-
Sveuilite Jurja Dobrile u Puli
Odjel za ekonomiju i turizam
Dr. Mijo Mirkovi
MARTINA LIOVI
VALORIZACIJA PRIRODNIH RESURSA U TURIZMU REPUBLIKE
HRVATSKE
Diplomski rad
Pula, 2012.
-
Sveuilite Jurja Dobrile u Puli
Odjel za ekonomiju i turizam
Dr. Mijo Mirkovi
Studentica: Martina Liovi
Matini broj: 125 ED, redovita studentica
Studijski smjer: Sveuilini diplomski studij
Poslovna ekonomija Turizam i razvoj
VALORIZACIJA PRIRODNIH RESURSA U TURIZMU REPUBLIKE
HRVATSKE
Diplomski rad
Kolegij: Ekonomika okolia i turizam
Mentor: Doc. dr. sc. Kristina Afri Rakitovac
Pula, srpanj 2012.
-
SADRAJ
UVOD ........................................................................................................................................ 1
1. PRIRODNI RESURSI ........................................................................................................ 3
1.1. Pojmovno odreivanje prirodnih resursa ................................................................... 3
1.1.1. Politika zatite prirodnih resursa .......................................................................... 4
1.2. Prirodni resursi s aspekta turizma .............................................................................. 6
1.2.1. Turistika valorizacija prirodnih resursa .............................................................. 8
1.2.1.1. Svrha turistike valorizacije prirodnih resursa.............................................. 9
1.2.1.2. Kriteriji turistike valorizacije prirodnih resursa ........................................ 10
2. PRIRODNI RESURSI I NJIHOVA VALORIZACIJA U RH ......................................... 12
2.1. Utjecaj razvoja turizma u RH na prirodne resurse ................................................... 12
2.2. Opa zatita prirodnih resursa u razvoju turizma ..................................................... 14
2.3. Prednosti hrvatskog prostora u turistikoj valorizaciji ............................................. 15
2.4. Ogranienja u valorizaciji prirodnih resursa u turizmu RH ..................................... 17
3. TURISTIKA VALORIZACIJA NACIONALNIH PARKOVA U RH ........................ 20
3.1. Obiljeja nacionalnih parkova .................................................................................. 20
3.2. Nacionalni parkovi u RH .......................................................................................... 21
3.3. Turistika valorizacija nacionalnih parkova odabrani primjeri ............................. 22
3.3.1. Nacionalni park Brijuni ...................................................................................... 23
3.3.1.1. Prirodna i kulturna obiljeja NP Brijuni ..................................................... 23
3.3.1.2. Upravljanje nacionalnim parkom ................................................................ 24
3.3.1.3. Turizam i posjetitelji ................................................................................... 25
-
3.3.1.3.1. Analiza posjetitelja ................................................................................ 26
3.3.1.3.2. Izletniki turizam ................................................................................... 26
3.3.1.3.2.1. Pouni programi ............................................................................. 28
3.3.1.3.3. Golf turizam ........................................................................................... 29
3.3.1.4. Valorizacija Parka kroz suradnju, zatitu i ekoloku edukaciju.................. 29
3.3.2. Nacionalni park Plitvika jezera ........................................................................ 30
3.3.2.1. Prirodna i kulturna obiljeja NP Plitvika jezera ........................................ 31
3.3.2.2. Upravljanje nacionalnim parkom ................................................................ 32
3.3.2.3. Turizam i posjetitelji ................................................................................... 33
3.3.2.3.1. Izletniki turizam ................................................................................... 34
3.3.2.4. Zoniranje Parka u cilju zatite i valorizacije prirodnog prostora ................ 36
3.3.2.5. Znanstveno istraivaki rad u funkciji turistike valorizacije ................. 37
3.3.3. Nacionalni park Krka ......................................................................................... 38
3.3.3.1. Prirodne i kulturne vrijednosti NP Krka ..................................................... 38
3.3.3.2. Upravljanje nacionalnim parkom ................................................................ 39
3.3.3.3. Trino turistika vrijednost NP Krka ..................................................... 40
3.3.3.4. Sustav posjeivanja ..................................................................................... 41
3.3.3.4.1. Analiza posjetitelja ................................................................................ 42
3.3.3.4.2. Programi obilaska .................................................................................. 43
3.3.3.4.3. Odrivo upravljanje posjetiteljima NP Krka ......................................... 43
3.3.3.5. Valorizacija Parka kroz sekundarnu turistiku ponudu .............................. 44
3.3.3.6. Edukacija lokalne zajednice kroz suradnju i radionice ............................... 45
3.3.4. Nacionalni park Paklenica .................................................................................. 46
-
3.3.4.1. Prirodna i kulturna obiljeja NP Paklenica ................................................. 46
3.3.4.2. Upravljanje nacionalnim parkom ................................................................ 47
3.3.4.3. Turizam i posjetitelji ................................................................................... 48
3.3.4.3.1. Analiza posjetitelja ................................................................................ 48
3.3.4.3.2. Izletniki turizam ................................................................................... 49
3.3.4.3.3. Alpinistiki turizam ............................................................................... 50
3.3.4.4. Valorizacija Parka kroz ekoloku edukaciju i interpretaciju ...................... 51
3.3.5. Nacionalni park Kornati ..................................................................................... 52
3.3.5.1. Posebnosti otoka u sferi suvremene ponude i potranje ............................. 53
3.3.5.2. Organizacija turistikih aktivnosti u Parku ................................................. 53
3.3.5.3. Analiza posjetitelja ...................................................................................... 55
3.3.5.4. Valorizacija NP Kornati kroz selektivne oblike turizma ............................ 56
3.3.5.4.1. Nautiki turizam .................................................................................... 56
3.3.5.4.2. Robinzonski turizam .............................................................................. 57
3.3.5.5. Udruga Agronauta promotor zatite i odrivog koritenja Parka ............ 58
3.3.5.6. GIS kao instrument zatite i valorizacije prirodnih resursa ........................ 59
4. KRITIKI OSVRT NA PROVEDENO ISTRAIVANJE ............................................. 60
ZAKLJUAK .......................................................................................................................... 62
LITERATURA ......................................................................................................................... 63
POPIS SLIKA I TABLICA ...................................................................................................... 71
-
1
UVOD
Turizam je jedna od stratekih grana gospodarskog razvoja RH u kojoj prirodni resursi
ine primarnu turistiku ponudu. Unato tome, Hrvatska, jo uvijek u potpunosti ne
iskoritava svoj prirodni potencijal pa se namee nuna potreba njegove intenzivnije
valorizacije u cilju stvaranja prepoznatljivog identiteta turistike ponude i postizanja vee
konkurentnosti na turistikom tritu.
Kao odgovor na brzi ritam suvremenog urbanog naina ivota, raste potranja za
nedirnutim, ekoloki istim podrujima, a na udaru su prirodni resursi rijetkih vrijednosti.
Stoga se treba inzistirati na zatiti i obnovi prirodnog bogatstva, kao primarnog resursa
hrvatskog turizma. Daljnja ekspanzija turistikih aktivnosti zahtjeva da se uporaba prirodnih
resursa u turizmu racionalizira i diferencira kako bi se isti sauvali.
S obzirom na predmet istraivanja koji je utvren postavljanjem naslova, glavni ciljevi
rada jesu: prikazati temeljne znaajke prirodnih resursa i njihove valorizacije u turizmu RH te
na praktinom primjeru odabranih nacionalnih parkova doprinijeti boljem razumijevanju
samog procesa turistike valorizacije.
Svrha rada je spoznati vanost turistike valorizacije prirodnih resursa koja poiva na
elementima ekoloke politike u cilju postizanja dugorone ekoloko-trine ravnotee.
Teza od koje se polazi pri pisanju rada jest da su prirodni resursi primarni turistiki
resursi na kojima se temelji turistika ponuda u RH, sada, a i u budunosti, pa o njima treba
voditi posebnu brigu kroz optimalnu turistiku valorizaciju kojom e se uskladiti interesi
ekoloke politike i turizma te tako omoguiti njihovu dugorono odriva primjena.
Rad je podijeljen na etiri poglavlja u kojima e se to preciznije nastojati obraditi
zadana tema.
U prvom poglavlju pojmovno se odreuju prirodni resursi, a isto tako sagledavaju se u
kontekstu turizma. U okviru njega posebno je istrauje turistika valorizacija prirodnih
resursa, njezina svrha i kriteriji.
-
2
Slijedi drugo poglavlje u kojem se turistika valorizacija prirodnih resursa sagledava u
okviru dravnih granica u kojem se daje osvrt na opu ekoloku politiku drave. Govori se i o
utjecaju razvoja hrvatskog turizma na prostor, kao temeljnog turistikog resursa sa
pripadajuim prirodnim resursima, a ukazuje se i na prednosti (prirodno bogatstvo, povoljan
geografski i geoprometni poloaj RH) i ogranienja (intenzivna valorizacija sunca i mora,
nedostatak turistikih zakona o zatiti i uporabi prirodnih resursa, neostvareni ciljevi strategija
razvoja turizma u RH koji se odnose na valorizaciju prirodnih resursa) u turistikoj
valorizaciji.
Treem poglavlju pridaje se najvie panje. Uvodno se u poglavlju, s teorijske strane,
definira pojam nacionalnih parkova, te se daje osvrt na nacionalne parkove u svijetu i RH.
Nakon toga, na temelju dostupnih podataka analiziraju se odabrani nacionalni parkovi
(Brijuni, Plitvika jezera, Krka, Paklenica i Kornati) kako bi se lake donijeli zakljuci o
odabranoj temi. U istraivanje su ukljueni oni podaci koji su se smatrali znaajnim za
odreivanje razine turistike valorizacije u hrvatskim nacionalnim parkovima, a to su:
prirodna i kulturna obiljeja, upravljanje, sustav posjeivanja, selektivni oblici turizma te
ostale aktivnosti koje doprinose turistikoj i zatitnoj funkciji nacionalnih parkova.
U etvrtom poglavlju dano je vlastito kritiko promiljanje na temelju dobivenih
rezultata.
Turistika valorizacija prirodnih resursa temeljno je i vrlo kompleksno pitanje u
turistikoj teoriji. Obuhvaa veliki broj kvantitativnih i kvalitativnih elemenata, a koji e se od
njih uzeti u obzir ovisi o specifinostima svakog pojedinog prirodnog resursa. Takoer, rije
je o procesu koji zahtjeva interdisciplinaran pristup. Zbog sloenosti turistike valorizacije,
vrlo je malo literature koja sveobuhvatno i detaljno obrauje tematiku, pa su se prilikom
pisanja rada koristili podaci iz razliitih izvora: zakona, strunih i znanstvenih lanaka,
Internet izvora.
Pri izradi rada koristile su se slijedee znanstvene metode: metoda promatranja, metoda
analize, povijesna metoda, metoda deskripcije, metoda sinteze, metoda komparacije i metoda
dokazivanja.
-
3
1. PRIRODNI RESURSI
Prirodni resursi osnovni su preduvjeti za egzistenciju ovjeka i njegov napredak u
proizvodnji dobara. Kroz svoj ih je ivotni vijek, ovjek pretjerano iskoritavao, voen idejom
potroakog drutva i neutaivom eljom za profitom, a takvo je razmiljanje dovelo do
prirodnog disbalansa koji se danas manifestira kroz nerijetke ekoloke katastrofe. Sasvim je
neizvjestan ishod bitke koju danas vodi ovjeanstvo za zatitu prirodnih resursa u budunosti
(Prema Antunac, 1989.).
Turizam, za razliku od drugih djelatnosti, moe koristiti prirodne resurse samo u
njihovu ouvanu prirodnu stanju. No, to i nije lagan zadatak s obzirom da turizam nije jedina
djelatnost koja se njima koristi, pa se u nastojanju da ouva stanje prirodnih resursa mora
suoavati s drugim prljavim industrijama koje ih unitavaju.
