development, Beograd, 2006.
[2] Stankić R: Poslovna informatika, Ekonomski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2005.
3.2. Pregled tehnologija savremenih bankarskih informacionih sistema
Neki od najvažnijih segmenata elektronskog bankarstva (prema [1]) su:
1. Elektronski platni promet
2. Elektronske mreže interbankarskih plaćanja
3. Online bankarstvo
Osnovni moduli savremenih bankarskih informacionih sistema obuhvataju: Interne informacione sisteme:
- TEHNOLOGIJE POSLOVNIH INFORMACIONIH SISTEMA U BANKARSTVU -
23
◦ Jezgro (CORE) informacionog sistema banke [9] koje se sastoji od klijent/server aplikacija u okviru lokalnih računarskih mreža, a odnose se na podršku za:
▪ Osnovne poslovne procese (sa građanstvom, privredom) – ažuriranje, pretraga, štampa [2], [9]
▪ Pomoćne poslovne procese za rad sa resursima banke (upravljanje kadrovima [2], upravljanje dokumentima [8], računovodstvo [2], itd.)
◦ Alati za podršku upravljačkim procesima - korišćenjem sistema poslovne inteligencije [9] (data warehouse, data mining etc.) i automatizovanih sistema za podršku odluččivanju u CRM (customer relationship management) i segmentima za upravljanje internim poslovnim procesima, iBanking sistemi [7] - intelligent banking sistemi – inteligentni CRM sistemi integrisani sa eBanking i mBanking sistemima, sistemi kanala [9]
On-line bankarstvo [3]:
◦ home Banking sistemi [8] – korišćenje web aplikacija (Web banking [4] ili eBanking sa client/server aplikacijama i sinhronizacijom podataka [5])
◦ mBanking sistemi [4], [6], [8], [10] - mobile banking (aplikacije kao podrška radu mobilnih uređaja - SMS, WAP portals, ANDROID aplikacije)
◦ B2B rešenja [2], [5] – za daljinski pristup i razmenu podataka (XML, XLS, TXT) [5] sa drugim poslovnim entitetima i bankama u zemlji i inostranstvu (SWIFT poruke)
Sistemi plaćanja karticama [11], ATM/POS terminalima [2]
Sistemi za bezbednost podataka - smart kartice [8], kriptografija, pristupne šifre [4], digitalni potpis PKI [9]
Tabela 2. Moduli i tehnologije u bankarskim informacionim sistemima
Modul Tehnologija
1. INTERNAL
1.1. Core Client/server "multitier arhitekture, MS SQL, MS.NET, Java, Oracle,
IBM IFW data models, DB II." [9]
1.2. Menadžment Data warehouse, Data Mining, iBanking
2. ON -LINE "Komuniciranje sa bankom putem raspoloživih kanala (Internet,
Contact Center, IVR, SMS, Tablet, Smartphone ...) Portali bazirani na
Microsoft tehnologiji (.NET 4.0 and SQL Server 2008 R2). " [12]
2.1. Web Web 2.0 platforma [12]
2.2. SMS
2.3. WAP
2.4. Mobilne
aplikacije
Java mobile rešenja [10]
2.5. e-Commerce Customer relationship Management rešenja, C2B i B2C – Customer to
Business i Business to customer rešenja, B2B - Business to Business
rešenja, Export podataka u XML, XLS, TXT [5]
3.Bezbednost
podataka
Smart kartice, kriptigrafija ...
Literatura
[1] Ćirović M: „Bankarstvo”, European Center for Peace and Development, Beograd, 2006.
[2] KBC banka, on-line banking, http://www.kbcbanka.rs/ponuda/stanovnistvo/online_banking.htm
[3] Komercijalna banka, http://www.kombank.com/srp/index.asp
[4] KBC banka, eBanking, http://www.kbcbanka.rs/ponuda/privreda/ebanking.htm
[5] Ž. Obrenović, D. Starčević, V. Štavljanin, V. Batalov: "Applying WAP/SMS Technologies In Banking",
Telfor conference proceedings, 2002.
[6] iBanking brochure, New frontier Group, www.newfrontier.eu
[7] HALCOM products, http://www.halcom.rs/index.php?section=10#Q
[8] PEXIM (Asseco SEE) banking software, http://asseco.com/see/offer/banking-software/
[9] PEXIM (Asseco SEE) mobile banking, http://asseco.com/see/offer/mobile-banking/
[10] PEXIM (Asseco SEE) card business, http://asseco.com/see/offer/card-business/
[11] New Frontier Group iBanking solutions, http://www.newfrontier.eu/solutions/ibanking.html
- TEHNOLOGIJE POSLOVNIH INFORMACIONIH SISTEMA U BANKARSTVU -
24
4. OBLICI ELEKTRONSKOG PLAĆANJA
4.1. Elektronska trgovina
“Tradicionalne metode plaćanja podrazumevaju dve osnovne pretpostavke:
strane koje učestvuju u transakciji, kupci i prodavci, treba da su fizički prisutni za vreme
transakcije;
odlaganje procesa isplate u slučaju kada se otkrije problem (krađa, nastane prekoračenje računa
ili slično).
