Download - Vijekovno Porijeklo Stećaka
Vijekovno porijeklo stećaka
Studija Nenada M. Djurdjevića
KRATAK PREGLED:
Ortodoksna nauka o stećcima, monolitnom kamenju, je do sada pokušala smjestiti arhitektonski,
umjetnički i vjerski fenomen tih spomenika u samo tri različita konteksta: pravoslavlje i
katoličanstvo (Crkva bosanska), Bogumilsku heretičku doktrinu, te ostatke paganskih vjerovanja
nepoznatog porijekla. Sukladno akademskoj znanosti, povjesno porijeklo stećaka se svrstava
isključivo kao srednjovjekovno.
Namjera ovog rada je pokazati da su arhitektonski, umjetnički i vjerski izrazi stećaka duboko
ukorijenjeni u tisućljetnu tradiciju koja pripada starim europskim kulturama. To će nas dovesti do
identifikacije "Istinskog Duha" tih svetih kamenih spomenika, dopuštajući nam da ih prikljućimo
njihovom vijekovnom porijeklu.
BOSNIAN-PYRAMID.ORG © 2012 1
Uvod
Stećak, ili stećci, samo je prikladan termin za označavanje monolitnog kamenja koje se i danas
nalazi u cijeloj Bosni i Hercegovini, te u nekim dijelovima Hrvatske, Srbije i Crne Gore. Naziv
stećak dolazi od glagola „stajati, stojeći“, a najčešće se upotrebljava u referentnim djelima koja
proizlaze iz pretpostavke da su isključivo građeni u Srednjem vijeku, kao religijski spomenici na
grobovima. Međutim, u nedostatku dovoljnog broja pouzdanih pisanih izvora, kao i proturječnih
arheoloških i znanstvenih dokaza, podrijetlo i svrha stećaka i dalje ostaje predmetom ispitivanja.
Stećci se dijele u dvije glavne skupine, ležeće i uspravne kamene monolite. Mogu se naći u
obliku običnih, ravnih ili grubo oblikovanih ploča, kovčega, dvovodnih monolitnih sarkofaga u
obliku izduženog Pentagona, u obliku stupa (obelisk ili nišan), te u obliku stela (Wenzel M. -
Ukrasni motivi nema stećcima - Tablica XLV). Stećci su uglavnom izrađeni od vapnenca
(krečnjaka), pješčenjaka, granita i u posebnim okolnostima, od različitih vrsta konglomerata.
BOSNIAN-PYRAMID.ORG © 2012 2
Preko 60.000 od 70.000 evidentiranih stećaka se nalaze na više od 3000 poznatih lokacija u
Bosni i Hercegovini, dok je preostali dio stećaka proporcionalno raspoređen između Hrvatske,
Srbije i Crne Gore. Ove brojke su samo procjena, budući da različiti izvori govore da je tokom
proteklih desetljeća i stoljeća značajan broj stećaka uništen. Međutim, nove lokacije sa stećcima se i
dalje otkrivaju, a navedeni brojevi vjerojatno će rasti u budućnosti.
▲ Stećci se uglavnom nalaze u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori. Iako većina
postojećih teorija pripisuje stvaranje stećaka bogumilskom socijalno-religijskom pokretu, ovi
spomenici se ne nalaze na mjestima gdje je ova doktrina nastala i bila uglavnom propovijedana,
naime, u Bugarskoj i Makedoniji.
BOSNIAN-PYRAMID.ORG © 2012 3
Jedan od razloga nestanka velikog broja stećaka se može pripisati lošoj kvaliteti materijala koji
su korišteni pri njihovoj izradi. Drugi razlog, mnogo gori nego bilo koji drugi, je raširena
nesposobnost za razumijevanje kulturne i duhovne pozadine tih spomenika. Pretpostavlja se da je
tijekom proteklih stoljeća i posljednjih desetljeća više od dvadeset posto stećaka korišteno u gradnji
građevinskih objekata, poput cesta, mostova, stambenih ili vjerskih objekata, te drugih struktura.
Čak i danas mnogim od tih drevnih spomenika prijeti opasnost od čovjeka i „zuba vremena“. Iako
su stećci nedavno uvršteni u UNESCO-ov popis rijetke kulturne baštine, koja zahtijeva hitnu
zaštitu, sredstva za njihovo očuvanje su veoma oskudna i ograničena.
Ortodoksna nauka o stećcima, je do sada pokušala smjestiti arhitektonski, umjetnički i vjerski
fenomen tih spomenika u samo tri različita konteksta: pravoslavlje i katoličanstvo (Crkva
bosanska), Bogumilsko heretičko vjerovanje, te ostatke paganskih vjerovanja nepoznatog porijekla.
Sukladno akademskoj znanosti, povijesno porijeklo stećaka se svrstava isključivo kao
srednjovjekovno. Ikonografija stećaka je opisana kao kršćanska, romanička, gotička, bosanska, a
ponekad i primitivna. U nedostatku drugih povijesnih izvora neki znanstvenici su pripisali stvaranje
stećaka Bogumilskoj vjeri.
Najvažniji korak u cjelokupnom sporu vezanom za primarni izvor stećaka, kao i određeni
kontekst u kojem prostorni raspored tih spomenika može biti generiran, još uvijek nedostaje.
Fenomen stećaka se prikazuje javnosti kao isključivi prerogativ srednjovjekovnog razdoblja i
različitih Crkava, isključujući mogućnost da je tradicija i vijekovno porijeklo tih svetih spomenika
mnogo starije i radikalno drugačije od utvrđene paradigme.
Od 70.000 evidentiranih stećaka, samo njih 5.000 su dekorisani bareljefom, te urezanim
linijama. Od tih 5000, samo 438 do danas zabilježenih stećaka imaju na sebi oblike križa kao
glavnog elementa (Wenzel M. - Ukrasni motivi nema stećcima – Str. 91).
Međutim, većina motiva i ukrasa prisutnih na na stećcima pripada staroeuropskim religioznim
vjerovanjima, a solarna simbolika je tijesno povezana sa kozmološkim konceptima koji proizlaze iz
paganskih izvora kao što su su Vede.
U tom smislu, neobično je zanimljivo ispitati kako su arhitektonski, umjetnički i vjerski izrazi
već prisutni na stećcima u prapovijesnom društvu Stare Europe.
Ovaj rad će predstaviti niz artefakata, tisućljećima starih, koji pripadaju uglavnom razdoblju
neolitika/ kalkolitika u Staroj Europi i koji će uspostaviti izravnu vezu sa ovim sakralnim
spomenicima.
BOSNIAN-PYRAMID.ORG © 2012 4
Svetišta i zavjetni stećci Stare Europe (7,000-3,500 pne)
Jedno od najuzbudljivijih otkrića u pretpovijesnim društvenim kontekstima Stare Europe su
stotine minijaturnih glinenih modela kuća, svetišta, oltara, hramova i pločica proizvedenih u
neolitskom i kalkolitskom razdoblju. Ovi artefakti su od posebnog značaja, jer predstavljaju
arhitektonske detalje, ukrase i opremu inače nedostupnu arheolozima i znanstvenicima koji se bave
prapoviješću. Arheološki dokazi pokazuju da su ti predmeti korišteni u žrtvenim ceremonijama, kao
zavjetni objekti, i kojim bi se proslavljala gradnja objekta.
Otkriveno je nekoliko primjeraka glinenih modela o ovom kontekstu koji pripadaju
Starčevačkoj kulturi, rasprostranjenoj u jugozapadnoj Mađarskoj, Srbiji, Kosovu, Makedoniji,
Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Hronološki, Starčevačka kultura je datirana od 6,200 pne do oko
5,500 B.C.E. (Schubert 1999).
► Zavjetni hram, terakota, otkriven u mjestu
Mala Trnska Tumba, Bitola (Pelagonija),
srednji neolitik, kultura Velušina-Porodin, 6.
tisućljeće pne.
U neolitskom humku Porodin u
blizini Bitole u Makedoniji, iskopano je
nekoliko minijaturnih modela svetišta
jedinstvenog tipa. Svaki od njih ima
cilindrični 'dimnjak' koji je urađen sa
uzorcima poput „kljunastih“ maski
božice sa velikim očima, ogrlicom oko
vrata, koja se širi preko krova.
Modeli imaju raskošna vrata, bilo kao obrnuto slovo „T“ ili u sa kutnim otvorima, te vjerojatno
predstavljaju hramove posvećene određenoj božici. Slične modele kuća i svetišta, istog koncepta,
možemo naći i u rano-vinčanskom nalazištu Turdaş u Transilvaniji, kao i u Vādastri (Rumunjska).
Zanimljivo je, da oblici tih zavjetnih objekata imaju tipičan oblik stećaka u obliku sarkofaga, u
obliku izduženih pentagona. Još jedna "zanimljivost" se nalazi u činjenici da se pojmovi korišteni u
arheološkoj literaturi, kada se govori o ovim artefaktima, često smjenjuju: "kuća", "svetište",
"hram", baš kao u slučaju terminologije za označavanje bosanskih stećaka: bilig, kam (kamen),
mramorje (mramori), zlamen, kuća, grčki grobovi, vječna kuća - vječni dom, vječno prebivalište itd.