1.1. Pojmovno odreivanje prirodnih resursa
Prirodni resursi ili prirodna bogatstva jesu razliite vrste resursa koji u svojem
prirodnom obliku slue kao osnova gospodarskoj aktivnosti (Hrvatska enciklopedija, 2007.).
To su prirodne sirovine ijoj pojavi nije pogodovao ovjek, imaju odreenu vrijednost koja se
moe valorizirati, a njihova dugorona odrivost i vitalnost uvjetovana je njihovim
optimalnim upravljanjem. Mogu se koristiti za zadovoljavanje egzistencijalnih ljudskih
potreba, ali i za ostvarivanje dobiti. Vea zabrinutost za oneienje okolia i iscrpljivanje
resursa potaknula je britanskog ekonomista, E. F. Schumachera, na objavljivanje djela Small
is beautiful(1973) putem kojeg se ira javnost po prvi put upoznala s pojmom prirodni
resursi.
Prirodne resurse mogue je kategorizirati na vie naina, a najee podjele jesu prema
podrijetlu i prema njihovoj obnovljivosti. Prema podrijetlu razlikujemo bioloka, koja se
dobivaju iz ivotinja i biljaka odnosno ivog svijeta, te organska, koja se dobivaju iz neivog
svijeta kao na primjer zemlje, vode ili zraka (Prema Bratii, 2011.).
-
4
Podjela na obnovljive i neobnovljive prirodne resurse, najuestalija je te se najee
prirodni resursi promatraju u tom kontekstu. Pod obnovljivim prirodnim resursima
podrazumijevamo one resurse koji se mogu samostalno obnavljati (sunce, vjetar, plima) i na
iju kvantitetu znatno nije utjecao ovjek. Moe ih se koristiti kroz neodreeno vrijeme
ukoliko njihova potronja ne prelazi odreene granice. To su svi oni resursi ija stopa obnove
prelazi stopu konzumacije, za razliku od neobnovljivih prirodnih resursa ija stopa
konzumacije prelazi stopu obnove, a najbolji primjer za takve resurse jesu fosilna goriva koja
se vrlo sporo obnavljaju, a velikom brzinom iscrpljuju. Neki resursi se tolikom brzinom troe
da se ne uspiju pravilo obnavljati te u konanici potpuno nestaju.
Alokacija prirodnih resursa jedna je od glavnih tema rasprava meu najrazvijenijim
zemljama svijeta zbog njihova iscrpljivanja i nestajanja, ali i zbog toga to izvoz prirodnih
resursa predstavlja znaajan izvor financiranja za mnoge zemlje. Razliito su geografski
distribuirana pa pojedine zemlje raspolau razliitim koliinama i vrstama prirodnih resursa.
Njihova raznovrsnost i bogatstvo ponekad odreuju ekonomski i politiki status zemlje u
svijetu. Manjak prirodnih resursa u nekim zemljama te njihovo bogatstvo u drugima doveli su
do velikih sukoba i socijalnih nemira, a za glavne motive proizlaze nadmo i vlasnitvo nad
istima.
1.1.1. Politika zatite prirodnih resursa
Politika zatite prirodnih resursa pojavila se kao odgovor na lokalne probleme da bi
kasnije poprimila razmjere koji prelaze nacionalne granice. Unitavanje okolia izazvalo je
opu zabrinutost i potaknula daljnja istraivanja u tom podruju, a danas je tema zatite
okolia jedna od najaktualnijih tema u svijetu koja zaokuplja sve vee skupine ljudi
pokrivajui razliita polja drutvene sfere.
Od poetka svog postojanja, ovjek je poeo koristiti prirodne resurse, kultivirajui ih i
oblikujui u skladu s vlastitim potrebama. Za to vrijeme i tadanji drutveni razvoj, prirodni
resursi su bili slobodni, neogranieni i besplatni te njihova uporaba nije naruavala prirodnu
ravnoteu (Antunac, 1989.).
-
5
Porastom broja stanovnika u svijetu, razvojem znanosti i tehnologije poveale su se
elje i potrebe te formirale ivotne navike koje priroda nije mogla neposredno zadovoljiti.
Novonastala situacija vodila je postepenom unitavanju i ugroavanju elemenata primarnog
sustava te smanjivanju zaliha prirodnih resursa. Tako, nekadanje poimanje prirodnih resursa
kao neiscrpnih elemenata s vremenom se poelo mijenjati u resurse kojima je nuno potrebna
zatita.
Prvi oblici politike zatite okolia podrazumijevali su zatitu pojedinih dijelova okolia
(uma, jezera), da bi se tek sedamdesetih godina prolog stoljea prelo na cjeloviti sustav
zatite koji se temeljio na tehnologiji. Devedesetih godina razvija se novi koncept, na kojem
se i danas temelji politika zatite okolia, a koji u ravnoteu stavlja odnos izmeu
gospodarskog razvoja i stanja u okoliu. Radi se o konceptu odrivog razvoja koji ini
sustavni dio ope drutvene politike razvoja (rnjar, 2002.).
Ideja odrivog razvoja nastala je povezivanjem razliitih utjecaja razvoja s neminovnim
utjecajima na iroko shvaen okoli, a danas poiva na uspostavljanju ravnotee izmeu
ekonomskog rasta, napretka drutva i brige za okoli. Na poetku se koncept oslanjao vie na
svoju ekoloku komponentu posveujui malo panje ekonomskom i drutvenom aspektu, a i
danas se esto pogreno shvaa, poistovjeujui najee koncept samo sa ekolokom
odrivosti. Meutim, odrivi razvitak ostvaruje ravnoteu izmeu zahtjeva za
unaprjeivanjem kakvoe ivota (ekonomska sastavnica), za ostvarivanjem socijalne
dobrobiti i mira za sve (socijalna sastavnica) te zahtjeva za ouvanjem sastavnica okolia kao
prirodnog dobra o kojima ovise i sadanja i budue generacije (Strategija odrivog razvoja
RH, 2009.).
Koncept odrivog razvoja dobio je ire drutveno znaenje 1987. godine publikacijom
pod nazivom Naa zajednika budunost1 koja ga je uspjeno popularizirala te utjecala na
brojne politike i drutvene promjene u svijetu. No tek je 1992., na UN-ovoj konferenciji,
odrivi razvoj podran i prihvaen kao strategija osmiljavanja razvojne politike i politike
zatite okolia. Temeljnu ulogu u promicanju politike odrivog razvoja u svijetu danas imaju
UN i EU.
1 Poznat jo i kao Brundtlantovo izvjee.
-
6
1.2. Prirodni resursi s aspekta turizma
Ne postoji jedinstvena definicija prirodnih resursa ve ona ovisi o kontekstu u kojem se
isti promatraju te problematici koju dotiu. Tako, u literaturi, nailazimo na brojne definicije
prirodnih resursa od strane ekologa, ekonomista, sociologa i drugih strunjaka. Razmatrajui
prirodne resurse s aspekta turizma oni e se i kao takvi definirati. Pritom treba naglasiti da se
u turistikoj teoriji, pri razmatranju imbenika atraktivnosti nekog podruja, ee koristi
termin turistiki resursi, kao funkcionalni skup, nego prirodni i drutveni turistiki resursi kao
sastavnice (Kuen, 2001.). Upravo e se taj funkcionalni skup koristiti kao polaznica u
definiranju prirodnih turistikih resursa.
Turizam je specifina pojava koja se odvija u prostoru, a uspjenost njegova razvoja
odreena je atraktivnosti prostora. Atraktivnost prostora odreuju njegovi prirodni i drutveni
resursi koji se prema Gunn-u (1988) poimaju kao promatrajue atrakcije, motivi dolaska te
sadraji koji zadovoljavaju turistike potrebe. Da bi uspjeno izvravali sve ove funkcije,
turistiki resursi, moraju posjedovati odreena svojstva (rekreativno, kuriozitetno, znamenito i
estetsko), a to su ta svojstva izraenija to e i razvoj turizma biti uspjeniji. Isto tako,
navedena svojstva, uvjetuju ukljuivanje pojedinih resursa u turistiku ponudu. Naime, oni
resursi koji nisu okarakterizirani kao atraktivni, zanimljivi, teko dostupni i ne mogu
doprinijeti rekreativnoj svrsi ne mogu se turistiki valorizirati te kao takvi ne mogu se nazivati
turistikim resursima.
Prema Vukoni i avlek (2001) turistiki resursi jesu prirodna ili antropogena dobra
koja se gospodarski mogu iskoristiti. Dio su cjeline razvoja odreenog geografskog podruja,
odnosno regije ili zemlje, a bogatstvo resursima komparativna je prednost u gospodarskom
razvoju. Ne mogu se direktno povezati s prometnom vrijednou, ali njihova kvaliteta i
atraktivnost uvelike doprinose stvaranju vee ekonomske koristi.
Oni odreuju razinu atraktivnosti nekog prostora, a samim time i mogunost njegove
ekonomske valorizacije. Tijekom vremena mijenjali su svoju vrijednost i privlanost. Tako su
npr. topli mediteranski prostori u prolom stoljeu bili slabo posjeeni i to uglavnom zimi, za
razliku od planina i toplica. Kulturni objekti i pojave privlaili su tek manji dio sofisticirane
-
7
klijentele, a danas su izvanredno vani i kao samostalni motiv privlanosti i kao dio
kompleksne turistike ponude (Bilen, 2006.).
Strunjaci i znanstvenici razliito grupiraju turistike resurse koristei razliite
metodologije i razliite nazive. Ipak najuestalija podjela turistikih resursa podrazumijeva
dvije skupine: prirodne i drutvene.
Slika 1. Klasifikacija turistikih resursa
Prirodni (biotropni) turistiki resursi
Geomorfoloki planine, planinski lanci, vulkani, klisure, kanjoni, peine, pilje, polja u kru, krki oblici (vrtae, krape)
Klimatski ekvatorijalna klima, tropska klima, umjereno topla
klima, umjereno svjea klima, planinski tip klime, hladna klima, polarna klima
Hidrografski oceani, mora, jezera, rijeke, podzemne vode, termalne
vode, gejziri
Biogeografski flora i fauna
Pejsani planinski pejzai, nizinski ili pejzai relativno niskog reljefa, primorski pejzai
Drutveni (antropogeni) turistiki resursi
Kulturno-povijesni sauvani ostaci prolih civilizacija i njihova tehnoloka dostignua, urbanistike cjeline, umjetnika ostvarenja, spomenici
Etnosocijalni materijalna i duhovna kultura jednog naroda: narodne
igre, pjesme, obiaji, narodne nonje, rukotvorine, kulinarske vjetine, mentalitet
Umjetniki muzeji, galerije, gliptoteke, zbirke, knjinice, spomenici iz povijesnog i kulturnog razvoja,
dostignua u arhitekturi, likovnoj, glazbenoj i kazalinoj umjetnosti
Manifestacijski ustanove koje organiziraju obrazovne i obrazovno-
rekreacijske aktivnosti ili manifestacije
Ambijentalni manje ili vee prostorne cjeline koje je stvorio ovjek svojim radom i umijeem zrane luke, morske luke, hidroelektrane, trgovi, bulevari i drugi urbani prostori,
trgovi naselja
Bilen, M. (2006): Turizam i prostor; ekonomsko-geografski aspekti turistike valorizacije prostora u turizmu,
Veleuilite u Karlovcu, Karlovac, str. 39
-
8
Prema zadovoljavanju ovjekovih (turistikih) potreba, prirodni resursi po pravilu imaju
rekreativna svojstva, odnosno utjeu na fizioloke funkcije ovjeka (osvjeenje, oporavak,
odmor), dok drutveni resursi po pravilu djeluju na psihike funkcije ovjeka, odnosno
zadovoljavaju njegove kulturne potrebe (iako i neki prirodni resursi imaju slina djelovanja)
(avlek i suradnici, 2010: 132). Obino se na jednom podruju ispreplie vie razliitih
elemenata turistikih resursa ime prostor dobiva na svojoj veoj atraktivnosti.
