NASILJE NAD ROMKINJAMA U PORODICI I
PARTNERSKIM ODNOSIMA U BEOGRADU:STRUKTURA,
KARAKTERISTIKE I DRUŠTVENA REAKCIJA
1
SadržajPredgovor………………………………………………………………………………….….4Sažetak…………………………………………………………………………………….….5
Uvod…………………………………………………………………………………….…5O istraživanju………………………………………………………………………….…...5Struktura nasilja nad Romkinjama u porodici i partnerskim odnosima…………………....5Viktimizacija ispitanica pojedinim oblicima nasilja u porodici i partnerskim odnosima….6Faktori nasilja u porodici i partnerskim odnosima nad ispitanicama……………..………..6Podaci o poslednjem slučaju fizičkog i/ili seksualnog nasilja……………………………...7
Executive summary……………………………………………………………………………8Introduction……………………………………………………………………………..…8About the research………………………………………………………………………….8The structure of domestic and intimate partner violence against Roma women……..……8Victimization of respondents by certain forms of domestic and intimate partner violence..9Factors of domestic and intimate partner violence against respondents…………………...9Data on the last case of physical and/or sexual violence…………………………….……10
Uvod……………………………………………………………………………………….…12O istraživanju……………………………………………………………………………..….16
Predmet i cilj istraživanja…………………………………………………………………16Metod…………………………………………………………………………………...…17Formiranje uzorka…………………………………………………………………………18Prikupljanje i obrada podataka……………………………………………………………18
Opis uzorka…………………………………………………………………………………..20Viktimizacija Romkinja nasiljem u porodici i partnerskim odnosima………………………24
Psihičko nasilje……………………………………………………………………………25Ekonomsko nasilje………………………………………………………………………...26Pretnje fizičkim nasiljem………………………………………………………………….27Fizičko nasilje……………………………………………………………………………..29Seksualno nasilje…………………………………………………………………………..32Proganjanje……………………………………………………………………………..…33
Faktori koji utiču na izloženost Romkinja nasilju u porodici i partnerskim odnosima………35Uzrast ispitanica i izloženost nasilju u porodici i partnerskim odnosima…………………35Bračni status ispitanica i izloženost nasilju u porodici i partnerskim odnosima……….…36Roditeljski status ispitanica i izloženost nasilju u u porodici i partnerskim odnosima…...38Radni status i izloženost nasilju u porodici i partnerskim odnosima……………………...39Obrazovni nivo i izloženost nasilju u porodici i partnerskim odnosima………………….41Stambena situacija i izloženost nasilju u porodici i partnerskim odnosima………………43
Karakteristike nasilja nad Romkinjama u porodici i partnerskim odnosima - analiza poslednjeg slučaja nasilja…………………………………………………………………….45
Oblik nasilja kome su bile izložene ispitanice…………………………………………….45Karakteristike nasilnika…………………………………………………………………...46Posledice nasilja…………………………………………………………………………...47Prisustvo dece poslednjem slučaju nasilja………………………………………………...48Percipiranje nasilja u porodici i partnerskim odnosima kao oblika kriminaliteta………...49
Nasilje nad Romkinjama u porodici i partnerskim odnosima i društvena reakcija…………..51Prijavljivanje nasilja policiji………………………………………………………………51Obraćanje centru za socijalni rad…………………………………………………………56Obraćanje zdravstvenoj ustanovi…………………………………………………………58Obraćanje nevladinoj organizaciji……………………………………………………...…61
2
Boravak u prihvatilištu za žrtve nasilja/sigurnoj kući……………………………………63Sudski postupak i izricanje mera zaštite od nasilja u porodici……………………………64Zaštita prema Zakonu o sprečavanju nasilja u porodici…………………………………..65
Zaključak…………………………………………………………………………………......67Literatura…………………………………………………………………………………..…71
3
Predgovor
Istraživački izveštaj pod nazivom Nasilje nad Romkinjama u porodici i partnerskim
odnosima u Beogradu: Struktura, karakteristike i društvena reakcija rezultat je rada
Viktimološkog društva Srbije-VDS, koje je 2017. godine angažovano na sprovođenju dela
projekta pod nazivom Za aktivnu inkluziju i prava Romkinja na Zapadnom Balkanu II, čiji su
nosioci NVO BIBIJA-Romski ženski centar i CARE International Balkans. VDS je bilo
angažovano za deo projekta koji se odnosio na prikupljanje i beleženje podataka o
slučajevima nasilja nad Romkinjama.Zadaci VDS u ovom delu projekta obuhvatili su: izradu
metodologije za prikupljanje podataka, određivanje uzorka, izradu instrumenta za
prikupljanje podataka, analizu dobijenih podataka i pripremu istraživačkog izveštaja. U
sprovođenje istraživanja neposredno su bili uključeni: dr Sanja Ćopić, Jasmina Nikolić i
Bejan Šaćiri. Zahvalnost dugujemo Mirjani Tripković koja je pomagala oko unosa podataka u
program za obradu. Istraživački izveštaj pripremili su dr Sanja Ćopić i Bejan Šaćiri.
Istraživanje je sprovedeno uz podršku i nadzor prof. dr Vesne Nikolić-Ristanović.
Zahvaljujemo se aktivistkinjama NVO BIBIJA koje su radile na prikupljanju podataka.
Takođe, zahvaljujemo se svim ispitanicama koje su bile spremne da podele sa nama svoje
iskustvo nasilja i da na taj način daju doprinos realizaciji istraživanja, ali i daljem radu na
podizanju svesti žena, posebno iz marginalizovanih grupa, o pravu na život bez nasilja.
4
Sažetak
Uvod
Viktimološko društvo Srbije-VDS sprovelo je istraživanje nasilja nad Romkinjama u porodici i partnerskim odnosima u Beogradu. Istraživanje je deo šireg projekta pod nazivom Za aktivnu inkluziju i prava Romkinja na Zapadnom Balkanu II, čiji su nosioci NVO BIBIJA-Romski ženski centar i CARE International Balkans. Projekat je, ukupno gledano, usmeren na unapređenje zaštite Romkinja kao žrtava nasilja u porodici i partnerskim odnosima i jačanje njihovih kapaciteta za ostvarivanje svojih prava na obrazovanje, zdravstvo i život bez nasilja.
O istraživanju
Predmet istraživanja bilo je nasilje nad Romkinjama u porodici i partnerskim odnosima. Za potrebe istraživanja nasilje u porodici definisano je kao psihičko, fizičko, seksualno i ekonomsko nasilje koje jedan član porodice vrši prema drugom članu porodice. Nasilje u porodici obuhvatilo je partnersko nasilje i nasilje koje drugi članovi porodice vrše prema Romkinjama (nasilje od strane dece, roditelja ili drugih članova porodice). Pored toga, za potrebe istraživanja, nasilje u porodici je obuhvatilo i proganjanje.
Cilj istraživanja bio je dolaženje do saznanja o strukturi i karakteristikama nasilja nad Romkinjama u porodičnim i partnerskim odnosima, faktorima koji utiču na izloženost Romkinja nasilju u porodici i partnerskim odnosima i oblicima društvenog reagovanja na nasilje nad Romkinjama u porodičnim i partnerskim odnosima. Podaci su prikupljani putem ispitivanja, i to primenom neposrednog (licem u lice) intervjua sa punoletnim Romkinjama koje su bile ili su još uvek žrtve nasilja u porodici i/ili partnerskim odnosima. Za prikupljanje podataka korišćena je kombinacija ankete o viktimizaciji i feminističke metodologije.
Istraživanje je sprovedeno na uzorku od 250 punoletnih Romkinja, koje su bile ili su još uvek žrtve nasilja u porodici i/ili partnerskim odnosima. Istraživanje je sprovedeno u romskim naseljima na teritoriji Beograda. Podaci su prikupljani u periodu od 15. oktobar 2017. do 15. februara 2018. godine. Na prikupljanju podataka bile su angažovane četiri anketarke - aktivistkinje NVO Bibija. Podaci su obrađeni deskriptivnom statistikom, Hi-kvadrat testom i Pirsonovom korelacijom. Pored kvantitativne, urađena je i kvalitativna analiza odgovora na otvorena pitanja. Istraživanje je imalo akcioni karakter.
Struktura nasilja nad Romkinjama u porodici i partnerskim odnosima
U strukturi porodičnog i partnerskog nasilja nad Romkinjama u ispitanom uzorku dominiraju pretnje fizičkim nasiljem, psihičko i fizičko nasilje:
U 239 (21.3%) slučajeva ispitanice su bile izložene pretnjama fizičkim nasiljem; U 236 (21.1%) slučajeva psihičkom nasilju; U 223 (19.9%) slučaja fizičkom nasilju; U 185 (16.5%) slučajeva ekonomskom nasilju; U 96 (8.6%) slučajeva pretnjama nasiljem uz upotrebu oružja; U 81 (7.2%) slučaju proganjanju; U 60 (5.4%) slučajeva seksualnom nasilju.
5
U strukturi porodičnog nasilja nad Romkinjama u ispitanom uzorku dominira partnersko nasilje. Podaci o broju incidenata pokazuju da se u slučaju pretnji fizičkim nasiljem, fizičkog i seksualnog nasilja, kao i proganjanja radi o o kontinuiranoj viktimizaciji. Takođe, u većini slučajeva ispitanice su nasilje u porodici doživele tokom poslednjih šest godinaposmatrano u odnosu na moment istraživanja, dakle, nakon 2012. godine.
Viktimizacija ispitanica pojedinim oblicima nasilja u porodici i partnerskim odnosima
Od ukupnog broja ispitanica njih 236 (94.4%) je navelo da su bile izložene psihičkom nasilju nakon svoje 18. godine. U strukturi psihičkog nasilja dominira partnersko nasilje: učinioci psihičkog nasilja sa kojim su se suočavale žene iz ispitanog uzorka su u najvećem broju slučajeva bili muž (107 ili 36.1%) i bivši muž (60 ili 20.3%).
Podaci istraživanja pokazuju da je 185 (74%) ispitanica bilo izloženo ekonomskom nasilju nakon punoletstva. U najvećem broju slučajeva ispitanice su bile izložene ekonomskom nasilju od strane partnera, odnosno muža (108 ili 51.4%) ili bivšeg muža (45 ili 21.4%).
Pretnjama fizičkim nasiljem bilo je izložene 239 (95.6%) ispitanica, a više od jedne trećine njih - 96 (38.4%) navelo je da im je član porodice pretio oružjem (nož, pištolj ili neko drugo oruđe ili oružje). U najvećem broju slučajeva ispitanicama je fizičkim nasiljem pretio muž (123 ili 40.9%) ili bivši muž (58 ili 19.3%). Takođe, kada je reč o slučajevima pretnji oružjem, u najvećem broju slučajeva su ispitanice rekle da su pretnje doživele od strane muža (41 ili 36.3%) ili bivšeg muža (40 ili 35.4%)
Fizičkom nasilju bile su izložene 223 (89.2%) ispitanice, od čega su u 52 slučaja (23.3%) ispitanice bile izložene napadu oružjem. Prema odgovorima ispitanica, muž je bio učinilac fizičkog nasilja u 120 (45.3%), a bivši muž u 56 (21.1%) slučajeva. Kada je reč o napadu oružjem, u preko 70% slučajeva nasilje je izvršio partner ispitanice.
Skoro svaka četvrta žena iz ispitanog uzorka doživela je seksualno nasilje nakon svog punoletstva - 60 (24%), i to od strane bivšeg muža (36 ili 60%) ili aktuelnog partnera (24 ili 40%).
Najzad, svaka treća ispitanica je bila izložena nekom obliku proganjanja - 81 (32.4%). Ovaj vid nasilja je u najvećem broju slučajeva vršio njihov partner: bivši (46 ili 56.8%) ili aktuelni (28 ili 34.6%).
Faktori nasilja u porodici i partnerskim odnosima nad ispitanicama
Istraživanje je pokazalo da su ključni faktori koji utiču na veću izloženost, odnosno manju zaštićenost ispitanica od nasilja u porodici i partnerskim odnosima oni faktori koji su povezani sa njihovim bračnimi roditeljskim statusom, radnim statusom, obrazovnim nivoom i stambenim prilikama. Nasilje posebno pogađa ispitanice nižeg obrazovnog nivoa, one koje žive u lošim stambenim uslovima i koje su razvedene ili žive razdvojeno od partnera.
Tako su pretnjama fizičkim nasiljem posebno izložene ispitanice koje su razvedene ili žive razdvojeno od partnera, koje su nižeg obrazovnog nivoa i koje su navele da su stambene prilike u kojima žive loše ili jako loše. Sa druge strane, pretnjama fizičkim nasiljem najmanje
6
su izložene ispitanice koje su zaposlene, dakle, koje su, maker delimično, ekonomski samostalne.
Fizičkom nasilju izloženije su žene koje imaju decu, koje su nižeg obrazovnog nivoa i koje žive u lošim ili jako lošim stambenim uslovima. Sa druge strane, kao i u slučaju pretnji nasiljem, najmanje su ovom vidu nasilja izložene žene koje su zaposlene.
Proganjanju su najizloženije žene mlađe životne dobi, one koje su razvedene ili žive razdvojeno od partnera i koje nemaju decu.
Najzad, seksualnom nasilju su u većoj meri izložene ispitanice koje su razvedene ili žive razdvojeno od partnera i koje su nižeg obrazovnog nivoa.
Podaci o poslednjem slučaju fizičkog i/ili seksualnog nasilja
Od ukupnog broja ispitanica, njih 228 (91.9%) je nakon punoletstva doživelo ili još uvek trpi neki oblik fizičkog i/ili seksualnog nasilja u porodici. U više od polovine slučajeva prisutno je kombinovano fizičko i psihičko nasilje(130 ili 57%). Potom, 61 (26.7%) ispitanica je navela da je bila izložena samo fizičkom nasilju, 28 (12.3%) je bilo izloženo fizičkom, psihičkom i seksualnom nasilju, 6 (2.6%) seksualnom i psihičkom nasilju, a tri (1.3%) ispitanice su bile izložene fizičkom i seksualnom nasilju.
Ispitanice su najšešće bile zlostavljane od strane partnera, i to: muža (156 slučajeva ili 68.4%) ili bivšeg muža (35 slučajeva ili 15.3%). Podaci ukazuju na visoko prisustvo alkoholizma među nasilnicima: 113 (49.6%) nasilnika je u trenutku poslednjeg nasilnog čina bilo pod uticajem alkohola. U 36 (15.8%) slučajeva nasilnik je imao nož, pištolj ili drugo oružje. U skoro 60% opisanih slučajeva ispitanice su zadobile fizičke povrede – 135 (59.2%).
Visok je procenat dece koja su direktno ili indirektno viktimizirana u slučajevima nasilja nad njihovim majkama: u skoro polovini slučajeva poslednjeg fizičkog i/ili seksualnog nasilja koje su ispitanice opisale, nasilnom činu prisustvovala su njihova deca - 111 (48.7%) slučajeva. Od toga, u skoro 20% slučajeva deca su bila neposredno viktimizirana od strane nasilnika koji je zlostavljao njihovu majku (22 slučaja ili 19.8%).
Većina ispitanica (148 ili 64.9%) smatra da poslednji slučaj fizičkog i/ili seksualnog nasilja koje su doživele predstavlja kriminalitet. Pa ipak, čak jedna trećina njih (80 ili 35.1%) preživljeno nasilje ne percipira kao oblik kriminaliteta.
Samo 63 (27.6%) ispitanice su se nakon poslednjeg čina nasilja obratile za pomoć nekoj instituciji ili organizaciji za pomoć, podršku i zaštitu. Od ukupnog broja ispitanica koje su preživele fizičko i/ili seksualno nasilje, samo 20 (8.8%) je poslednji slučaj nasilja prijavilo policiji; 23 (10.1%) su se obratile centru za socijalni rad, 24 (10.5%) zdravstvenoj ustanovi, a 27 (11.8%) nevladinoj organizaciji. Dve (0.9%) ispitanice bile su smeštene u sigurnu kuću zbog poslednjeg slučaja nasilja kome su bile izložene. U svega 12 (4.8%) slučajeva vođen je krivični ili prekršajni postupak protiv nasilnika. Najzad, u 8 (3.5%) slučajeva izrečene su mere zaštite od nasilja u porodici u skladu sa Zakonom o sprečevanju nasilja u porodici.
7
Executive summary
Domestic and intimate partner violence against Roma women in Belgrade: Structure, characteristics and social response
Introduction
The Victimology Society of Serbia-VDS conducted a researchondomestic and intimate partner violence against Roma women in Belgrade. The research is a part of thebroader project entitled “For active inclusion and rights of Roma women in the Western Balkans II”, which is implemented by the NGO BIBIJA-Roma Women’s Centre and CARE International Balkans. The project, in general, aims at improving protection of Roma women as victims of domestic and intimate partner violence and strengthening their capacities to exercise their rights to education, health and life without violence.
About the research
The subject of the research was domestic and intimate partner violence against Roma women. For the purpose of the research, domestic violence was defined as psychological, physical, sexual and economic violence that one family member carries against another family member. Domestic violence included both partner violence and violence against Roma women by other family members (violence by children, parents or other family members). Additionally, for the purposes of the research, domestic violence also included stalking.
The aim of the research was to find out the following: the structure and characteristics of domestic and intimate partner violence against Roma women, the factors that influence vulnerability of Roma women to domestic and intimate partner violence, and forms of social response to violence against Roma women in the family and in intimate partner relationship. The data was collected through direct (face to face) interviews with adult Roma women who were or still are victims of domestic and/or intimate partner violence. A combination of the victimization survey and the feminist methodology was used for collecting data.