BOSNIAN-PYRAMID.ORG © 2012 5
Pojam "vječno prebivalište", međutim, izražava mnogo više od bilo kojeg drugog tisućljetni
stari koncept vjerskih uvjerenja koji je usko povezan sa pogrebnim običajima u staroeuropskoj
kulturi. Arheološki nalazi pokazuju da su tijekom ranog neolitika, posebno na Balkanu, žene, djeca i
mladi ljudi sahranjivani ispod kuća i između nastambi. Naseobine su funkcionirale kao „carstvo
predaka“, kao i života, u kojem je sveta veza između žena i njihove djece sačuvana, čak i nakon
smrti. Litvanska arheologinja Marija Gimbutas pretpostavlja da su žene i djeca bili povezani sa
ognjištem i domom, i tako su su bili sahranjivani ispod njih kao čin povezivanja njihovog tijela sa
kućom, kao njihovim "vječnim prebivalištem/domom".
▲ Stećak u obliku kuće, Bosna. ▲ Model kuće, kultura Gumelniţa,
Rumunjska, 5. tisućljeće pne (Ziduldacic 2012)
Stećci u obliku kuće mogu se naći gotovo svugdje u Bosni, ali i u susjednim zemljama. Ponekad
su ukrašeni motivima i natpisima, ali najčešće su neukrašeni. Stećke u obliku kuća nalazimo u formi
velikog kamena (monolita), kao i položene na postolja. Korištenje velikih temelja od kamena je
zajedničko obilježje koje možemo naći kod mnogih stećaka. Daljnji dokazi jasno pokazuju da takva
arhitektonska praksa nije isključivo produkt srednjovjekovnog razdoblja, već je duboko
ukorijenjena u tisućljetnu Staroeuropsku kulturu i tradiciju.
Jedno od najvažnijih arheoloških otkrića koje je pomjerilo granice shvaćanja pretpovjesnih
neolitsko-kalkolitskih struktura i kultne prakse, bilo je otkriće modela svetišta u mjestu Cāscioarele,
Rumunjska, i koje pripada Gumelniţa kulturi.
Model od crvene, pečene i polirane gline na stranici broj 7 je 24,2 cm visok i 51 cm dug, a
pronađen je u blizini ostataka velikog svetišta 10 za 7 metara.
BOSNIAN-PYRAMID.ORG © 2012 6
▲ Glineni model svetišta, Cāscioarele, Gumelniţa kultura, 5. tisućljeće pne
Veliko glineno svetište se sastoji od velikog postolja, poput temelja kao kod klasičnog grčkog
hrama, koji podupire četiri pojedinačna hrama, od kojih svaki ima široki lučni portal i okrunjen je
rogovima na zabatu iznad sva četiri ugla. Ulaz u svaki hram ima uske reljefne ivice, što upućuje na
okvir vrata, od kojih dva rebra projiciraju koso prema gore, između prozora i krova, što možda
ukazuje na drvene nosače arkade koja vodi do hrama. Unutar hrama ne postoje nikakvi
arhitektonski detalji.
Model hrama vjerovatno predstavlja stvarni objekt visine od najmanje tri metra. Zajedno sa
postoljem koji odgovara modelu, dobivamo kompleks hrama visokog desetak ili više metara.
Horizontalne linije vidljive na postolju mogu prikazivati niz stepenica ili terasastu konstrukciju
izrađenu od drvenih greda. Za sada, prisutnost otvora, koji bi mogli predstavljati prozore ili ulaze,
arheolozima ostaje nerazjašnjeno.
Slični modeli hrama sa terasastim postoljima su poznati iz sumerske arhitekture. Na primjer,
hram Susa, prikazan na pečatu cilindričnog oblika koji datira iz 3,300 godina pne, pojavljuje se
struktura sastavljena od velikog postolja s ulazima i otvorima.
Na vrhu je pravokutni hram s tri bikova roga na svakoj strani. Metodom ugljičnog datiranja
dokazano je da svetište u Cāscioarele-u prethodi sumerskim hramovima - čak jedno tisućljeće.
BOSNIAN-PYRAMID.ORG © 2012 7
Model svetišta pronađen u Cāscioarele nije jedini takav. U područjima istočnobalkanske
civilizacije mnogi fragmenti sličnih modela, obično manji, su poznati već dugo vremena.
Minijaturni glineni modeli svetišta nađeni u Moldaviji i Ukrajini pripadaju Cucuteni-Tripolye
kulturi i poznati su od početka dvadesetog stoljeća.
◄ Glineni model svetišta, Cucuteni-Tripolye kultura, 5.
tisućljeće pne (Ursulescu N. 2006, str. 132)
Mali glineni model, obično tumačen kao zdanje na
stupovima, po analogiji je vrlo slično ostalim modelima
svetišta predstavljenim u ovom radu.
Može se pretpostaviti da je prisutnost tih potpornih
stupova naglašavala važnost svetišta na uzvisini i iznad
tla. Na lokaciji, u Bugarskoj, otkrivena je 'dvokatnica'
vrlo slična onoj u Cāscioarele-u, zajedno sa nekoliko minijaturnih glinenih modela hrama sa
širokim lučnim portalima koji stoje na terasastim postoljima. Arhitektonski ostaci ovih glinenih
modela su također nađeni u Izvoarele, u Rumunjskoj, kao i na lokaciji Krannon-Duraki, u pokrajini
Tesaliji, u Grčkoj.
▲ Stećak na postolju, Bosna. ▲ Glineni model hrama na postolju,
Izvoaerele, Romania, istočnobalkanska civilizacija,
bakarno doba, oko 4.500 godina pne
Bliski odnos u arhitektonskom izgledu između staroeuropskih zavjetnih hramova i najučestalije
"horizontalne" forme stećaka je očigledan na prvi pogled. To je, međutim, samo jedan od primjera u
nizu mnogih, koji će dodatno učvrstiti ovaj već očigledan odnos.
BOSNIAN-PYRAMID.ORG © 2012 8
▲ Stećci na postolju sa frontalnim i lateralnim presjekom, Bistrica, Bosna i Hercegovina, pokazuju sličnu
strukturu kao staroeuropski modeli zavjetnih hramova. ▼ Glineni model kuće (lijevo), i hram na postolju (desno).
Gumelniţa kultura, Rumunjska 5. tisućljeće pne (cIMeC 1996-2012)
Staroeuropski minijaturni modeli kuća, svetišta i hramova stvaraju značajne dokaze u
razumijevanju kako su sakralni objekti, kao i monolitno zidarstvo evoluirali tijekom stoljeća i
tisućljeća. Oni su odredili osnovni model potreban u obnovi arhitektonskog, umjetničkog i vjerskog
dizajna stećaka, ali i u povijesti arhitekture u cjelini.
Nažalost, ovi jedinstveni, i u svijetu najstariji arhitektonski ostaci se prečesto zanemaruju od
strane povjesničara i arheologa, te se rijetko spominju u povijesnim knjigama. Ipak, jedan od ciljeva
ovog rada je da uzdrma ovaj ograničen pristup i, eventualno, posluži kao koristan izvor informacija
za znanstvenike i istraživače.
BOSNIAN-PYRAMID.ORG © 2012 9
Kao i u svakom drugom primjeru arhitektonskog razvoja kroz vrijeme, evolucija svetih objekata
i njihovih minijaturnih reprodukcija prolazi kroz nekoliko faza. Ovdje u nastavku je prikazano
nekoliko primjera, od najosnovnijih i abstraktnih oblika, prema onim više sofisticiranijim i
racionaliziranijim.
▲ Primjer svetišta , model izrađen od gline u svom najosnovnijem obliku, Kultura Gumelniţa, Rumunjska, 5.
tisućljeće pne (cIMeC 1996-2012).
▼ (dolje) Jedan od jednostavnijih oblika stećaka, sa frontalni presjekom, pokazuje identičnu formu
staroeuropskog svetišta. Model u svom najosnovnijem obliku, Livno, selo Miši, lokalitet Rešetarica, Bosna i
Hercegovina
Postoje mnogi primjeri stećaka jednostavnog geometrijskog oblika u Bosni i Hercegovini i
susjednim zemljama. Oni se mogu naći kao jednostavan kamen ili stavljen na postolje. Za razliku
od drugih, sofisticiranijih oblika stećaka, ovi su rijetko ukrašeni. Međutim, staroeuropski modeli
minijaturnih kuća, svetišta, hramova i grobnica nisu jedini vijekovni izvor stećaka. Eneolitske
glinene pločice i oltari, o kojima će kasnije biti govora, biti će dodatna referenca u šemi korištenoj
u predstavljanju geometrije stećaka. Zavjetne ploče i oltari, ovalnog, četverokutnog ili peterokutnog
oblika, sa natpisima, često se pojavljuju u arheološkim evidencijama.
BOSNIAN-PYRAMID.ORG © 2012 10
▲ Glineni model svetišta u obliku izduženog peterokuta s ukrašenim ivicama, kultura Gumelniţa, Rumunjska
5. tisućljeće pne (cIMeC 1996-2012)
▼ Primjer stećka, Bosna i Hercegovina, prikazuje vrlo sličnu strukturu kao primjer staroeuropskog modela
zavjetnog svetišta iznad. Ukras u formi užeta na rubovima je zajednička značajka oba stećka staroeuropskog
modela svetišta .
Različito dizajnirane ivice ili se pojavljuju kao završna obrada inače neukrašenog stećka, ili kao
strukturno uljepšavanje na nekoj određenoj skupini motiva ili neke scene. Ponekad te ivice služe za
„podjelu prostora“. Stećci ukrašeni ivicama u obliku užeta su vrlo česti u BiH, Hrvatskoj i Crnoj
Gori.