Za realizaciju elektronske trgovine potrebno je obezbediti bar sledeće uslove:
ponudu informacija koje na Internetu mogu videti milioni potrošača; informacije se prezentuju na
način koji odgovara korisnicima mreže;
direktan (one-to-one) kontakt sa potrošačima – on se može ostvariti korišćenjem e-mail-a, koji
daje mogućnost brzog odgovora na postavljena pitanja; cilj je da se kod potrošača stvori utisak
kupovine koja liči na tradicionalnu, iako se odvija u cyber prostoru;
zaključivanje, prodaju – poručivanje na Internetu liči na porudžbine putem kataloga; Internet
pruža odlične mogućnosti čuvanja dokumentacije nastale u procesu trgovine;
isporuku – neki proizvodi mogu se isporučiti direktno (softver, informacije i slično), dok se za
većinu proizvoda isporuka realizuje tradicionalnim sredstvima;
bezbednu transakciju – odvijanje bezbednih transakcija od primarne je važnosti za on-line
poslovanje; realizacija bezbednih transakcija je oblast na kojoj se intenzivno radi. « [1]
«Prvo pitanje koje se postavlja pri izvođenju transakcija, jeste pitanje poverenja u one sa kojima se
posao obavlja. U elektronskim transakcijama, poslovanje se odvija između dve ili više strana, koje su
fizički razdvojene. Ono što se mora obezbediti od strane onih koji nude proizvode/usluge, jeste poverenje
kupaca i korisnika usluga. Potrebno je stvoriti osećaj fizičkog pripadanja prostoru, steći reputaciju
pouzdanog partnera i onoga ko može rešiti aktuelne probleme.Na Internetu potrošači ne mogu biti sigurni
u to da dobijaju ono što žele, pre nego što izvrše uplatu, a mogućnost da se proizvod vrati ukoliko ne
odgovara nije uvek moguća. Neke vrste usluga i proizvoda čak se i ne mogu vratiti, što negativno utiče
na stvaranje poverenja za poslovanje putem mreže. Sa druge strane, oni koji vrše prodaju teško mogu
izvršiti proveru kupaca i isporuku. U vezi sa tim treba razmotriti koji proizvodi se mogu isporučiti putem
Interneta. Ono što se elektronski može isporučiti jesu informacije; one se mogu dati u digitalnoj formi,
treba ih poručiti, i za njih izvšiti plaćanje nekim od sredstava elektronskog plaćanja. Oni proizvodi koji ne
mogu biti isporučeni na ovaj način zahtevaju zaseban proces isporuke, pored procesa pregleda ponude,
izvršenja porudžbine i plaćanja. Plaćanje poručenih proizvoda/usluga može se izvršiti pre, za vreme ili
nakon isporuke proizvoda, usluga ili informacija. Pre nego se započne proces elektronske trgovine,
potrebno je odlučiti kada treba isporučiti proizvode i kada kupac treba da izvrši plaćanje. Ono čega se oni
koji nude proizvode/usluge plaše jeste činjenica da pregled informacija koji nude neće rezultirati
kupovinom, već jednostavnim upoznavanjem sa onim što se nudi. Osim navedenih činjenica na stvaranje
poverenja između strana koje učestvuju u transakciji utiče i problem očuvanja anonimnosti kupaca. Neki
od njih ne žele da se njihovo ime nađe na mreži, pa bi trebalo stvoriti mogućnost kupovine tako da se ne
otkriva identitet kupca. Gubitak novca u poslovanju na Internetu takođe je problem koji zaokuplja veliku
pažnju. Zato treba definisati načine za sprečavanje gubljenja, kao i višestrukog i neovlaštenog korišćenja
novca.» [1]
Proces kupovine na Internetu podrazumeva sledeće korake [1]:
potrošač upotrebom WWW browser-a pristupa on-line katalogu na WWW strani onoga koji
proizvod nudi, a koji se, pored toga, nudi i na CD-ROM-u i u klasičnoj papirnoj formi;
potrošač bira proizvod koji želi kupiti – to čini upoređivanjem cena i traženjem prave vrednosti u
zavisnosti od marke proizvoda, cene, kvaliteta i ostalih karakteristika;
onaj koji nudi proizvode daje kupcu formu porudžbine koja sadrži podatke o cenama pojedinačnih
proizvoda, ukupnoj ceni porudžbine, koja uključuje cenu isporuke, poreze i dr.; oni koji proizvode
nude mogu dostaviti, pored porudžbine, i podatke o kupovini izabranog proizvoda ili cene koje ima
konkurencija;
kupac zatim bira sredstvo plaćanja, a to može biti digitalni novac, elektronski ček, ili kreditna
kartica;
prodajnom sektoru kompanije kupac šalje kompletiranu porudžbinu sa informacijom o izabranom
sredstvu plaćanja;
- TEHNOLOGIJE POSLOVNIH INFORMACIONIH SISTEMA U BANKARSTVU -
25
kompanija zahteva ovlašćenje od strane banke kupca;
kupcu šalje potvrdu o isporuci porudžbine;
kompanija šalje proizvod ili pruža zahtevanu uslugu, u skladu sa porudžbinom i
zahteva isplatu od strane finansijske institucije kupca.
LITERATURA
[1] Ivkovic M, Milosevic S: „Elektronska trgovina i bankarstvo na internetu”, iz “Ivkovic M, Radenkovic B
(redaktori): „Internet i savremeno poslovanje”, Tehnički fakultet «Mihajlo Pupin» Zrenjanin, 1998.”
4.2. Elektronski novac
U savremenoj interpretaciji, novac se smatra informacijom, kojom se “markira pravo nekog subjekta u
odnosu na robu i usluge” [1]. „ELEKTRONSKI NOVAC se definiše kao specifična “monetarna informacija“
koja se putem elektronskih impulsa u “realnom vremenu“ prenosi između transaktora koji obavljaju
plaćanja» [1]. Elektronski novac u svakodnevnim transakcijama zamenjuje gotovinu i čekove. «Sam
elektronski novac bazira se na prethodno izvršenim uplatama monetarnih vrednosti koje su registrovane
na mikročipovima elektronskih kartica, a mogu biti upotrebljene za plaćanje roba i usluga. « [1]
Informacija o elektronskom novcu, odnosno o transferu novca beleži se na elektronskim medijima, kao
što su platne kartice. Građanstvu i poslovnim subjektima omogućava da direktno posluju putem
računarskih mreža.
Oblici korišćenja elektronskog novca u svrhu plaćanja roba i usluga definišu se kao novi instrumenti
plaćanja i to u dve varijante [1]:
1. Udaljeni pristup računu, korišćenje sredstava za plaćanje ili podizanje gotovine; plaćanje u ovoj
varijanti predstavlja «samo privremenu novčanu transakciju koja se finalno zatvara prenosom
sredstava između transakcionih depozita kod bankarskih institucija». Оva varijanta predstavlja
dominantan oblik upotrebe elektronskog novca i realizuje se pomoću instaliranih POS («Point of
Sale» terminala u trgovačkoj i uslužnoj mreži. Drugi oblik korišćenja je upotrebom bankomata ili
ATM uređaja. Takođe, ovde pripadaju i tzv. home-banking sistemi koji omogućavaju raspolaganje
finansijskim sredstvima od kuće putem personalnih računara i Interneta ili specijalizovanog
softvera.