The survey was conducted on a sample of 250 adult Roma women who were or still are victims of domestic violence. The research was conducted in Roma settlements on the territory of Belgrade. The data was collected in the period from October 15, 2017 to February 15, 2018. Four interviewers - activists of the NGO Bibija were involved in data collection. The data was processed by the use of descriptive statistics, Hi-square test, and Pearson’s Correlation. In addition to quantitative, a qualitative analysis of the answers to open-ended questions was performed. The research had an action character.
The structure of domestic and intimate partner violence against Roma women
In the structure of domestic and intimate partner violence against Roma women in the given sample, threats of physical violence, psychological and physical violence are predominant. Therespondents were exposed to:
Threatsof physical violence -in 239 (21.3%) cases; Psychologicalviolence - in 236 (21.1%) cases; Physical violence - in 223 (19.9%) cases; Economicviolence - in 185 (16.5%) cases;
8
Threatsof violence by using weapons - in 96 (8.6%) cases; Stalking - in81 (7.2%) cases; Sexualviolence - in 60 (5.4%) cases.
Partnerviolence is the dominant form of violence in the structure of domestic violence against Roma women in the given sample. The data on the number of incidents show that threatening by physical violence, physical and sexual violence, and stalking present forms of continuous victimization of the respondents. Additionally, in most cases respondents experienced domestic or intimate partner violence over the past six years, i.e. after 2012.
Victimization of respondents by certain forms of domestic and intimate partner violence
Out of the total number of respondents, 236 (94.4%) reported that they were subjected to psychological violence after the age of 18. In the structure of psychological violence, partner violence dominates: in most cases the perpetratorwasa husband (107 or 36.1%) and a former husband (60 or 20.3%).
The survey data show that 185 (74%) respondents were exposed to economic violence after the age of 18. In most cases respondents were subjected to economic violence by a partner:a husband (108 or 51.4%) or a former husband (45 or 21.4%).
239 (95.6%) respondents were exposed to threats with physical violence, and more than one third of them - 96 (38.4%) stated that their family member threatened them by a weapon (knife, gun or some other weapon). In the majority of cases respondents were threatened with physical violence by a husband (123 or 40.9%) or a former husband (58 or 19.3%). Also, when it comes to cases of threats by the use of a weapon, in most cases respondents answered that threats were experienced by husband (41 or 36.3%) or ex-husband (40 or 35.4%)
223 (89.2%) respondents were exposed to physical violence, out of which 52 (23.3%) were exposed to violence by the use of weapons. According to the respondents, the husband was a perpetrator of physical violence in 120 (45.3%) and the former husband in 56 (21.1%) cases. In the case of violence with the use of a weapon, in over 70% of cases violence was committed by a respondent’s partner.
Almost every fourth woman in the sample had experienced sexual violence after the age of 18 - 60 (24%), by her former (36 or 60%) or current partner (24 or 40%).
Finally, every third respondent was exposed to some form of stalking after the age of 18 - 81 (32.4%). In most cases this type of violence was performed by their partner: ex-husband (46 or 56.8%) or current husband (28 or 34.6%).
Factors of domestic and partner violence against respondents
The research has shown that the key factors that influence the higher exposure, or less protection of respondents from domestic and intimate partner violence, are those factors that are related to their marital and parental status, working status, educational level and housing conditions. Violence particularly affects the respondents of the lower educational level, those living in poor housing conditions and divorced women or women that live separated from their partners.
9
Research has shown that respondents who are divorced or live separated from their partners, with the lower educational level and who live in poor or very poor housing conditions are particularly exposed to threats of physical violence. On the other hand, the threats of physical violence are experienced the least by respondents who are employed, therefore, who are, at least to some extent, economically independent.
Physical violence is more experienced by women who have children, who are of lower educational level and who live in poor or very poor housing conditions. On the other hand, as in the case of threatening with physical violence, women who are employed are exposed to this form of violence the least.
Younger women, those who are divorced or live separated from their partners and who have no children are more vulnerable to staling.
Finally, sexual violence is more experienced by respondents who are divorced or live separated from their partners and who have lower educational level.
Data on the latest case of physical and/or sexual violence
Out of the total number of respondents, 228 (91.9%) experienced or still suffer some form of physical and/or sexual violence in the family after the age of 18. In more than half of the cases respondents experienced combined physical and psychological violence (130 or 57%). This is followed by 61 (26.7%) respondents who stated that they were exposedto physical violence only, 28 (12.3%) who were exposed to physical, psychological and sexual violence, 6 (2.6%) who were exposed to sexual and psychological violence, and three (1.3%) who were exposed to physical and sexual violence.
The respondents were most often abused by their partners: the husband (156 cases or 68.4%) or the former husband (35 cases or 15.3%). The data point to the high presence of alcoholism among the perpetrators: 113 (49.6%) of the abusers were under the influence of alcohol at the time of the last violent act. In 36 (15.8%) cases the abuser had a knife, a gun or other weapon. In almost 60% of the cases the respondents suffered physical injuries - 135 (59.2%).
The percentage of children who are directly or indirectly victimized in cases of violence against their mothers is high: in almost half of the cases (111 or 48.7%) children were present during the last violent act. Out of that number, in nearly 20% of cases children were directly victimized by the abuser who was violent towards their mothers (22 cases or 19.8%).
Most respondents (148 or 64.9%) believe that the latest case of physical and/or sexual violence they have experienced constitutes a crime. Nevertheless, even one third of them (80 or 35.1%) do not perceive suffered violence as a form of crime.
Only 63 (27.6%) respondents approached some institution or organization for assistance, support and protection after the latest violent act. Out of the total number of respondents who suffered physical and/or sexual violence, only 20 (8.8%) reported the last case of violence to the police; 23 (10.1%) addressed the Centre for Social Work, 24 (10.5%) addressed healthcare institution, and 27 (11.8%) addressed non-governmental organization. Two (0.9%) respondents were accommodated in a safe house. In only 12 (4.8%) cases a criminal or misdemeanour procedure was conducted against the perpetrator. Finally, in only 8 (3.5%)
10
casesprotection measures stipulated in the Law on the Prevention of Domestic Violence were implemented.
11
Uvod
Konvencija Saveta Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici,
tzv. Istanbulska konvencija definiše nаsilje nаd ženаmа kao „svа delа rodno zаsnovаnog nаsiljа
kojа dovode do ili mogu dа dovedu do: fizičke, seksuаlne, psihičke, odnosno, finаnsijske
povrede ili pаtnje zа žene, obuhvаtаjući i pretnje tаkvim delimа, prinudu ili proizvoljno
lišаvаnje slobode, bilo u jаvnosti bilo u privаtnom životu“ (član 3). Nasilje nad ženama se
prepoznaje kao rodno zasnovano nasilje: nasilje koje je usmereno protiv žene zato što je žena,
odnosno ono koje nesrazmerno pogađa žene, i kao jedan od ključnih društvenih mehanizama
kojima se žene primoravaju da budu u podređenom položaju u odnosu na muškarce (Ćopić,
2016). Nasilje nad ženama predstavlja ozbiljno kršenje ljudskih prava žena i devojčica i glavnu
prepreku ostvarivanju rodne ravnopravnosti. Konvencija takođe definiše i nasilje u porodici i to
kao „svаko delo fizičkog, seksuаlnog, psihičkog odnosno ekonomskog nаsiljа do kojeg dolаzi u
okviru porodice ili domаćinstvа odnosno između bivših ili sаdаšnjih supružnikа ili pаrtnerа,
nezаvisno od togа dа li učinilаc deli ili je delio isto borаvište sа žrtvom“ (član 3). Dakle, nasilje
u porodici obuhvata dva osnovan tipa nasilja: partnersko nasilje, koje je definisano kao rodno
zasnovano, i međugeneracijsko nasilje u porodici, koje je određeno rodno neutralno, pa
obuhvata žrtve i učinioce oba pola (Ignjatović, Pavlović Babić, Lukić, 2015).
Pravni okvir za sprečavanje i suzbijanje nasilja u porodici i zaštitu žrtava u Srbiji je
postavljen nakon 2000. godine. Sistem pravne zaštite od nasilja u Srbiji obuhvata
krivičnopravnu, porodičnopravnu i prekršajnopravnu zaštitu (Konstantinović-Vilić, Petrušić,
2011). Krivičnopravna zaštita od nasilja u porodici obezbeđena je kroz odredbe Krivičnog
zakonika1. Od 2002. godine nasilje u porodici predstavlja posebno krivično, koje se goni po
službenoj dužnosti. Poridični zako2izričito zabranjuje nasilje u porodici, članovima porodice
priznaje pravo na zaštitu od nasilja u porodici, predviđa mere zaštite, koje mogu da se izreknu
u građanskom postupku, dok je njihovo kršenje kažnjivo i predstavlja najlakši oblik krivičnog
dela nasilje u porodici. Određene mere zaštite žrtve od reviktimizacije predviđene su u
krivičnom i prekršajnom zakonodavstvu: mera bezbednosti zabrane približavanja i
komunikacije sa oštećenim, koju predviđa Krivični zakonik, a čijom primenom je omogućeno
da sud zabrani učiniocu krivičnog dela približavanje oštećenom na određenoj udaljenosti,
1„Službeni glasnik RS“ br. 85/2005, 88/2005 - ispr., 107/2005 - ispr., 72/2009, 111/2009, 121/2012, 104/2013, 108/2014 i 94/201.2„Službeni glasnik RS“ br. 8/2005, 72/2011 - dr. zakon i 6/2015.
12
pristup u prostor oko mesta stanovanja ili mesta rada oštećenog i dalje uznemiravanje
oštećenog, odnosno dalju komunikaciju sa oštećenim, ako se opravdano može smatrati da bi
dalje vršenje takvih radnji učinioca krivičnog dela bilo opasno po oštećenog, i zaštitna mera
zabrana pristupa oštećenom, objektima ili mestu izvršenja, koju predviđa Zakon o
prekršajima3, a koja može biti primenjena u slučajevima izvršenja prekršaja kvalifikovanog
kao nasilje u porodici. Za efikasnu implementaciju postojećih rešenja u praksi i delovanje
nadležnih službi od posebnog značaja su strategije, kao dokumenti koji definišu politiku u
određenoj oblasti i predstavljaju osnov za formulisanje konkretnih aktivnosti (kroz akcione
planove), i protokoli o postupanju, kojima se ujedno postavlja osnov za standardizaciju
procedura i ujednačavanje postupanja nadležnih institucija, što bi, pak, trebalo da predstavlja
garanciju za jednaku i efikasnu zaštitu žrtava (Ćopić, 2016). Tokom 2011. godine usvojen je
Opšti protokol o postupаnju i sаrаdnji ustаnovа, orgаnа i orgаnizаcijа u situаcijаmа nаsiljа
nаd ženаmа u porodici i u pаrtnerskim odnosimа. Nakon toga se pristupilo izradi i usvajanju
posebnih protokola od strane svih učesnika u procesu zaštite žena žrtava nasilja, kojima se
razrađuju smernice i standardi koje postavlja Opšti protokol (policija, sistem socijalne zaštite,
sistem zdravstvene zaštite, sistem obrazovanja i vaspitanja, pravosuđe).
Srbija je 2012. godine potpisala Istanbulsku konvenciju, a 31. oktobra 2013. godine
Narodna skupština Republike Srbije usvojila je Zakon o potvrđivanju Konvencije Saveta
Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici.4Ratifikaciju
Istanbulske konvencije pratilo je usvajanje Zakona o sprečavanju nasilja u porodici5 2016.
godine, koji je počeo da se primenjuje 1. juna 2017. godine. Svrha ovog zakona je da se, s
jedne strane, osigura efikasna prevencija nasilja u porodici, a, sa druge strane, hitna,
adekvatna i efikasna zaštita, pomoć i podrška žrtvama nasilja u porodici. Dakle, tri su ključna
segmenta ovog zakona: prevencija nasilja u porodici, procesuiranje slučajeva nasilja u
porodici i zaštita žrtava nasilja u porodici. Prema odredbama ovog zakona, žrtve nasilja u
porodici imaju pravo na informacije, pravo na pristup besplatnoj pravnoj pomoći i pravo na
individualni plan podrške i zaštite.
Nacionalna strategija za rodnu ravnopravnost za period od 2016. do 2020. godine sa
pratećim Akcionim planom (2016-2018) prepoznaje suzbijanje rodno zasnovanog nasilja, kao
i unapređenje ukupnog položaja višestruko marginalizovanih žena, uključujući Rokminje,
kao ključne strateške ciljeve usmerene na postizanje rodne ravnopravnosti u Srbiji. U
3„Službeni glasnik RS“ br. 65/2013, 13/2016 i 98/2016 - odluka US.4„Službeni glasnik RS“, Međunarodni ugovori, br. 12/2013.5„Službeni glasnik RS“ br. 94/2016.
13
Nacionalnoj strategiji za sprečavanje i suzbijanje nasilja nad ženama u porodici i u
partnerskim odnosima,6 koju je Vlada Republike Srbije usvojila 2011. godine s ciljem
unapređenja zaštite žena od nasilja u porodici i partnerskim odnosima, predviđeno je da je
„radi adekvatnijeg planiranja strateških mera zaštite od nasilja u porodici, potrebno uzeti u
obzir specifične probleme ranjivih, odnosno višestruko diskriminisanih kategorija žena, što
uključuje Romkinje“.
Dosadašnja istraživanja su pokazala da se nacionalna pripadnost žrtve pojavljuje kao
značajna viktimogena predispozicija za nasilje u porodici i u partnerskim odnosima, posebno
kada se radi o pretnjama fizičkim nasiljem i fizičkom nasilju. Podaci dobijeni istraživanjem
nasilja u porodici u Vojvodini, koje je sprovedeno 2009. godine, ukazalo je na posebnu
izloženost Romkinja ovim oblicima nasilja (Nikolić-Ristanović, 2010). To istraživanje je
pokazalo da je više od polovine (57.9%) ispitanica romske nacionalnosti bilo u nekom
trenutku žrtva fizičkog nasilja u porodici, kao i da su, posmatrano prema nacionalnoj
pripadnosti, upravo ispitanice romske (39.5%) nacionalnosti u najvećoj meri doživljavale
pretnje fizičkim nasiljem. Sa druge strane, istraživanje je pokazalo da se, posmatrano prema
nacionalnoj strukturi ispitanica, najniži nivo svesti o tome da nasilje u porodici predstavlja
kriminalitet beleži upravo kod Romkinja (52.6%). Takva situacija bi mogla da se objasni
različitostima kulturoloških i verskih nasleđa i uticaja koji se uočavaju kod pripadnika
različitih nacionalnih grupa, ali i niskog obrazovnog nivoa, posebno kod Romkinja. To
govori o potrebi podizanja svesti žena, posebno Romkinja o tome da nasilje u porodici nije
nešto što treba da se toleriše i prihvata kao normalno ponašanje, već da ono predstavlja
kriminal kao i svaki drugi oblik nasilja (Nikolić-Ristanović, 2010).
Istraživanje Romskog ženskog centra „Bibija“ iz 2010. godine, koje je sprovedeno na
uzorku od 150 žena starosti od 17 do 50 godina, koje pretežno žive u četiri neformalna
romska naselja na teritoriji Beograda i Kruševca, pokazalo je da su sve učesnice u
istraživanju bile izložene nekom obliku nasilja u porodici, i to najčešće fizičkom nasilju. Na
drugom mestu po učestalosti bilo je psihičko, a potom ekonomsko i seksualno nasilje, dokje
90% ispitanica reklo da su deca ili bila ili su i dalje svedoci nasilja. Istraživanje je ukazalo na
razloge zbog kojih se nasilje retko prijavljuje nadležnim organima i službama među romskim
ženama: 90% ispitanica je navelo da se Romkinje koje su žrtve nasilja ne obraćaju nadležnim
organima i službama zbog straha da neće dobiti adekvatnu zaštitu od nasilnika.
Jedan od glavnih segmenata holističkog i obuhvatnog pristupa rodno zasnovanom
nasilju, odnosno nasilju prema ženama, uključujući nasilje u porodici i partnerskim 6 „Službeni glasnik RS“, br. 27/2011.
14
odnosima, predstavlja sistematizovano prikupljanje i beleženje podataka o ovom vidu kršenja
ljudskih prava žena (Ćopić, Stevković, 2012; Konstantinović-Vilić, 2012). Redovno
prikupljanje podataka o nasilju prema ženama i odgovoru države na njega jedan je od
preduslova praćenja trendova i razvijanja efikasne politike suprotstavljanja države ovom vidu
nasilja.Međutim, u Srbiji još uvek ne postoji sistematizovano i struktuirano prikupljanje
podataka o nasilju prema ženama uz primenu jedinstvene metodologije evidentiranja
podataka, pa u ovom domenu saznanja o nasilju prema ženama, posebno o nasilju u porodici i
partnerskim odnosima daju istraživanja.
Polazeći od toga, Viktimološko društvo Srbije-VDS sprovelo je istraživanje nasilja
nad Romkinjama u porodici i partnerskim odnosima u romskim naseljima u Beogradu.
Istraživanje je deo šireg projekta pod nazivom Za aktivnu inkluziju i prava Romkinja na
Zapadnom Balkanu II, čiji su nosioci NVO BIBIJA-Romski ženski centar i CARE
International Balkans. Projekat je, ukupno gledano, usmeren na unapređenje zaštite Romkinja
kao žrtava nasilja u porodici i partnerskim odnosima i jačanje njihovih kapaciteta za
ostvarivanje svojih prava na obrazovanje, zdravstvo i život bez nasilja. U tekstu koji sledi dati
su prikaz i analiza podataka do kojih se ovim istraživanjem došlo.