Prirodni turistiki resursi dio su, odnosno podvrsta prirodnih resursa koji su ljudskom
aktivnou i radom postali privredni imbenici u turizmu. Specifinost njihove primjene u
turizmu krije se u tome da se moraju sauvati kako bi uspjeno obavljali svoju funkciju, to
nije sluaj u drugim sektorima. To su svi elementi i faktori visokog stupnja privlanosti, koji
su odraz geografske sredine, a koji se mogu turistiki valorizirati (Vukoni i avlek, 2010:
305). Iz Slike 1. vidimo da se grupiraju u pet veih skupina i to u: geomorfoloke, klimatske,
hidrografske, biogeografske i pejzane. Uz klimatske, hidrografski resursi ine najatraktivnije
imbenike razvoja suvremenog turizma. Geomorfoloki resursi odreuju koji e se oblici
turizma razvijati na odreenom podruju, a isto tako utjeu i na izgradnju turistikih
kapaciteta te pratee infrastrukture. Biogeografski resursi znaajni su za diversifikaciju, a
ponekad i autentinost turistike ponude dok pejzani resursi predstavljaju kompleksan
turistiki motiv ijem se ouvanju pridaje sve vea panja u svijetu.
Turizam, kao jedna od gospodarskih grana koristi prirodne resurse onakve kakvim
zaista jesu ne utjeui na promjenu njihova fizika oblika, uz pretpostavku da se s njima
racionalno i odgovorno postupa. Odgovoran odnos prema okoliu u turistikom sektoru ima
posebno znaenje jer zbog prirode usluga koje nudi, turistiki sektor snano ovisi o
netaknutim ekosustavima dok svojim razvojem i pritiskom na prostor na iste snano utjee
(Tankovi i Matei, 2009.). Stoga mnogi autori, upravo turizam, istiu kao jednog od glavnih
aktera valorizacije resursa preko kojeg je mogue poticati njihovu zatitu i obnovu.
1.2.1. Turistika valorizacija prirodnih resursa
Kako ocijeniti turistiku vrijednost prirodnih resursa na podruju odreene regije ili
zemlje u cjelini, temeljno je pitanje u turistikoj teoriji. Isto tako potaknuti masovna i
-
9
kvalitetna turistika kretanja i time postii znaajne ekonomske i druge uinke. Za postizanje
tog cilja valorizacija prirodnih resursa od izuzetne je vanosti te takva analiza moe biti
korisna u izradi koncepcije turistikog razvoja regije ili zemlje.
1.2.1.1. Svrha turistike valorizacije prirodnih resursa
Prirodni resursi dio su cjeline odreenog geografskog podruja, a njihova brojnost i
raznovrsnost predstavljaju komparativnu prednost zemlje ili regije u gospodarskom razvoju.
Temeljni su proizvodni inputi ije uinkovito upravljanje i gospodarenje doprinosi
nacionalnom razvitku. Meutim, neki prirodni resursi ili njihovi dijelovi ne mogu ostvarivati
direktne ekonomske koristi odnosno nemaju upotrebnu vrijednost u proizvodnji pa kao takvi
znaajnu ulogu dobivaju u turizmu. U takozvane neupotrebljive vrijednosti prirodnih
resursa moemo ubrojiti bioraznolikost, estetsku vrijednost krajolika, istou mora, vrijednost
prirodnog naslijea, a koje kroz turizam dobivaju uporabnu vrijednost ostvarujui prihode
(Prema aldarovi, 2006.). Naime, turizam kroz svoje ekonomske funkcije pretvara
neprivredne resurse u privredne doprinosei tako stvaranju dohotka i drugih ekonomskih
uinaka. Atraktivna svojstva pojedinih prirodnih resursa mogu se relativno lako ekonomski
valorizirati upravo kroz turizam procesom turistike potronje, dok za pojedine gospodarske
djelatnosti ti isti resursi i njihova svojstva nisu dovoljno dobra materijalna osnova za
ostvarivanje ekonomskih ciljeva. Bez turizma takvi prirodni resursi nikada ne bi postali
predmetom ekonomske eksploatacije, odnosno ne bi imali trinu vrijednost.
Osim to pretvara prirodne resurse u ekonomsku kategoriju, turizam ima ulogu njihove
zatite jer samo ouvani prirodni resursi imaju uporabnu vrijednost u turizmu. Ljepota i
ouvanost prirodnih resursa jedan su od osnovnih turistikih motiva. Suvremeni turist
ekoloki je osvijeten, trai istu i neiskvarenu prirodu, veu panju pridaje kvaliteti, ali ne
u obliku luksuza ve u obliku ispunjenog odmora, a upravo iz toga proizlazi znaaj prirodnih
resursa koje turisti posjeuju u odabranim turistikim destinacijama. Prirodni resursi tako
dobivaju komponentu primarne turistike ponude, a njihova pravilna valorizacija postaje
jednim od kljunih pitanja. Ona je preteito kvalitativna analiza koja aproksimativno odreuje
-
10
turistiku vrijednost resursa odnosno ona slui kao trina provjera opravdanosti eventualne
komercijalizacije resursa (Bilen, 2006.).
Valorizacija prirodnih resursa sloenija je od valorizacije drutvenih resursa. Po nainu
pojavljivanja prirodni resursi su neposredniji, a po utjecaju na turiste dugotrajniji.
Omoguavaju dui boravak turista u nekoj turistikoj destinaciji postiui tako i vei
ekonomski uinak nego drutveni resursi.
1.2.1.2. Kriteriji turistike valorizacije prirodnih resursa
Ve je prije istaknuto da prirodni turistiki resursi ine samo podvrstu prirodnih resursa
pa je vano izvriti njihovu analizu kako bi se utvrdilo koji od njih imaju potencijalnu
turistiku vrijednost. Kojim e se metodama i instrumentima koristiti za ispitivanje njihovih
kvantitativnih i kvalitativnih svojstava, kao uvjeta za kvalitetan turizam, ovisi o
specifinostima svakog pojedinog prirodnog resursa. U toj analizi valja voditi rauna o
ouvanju resursa odnosno istraiti ekoloke aspekte njihova budua vrednovanja. Konfliktne
situacije i zasienost prirodnog prostora mogu ne samo smanjiti turistiku vrijednost, ve
postepeno dovesti i do ozbiljnijeg poremeaja prirodne ravnotee (Bilen, 1989.).
Ova analiza zahtjeva puno znanja i vjetina, detaljnu strunu i znanstvenu podlogu, ali i
interdisciplinaran pristup. Naime, vrijednost prirodnog resursa nije dovoljno odrediti prema
stupnju njihove atraktivnosti ve kroz analizu velikog broja elemenata. Te elemente mogue
je grupirati u dvije vee skupine (Nikoli, 1998.): interne i eksterne imbenike. Interni
imbenici podrazumijevaju specifine karakteristike svakog pojedinog turistikog resursa pa
tako u tu skupinu ubrajamo rekreativno, kuriozitetno, znamenito i estetsko svojstvo resursa te
stupanj turistike posjeenosti i turistike izgraenosti, dok eksterne imbenike ine svi oni
elementi koji omoguavaju turistiko koritenje resursa, a to su udaljenost i prometna
povezanost s turistikim emitivnim tritima, znaaj i poloaj resursa prema konkurentskim i
komplementarnim turistikim resursima. Eksterni imbenici su zapravo imbenici koji mogu
poveati ili umanjiti vrijednost turistikih resursa, a isto tako i njihovu ekonomsku vrijednost.
Prema tome ekonomska vrijednost primarne turistike ponude odreena je sekundarnom
turistikom ponudom koja joj po kvaliteti mora odgovarati. U protivnom, ako je sekundarna
-
11
ponuda kvalitetnija od primarne ne bi se mogla formirati odgovarajua cijena usluge, a ako bi
sekundarna ponuda, po kvaliteti bila nie razine od primarne, ekonomska valorizacija prostora
bi dala male uinke. Samo kvantitativno i kvalitativno usklaena primarna i sekundarna
ponuda u turizmu daje mogunosti turistike i ekonomske valorizacije nekog prostora,
odnosno daje visoke ekonomske i neekonomske uinke (Pirjevec i Kesar, 2002.).
-
12
2. PRIRODNI RESURSI I NJIHOVA VALORIZACIJA U RH
Hrvatska posjeduje izniman turistiki potencijal, zahvaljujui geografskom poloaju,
raznolikom prirodnom bogatstvu, pogodnoj klimi, kulturnoj ostavtini. Unato tome turistiki
potencijal jo uvijek nije dovoljno valoriziran. Meutim, potranja na meunarodnom
turistikom tritu, u posljednjem desetljeu se promijenila, postala je sve zahtjevnija i
izbirljivija.
Pozicija Hrvatske kao turistike destinacije u svijetu sve je jaa, a njezin daljnji
opstanak ovisit e o prilagoavanju turistikog razvoja sve zahtjevnijoj potranji uz ouvanje
oskudnih prirodnih resursa koji su temelj njezine atraktivnosti. Zato se intenzivnija
valorizacija prirodnih resursa postavlja kao nuna u cilju stvaranja prepoznatljivog identiteta
turistike ponude Hrvatske ime bi se poveala njena konkurentnost i olakalo pozicioniranje
na tritu.
2.1. Utjecaj razvoja turizma u RH na prirodne resurse
Ve je dobro poznato da Hrvatska ima dugu tradiciju razvoja turizma na svom podruju,
a u budunosti e njegova uloga biti sve znaajnija s obzirom da je rije o najbre rastuoj
gospodarskoj grani u svijetu koja ostvaruje znatne prihode. Porast turistikog prometa,
gradnja turistikih kapaciteta, marina i prometnica ostavili su brojne vidljive tragove,
ponajprije u promjeni fizikog prostora. Najveu transformaciju doivio je prostor jadranske
obale. Turistika djelatnost, u nekim primorskim gradovima, uzela je tolikog maha da je
lokalna tradicionalna arhitektura u potpunosti potisnuta i zamijenjena suvremenim turistikim
kompleksima.
Iako turizam u Hrvatskoj ima dugu tradiciju, jo iz doba Rimljana koji su posjeivali
nae podruje, u kontekstu ovog rada to i nije toliko znaajno. U procesu razvoja turizma na
naem podruju te njegovog utjecaja na prostor i pripadajue prirodne resurse vano je
spomenuti razdoblje nakon Drugog svjetskog rata kada je zapoeo vrlo intenzivan razvoj
turizma na naem podruju. Do 1960. godine bilo je izgraeno 120 150 km morske obale, a
-
13
nakon toga kree nagla svakovrsna gradnja (Agencija za zatitu okolia, 2006.). Od 1968. do
1988. broj smjetajnih jedinica i kampova kao i broj posjetitelja dvostruko je uvean. O
kakvom je poveanju rije, najbolje govori podatak da je prosjena godinja stopa rasta
osnovnih smjetajnih kapaciteta (hotela, turistikih naselja i sl.) iznosila 11,4%, a
komplementarnih 9,67%, pa je do 1975. godine sagraeno 69% svih osnovnih i vie od 72%
svih komplementarnih kapaciteta kojim je Hrvatska raspolagala do 1990. (Pirjavec, 1998: 43).
U razdoblju od 1980. do 1990. sagraeno je samo 170.680 smjetajnih kapaciteta i to u vrlo
nepovoljnoj strukturi koja je inila 73% komplementarnih i 27% osnovnih smjetajnih
kapaciteta (avlek i suradnici, 2010.). U roku od oko dvadesetak godina izvrena je gradnja
koja je zauzela pet puta vie prostora nego to su to uine sve prethodne generacije zajedno.