BOSNIAN-PYRAMID.ORG © 2012 11
▲ Glineni model svetišta u obliku peterokuta sa dvostrešnim otvorima, kultura Gumelniţa, Rumunjska 5.
tisućljeće pne (cIMeC 1996-2012).
▼ Primjer stećka u obliku peterokuta ukrašen kuglom (jabukom).
Kugle su drugo, najčešće umjetničko
obilježje pronađeno na stećcima. Oni
predstavljaju normalni slijed u prijelaznom
razvoju arhitektonskih elemenata, poput
drvenih greda ka figurativnim oblicima
umjetnosti: protosvastika- čvorovi- rogovi
bikova- polumjesec-sunce-rozeta - cvijet života.
Kugle (jabuke) su često smještene uzduž zabata i mogu se pojaviti pojedinačno, u parovima ili u
troje. Ponekad, čvorovi se koriste za ukrašavanje središnjih dijelova okomitih strana, kao
elaboracija središnjeg polja. Također ih možemo naći na vrhovima zašiljenih stela.
U nekim slučajevima, pripisuju ih osmanskom naslijeđu, jer slične kugle nalazimo na
grobovima muslimanskih vođa. Alternativno, smatraju se prerogativom različitih srednjevjekovnih
crkava, jer su često prikazane na kamenim križevima iz tog razdoblja. U srpskom ili hrvatskom
jeziku te kugle nazivaju "jabuka". Čak i danas postoji običaj da se jabuke stavljaju na vrh i krakove
križeva, a posebno nad grobovima mladih djevojaka i mladića.
Unatoč tome, dokazi ukazuju da kugle, kao i mnogi drugi simboli pronađeni na stećcima u
cijeloj Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji, ne proizlaze iz srednjovjekovne umjetnosti ili
tradicije, već vode podrijetlo u 7000 godina staroj civilizaciji Stare Europe.
BOSNIAN-PYRAMID.ORG © 2012 12
Evolucija arhitektonskih elemenata
a b c
Oznake a-b-c-d-e: neolitski arhitektonski ostaci, kultura Gumelniţa, Calarasi, 3500 godina pne
(Ziduldacic 2012)
d e
transformacije krova bez zabatnog križa i kugle u jednostavni pentagonalni oblik svetišta (d + e).
Rezultat je odraz osnovnog oblika "horizontalnog" stećka u formi izduženih pentagona.
BOSNIAN-PYRAMID.ORG © 2012 13
▲ Glineni model svetišta ukrašen simbolom proto-svastike, Cāscioarele, kultura Gumelniţa, 5. tisućljeće pne
(D. Dilov 2012). ▼ Slikovni prikaz uske povezanosti simbolizma protosvastike, dvostruke spirale, različitih vrsta
križeva i sl. koji su česti motivi na stećcima (Bešlagić Š - Stećcima, Kultura i umjetnost – str. 161.162).
Spirale su korištene kao glavni element ukrašavanja na stećcima. Spirala je, međutim, još jedan
sveti simbol pronađen u Bosni od prapovijesti pa na dalje. Bosanske spirale veoma nalikuju onima
nadjenim na grčkim grobnim stelama, te na drevnom grčkom zlatnom nakitu poznatom kao
„grecos“. Spirale i dvostruke spirale su još jedna od figurativnih interpretacija svastike, a
peterokutna geometrija staroeuropskih svetišta i stećaka može biti povezana sa Afroditom
(Venerom). Drugi simbol Venere je Bik, koji je jedan od mnogih simbola plodnosti, te igra važnu
ulogu u kultu obožavanja. U Staroj Europi, rogovi bika se konstantno pojavljuju u svezi sa
svetištima i grobnicama, te potvrđuju svoju vezu sa smrću i regeneracijom (Gimbutas M. - Živa
Božica - Str 35).
BOSNIAN-PYRAMID.ORG © 2012 14
Evolucija i opstanak spiralnog simbola može se primijetiti u datim primjerima.
▲ Glineni model zmije, KGK VI, 4100 god. pne. ▲ Egipatski Mehen, 275 god. pne
◄ Bosanska pita: zmija ili spirala? 2012
Voda je u Staroj Europi smatrana najranijim
drevnim elementom svemira, a mitska vodena
zmija se smatra sprovodnikom energije čije je
izvorište u vodi. Prisutnost Božice Zmije se
osjeća posvuda - na zemlji i na nebu.
U Starom egipatskom kraljevstvu i u
predinastičkoj književnosti, Mehen, zajedno sa
Sethom u njegovom izvornom obliku, se bori
protiv Apepa, svakodnevno, kao što Sunce
putuje nebom. Mehen se obavija poput spirale
oko Apepa, dok ga Seth udara kopljem. U osvit egipatske kulture, Mehen čak posuđuje svoje ime i
oblik igri, u obliku smotane zmije.
U Bosni i drugim dijelovima Balkanskog poluotoka, koje su nekoć bile dio Staroeuropskog
kontinenta smotana zmija je preživjela "skrivena" u kulinarskoj tradiciji. Zanimljivo, riječ „pita“
izgleda dolazi od sanskrtske riječi Pita, što znači - otac. U Vedama smotana zmija je povezana s
Kundalini silom, koja spava kao smotana zmija, a predstavlja drevnu kozmičku energiju.
BOSNIAN-PYRAMID.ORG © 2012 15
Kao što je ranije spomenuto, u Staroj Europi, bikova glava i rogovi, kao i ovnovi, su snažno
povezani sa svetištima, hramovima i grobnicama. Isti simbolizam može se naći u Anatoliji,
Minojskim otocima, te na Bliskom istoku. U starom Egiptu, bik i ovan su također vrlo povezani sa
štovanjem Sunčevih božanstava. U staroeuropskim kulturama nalazimo njihove prikaze iznad ulaza
u svetišta , kao i unutar megalitskih grobnica u obliku rogova ili kuke, uklesanih u reljefu.
▲ Rekonstrukcija ulaza u svetište sa kosim krovom u svom najjednostavnijem obliku. Kultura Vinča, lokacija
Kormadin, Srbija, 5. tisućljeće pne. Ulazom, kao i središnjim dijelom svetišta dominira prikaz bika (bucranium).
(Ursulescu N. - 2006, str. 86)
Još jedan simbol koji se poistovjećuje sa bikovim rogovima je „rozeta“. Zbog podudarnosti
svojih cvijetolikih završetaka koji podsjećaju na jajovode, čine se konstantno povezanim sa
grobnicama i utrobama božica, sa smrću i regeneracijom.
U staroeuropskom simboličkom jeziku rogovi su zastupljeni zajedno s polumjesecom, kao i
znak „U“ koji ukazuje na „bucranium“. Artefakti povezani s kultom bika pronađeni su u neolitskom
nalazištu Vučedol (Hrvatska), vinčanskom (Srbija), i Butmiru (Bosna) itd. Stoga ne bi trebalo čuditi
što se isti vjerski prikazi često susreću i na monolitnim spomenicima, tj. stećcima.
BOSNIAN-PYRAMID.ORG © 2012 16
► Detalj sa bareljefa
sa oltara u Catal Huyuku,
Anatolija, 7. tisućljeće pne.
Postojeće ploče sa
lubanjama i pričvršćenim
rogovima su ugrađene u
istaknuti luk. (Mellart J.,
1967).
◄ Primjer stećka sa
šiljastim vrhom u selu
Brotnice, Konavle, Hrvatska. Frontalna strana monolitnog
spomenika je ukrašena božanstvom koje nosi velike
ovnujske rogove, rozetu i polumjesec.
Polumjesec, rozete, te razni oblici rogovlja
pojavljuju se vrlo često na gotovo svim
geografskim područjima uključenim u fenomen
stećaka. U nekim slučajevima, polumjesec je
uglavnom povezan s Islamom. Međutim, ova
mogućnost može se uzeti u obzir samo kada su u pitanju islamski tipovi stela pronađeni na
bosanskoj teritoriji. Ali i u tom slučaju, treba uzeti u obzir da je simbol zvijezde i polumjeseca
zajednička značajka sumerske ikonografije.
► Oltar (Tofet) predstavlja simbole kartaginjanske i feničke božice Mjeseca
-Tanit, pratilje boga Sunca Baal-a.
Ovi dokazi jasno pokazuju da postoji tisućljetni, nerazdvojni
odnos između staroeuropskih svetišta, stećaka i drugih sličnih
spomenika, a utemeljenim na zajedničkim arhitektonskim,
umjetničkim i religijskim konceptima. U tom kontekstu, dodatni
dokazi će biti predstavljeni u cilju pružanja dubljeg, boljeg i bogatijeg
razumijevanja značaja i važnosti staroeuropske kulture i fenomena
stećaka.