15
O istraživanju
Predmet i cilj istraživanja
Predmet istraživanja bilo je nasilje nad Romkinjama u porodici i partnerskim odnosima. Za
potrebe istraživanja nasilje u porodici definisano je kao psihičko, fizičko, seksualno i
ekonomsko nasilje koje jedan član porodice vrši prema drugom članu porodice. Svaki od ova
četiri oblika nasilja je dalje operacionalizovan kroz niz konkretnih ponašanja. Pod članom
porodice podrazumevali su se bračni i vanbračni drug (sadašnji i bivši), partner/partnerka,
članovi uže i šire porodice (krvni srodnici i srodnici po tazbini), usvojilac i usvojenik,
hranilac i hranitelj, kao i osobe sa kojima ispitanica deli isto domaćinstvo (stambeni prostor u
celini) bez obzira da li je u srodstvu sa njima ili ne. Drugim rečima, nasilje u porodici
obuhvatilo je partnersko nasilje i nasilje koje drugi članovi porodice vrše prema Romkinjama
(nasilje od strane dece, roditelja ili drugih članova porodice). Pored toga, za potrebe
istraživanja, nasilje u porodici je obuhvatilo i proganjanje. Predmet istraživanja bilo je nasilje
u porodici koje prema Romkinjama vrše osobe oba pola.
Cilj istraživanja bio je dolaženje do saznanja o strukturi i karakteristikama nasilja nad
Romkinjama u porodičnim i partnerskim odnosima, faktorima koji utiču na izloženost
Romkinja nasilju u porodici i partnerskim odnosima i oblicima društvenog reagovanja na
nasilje nad Romkinjama u porodičnim i partnerskim odnosima.
Kada su u pitanju karakteristike nasilja nad Romkinjama u porodičnim i parterskim
odnosima, u fokusu je bilo dolaženje do podataka o: oblicima nasilja kojim su izložene
Romkinje u porodici i partnerskim odnosima, učestalosti nasilja kome su izložene Romkinje
u porodici i partnerskim odnosima, karakteristikama žrtava i nasilnika, posledicama nasilja i
prisustvu dece nasilju nad Romkinjama u porodici i njihova viktimizacija. Posebna pažnja
bila je posvećena ispitivanju faktora koji utiču na izloženost Romkinja nasilju u porodici i
partnerskim odnosima. Najzad, vezano za oblike društvenog reagovanja na nasilje nad
Romkinjama u porodičnim i partnerskim odnosima ispitano je u kojoj meri se Romkinje kao
žrtve nasilja u porodici i parterskim odnosima obraćaju državnim organima i institucijama
(posebno policiji, sudovima, centrima za socijalni rad i medicinskim ustanovama) i
nevladinim organizacijama za pomoć, kao i da li su i u kojoj meri zadovoljne radom ovih
16
službi i odnosom prema njima. Ispitivano je i na koji način one percipiraju nasilje u porodici i
partnerskim odnosima, odnosno da li nasilje koje doživljavaju smatraju kriminalitetom.
Metod
Podaci o karakteristikama nasilja u porodici i parnerskim odnosima nad Romkinjama,
faktorima koji utiču na izloženost Romkinja ovim oblicima nasilja i oblicima društvene
reakcije na njih prikupljani su putem ispitivanja, i to primenom neposrednog (licem u lice)
intervjua sa punoletnim Romkinjama koje su bile ili su još uvek žrtve nasilja u porodici i/ili
partnerskim odnosima. Za prikupljanje podataka korišćena je kombinacija ankete o
viktimizaciji i feminističke metodologije. Anketa o viktimizaciji predstavlja najpouzdaniju i
najčešće korišćenu tehniku za prikupljanje podataka o tamnoj brojci kriminaliteta
(neprijavljeni ili prikriveni kriminalitet), koja je kod nasilja u porodici i partnerskim
odnosima, posebno unutar romske populacije, posebno izražena. Feministički način vođenja
intervjua deluje osnažujuće i podsticajno na žene da govore o svom iskustvu viktimizacije.
Kombinacija ankete o viktimizaciji sa feminističkom metodologijom smatra se
najpouzdanijim načinom da se dođe do visokog stepena otkrivanja slučajeva nasilja u
porodici, o kome žene inače teško pričaju drugim osobama, uključujući tu i istraživače i
istraživačice.
Za prikupljanje podataka napravljen je poseban upitnik (istraživački instrument).
Upitnik je sadržao zatvorena i otvorena pitanja i sastojao se od tri osnovne celine:1. Opšti
podaci o ispitanici (socio-demografski i socio-ekonomski podaci); 2. Podaci o viktimizaciji u
porodici i partnerskim odnosima (podaci o psihičkom, ekonomskom, fizičkom i seksualnom
nasilju, o pretnjama fizičkim nasiljem i o proganjanju), i 3. Podaci o poslednjem pretrpljenom
fizičkom i/ili seksualnom nasilju kako bi se došlo detaljnije do podataka o karakteristikama
nasilja koje Romkinje trpe u partnerkim odnosima i porodici i društvenoj reakciji na ovaj vid
nasilja. Na kraju intervjua, ispitanicama je ostavljen prostor da iznesu svoje komentare i
sugestije u vezi sa temom istraživanja i da daju svoje predloge u pogledu unapređenja sistema
zaštite Romkinja kao žrtava nasilja u porodici i parterskim odnosima.
Ovo istraživanje je imalo akcioni karakter. Akcioni karakter ogledao se u osnaživanju
ispitanica tokom intervjua za život bez nasilja i informisanju o tome kome mogu da se obrate
u slučaju da nasilje i dalje traje. Takođe, sve ispitanice su bile informisane o tome kako i na
koji način mogu da prijave nasilje, kao i o mogućnostima zaštite koju pruža Zakona o
sprečavanju nasilja u porodici. Svakoj ispitanici ostavljeni su informativni materijali NVO
17
Bibija i brojevi telefona drugih organizacija i institucija kojima mogu da se obrate u slučaju
da su im potrebne informacije, podrška i zaštita.
Uz to, i sam proces intervjuisanja je imao osnažujući karakter za pojedine ispitanice.
Tako su neke ispitanice osetile olakšanje što su imale prilike da anketarkama ispričaju svoje
iskustvo u vezi sa nasiljem koje su trpele, osetile su se snažnijim i zadovoljnim jer ih je neko
saslušao bez okrivljavanja i optuživanja.
Formiranje uzorka
Istraživanje je sprovedeno u romskim naseljima na teritoriji Beograda, koja su obuhvaćena
projektom i to na uzorku od 250 punoletnih Romkinja, koje su bile ili su još uvek žrtve
nasilja u porodici i/ili partnerskim odnosima. Neke ispitanice su bile učesnice radionica koje
je organizovala NVO Bibija u sklopu projekta koji je imao za cilj unapređenje zaštite
Romkinja kao žrtava nasilja u porodici i partnerskim odnosima i jačanje njihovih kapaciteta
za ostvarivanje svojih prava na obrazovanje, zdravstvo i život bez nasilja. Uz to, u
istraživanju su učestvovale i druge žene iz romskih naselja. NVO Bibija je identifikovala
potencijalne ispitanice tokom prethodnih aktivnosti na projektu (kroz radioničarske aktivnosti
i terenski rad u romskim naseljima), sa kojima su potom anketarke vodile intervjue. Prilikom
odabira ispitanica vodilo se računa da budu zastupljene Romkinje različite starosne dobi, kao
i one su se obraćale i one koje se nisu obraćale institucijama i organizacijama za pomoć i
zaštitu.
Prikupljanje i obrada podataka
Podaci su prikupljani u periodu od 15. oktobar 2017. do 15. februara 2018. godine. Na
prikupljanju podataka bile su angažovane četiri anketarke - aktivistkinje NVO Bibija, koje su
senzibilisane za rad sa Romkinjama, kao i u pogledu predmeta istraživanja.Pre započinjanja
rada na terenu anketarke su upoznate sa predmetom i ciljem istraživanja, kao i sa načinom
prikupljanja podataka. Anketarke su dobile jasne instrukcije za vođenje intervjua sa
ispitanicama (na primer, kako uspostaviti kontakt sa ispitanicom, kakav odnos treba imati
prema ispitanici tokom intervjua, na koji način je upoznati sa istraživanjem, kako voditi
intervju, potom, voditi računa o bezbednosti ispitanica i sopstvenoj bezbednosti, kako
postupati u slučaju da je ispitanica žrtva porodičnog nasilja kojoj su potrebni pomoć i podrška
i slično).
18
Tokom rada na prikupljanju podataka, anketarke su imale zadatak da beleže slučajeve
odbijanja žena da budu intervjuisane, da zabeleže svoje utiske i zapažanja u vezi sa radom na
prikupljanju podataka, kao i komentare ispitanica u vezi sa istraživanjem, dakle, sve što bi
moglo da pomogne u razumevanju konteksta, ali i za buduća istraživanja. Analiza ovog
materijala je pokazala da tokom rada na prikupljanju podataka anketarke nisu imale neke
veće probleme, posebno ako se ima u vidu da je tema osetljiva i da ispitanice do tog momenta
(momenta istraživanja) često nisu ni bile u situaciji da govore o nasilju koje trpe.
Ispitanicama je bilo važno to što je istraživanje anonimno, jer u protivnom ne bi ni želele da
budu uključene u njega. Prilikom rada na terenu nije zabeleženo puno odbijanja. Razlog tome
je činjenica da je većina žena sa kojima su vođeni intervjui poznavala anketarke, pa su imale
poverenja u njih. Neke potencijalne ispitanice koje su, pak, odbile da učestvuju u istraživanju
kao razlog za odbijanje navele su: nepoverenje jer ne poznaju anketarku, ne žele da pričaju o
nasilju, da se prisećaju nečega sto je za njih bilo jako teško i loše iskustvo, strah od još većeg
nasilja, posebno zbog ekonomske nemoći i zavisnosti od partnera (nisu zaposlene), sramotu i
osudu najbližih i okoline, strah od oduzimanja dece zbog loše materijalne situacije i
poremećenih odnosa u porodici.
Neke anketarke su iskustvo vođenja intervjua sa ispitanicama i svoja zapažanja
zabeležile na sledeći način:
„Dok smo vodile razgovor nema nekih posebnih emocija, kao dase pomirila sa tim da
je to tako i da neće biti bolje.“
„Iako se nasilje desilo davno, žena je bila jako potrešena, plakala jepričajući svoju
priču kao da se juče desila, nije zaboravila ni jedan detalj koji je doživela,kao i njena
deca. I neke lepe detalje koji su postojali na početku njenog brakaa kojih je bilo malo
sve to ruše i potiskuju batine, uvrede, poniženja...“
„Ispitanca je delovala vrlo uznemireno dok je pričala sa nama. Doživela je veliko
nasilje i prošla kroz teške trenutke u životu. U jednom momentu su joj krenule suze.“
Prikupljeni podaci su obrađeni deskriptivnom statistikom, Hi-kvadrat testom i
Pirsonovom korelacijom. Pored kvantitativne, urađena je i kvalitativna analiza odgovora na
otvorena pitanja.
19
Opis uzorka
Ispitivanjem je obuhvaćeno 250 žena romske nacionalne pripadnosti koje žive u romskim
naseljima u Beogradu. Najzastupljeniju starosnu kategoriju u uzorku čine ispitanice od 33 do
40 godina – njih 65 (26%); slede ispitanice starosti od 26 do 32 godine – 53 (21.2%) i
ispitanice od 18 do 25 godina – 40 (16%).Uz to, 38 žena pripada starosnoj kategoriji od 41 do
48 godina (15.2%), dok je 30 (12%) žena bilo iz starosne kategorije od 49 do 56 godina. U
uzorku su bile i 23 (9.2%) žene starosti od 57 do 65 godina i jedna (0.4%) žena starosti preko
65 godina.
Tabela 1. Uzrast ispitanica
Uzrast Broj Procenat
18-25 godina 40 16.0%
26-32 godine 53 21.2%
33-40 godina 65 26.0%
41-48 godina 38 15.2%
49-56 godina 30 12.0%
57-65 godina 23 9.2%
preko 65
godina
1 0.4%
Ukupno 250 100.0%
Ukupno 197 (78.8%) žena živi sa intimnim partnerom, bilo u braku – 93 (37.2%), bilo
u vanbračnoj zajednici – 104 (41.6%);30 žena (12%) je razdvojeno ili razvedeno, 13 (5.2%)
je reklo da su neudate, dok je 10 žena (4%) reklo da su udovice.
Tabela 2. Bračni status
20
Bračni status Broj Procenat
Živim u vanbračnoj zajednici/sa
partnerom
104 41.6%
Udata 93 37.2%
Razvedena/razdvojena 30 12.0%
Neudata/ne živi sa partnerom 13 5.2%
Udovica 10 4.0%
Ukupno 250 100.0%
Ukupno 231 žena (92.4%) iz ispitanog uzorka ima decu. Po jedno dete ima 40 žena
(16%), dvoje dece ima 61 žena (24.4%), po troje dece ima 51 žena (20.4%), više od troje
dece ima79 žena (31,6%), a tri žene su rekle da imaju više od četvoro dece.
Tabela 3. Deca
Da li ima decu Broj Procenat
Da 231 92.4%
Ne 19 7.6%
Ukupno 250 100.0%
Više od 60% ispitanica je reklo da su domaćice – 156 (62.4%)žena, dok je 46 (18.4%)
žena nezaposleno, a 30 (12%) zaposleno. Pored toga, u ispitanom uzorku su biletri (1.2%)
žene koju su penzionerke i jedna (0.4%) koja je navela da je studentkinja.
Tabela 4. Radni status ispitanica
Radni status Broj Procenat
Domaćica 156 62.4%
Nezaposlena/tražim
posao
46 18.4%
Zaposlena 30 12.0%
Penzionerka 3 1.2%
Studentkinja 1 0.4%
Ukupno 250 100.0%
21
U pogledu obrazovne strukture, dobijeni podaci pokazuju da je 78% ispitanica ima
nezavršenu osnovnu školu ili završenu osnovnu školu. Srednju školu završila je 31 (12.4%)
žena, dok je 21 (8.4%) rekla da uopšte nije išla u školu. Sa druge strane, tri ispitanice (1,2%)
su završile višu/visoku školu ili fakultet.
Tabela 5. Obrazovni status ispitanica
Obrazovani status Broj Procenat
Uopšte nije išla u školu 21 8.4%
Nezavršena osnovna škola 102 40.8%
Osnovna škola 93 37.2%
Srednja škola ili gimnazija 31 12.4%
Viša skola/fakultet 3 1.2%
Ukupno 250 100.0%
Na pitanje kakvo im je bilo materijalno stanje u proteklih 10 godina, polovina
ispitanica je rekla da je bilo malo dobro, malo loše – 127 ispitanica ili 50.8%. Ukupno je 75
(30%) žena reklo da je materijalno stanje bilo stabilno loše, a 31 (12.4%) da je ono bivalo sve
gore i gore. Sa druge strane, 10 (4%) ispitanica je reklo da je materijalno stanje dobro sve
vreme, četiri (1.6%) ispitanice su rekle da je bilo loše, pa je postalo bolje, a tri (1.2%) da je
bilo dobro, ali da je sada loše.
Tabela 6. Materijalno stanje u proteklih 10 godina
Materijalno stanje u
proteklih 10 godina Broj Procenat
Sve gore i gore 31 12.4%
Stabilno loše 75 30.0%
Malo dobro, malo loše 127 50.8%
Loše, pa je postalo bolje 4 1.6%
Dobro, pa je sada loše 3 1.2%
Dobro je sve vreme 10 4.0%
Ukupno 250 100.0%
22
Na kraju, ispitanice su zamoljene da kažu kakva im je stambena situacija. Najveći
broj ispitanica je rekao da je stambena situacija loša – 86 (34.4%) ispitanica ili jako loša – 47
(18,8%). Pored toga, 60 (24%) ispitanica je reklo da stambena situacija nije ni dobra, ni loša,
56 (22,4%) da je dobra, a samo jedna (0.4%) je rekla da je veoma dobra.
Tabela 7. Stambena situacija
Stambena situacija Broj Procenat
Jako loša 47 18.8%
Loša 86 34.4%
Ni dobra, ni loša 60 24.0%
Dobra 56 22.4%
Veoma dobra 1 0.4%
Ukupno 250 100.0%
23
Viktimizacija Romkinja nasiljem u porodici i partnerskim odnosima
Kako bi se došlo do saznanja o tome kojim oblicima nasilja u porodici i partnerskim
odnosima su izložene Romkinje, ispitanice su zamoljene da navedu da li su nakon svoje 18.
godine, dakle, kao punoletne, bile izložene nekom od sledećih oblika nasilja u porodici ili
partnerskim odnosima: psihičkom nasilju, ekonomskom nasilju, fizičkom nasilju, pretnjama
fizičkim nasiljem (bez i sa upotrebom oružja ili oruđa koje telo može da povredi i zdravlje
naruši), seksualnom nasilju i proganjanju. Podaci do koji se došlo pokazuju da u strukturi
porodičnog i partnerskog nasilja nad Romkinjama u ispitanom uzorku dominiraju pretnje
fizičkim nasiljem, psihičko i fizičko nasilje. Tako su u 239 (21.3%) slučajeva ispitanice bile
izložene pretnjama fizičkim nasiljem, u 236 (21.1%) slučajeva psihičkom nasilju, u 223
(19.9%) slučaja fizičkom nasilju, a u 185 (16.5%) slučajeva ekonomskom nasilju. Pored toga,
u 96 (8.6%) slučajeva ispitanice su bile izložene pretnjama nasiljem uz upotrebu oružja ili
oruđa podobnog da telo teško povredi i zdravlje teško naruši, u 81 (7.2%) su bile izložene
proganjanju, a u 60 (5.4%) slučajeva seksualnom nasilju.