Najee su turistiki kapaciteti bivali izgraivani na atraktivnim prirodnim lokacijama uz
samu obalu mora, a danas moemo svjedoiti i turistikoj preizgraenosti koja je trajno
otetila izgled obalnog prostora. Dijelovi koji se ve danas mogu ocijeniti da su blizu granica
odrivosti su vei dio zapadne obale Istre, Opatijsko primorje, Crikveniko-vinodolska
rivijera, Makarsko primorje i grad Dubrovnik s uom okolicom te otocima Krku, Rabu,
Loinju i Viru (Institut za turizam, 2011.). Najpogubniji utjecaj na okoli imaju kue za
odmor koje su na priobalju smjetene na najatraktivnijim podrujima i to najee bez
graevinske dozvole. Osim na fiziki prostor, imaju viestruke negativne uinke i na
gospodarstvo jer zauzimaju prostor za potencijalnu izgradnju osnovnih smjetajnih kapaciteta,
ne otvaraju nova radna mjesta te svojom arhitekturom odudaraju od tradicionalne lokalne
gradnje. Najvie takvih kua ima u Primorsko goranskoj, a zatim u Zadarskoj i Splitsko
dalmatinskoj upaniji (Institut za turizam, 2011.). U razdoblju od 1997. do 2005. godine broj
vezova u marinama i sportskim lukama poveao se za 50% (Agencija za zatitu okolia,
2006.), a dodatno optereenje na morski okoli ima i sve vee koritenje benzina ili dizel
goriva. Isto tako, nerijeeno pitanje zbrinjavanja otpada s brodova ovisi o svijesti nautiara, a
iako ne postoje pouzdani podaci o oneienju mora uslijed plovidbe jahti i kruzera za
kritinu lokaciju mogao bi se navesti Dubrovnik. Prema podacima Agencije za zatitu okolia
o kakvoi mora na plaama u 2009. godini nijedna plaa u Hrvatskoj nije bila nepogodna za
kupanje zbog oneienja, a manja oneienja zabiljeena su tek u podruju ua Mirne u
more te kod luka Rijeke i Ploa (Institut za turizam, 2011.).
Posljednjih godina zamjetan je porast kontinentalnog turizma gdje gotovo svaka
upanija sudjeluje s nekim oblikom turizma. Posebna panja u planiranju turizma treba se
-
14
pridati osjetljivim podrujima poput krkih rijeka, jezera i zatienih prirodnih podruja. Zbog
nedefiniranog prihvatnog kapaciteta danas su najugroeniji NP Plitvika jezera i NP Krka kao
i NP Kornati koji se nalazi pod pritiskom velikog broja plovila.
Unato svemu navedenom optereenje okolia nije vee od predratnog, a hrvatska je
obala jedna od najbolje ouvanih meu zemljama Mediteranskog bazena. Odgovaran je
zadatak taj status odrati i u budunosti.
2.2. Opa zatita prirodnih resursa u razvoju turizma
Zatita prirodnih resursa, sasvim sigurno, jedna je od najsloenijih aktivnosti drutva, a
posebice u meudjelovanju s gospodarskim razvojem. U cilju uspostavljanja njihova
ravnotena odnosa nuno je bolje povezivanje ekoloke i ekonomske politike na nain da
ekologija i njezina temeljna naela postanu ishodite svih ciljeva i instrumenata ekonomske
politike (Duli, 2001.).
Temeljni dokument na nacionalnoj razini, koji dovodi u skladan odnos ekoloku i
ekonomsku politiku, jest Strategija odrivog razvoja (NN 30/09) donesena 2009. godine, koja
zauzima kljuno mjesto ka dugoronom usmjeravanju gospodarskog i socijalnog razvitka te
zatiti okolia u cilju postizanja odrivog razvoja RH. U proces provedbe Strategije ukljueni
su svi relevantni dionici, pa osim Hrvatskog Sabora i Vlade RH, vane aktere ine upanije,
veliki gradovi i opine koji meusobno surauju i zajedniki djeluju u svrhu ostvarivanja
odrivih ciljeva. U cilju koordinacije provedbe programa zatite okolia i prostora te odrivog
razvoja Vlada je osnovala Savjet prostornog ureenja RH i Savjet za odrivi razvitak i zatitu
okolia koje ine znanstveni, struni, javni i drugi djelatnici.
Osim Strategije odrivog razvoja, s ijim idejama sukladno trebaju biti izraene i
voene ostale nacionalne strategije, u temeljne razvojne dokumente koji tretiraju
problematiku koritenja, zatite i upravljanja prostorom kao temeljnim prirodnim dobrom sa
svim prirodnim resursima spadaju i Strategija prostornog ureenja RH i Strategija zatite
okolia ija obveza definiranja proizlazi iz Zakona o prostornom ureenju odnosno Zakona o
-
15
zatiti okolia (NN 110/07). Navedeni zakoni uz Zakon o zatiti prirode (NN 70/05 i 139/08)
ine temeljne zakonske dokumente ekoloke politike.
Upravne poslove zatite okolia obavljaju Ministarstvo graditeljstva i zatite okolia,
dravne upravne organizacije, upanijski uredi za zatitu okolia odnosno gradski uredi grada
Zagreba te upravna tijela jedinica lokalne samouprave i uprave nadlena za obavljanje
poslova zatite okolia. Strune poslove obavljaju registrirane pravne osobe koje nadziru
poslove zatite okolia, izrauju strune prijedloge i elaborate te obavljaju poslove strunog
obrazovanja i usavravanja u provoenju zatite okolia (Duli, 2001.).
Veliki utjecaj na politiku zatite okolia u RH, danas, ima EU koja je potaknula
donoenje stratekih dokumenata, zakona i propisa na tom podruju kao uvjeta za zavretak
pregovora. Konanim ulaskom u integraciju RH e u potpunosti uskladiti svoju nacionalnu
politiku s onom europskom to e oznaiti poetak promjena u smjeru poboljanja zdravlja
ljudi, ouvanja resursa i ekosustava, te doprinijeti ekonomskim koristima.
2.3. Prednosti hrvatskog prostora u turistikoj valorizaciji
Hrvatska se nalazi na dodiru velikih prirodno geografskih cjelina Jugoistone Europe:
Panonske nizine, Dinarida, Sredozemlja i Alpa (okonaj i Vuk, 2010.). Takav poloaj,
osigurao je pojavu brojnih prirodnih fenomena koji danas krase podruje nae zemlje te koji
potiu masovna turistika kretanja za vrijeme ljetne sezone. Malo je zemalja na svijetu koja se
mogu pohvaliti tolikom prirodnom raznolikou na tako malom prostoru to i izdvaja
Hrvatsku na turistikom tritu. Unutarnje i vanjske sile utjecale su na sloenu reljefnu sliku
koja poveava ljepotu krajolika. Krki fenomen, po kome je Hrvatska svjetski poznata,
privlai raznolikim povrinskim i podzemnim fenomenima od kojih valja istaknuti Cerovake
peine kao najznaajniji speleoloki objekt koji je nastao redom tekuica. Osim toga, zbog
izuzetnog znaaja za znanost i turizam, prepoznato je i zakonski zatieno 9.5% ukupne
kopnene povrine drave. Iako druge europske zemlje imaju razmjerno vee povrine pod
zatitom, sustav zatite u RH je stroi, zbog ega je ouvanost prirode u zatienim
podrujima vea (Institut za turizam, 2011.). Najstariji nacionalni park jesu Plitvika jezera
(1949), ujedno i povrinom najvei meu ostalim nacionalnim parkovima, a najmlai je
-
16
Sjeverni Velebit (1999). Osim ovog oblika postoje jo i drugi naini zatite, kao to su strogi
rezervati (Hajduki i Roanski kukovi), posebni rezervati (urevaki pijesci), parkovi
prirode (Kopaki rit) i drugi. I kao zadnji, ujedno i najvaniji element, treba spomenuti
maritimno klimatski kompleks koji je glavni motiv koji potie dolazak turista pa se zbog
toga i najvie valorizira. Naime, prema TOMAS istraivanjima za ljeto 2010., glavni motivi
dolaska turista u RH jesu pasivni odmor i oputanje, a najomiljenija aktivnost plivanje i
kupanje. Usporeujui motive s onima iz 2007. godine, oni se nisu promijenili. Dakle, odmor
na moru je i dalje dominantan te on privlai posjetitelja naeg podruja (Institut za turizam,
2010.). Iako je motiv sunce i more i dalje vrlo aktualan u RH te prednjai u odnosu na
druge motive, trend se polako mijenja. Pratei turistiku potranju na europskom tritu
biljei se porast potranje za aktivnim odmorom u istim prirodnim sredinama koji su u
skladu sa zdravim nainom ivota i zdravom hranom.
Takva potranja diktira ponudu pa sve vie zemalja stavlja akcent na selektivne oblike
turizma, istiui ekoturizam i alternativni turizam kao oblike koji u najveoj mjeri doprinose
ouvanju prirodnih resursa. Ovakav trend prednost je za Hrvatsku u odnosu na konkurentne
mediteranske zemlje s obzirom da se po ekolokom sustavu ubraja u jedne od bioloki i
krajobrazno najraznovrsnijih europskih zemalja. Ona moe ponuditi zdrav i netaknut prirodan
okoli, zdravu i organski proizvedenu hranu te autentino prirodno okruenje ime je
prepoznat prostor za daljnji razvoj turistikih usluga uz istovremeno ouvanje onoga to
Hrvatsku ini posebnom. Jedan projekt kroz koji se Hrvatska nastoji profilirati i kao ekoloki
osvijetena destinacija jest europski projekt EDEN destinacija odnosno destinacija izvrsnosti.
Cilj projekta je promicati model odrivog razvoja kroz sve zemlje EU, a odabir destinacija
vri se prema godinjoj tematici koja je svake godine razliita. Hrvatska sudjeluje u projektu
od 2007. godine, a destinacije dobitnice za RH kroz godine bile su slijedee: Sveti Martin na
Muri kao najbolja ruralna destinacija (2007), grad urevac u kategoriji nematerijalne batine
(2008), NP Sjeverni Velebit kao zatieno podruje (2009), grad Nin za skupinu destinacija
Turizam uz vode (2010) i Pustara Vinjica za obnovu fizikog prostora u svrhu turizma
(2011) (Europska Komisija, 2012.). Ovim projektom nastoji se smanjiti pritisak na obalni
prostor te potaknuti razvoj turizma u nerazvijenim podrujima.
Osim atraktivnog prirodno-geografskog poloaja koji privlai veliki broj posjetitelja i
prometni poloaj RH u mrei europskih prometnica, sasvim sigurno, predstavlja jedan od
-
17
znaajnijih imbenika za turistiku valorizaciju prirodnih resursa. Moe se ak rei i da je
odreujui s obzirom da nedostupni prirodni resursi i ne mogu biti turistiki valorizirani.
Velika financijska sredstva i napori ulau se u izgradnju i modernizaciju cestovne
infrastrukture, a neki od glavnih razloga tomu jesu to to hrvatske prometnice ine dio
europskog prometnog sustava, on doprinosi 5 do 8% hrvatskog BDP-a (okonaj i Vuk, 2010.)
te oko 80% ukupnog broja posjetitelja slui se automobilom kao prijevoznim sredstvom za
dolazak u destinaciju. To je vidljivo i iz slijedeih statistikih pokazatelja: poetkom 2008.
ukupna cestovna mrea iznosila je 1.163,5 km da bi do kraja te iste godine iznosila 1.198,7,
dakle ukupno se izgradilo 41,5 km novih cesta, a tu je bitno spomenuti, s turistike strane,
putanje u promet 40 km autoceste Zagreb Split, do kraja 2009. godine izgradilo se jo 42
km novih cesta pa ona iznosila 1.204,7 km dok se u 2010. pustilo 28 km cesta kao dopuna ve
postojeoj dionica autocesta (Autoceste nacionalna izvjea za 2008., 2009, i 2010.). Iako se
vide znatni pomaci to se tie cestovnog prometa, RH treba jo poraditi i na modernizaciji
eljeznike infrastrukture koja s aspekta ouvanja okolia ima veliko znaenje.
Navedeni prirodni potencijal i predispozicije Hrvatske jo uvijek nisu dovoljno
prepoznate, a na putu prema njihovoj boljoj turistikoj valorizaciji stoje brojna ogranienja, a
o nekima od njih biti e rije u nastavku.