BOSNIAN-PYRAMID.ORG © 2012 17
Kad god su sprovedena istraživanja različitih pretpovijesnih nalazišta, otkriveni predmeti
proglašeni navodno kao "beskorisnima" čine znatno velik udio u ukupnom broju otkrivenih
artefakta. Takvi predmeti uglavnom su izrađeni od keramike, a završili su u muzejima u
nerazvrstanim gomilama. Nije rijetkost da su neki od njih izloženi javnosti bez odgovarajuće
znanstvene klasifikacije (npr. zavjetne piramide). Među nalazima, općenito različitim u smislu
oblika, svrhe i značaja, jedna mala grupa predmeta je relativno neistražena i iznimno važna za našu
studiju o porijeklu stećaka. Skupina predmeta obuhvaća važan broj keramičkih pločica
poligonalnog i peterokutnog oblika interpretirana često kao "oltar", zbog svoje sličnosti pročelju
zgrade. Sve do sada ne postoji objavljena tipologija vezana za takve objekte, osim nekoliko
preliminarnih studija. Međutim, ti artefakti bi mogli rasvijetliti jedinstvene karakteristike
predstavljene na stećcima.
a b c
▲ Dva primjerka eneolitičkih poligonalnih zavjetnih predmeta razvrstanih od strane arheologa kao "glinene
ploče " (a) i "objekti sa znakovima" (b, c). Gradeshnitsa-Slatino-Dikilitash, 4,800 pne (Mirea P. 2012)
▲ Eneolitski keramički oltari, Ocharovo, Bugarska. Dekoracije su pojedinačne / duple spirale, strelice,
gusjenice i antropomorfne figure. (Chernakov D. 2006, str. 75)
Poznato je da je stvaranje minijaturnih modela različitih pojedinih struktura, kao što su kuće,
svetišta, hramovi, pa čak i piramida bila uobičajena praksa u prapovijesnim društvima Stare Europe.
Stoga se može pretpostaviti da proizvodnja takvih modela također uključuje najrašireniji model
„horizontalnih stećaka“ često ukrašenim „strijeličastim“ uzorcima, dvostrukim spiralama,
gusjenicama (Hrvatski Kolovrat, Srpski коловрат). Ovu mogućnost ne treba isključiti a priori, jer
zavjetne darove u obliku lijesova možemo naći i u drugim drevnim kulturama (npr. Egipat).
BOSNIAN-PYRAMID.ORG © 2012 18
◄ Dvije drevne egipatske minijature
izlivene u bronci , Kasno Razdoblje 713-
332 pne (Cairo muzej)
Ova dva mala, drevna brončana
lijesa nekada su sadržavala
mumificirane ostatke svete zmije i
guštera, te su bile namijenjene kao
zavjetni dar. Kobra na čelu božice
Wadjet je tradicionalno bila povezana
s Donjim Egiptom i mnogi hramovi su bili posvećeni baš njoj. Gušteri u drevnim egipatskim
hijeroglifima su znak za 'mnogo' te odatle simboliziraju bogatstvo i prosperitet. Treba imati na umu
da se zmije nalaze u nekoliko umjetničkih stilova i na stećcima. Strelice, spirale i gusjenice se
nalaze u istom kontekstu.
▼ Pali stećak, ukrašen na bočnim dijelovima dvostrukim
„strijeličastim“ motivom.
▲ Primjer stećka, frontalno ukrašenog jednostavnim i dvostrukim spiralama, urezanih linija na ivicama, baš
kao na primjerima eneolitičkih ploča i oltara prethodno prikazanih. ▼ Paralelopipedni stećci, Bosna i
Hercegovina.
BOSNIAN-PYRAMID.ORG © 2012 19
Navedeni primjeri glinenih ploča i oltara iz mjesta Gradešnica i Očarovo nisu jedine. U
Bugarskoj su otkrivene mnoge druge glinene ploče u eneolitičkim slojevima arheoloških nalazišta
Ruse, Kodjadermen, Sultan. Formalna tipologija svih ovih objekata su uglavnom ploče
peterokutnih, četvrtastih i ovalnih oblika. Mnogi od tih objekata imaju ukrasne motive kao što su
vertikalna i horizontalna polja, točkice, spirale, cik-cak, koncentrični krugovi kao središnji motiv i
sl. Ove zavjetne objekte i činjenicu da su otkriveni u istom području i kontekstu kao i drugi kultni
artefakti (Ovčarovo kult) su dokaz da su ti objekti u vezi sa drevnim vjerskim obredima. Iz niza
izvora može se sugerirati da su ukrasne kompozicije na keramičkim pločama zapravo simboli koji
se odnose na pojam plodnosti i najvjerojatnije su se koristili u drevnim obredima posvećenim
Božice Majke.
Zanimljivo, sve te zavjetne ploče i oltari predstavljaju sofisticirane oblike stećaka. Budući da
ukupni prikaz svih artefakata zahtijeva i zaslužuje puno više prostora, prezentirati ću samo nekoliko
primjera ovdje.
▲ Eneolitička keramička ploča iz Kodjadermena, Bugarska, pokazuje osnovni oblik ležećeg stećka.
▼ Eneolitičke keramičke ploče iz Ruse, Bugarska (Chernakov D. 2012, str. 72, 74). Ove ploče jako nalikuju
primjercima stećaka s bogatim, raskošnim dekoracijama koje možemo naći gotovo svugdje u Bosni i Hercegovini
(str. XXI).
BOSNIAN-PYRAMID.ORG © 2012 20
▲ Primjer stećka s bogatim, raskošnim dekoracijama, Olovo, Bosna i Hercegovina. U ovom konkretnom
primjeru rozeta predstavlja razrađenu evoluciju najjednostavnijeg oblika proto-svastike i spiralne simbolike.
Dosadašnji dokazi izneseni na temelju promatranja arhitektonskih, umjetničkih i vjerskih
elemenata jasno su pokazali da prapovijesni zavjetni predmeti u obliku minijaturnih modela
građevina, ploča i oltara, paralelopipednih stećaka i peterokuta nalaze u staroeuropskoj kulturi i
najčešće liče na ležeće oblike stećaka:
- pravokutnih ili paralelopipednih ploča, škrinje ili kovčezi, i monoliti u obliku izduženih
pentagona.
Kroz mnoge drevne kulture peterokut se smatra simbolom božanskog reda, i povezan je sa
jednostavnom ili duplom spiralom, te sa beskonačnošću. Zavjetni objekti starih europskih kultura i
stećci koji se nalaze u Bosni i Hercegovini i susjednim zemljama često su ukrašeni slojevitim
„strijeličastim“ uzorcima, spiralnim ključnim uzorcima, koji su simboli proto-swastike, korišteni za
označavanje svetih mjesta i objekata od velikog vjerskog i kulturnog značaja.
U istom kontekstu, daću još više dokaza koji snažno podržavaju ideju da vijekovno porijeklo
stećaka leži u bezgraničnom svijetu Stare Europe.
BOSNIAN-PYRAMID.ORG © 2012 21
Stara Europa: Prvi Horizont
▲ Keramički oltar, Kodjadermen, Gumelniţa, Karanovo VI, Bugarska 4.200 pne(Chernakov D. 2012)
Prije mezopotamskog carstva, prije egipatskih faraona, staroeuropska civilizacija je bila prožeta
božanstvima sunca, mjeseca, neba, mora, horizonta i drugih aspekata prirodnog svijeta. Ideja Boga
Sunca, horizonta kao granice na kraju svijeta, dojmljive personifikacije smrti, vjerojatno su došle
izravno iz Staroeuropske vijekovne duhovnosti. Horizont civilizacije, čije vizije misticizma su
ugrađene u kamenu, predstavlja daleku tajnu prirodnog svijeta, sa kojom žudi da se poveže. U viziji
drevnih ljudi taj simbol predstavlja horizont iz kojeg se Sunce pojavljuje i iza kojeg nestaje.
Horizont tako utjelovljuje ideju izlaska i zalaska sunca, postajući simboličko mjesto rođenja, smrti i
regeneracije.
Povezanost simbola planine sa solarnim krugom smatra se usko povezanom sa egipatskim
znakom „Akhet“ koji prikazuje Sunce kako se diže iznad planinskog horizonta. Simbolika
horizonta, sa suncem koje izlazi ili zalazi, postaje važna u starom Egiptu. Hijeroglifski znak za
"horizont" (Akhet ) pokazuje znak sa dva vrha planine sa sunčevim diskom koji se pojavljuje
između njih na horizontu, iza kojeg se sunce rađa i nestaje. Zalazak Sunca tada postaje simbolom
smrti, kao da Sunčevo tijelo prelazi u carstvo mrtvih ili podzemlje. Podzemlje se smatralo mjestom
obnove, a predstavljeno je stiliziranom zmijom.
BOSNIAN-PYRAMID.ORG © 2012 22
▲ Sredinom ljeta Sunce zalazi između piramide Khafre (lijevo) i Velike piramida Khufu (desno).
Silueta dviju piramida u sjeni, sa zlatnim zalaskom sunca između njih
podsjeća na "Akhet " hijeroglif, znak za "horizont", cca. 2,700 pne ▼
Međutim, isti kozmološki koncept nije sačuvan samo u Staroj Europi i Egiptu, nego i u drugim
drevnim kulturama diljem svijeta. U jugoistočnoj Aziji hramovi su obično modeli planine Meru,
koja sama po sebi ima dvostruki planinski kod u jednom simbolu. U ovom slučaju, Meru ima dva
vrha, Sumeru i Kumeru, potonji se nalazi na suprotnoj strani svijeta.
U Srednjoj Americi, svete planine su predstavljene kao dva suprotstavljena trokuta spojena u
njihovim bazama. Poravnanje planine Sunca na istoku i planine Mjeseca na Zapadu je pronađena u
mitu „Kapampangan“ navedenom ranije, prilično usko zastupljene u Teotihuacan-u. Piramida Sunca
stoji na jugoistoku piramide Mjeseca. I Maje i Azteci su vjerovali da Sunce izlazi iz vrha piramide.
Među Aztecima Sunce pete i sadašnje ere u njihovom kalendaru je nastajelo na ovaj način
(Manansala 2006).