Tabela 8. Oblici nasilja u porodici i partnerskim odnosima
Oblik nasilja Broj Procenat
Pretnje fizičkim nasiljem 239 21.3%
Psihičko nasilje 236 21.1%
Fizičko nasilje 223 19.9%
Ekonomsko nasilje 185 16.5%
Pretnje oružjem 96 8.6%
Proganjanje 81 7.2%
Seksualno nasilje 60 5.4%
Ukupno 1120 100.0%
Da bi utvrdili kako su međusobno povezani različiti oblici nasilja u porodici
izračunate su korelacije različitih vrsta nasilja u porodici, kojima su ispitanice bile izložene.
Utvrđeno je da je Pirsonov keoficijent korelacije najveći između pretnji fizičkim nasiljem i
fizičkog nasilja (.491), što znači da se ove pretnje u većini slučajeva i ostvaruju.Pored toga,
uočena je statistički značajna korelacija između pretnji fizičkim nasiljem i psihičkog nasilja
24
(.287), a nije zanemarljiva ni povezanost ekonomskog nasilja, s jedne, i fizičkog (.234) i
sekusalnog nasilja (.248), sa druge strane.
Psihičko nasilje
Ekonomsko nasilje
Pretnje fizičkim nasiljem
Fizičko nasilje
Seksualno nasilje Proganjanje
Psihičko nasilje Pearson Correlation .173** .287** .139* .096 -.054
Sig. (2-tailed) .006 .000 .027 .130 .392
N 250 250 250 250 250
Ekonomsko nasilje Pearson Correlation .173** .095 .234** .248** .040
Sig. (2-tailed) .006 .134 .000 .000 .528
N 250 250 250 250 250
Pretnje fizičkim nasiljem
Pearson Correlation .287** .095 .491** .029 -.060
Sig. (2-tailed) .000 .134 .000 .646 .346
N 250 250 250 250 250
Fizičko nasilje Pearson Correlation .139* .234** .491** .075 -.117
Sig. (2-tailed) .027 .000 .000 .238 .065
N 250 250 250 250 250
Seksualno nasilje Pearson Correlation .096 .248** .029 .075 .191**
Sig. (2-tailed) .130 .000 .646 .238 .002
N 250 250 250 250 250
Proganjanje Pearson Correlation -.054 .040 -.060 -.117 .191**
Sig. (2-tailed) .392 .528 .346 .065 .002
N 250 250 250 250 250
**. Correlation is significant at the 0.01 level (2-tailed).
*. Correlation is significant at the 0.05 level (2-tailed).
Psihičko nasilje
Od ukupnog broja ispitanica, njih 236 (94.4%) je navelo da su bile izložene
psihičkom nasilju nakon svoje 18. godine, odnosno da su doževele da ih neki član porodice
vređa, ismeva, psuje, naziva pogrdnim imenima, ucenjuje, ne da da izlazi iz kuće, da ide kod
roditelja, prijatelja, da se druži sa drugim ljudima i slično.Drugim rečima, žene iz ispitanog
uzorka su bile izložene različitim oblicima psihičkog nasilja koji se ogledaju u nizu
kontrolnih taktika kojima nasilnik ostvaruje i potvrđuje kontrolu nad ženom.
U strukturi psihičkog nasilja dominira partnersko nasilje:učinioci psihičkog nasilja sa
kojim su se suočavale žene iz ispitanog uzorka su u najvećem broju slučajeva bili muž (107
slučajeva ili 36.1%) i bivši muž (60 slučajeva ili 20.3%). Zatim, prema odgovorima
25
ispitanica, u37 slučajeva (12.5%) to je bila svekrva, u 34 (11.5%) slučaja učinilac psihičkog
nasilja bio je otac, u 24 (8.1%) svekar, u 15 (5.1%) slučajeva braća/sestre, a u po pet (1.7%)
slučejeva ujak/stric i majka. Među učiniocima psihičkog nasilja najmanje su zatupljeni: sin, u
četiri (1.3%) slučaja, zet, u tri (1.1%) slučaja i kćerka, u dva (0.7%) slučaja.
Tabela 9. Odnos nasilnika i žrtve
Učinilac psihičkog nasilja Broj Procenat
Muž 107 36.1%
Bivši muž 60 20.3%
Svekrva 37 12.5%
Otac 34 11.5%
Svekar 24 8.1%
Braća/sestre 15 5.1%
Ujak/Stric 5 1.7%
Majka 5 1.7%
Sin 4 1.3%
Zet 3 1.1%
Kćerka 2 0.7%
Ukupno 296 100.0%
Ekonomsko nasilje
Dobijeni podaci pokazuju da je od ukupnog broja ispitanica, njih 185 (74%)bilo
izloženo ekonomskom nasilju nakon svoje 18. godine. Ovaj vid nasilja manifestuje se na neki
od sledećih načina: član porodice ne daje novac da se kupi hrana, da se plate računi za kuću,
ne dozvoljava da žena zna koliko se u porodici zarađuje, uzima njenu platu i ograničava
potrošnju, traži od žene da kaže na šta je potrošila svaku paru, primorava je da napustiti posao
ili joj ne dozvoljava da se zaposlite i slično.
U najvećem broju slučajeva ispitanice su bile izložene ekonomskom nasilju od strane
partnera, odnosno muža (108 slučajeva ili 51.4%) ili bivšeg muža (45 slučajeva ili
21.4%).Pored toga, u 21 (10%) slučaju ekonomsko nasilje vršila je svekrva, u 12 (5.7%)
slučajeva učinilac je bio svekar, u 10 (4.8%) otac, u 6 (2.8%) ujak/stric/dever, u 4 (1.9%)
braća/sestre, u dva (0.9%) slučaja zet,i u po jednom (0.5%) slučajusin i kćerka.
26
Tabela 10. Odnos nasilnika i žrtve
Učinilac ekonomskog
nasilja Broj Procenat
Muž 108 51.4%
Bivši muž 45 21.4%
Svekrva 21 10.0%
Svekar 12 5.7%
Otac 10 4.8%
Ujak/stric/dever 6 2.8%
Braća/sestre 4 1.9%
Zet 2 0.9%
Sin 1 0.5%
Kćerka 1 0.5%
Ukupno 210 100.0%
Pretnje fizičkim nasiljem
Dobijeni podaci su pokazali da je 239 (95.6%) žena iz ispitanog uzorka bilo izloženo
pretnjama fizičkim nasiljem od strane člana porodice nakon svog punoletstva. Takođe, više
od jedne trećine njih - 96 (38.4%) navelo je da im je član porodice pretio oružjem (nož,
pištolj ili neko drugo oruđe ili oružje kojim mogu biti nanete teške povrede).
Ispitanice su navele i ko im je pretio fizičkim nasiljem od članova porodice. Kao i kod
psihičkog i ekonomskog nasilja, u najvećem broju slučajeva su to bili muž (123 slučaja ili
40.9%) ilibivši muž (58 slučajeva ili 19.3%). U 27 (8.9%) slučajeva to je bila svekrva, u 25
(8,3%) slučajeva bile su izložene pretnjema od strane svekra, u 24 (7.9%) od strane oca, u 19
(6.3%) od strane braće i sestara, u 12 (3.9%) od strane ujaka ili stričeva, u 6 (1.9%) od strane
majke, u 4 (1.4%) od strane zeta i u tri (1%) slučaja od strane sina.
Tabela 11. Odnos nasilnika i žrtve
Ko je uputio
pretnje Broj Procenat
27
Muž 123 40.9%
Bivši muž 58 19.3%
Svekrva 27 8.9%
Svekar 25 8.3%
Otac 24 7.9%
Braća/sestre 19 6.3%
Ujak/stric 12 3.9%
Majka 6 1.9%
Zet 4 1.4%
Sin 3 1.0%
Ukupno 301 100.0%
Kada je reč o slučajevima pretnji oružjem, u najvećem broju slučajeva su ispitanice
rekle da su pretnje doživele od strane muža (41 slučaj ili 36.3%) ili bivšeg muža (40 slučaja
ili 35.4%). Oružjem su pretili i otac (8 slučajeva ili 7.1%), svekar i svekrva (u po 7 slučejava
ili 6.2%), braća/sestre (6 slučajeva ili 5.3%), zet u dva (1.8%) slučaja i sin i ujak u po jednom
(0.9%) slučaju.
Tabela 12. Odnos nasilnika i žrtve
Ko je pretio oruzjem Broj Procenat
Muž 41 36.3%
Bivsi muž 40 35.4%
Otac 8 7.1%
Svekar 7 6.2%
Svekrva 7 6.2%
Braća/sestre 6 5.3%
Zet 2 1.8%
Sin 1 0.9%
Ujak 1 0.9%
Ukupno 113 100.0%
Ispitanice su odgovarale na pitanje i koliko puta imse desilo da im je član porodice
pretio da će ih napasti. Skoro polovina ispitanica koje su bile izložene pretnjama fizičkim
28
nasiljem nakon svog punoletstva doživele su pretnje više od 10 puta – 111 (46.4%)ispitanica.
Uz to, 64 (26.8%) ispitanice bile su izložene pretnjama fizičkim nasiljem od 4 do 10 puta, 62
(25.9%) su doživele pretnje 2 do 3 puta, a dve ispitanice (0.8%) su ovom vidu nasilja bile
izložene samo jedanput. Dakle, u većini slučajeva radi se o kontinuiranoj viktimizaciji.
Tabela 13. Broj incidenata
Koliko puta je izložena pretnjama Broj Procenat
Jednom 2 0.8%
2-3 puta 62 25.9%
4-10 puta 64 26.8%
Više od 10 puta 111 46.4%
Ukupno 239 100.0%
Najveći broj ispitanica je odgovorio da su se poslednji put suočavale sa pretnjama
fizičkim nasiljem pre 1 do 5 godina u odnosu na vreme istraživanja– 105 (43.9%) ispitanica.
Ukupno je 59 (24,7%) ispitanica navelo da su se poslednji put sa pretnjama suočavale pre 6-
10 godina, 40 (16.8%) ispitanica je navelo da je to bilo pre više od 10 godina, dok je 35
(14.6%) ispitanica navelo da se to dešavalo u poslednjih godinu dana.
Tabela 14. Poslednji slučaj
Kada ste poslednji put bili izloženi
pretnjama fizičkim nasiljem Broj Procenat
U poslednjih godinu 35 14.6%
Pre 1-5 godina 105 43.9%
Pre 6-10 godina 59 24.7%
Pre više od 10 godina 40 16.8%
Ukupno 239 100.0%
Fizičko nasilje
Od ukupnog broja ispitanica, njih 223 (89.2%) su navele da su bile izložene fizičkom
nasilju nakon svoje 18. godine, odnosno da ih neko od članova porodice istukao, ošamario,
grebao, gurao, savijao ruku, vukao za kosu, grizao, udarao nekim predmetom, opekao ili na
29
neki drugi način fizički povredio (bez upotrebe oružja i oruđa koje može telo teško da
povredi). Od tog broja, u 52 slučaja (23.3%)ispitanice su bile izložene napadu oružjem.
Prema odgovorima ispitanica, muž je bio učinilac fizičkog nasilja u 120 (45.3%)
slučajeva, bivši muž u 56 (21.1%) slučajeva, svekrva u 24 (9.1%) slučaja, braća/sestre u 17
(6.4%) slučajeva, a u po 16 (6%) slučajeva su to bili otac i svekar. Pored toga, učinioci su u 9
(3.4%) slučajeva bili ujak,stric ili dever, u 4 (1.5%) slučaja je to bio zet, u dva (0.7%) majka,
a u jednom (0.4%) je to bio sin.
Tabela 15. Odnos nasilnika i žrtve
Učinilac fizičkog nasilja Broj Procenat
Muž 120 45.3%
Bivši muž 56 21.1%
Svekrva 24 9.1%
Braća/sestre 17 6.4%
Otac 16 6.0%
Svekar 16 6.0%
Ujak/stric/dever 9 3.4%
Zet 4 1.5%
Majka 2 0.7%
Sin 1 0.4%
Ukupno 265 100.0%
Kada je reč o napadu oružjem, u preko 70% slučajeva nasilje je izvršio partner
ispitanice, i to muž (25 slučajeva ili 37.9%) ili bivši muž (23 slučaja ili 34.8%). Ispitanice su
kao učinioce navele i svekrvu (6 slučajeva ili 9.1%), braću/sestre i oca (4 slučaja ili 6.1%),
svekra (3 slučaja ili 4.5%) i zeta u jednom (1.5%) slučaju.
Tabela 16. Odnos nasilnika i žrtve
30
Ko je napaooružjem Broj Procenat
Muž 25 37.9%
Bivši muž 23 34.8%
Svekrva 6 9.1%
Braća/sestre 4 6.1%
Otac 4 6.1%
Svekar 3 4.5%
Zet 1 1.5%
Ukupno 66 100.0%
Najveći broj ispitanica je naveo da je bio izložen fizičkom nasilju više od 10 puta – 80
ispitanica ili 37.2%. Zatim, od 2 do 3 puta su fizičkom nasilju bile izložene 74 (34.4%)
ispitanice, 47 (21.8%) ispitanica je bilo izloženo nasilju od 4 do 10 puta, dok je 14 (6.5%)
ispitanica navelo da je fizičkom nasilju bilo izloženo samo jednom. Prema tome, reč je
najčešće o ponovljenoj viktimizaciji, odnosno o kontinuiranoj viktimizaciji ovim vidom
nasilja.
Tabela 17. Broj incidenata
Koliko puta ste fizički napadnuti Broj Procenat
Jedanput 14 6.5%
Dva/tri puta 74 34.4%
4-10 puta 47 21.8%
Više od 10 puta 80 37.2%
Ukupno 215 100.0%
Najveći broj ispitanica je odgovorio da su se poslednji put suočavale sa fizičkim
nasiljem pre 1 do 5 godina posmatrano u odnosu na momenat istraživanja – 91 ispitanica ili
42.3%. Ukupno su 52 (24.2%) ispitanice navele da su poslednji put fizičkom nasilju bile
izložene pre 6-10 godina, a po 36 (16.7%) ispitanica je navleo da je to bilo pre više od 10
godina i u poslednjih godinu dana.
Tabela 18. Poslednji slučaj
31
Kada ste poslednji put fizički
napadnuti Broj Procenat
U poslednjih godinu 36 16.7%
Pre 1-5 godina 91 42.3%
Pre 6-10 godina 52 24.2%
Pre više od 10 godina 36 16.7%
Ukupno 215 100.0%
Seksualno nasilje
Dobijeni podaci pokazuju da je skoro svaka četvrta žena iz ispitanog uzorka doživela
seksualno nasilje nakon svog punoletstva - 60 (24%). Kada je reč o učiniocu seksualnog
nasilja, 36 (60%) ispitanica je navelo da je to bio bivši muž, a 24 (40%) su navele da je to bio
muž.
Tabela 19. Odnos nasilnika i žrtve
Učinilac seksualnog nasilja Broj Procenat
Bivši muž 36 60.0%
Muž 24 40.0%
Ukupno 60 100.0%
Skoro polovina (27 ili 45%) žena sa iskustvom seksualnog nasilja u partnerskom
odnosu bile su izložene ovom vidu nasilja više od 10 puta.Uz to, 19 (31.7%) žena je bilo
izloženo seksualnom nasilju dva do tri puta, njih 8 (13.3%) je bilo izloženo seksualnom
nasilju 4 do 10 puta, a samo jedanput je seksualno nasilje doživelo 6 (10%) žena. Dakle, kao i
u slučaju fizičkog nasilja, reč je najčešće o ponovljenoj, odnosno o kontinuiranoj
viktimizaciji seksualnim nasiljem.
Tabela 20. Broj incidenata
32
Koliko puta pretrpeli
seksualno nasilje Broj Procenat
Jedanput 6 10.0%
Dva/tri puta 19 31.7%
4-10 puta 8 13.3%
Više od 10 puta 27 45.0%
Ukupno 60 100.0%
Na pitanje kada se poslednji put dogodilo da je član porodice pokušao da ih prisili ili
ih je prisilio na seksualni odnos ili drugo seksualno ponašanje, po 19 (31.7%) ispitanica je
reklo da je to bilo pre 1 do 5 godinai 6 do10 godina u odnosu na vreme istraživanja, 12 (20%)
ispitanica je reklo da je to bilo u poslednjih godinu dana, a 10 (16.6%) ispitanica je navelo da
je to bilo pre više od 10 godina.
Tabela 21. Poslednji slučaj
Poslenji slučaj
seksualnog nasilja Broj Procenat
U poslednjih godinu 12 20.0%
Pre 1-5 godina 19 31.7%
Pre 6-10 godina 19 31.7%
Pre više od 10 godina 10 16.6%
Ukupno 60 100.0%
Proganjanje
Svaka treća žena iz ispitanog uzorka bila je nakon svoje 18. godine izložena nekom
obliku proganjanja - 81 (32.4%) (na primer, partner ili drugi član porodice je stalno zove
telefonom, šalje preteće ili uvredljive SMS poruke ili mailove, sačekuje je, prati i slično).
Prema odgovorima ispitanica, ovaj vid nasilja je u najvećem broju slučajeva vršio njihov
partner: bivši muž (46 ili 56.8%) ili muž (28 ili 34.6%). U tri (3.7%) slučaja progonioci su
bili braća/sestre, u dva (2.5%) svekrva, a u po jednom (1.2%) slučaju su to bili otac i svekar.
Tabela 22. Odnos nasilnika i žrtve
33
Ko ih je proganjao Broj Procenat
Bivši muž 46 56.8%
Muž 28 34.6%
Braća/sestre 3 3.7%
Svekrva 2 2.5%
Otac 1 1.2%
Svekar 1 1.2%
Ukupno 81 100.0%
Ukupno su 34 (42%) ispitanice rekle da su bile proganjanje više od 10 puta, 24
(29.6%) ispitanice su rekle da su doživele proganjanje 4 do 10 puta, dok su 23 (28.4%)
ispitanice rekle da su proganjane dva-tri puta.