2.4. Ogranienja u valorizaciji prirodnih resursa u turizmu RH
Turizam se u Hrvatskoj tradicionalno oslanja na sunce i more odnosno na tim prirodnim
resursima gradi svoju turistiku ponudu dok se drugi prirodni resursi u turizmu nedostatno
valoriziraju. Tako se s jedne strane stvara snaan pritisak na obalni prostor dok je s druge
strane unutranjost zemlje opustoena i nedovoljno valorizirana uz jake turistike potencijale.
Intenzivnijim razvojem turizma u unutranjosti zemlje smanjilo bi se optereenje na obalni
prostor, a isto tako produila turistika sezona. Unutranjost Hrvatske idealna za razvoj
selektivnih oblika turizma. Rijeke nisu dovoljno turistiki valorizirane ali imaju velike
potencijale za razvoj nautikog (Dunav, dijelovi Save, Drave, Kupe, Zrmanje, Krke i
Neretve), sportsko-rekreativnog (Gacka) i kupalinog turizma (Mrenica, Korana). Isto tako
kontinentalno podruje bogato je termalnim izvorima (Krapinske, Stubike, Varadinske i
-
18
Tuheljske toplice), a ne treba podcijeniti i zatiena prirodna podruja (Kopaki rit) (Kuen,
2002.). Jedan od razloga nedovoljne valorizacije unutranjosti zemlje je loa infrastruktura na
kojoj je potrebno poraditi da bi se uope moglo poeti razvijati podruje unutranjosti, a tim
bi se pitanjem trebale pozabaviti vlasti na regionalnoj razini.
Osim nedovoljne valorizacije svih prirodnih resursa kao drugo ogranienje istie se
zakonodavni okvir unutar turistikog sektora. Ve je i prije istaknuto da turizam ne posjeduje
vlastite resurse ve ih mora dijeliti s drugim gospodarskim djelatnostima. Zajedniko
koritenje resursa ponekad prolazi u meusobnoj suradnji i skladu, ali, u veini sluajeva, uz
nesporazume i manjak zajednike koordinacije u kojima turizam najee izvlai deblji kraj.
Iako se ve dugi niz godina istie potreba donoenja zakona o zatiti i koritenju
prirodnih resursa unutar turistikog sektora i dalje u RH ne postoje turistiki propisi kojima bi
se titili opi interesi turistikog gospodarstva pri njihovu iskoritavanju. Pravna regulativa u
RH obuhvaa niz zakona i propisa kojima se reguliraju i tite prirodni resursi u tradicionalnim
djelatnostima te utvruju primarna prava odreene djelatnosti glede vlastitih temeljnih
resursa. Vaei propisi ne zabranjuju paralelno turistiko koritenje tih resursa ali dovode
turizam u nezavidan poloaj u kojemu je on vie zainteresiran za ouvanje nekog resursa nego
li njegov zakonom proklamirani korisnik (Kuen, 2002.). Prostorni planovi se nameu kao
potencijalno rjeenje za ublaavanje neravnopravnog poloaja turizma, ali i oni mogu biti
podvrgnuti manipulaciji pojedinaca.
Valja istaknuti da ne utjeu samo prljave industrije negativno na prirodne resurse ve
se i sam turizam, u veini sluajeva, pojavljuje kao glavni krivac trajno naruenog okolia. U
uvjetima u kojima se razvijao turizam na naem podruju, neplanski i bez zajednike brige o
utjecaju na okoli, ostavio je vidljive negativne tragove na hrvatski prostor. Iako su ve od
poetka devedesetih postojali strateki dokumenti koji su isticali znaaj prirodne komponente
u hrvatskom turizmu, stanje u okruenju diktiralo je drugaije. U prvoj Strategiji razvoja
turizma iz 1993. godine istie se: U dosadanjoj valorizaciji turistikih resursa i atrakcija
preko 90% turistikog prometa bilo je vezano uz prirodne atraktivnosti i ekoloku
komponentu(Razvojna strategija hrvatskog turizma, 1993.), meutim poslijeratno stanje
stavilo je u fokus neke druge segmente, a to su bili obnova i modernizacija turistikih
kapaciteta te stvaranje pozitivnog imida zemlje dok se stanje okolia potpuno zanemarivalo.
-
19
U drugoj Strategiji turizma iz 2003. godine, u kojoj je predvieno ostvarenje razvojnih
ciljeva do 2010. godine trajna zatita i dugorono odriva valorizacija turistikih potencijala
istie se kao kontinuirani proces u dugoronom razvoju hrvatskog turizma, a u skladu s tim
definirani su i ciljevi. Naime, dva cilja od njih deset definiranih direktno dodiruju podruje
valorizacije prirodnih resursa, a to su donoenje prostornog plana razvoja hrvatskog turizma u
svrhu ouvanja atraktivnih prirodnih resursa te trajna zatita, implementacija i potivanje
ekolokih standarda te dugorono odriva valorizacija prirodnih resursa (Ministarstvo turizma
RH, 2003.). Openito, mali postotak stratekih ciljeva je uope realiziran, a za navedene
ciljevi moe se rei da prostorni plan hrvatskog turizma nije donesen, Masterplanova
nedostaje, intenzivnija promocija i poticanje ekologije ne postoji. Dakle, u novoj strategiji
razvoja turizma, koja je trenutano u izradi, neki ciljevi e se i ponavljati, a koliko e se oni
ostvariti u nadolazeem razdoblju ovisi e o prilagodbi zakonodavne regulative i boljoj
suradnji izmeu regija.
-
20
3. TURISTIKA VALORIZACIJA NACIONALNIH PARKOVA U RH
3.1. Obiljeja nacionalnih parkova
Poetak zatite prirode zapoinje osnivanjem prvog nacionalnog parka 1872.
Yellowstone u SAD-u, a ubrzo nakon njega osnivaju se nacionalni parkovi i u Australiji te
Kanadi. Prvi nacionalni parkovi, u Europi i Japanu, osnivaju se poetkom 20. stoljea, a sve
do poetka ezdesetih godina prolog stoljea vei broj nacionalnih parkova nalazi se u
visokorazvijenim zemljama svijeta. Pojam nacionalnih parkova razlikuje se u pojedinim
zemljama, pa tako dok u SAD-u i skandinavskim zemljama parkovi zauzimaju nenaseljena
podruja u kojima se vrlo strogo provode mjere zatite prirode koje ukljuuju zabranu sjee
uma, lova, ribolova i slino, u Velikoj Britaniji, nacionalni parkovi, zauzimaju naselja, kod
njih se obrauje zemlja, pa ak ima i nuklearnih elektrana (orak i suradnici, 2006.). 1948.
godine osniva se Meunarodna unija za ouvanje prirode i prirodnih izvora s ciljem
ujednaavanja propisa o zatiti prirode, zbog razlika u zakonodavstvima meu pojedinim
zemljama, te osiguranja funkcioniranja turizma kao promotora ouvanja okolia u zatienim
podrujima (IUCN, 2012). 1962. odrava se i prva konferencija o nacionalnim parkovima.
Samo godinu dana kasnije izneseni su kriteriji za proglaenje nekog prostora nacionalnim
parkom. Djelatnosti poput ratarstva, stoarstva, lova, ribolova, eksploatacije ruda i uma te
gradnja brana za hidroenergiju i navodnjavanje strogo se zabranjuju dok se turizam ocjenjuje
kao neprivredna djelatnost koja nije opasna za nacionalne parkove te ima ulogu njegove
aktivne zatite.
Danas zatiena podruja u svijetu pokrivaju 11,5% ukupne kopnene povrine, a udio
nacionalnih parkova u ukupnoj povrini iznosi 23,6%. U najveoj mjeri ih ima na podruju
Europe (63,17%), a zatim u Sjevernoj Americi (11,83%), Oceaniji (9,89%), Srednjoj i Junoj
Africi (6,05%), Aziji (5,04%), Junoj Americi (2,10%), Srednjoj Americi (1,13%) te
Srednjem Istoku i Sjevernoj Africi (0,79%) (Marti, 2010.). Nacionalni parkovi predstavljaju
jednu cjelinu koja obuhvaa sveukupnu prostornu zatitu, tla, biljaka i ivotinja uz doputenje
antropogenog utjecaja u mjeri koja jami ouvanje temeljnog prirodnog fenomena. Osnovne
funkcije njihova postanka jesu kulturna, znanstvena, odgojna i rekreativna. Razlikujemo tri
-
21
tipa nacionalnih parkova (Vidakovi, 1997.): ameriki, koji ima odgojno turistiku funkciju
te doputa slobodnije ponaanje, europski, koji ima znanstveno istraivaku funkciju te su
svi gospodarski zahvati zabranjeni i kombinirani. Nacionalni parkovi predstavljaju
najorganiziraniji oblik zatiene prirode, koja omoguuje da veliki broj posjetitelja, uz
potivanje njezinih naela, uiva u rijetkim prirodnim ljepotama.
3.2. Nacionalni parkovi u RH
Poetak osnivanja nacionalnih parkova u RH vee se za 1949. godinu kada je proglaen
i prvi nacionalni park. Zbog svoje osobite prirodne, znanstvene, kulturne, odgojno-obrazovne,
estetske i turistike vrijednosti, 1949., Plitvika jezera proglaena su nacionalnim parkom, a
odmah iste godine slijedi i proglaenje Paklenice nacionalnim parkom. RH ima osam
nacionalnih parkova od kojih je pet u unutranjosti (Plitvika jezera, Paklenica, Risnjak,
Sjeverni Velebit i Krka), a tri na moru (Mljet, Kornati, Brijuni). Svi su oni podjednako vani
za znanstvena istraivanja, izobrazbu, ekoloki turizam i rekreaciju, zbog ega su proglaeni
nacionalnim parkovima (Vidakovi, 2003.). Zajedno zauzimaju 961,35 km2 povrine, a ona
nije fiksno odreena. Naime, nacionalni parkovi mogu se reorganizirati i osuvremeniti te
proiriti. Tako su 1997. godine NP Plitvika jezera, NP Paklenica, NP Risnjak i NP Mljet
proireni, a NP Kornati, NP Krka i NP Brijuni smanjeni.
Prema Zakonu o zatiti prirode nacionalni parkovi su preteno neizmjenjivo podruje
kopna i/ili mora iznimnih i viestrukih prirodnih vrijednosti, obuhvaa jedan ili vie sauvanih
ili neznatno izmjenjivih ekolokih sustava, a prvenstveno je namijenjen ouvanju izvornih
prirodnih vrijednosti (Zakon o zatiti prirode NN 70/05). Osim zatite prirode imaju ulogu
pruanja informacija, znanja i aktivnog odmora. Hrvatski Sabor proglaava nacionalne
parkove te donosi prostorne planove podruja posebnih obiljeja za podruje nacionalnog
parka. Oni su glavni zakonski dokumenti sve dok se ne donese Plan upravljanja. upanijski
zavodi za prostorno planiranje, u nadlenosti Ministarstva zatite okolia, prostornog ureenja
i graditeljstva, zadueni su za izradu prostornih planova nacionalnih parkova (Marti, 2010.).
Od svih nacionalnih parkova u RH samo se NP Plitvika jezera nalazi na popisu
svjetske batine UNESCO-a, a NP Paklenica, kao dio parka prirode Velebit, svjetski je
-
22
rezervat biosfere od 1977. Dodatnu vrijednost nacionalnim parkovima daje injenica da se po
bogatstvu krkih fenomena i biolokoj raznolikosti RH ubrajaju meu najvanije zemlje u
svijetu zbog ega je 2003. Svjetska banka pokrenula poseban meunarodni projekt Program
ouvanja ekolokih sustava na kru i u podzemlju. Vanost hrvatskog kra potvruje i
injenica da se u svjetskoj turistikoj literaturi za krke pojmove koriste hrvatske rijei (polje,
ponikva, doline). Kroz KEC projekt se usmjerava odrivo gospodarenje prirodnim resursima
te ouvanje bioloke raznolikosti, a isto tako daju se poticaji ekoturizmu koji je u RH tek na
svojim poecima unato dobrim razvojnim perspektivama (KEC, 2012). Razlog tome krije se
u intenzivnoj usmjerenosti ka primorskom odmorinom turizmu koji donosi vrlo visoke
prihode u odnosu na uloeni trud, nedostatak educiranih strunih kadrova za tu vrstu turizma
kao i manjak podrke iz redova dravnih vlasti. Isto tako ne postoje odgovarajui smjetajni
kapaciteti koji e odgovarati potrebama ekoturista jer se jo uvijek primarno koriste klasini
smjetajni objekti. Sve to ukazuje na injenicu, da unato visokoj atraktivnosti i ouvanosti
hrvatskih nacionalnih parkova, bez veih promjena institucionalnog i drutveno-politikog
okruenja nemogue je oekivati vee promjene u smislu razvoja ekoturizma, a upravo on
ini znaajan korak u turistikoj valorizaciji, ali i ouvanju zatienih podruja.