BOSNIAN-PYRAMID.ORG © 2012 23
Kao što sam prethodno objasnio, kozmološki koncept za horizont je duboko ukorijenjen u
tisućljećima staroj tradiciji staroeuropske kulture. Peterokutni oltar s prikazom izlaska sunca
između dva planinska vrha i spuštanje u podzemni svijet kojom dominira stilizirana zmija su
isključivi prerogativ društava okrenutih kultu piramide. Ovi prelomni dokazi pokazuju izravnu
vezu ne samo između staroeuropskih artefakata i stećaka, nego i između stećaka i, mora se reći,
fenomena bosanskih piramida. Ova hipoteza, međutim, dodatno dokazuje da su stećci povezani sa
simbolom horizonta, kao i drugi pretpovijesni artefakti.
▲ Dva primjera stećaka: stela i ležeći monolitni kamen u obliku peterokuta, oba ukrašena staroeuropskim
simbolom za "Horizont", Bosna i Hercegovina.
Slike iznad se odnose na stelu u selu Biljeg i stećke u Rogatici. Oba monolitna kamena
karakterizira ukrasni simbol za horizont, točno kao na spomenicima u Egiptu. Staroeuropski i
bosanski koncept "duše" predstavljen "Horizontom" ugrađenim u "Pentagon" su izravan odraz
egipatskog koncepta „pet dijelova čovjeka“, kao i obrazloženja da su sva ljudska bića sastavljena od
pet različitih elemenata , Ba, Ka, AKH, Ren i Shwt.
Bolje razumijevanje svetog koncepta o pet dijelova čovjeka, biće
kasnije pruženo kroz starogrčku ezoteričnu doktrinu elemenata (vatra,
zrak, voda, zemlja), i doktrinu o transmigraciji duše (reinkarnaciji).
BOSNIAN-PYRAMID.ORG © 2012 24
Pored simbola za horizont, također simbol koji ima vezu sa konceptom višeslojnog svemira je
uklesan u kamenje od strane Staroeuropljana. Kao i kod drugih naroda štovatelja piramida, narodi
Stare Europe su smatrali da se svemir sastoji od nebesa iznad i podzemlja ispod, sa ljudskim
svijetom umetnutim između. Nebesa su se sastojala od različitih slojeva naslaganih iznad zemlje, a
zemlja se nalazila položena na leđima zmije koja pluta u iskonskom oceanu. Povezivanje ta tri
kraljevstva činilo je divovsku piramidu čija je baza bila usidrena u podzemni svijet, dok njegov vrh
doseže nebesa. Bogovi i duše mrtvih putovale su između tih svjetova uz imaginarno Drvo života,
zvano Ceiba kod naroda Maya i Tamaris kod Egipćana. Drvo života je izraslo iz Svetog Brežuljka
(tj. piramide).
◄ Kasni kalkolitik, grudni amulet,
Kodjadermen, Gumelniţa, Karanovo IV,
Bugarska, između 7000-3500 g. pne
(Rousse Regionalni povijesni muzej)
Ovaj artefakt, kao i mnogi drugi
takve vrste je izvađen tek nedavno iz
neklasificirane gomile u muzeju.
Ovaj grudni amulet prikazuje
piramidu čija je baza ukorijenjena
duboko u rijeku duša, a svojim vrhom
doseže nebesa.
Budući da ne postoji dva bez tri,
nalazimo isti simbol u desetinama
primjera i različitih umjetničkih
izraza na stećcima. Simbol dvostruke spirale koja proizilazi iz jedne stabljike također je najčešći
spiralni motiv koji nalazimo na stećcima (Wenzel M. - Ukrasni
motivi na stećcima - Str 178 ~ 199).
► Primjer stećka iz zaseoka Brajinci, selo Šekovići, Bosna i
Hercegovina.
Ovaj primjer predstavlja konačni dokaz da podrijetlo
paganskih simbola nađenim na stećcima potiče iz tisućljetne
staroeuropske tradicije, a to je vrijedno reći, da je duh kultura
piramide neraskidivo spojen sa arhitektonskim izgledom stećaka. Više primjera prikazani su na
sljedećoj stranici (Wenzel M. - Ukrasni motivi nema stećcima - Str. 199).
BOSNIAN-PYRAMID.ORG © 2012 25
▲ Primjer okrunjenog stupa s krnjom piramidom,
Srbija; zavjetna piramida iz Visokog. ►
Krnja piramida se nalazi na vrhu stupa, a primjeri zavjetnih piramida prikazanih na ovoj stranici
imaju isti oblik, i povezuje ih isti simbol „strijeličasti uzorak“ koji predstavlja simbol vode. To
znači da svi dvodimenzionalni, kao i trodimenzionalni prikazi trokuta/piramide povezane „cik-cak“
uzorkom predstavljaju isti duhovni koncept. Mislim da sam došao do mjesta gdje nema potrebe
iznositi daljnje dokaze koji bi dokazali zajedničko porijeklo i nedjeljivu vezu izmedju
Staroeuropskih svetišta, fenomena stećaka i piramida.
▲ Tisa kultura, Kökénydomb, Hodmezovasarhely, jugoistočna Mađarska, 5. tisućljeće pne
BOSNIAN-PYRAMID.ORG © 2012 26
Mit o srednjovjekovnim nadgrobnim spomenicima
Jednostavan zaključak da su stećci bili pravljeni isključivo u srednjem vijeku, da stoje poviše
grobova kao vjerski spomenici, te da na temelju prepostavki na sebi nose simbolizam
karakterističan srednjovjekovnoj umjetnosti, je tokom zadnjeg desetljeća postala stvar filozofskih i
političkih špekulacija, više nego rezultat naučne metodologije.
Kao i svaki drugi popularni znanstveni mit, umjesto pružanja uvjerljivijih odgovora o podrijetlu
složenog i jedinstvenog arheološkog fenomena, predloženim teorijama često nedostaju osnovni
dokazi razvojnog slijeda kroz koje znanstvene ideje prolaze na putu do konačnog prihvaćanja.
Kao uvodni primjer pogrešnog znanstvenog rasuđivanja, uz radikalno suprotstavljena mišljenja
među najpoznatijim učenjacima (Bešlagić, Wenzel, Lovrenović), može se uzeti stajalište, te
klasificirati stećke kao nadgrobne spomenike , vjerske spomenike Crkava u Srednjem vijeku .
Zanimljivo, tek 5.000 od 70.000 registriranih stećaka imaju uklesane dekoracije. Od tih 5000
stećaka, tek na njih 438 do danas zabilježenih postoje križevi koji potencijalno pripadaju različitim
crkvama, te tvore glavni element (Wenzel M. - Ukrasni motivi nema stećcima - p 91).
Spontano se postavlja pitanje: Kako je moguće da najreprezentativniji simbol i Rimokatoličke i
Pravoslavne crkve obuhvaća tako mali broj stećaka?
Štoviše, 438 stećaka i dvjestotinjak primjeraka stećaka gdje križevi čine manji element, zajedno
sa kamenovima u obliku križa i ugraviranim natpisima koji datiraju iz srednjeg vijeka, čak ne
predstavljaju ni 20% ukrasnih motiva na stećcima koji imaju ukrase. Posljednje, ali ne i manje
važno, mora se naglasiti da mnogi stećci sa motivom križa predstavljaju antropomorfne oblike
križeva, svastike, i jednostavne križeve s jednim prstenom na vrhu, poznate kao staroegipatski
simbol "života", Ankh.
Iako su primjeri Ankha pronadjeni diljem Bosne i Hercegovine, postoji samo jedan primjerak
kojem je moguće približno odrediti starost. (Wenzel M. - Ukrasni motivi nema stećcima - Str 92,
93).
Suočeni s takvim proturječnim dokazima, te u nedostatku drugih pouzdanih povijesnih izvora,
neki povjesničari su primorani pripisati autorstvo stećaka Bogumilskom nauku. Međutim, ova
hipoteza se može lako opovrgnuti, jer se stećci ne nalaze na lokacijama gdje je ovaj nauk nastao i
bio propovjedan – naime u Bugarskoj i Makedoniji.
BOSNIAN-PYRAMID.ORG © 2012 27
▲ Širenje bogumilskog pokreta kroz Europu. Jedino u Bosni nalazimo veliki broj stećaka
Uz to, moramo istaknuti da je socijalno-vjerski program Bogumila osuđivao bogatstvo,
odbacivao feudalno izrabljivanje i državne vlasti. Također su odbacivali dominantnu istočnu
kršćansku crkvu i njenu hijerarhiju, hramove, svete sakramente i obrede koje obavljaju svećenici.
Isto tako su odbijali sve materijalne predmete koje su koristili kršćani kao sredstvo za dobijanje
milosti i podršku pri molitvama, prvenstveno križ, svece, i osuđivali su korištenje ikona i štovanje
relikvija.
Bogumili ostaju udaljeni od svih vjerskih propovjednika i ravnodušni prema svjetovnim
pitanjima. (Obolensky D. - Bogumili: Studija u Balkan Neo-manihejstva - P 130).
Izvori vezani uz bogumilsku pogrebnu praksu su rijetki. Međutim, nekoliko primjera postoji.