2. Elektronski novac u formi «elektronskog novčanika» ili «mrežnog elektronskog novca» koji se
distribuira koristeći zatvorene ili otvorene računarske mreže; u ovoj varijanti «elektronski novac
cirkuliše između korisnika na gotovo isti način kao i gotov novac, što znači da se plaćanje
elektronskim novcem može smatrati finalnim» [1] već u trenutku plaćanja. «Plaćanja mrežnim
elektronskim novcem se vrše između računa putem softvera koji poseduju razni korisnici ovog
sistema plaćanja.» [1]
«Elektronski ili digitalni novac integriše prednosti koje nudi računarska tehnologija i sigurnost koju daje
papirni novac.» [2] On, zapravo, predstavlja elektronsku zamenu papirnog novca, i kao takav može se
čuvati i trošiti. Na home page-u CyberCash-a piše da su to “brojevi koji predstavljaju novac“.[3] Digitalni
novac treba da zameni papirni novac u sistemima on-line plaćanja. Prema [2], gotovina je ostala
dominantan način plaćanja zbog nepoverenja kupaca u bankarski sistem, neefikasnosti negotovinskih
transakcija i neprilagođenosti ponude banaka. Prema [1] da bi zamenio gotovinu, elektronski novac mora
da ima:
monetarnu vrednost,
mogućnost zamene sa drugim instrumentima plaćanja,
sigurnost izdavanja.
Prema [3], svi sistemi zasnovani na elektronskom novcu moraju zadovoljiti sledeće karakteristike:
postojanje monetarne vrednosti, mogućnost izvođenja različitih transakcija, mogućnost ponovne
upotrebe i odgovarajući stepen sigurnosti u radu sa njim. Prema [2], digitalni novac mora imati
monetarnu vrednost, odnosno kao i gotovina mora biti odobren od strane banke. Digitalni novac nastao
kod jedne banke mora da bude priznat od strane ostalih. Bez papirnih certifikata banke digitalni novac
nosi rizik da bude upotrebljen bez postojanja pravih sredstava. Digitalni novac mora imati mogućnost da
se njime izvode različite transakcije ili razmena za druga sredstva plaćanja, kao što je papirni novac, roba
- TEHNOLOGIJE POSLOVNIH INFORMACIONIH SISTEMA U BANKARSTVU -
26
ili usluge, krediti, depoziti na računu u banci i sl. Kupci nemaju račun u istoj banci ili mogu biti iz različitih
zemalja pa je osnovni zahtev da različite banke obavljaju transakcije sa elektronskim novcem. Mora
postojati način za čuvanje i ponovnu upotrebu digitalnog novca. Daljinsko upravljanje i upotreba (putem
telefona ili personalnih uređaja za komunikaciju) treba da omogući razmenu digitalnog novca, povlačenje
sa računa u banci i sl. Novac može biti smešten na udaljenom računaru ili na specijalnim uređajima.
Takvo čuvanje podrazumeva upotrebu interfejsa za obezbeđenje zaštite putem upotrebe password-a ili
nekog drugog načina zaštite. Rukovanje digitalnim novcem mora biti bezbedno, što znači da se ne može
lako falsifikovati ili promeniti u toku razmene. Treba stvoriti sisteme za sprečavanje i otkrivanje duplikata
i višestruko potrošenog digitalnog novca. Na primer, potrošač može istim novcem kupovati proizvode u
različitim zemljama sveta. To je praktično teško sprečiti s obzirom na to da je više banaka uključeno u
transakcije. Iz istog razloga, mnogi sistemi zaštite su zasnovani na kasnijem otkrivanju grešaka i
kažnjavanju tek nakon otkrića.» [2]
Digitalni novac je zasnovan na šifrovanom sistemu zvanom “digitalni potpis“. Ovaj metod podrazumeva
par numeričkih ključeva (brojeva). Jedan od njih služi zaključavanju (ili šifrovanju), a drugi otključavanju
(dešifrovanju). Poruke kodovane jednim numeričkim ključem mogu biti dekodovane drugim brojem koji
sa prvim čini par.
Pre nego što se započne sa upotrebom digitalnog novca, isti se mora dobaviti od servera koji ga skladišti.
Kupovina digitalnog novca od servera koji ga skladišti (ili banke) podrazumeva dva koraka: otvaranje
računa i čuvanje novca na tom računu za potrebe kupovine. Većina sistema za rad sa digitalnim novcem
podrazumeva da potrošači poseduju račun kod centralne banke koja obezbeđuje on-line plaćanje. Osim
toga, zahteva se da potrošač može vršiti plaćanje kako u lokalnom okruženju tako i u inostranstvu. Da bi
se omogućio globalni pristup, digitalni novac mora biti dostupan u različitim bankama. Provajderi jedne
države bi trebalo da primaju različite valute iz različitih zemalja, da ih pretvaraju u vrednosti svoje valute,
i vrate nazad u zemlju odakle je uplata stigla. Moguće rešenje jeste da se formiraju udruženja on-line
banaka koja bi rešavala ovakva pitanja. Da bi se koristio digitalni novac potrebno je otvoriti račun kako bi
se generisao broj koji služi kao digitalni potpis. Banka koristi tajni ključ da bi izvršila digitalni potpis za
zahtevani iznos novca i njen prenos nazad do potrošača. Server novca koristi potpis banke sa serijskim
brojem. Putem digitalnog potpisa banka omogućuje povratak zabeleške o potrošenom novcu. Ovaj način
je veoma siguran, jer ni onaj koji plaća (kupac), ni onaj koji prima novac (proizvođač) ne mogu
falsifikovati digitalni potpis banke. Oni mogu potvrditi da je plaćanje izvršeno i validno sve dok znaju
javni ključ banke. Banka se tako štiti od krivotvorenja – onaj koji prima novac je zaštićen od mogućnosti
da banka odbije legitimni potpis, a onaj koji plaća je zaštićen od lažnih optužbi i napada na privatnost. U
praksi postoje banke koje su implementirale sistem digitalnog novca. Korisnici imaju otvorene račune na
kojima imaju digitalni novac, mogu uzimati ili ostavljati depozit u elektronskom obliku. Serijski brojevi i
digitalni potpisi su zapravo digitalne novčanice i njihova vrednost je garantovana od strane banke. U
korišćenju digitalnog novca moguće su transakcije sa dva ili tri učesnika. Transakcije sa dva učesnika
podrazumevaju učešće kupaca i prodavaca. One transakcije koje podrazumevaju učešće nekog
finansijskog subjekta, dakle i banke osim kupca i prodavca, jesu transakcije sa tri učesnika. Ove
transakcije nisu toliko sigurne jer daju mogućnost višestrukog trošenja novca. Kao i gotovina tako i
elektronski novac imaju serijske brojeve kako bi se omogućila njihova identifikacija i sprečila višestruka
upotreba. Ovo za banke znači dodatni utrošak vremena i napor da se osigura bezbednost u transakcijama
sa digitalnim novcem.