Tabela 23. Broj incidenata
Koliko puta su bile
izložene proganjanju Broj Procenat
Dva/tri puta 23 28.4%
4-10 puta 24 29.6%
Više od 10 puta 34 42.0%
Ukupno 81 100.0%
Najveći broj ispitanica je naveo da su poslednji put bile izložene proganjanju pre 1 do
5 godina posmatrano u odnosu na vreme istraživanja (36 ispitanica ili 44.5%). Zatim, 19
(23.4%) ispitanica je reklo da su proganjane pre 6 do 10 godina, 15 (18.5%) je proganjano u
poslednjih godinu dana, a 11 (13.6%) je navelo da je proganjano pre više od 10 godina.
Tabela 24. Poslenji slučaj
34
Kada su poslednji put
proganjane Broj Procenat
U poslednjih godinu 15 18.5%
Pre 1-5 godina 36 44.5%
Pre 6-10 godina 19 23.4%
Pre više od 10 godina 11 13.6%
Ukupno 81 100.0%
35
Faktori koji utiču na izloženost Romkinja nasilju u porodici i partnerskim
odnosima
Ovim istraživanjem smo pokušali da utvrdimo i koji su to viktimogeni faktori koji mogu biti
dobri prediktori pojave različitih oblika nasilja u porodici i partnerskim odnosima nad
Romkinjama. U okviru istraživanja ispitana je povezanost socio-demografskih karakterstika
ispitanica i izloženosti ispitanica nasilju u porodici i partnerskim odnosima. Konkretno,
ispitana je veza između uzrasta, bračnog statusa, roditeljskog statusa, radnog statusa,
obrazovanja i stambene situacije ispitanica, s jedne,i izloženosti pojedinim oblicimanasilja u
porodici i partnerskim odnosima, sa druge strane.
Uzrast ispitanica i izloženost nasilju u porodici i partnerskim odnosima
Istraživanjem je utvrđena statistički značajna povezanost između starosti ispitanice i
dva oblika nasilja: pretnje oružjem i proganjanja. Kada su u pitanju ostali ispitivani oblici
nasilja istraživanjem nije utvrđeno postojanje statistički značajne veze sa ovom socio-
demografskom varijablom.
Ovim istraživanjem je utvrđena statistički značajna povezanost između starosti
ispitanica i pretnji oružjem. Podaci pokazuju da su starije ispitanice (preko 49 godina) u većoj
meri izložene pretnjama oružjem nego mlađe.
Tabela 25. Povezanost uzrastai pretnjioružjem
PretnjeoružjemUkupnoDa Ne
Uzrast 18-25 Broj 13 27 40Procenat 32.5% 67.5% 100.0%
26-32 Broj 19 34 53Procenat 35.8% 64.2% 100.0%
33-40 Broj 16 49 65Procenat 24.6% 75.4% 100.0%
41-48 Broj 16 22 38Procenat 42.1% 57.9% 100.0%
49-56 Broj 17 13 30Procenat 56.7% 43.3% 100.0%
57-65 Broj 14 9 23Procenat 60.9% 39.1% 100.0%
36
preko 65 Broj 1 0 1Procenat 100.0% .0% 100.0%
Ukupno Broj 96 154 250Procenat 38.4% 61.6% 100.0%
Pearson Chi-Square=16.922, df = 6, p = 0,010
Uočena je i statistički značajna veza između starosti ispitanica i proganjanja.
Ispitanice mlađe od 49 godina su u većoj meri izložene proganjanju nego ispitanice starosti
preko 49 godina. Pri tome, posebno ugrožene ovim vidom nasilja su ispitanice starosti od 26
do 32 (47.2%), a potom od 18 do 25 godina (37.5%).
Tabela 26. Uzrast iproganjanje
ProganjanjeUkupnoDa Ne
Uzrast 18-25 Broj 15 25 40Procenat 37.5% 62.5% 100.0%
26-32 Broj 25 28 53Procenat 47.2% 52.8% 100.0%
33-40 Broj 19 46 65Procenat 29.2% 70.8% 100.0%
41-48 Broj 15 23 38Procenat 39.5% 60.5% 100.0%
49-56 Broj 4 26 30Procenat 13.3% 86.7% 100.0%
57-65 Broj 3 20 23Procenat 13.0% 87.0% 100.0%
preko 65 Broj 0 1 1Procenat .0% 100.0% 100.0%
Ukupno Broj 81 169 250Procenat 32.4% 67.6% 100.0%
Pearson Chi-Square=16.313, df = 6, p = 0,012
Bračni status ispitanica i izloženost nasilju u porodici i partnerskim odnosima
Istraživanjem je utvrđena statistički značajna povezanost između bračnog statusa
ispitanice i tri oblika nasilja: pretnje oružjem, seksualnog nasilja i proganjanja. Kada su u
pitanju ostali ispitivani oblici nasilja istraživanjem nije utvrđeno postojanje statistički
značajne veze sa ovom socio-demografskom varijablom.
37
Istraživanjem je utvrđeno da postoji statistički značajna povezanost između bračnog
statusa ispitanica i pretnji oružjem. Pretnjama oružjem su u najvećoj meri izložene razvedene,
odnosno žene koje žive razdvojeno od partnera (80%) i udovice (60%).
Tabela 27. Povezanost bračnog statusai pretnjioružjem
PretnjeoružjemUkupnoDa Ne
Bračnistatus
Udata Broj 24 69 93Procenat 25.8% 74.2% 100.0%
Živim u vanbračnoj zajednici/sa partnerom
Broj 38 66 104Procenat 36.5% 63.5% 100.0%
Razvedena/razdvojena Broj 24 6 30Procenat 80.0% 20.0% 100.0%
Udovica Broj 6 4 10Procenat 60.0% 40.0% 100.0%
Neudata/ne živi sa partnerom
Broj 4 9 13Procenat 30.8% 69.2% 100.0%
Ukupno Broj 96 154 250Procenat 38.4% 61.6% 100.0%
Pearson Chi-Square=30.628, df = 4, p = 0,001
Isto tako, utvrđeno je da postoji statistički značajna povezanost između bračnog
statusa ispitanica i seksualnog nasilja. Seksualnom nasilju su u najvećoj meri izložene
razvedene, odnosno žene koje žive razdvojeno od partnera (66.7%)i udovice (30%).
Tabela 28. Povezanost bračnog statusai seksualnog nasilja
Seksualno nasiljeUkupnoDa Ne
Bračnistatus
Udata Broj 17 76 93Procenat 18.3% 81.7% 100.0%
Živim u vanbračnoj zajednici/sa partnerom
Broj 19 85 104Procenat 18.3% 81.7% 100.0%
Razvedena/razdvojena Broj 20 10 30Procenat 66.7% 33.3% 100.0%
Udovica Broj 3 7 10Procenat 30.0% 70.0% 100.0%
Neudata/ne živi sa partnerom
Broj 1 12 13Procenat 7.7% 92.3% 100.0%
Total Broj 60 190 250Procenat 24.0% 76.0% 100.0%
Pearson Chi-Square=35.575, df = 4, p = 0,001
38
Uočeno je i da postoji statističi značajna veza između bračnog status i proganjanja.
Proganjanju su u najvećoj meri izložene ispitanice koje su navele da su razvedene ili da žive
razdvojeno od partnera: više od polovine ispitanica koje su razvedene, odnosno koje žive
razdvojeno od partnera (53.3%) bile su izložene ovom obliku porodičnog, odnosno
partnerskog nasilja.
Tabela 29. Povezanost bračnog statusa i proganjanja
ProganjanjeUkupnoDa Ne
Bračnistatus
Udata Broj 25 68 93Procenat 26.9% 73.1% 100.0%
Živim u vanbračnoj zajednici/sa partnerom
Broj 38 66 104Procenat 36.5% 63.5% 100.0%
Razvedena/razdvojena Broj 16 14 30Procenat 53.3% 46.7% 100.0%
Udovica Broj 0 10 10Procenat .0% 100.0% 100.0%
Neudata/ne živi sa partnerom
Broj 2 11 13Procenat 15.4% 84.6% 100.0%
Ukupno Broj 81 169 250Procenat 32.4% 67.6% 100.0%
Pearson Chi-Square=14.620, df = 4, p = 0,006
Roditeljski status ispitanica i izloženost nasilju u u porodici i partnerskim odnosima
Istraživanje je pokazalo postojanje statistički značajne veze između roditeljskog
statusa ispitanice i njene izloženosti ekonomskom nasilju, fizičkom nasilju i proganjanju.
Tako su ispitanice koje imaju decu (75.8%) češće izložene ekonomskom nasilju nego
ispitanice koje nemaju decu (52.6%).
Tabela 30. Povezanost roditeljskog statusaiekonomskog nasilja
Ekonomsko nasiljeUkupnoDa Ne
Da li ima decu
Da Broj 175 56 231Procenat 75.8% 24.2% 100.0%
Ne Broj 10 9 19Procenat 52.6% 47.4% 100.0%
Ukupno Broj 185 65 250Procenat 74.0% 26.0% 100.0%
Pearson Chi-Square=4.880, df = 1, p = 0,027
39
Takođe, ispitanice koje imaju decu (90.9%) su u većoj meri izložene fizičkom nasilju
u odnosu na ispitanice koje nemaju decu (68.4%).
Tabela 31. Povezanost roditeljskog statusa i fizičkog nasilja
Fizičko nasiljeUkupnoDa Ne
Da li ima decu
Da Broj 210 21 231Procenat 90.9% 9.1% 100.0%
Ne Broj 13 6 19Procenat 68.4% 31.6% 100.0%
Ukupno Broj 223 27 250Procenat 89.2% 10.8% 100.0%
Pearson Chi-Square=9.216, df = 1, p = 0,002
Najzad, ispitanice koje nemaju decu (52.6%) su u većoj meri izložene proganjanju
nego ispitanice koje imaju decu (30.7%).
Tabela 32. Povezanost roditeljskog statusaiproganjanja
ProganjanjeUkupnoDa Ne
Da li imadecu
Da Broj 71 160 231Procenat 30.7% 69.3% 100.0%
Ne Broj 10 9 19Procenat 52.6% 47.4% 100.0%
Ukupno Broj 81 169 250Procenat 32.4% 67.6% 100.0%
Pearson Chi-Square=3.843, df = 1, p = 0,050
Kada su u pitanju ostali ispitivani oblici nasilja istraživanjem nije utvrđeno postojanje
statistički značajne veze sa roditeljskim statusom ispitanica.
Radni statusi izloženost nasilju u porodici i partnerskim odnosima
Istraživanjem je utvrđena statistički značajna veza između zaposlenosti ispitanica i
izloženosti pretnjama. Dobijeni podaci pokazuju da su zaposlene žene u najmanjoj meri
izložene pretnjama fizičkim nasiljem.
40
Tabela 33. Povezanost radnog statusa iizloženostipretnjama
PretnjeUkupnoDa Ne
Radni status Zaposlena Broj 25 5 30Procenat 83.3% 16.7% 100.0%
Nezaposlena/trazim posao
Broj 43 3 46Procenat 93.5% 6.5% 100.0%
Domaćica Broj 154 2 156Procenat 98.7% 1.3% 100.0%
Penzionerka Broj 3 0 3Procenat 100.0% .0% 100.0%
Studentkinja Broj 1 0 1Procenat 100.0% .0% 100.0%
Drugo Broj 13 1 14Procenat 92.9% 7.1% 100.0%
Ukupno Broj 239 11 250Procenat 95.6% 4.4% 100.0%
Pearson Chi-Square=15.264, df = 5, p = 0,009
Isto tako, nalazi istraživanja pokazuju da postoji statistički značajna povezanost
između zaposlenosti ispitanica i izloženosti fizičkom nasilju. Zaposlene žene su u najmanjoj
meri izložene fizičkom nasilju u poređenju sa ženama iz drugih kategorija (nezaposlene,
domaćice, penzionerke, studentkinje).
Tabela 34. Povezanost radnog statusa ifizičkog nasilja
Fizičko nasiljeUkupnoDa Ne
Radni status Zaposlena Broj 24 6 30Procenat 80.0% 20.0% 100.0%
Nezaposlena/trazim posao
Broj 42 4 46Procenat 91.3% 8.7% 100.0%
Domacica Broj 142 14 156Procenat 91.0% 9.0% 100.0%
Penzionerka Broj 3 0 3Procenat 100.0% .0% 100.0%
Studentkinja Broj 0 1 1Procenat .0% 100.0% 100.0%
Drugo Broj 12 2 14Procenat 85.7% 14.3% 100.0%
Ukupno Broj 223 27 250Procenat 89.2% 10.8% 100.0%
Pearson Chi-Square=12.186, df = 5, p = 0,032
41
Istraživanjem nije utvrđeno postojanje statistički značajne veze između ostalih oblika
porodičnog, odnosno partnerskog nasilja i radnog statusa ispitanica.
Obrazovni nivo i izloženost nasilju u porodici i partnerskim odnosima
U okviru istraživanja ispitana je i povezanost između obrazovnog nivoa ispitanica i
izloženosti različitim oblicima nasilja u porodici i partnerskoj vezi. Podaci pokazuju da
postoji povezanost između obrazovnog nivoa ispitanica i njihove izloženosti pretnjama
fizičkim nasiljem, fizičkom i seksualnom nasilju.
Pretnjama fizičkim nasiljem u većoj meri su izložene ispitanice koje uopšte nisu išle u
školu, odnosno koje su nižeg obrazovnog nivoa (one koje imaju nezavršenu osnovnu školu i
one koje imaju samo završenu osnovnu školu) nego ispitanice koje su završile srednju školu,
višu/visoku školu ili fakultet. Dakle, što je niži obrazovni nivo ispitanice to je ona izloženija
pretnjama fizičkim nasiljem u porodici ili partnerskom odnosu.
Tabela 35. Povezanost obrazovnog nivoaiizložensoti pretnjama
PretnjeUkupnoDa Ne
Obrazovanje Uopšte nije išla u školu
Broj 21 0 21Procenat 100.0% .0% 100.0%
Nezavršena OŠ
Broj 100 2 102Procenat 98.0% 2.0% 100.0%
Osnovna škola Broj 88 5 93Procenat 94.6% 5.4% 100.0%
Srednja škola ili gimnazija
Broj 28 3 31Procenat 90.3% 9.7% 100.0%
Viša škola/fakultet
Broj 2 1 3Procenat 66.7% 33.3% 100.0%
Ukupno Broj 239 11 250Procenat 95.6% 4.4% 100.0%
Pearson Chi-Square=10.643, df = 4, p = 0,031
Takođe, žene koje uopšte nisu išle u školu i one koje nisu završile osnovnu školu su
najčešće izložene fizičkom nasilju od strane partnera ili drugih članova porodice u odnosu na
ispitanice sa višim nivoom obrazovanja.
Tabela 36. Povezanost obrazovnog nivoaiizloženosti fizičkom nasilju
Fizičko nasilje Ukupno
42
Da NeObrazovanje Uopšte nije
išla u školuBroj 19 2 21Procenat 90.5% 9.5% 100.0%
Nezavršenaosnovna škola
Broj 97 5 102Procenat 95.1% 4.9% 100.0%
Osnovna škola
Broj 83 10 93Procenat 89.2% 10.8% 100.0%
Srednja škola ili gimnazija
Broj 22 9 31Procenat 71.0% 29.0% 100.0%
Viša škola/fakultet
Broj 2 1 3Procenat 66.7% 33.3% 100.0%
Ukupno Broj 223 27 250Procenat 89.2% 10.8% 100.0%
Pearson Chi-Square=15.997, df = 4, p = 0,003
Najzad, ispitanice koje uopšte nisu išle u školi su najčešće izložene seksualnom
nasilju u porodici ili partnerskoj vezi. Tako je skoro svaka druga ispitanica koja nije išla u
školu navela da je bila izložena seksualnom nasilju (47.6%).
Tabela 37. Povezanost obrazovnog nivoai izložensoti seksualnom nasilju
Seksualno nasiljeUkupnoDa Ne
Obrazovanje Uopšte nije išla u školu
Broj 10 11 21Procenat 47.6% 52.4% 100.0%
Nezavršena osnovna škola
Broj 21 81 102Procenat 20.6% 79.4% 100.0%
Osnovna škola
Broj 25 68 93Procenat 26.9% 73.1% 100.0%
Srednja škola ili gimnazija
Broj 3 28 31Procenat 9.7% 90.3% 100.0%
Viša škola/fakultet
Broj 1 2 3Procenat 33.3% 66.7% 100.0%
Ukupno Broj 60 190 250Procenat 24.0% 76.0% 100.0%
Pearson Chi-Square=11.127, df = 4, p = 0,025
Kada su u pitanju ostali ispitivani oblici nasilja istraživanjem nije utvrđeno postojanje
statistički značajne veze sa obrazovnim nivoom ispitanica.
43
Stambena situacija i izloženost nasilju u porodici i partnerskim odnosima
Statistički značajna veza utvrđena je između stambene situacije ispitanice i njene
izloženosti pretnjama fizičkim nasiljem i fizičkom nasilju.Ispitanice koje su navele da je
njihova stambena situacija jako loša su u najvećoj meri izložene pretnjama.
Tabela 38. Povezanost stambenesituacije i izloženosti pretnjama
PretnjeUkupnoDa Ne
Stambenasituacija
Jako loša Broj 47 0 47Procenat 100.0% .0% 100.0%
Loša Broj 84 2 86Procenat 97.7% 2.3% 100.0%
Ni dobra ni loša
Broj 58 2 60Procenat 96.7% 3.3% 100.0%
Dobra Broj 49 7 56Procenat 87.5% 12.5% 100.0%
Veomadobra
Broj 0 1 1Procenat .0% 100.0% 100.0%
Ukupno Broj 239 11 250Procenat 95.6% 4.4% 100.0%
Pearson Chi-Square=11.986, df = 4, p = 0,017
Takođe, dobijeni podaci pokazuju da su ispitanice koje su rekle da im je stambena
situacija jako loša (93.6%) i loša (91.9%) u najvećoj meri su bile izložene fizičkom nasilju.