Arheološkim istraživanjima u Bugarskoj i Rumunjskoj otkrivene su skromne grobnice koje datiraju
do 15.stoljeća. Osim posebnog položaja ruku pokojnika, arheolozi su naišli na potpuni nedostatak
grobnog inventara, uključujući odjeću, dok je sam grob bio stela ukrašena dlanom (Laurentiu
Rădvan - Na europskim granicama: srednjovjekovna gradovi u rumunjskim kneževinama – str. 221).
Zapravo postoje neki primjeri stećaka koji imaju ukrase poput ruke, ili dlana koje upućuju na
„Božiju ruku“, sa žezlom ili drugim predmetom ili oranta figurama.
BOSNIAN-PYRAMID.ORG © 2012 28
Međutim, antičku usporedbu simbolike ruke nalazimo u načelima duboko ukorijenjenim u
Hinduističke misli, koje imaju vezu sa Vedskom vjerskom tradicijom (Trimurti), ili egipatskom
religijom, u kojoj se dlanovi ili ruke često povezuju sa vladarom, bogovima ili konceptom duše i
regeneracije.
▲ Slike (s lijeva na desno): egipatsko hijeroglifsko znakovlje za "podlakticu", "KA", i ruka koja drži ABA
žezlo.
Hijeroglifski znakovi štapa se javljaju u riječima “plemić” i “dužnosnik”, tako da štap
predstavlja “autoritet“ bilo koje osobe sa značajnom moći, ne samo faraona. Jedan od najstarijih
štapova otkrivenih u Egiptu je pronađen u pre-dinastičkoj grobnici u El-Omari, neolitskoj lokaciji u
blizini Kaira. Geb, egipatski Bog Zemlje i Ozirisov otac, često je prikazivan naslonjen na stranu s
rukom savijenom u laktu. Ikonografski opis Geba se javlja u tekstovima o piramidama, gdje piše da
drži "jednu ruku na nebu, a drugu na zemlji".
▲ Primjer stećka s rukom savijenom u laktu, Bakići, okolina Olova , Bosna.
Ruke savijene u laktu, ili koje drže žezlo, kao i oranta figure s uzdignutom rukom pronađene u
Bosni, mogu sve biti povezane sa idejom duše i njene regeneracije. Ti simboli su najvjerojatnije
korišteni da ukažu na aspekt čovjeka i bogova koji je usko povezan s kreativnom životnom silom, i
aspekt koji razlikuje živu osobu od mrtve. Nakon nečije smrti, njegova duša nastavlja postojati (a
time i osoba, jer tijelo je samo vidljivi izraz snage duše) i dalje je treba hraniti.
BOSNIAN-PYRAMID.ORG © 2012 29
Takva duhovna praksa takodjer potječe iz Staroeuropske kulture gdje je duša pokojnika bila
opskrbljena hranom kroz obred „prinošenja hrane“.
Primjerci modela neolitskih svetišta s otvorom na vrhu za zavjetne prinose nisu rijetki. Isto
obilježje u formi velike okrugle niše može se naći na vrhu različitih vrsta stećaka. To znači da
stećke također možemo smatrati žrtvenikom za hranjenje duša umrlih, gdje je darovanje hrane sveti
simbol.
▼ Modeli neolitskih zavjetnih hramova s otvorom na vrhu za zavjetne prinose. Porodin, 6. tisućljeće pne
▼ Primjer stećka s velikom okruglom zavjetnom nišom na vrhu, Radovlje, Visoko, Bosna i Hercegovina.
Zaključak koji se može izvući je da su skromni pogrebni običaji bogumila sasvim u suprotnosti
sa mastodontskim klesanjem tisuća kamenih spomenika, koji teže tonama i koji su bogati
ikonografijom koja karakterizira stećke. Rezimirajući sve navedeno, postaje jasno da postaje
prilično neuvjerljiva općeprihvaćena hipoteza da stećci isključivo pripadaju srednjevjekovnom
periodu, i stoga treba biti podvrgnuta reviziji.
BOSNIAN-PYRAMID.ORG © 2012 30
Kontradiktorni dokaz protiv teze o srednjovjekovnom porijeklu stećaka ne završava ovdje.
Drugi problem, koji se jasno pojavljuje, se odnosi na ljudske ostatke obično povezane s ovim
spomenicima. Iako arheološki dokazi pokazuju da je relevantan broj stećaka uistinu postavljen na
grobovima tijekom srednjovjekovnog razdoblja, u većini drugih slučajeva dokazi pokazuju
suprotno. U skladu s mojim osobnim iskustvom i dokazima koji su nastali tijekom terenskog
istraživanja u Visočkoj dolini, zajedno s usmenim svjedočenjima poljoprivrednika koji nerijetko
pomiču ove spomenike u poljoprivredne svrhe, primjeri stećaka bez ljudskih skeletnih ostataka kao
što su lubanje, bedrene kosti itd. nadmašuju u velikoj mjeri one u kojima su takvi ostatci nadjeni.
Izričit primjer takvog dokaza izložen je u nastavku.
▲ Primjerci stećaka otkrivenih tijekom građevinskih radova na modernoj vili u selu Ginje, dolina Kralupi,
Visoko, Bosna i Hercegovina. Na lijevoj strani vidimo primjerke paralelopipednih stećaka , dok se na desnoj
strani može vidjeti ležeći stećak položen na postolje.
Gore prikazani primjeri stećaka otkriveni su tijekom građevinskih radova na modernoj vili u
selu Ginje. Više od dvanaest kamiona natovarenih ovim kamenjem su odveženi sa ovog mjesta
tijekom uklanjanja velikih dijelova na obližnjem brdu. Od više stotina stećaka odveženih sa ovog
mjesta, samo ispod jednog su pronađeni skeletni ostaci čovjeka. Oko trideset stećaka je zadržao
zemljoposjednik, a potom ih zakopao u dvorištu vile. To znači da za veliku većinu tih monolita nisu
smatrali da stoje kao vjerski spomenik iznad groba (nadgrobna ploča). To, međutim, nije prvi put da
su arheolozi i istraživači fenomena stećaka suočeni s takvim dokazima. Sa sličnim analogijama
često se susrećemo i u proučavanju ranih faza staroeuropskih društava, gdje su takvi dokazi
potaknuli neke od najvažnijih zbunjujućih problema u proučavanju pretpovijesnih kultova vezanih
uz štovanje predaka. Ova hipoteza, međutim, zajedno sa svim ostalim navedenim, podrazumijeva
drugu mogućnost povezivanja i dodijeliti autorstvo fenomena stećaka daleko starijim kulturama.
BOSNIAN-PYRAMID.ORG © 2012 31
Vatra pročišćenja u Staroj Europi
Jedna od najzagonetnijih tradicija Kalkolitika u Staroj Europi navodno je namjerno paljenje
kuća nakon razdoblja korištenja kao boravišta. Arheolozi nisu sigurni zašto su neke kuće spaljene,
ali se može pretpostaviti da su domovi važnih ljudi izgorjeli nakon njihove smrti.
Otkriće kremiranih ljudskih kostiju u ostacima namjerno spaljenih boravišta sugerira nadalje da
je kremiranje možda radjeno od strane nekoliko Staroeuropskih kultura. U davna vremena
spaljivanje kuće se vjerojatno smatralo kao oblik pročišćavanja. Arheološki dokazi izgorenih kuća,
za razliku od slučajnih požara ili neprijateljskih radnji tokom ratnih djelovanja, je relativno novo
područje istraživanja u Staroeuropskoj arheologiji. Istraživanje je pokazalo da većina kuća koje su
zapaljene i cijelosti obiluju artefaktima iz svakodnevnog života. Statistička analiza artefakata koji
pripadaju različitim kulturama (Gumelniţa, Petreşti, Pre-Cucuteni, Cucuteni-Trypolie, Vinca i sl.)
pokazuje da većina spaljenih struktura sadrži veliki broj keramičkih posuda i drugih predmeta.
Drugim riječima, kuća je žrtvovana vatri sa svojim cjelokupnim inventarom. Hipoteza paljenja kuća
u Staroj Europi potvrđena je eksperimentalnom izgradnjom i namjernim spaljivanjem provedenim
od strane arheologa na različitim mjestima u kontroliranim uvjetima. Zaključak arheologa
uključenih u eksperiment je bio jednoglasan: vrsta intenzivnog spaljivanja vidjena u mnogim
neolitskim arheološkim nalazištima samo je mogla biti izazvana namjerno, i morala je biti izvedena
"kao ritual pročišćavanja“, (DW Anthony, J. Chi - Izgubljeni Svijet Stare Europe -. Str 99).
Nema znanih nekropola u kulturama Petreşti u Transilvaniji, Pre-Cucuteni kulturama, ili
Cucuteni-Trypolie kulturama. U nekoliko naselja pronadjeni su izolirani Inhumirani grobovi,
posebno djece i adolescenata.
Na identičan fenomen su naišli arheolozi u kontekstu butmirske kulture. Osim nekoliko ukopane
djece u Obrama II (Benac 1973a, 72-82), ljudski ostaci i kolektivne nekropole su bile nepoznate u
kontekstu Butmirskog nalazišta. Groblja sa više od stotine kremiranih grobova su poznati iz
nalazišta kulture Gorodsk u, u zapadnoj Ukrajini, koje datira oko 3,000 godina pne. Kultura
linearne keramike, koja je postojala od 5500-4500 pne u današnjoj Mađarskoj, prakticirala je
kremiranje, kao i pokop. Međutim, čini se da je bilo razlika u ovoj kulturi, gdje su tijela pokopana,
na temelju spola i društvene dominacije. Žene i djeca su pronađeni pokopani ispod poda kuća, dok
muškarci nedostaju, što ukazuje na to da je bila izvedena neka druga pogrebna praksa.