3.3. Turistika valorizacija nacionalnih parkova odabrani primjeri
U ovom poglavlju biti e rije o turistikoj valorizaciji odabranih nacionalnih parkova u
RH koja podrazumijeva interdisciplinaran pristup i obuhvat irokog spektra elemenata.
Odabrane nacionalne parkove ine NP Brijuni, NP Plitvika jezera, NP Krka, NP Paklenica i
NP Kornati. Ukljuene elemente, za koje autor smatra da e pomoi pri razumijevanju njihove
valorizacije, ine prirodna i kulturna obiljeja, kojim se nastoji ukazati na rijetkost i
jedinstvenost prirodnih podruja u kontekstu turistike ponude, a isto navodi i na potrebu
njihove zatite. Ukljuuje se i element menadmenta nacionalnim parkovima koji je glavna
okosnica za turistiku valorizaciju, a o kojem ovisi funkcioniranje nacionalnih parkova. Tu je
vano naglasiti ulogu prostornih planova i planova upravljanja kojim se utvruju zone
turistike namjene i usmjerava turistika aktivnost. Nakon osnovnih obiljeja prelazi se i na
organizaciju turizma unutar nacionalnih parkova koja ukljuuje analizu posjetitelja koja je
vana s aspekta razumijevanja motiva njihova dolaska kao i njihova zadovoljstva turistikom
-
23
ponudom. S aspekta zatite prirodnog podruja potrebno je pratiti razinu posjeta na dnevnoj i
godinjoj razini te njihovo kretanje unutar parka radi fizikog optereenja prostora. Sustavom
posjeivanja i selektivnim oblicima turizma moe se kontrolirati kretanje posjetitelja te
smanjiti njihov negativan utjecaj na okoli. Za svaki nacionalni park takoer se iznose
aktivnosti koje se provode, a koje doprinose turistikoj valorizaciji nacionalnih parkova
(meunarodna suradnja, edukacija zaposlenika i posjetitelja te lokalne zajednice, znanstvena
istraivanja, primjena novih tehnolokih instrumenata).
3.3.1. Nacionalni park Brijuni
Brijuni su proglaeni nacionalnim parkom 1985., a na dobivanje tog statusa utjecali su
dobro ouvana zajednica sredozemne crnike, pejsani parkovi na Velom Brijunu, morski
ekosustav i bogata kulturna batina, osobito iz rimskog i bizantskog razdoblja. Povrina Parka
iznosi 3.395 ha. Vei dio zauzima morska povrina sa 2.651,70 ha dok 743,30 ha otpada na
kopnenu povrinu Parka. Park ine etrnaest otoka i otoia od kojih su dva najvea Veli i
Mali Brijun (Javna ustanova NP Brijuni, 2012.).
3.3.1.1. Prirodna i kulturna obiljeja NP Brijuni
Brijuni privlae posjetitelje geolokim znaajkama prostora, klimom, vodom, biljnim i
ivotinjskim svijetom, zatienom prirodnom i kulturno povijesnom batinom, kulturnim
ustanovama, sportsko-rekreacijskim sadrajima, turistikim stazama, putovima i cestama,
znamenitim osobama i povijesnim dogaajima te kulturom ivota i rada (Kuen, 2002.).
Otoje se odlikuje najljepim autohtonim umama crnike i makije, starima vie od 100
godina, te lovorom i zelenikom, to su obiljeja tog podruja (Vidakovi, 2003.). ivotinjski
svijet je vrlo raznolik i zanimljiv te nekima i glavni motiv posjeta Parku. Osim autohtonih
vrsta, na Brijunima, ive i divlje ivotinje koje nisu svojstvene ovom stanitu. Na podruju
parka osim autohtonih uzgojenih vrsta poput magarca, istarske ovce, koze i istarskog goveda
mogu se vidjeti i antilope, indijsko govedo, somalijske ovce, lame, zebre, a izuzetna atrakcija,
-
24
uz slonove Sonija i Lenku, je kakadu Koki koji na otoku obitava posljednja tri desetljea. Ipak
ovo podruje istie se ponajvie po fondu riba koji je po gustoi i veliini pojedinanih
primjeraka izniman, te se razvija zatien od izlovljavanja (Brali, 2005.). Brijunski akvatorij
znaajno je sklonite i reprodukcijsko sredite biljnih i ivotinjskih vrsta koje je uspjeno
odoljelo tetnim posljedicama industrije i ekspanzije turistike privrede koja je zahvatila
dijelove zapadne Istre. Ovo podruje trajno je stanite zatienih periska i prstaca, a
povremeno ga posjeuju kornjae i dupini. Podmorje obiluje raznim vrstama spuvi,
koljkaa, jeinaca, rakova, riba i drugim.
Osim u prirodnim ljepotama posjetitelji mogu uivati i u sauvanim arheolokim
lokalitetima od kojih se istiu rimska vila u uvali Verige koja datira iz prvog stoljea, naselju
Gradina iz bronanog doba, Kastrumu, najslojevitijem lokalitetu koji se protee na 1 ha te
crkvi Sv. Marije. Na otocima se mogu razgledati izlobe od kojih su u stalnoj postavi izloba
kopija fresaka i glagoljakih natpisa Istre i Kvarnera, izloba Iz sjeanja starog Austrijanca
koja je postavljena 1993. u ast stogodinjice dolaska Paula Kupelwiesera na otok, izloba
Josip Broz Tito na Brionima, otvorena 1984., te prirodoslovna zbirka izloenih prepariranih
ivotinja koje su obitavale na otocima (Javna ustanova NP Brijuni, 2012.).
3.3.1.2. Upravljanje nacionalnim parkom
Temeljni dokumenti upravljanja nacionalnim parkom jesu Prostorni plan, koji je za NP
Brijuni (NN 45/01) donesen 2001. godine, te su njegove izmjene i dopune nune, i Plan
upravljanja, ijoj se izradi pristupilo 2008. godine, a njegova prva verzija dovrena je 2011.
godine. Poslana je na itanje svim vanim institucijama i konzultantima te se njegovo
usvajanje oekuje u 2012. godini. Uz navedene dokumente ponaanje unutar Parka regulira se
Pravilnikom o redu koji je donesen 2000. godine, a nakon donoenja Plana upravljanja,
Pravilnik e se izmijeniti u skladu sa Zakonom o zatiti prirode. Osim toga na snazi su i
Program zatite divljai (2011. 2021.), te odluke kojim se odreuju uvjeti za obavljanje
rekreacijskog ribolova/rekreacijskog ribolova na udicu koje su na snazi od 2010. godine
(Javna ustanova NP Brijuni, 2012.).
-
25
Organ koji donosi planove upravljanja te je zaduen za njihovo provoenje jest Javna
ustanova koja ima ulogu zatite, odravanja i promicanja Parka. Statut Javne ustanove
donesen je i usvojen 2006. godine. Unutarnje ustrojstvo Javne ustanove sastoji se od slube za
promidbu i prodaju, slube za financijsko-raunovodstvene poslove i nabavu, slubu za
odravanje prijevoza, slubu pravnih, kadrovskih i opih poslova, slube strunih poslova
zatite, odravanja, ouvanja i koritenja NP, slube za nadzor i zatitu, slube za hotelijerstvo
i slube za izletniki turizam. U 2011. Javna ustanova zapoljavala je ukupno 286 radnika, od
toga 209 stalnih zaposlenika i 77 sezonskih zaposlenika (tokovi, 2011.).
3.3.1.3. Turizam i posjetitelji
Programom posjeivanja i razgledavanja NP Brijuni utvruje se dnevni prihvatni
kapacitet, mogua mjesta posjeivanja i nain posjeivanja Parka, a temeljem tog programa,
Sluba za izletnike djelatnosti, organizira voenja i prihvat posjetitelja te rekreativne
aktivnosti. Glavni informativni centar smjeten je u Faani gdje djeluje kao turistika agencija
te vri usluge prodaje ulaznica i pruanja potrebnih informacija. Iako se to smatra glavnim
informativnim centrom, zbog mogunosti prodaje izletnikih aranmana od strane drugih
turistikih agencija i one mogu pruati osnovne informacije o Parku. Isto tako u Faani se
nalazi i glavni ulazni punkt gdje se u organizaciji Parka vri prijevoz do otoka. Izuzetno, i uz
prethodni dogovor, brodovi koji nisu u vlasnitvu Parka, mogu pristati uz Veliki Brijun, Mali
Brijun i Jerolim. Informacije o Parku, po dolasku u destinaciju, posjetitelji mogu dobiti putem
signalizacije uz prometnice kroz velike info ploe postavljene na graninom prijelazu, iz
smjera Italije, na glavnim ulazima u Faanu (Vodnjan i Veli Vrh) te u samoj Faani. Isto tako
u Umagu, Poreu i Rovinju postavljeni su putokazi za NP Brijuni. Po dolasku na otok Veliki
Brijun posjetiteljima na raspolaganju stoje putokazi koji pokazuju smjer do znaajnih
turistikih i kulturno-povijesnih objekata (Prema Javna ustanova NP Brijuni, 2012.).
-
26
3.3.1.3.1. Analiza posjetitelja
Kljune skupine, koje posjeuju NP Brijuni, mogu se ralaniti na posjetitelje/izletnike i
stacionirane goste odnosno hotelske posjetitelje. U svakoj od navedenih skupina dominiraju
slijedei segmenti, u grupi posjetitelja/izletnika to su individualni gosti koji kupuju kartu u
poslovnici Javne ustanove NP Brijuni, agencijski gosti, hotelski gosti, posjetitelji Malog
Brijuna i posjetitelji Sv. Jerolima dok u skupini hotelskih gostiju prevladavaju individualni
odmorini gosti, sudionici kongresa, konvencija, sastanaka i incentiva, gosti koji su lanovi
raznih grupa s istim interesima te alotmanski gosti (Marketing plan NP Brijuni za 2012.
godinu, 2011.).
U 2011. godini ostvareno je ukupno 26.823 noenja, to je pad za 1.939 noenja u
odnosu na prethodnu godinu. I dok se u broju noenja biljei pad kod izletnika biljei se rast
za 12.105 osoba u odnosu na prethodnu godinu. Dakle, u 2011. godini Park je posjetilo
155.369 izletnika. Isto tako broj nautiara se poveao za 240 plovila koji su zastali kraj Parka,
pa je broj nautiara u 2011. iznosio 2.504. U noenjima dominiraju Hrvati sa 47%, Talijani sa
16%, Slovenci sa 9%, a potom i gosti iz Srbije, Njemake, Rusije, Austrije i BiH. Oni
najee individualno posjeuju otoke (42,06%), zatim u grupama (22,62%), u sklopu
kongresa (28,15%) i u agencijskom aranmanu (7,17%). Ista je situacija i za izletnike koji
najee dolaze individualno (47%), a potom u agencijskom aranmanu (32%) (Marketing
plan NP Brijuni za 2012. godinu, 2011.). Turistika ponuda usmjerena prema boravinim
gostima osmiljena je na nain da se njihov boravak uini to zanimljivijim te da im se ispuni
slobodno vrijeme i to se ini kroz prezentaciju prirodnih i kulturnih ljepota, gastro i eno
ponudu, te raznovrsne sportske sadraje. Sudionicima kongresa, sastanaka i incentiva nastoji
se pruiti nezaboravan doivljaj, a individualnim gostima obiteljski ugoaj s ponudom za
svakog lana (djeci su zanimljive ivotinje, roditeljima rekreacija).