LITERATURA
[1] Stankić R: Poslovna informatika, Ekonomski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2005.
[2] Ivkovic M, Milosevic S: „Elektronska trgovina i bankarstvo na internetu”, iz “Ivkovic M, Radenkovic B
(redaktori): „Internet i savremeno poslovanje”, Tehnički fakultet «Mihajlo Pupin» Zrenjanin, 1998.”
[3] Daniel C. Lynch, Lundquist Leslie, Digital Money, John Wiley & Sons, Inc., 1996.
4.3. Elektronski čekovi i elektronska gotovina
„Elektronski ček (e-check) se definiše kao elektronska verzija papirnog čeka. Elektronski i papirni ček
sadrže iste informacije, bazirani su na identičnim pravnim osnovama i koriste se za iste namene, kao što
se ček i do sada koristio. Kao što se iz svega navedenog može zaključiti, e-check je baziran na pozitivnim
iskustvima papirnog čeka, s tim što maksimalno unapređuje brzinu, sigurnost i omogućava korišćenje
savremene tehnologije.» [1] Ovaj sistem plaćanja mogu da koriste svi koji već imaju otvoren tekući
- TEHNOLOGIJE POSLOVNIH INFORMACIONIH SISTEMA U BANKARSTVU -
27
račun. «Elektronski dokument sadrži podatke o onome koji plaća, o njegovoj finansijskoj instituciji, o
broju računa, o onome kome se plaća, kao i o iznosu čeka. Kao i kod papirnog čeka potreban je potpis
onoga ko plaća pre nego što se ček upotrebi. Pravilno potpisan ček može se elektronski razmeniti između
finansijskih institucija.» [2]
Prema [1], osnovna pogodnost koju pruža elektronski ček (e-check) kao način plaćanja je što
funkcioniše na isti način kao i papirni ček, samo u elektronskoj formi i sa manje potrebnih koraka, čime
unapređuje efikasnost poslovanja banke.
Osobine elektronskog čeka su [1]:
može da se momentalno razmeni između dveju strana,
daje mogućnost da se upravlja bankarskim transakcijama, ali je ipak dovoljno siguran da može da
se koristi preko Interneta,
pruža neograničenu mogućnost prenosa informacija, ali je ipak dovoljno kontrolisan,
značajno smanjuje mogućnost pronevera,
pruža mogućnost automatske verifikacije sadržaja i važnosti,
moguće je stornirati i stanje na računu vratiti u prethodno,
minimizira početne izdatke za banku jer softver i hardver nisu preterano skupi,
odgovara svim postojećim industrijskim standardima.
Elektronski čekovi treba da omoguće nove on-line transakcije i to [2]:
nove načine i tokove plaćanja (onaj koji prima novac moći će da dobije potvrdu o stanju računa
onog koji plaća),
visok stepen bezbednosti svake faze transakcije pružanjem mogućnosti provere elektronskog
potpisa obe strane koje učestvuju u transakciji,
plaćanje integrisano sa široko rasprostranjenom elektronskom razmenom podataka (Electronic
Data Interchange – EDI).
Prema [2] prednosti elektronskih čekova su:
zasnovani su na istom principu rada kao i tradicionalni čekovi; imaju osnovne karakteristike
papirnih čekova, ali su fleksibilniji, a njihova upotreba je jednostavnija;
sistem šifrovanja je jednostavniji od onog kod elektronskog novca; onaj koji plaća, onaj koji prima
ček i banka kupca mogu izvršiti proveru autentičnosti čekova korišćenjem javnih ključeva; digitalni
potpisi takođe mogu biti automatski provereni;
kompanije mogu koristiti elektronske čekove za izvršavanje plaćanja na način efikasniji od
postojećih; ovaj način se lako može integrisati sa postojećim EDI aplikacijama;
tehnologija elektronskih čekova povezuje javne mreže sa postojećim bankarskim i mrežama za
finansijske transakcije.
Elektronski ček je baziran na [1]:
posebnom finansijskom softveru – the Financial Services Markup Language (FSML),
digitalnom potpisu koji koristi bilo koji do sada proizvedeni algoritam («ovi čekovi koriste digitalne
potpise i zahtevaju digitalne sertifikate kako bi se identifikovao onaj koji plaća, njegov račun u
banci i banka. Sigurnost elektronskih čekova zasnovana je na podršci putem digitalnih potpisa i
korišćenju poznate metode šifrovanja» [2]),
sigurnim zamenama novca, kao što su pametne kartice,
dosadašnjoj bankarskoj i poslovnoj praksi.
Korišćenje elektronskih čekova u praksi se odvija na sledeći način [2]:
potrebno je registrovati se na nekom od servera čekova;
nakon registracije može se uspostaviti kontakt sa prodajom određenih proizvoda i onima koji
pružaju različite usluge;
korišćenjem e-mail-a ili nekog drugog metoda kupac šalje elektronski ček, koji poseduje određeni
iznos, onome od koga ga kupuje;
sa računa servera skida se svota novca koja je potrošena čekom.