BOSNIAN-PYRAMID.ORG © 2012 32
Najuvjerljivija je hipoteza koja pruža moguće objašnjenje za nepostojanje ukopa i skeletnih
ostataka u ranim staroeuropskim kulturama i mnogim ostacima stećaka, a odnosi se na
pročišćavanje pokojnika kroz vatru. Ova hipoteza može biti potkrijepljena arheološkim dokazima,
kao i raširenom ezoteričnom simbolikom pronađenom na stećcima, a usko vezanim uz pojam "Vatra
pročišćenja". Zanimljivo, koncept pročišćavanja vatrom je u uskoj vezi s pojmom "Središnje vatre",
ili "Vatre u sredini" (od grčkog pyramidos).
Doktrina o reinkarnaciji u pitagorejskoj filozofiji nam omogućava da uspostavimo izravnu vezu
između starih rituala pročišćavanja, koristeći se vatrom, zavjetnih predmeta koji nose simbole
horizonta i duše, fenomena stećaka i piramide. Ova analiza će nas ubrzo vratiti na egipatski koncept
o pet dijelova čovjeka, prethodno objašnjenih, ali ovaj put, to će biti objašnjeno s Pitagorina
stajališta i odnosi se na četiri elementa (vatra, zrak, voda, zemlja).
Prije svega, treba naglasiti da pitagorejski pogled na svemir leži u uvjerenju da je računanje
brojevima ključno za različite osobine čovjeka i materije. Budući da je po njihovom mišljenju sve
sastavljeno od brojeva, objašnjenje za postojanje predmeta jedino
možemo pronaći u samim brojkama. Za Pitagorejce najsvetiji broj od
svih je broj deset ili tetractys, trokutasti lik koji se sastoji od deset točaka
raspoređenih u četiri reda (Sl. lijevo). Među ostalim osobinama prva
četiri broja (1, 2, 3 i 4) su imali poseban značaj u smislu da njihov zbroj
odgovara svim mogućim dimenzijama. Budući da su to bili jedini brojevi
potrebni za geometrijsko prikazivanje svih poznatih predmeta, vjerovalo se da zbroj svih tih
objekata ili brojeva predstavlja poznati Svemir:
1+2+3+4=10
Budući da je tetractys bio simbol za svemir, Pitagorejci su vjerovali da postoji deset nebeskih
tijela. Osim vidljivog svijeta Zemlje, Sunca, Mjeseca i pet planeta, dodali su središnju vatru i
„protu-zemlju" na suprotnoj strani od središnje vatre. Taj početni pokušaj objašnjavanja
kozmologije u smislu matematičkih principa je temelj naših sadašnjih modela za svemir. Pored
tetractys-a, Pitagorejci su razvili i drugi koncept "četiri broja" u prirodi, kao što su elementi vatre,
zraka, vode i zemlje (Sl. dolje).
BOSNIAN-PYRAMID.ORG © 2012 33
Treba promatrati s posebnom pažnjom da peterokut utjelovljuje fizički redoslijed elemenata.
Ako ostanemo na ovozemaljskoj razini imamo Vatru-Zrak-Vodu-Zemlju, i možemo učiniti krug
udesno po povratku iz vatre na Zemlju preko horizontalne linije Pentagona. Isto tako pentagon
uključuje produljenje fizičkog reda koji uključuje uspon ka Duhu: zemlja-voda-zrak-vatre-duh, u
obrnutom smjeru kruga. U pitagorejskoj ezoteričnoj doktrini među svim drugim elementima, Vatra
se smatra primarnim uzročnikom promjena. U fizici Vatra odgovara energiji, dok su preostala tri
elementa (zrak, voda i zemlja) odgovorna stanjima materije. Moramo imati na umu međutim da su
to samo fizičke manifestacije ta četiri elementa, koji su duhovni arhetipovi. Pitagorejsko uvjerenje
da duša pokojnika ide prvo u najbližu Vatru, a odatle do zvijezda, Mjeseca, Sunca i konačno do
nebeskog svjetla, prethodi čak tradiciji Zoroastrizma. Ovaj put oponaša simboličnu smrt inicijacije,
što sugerira da se duša mora penjati kroz planetarne sfere, prije nego što može dostići stanje „poslije
života“.
Međutim, prije nego što duša počne da se penje kroz sfere, ona mora biti pročišćena Vatrom.
Ona se mora spustiti u tamu, pronaći izvor svjetlosti, mora umrijeti da bi se ponovo rodila. Takvo
herojstvo događa se kroz stvarne ili simboličke smrti u vatri. Zbog toga je Vatra element koji
pročišćava; spaljuje prolazno i nesavršeno, time oslobađajući dušu i čineći je besmrtnom. Na
temelju ove ideje se može se reći da se u Staroj Europi, kao i u drevnoj Vedskoj tradiciji, smatralo
da vatra prenosi pokojnika u nebesko carstvo.
BOSNIAN-PYRAMID.ORG © 2012 34
Silaženjem kroz „krater ponovnog rođanja“ inicijant stiže u „Axis Mundi“, što daje simultani
pristup Nebesima i Podzemnom svijetu. Axis Mundi je poznata iz egipatskih i mayanskih svetih
tekstova kao deblo „Drva života“ . Također, kao što smo već pokazali u ovom radu, taj je simbol
pronađen na Staroeuropskim artefaktima, kao i na stećcima u različitim i bezbrojnim umjetničkim
izrazima.
▲ Primjer stećka s prikazom Prometejskog narteksa, uzdignutog prema vrhu dvodimenzionalnim prikazom
piramide i "Kundalininim unutarnjim kvitlacem"; selo Donji Bakići, Olovo, Bosna i Hercegovina (Wenzel M. -
Ukrasni motivi na stećcima - p 195).
Litvanska arheologinja, Marija Gimbutas, objasnila je da je stari europski običaj paljenja vatre
bio simbol ženske spolne vatre, i ponekad se naziva "Kundalini u usponu ", što opet podsjeća na
Prometejsku vatru donijetu čovječanstvu narteksom, divovskim stablom. Tu u utrobi staroeuropske
Boginje Majke duša umrlog se pročišćava vatrom, u pripremi za ponovno rodjenje. Prolaz kroz
vatru je način ujedinjenja sa svemirom, što je kozmička Vatra po Heraklitu. Vatra se diže do nebesa,
gdje postaje bit zvijezda.
Profinjena Vatra (Kundalini energija prikazana na stećcima u obliku spirale) je u ravnoteži s
središnjom vatrom (stabljika - narteks). Doista, Empedoklo, kaže da su mnogi požari gorjeli ispod
Zemlje, da je Sunčeva Vatra rođena u utrobi Zemlje, te da vulkanska vatra ide u nebesa i miluje
zvijezde. Tako je Vatra najviši i najniži Element, kao da se u elementom kvadratu sve odvija u
skladu. To rezultira serijom kozmičkih sfera: nebeska vatra, zrak, voda, zemlja, i središnja vatra.
BOSNIAN-PYRAMID.ORG © 2012 35
Nebeska Vatra odražava središnju
Vatru kao da je u višoj oktavi.
Empedoklo nas uči da je krajnji izvor
svih vatri Had, te da je središnja vatra
izvor svih života, stvaranja i uništenja.
"I tako, Sunčeva vatra ide na
Nebesa i miluje zvijezde."
Empedoklo
Točnije, središnja Vatra je
Tartaros, Zeusova stražarska kula (i.e.
Phulakê Dios), koja se nalazi ispod
Hada (grčkog boga podzemlja). Prema
mitu, nakon zalaska sunca, u
Tartarosu, mitskom podzemnom
svijetu se sjaji. Stoga središnja Vatra
je poznata kao tamno sunce, crno
sunce, nevidljivo sunce, podzemno
sunce i vulkansko sunce, a tu je i paradoksalno jedinstvo između Sunca i podzemnog svijeta (kao
što susrećemo u staroeuropskim artefaktima , kao i stećcima ). Astrološki simbol za Sunce
predstavlja vatru u centru, također poznatu kao "vatru u sredini" (od grčkog pyramidos), piramida.
Postaje i više nego uvjerljivo mišljenje da Pitagorina središnja vatra s osobinom "nevidljivosti"
može biti povezana s nevidljivim i nečujnim (ultrazvuk) energijama snopa od 28 kHz koja se širi iz
Bosanske piramide Sunca prema nebu, "gdje ona postaje bit zvijezda". Ovi zapanjujući znanstveni
dokazi predstavljaju jedno od velikih čuda rođenih iz projekta „Bosanske doline piramida“,
sugerirajući da doista Pitagorin nauk o transmigraciji duše, kao i drugih drevnih kultura, može biti
istinit. Da su Empedoklo i Heraklit živi, oni bi se sigurno složili sa mnom [kurziv].
BOSNIAN-PYRAMID.ORG © 2012 36
Prije nego li zaključim ovu studiju, želio bih proslijediti hipotezu da odsutnost skeletnih
ostataka u ranim staroeuropskim primjerima stećaka može biti pripisana običaju pročišćavanja
pokojnika kroz vatru (kremiranje). Takva hipoteza je zapravo podržana arheološkim dokazima koji
datiraju iz rane faze nekih staroeuropskih kultura, kao i vjerska simbolika koja je u uskoj vezi s
konceptom "pročišćavanja vatrom", precima koji vjeruju da je vatra ta koja prenosi pokojnika do
neba. Obred spaljivanja tih kultura možda je osmišljen kako bi bilo učinjeno nešto mnogo više od
pukog odlaganja tijela, bilo je namjenjeno za oslobađanje duše iz zemaljskog života (kao što je
objašnjeno Pitagorinim naukom o transmigraciji duše).