3.3.1.3.2. Izletniki turizam
Nacionalni park je od njegovog otvorenja do danas posjetilo oko 4 milijuna posjetitelja
(tokovi, 2011.) koji su se manje ili vie upoznali sa svim glavnim karakteristikama koje
-
27
odlikuju prostor Parka. Programi izleta obuhvaaju sve kljune turistike atrakcije, a one se
mogu razgledati individualno ili u grupama, te bez ili u pratnji turistikog vodia. Izleti mogu
biti krunog karaktera, obilaska otoka u plovilu, ili stacionirana, pristajanjem uz obalu te
daljnji nastavak razgleda Parka na kopnu. Tu se posjetitelji mogu odluiti za upoznavanje
otoka pjeaenjem, koritenjem bicikli2, vlakiem ili elektrinim vozilom, koji je prvenstveno
bio namijenjen za prijevoz igraa golfa, a danas se koristi kao sredstvo za prijevoz gostiju
udaljenih luksuznih vila, te za izlete VIP gostiju (Javna ustanova NP Brijuni, 2012.).
Uobiajeni izletniki program sastoji se od organizacije razgledavanja prirodnih i kulturno
povijesnih vrijednosti Velikog Brijuna. Velika je veina tih vrijednosti upravo na tom otoku.
Izletniki vlak vodi do Safari parka, bizantskog kastruma i rimskog ladanjskog kompleksa
Verige. U vonji kroz brijunske ume i pejsane parkove posjetitelji mogu vidjeti i brojnu
divlja na otvorenim panjacima (Brali, 2005.).
Posjeta otoku Sv. Jerolim obuhvaa prihvat individualnih i grupnih gostiju u svrhu
cjelodnevnog boravka i kupanja. Doputeno je pristajanje i vonja akvatorijem oko otoka za
plovila manjeg gaza, uz plaanje naknade, dok je za plovila pravnih i fizikih osoba za dovoz
posjetitelja na otok doputeno pristajanje bez prethodne najave uz plaanje naknade za
boravak neposredno na otoku. Za posjet otoku Kote nije potrebno plaati naknadu, ali je
doputeno pristajanje samo plovilima malog gaza. Program posjeivanja obuhvaa
cjelodnevni boravak i kupanje (Javna ustanova NP Brijuni, 2012.).
Od ostalih izletnikih aranmana u organizaciji nacionalnog parka tu se nalaze jo i
oplovljivanje brijunskog arhipelaga u pratnji vodia s mogunou pristajanja u uvali Sv.
Nikole i otoku Sv. Jerolim te mogunost autonomnog ronjenja kroz organizirano voenje
ronilakih grupa. Na tri lokacije predvienim za ronjenje postavljena su sidrita i
odgovarajue plutae.
2 Posjetiteljima na raspolaganju stoji 350 bicikli koje mogu koristiti na 24 km dugoj asfaltiranoj cesti ili po
bijelim putovima. U organizaciji specijaliziranih agencija mogue je realizirati i ekstremnije biciklistike programe.
-
28
3.3.1.3.2.1. Pouni programi
Uz klasine programe voenja postoje jo i pouni programi koji obuhvaaju pojedine
prirodne ili kulturne vrijednosti. Neki od tih posebnih programa obuhvaaju ekoloke akcije
sakupljanja naplavina s obale, promatranje ptica, divljai i divljih ivotinja, upoznavanje
arheoloke batine. U svrhu to kvalitetnije prezentacije vrijednosti Parka postavljene su
poune ploe za rimsku vilu u uvali Verige, bizantski kastrum, baziliku Sv. Marije, otiske i
stopala dinosaura na rtu Pogledalo, Etno-park, Baru, Staru maslinu i stazu Zelenikovac (Javna
ustanova NP Brijuni, 2012.).
Staza Zelenikovac duga je 1 km, a obuhvaa geoloko-paleontoloke fenomene,
etnoloke i kulturne-povijesne fenomene te specifine skupine flore i faune. Svaki od
navedenih elemenata popraen je edukativnim ploama na etiri jezika. U individualnom ili
grupnom aranmanu posjetitelji mogu poblie upoznati karakteristine umske sastojine koje
se javljaju na Brijunima, vidjeti stope dinosaura, nauiti neto o priobalnim pticama Brijuna te
saznati zato je Zelenikovac bio pod vojnim nadzorom u Titovo vrijeme.
U uvali Saline odravaju se dva edukativna programa u sklopu kojih posjetitelji mogu
saznati vie o zatienoj flori i fauni. Mala kola podmorja naziv je edukativnog programa
kroz koji posjetitelji ronjenjem bivaju upoznati s osnovnim karakteristikama Jadranskog mora
i glavnim znaajkama brijunskog podmorja. Ispod mora mogue je vidjeti livade morskih
cvjetnica i naselja periske, a obje vrste ubrajaju se u strogo zatiene svojte u Jadranu. U uvali
je smjeten i ornitoloki rezervat u kojem borave mnoge zatiene ptije vrste (bijela aplja,
crna roda, bukavac nebogled) koje je mogue promatrati s oblinje osmatranice te ih tako
bolje upoznati.
Kroz program Mala kola o konjima posjetitelji uz strunu osobu mogu saznati vie o
osnovnim potrebama i navikama tih ivotinja, a postoji i poseban program za hranjenje divljih
ivotinja u Safari parku.
-
29
3.3.1.3.3. Golf turizam
Golf na Brijunima ima dugu tradiciju, koja see jo u davnu 1922. godinu kada je
izgraeno golf igralite, a prvi turnir odran je 1923. U razdoblju od 1923. do 1933. golf
igralite redizajnirano je 4 puta, a 2006. posljednji put rekonstruirano. Ovaj oblik turistike
aktivnosti na Brijunima djeluje u skladu s okoliem te je optimalan za valorizaciju prirodnih
resursa. Naime, ne koriste se pesticidi, nema ak ni zalijevanja, tako da zelenilo igralita ovisi
o vremenskim uvjetima. Atraktivan ambijent privlai sve vie golfera na otok gdje bez
ogranienja mogu uivati u igri. Naime, doputene su sve strategije igre, mogunost koritenja
svih vrsta palica i udaraca te postoje brojni izazovi to je vano modernom igrau golfa.
Golf igralite smjeteno je u sjeveroistonom dijelu otoka Veliki Brijun, a sadri 18
rupa duine 5.486 m (Javna ustanova NP Brijuni, 2012.). Igralite je pristupano svima, od
rekreativaca do zahtjevnih igraa, a na igralitu postoje i brojne prepreke (pjeanici, stabla,
grmlja, vodene zapreke) kako bi igru uinili zanimljivijom. Na otoku se nalazi i golf klub sa
barom, recepcijom i garderobom u kojem je mogue iznajmiti golf opremu.
3.3.1.4. Valorizacija Parka kroz suradnju, zatitu i ekoloku edukaciju
Temeljno pitanje koje se postavlja pri turistikom valoriziranju nacionalnih parkova je
kako uspostaviti ravnoteu izmeu zatite prirode i turistike eksploatacije. Ouvanjem,
unaprjeenjem i promicanjem zatienih prirodnih i kulturnih vrijednosti te kroz sustavnu
edukaciju svih dionika pospjeuje se turistika valorizacija cjelokupnog prostora nacionalnog
parka. NP Brijuni tako surauje s brojnim institucijama, sveuilitima, inozemnim i domaim
konzultantima, a isto tako ukljuen je u razliite projekte, a u sklopu EU Natura 2000
Integration Project, NP Brijuni se kandidirao s projektom ureenja edukativno-informativnog
centra amarnica (Ministarstvo kulture RH, 2011.).
lan je meunarodne mree jadranskih morskih zatienih podruja AdriaPAN i mree
mediteranskih zatienih podruja MedPAN gdje mu se kroz suradnju s ostalim zemljama
omoguuje razmjena znanja i iskustva o zatiti prirode te edukacija u usvajanju i primjeni
-
30
najboljih modela. Tako su djelatnici NP Brijuni u sklopu MedPAN South projekta, koji je
odran u Splitu prole godine, pohaali radionicu kojom su se obuavali za izradu Plana
upravljanja. U suradnji sa Ekonomskim fakultetom u Zagrebu izrauje Marketing plan, a sa
Poljoprivrednim institutom u Poreu radi na projektu Maslina Brijuni kojim se nastoji ouvati
tradicija i kultura maslinarenja na podruju Parka. Isto tako, u cilju zatite i valorizacije
austrougarskih fortifikacija Park ostvaruje suradnju sa studentima arhitekture iz Poljske,
Ukrajine, Slovenije i Hrvatske (Ministarstvo kulture RH, 2012.).
Unutar Parka kontinuirano se radi na obnavljanju zaputenih podruja, inoviranju
postojeih atrakcija, te zatiti u cilju to bolje prezentacije u turizmu. Vri se preventivna
zatita muzejske grae, zbirke umjetnina, etnografskih zbirki, zoolokih zbirki te se zapoelo i
s restauracijom slika iz Kupelwieserovog razdoblja. U svrhu edukacije i promocije geoloko-
paleontoloke batine, na poluotoku Vrbanj, gdje se nalaze otisci stopala dinosaura,
postavljena je skulptura dinosaura u prirodnoj veliini. Krajem 2011. ugovoren je projekt
izrade Parka dinosaura na poluotoku Vrbanj. Ureenjem i odravanjem biveg umskog
rasadnika realizirao se projekt, Brijunski mediteranski vrt, kojim se on oblikovao u botaniki
vrt s autohtonim biljnim vrstama, a sve u svrhu postavljanja nove turistike atrakcije
edukativnog karaktera. U 2011. poelo se i sa strunim vodstvom unutar vrta te su postavljene
informativne ploe (Javna ustanova NP Brijuni, 2012.).
Park obiljeava i dane vezane za zatitu prirode i to Meunarodni dan planete Zemlje
(22.4.), Dan bioraznolikosti i dan zatite prirode RH (22.5.) i No imia (9.9.) te na te dane
organizira posjete sa strunim vodstvom i druge aktivnosti, prvenstveno za djecu. Takoer,
redovito se organiziraju radionice za djecu kolske i predkolske dobi s tematikom zatite
okolia, edukacije i promocije odrivog razvoja te openito senzibiliziranja djece i javnosti o
potrebi zatite i ouvanje okolia.
3.3.2. Nacionalni park Plitvika jezera
Plitvika jezera proglaena su nacionalnim parkom 1949. godine, a na dobivanje tog
statusa utjecao je akademik Ivo Pevalek koji je svojim istraivanjem doao do zakljuka da
postanak i rast sedre na tom podruju spada u jedne od najosjetljivijih biogenih procesa.
-
31
Vrijednost prirodne i kulturne batine prostora prepoznata je i na svjetskoj razini pa su se
Plitvika jezera 1979. nala na popisu UNESCO-ve zatiene batine (Plan upravljanja NP
Plitvika jezera, 2007.). Nakon proglaenja, kao jedina mogua djelatnost u parku, poinje se
intenzivnije razvijati turizam. Njegov multiplikativan uinak proirio se izvan granica
nacionalnog parka potiui razvoj malog poduzetnitva u regiji kroz ponudu privatnog
smjetaja i proizvodnju autohtonih likih proizvoda koji se plasiraju kroz turizam.
Povrina parka iznosi 29.685,15 ha, a samo 1% pokrivaju vode dok ostali dio ine
ume. Park svojim veim dijelom pripada Liko senjskoj upaniji (90,7%), a manjim
dijelom Karlovakoj upaniji (9,3%) (Javna ustanova NP Plitvika jezera, 2012.).