«E-cash je novi koncept u sistemu on-line plaćanja, koji pokušava da zameni papirni novac. Jedan od
primera uređaja koji čuvaju e-cash je Mondex kartica. E-cash se zasniva na kriptografskom sistemu
zvanom digitalni potpis. Lice koje želi e-cash može da ga kupi papirnim novcem ili preko svog računa ako
ima sredstva. Primer korišćenja e-cash za plaćanje u raznim valutama je Visa kartica gde su Visa centri u
raznim zemljama povezani on-line sa centralnim bankama u svim državama. Potrošač koristi e-cash
- TEHNOLOGIJE POSLOVNIH INFORMACIONIH SISTEMA U BANKARSTVU -
28
softver da generiše slučajan broj koji predstavlja novac. Banka koristi privatan ključ da prikaže za koji
račun i koji iznos treba da izda banknote. U slučaju DigiCash-a korisnici imaju račun u digitalnoj banci
(First Virtual Bank) na Internetu. Korisnik zahteva određeni iznos koji predstavlja sumu novčanica
određene nominacije. Zahtev za novac koji se traži šalje se u digitalnu banku. Banka dekodira šifru sa
tajnim ključem i odobrava iznos.» [1]
Literatura
[1] Stankic, R: Poslovna informatika, Ekonomski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2005.
[2] Ivkovic M, Milosevic S: „Elektronska trgovina i bankarstvo na internetu”, iz “Ivkovic M, Radenkovic B
(redaktori): „Internet i savremeno poslovanje”, Tehnički fakultet «Mihajlo Pupin» Zrenjanin, 1998.”
4.4. Platne kartice
4.4.1. Kreditna kartica
«Poslovanje korišćenjem kreditnih kartica ima ograničenu primenu dok se ne postigne potpuna
bezbednost i ne uvedu standardi u zaštiti, koji će omogućiti sigurne transakcije. Microsoft/VISA i
Netscape/Verifone tvrde da se može obezbediti bezbedan proces plaćanja, pogodan kako za prodavce
tako i za banke. Softver koji bi bio razvijen za banke, omogućio bi korišćenje postojećeg kompjuterskog
sistema u bankama i dešifrovanje kreditnih kartica iz čitavog sveta. Prodavci bi trebalo da obezbede
softver, koji odgovara WWW serveru a služi sistemu plaćanja. Kupci mogu nastaviti sa korišćenjem
postojećih brouzera da bi ostvarili interakciju sa elektronskom prodajom. Dok se ovi problemi integralno
ne reše, oni koji koriste metode on-line kupovine moraju biti oprezni. Sve dok se kupci ne budu osećali
sigurno u on-line transakcijama putem WWW-a, kao što se osećaju sigurno u telefonskim porudžbinama,
poslovanje putem WWW-a neće dostići željenu popularnost.
Plaćanje kreditnom karticom može se podeliti u tri grupe:
plaćanje korišćenjem jednostavnih kreditnih kartica – najlakši metod koji predstavlja razmenu
nešifrovanih kreditnih kartica putem javnih mreža kao što je Internet; nizak nivo sigurnosti čini
ovaj metod problematičnim; problem se javlja i kod identifikovanja pravog vlasnika kartice;
plaćanje pomoću šifrovanih kartica – iako se vrši šifrovanje pre nego što se kartice pošalju putem
Interneta, treba razmotriti još neke faktore – jedan od njih jesu troškovi transakcije;
plaćanja sa potvrdom treće strane – jedan od sigurnijih metoda koji rešava i problem verifikacije
je uvođenje treće strane koja sakuplja i potvrđuje uplate jednog klijenta drugom.
4.4.2. Šifrovana kreditna kartica
«Informacije o kreditnoj kartici šalju se mrežom od kupca do prodavca u vidu šifrovane poruke. Ovo ne
zadovoljava neke od osnovnih principa finansijskih sistema, kao što su brzina, sigurnost, privatnost i
bezbednost. Da bi se transakcija učinila potpuno bezbednom, sledeći koraci moraju se preduzeti pre
nego što započne isporuka robe, usluga ili novca:
1. kupac daje podatke o kreditnoj kartici prodavcu;
2. prodavac proverava identitet kupca kao vlasnika kreditne kartice;
3. prodavac vrši proveru informacija o kartici i digitalnog potpisa;
4. banka koja prima podatke šalje ih na proveru banci kupca;
5. banka kupca šalje potvrdu o ispravnosti datih informacija. « [1]
Kupovina on-line preko Interneta koristeći šifrovane kreditne kartice odvija se u sledećim fazama [2]:
1. Potrošač pristupa serveru OTPP (on line Third Party Processors) popunjavanjem registracionog
formulara (Informacije o potrošaču).
2. Kupac šalje preko Interneta svoj OTPP broj računa.
3. Prodavac kontaktira OTPP server preko broja računa kupca.
4. OTPP server verifikuje broj računa.
5. OTPP server šalje izveštaj kupcu (elektronska poruka – WWW forma, e-mail).
6. Prodavac odobrava kupovinu ili odbija u zavisnosti od odgovora servera.
Kupac preko čitača kontaktira server prodavca preko URL-a (HTTP server)
- TEHNOLOGIJE POSLOVNIH INFORMACIONIH SISTEMA U BANKARSTVU -
29
4.4.3. Pametne kartice
«Smart ili pametna kartica je mikroračunar veličine standardne bankarske kartice koja u sebi sadrži:
jedno ili više integrisanih kola, među kojima se nalazi i mikroprocesor,
memoriju tipa EPROM ili EEPROM za smeštanje programa i podataka,
korisnički interfejs.
“Pametna“ kartica (inteligentna zamena za novac) je plastificirana kartica koja ima ugrađen čip sa
integrisanim kolom. Ona omogućava memorisanje podataka i određena izračunavanja. Smart kartica
može da služi kao identifikaciona kartica za dokazivanje identiteta njenog vlasnika. Takođe smart kartica
može da se koristi kao kreditna, odnosno debitna kartica koja omogućava izvršavanje off-line
transakcija. Sve navedene funkcije zahtevaju da se poverljivi podaci smeste na karticu. Fizička struktura
smart kartice je specificirana od strane Međunarodne organizacije za standardizaciju (ISO).» [2]
LITERATURA
[1] Stankic, R: Poslovna informatika, Ekonomski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2005.