Vjerojatno, kremiranje, u odnosu na sahranu i vanjsko raspadanje, je smatrano duhovno
blagotvornim za dušu preminulog. Nadalje, izolirani ukopani grobovi uglavnom pripadaju djeci,u
kontekstu Butmirskog nalazišta, gdje su ljudski ostaci i kolektivne grobnice nepoznati, može se
objasniti sličnim fenomenom koji susrećemo u drevnim vedskim običajima. Jedina tijela koja
općenito nisu spaljivana su neimenovane bebe i oni najniži u kasti, koji su obično vraćeni zemlji.
Druga hipoteza koju je moguće iznijeti, uz pretpostavku da je pepeo prikupljen i ostavljen
prirodnim elementima, je da se u pojedinim slučajevima (npr. u slučaju važnih ljudi) pepeo
pomiješan s glinom koristio u svrhu pravljenja pobožnih prikaza.
Takvi rituali su poznati iz tibetanske tradicije, gdje je nakon procesa kremiranja pepeo sačuvan i
pomiješan sa zemljom, te oblikovan u minijaturne „stupas“, poznate kao TSHA-TSHA [ 擦擦
(Kvaerne P. 1985)].
Valja naglasiti da sveta arhitektura tibetanskih stupas čini četvornih bazu koja predstavlja četiri
kardinalne strane elementa Zemlje, kupole (ili vaze) predstavljajući element vode, konusnu kulu
koja predstavlja Vatru, gornji lotos/parasol i polumjesec predstavlja element zraka, a sunce kao
rastapajuća točka predstavlja element Duha (Pivo R. 2004). Takva hipoteza može dodatno biti
predložena u slučaju umjetnih stećaka kao i onih koji se nalaze na lokalitetu Brda, Ginje, dolina
Kralupi, Visoko (Pašić M. 2008). Moglo se desiti da je pepeo bio pomiješan sa betonskom masom
od koje su napravljeni umjetni stećci. Naravno, takva pretpostavka mora biti dodatno podržana
arheološkim dokazima i laboratorijskim analizama.
U zaključku, valja istaknuti da su srednjovjekovne crkve službeno zabranjivale proces
kremiranja, uz iznimku kada su ljudi spaljivani na lomači. Stoga, hipoteza koja pripisuje autorstvo
stećaka Crkvi, ostaje neosnovana u nedostatku više protu-dokaza.
BOSNIAN-PYRAMID.ORG © 2012 37
Zaključak
Jedna od glavnih pogrešaka učinjenih od strane predstavnika dogmatske znanosti o stećcima je
da preferiraju identifikaciju i analiziranje povijesnih, umjetničkih i vjerskih fenomena stećaka,
dajući jasnu prednost zapadnoeuropskoj kulturi kao navodnom mjestu podrijetla. Tvrdnja da stećci
predstavljaju vjerske spomenike podložne zajedničkoj i ekskluzivnoj tradiciji među katoličkom i
pravoslavnom crkvom, te sljedbenicima "Crkve bosanske" snažno je opovrgnuta tisućljetnim
arheološkim dokazima predstavljenim u ovom radu.
Daljnji pokazatelj izrečene klasifikacije od strane dogmatske znanosti, pored toga što temelji
kršćanske korijene stećaka simbolikom koja predstavlja manji dio ornamentalnih motiva, jest da se
diskreditiraju razni simboli i motivi paganskog podrijetla kao anomalije ili neklasificirani višak od
najnižeg značaja.
Iako postoje brojni dokazi da su stećci korišteni kao nadgrobni spomenici pravoslavnih kršćana
i katolika, pa čak i neke indicije da je diskretan broj stećaka napravljen u srednjem vijeku,
prenamjena mnogih stećaka u srednjem vijeku se ne može isključiti a priori.
Kao referenca se može uzeti ponovna upotreba spomenika kao građevinskog materijala u
egipatskim građevinskim projektima, te promjena svrhe starijih spomenika. Prenamjena antičkih
spomenika i građevinskih materijala ranijih kultura uobičajena je pojava vidjena u mnogim
mjestima širom svijeta. Hram u Karnaku nudi brojne zanimljive primjere takve prakse. Treba imati
na umu da su mnogi stećci ponovno korišteni u posljednje vrijeme za izgradnju suvremenih zgrada.
Arheološki dokazi dostupni danas, ispitani u kontekstu arhitekture, vjerske umjetnosti i drevnih
filozofskih tradicija je dopustio da se utvrdi i izloži blizak odnos među tisućljećima starih artefakata
Staroeuropskog kontinenta, fenomena stećaka, i piramida u Bosni.
Štoviše, analiza provedena kroz različite kontekstualne koncepte je dozvolila vezanje „svetog
čvora“ i ispunila potrebne praznine kako bi postala sa svim gore navedenim elementima "Istinski
Duh", njihovo vijekovno podrijetlo.
Mnogi znanstvenici su podcijenili tisućljećima star vječni duh staroeuropske kulture, važnost
fenomena stećaka i piramida u Bosni. Za razliku od onoga što smo rekli, stećci ne pripadaju
ratobornim raspirivanjima crkava u srednjem vijeku, koje su spaljivale ljude na lomači, uključujući
mnoge ponizne propovjednike bogumilske vjere, dok je vodila križarske ratove protiv njihovog
nauka.
Stećci nisu, te se ne smiju smatrati kulturnim dobrom politički orijentiranih akademika ili
medija, koji su samo rezultat društveno podijeljenog svijeta, već su bezgranična kulturna i duhovna
BOSNIAN-PYRAMID.ORG © 2012 38
baština , mirnogi egalitarnog svijeta Stare Europe.
U ovom trenutku, Svjetlost vječnosti staroeuropske kulture sja kroz velove vremena više nego
ikad prije, i kao što bi rekli Pitagorejci: "širi se na Nebesa i miluje zvijezde".
BOSNIAN-PYRAMID.ORG © 2012 39
BIBLIOGRAFIJA:
WENZEL, M.
1965 Ukrasni motivi na stećcima
Ornamental motifs on tombstones frome medieval Bosna and surrounding regions
Veselin Masleša
Sarajevo
BEŠLAGIĆ, Š.
1979 Stećci – Kultura i Umjetnost
Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine
Sarajevo
DIZDAR, G.
2012 The ideology of stećak scholarship
Sarajevo
URSULESCU, N.
2006 Dimensiunea Europeana a Civilizaţiei Eneolitice Est-Carpatice
Europe and dimension of the Chalcolithic Civilisation at East of of Carpathes
Universitatea "Alexandru Ioan Cuza"
Iaşi
CHERNAKOV, D.
2006 Eneolithic ceramic tablets (altars) from Bulgaria
Д. Чернаков, Праисторическа керамична находка от Русе, in
Сборник “Ессенни четения, Сборяново”, 3 (2005), 17 – 22.
Rousse Regional Museum of History
GIMBUTAS, M.
1991 The Civilisation of the Goddess
Harper. San Francisco
BOSNIAN-PYRAMID.ORG © 2012 40
GIMBUTAS, M.
1989 The Language of the Goddess
London
GIMBUTAS, M.
1982 The Goddesses and Gods of Old Europe: Myths and Cult Images
Berkeley and Los Angeles, California
NAUMOV, G.
2009 Visual and Conceptual Dynamism of Neolithic Altars in the Republic of Macedonia
Skopje
ČAUSIDIS, N.
2010 Neolithic Ceramic Figurines in the Shape of a Woman – House from the Republic of
Macedonia
Archaeopress Oxford
ANTHONY D. & CHI J.
2010 The Lost World of Old Europe: The Danube Valley, 5.000 – 3.500 B.C.E
Institute for the Study of the Ancient World
New York – Princeton University Press
GARCES-FOLEY, K.
2006 Death and Religion in a Changing World
M.E. Sharp Inc.
New York
OBOLENSKY, D.
2004 The Bogomils – A Study in Balkan Neo-Manichaeism
Cambridge University Press
LAURENŢIU, R.
2010 At Europe's borders: Medieval towns in the Romanian principalities
Koninklijke Brill NV, Leiden
Netherlands
BOSNIAN-PYRAMID.ORG © 2012 41
MANANSALA. P.K.
2006 Quest for the Dragon and Bird Clan
Lulu Press
OPSOPAUS, J.
1999 The Ancient Greek Esoteric Doctrine of the Elements
Biblioteca Arcana
KINGSLEY, P.
1995 Ancient Philosophy, Mystery and Magic: Empedocles and Pythagorean Tradition
Oxford University Press
KVAERNE, P.
1985 Iconography of Religions XII, 13
Tibet Bon Religion
Institute of of Religious Iconography
State University Groningen – Leiden E.J. Brill
BEER, R.
2004 The encyclopedia of Tibetan symbols and motifs
Serindia Publications, Inc.
Chicago
PAŠIĆ, M.
2008 Arheološkis lokalitet "Brdo", Kralupi, Visoko
University of Zenica, Bosna i Hercergovina
BOSNIAN-PYRAMID.ORG © 2012 42
BOSNIAN-PYRAMID.ORG © 2012 43