3.3.2.1. Prirodna i kulturna obiljeja NP Plitvika jezera
Podruje nacionalnog parka jedno je od najdojmljivijih krkih cjelina koja se odlikuje
posebnim geoloko-hidrolokim odnosima. Sedrene barijere, preko kojih padaju slapovi,
osnovni su fenomen Plitvikih jezera, a njihovo kontinuirano stvaranje osnovni su uvjet
njihova opstanka. Nastaju kao rezultat fizikalno-kemijskih i biolokih procesa te zahtijevaju
zatitu ire okoline kako bi mogle vriti kontinuirani proces regeneracije (Prema Vidakovi,
2003.).
Na podruju parka nalazi se esnaest jezera koja napajaju potoci Crna i Bijela rijeka i
potok Rjeica sa brojnim pritocima. Jezera se dijele u dvije skupine Gornja i Donja jezera.
Najatraktivnije jezero Kozjak ujedno najvee i najdublje jezero okrueno je strmim i
umovitim brjegovima, a u njegovoj blizini nalazi se i najvea koliina turistikih sadraja.
ovjekovim djelovanjem, prirodan proces obogaivanja jezera hranjivim tvarima,
dodatno se ubrzao. Na ubrzanu eutrofikaciju, unutar parka, djeluju poljoprivreda, turizam i lo
sustav odvodnje. Kao jedna od posljedica eutrofikacije na Plitvikim jezerima javlja se
obraivanje rubnih zona pojedinih jezera makrovegetacijom koja esto smanjuje cirkulaciju
vode, pridonosi zadravanju organskih tvari i usporavanju procesa osedravanja, a ponekad i
svojom teinom ugroava statiku sedrenih barijera i prijeti uruavanjem (Plan upravljanja NP
Plitvika jezera, 2007.). 1997. granice parka proirile su se radi osjetljivosti prirodnog procesa
stvaranja sedri te se time obuhvatilo cijelo slivno podruje jezera. Novim granicama
-
32
obuhvatila se dravna cesta na kojoj se danas odvija javni promet te transport nafte i goriva u
susjednu BiH, to predstavlja ozbiljnu prijetnju za jezerski ekosustav.
Hidrografski sustav parka nadopunjuje kompleks uma koje imaju ulogu njegova
ouvanja. Dominirajue vrste umskih zajednica jesu ume bukve, jele, smreke, crnog i
obinog graba, obinog bora te gorskog javora. U umama i jezerima parka svoje stanite
nalo je do sada zabiljeenih 1400 vrsta biljnih svojti od ega 50 vrsta orhideja te veliki broj
ivotinja od kojih se posebno istiu smei medvjed, vuk, ris i divlja maka (Brali, 2005.).
Sauvana kulturna batina svjedoi o dugogodinjoj prisutnosti ovjeka na tom
prostoru, a veina kulturne i graditeljske ostavtine preventivno je zatiena. Na Listi
preventivno zatienih graevina nalazi se veliki broj autohtonih brvnara, okunica, vodenica
te pilana u naselju Korana, zgrada biveg restorana drutvene prehrane, zgrada potanskog
ureda, kompleks zgrada mesnice u naselju Plitvika jezera te hotel Plitvice i restoran Kozjak.
Na Listi kulturnih dobara RH nalazi se i Vila Izvor te etiri stambene zgrade u naselju
Plitvika jezera.
3.3.2.2. Upravljanje nacionalnim parkom
Od proglaenja prostora nacionalnim parkom nametnulo se pitanje kvalitetnog
upravljanja zatienim prostorom. 1950. osnovana je Uprava Parka na terenu te se formiraju i
slube. Upravljanje i ureenje Parka se nakon toga rjeavalo kroz nekoliko temeljnih
dokumenata: 1960. Programom generalnog urbanistikog plana, 1971. Generalnim
urbanistikim planom, 1975. prijedlogom Prostornog plana i 1986. Prostornim planom.
Dokumente upravljanja, danas, ine Plan upravljanja, donesen 2007. godine, Prostorni plan
podruja posebnih obiljeja NP Plitvika jezera donesen 2011. godine, a kao temelj mu je
posluila Konzervatorska studija izraena 2006. od strane Konzervatorskog odjela
Ministarstva kulture, a na snazi je jo i Pravilnik o unutarnjem redu donesen 1996. godine
(Plan upravljanja NP Plitvika jezera, 2007.).
Park je registriran kao trgovako drutvo, u 99.99% mjeri se samofinancira kroz ponudu
vlastitih proizvoda, a tek 0.01% iz dravnog prorauna te je sa neto vie od 800 zaposlenika
glavni generator gospodarskih djelatnosti u regiji (Rui, 2011.). Nacionalnim parkom
upravlja Javna ustanova, a unutarnje ustrojstvo ine: sluba zatite, odravanja, ouvanja,
promicanja i koritenja NP unutar koje se nalazi marketinga, odjel za prihvat posjetitelja i
-
33
odjel za prijevoz posjetitelja, sluba zajednikih poslova, podrunica hotelijera i ugostitelja,
podrunica odravanja tehnike i komunalne infrastrukture, podrunica trgovine. Park jo
posjeduje i upravlja s tri hotela (Jezero, Plitvice i Bellevue), hotelom Grabovac izvan granica
Parka, kampovima Korana i Borje, restoranima, trgovinama, komunalnom i stambenom
infrastrukturom. Vlasnitvo nad vilom Izvor nije rijeeno, a isto jo nije u funkciji. (Plan
upravljanja NP Plitvika jezera, 2007.). Nerijeena imovinska pitanja unutar nacionalnog
parka mogu dodatno opteretiti podruje, zbog sukoba interesa, te dovesti u pitanje ouvanje
prirode, njen razvoj i koritenje u turistike svrhe. Pitanje vlasnitva nad vilom Izvor se treba
rijeiti te staviti u funkciju kroz najam ili koncesiju.
3.3.2.3. Turizam i posjetitelji
Dananji sustav posjeivanja poeo se izgraivati jo u 19. stoljea, a zavren je
poetkom 20. stoljea. Uz manje preinake, obnove i nadogradnje, utemeljene staze i putovi
kroz park, danas, prate izvorne. Kretanje unutar parka vri se individualno ili grupno,
pjeaenjem ili u kombinaciji s raspoloivim prijevoznim sredstvima (panoramskim vlakom,
elektro brodovima i amcima) (Ministarstvo zatite okolia, prostornog ureenja i
graditeljstva, 2011.).
Razvoj turizma se na podruju nacionalnog parka poeo odvijati 1958. godine kada je
izgraen prvi hotel Plitvice, a ubrzo nakon toga slijedila je izgradnja jo dvaju hotela:
Bellevue 1963. i Jezero 1970. U predratnom razdoblju biljei se veliki broj posjetitelja koji je
s 250.000 s poetka sedamdesetih narastao do 750.000 krajem osamdesetih (Prema Ivandi i
suradnici, 1996.). Nakon rata krenulo se s revitalizacijom podruja i to kroz obnovu ratom
devastiranih turistikih objekata. Nakon turistike revitalizacije 1996. broj posjetitelja poinje
lagano rasti do 1998. da bi u 1999. naglo pao, a potom od 2000. godine opet ponovo poeo
rasti. Od te godine pa sve do danas biljei se kontinuirani rast broja dolazaka.
-
34
Tablica 1. Broj posjetitelja u NP Plitvika jezera u razdoblju od 2006. do 2011.
GODINA 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011.
BR. POSJETITELJA 866.218 927.661 948.891 939.747 980.033 1.100.000
Iz tablice je vidljiv kontinuiran rast broja posjetitelja, a prole godine ostvaren je i
rekordni broj od milijun posjetitelja. Najvea koncentracija ljudi biljei se tijekom srpnja i
kolovoza. Prema nekim procjenama u tom razdoblju prostor parka posjeti i do 10.000 ljudi
dnevno, a svaka od tih osoba obavezno razgleda jezero Kozjak, pa se u skladu s tim ue
jezersko podruje smatra najoptereenijim dijelom parka. Znanstvena istraivanja upuuju da
su turistiki objekti s prateom infrastrukturom te prekobrojni turisti u zoni temeljnog
fenomena stalna opasnost za biodinamiki proces jezera.
Tijekom 2004. godine provedeno je istraivanje o potrebama, oekivanjima i
zadovoljstvu posjetitelja pruenim uslugama. Ukupno je ispunjeno 144 upitnika. Najboljim
segmentima unutar Parka, prema veini posjetitelja, ocijenjeni su netaknuti krajobraz (90%),
bogatstvo flore i faune (75%) i zatieno podruje (73%) dok su posjetitelji najmanje
zadovoljni gastronomskom ponudom (45%), kulturnim vrijednostima i dodatnim
aktivnostima (Plan upravljanja NP Plitvika jezera, 2007.).
3.3.2.3.1. Izletniki turizam
Posjetitelji podruje Parka mogu razgledati pjeice, a na raspolaganju im stoje kilometri
pjeakih staza i drveni mostii. Najudaljenije lokacije Parka posjetiteljima postaju dostupnije
vonjom na vlakiu, a jezero Kozjak moe se doivjeti kroz vonju u elektrinim brodiima.
Osim toga u Parku je ureeno pet biciklistikih ruta koje su trasirane i obiljeene na nain da
se veu s mreom biciklistikih staza van Parka. Programi obilaska definirani su prema
mjestu ulaza u Park (Ulaz 1, Ulaz 2) i prema duljini trajanja obilaska (Javna ustanova NP
Plitvika jezera, 2012). Vremenski najkrai program obilaska traje dva do tri sata ukljuuje
Izvor: DZS i Rui, V. (2011): Marketing zatienog podruja studija sluaja: NP Plitvika jezera, Veleuilite Nikola Tesla u Gospiu, Gospi
-
35
razgledavanje Velikog slapa, pilje upljare, Donja jezera, a krajnja toka je odmorite
Kozjaka draga. Ruta koja traje tri do etiri sata ukljuuje etnju kroz vapnenaki kanjon
Donjih jezera, vonju elektrobrodom po jezeru Kozjak, vonju panoramskim vlakom, te
etnju povrh istone strane kanjona, a u okviru ovog programa razgledavaju se Veliki slap,
Sastavci, te jezera Novakovia brod, Kaluerovac, Gavanovac i Milanovac i Kozjak. Slijedei
program u nizu, u trajanju etiri do est sati, kombinacija je etnje, vonje elektrobrodom i
panoramskim vlakom. Mogu se razgledati Veliki slap, Veliki i Mali prtavac kao i veliki
manjih slapova. Najdulja ruta u trajanju est do osam sati omoguuje obilazak cijele jezerske
zone Parka etnjom. Program ukljuuje obilazak Velikoga slapa, etnju povrh zapadne strane
kanjona i uz zapadnu obalu jezera Kozjak, a potom stazom povrh uzvienja Stubica, s ijeg se
Tomieva pogledala prua pogled na Ciginovac i Proansko jezero. U povratku se obilaze
Gornja jezera i istona obala jezera Kozjak te Donja jezera (Javna ustanova NP Plitvika
jezera, 2012.).
Uz klasine programe obilaska u Parku posjetiteljima na raspolaganju stoje i poune
staze koje imaju edukativnu funkciju. Cilj pounih staza jest pribliiti specifian umski
ekosustav posjetiteljima te ukazati na njihovu zatitnu ulogu u ouvanju jezera.
Kao dio jedinstvenih pouno rekreativnih staza umskih ekosustava NP Plitvika jezera,
2011. godine, otvorena je planinarska staza Medveak koja je dala svoj doprinos u
obiljeavanju meunarodne godine uma. Planinarska staza duga je 8 km, skladno je
uklopljena u krajobraz, a prua se kao sjeverozapadni nastavak Pljeivice i danas je jedno od
najatraktivnijih mjesta sa kojeg se prua panoramski pogled na dio Plitvikih jezera i itavo
podruje izmeu Male Kapele i Like Pljeivice. Du staze postavljene su informativne ploe
koje sadravaju podatke o posebnostima na koje se moe naii. Tako posjetitelji na ovoj stazi