[2] Ivkovic M, Milosevic S: „Elektronska trgovina i bankarstvo na internetu”, iz “Ivkovic M, Radenkovic B
(redaktori): „Internet i savremeno poslovanje”, Tehnički fakultet «Mihajlo Pupin» Zrenjanin, 1998.”
- TEHNOLOGIJE POSLOVNIH INFORMACIONIH SISTEMA U BANKARSTVU -
30
5. PRIMERI REŠENJA INFORMACIONIH SISTEMA
U Republici Srbiji, nekoliko velikih softverskih firmi razvilo je kompletna rešenja informacionog sistema
banke, među kojima su PEXIM solutions (ASSECO SEE), SAGA (New Frontier Group), HALCOM i drugi.
5.1. SAGA „TOTAL BANKING SOLUTION”
Na slici 12. prikazan je primer kompletnog rešenja informacionog sistema banke, tj. takozvanog „Total
Banking Solution” firme „SAGA” [1].
Slika 12. Model „Total Banking Solution” kompleksnog rešenja informacionog sistema banke firme SAGA
U navedenom sistemu uočavamo sledeće podsisteme:
1. KUBA – sistem podrške kućnom bankarstvu – web aplikacija za praćenje stanja na računu i plaćanje
računa
2. RAD SA PROCESORIMA – ATM i POS terminalima
3. Rad sa inostranim bankama i plaćanje pomoću SWIFT poruka
4. B2B rešenja za komunikaciju sa drugim bankama, sistem PlatNET
5. Sistem WePlat elektronskog bankarstva – platni promet sa preduzećima
6. SMS servis i podrška mobilnom bankarstvu
7. BAPO – jezgro informacionog sistema, čine ga moduli: šaltersko poslovanje, platni promet, krediti,
depoziti, devizno poslovanje, platne kartice, poslovi sa stanovništvom, akcije, osnovna sredstva,
operativa, izveštaji, glavna knjiga, analitičke evidencije
Literatura
- TEHNOLOGIJE POSLOVNIH INFORMACIONIH SISTEMA U BANKARSTVU -
31
[1] Total banking solution, brosura sa web sajta firme SAGA, www.saga.co.rs
1.3. HALKOM rešenja
Figure 1. HALCOM products offer for banking IS [8]
Literatura
[12] HALCOM products, http://www.halcom.rs/index.php?section=10#Q
1.4. PEXIM rešenja
- TEHNOLOGIJE POSLOVNIH INFORMACIONIH SISTEMA U BANKARSTVU -
32
Firma PEXIM je razvila kompleksan softverski sistem za podršku radu banaka, posebno za segment
internog softvera za rad filijala. U nastavku je dat kratak pregled aplikacije za saltersko poslovanje.
Otvaranje tekućih računa
Pristupnica
- TEHNOLOGIJE POSLOVNIH INFORMACIONIH SISTEMA U BANKARSTVU -
33
Ovlašćenje za tekući račun
Izdavanje čekova
Meni za rad sa žiro računima
[1] Uputstvo za korišćenje šalterske aplikacije, PEXIM solutions
5.4. INFORMACIONI SISTEM PANONSKE BANKE A.D.
Opis informacionog sistema Panonske banke preuzet je u celosti iz [1].
Banka danas obavlja poslove sa fizičkim i pravnim licima, povezana je sa drugim finansijskim
organizacijama (Slika 3) počev od NB-platni promet, NB-Centralnog prijemnog odeljenja, Udruženja
banaka-kreditni biro, Udruženje banaka-Klirinška institucija banaka, EBB-a za elektronsko bankarstvo i
SWIFT, Telekom za dopunu mobilnih telefona za mreže 064 na šalterima, Mobtel-a za dopunu mobilnih
telefona mreže 063 i Reuters.
- TEHNOLOGIJE POSLOVNIH INFORMACIONIH SISTEMA U BANKARSTVU -
34
Slika 3. Povezanost Panonske banke sa drugim finansijskim organizacijama
Postoje servisi za: elektronsko bankarstvo, WEB servis gde je klijentu omogućeno da sa sajta Banke
može vršiti uvid u stanje svih računa koje klijent ima u Banci i SMS servis gde je klijentu omogućeno da
vrši uvide putem mobilnog telefona o stanju računa i prilivima.
Poslovna mreža je proširena otvaranjem novih organizacionih delova (10 filijala i 120 organizacionih
oblika). Najbolji pokazatelji koliko se Panonska banka razvijala su objavljeni rezultati NBS da je Banka
prema ukupnoj aktivi sa 17 mesta (31.12.2004.) trenutno na 13 mestu u Srbiji (30.09.2005.).
Sektor infromacionih tehnologija Banke je istovremeno razvijao aplikativni i sistemski softver, prateći
povećan i raznorodan obim poslova. Primenom savremenih tehnologija i metodologija postavljena je
osnovna platforma za:
jedinstven hardver, sistemski i komunikacioni softver,
jedinstven šifarski sistem Banke,
jedinstven aplikativni softver,
integralnost aplikativnog dizajna,
obuhvat podataka na mestima nastanka poslovne promene,
centralizovana obrada, skladištenje i arhiviranje podataka uz decentralizaciju gde je neophodna
autonomija obrade, i
decentralizovana štampa i mogućnost uvida u centralizovane podatke sa bilo kog radnog mesta u
Banci.
Jedinstven šifarski sistem Banke podrazumeva da se svi šifarnici ažuriraju sa jednog mesta na
nivou Banke, pri čemu se posebna pažnja posvećuje potpunoj kontroli unosa i određivanja šifara. Takav
šifarski sistem daje osnov za jedinstveni aplikativni softver tj. za programe pisane u istom alatu i na
podjednak način. Jedinstvenost se može postići samo integralnošću aplikativnog dizajna – definisanjem
entiteta i atributa po unapred dogovorenim pravilima. Od ostalih navedenih karakteristika poseban
akcenat u ovom radu dat je na centralizovanoj obradi. Arhiviranje podataka omogućava da su podaci iz
prethodnih godina u svakom momentu na raspolaganju.