Tabela 39. Povezanost stambene situacije i izloženostifizičkom nasilju
Fizičko nasiljeUkupnoda ne
Stambenasituacija
jako losa
Broj 44 3 47Procenat 93.6% 6.4% 100.0%
losa Broj 79 7 86Procenat 91.9% 8.1% 100.0%
ni dobra ni losa
Broj 54 6 60Procenat 90.0% 10.0% 100.0%
dobra Broj 46 10 56Procenat 82.1% 17.9% 100.0%
veoma dobra
Broj 0 1 1Procenat .0% 100.0
%100.0%
Ukupno Broj 223 27 250Procenat 89.2% 10.8% 100.0%
44
Pearson Chi-Square=12.778, df = 4, p = 0,012
Kada su u pitanju ostali ispitivani oblici nasilja istraživanjem nije utvrđeno postojanje
statistički značajne veze sa stambenom situacijom ispitanica.
45
Karakteristike nasilja nad Romkinjama u porodici i partnerskim odnosima
- analiza poslednjeg slučaja nasilja
Kako bismo dobili što potpuniju sliku o viktimizaciji ispitanica nasiljem u porodici, posebnu
pažnju smo posvetili poslednjem slučaju fizičkog ili seksualnog nasilja koje su ispitanice
doživele. Ispitanice kojesu navele da su nakon punoletstva bile žrtve fizičkog i/ili seksualnog
nasilja u porodici ili partnerskoj vezi bile su zamoljene da detaljnije opišu poslednji slučaj
nasilja koje su doživele. U nastavku teksta data je analiza dobijenih podataka poslednjeg
slučaja nasilja kome su bile izložene ispitanice iz našeg uzorka.
Oblik nasilja kome su bile izložene ispitanice
Od ukupnog broja ispitanica njih 228 (91.9%) su bile izložene nekom obliku fizičkog
i/ili seksualnog nasilja nakon svoje 18. godine. Prilikom poslednjeg incidenta najveći broj
ispitanica bio je izložen kombinovanom fizičkom i psihičkom nasilju – 130 (57%) ispitanica.
Ukupno je 61 (26.7%) ispitanica navela da je bila izložena samo fizičkom nasilju, 28 (12.3%)
je bilo izloženo fizičkom, psihičkom i seksualnom nasilju, 6 (2.6%) seksualnom i psihičkom
nasilju, a tri (1.3%) ispitanice su bile izložene fizičkom i seksualnom nasilju.
Tabela 40. Oblik nasilja
Poslednji slučaj nasilja Broj Procenat
Fizičko i psihičko nasilje 130 57.0%
Fizičko nasilje 61 26.7%
Fizičko, psihičko i seksualno
nasilje
28 12.3%
Seksualno i psihičko nasilje 6 2.6%
Fizičko i seksualno nasilje 3 1.3%
Ukupno 228 100.0%
46
Karakteristike nasilnika
Prilikom poslednjeg slučaja nasilja koje su opisale, ispitanice su najšešće bile
zlostavljane od strane partnera, i to: muža (156 slučajeva ili 68.4%) ili bivšeg muža (35
slučajeva ili 15.3%). Posmatrano prema polnoj strukturi, kao što je i očekivano, rezultati
pokazuju da među nasilnicima preovlađuju osobe muškog pola (214 ili 93.9%).
Tabela 41. Odnos nasilnika i žrtve
Ko je bio nasilnik Broj Procenat
Muž 156 68.4%
Bivši muž 35 15.3%
Svekrva 11 4.8%
Otac 8 3.5%
Svekar 6 2.6%
Brat 6 2.6%
Zet 3 1.3%
Majka 1 0.4%
Sestra 1 0.4%
Ukupno 228 100.0%
Nasilnici su,kao i žrtve, raspoređeni u sve uzrasne kategorije, pri čemu su
najzastupljeniji oni između 33 i 48 godina, koji čine skoro polovinu nasilnika (45.1%). Uz to,
42 (18.4%) nasilnika bili su starosti od 26 do 32 godine, 37 (16.2%) od 49 od 56 godina, 32
(14%) od 57 do 65 godina i 8 (3.5%) nasilnika iz starosne kategroije od 18 do 25 godina.
Pored toga, 6 (2.6%) nasilnika bilo je starije od 65 godina.
Tabela 42. Starost nasilnika
47
Godine nasilnika Broj Procenat
18-25 godina 8 3.5%
26-32 godine 42 18.4%
33-40 godina 53 23.2%
41-48 godina 50 21.9%
49-56 godina 37 16.2%
57-65 godina 32 14.0%
preko 65 godina 6 2.6%
Ukupno 228 100.0%
Podaci ukazuju i na visoko prisustvo alkoholizma među nasilnicima. Naime, 113
(49.6%) nasilnika je u trenutku poslednjeg nasilnog čina bilo pod uticajem alkohola. Pored
toga, 11 (4.8%) nasilnika je u trenutku poslednjeg nasilnog čina bilo pod uticajem droga.
Tabela 43. Alkoholisanost nasilnika
Da li je nasilnik bio pod
uticajem alkohola Broj Procenat
Da 113 49.6%
Ne 81 35.5%
Ne znam 34 14.9%
Ukupno 228 100.0
Dobijeni podaci pokazuju da je u trenutku poslednjeg nasilnog čina, nasilnik u 36
(15.8%) slučajeva prilikom napada imao nož, pištolj ili drugo oružje.
Tabela 44. Posedovanje oružja
Da li je nasilnik prilikom napada
imao nož, pištolj ili drugo oružje Broj Procenat
Da 36 15.8%
Ne 192 84.2%
Ukupno 228 100.0%
Posledice nasilja
48
U skoro 60% opisanih slučajeva ispitanice su prilikom poslednjeg slučaja nasilja, koje
su opisale, zadobile fizičke povrede – 135 (59.2%).
Tabela 45. Fizičke povrede
Da li ste tada bili fizički
povređeni Broj Procenat
Da 135 59.2%
Ne 93 40.8%
Ukupno 227 100.0%
Ispitanice koje su bile fizički povređene su zadobile različite povrede, poput modrica
(u 124 slučaja ili 67%), posekotina (u 42 slučaja ili 22.7%), preloma (u 14 slučajeva ili
7.6%), drugih komplikacija (u 4 slučaja ili 2.2%) i opekotina (u jednom slučaju ili 0.5%).
Tabela 46. Vrste povreda
Ako ste bili fizički povređeni, o
kakvim povredama se radi Broj Procenat
Modrice 124 67.0%
Posekotine 42 22.7%
Prelom 14 7.6%
Komplikacije 4 2.2%
Opekotine 1 0.5%
Ukupno 185 100.0%
Međutim, kako pokazuju podaci, tek je svaka peta ispitanica koja je zadobila fizičke
povrede prilikom poslednjeg nasilnog čina potražila medicinsku pomoć (19.2%).
Prisustvo dece poslednjem slučaju nasilja
Dobijeni podaci pokazuju visok procenat dece koja su direktno ili indirektno
viktimizirana u slučajevima nasilja nad njihovim majkama. U skoro polovini slučajeva
poslednjeg fizičkog i/ili seksualnog nasilja koje su ispitanice opisale, nasilnom činu
49
prisustvovala su njihova deca - 111 (48.7%) slučajeva. Od toga, u skoro 20% slučajeva deca
su bila neposredno viktimizirana od strane nasilnika koji je zlostavljao njihovu majku (22
slučaja ili 19.8%).
Tabela 47. Prisustvo dece poslednjemslučaju nasilja
Da li su deca (mlađa od 18 godina)
bila prisutna nasilju koje ste opisali Broj Procenat
Da 111 48.7%
Ne 117 81.3%
Ukupno 228 100.0%
Tabela 48. Nasilje nad decom
Da li je nasilnik tom prilikom
bio nasilan i prema deci Broj Procenat
Da 22 19.8%
Ne 89 80.2%
Ukupno 111 100.0%
Istraživanjem je utvrđena statistički značajna veza između oblika nasilja kome su žene
bile izložene prilikom poslednjeg nasilnog čina koje su opisale i neposrednog nasilja nad
njihovom decom. Naime, deca su u najvećoj meri bila i sama izložena neposrednom nasilju u
situacijama kada je njihova majka trpela fizičko i psihičko nasilje ili va tri oblika nasilja u
isto vreme, dakle, fizičko, psihičko i seksualno nasilje (Pirsonov Hi kvadrat=21.045, df=8,
p=0.007). Pri tome, kako pokazuju dobijeni podaci, deca u tim slučajevima nisu zadobila
povrede.
Percipiranje nasilja u porodici i partnerskim odnosima kao oblika kriminaliteta
Jedanod ciljeva istraživanja bio je dolaženje do saznanja o tome na koji način
ispitanice percipiraju nasilje u porodici i partnerskim odnosima, tj. da li ga smatraju oblikom
kriminaliteta ili ne. Ispitanice su zamoljene da kažu da li smatraju da ono što im se dogodilo
(poslednji slučaj fizičkog i/ili seksualnog nasilja koje su opisale) predstavlja kriminalitet.
50
Većina ispitanica - 148 ispitanica ili 64.9% - smatra da to jeste kriminalitet, dok je jedna
trećina njih (80 ispitanica ili 35.1%) navela da to nije kriminalitet.
Tabela 49. Percepcija kriminaliteta
Da li smatrate da ono što Vam se
dogodilo predstavlja kriminal Broj Procenat
Da 148 64.9%
Ne 80 35.1%
Ukupno 228 100.0%
Istraživanjem je utvrđena statistički značajna povezanost između oblika nasilja kome
su ispitanice bile izložene prilikom poslednjeg nasilnog čina i percipiranja tog događaja kao
vida kriminaliteta. Podaci pokazuju da ispitanice koje su bile izložene kombinovanom
fizičkom, psihičkom i seksualnom nasilju u najvećoj meri percipiraju taj poslednji slučaj
nasilja kao kriminalitet (Pirsonov Hi kvadrat=10.953, df=8, p=0.004).
51
Nasilje nad Romkinjama u porodici i partnerskim odnosima i društvena
reakcija
Jedan od ciljeva istraživanja bio je dolaženje do saznanja o tome na koji način društvo,
odnosno državni organi, institucije i nevladine organizacije reaguju na slučajeve nasilja u
porodici i partnerskim odnosima prema Romkinjama u Beogradu. Da bi se došlo do ovih
podataka, ispitanice su zamoljene da navedu da li su poslednji slučaj nasilja, koji su opisale,
prijavile policiji, odnosno, da li su se obraćale za pomoć centrima za socijalni rad i
zdravstvenim institucijama, kao i da li je u konkretnom slučaju vođen sudski postupak.
Takođe smo ih pitali da li su se nakon poslednjeg slučaja nasilja za pomoć obraćale nekoj
nevladinoj organizaciji, kao i da li su bile smeštene u sigurnu kuću. Žene koje su poslednji
slučaj nasilja prijavile policiji ili su se obratile za pomoć nekoj drugoj organizaciji ili
instituciji, zamolili smo da kažu šta je u konkretnom slučaju urađeno i da li su bile zadovoljne
onim što su državni organi, institucije ili nevladine organizacije preduzele.
Podaci do kojih se došlo istraživanjem pokazuju da su se samo 63 (27.6%) ispitanice
nakon poslednjeg čina nasilja obratile za pomoć nekoj instituciji ili organizaciji (jednoj ili
većem broju institucija i/ili organizacija).
Tabela 50. Obraćanje institucijama i organizacijama nakon poslednjeg slučaja nasilja
Da li ste se zbog ovog poslednjeg
slučaja nasilja o kome ste pričali
obratili nekome za pomoć Broj Procenat
Da 63 27.6%
Ne 165 72.4%
Ukupno 228 100.0%
Prijavljivanje nasilja policiji
Svega 20 ispitanica (8.8%) se nakon poslednjeg slučaja nasilja obratilo policiji za
pomoć.
Tabela 51. Prijava nasilja policiji
52
Prijavanasilja policiji Broj Procenat
Da 20 8.8%
Ne 208 91.2%
Ukupno 228 100.0%
Podaci pokazuju da vrsta nasilja koju žene trpe značajno utiče na donošenje odluke da
se nasilje prijavi policiji.Tako su nasilje u najvećoj meri prijavljivale ispitanice koje su u
poslednjem nasilnom činu bile izložene kombinovanom fizičkom, psihičkom i seksualnom
nasilju (Pirsonov Hi kvadrat=12.460, df=4, p=0.014).Iako istraživanjem nije utvrđena
statistički značajna veza između zadobijanja povreda prilikom poslednjeg nasilnog čina i
odluke ispitanice da događaj prijavi policiji, podaci ipak pokazuju da su ispitanice koje su
bile fizički povređene spremnije da nasilje prijave policiji: one su u većem broju prijavile
nasilje (15 ispitanica) nego ispitanice koje nisu bile fizički povređene (njih 5).Najzad, nasilje
su policiji u većoj meri prijavljivale ispitanice koje su smatrale da taj poslednji nasilni čin
predstavlja oblik kriminaliteta (Pirsonov Hi kvadrat=8.114, df=1, p=0.004), što je u skladu sa
njihovom odlukom da se obrate policiji za pomoć.
Od ukupno 20 slučajeva u kojima su se ispitanice nakon poslednjeg nasilnog čina
obratile policiji za pomoć, u 17 slučajeva nasilnik je bio partner: aktuelni (11) ili bivši (6).
Takođe, iako nije utvrđena statistički značajna veza između alkoholisanosti nasilnika
prilikom poslednjeg slučaja nasilja i prijavljivanja događaja policiji, podaci ipak pokazuju da
je veći broj prijavljivanja nasilja policiji bio u slučajevima kada je žena bila izložena nasilju
od strane nasilnika koji je u tom trenutku bio u alkoholisanom stanju (njih 13).
Prilikom prijave nasilja policiji, prema odgovorima ispitanica, u najvećem broju
slučajeva (18 slučajeva) policija je uzela izjavu od njih kao žrtava, potom, u 10 slučajeva su
ispitanice navele da su ih policijski službenici pažljivo saslušali, u 6 slučajeva policija je
privela nasilnika i odredila mu zadržavanje, a u pet slučajeva policija je podnela krivičnu ili
prekršajnu prijavu protiv nasilnika. Dalje, u po dva slučaja isitanice su navele da je policija
zaustavila nasilje, napravila bezbednosni plan sa žrtvom, osnažila žrtvu i odvela je u sigurnu
kuću. U dva slučaja su ispitanice rekle da policija ništa nije uradila posle njihovog obraćanja.
Tabela 52. Reakcija policije po prijavljivanju poslednjeg slučaja nasilja
Šta je policija u tom slučaju uradila Broj Procenat
Uzeli su izjavu od mene 18 33.3%
53
Pažljivo su me saslušali 10 18.5%
Priveli su nasilnika, odredili su mu zadržavanje 6 11.1%
Podneli su krivičnu/prekršajnu prijavu protiv nasilnika 5 9.2%
Zaustavili su nasilje 2 3.7%
Napravili su bezbednosni plan 2 3.7%
Pružili su mi podršku, osnažili su me 2 3.7%
Odveli su me u prihvatilište za žrtve nasilja/sigurnu kuću 2 3.7%
Ništa nisu uradili 2 3.7%
Odveli su me u zdravstvenu ustanovu radi dobijanja medicinske
pomoći
1 1.8%
Dali su mi informacije 1 1.8%
Uputili su me na drugu instituciju/organizaciju 1 1.8%
Dali su mi informativni materijal (brošure) sa kontakt
podacima institucija i organizacija kojima mogu da se javim, sa
informacijama o mojim pravima i sl.
1 1.8%
Obavestili su me o preduzetim merama i radnjama 1 1.8%
Ukupno 54 100.0%
Na pitanje da li su bile zadovoljne reakcijom policije, veći deo ispitanica (16 ili 80%)
izrazio je nezadovoljstvo, dok su samo 4 (20%) ispitanice rekle da su bile zadovoljne onim
što je policija uradila.