- TEHNOLOGIJE POSLOVNIH INFORMACIONIH SISTEMA U BANKARSTVU -
35
Decentralizovana štampa omogućuje da se izveštaji štampaju kod korisnika i da se uvid u podatke vrši sa
svakog radnog mesta, pri čemu dozvolu za rad odredjenih poslovnih funkcija može odobriti samo
odgovorno lice.
U cilju povećanja sigurnosti lokalne računarske mreže Banke, u junu 2004. godine izvršeno je
potpuno izdvajanje servera od vitalnog značaja za rad Banke i postavljena je njihova zaštita pomuću 2
"firewall-a" u failover rezimu. Standby baza je postavljena na drugoj lokaciji u odnosu na centralni
računar. Instalirana su četiri leyer 3 switch-a, dva u Upravnoj zgradi, a dva u zgradi gde je smešten
Sektro IT, čime je ostvarena potpuna redudansa. Na ovaj način se obezbeđuje potpuna sigurnost u
poslovanju Banke, bez obzira na rizik otkaza bilo kog komunikacionog uređaja ili bilo koje komunikacione
veze ili servera.
Računarsku mrežu čine LAN i WAN. U LAN-u su dve zgrade Banke u Novom Sadu koje se nalaze na
različitim lokacijama. Lokalna računarska mreža je izvedena po standardima za strukturno kabliranje.
Aktivni uredjaji omogućavaju 100Mb vezu do radnih stanica i 1GB vezu za UpLink i vezu ka serverima. U
WAN-u su šalteri i zgrada, gde se nalazi centralni računar.
Hardver je podeljen u sledeće kategorije: serveri, matrice diskova, Intel bazirani serveri, ruteri i Switch-
evi. Centralni računarski sistem čini klaster od tri mašine SunFire V480R. Jedan od servera ima SCSI
kartcu, na koju su priključeni uređaji za backup podataka . Postoje četiri matrice diskova tipa T3, po dve
u režimu patner-peer. Ruteri su Nortel i Cisco. Switch-evi su Nortel, Cisco, AT.
Operativni sistem na PC računarima je Microsoft Windows 2003 Enterprise Edition, Microsoft Windows
2000 Profesional Edition; za web i application servere Linux RedHat 9.
Baza podataka je ORACLE Database 9i u verziji 9.2.0.5 Enterprise Edition. Pristup podacima se
ostvaruje kroz standardne interfejse poput SQL, JDBC, SQLJ, ODBC, OLE DB i ODP.NET, SQL/XML,
XQuery, i WebDAV. Poslovna logika može se pisati korišćenjem jednog od dva programska jezika JAVA
i/ili PL/SQL. Jednom sačuvani podaci mogu biti transformisani, indeksirani, sumirani korišćenjem
paralelnih operacija. Operativni sistem za servere baze podataka je: SUN Solaris 9 Sistemski softver je
razvijan u kući (in house): komunikacija Solaris i Windows operativnih sistema (implementacija Samba
na klasteru), VISA, komunikacija NB i Banke za poslove platnog prometa, SWIFT, Softver vezan za
nadgledanje – (proširen i kastomiziran BigBrother i Cricket).
2.3.1. Aplikativni softver
Aplikativnim softverom su automatizovani svi poslovi funkcija Banke.
2.3.1.1. Moduli
Osnovni moduli aplikativnog softvera u Panonskoj banci prikazani su Slikom 4.
BazaBaza podatakapodataka ORACLE 9iORACLE 9i
Garancije
pravnih
lica Oroèeni
depoziti
pravnihlica
Akcije
Poslovi sa
inostranstvom
Eskont
Trezor
Glavna
knjiga
Obraèun
zarada Povezivanje
sa NB
Šaltersko
poslovanjePlatni
promet
Krediti
Osnovna
sredstva
Izveštavanje
zaNBS
Elektronsko
bankarstvo
sp
pipp
kp
tr
iz
oz
Slika 4. Moduli aplikativnog softvera u Panonskoj banci
Automatizovani poslovi funkcija Banke su:
- TEHNOLOGIJE POSLOVNIH INFORMACIONIH SISTEMA U BANKARSTVU -
36
Sektor poslova sa privredom:
Krediti (dinarski i devizni)
Garancije (dinarske i devizne)
Akreditivi
Izveštaji za NBS
Centrani registar kredita
Sektor finansijkih tržišta
Disponiranje (dinarsko i devizno)
Obrada i formiranje naloga za slanje NB i prihvat od NB
Primanje i slanje SWIFT poruka
Medjubankarski poslovi
Trezor
Poslovi sredstava (obavezna rezerva, devizni rizik,..)
Sektor platnog prometa i dokumentarnih poslova:
Platni promet u zemlji
Platni promet u inostranstvu
Dokumentarni poslovi (nostro akreditivi, loro akreditivi, garancije, inkso,..)
Platne kartice pravnih lica
Formiranje i slanje podataka za NBS
Sektor razvoja i upravljanje rizicima:
Izveštavanje rukovodstva Banke
Likvidnost i pregled depozita
Obračun posebne rezerve
Sektor za podršku poslovnoj mreži:
Šaltersko-pozadinsko poslovanje (adresni podaci fizičkih lica, odobravanje kredita po tekućim
računima, menjački poslovi-slanje podataka NB)
Obrada (rasknjižavanje zarada, penzija dinarskih i deviznih, sumljiva i sporna potraživanja)
Eskont
Izveštaji o pranju novca
Dopune prepaid računa za mobilne telefone
Krediti fizičkim licima (kalkulator, ugovaranje, plan otplate, otplata)
Platne kartice (zahtevanje, odobravanje, reklamacije, podaci poslati procesoru)
E-banking servis (zahtev, ažuriranje podataka)
SMS servis (zahtev, ažuriranje podataka)
Filijale
Šaltersko poslovanje sa fizičkim licima:
Ugovaranje
Gotovinske transakcije
Bezgotovinske transakcije
Menjački poslovi
Devizne uplate i isplate sa računa pravnih lica
Nostro doznake
Platne kartice
Šaltersko poslovanje sa pravnim licima:
Evidentiranje klijenta (prijava klijenta, izmena poreskog broja,..)
Vodjenje računa (otvaranje računa, gašenje računa, vodjenje fah,..)