Tabela 53. Zadovoljstvo reakcijom policije
Da li ste bili zadovoljni onim što je
policija tada uradila Broj Procenat
Da 4 20.0%
Ne 16 80.0%
Ukupno 20 100.0%
Kao razloge nezadovoljstva reagovanjem policije ispitanice su mahom navodile
sledeće: policija nije ništa preduzela, nije zaustavila nasilje, samo su opomenuli nasilnika ali
to nije imalo efekta, nisu ga kaznili; potom, da su policijski službenici rekli ispitanici da ih
više ne zove, da oni imaju preča posla i da su to porodične stvari te sami treba da ih reše, da
54
se pomire, i, najzad,neprijatno ophođenje policijskih službenika prema ispitanici (na primer,
vređanje). Dakle, razlozi nezadovoljstva ispitanica načinom reagovanja i tretmanom od strane
policijskih službenika mogu da se prevashodno sagledaju kao inertnost i nedovoljna
zainteresovanost policije da reaguje u slučajevima nasilja u porodici i partnerskim odnosima
nad ispitanicama i neefikasnost intervencije. O tome svedoče reči pojedinih ispitanica:
„Malo su nas vređali, kažu: vi Romi se stalno bijete.“
„Rekli su mi da ih ne zovem više za džabe jer oni imaju preča posla.“
„Rekli su da ih ne zovemo, da su to naše porodične stvari.“
„Ništa nisu preduzeli da bi me zaštitili već su nasilnika samo opomenuli, što nije
imalo efekta.“
„Nisu preduzeli ništa, osim sto su mi uzeli izjavu, misle da su to ciganska posla.“
„Kada su ga pustili kući opet me je napastvovao.“
Sa druge strane, ispitanice koje su bile zadovoljne reakcijom policije kao razloge
zadovoljstva navele su ukupan odnos pripadnika policije prema njima, podršku i pomoć koju
su im pružili, kao i zaštitu koju su im obezbedili i tako sprečili ponovno nasilje. Konkretnije,
razlozi zadovoljstva bili su: ljubaznost policijskih službenika, pružanje potrebnih informacija
i podrška, brza reakcija policije, privođenje i zatvaranje nasilnika, podnošenje krivične
prijave protiv nasilnika, zaustavljanje nasilja i zaštita ispitanice i njene dece. O tome svedoče
reči pojedinih ispitanica:
„Zato što su odmah reagovali i podneli krivičnu prijavu protiv njega.“
„Tukli su ga i pretili ako mi samo još jednom udari šamar da će ga poslati u zatvor i
od tada više nemam problem sa njim.“
„Bili su ljubazni, uputili me, dali savet, bili su na mojoj strani. Sprečili su dalje
nasilje.“
Polazeći od toga da više od 90% (njih 208)ispitanica nije prijavilo poslednji slučaj
nasilja policiji, smatrali smo da je važno sagledati razloge takvog postupanja.Ispitanice koje
senisu obratile policiji posle poslednjeg slučaja nasiljazamoljene su da navedu zašto se nisu
obratile ovom državnom organu. Ispitanice su navodile jedan ili više razloga zašto nisu
događaj prijavile policiji. U najvećem broju slučajeva ispitanice se nisu obratile za pomoć
policiji zbog straha od još većeg nasilja (34.9%) i zato što ih je bilo sramota (31.5%). Pored
55
toga, razlozi za neobraćanje policiji bili su i: mislila sam da nasilje nije tako ozbiljno da bih
zvala policiju (14.4%); ne verujem da bi policija mogla da pomogne jer sam Romkinja (5%);
znam iz iskustva drugih da policija neće da interveniše i pruži pomoć Romkinjama (3%);
znam iz svog iskustva da policija neće da interveniše jer sam Romiknja (2%) i nisam znala
šta da učinim (1%). Pored toga, ispitanice su navele i druge razloge zbog kojih se nisu
obratile policiji, poput toga da nisu želele da posle prijave imaju još veće probleme, strah da
će im nasilnik posle prijave uzeti decu, zato što nisu želele da nasilnik bude kažnjen kaznom
zatvora, zato to su želele da problem reše same ili zato što im prijavljivanje nasilja policiji
nije palo na pamet.
Tabela 54. Razlozi za neprijavljivanje nasilja u porodici policiji
Ako niste prijavili događaj policiji,
zbog čega niste Broj Procenat
Zbog straha od još većeg nasilja 104 34.9%
Bilo me je sramota 94 31.5%
Mislila sam da nasilje nije tako ozbiljno da bih zvala
policiju
43 14.4%
Ne verujem da bi policija mogla da pomogne jer sam
Romkinja
15 5.0%
Jer znam iz iskustva drugih da policija neće da interveniše i
pruži pomoć Romkinjama
9 3.0%
Jer znam iz svog iskustva da policija neće da interveniše jer
sam Romiknja
6 2.0%
Nisam znala kako to da učinim 5 1.7%
Drugo nešto 22 7.4%
Ukupno 298 100.0
Dakle, uočava se da su lični razlozi neprijavljivanja navođeni u većoj meri u odnosu
na razloge koji se tiču rada policije i (ne)poverenja u ovaj državni organ.
56
Obraćanje centru za socijalni rad
Od ukupno 228 ispitanica koje su doživele fizičko i/ili seksualno nasilja u porodici, 23
(10.1%) su se nakon poslednjeg slučaja nasilja obratile centru za socijalni rad za pomoć.
Tabela 55. Obraćanje centru za socijalni rad
Da li ste se zbog ovog poslednjeg slučaja nasilja
o kome ste pričali obraćali centru za socijalni rad Broj Procenat
Da 23 10.1%
Ne 205 89.9%
Ukupno 228 100.0%
Ispitanice su prilikom obraćanja centru sa socijalni rad u najvećoj meri bile pažljivo
saslušane od strane zaposlenih u centru (32%) ili im je data materijalna pomoć (28.3%).
Pored toga, ispitanice su rekle da imje centar za socijalni rad pružio podršku, odnosno da su
ih zaposleni u centru osnažili (11.3%), da je centar za socijalni rad podneo tužbu za zaštitu od
nasilja u porodici vezano za događaj (7.5%) i da im je pružena pravna pomoć (5.7%). U
pojednom slučaju (1.9%) ispitanice su rekle da su u centru za socijalni rad preduzeli i
sledeće: smeštanje u sigurnu kuću, pomaganje u kontaktu sa drugim
institucijama/organizacijama i pravljenje bezbednosnog plana.
Tabela 56. Reakcija centra za socijalni rad po prijavljivanju poslednjeg slučaja nasilja
Šta je centar za socijalni rad preduzeo kada ste im se
obratili Broj Procenat
Pažljivo su me saslušali 17 32.0%
Dali su mi materijalnu pomoć 15 28.3%
Pružili su mi podršku, osnažili su me 6 11.3%
Podneli su tužbu za zaštitu od nasilja u porodici 4 7.5%
Pružili su mi pravnu pomoć 3 5.7%
Nesto drugo 3 5.7%
Smestili su me u prihvatilište za žrtve nasilja/sigurnu
kuću
1 1.9%
57
Pomogli su mi u kontaktu sa drugim
institucijama/organizacijama
1 1.9%
Napravili su bezbednosni plan 1 1.9%
Ništa nisu uradili 1 1.9%
Ukupno 53 100.0%
Većina ispitanica(17 ili 73.9%) bila je zadovoljna onim što je centar za socijalni rad
preduzeo u vezi njihovog obraćanja, dok 6 (26.1%) ispitanica nije bio zadovoljan reakcijom
centra za socijalni rad.
Tabela 57. Zadovoljstvo reakcijom centra za socijani rad
Da li ste bili zadovoljni onim što je centar
za socijalni rad tada preduzeo Broj Procenat
Da 17 73.9%
Ne 6 26.1%
Ukupno 23 100.0
Prema odgovorima ispitanica, ključni razlozi zadovoljstva postupanjem centra za
socijalni rad u slučaju kada su im se obratile za pomoć bili su: razumevanje, to što su ih
zaposleni u centru za socijalni rad pažljivo saslušali, pružili potrebne informacije, podršku,
socijalnu i materijalnu pomoć, pomoć oko razvoda i odgovarajuću zaštitu, kako za njih, tako i
za decu. O tome svedoče reči pojedinih ispitanica:
„Dali su mi pomoć i savet. Rekli su da će mi pomoći ako hoću da se razvedem.“
„Saslušali su me i rekli da će da mi pomognu ako želim da idem u sigurnu kuću.“
„Saslušali su me i rekli da im je žao što trpim batine. Dali su mi socijalnu pomoć.“
„Razumeli su moju situaciju i pomogli mi da se on više ne približava meni i detetu.“
Sa druge strane, ispitanice koje su izrazile nezadovoljstvo postupanjem centra za
socijalni rad kao razloge nezadovoljstva navele su da zaposleni u centru nisu preduzeli ništa
da je zaštite i da joj pomognu i da to što ispitanica doživljava nasilje nije njihova stvar, da se
oni time ne bave.
58
Ispitanice koje se nisu obratile za pomoć centru za socijalni rad zamoljene su da
navedu razloge zbog kojih nisu potražile pomoć ove institucije. Ključni razlozi neobraćanja
centru za socijalni rad, prema odgovorima ispitanica, su: sramota (32.9%) i strah od još većeg
nasilja (26.1%). Pored toga, ispitanice se nisu obraćale centru za socijalni rad i zato što nisu
verovale da bi centar mogao da pomogne jer su Romkinje (9.8%) i zato što su mislile da
nasilje nije tako ozbiljno (8.3%).Takođe, razlozi za neobraćanje bili su i neznanje o tome šta
da učini, kako da se obrati nekome za pomoć, kao i to da ispitanice znaju, bilo iz svog ličnog
iskustva ili iz iskustva drugih, da centar neće da interveniše i pomogne kada se zbog nasilja
obrate Romiknje.Ispitanice su navele i druge razloge zbog kojih se nisu obratile
policiji:nisam želela da prijavim nasilje, nisam znala da su oni nadležni za to, nisam
razmišljala tada o tome, ne bi pomogli i da sam prijavila, ne rade ništa i kada se prijavi nasilje
i slično.
Tabela 58. Razlozi za neobraćanje centru za socijalni rad
Ako se niste obratili centru za socijalni rad,
navedite zašto niste Broj Procenat
Bilome je sramota 91 32.9%
Zbog straha od još većeg nasilja 72 26.1%
Ne verujem da bi centar mogao da pomogne jer
sam Romkinja
27 9.8%
Mislila sam da nasilje nije tako ozbiljno 23 8.3%
Nisam znala kako to da učinim 19 6.9%
Drugo nešto 18 6.5%
Jer znam iz svog iskustva da centar neće da
interveniše jer sam Romikinja
17 6.2%
Jer znam iz iskustva drugih da centar neće da
interveniše i pruži pomoć Romkinjama
9 3.3%
Ukupno 276 100.0%
Obraćanje zdravstvenoj ustanovi
59
Od 228 ispitanica koje su bile izložene fizičkom i/ili seksualnom nasilju, njih 24
(10.5%) su se nakon poslednjeg slučaja nasilja koje su preživele obratile za pomoć
zdravstvenoj ustanovi.
Tabela 59. Obraćanje zdravstvenoj ustanovi
Da li ste se zbog zbog ovog poslednjeg
slučaja nasilja o kome ste pričali obraćali
nekoj zdravstvenoj ustanovi Broj Procenat
Da 24 10.5%
Ne 204 89.5%
Ukupno 228 100.0%
Prema odgovorima ispitanica, medicinski radnici u zdravstvenim ustanovama su u
ovim slučajevima preduzeli sledeće mere: pružili su potrebnu medicinsku pomoć
(59,5%),hitno su primiliispitanicu, bez dokumenata (13.5%),pažljivo su je saslušali (10.8%),
izdali su uverenje o povredama koje su nastale usled nasilja (8.1%),prijavili su događaj
policiji (5.4%) i uputili su ispitanicu na drugu instituciju/organizaciju (2.7%).
Tabela 60. Rekacija zdravstvene ustanove
Šta su medicinski radnici preduzeli kada ste im
se obratili Broj Procenat
Pružili su mi potrebnu medicinsku pomoć 22 59.5%
Hitno su me primili, bez dokumenata 5 13.5%
Pažljivo su me saslušali 4 10.8%
Izdali su mi uverenje o povredama koje su
nastale usled nasilja
3 8.1%
Prijavili su događaj policiji 2 5.4%
Uputili su me na drugu instituciju/organizaciju 1 2.7%
Ukupno 37 100.0%
Osim jedne ispitanice, sve ostale su bile zadovoljne onim što su medicinski radnici
preduzeli nakon njihovog obraćanja za pomoć.
60
Tabela 61. Zadovoljstvo reakcijom zdravstvene ustanove
Da li ste bili zadovoljni onim što su
medicinski radnici tada preduzeli Broj Procenat
Da 23 95.8%
Ne 1 4.2%
Ukupno 24 100.0%
Kao ključne razloge zadovoljstva postupanjem medicinskih radnika ispitanice su
navele dasu medicinski radnici pružili neophodnu medicinsku pomoć, dasu bili ljubazni,
primili ispitanicu bez dokumenata, kao ida su napisali izveštaj o zadobijenim povredama koji
je bio od značaj za dalji postupak razvoda braka. U samo jednom slučaju ispitanica je izrazila
nezadovoljstvo jer je zamolila medicinske radnike da ne prijave događaj policiji, a oni su to
ipak uradili, nakon čega je, po njenim rečima, ona ispala kriva.
Kada je reč o razlozima zbog kojih se ostale 204 ispitanice nisu obratile zdravstvenoj
ustanovi za pomoć, redosled najčešćih razloga je sličan kao u slučaju neobraćanja policiji i
centru za socijalni rad. Najčešći razlozi za neobraćanje su sramota (41.9%), strah od
eskalacije nasilja (27.9%) i percepcija ispitanice da nasilje kome je bila izložena nije toliko
ozbiljno (16.3%).
Tabela 62. Razlozi za neobraćanje zdravstvenoj ustanovi
Ako se niste obratili zdravstvenoj ustanovi, navedite zašto
niste Broj Procenat
Bilo me je sramota 108 41.9%
Zbog straha od još većeg nasilja 72 27.9%
Mislila sam da nasilje nije tako ozbiljno 42 16.3%
Ne verujem da bi oni mogli da pomognu jer sam Romkinja 9 3.5%
Drugo nešto 9 3.5%
Nisam znala kako to da učinim 8 3.1%
Jer znam iz svog iskustva da neće da intervenišu jer sam
Romikinja
5 1.9%
Jer znam iz iskustva drugih da neće da intervenišu i pruže
pomoć Romkinjama
5 1.9%
Ukupno 258 100.0%
61
Obraćanje nevladinoj organizaciji
Nakon poslednjeg nasilnog čina 27 (11.8%) ispitanica se obratilo nevladinoj
organizaciji za pomoć, podršku i zaštitu.
Tabela 63. Obraćanje nevladinoj organizaciji
Da li ste se zbog zbog ovog poslednjeg slučaja nasilja o kome
ste pričali obratili nekoj nevladinoj organizaciji Broj Procenat
Da 27 11.8%
Ne 201 88.2%
Ukupno 228 100.0%
Ispitanice su, kako pokazuju njihovi odgovori, prilikom obraćanja nevladinim
organizacijama u najvećoj meri dobile emocionalnu podršku (bile su pažljivo saslušane),
psihološku pomoć i osnaživanje. Pored toga,ispitanicama je dat informativni materijal
(6.8%), pružena im je besplatna pravna pomoć (6.8%) i upućenesu na neku drugu instituciju
ili organizaciju (3.4%). U pojednom slučaju (1.1%) ispitanice su rekle da im je u nevladinoj
organizaciji napisana tužba, žalba ili neki drugi podnesak, da im je pružena pomoć u
ostvarivanju određenih prava, u kontaktu sa drugim institucijama/organizacijama i da im je
data materijalna pomoć.
Tabela 64. Reakcija nevladine organizacije
Šta je nevladina organizacija preduzela kada ste se
obratili Broj Procenat
Pažljivo su me saslušali 25 28.4%
Pružili su mi psihološku pomoć 23 26.1%
Pružili su mi podršku/osnažili su me 20 22.7%
Dali su mi informativni materijal 6 6.8%
Pružili su mi besplatni pravni savet/informaciju 6 6.8%
Uputili su me na drugu instituciju/organizaciju 3 3.4%
62
Napisali su mi tužbu, žalbu ili neki drugi dokument 1 1.1%
Pružili su mi pomoć u ostvarivanju određenih prava 1 1.1%
Pomogli su mi u kontaktu sa drugim
institucijama/organizacijama
1 1.1%
Dali su mi informacije 1 1.1%
Dali su mi materijalnu pomoć 1 1.1%
Ukupno 88 100.0%
Ukupno je 25 (92.6%) ispitanica reklo da je bilo zadovoljno onim što je nevladina
organizacija preduzela, dok su dve (7.4%) ispitanice izrazile svoje nezadovoljstvo
postupanjem nevladine organizacije.
Tabela 65. Zadovoljstvo reakcijom nevaldine organizacije
Da li ste bili zadovoljni onim što je
nevladina organizacija tada preduzela Broj Procenat
Da 25 92.6%
Ne 2 7.4%
Ukupno 27 100.0%
Kada su u pitanju razlozi zadovoljstva onim što su dobile kada su se obratile za
pomoć nevladinoj organizaciji ispitanice su navele to što su bile saslušane, što su dobile
emocionalnu podršku, psihološku pomoć, pravnu pomoć, savete i informacije (na primer,
kako i kome da prijave nasilje, informacije o razvodu braka, kome da se obrati za određene
vidove pomoći i slično). O tome svedoče navodi pojedinih ispitanica:
„Da nije bilo njih ja bih i dan danas trpela nasilje.“
„Rekli su mi šta dalje da radim, kome da se obratim.“
„Lepe savete su mi dali i družili smo se na radionicama.“
„Psihološka pomoć, snaga za dalje, paketi.“
„Saveti, podrška. Rekli su da mogu da mi pomognu ako hoću da odem u sigurnu
kuću.“
„Pažljivo su me saslušali i posavetovali da ga prijavim policiji.“
„Oni me mnogo razumeju i bude mi lakše kada se ispričam.“
63
Kao razloge zbog kojih se nakon poslednjeg nasilnog čina nisu obratile za pomoć
nevladinoj organizaciji ispitanice su mahom navele sledeće: sramota (33.1%), nisu imale
informaciju o postojanju i mogućnostima da se obratenevladinoj organizaciji (27.1%), nisu
znale kako to da učine (20.2%),bilo ih je strah od eskalacije nasilja (17.3%) i smatrale su da
nasilje nije tako ozbiljno (2.1%).
Tabela 66. Razlozi za neobraćanje nevladinoj organizaciji
Ako se niste obratili nevladinoj organizaciji,
navedite zašto niste Broj Procenat
Bilo me je sramota 80 33.1%
Nisam imala informaciju o postojanju i
mogućnosti da se obratim nevladinoj organizaciji 66 27.1%
Nisam znala kako to da učinim 49 20.2%
Zbog straha od još većeg nasilja 42 17.3%
Mislila sam da nasilje nije tako ozbiljno 5 2.1%
Ukupno 242 100.0%
Boravak u prihvatilištu za žrtve nasilja/sigurnoj kući
Dobijeni podaci pokazuju da su samo dve (0.9%) ispitanice bile smeštene u sigurnu
kuću zbog poslednjeg slučaja nasilja kome su bile izložene.