Gotovinske transakcije
Bezgotovinske transakcije
Zahtevi za platne kartice
Robno poslovanje
Prodaja menica
E-banking servis
Direkcija za računovodstvo i izveštavanje
Glavna knjiga
Formiranje i slanje podataka za Centralno prijemno odeljenje
Obračuna zarada
Direkcija za kadrovske poslove
Evidencija zaposlenih Banke
Periodične obrade (Obračuni i prekursiranje)
Računa za plaćanje (fakture)
- TEHNOLOGIJE POSLOVNIH INFORMACIONIH SISTEMA U BANKARSTVU -
37
2.3.2. Sigurnost informacionog sistema
Firewall
Mreže povezane na Internet često su izložene mogućim napadima spoljnih, zlonamernih faktora,
lociranih negde na Internetu. Da bi se mreža zaštitila od napada, upotrebljava se uređaj po imenu fajer
vol. Fajervoli se nalaze između LAN mreže i Interneta i prate sav saobraćaj koji ide u mrežu i izlazi iz nje.
Svaka sumnjiva ili neželjena aktivnost se prati i, ako je potrebno, sprečava.
Od hardvera se koristi Cisco PIX 515, sa definisane tri zone. Bančini računari se nalaze u unutrašnjoj
bezbednoj zoni. Veza ka Internetu se nalazi u spoljnoj zoni. U demilitarizovanoj zoni nalaze se računari
kojima je neophodno obezbediti pristup kako iz Banke tako i sa interneta, s tim da se on ograničava na
određene portove. U sadašnjem momentu u demilitarizovanoj zoni nalazi se bančin webserver i mail relay
server. Serveri u klasteru nalaze se iza para firewall-a Cisco PIX 525.
U Banci se koriste privatni opsezi IP adresa. Između unutrašnje i demilitratizoavne zone s jedne, i
spoljašnje zone, s druge strane, vrši se translacija IP adresa, tako da opseg adresa unutar Banke ostaje
skriven. Još jedna translacija vrši se na samom ruteru koji obezbeđuje vezu ka Internetu.
Dozvoljene su veze od unutrašnje zone ka spoljnoj zoni. Veze od spoljne zone ka unutrašnjoj nisu
dozvoljene.
Antivirus software
Za zaštitu klijentskih računara koristi se Symantec Antivirus Corporate Edition 9.0.0.338. Pri tom se
misli na zaštitu fajlova (programa) koji se nalaze na klijentskim računarima, a isti softver se upotrebljava
i za skeniranje e-mail poruka koje se primaju odnosno šalju sa klijentskih računara. Svakodnevno se vrši
update antivirusnog softvera na klijentskim računarima sa novim definicijama virusa za zaštitu koja se
distribuira klijentima. Periodično se na svim klijentskim računarima vrši skeniranje svih fajlova koji se
tamo nalaze.
Lozinke
Lozinke su jedan vid zaštite od upada u informacioni sistem. Postoje unutrašnji korisnici (zaposleni
Banke) i korisnici koji informacionom sistemu pristupaju iz spoljnjeg okruženja (komitenti Banke). Klijenti
Banke po zahtevu dobijaju korisničku identifikaciju i lozinku, koji im moraju biti dostavljeni na bezbedan
način. Zaposlenima Banke definišu se identifikacija ( nalog ) i lozinka za pristup računaru ( radnoj stanici
) odnosno mreži i pristup podacima u bazi kroz aplikativni softver. Lozinke određuju i menjaju sami
zaposleni u periodu od 6 meseci. Administratori baze, servera i komunikacionih uređaja (sistemski
korisnici) dobijaju uz lozinke ovlaštenja da po potrebi vrše rekonfigurisanja mreže, podešavanja servera,
definisanje i brisanje korisnika, kao i <zastarevanje> korisničkih lozinki.
Projektantima i programerima u testnom okruženju, administrator baze dodeljuje za projekat u razvoju,
identifikaciju ( nalog ) sa maksimalnim dozvolama u pogledu pristupa podacima koji su predmet projekta.
2.4. Procena informatizovanosti
Panonska banka je na zadovoljavajućem nivou informatizovanosti. Svaka ekspozitura je opremljena
na relativno standardan način. Ima neprekidno napajanje, ruter, switch, radne stanice, štampače i drugu
prateću opremu. Najstariji personalni računari su oko 5-6 godina ( 20% su između 4 i 6 godina ), serveri
su noviji ( od 2004. godine), a Claster je postavljen septembra 2004. godine. Komunikaciona oprema je
većinom starosti od pre 2 godine. Starija oprema namerava da se ove godine zameni. Takođe, ove godine
se planira još i 5 bankomata.
Literatura
[1] Tadic D: „Informacioni sistem Panonske banke A.D.”, seminarski rad, Tehnicki fakultet „Mihajlo Pupin”
Zrenjanin, 2008.
- TEHNOLOGIJE POSLOVNIH INFORMACIONIH SISTEMA U BANKARSTVU -
38
5. PITANJA I ZADACI
5.1. ISPITNA PITANJA
ISPITNO PITANJE NASLOV
1. Korporativni informacioni sistem,
komponente i podsistemi
1.
2. Informacioni sistem menadžmenta 5.4.
3. Bankarski informacioni sistemi u Srbiji -
struktura sistema i IS narodne banke Srbije
3.1.,
4. Elektronsko bankarstvo vrste usluga i
segmenti
3.1.
XXX
5. Internet bankarstvo 5.3.3.1.
6. Digitalni novac definicije i oblici 4.
7. Odlike elektronskog novca i tok novca u
elektronskom sistemu plaćanja
4.2.
XXXXX 5.3.2.
8. Metode elektronskog plaćanja 5.3.2, 4.1.
9. SWIFT mreža koncepcija i funkcionisanje 5.3.4.2.
10. Struktura SWIFT poruke
11. Platni sistemi evrozone
12. Distributivna mreža elektronskog bankarstva XXXXXXX
13. EMV protokolni okvir XXXXX
14. Core informacioni sistem poslovnih banaka
Definicija , arhitektura i veze sa eksternim
sistemima
jezgro IS banke
15. Aplikacije funkcionalnosti core bankarskog
sistema
16. Mobilno bankarstvo 5.3.3.2.