Tabela 67. Boravak u sigurnoj kući
Da li ste u slučaju zbog ovog poslednjeg
slučaja nasilja o kome ste pričali bili smešteni
u sigurnu kuću/prihvatilište za žrtve nasilja Broj Procenat
Da 2 0.9%
Ne 226 99.1%
Ukupno 228 100.0%
64
Jedna ispitanica koja je boravila u sigurnoj kući je navela da je bila tamo godinu dana,
a druga je navela da je u sigurnoj kući provela nedelju dana. U jednom slučaju predlog da se
ispitanica smesti u sigurnu kuću je potekao od centra za socijalni rad, a u drugom od policije.
Ispitanice koje su bile u sigurnoj kući su bile zadovoljne uslugama koje su dobile i
navele da su dobile smeštaj i hranu, psihološku i pravnu pomoć, i da im je pružena pomoć u
kontaktu sa drugim institucijama i organizacijama. Razlog zadovoljstva bio je i taj što su u
sigurnoj kući imale mir, zaštitu i sigurnost.
Sudski postupak i izricanje mera zaštite od nasilja u porodici
Dobijeni podaci pokazuju daje u svega 12 (4.8%) slučajeva fizičkog i/ili seksualnog
nasilja koje su ispitanice preživele i opisale anketarkama vođen krivični ili prekršajni
postupak protiv nasilnika.
Tabela 68. Sudski postupak
Da li je zbog ovog poslednjeg slučaja nasilja o
kome ste pričali vođen neki sudski postupakBroj Procenat
Da 12 4.8%
Ne 216 86.4%
Ukupno 228 100.0%
Sudski postupak je vođen najčešće u situacijama kada su ispitanice prilikom
poslednjeg slučaja nasilja koji su opisale bile istovremeno izložene svim oblicima nasilja,
odnosno fizičkom, psihičkom i seksualnom nasilju (Pirsonov Hi kvadrat=20.753, df=8,
p=0.008). Takođe, u većem broju slučajeva sudski postupak je pokrenut kada je slučaj
prethodno bio prijavljen policiji (Pirsonov Hi kvadrat=39.018, df=2, p=0.001).
Kada je reč o ishodu sudskih postupaka, prema odgovorima ispitanica, u petslučajeva
(41.7%) nasilniku je izrečena uslovna osuda, četiri (33.3%) postupka nisu bila završena u
trenutku ispitivanja, u dva (16.7%) slučaja je nasilniku izrečena kazna zatvora, a u jednom
(8,3%) novčana kazna.
Tabela 69. Ishod sudskog postupka
65
Ishod sudskog postupka Broj Procenat
Uslovna osuda 5 41.7%
Postupak nije završen 4 33.3%
Kazna zatvora 2 16.7%
Novčana kazna 1 8.3%
Ukupno 12 100.0%
Ispitanice su u 8 (66.7%) slučajeva rekle da su bile zadovoljne postupanjem prema
njima tokom sudskog postupka, kao i da su zadovoljne ishodom postupka. Razlozi
zadovoljstva, prema odgovorima ispitanica, bili su ljubaznost zaposlenih u sudu,
razumevanje, odnos prema ispitanici bez osuđivanja i pravedno postupanje. O tome svedoće
reči pojedinih ispitanica:
„Sudija je bila na mojoj strani i naredila mužu da se iseli iz kuće.“
„Bili su pravedni i ljubazni.“
„Niko me nije osuđivao, niti ponizio. Bili su na strani mene i moje dece jer je tako
bilo pravedno.“
Sa druge strane, ispitanice koje nisu bile zadovoljne postupanjem suda kao razloge
nezadovoljstva navele su to da ih sudija nije ni saslušao, površnost u radu suda i to što su se
zbog odnosa sudije one osećale krivim za to što im se desilo, kao i za razvod braka do kog je
došlo.
Zaštita prema Zakonu o sprečavanju nasilja u porodici
Ispitanice su na kraju zamoljene da navedu da li su u slučaju poslednjeg pretrpljenog
fizičkog i/ili seksualnog nasilja o kome su pričale bile izrečene hitne mere zaštite od nasilja u
porodici u skladu sa Zakonom o sprečevanju nasilja u porodici. Ukupno je 8 (3.5%) ispitanica
odgovorilo potvrdno na ovo pitanje.
Tabela 70. Izricanje mera zaštita od nasilja u porodici
66
Da li su u slučaju nasilja o kome ste pričali
protiv nasilnika izrečene mere zaštite od nasilja
u porodici Broj Procenat
Da 8 3.5%
Ne 220 96.5%
Ukupno 228 100.0%
Kada je reč o merama zaštite od nasilja u porodici koje su izrečene, u 6 (40%)
slučajeva je to bila mera zabrane približavanja, u 5 (33,3%) slučajeva zabrana daljeg
uznemiravanja, u tri (20%) slučaja mera iseljenja iz stana i u jednom (3.7%) slučaju mera
zabrane pristupa u prostor oko mesta stanovanja ili rada.
Tabela 71. Vrste mera zaštita od nasilja u porodici
Koje mere zaštite od nasilja u
porodici su izrečene Broj Procenat
Zabrana približavanja 6 40.0%
Zabrana daljeg uznemiravanja 5 33.3%
Iseljenje 3 20.0%
Zabrana pristupa u prostor oko
mesta stanovanja ili rada
1 6.7%
Ukupno 15 100.0%
U polovini slučaja žrtva je bila ta koja je tražila izricanje mera zaštite, dok je u po dva
slučaja to traženo od tužioca i centra za socijalni rad.
Podaci dobijeni u istraživanju pokazuju da je hitna mera od strane policije koja se
odnosila na privremeno udaljavanje nasilnika (do 48 sati) i zabranu kontaktiranja žrtve bila
izrečena u 6 slučajeva. U jednom slučaju ta mera je bila produžena na 30 dana i u jednoj
situaciji slučaj je razmatran od strane Grupeza koordinaciju i saradnju, koju čine predstavnik
tužilaštva, policije i centra za socijalni rad u kom je sačinjen individualni plan mera zaštite i
podrške za žrtvu.
67
Zaključak
Istraživanje čiji su rezultati izloženi u ovoj studiji pokazuje da je nasilje prema Romkinjama u
porodici i partnerskim odnosima ozbiljan društveni problem. Podaci pokazuju da u strukturi
porodičnog i partnerskog nasilja nad Romkinjama u ispitanom uzorku dominiraju pretnje
fizičkim nasiljem, psihičko i fizičko nasilje. Više od 90% ispitanica je nakon svoje 18. godine
doživelo neki vid psihičkog nasilja ili pretnje fizičkim nasiljem od strane partnera ili nekog
drugog člana porodice. Oko 90% ispitanica doživele su fizičko nasilje u porodici nakon svog
punoletstva. Pri tome, značajno je istaći da je istraživanjem utvrđeno postojanje korelacije
između pretnji fizičkim nasiljem i fizičkog nasilja, što znači da se ove pretnje u većini
slučajeva i ostvaruju. Uz to, podaci o broju incidenata govore u prilog zaključku da se u
slučaju pretnji nasiljem i fizičkog nasilja najčešće radi o ponovljenoj, odnosno o
kontinuiranoj viktimizaciji ispitanica. Ekonomsko nasilje je, takođe, u velikoj meri prisutno u
ispitanom uzorku: više od dve trećine ispitanica bile su ili su još uvek izložene ovom vidu
nasilja. Pri tome, istraživanje je pokazalo da nije zanemarljiva povezanost ekonomskog
nasilja, s jedne, i fizičkog i sekusalnog nasilja, sa druge strane. Dakle, ispitanice koje su
ekonomski zavisne od nasilnika i koje trpe ekonomsko nasilje u većem su riziku da budu
izložene i fizičkom i seksualnom nasilju. To govori o potrebi daljeg rada na ekonomskom
osnaživanju i osamostaljivanju ispitanica kako bi se na taj način delovalo u pravcu prevencije
ne samo ekonomskog, već i drugih pomenutih oblika nasilja nad njima. U strukturi
porodičnog i partnerskog nasilja prema ispitanicama najmanje su zastupljeni proganjanje i
seksualno nasilje: podaci pokazuju da je svaka treća ispitanica doživela proganjanje, a svaka
četvrta seksualno nasilje. Podaci o broju incidenata pokazuju da se i u slučaju ova dva oblika
nasilja radi o kontinuiranoj viktimizaciji.
U većini slučajeva ispitivane žene su nasilje u porodici doživele tokom poslednjih šest
godinaposmatrano u odnosu na moment istraživanja, dakle, nakon 2012. godine.
Podaci pokazuju da u strukturi porodičnog nasilja prema Romkinjama u ispitanom
uzorku dominira partnersko nasilje. Takođe, u strukturi nasilnika preovlađuju osobe muškog
pola. Ovi nalazi su u skladu sa nalazima drugih istraživanja koja pokazuju da nasilje nad
ženama u porodici uobičajeno čine muškarci, kao i da je partnersko nasilje najučestaliji vid
porodičnog nasilja (Nikolić-Ristanović, 2002; Nikolić-Ristanović, 2010; Babović, Ginić,
68
Vuković, 2010).Međutim, pored partnerskog nasilja, izdvaja se još i nasilje koje vrše svekrva,
svekar i otac ispitanice.
Dobijeni podaci pokazuju da se fizičko nasilje koje ispitanice trpe u porodici najčešće
vrši zajedno sa psihičkim nasiljem ili samostalno, kao i u kombinaciji sa psihičkim i
seksualnim nasilje. Sa druge strane, seksualno nasilje je uvek kombinovanosa psihičkim i/ili
fizičkim nasiljem.
Istraživanjem je identifikovano i visoko prisustvo nasilja nad decom u situacijama u
kojima postoji nasilje nad ispitanicom. Dobijeni podaci, slično ranijim istraživanjima,
pokazuju da su deca često svedoci nasilja nad svojim majkama, a često i direktno
viktimizirana (Nikolić-Ristanović, 2002; Nikolić-Ristanović, 2010). To nameće potrebu za
razvijanjem efikasnijeg multidisciplinarnog pristupa sprečavanju i suprostavljanju
viktimizaciji dece. Kao posebno važno čini se blagovremeno otkrivanje i odgovarajuća
podrška i pomoć deci iz porodica u kojima postoji nasilje, kako bi se, između ostalog, na
vreme izbeglo prenošenje nasilnih obrazaca ponašanja, ali i viktimizacije.
Istraživanje je pokazalo da su ključni faktori koji utiču na veću izloženost, odnosno
manju zaštićenost ispitanica od nasilja u porodici i partnerskim odnosima oni faktori koji su
povezani sa njihovim bračnimi roditeljskim statusom, radnim statusom, obrazovnim nivoom i
stambenim prilikama. Nasilje posebno pogađa ispitanice nižeg obrazovnog nivoa, one koje
žive u lošim stambenim uslovima i koje su razvedene ili žive razdvojeno od partnera. Tako
su, na primer, ispitanice nižeg obrazovnog nivoa izloženije pretnjama fizičkim nasiljem
(posebno pretnjama oružjem), fizičkom i seksualnom nasilju u odnosu na ispitanice koje
imaju viši nivo obrazovanja. Ispitanice koje su razvedene ili žive razdvojeno od partnera
posebno su ugrožene pretnjama nasiljem, proganjanjem i seksualnim nasiljem. Kada je u
pitanju proganjanje nalazi ovog istraživanja potvrđuju nalaze ranijih istraživanja koja
pokazuju da se ovaj vid nasilja pretežno vrši prema ženama koje su napustile nasilne partnere
i to sa ciljem da se one primoraju da se vrate nasilnicima (Nikolić-Ristanović,
2010).Ispitanice koje žive u lošim stambenim uslovima ugroženije su pretnjama nasiljem i
fizičkim nasiljem. Takođe, ispitanice koje imaju decu su ugroženije ekonomskim i fizičkim
nasiljem od onih koje nemaju decu, dok su ispitanice koje nemaju decu ugroženije
proganjanjem nego one koje imaju decu. Uz to, mlađi uzrast ispitanica je faktor rizika za
proganjanje. Sa druge strane, ispitanice koje su zaposlene, dakle, koje su, maker delimično,
ekonomski samostalne, najmanje su izložene pretnjama nasiljem i fizičkom nasilju.
Činjenica da je jedan deo ispitanica učestvovao na radionicama koje je organizovala
NVO Bibija, a koje su, između ostalog, bile usmerene na njihovu senzibilizaciju o pravu na
69
život bez nasilja, sigurno je uticala na to da veći broj ispitanica smatra da nasilje koje su
doživele predstavlja kriminalitet. Pri tome, ispitanice posebno percipiraju kao kriminalitet
slučajeve u kojima su bile izložene kombinovanom fizičkom, psihičkom i seksualnom
nasilju.Pa ipak, oko jedne trećine ispitanica ne smatra nasilje koje su doživele kao
kriminalitet, što upućuje na potrebu daljeg rada na podizanju njihove svesti o tome da nasilje
u porodici predstavlja kažnjivo ponašanje.
Samo 63 (27.6%) ispitanice su se nakon poslednjeg čina fizičkog i/ili seksualnog
nasilja obratile za pomoć jednoj ili većem broju institucija ili organizacija. Procentualno
gledano, najmanje ispitanica se opredelilo da nasilje prijavi policiji, dok se najveći broj njih
opredelio da pomoć potraži od nevladine organizacije. Vrsta i težina nasilja koju ispitanice
trpe značajno utiče na donošenje odluke da se nasilje prijavi policiji. Takođe, podaci su
pokazali da su ispitanice spremnije da se obrate policiji u slučaju partnerskog nasilja, nego
kada se u ulozi nasilnika pojavljuju drugi članovi porodice. Većina ispitanica nije bila
zadovoljna onim što je policija uradila i na koji način su one bile tretirane. Kao ključni
razlozi nezadovoljstva radom policije ističu se inertnost, nezainteresovanost, nerazumevanje
problema i odsustvo empatije.To, pak, ukazuje na potrebu za daljim radom na edukaciji i
podizanju svesti policijskih službenika o nasilju u porodici u slučaju marginalizovanih grupa
žena, kao što su Romkinje, i neophodnosti blagovremenog i efikasnog reagovanja kako bi im
se pružila zaštita. Nasuprot tome, većina ispitanica koje su se obraćale centru za socijalni rad,
zdravstvnoj ustanovi i nevladinoj organizaciji za pomoć, podršku i zaštitu bile su zadovoljne
njihovim radom i postupanjem prema njima. Glavnirazlozi zadovoljstva bili su podržavajući
odnos, profesionalizam, slušanje, podrška i adekvatno informisanje.
Podaci do kojih se došlo ovim istraživanjem pokazuju da je broj slučajeva nasilja u
porodici nad ispitanicama koji su imali sudski epilog još manji u odnosu na broj slučajeva
koji su prijavljeni policiji, a još manji je broj osuda. Takođe je zabeležen mali broj izrečenih
hitnih mera zaštite od nasilja u porodici po Zakonu o sprečavanju nasilja u porodici.
Podaci pokazuju da se kao ključni razlozi neobraćanja za pomoć državnim organima,
institucijama i organizacijama izdvajaju strah od eskalacije nasilja, sramota i stav da nasilje
koje su preživele nije tako ozbiljno, što potvrđuje nalaze ranijih istraživanja porodičnog
nasilja u Srbiji (Nikolić-Ristanović, 2002; Nikolić-Ristanović, 2010). Ovi nalazi govore u
prilog zaključku da postoji jak uticaj patrijarhalnih stereotipa koji inhibiraju ispitanice da se
za pomoć obrate državnim organima, ustanovama i institucijama, pa čak i nevladinim
organizacijama, što biva dodatno pojačano kulturološkim obrascima ako se ima u vidu da se
radi o romskoj populaciji. Stoga se neophodnim čini dalji rad na podizanju svesti ispitanica o
70
tome da nasilje nije privatna stvar i informisanju o tome kome i na koji način mogu da se
obrate za pomoć, podršku i zaštitu.
71
Literatura
Bаbović, M., Ginić, K., Vuković, O. (2010) Mаpirаnje porodičnog nаsiljа premа ženаmа u Centrаlnoj Srbiji, Beogrаd: Ministаrstvo rаdа i socijаlne politike, Uprаvа zа rodnu rаvnoprаvnost.
Ćopić, S. (2016) Rodna ravnopravnost u Srbiji: stanje i perspektive. Beograd: Institut za kriminološka i sociološka istraživanja.
Ćopić, S., Stevković, Lj. (2012) Evidentiranje podataka o nasilju u porodici i značaj međusektorske saradnje: neka strana iskustva, u: V. Nikolić-Ristanović (ur.) Evidentiranje kriminaliteta: iskustva iz sveta i Srbije, Beograd: Prometej-Beograd: 159-176.
Ignjatović, T., Pavlović Babić, D., Lukić, M. (2015) Delotvornost sistemskih mehanizama za sprečavanje nasilja prema ženama i nasilja u porodici. Beograd: Autonomni ženski centar.
Konstantinović Vilić, S. (2012) Indikatori za merenje nasilja prema ženama sadržani u međunarodnim dokumentima. U: V. Nikolić-Ristanović (ur.) Evidentiranje kriminaliteta: iskustva iz sveta i Srbije, Beograd: Prometej: 131-157.
Konstantinović-Vilić, S., Petrušić, N. (2011) Instrumenti pravne zaštite od nasilja u porodici u Srbiji: funkcionisanje, efikasnost i nedostaci. U: V. Nikolić-Ristanović, S. Ćopić (ur.) Prava žrtava i EU: izazovi pružanja pomoći. Beograd: Viktimološko društvo Srbije and Prometej: 69-85.
Nikolić-Ristanović, V. (ur.) (2002) Porodično nasilje u Srbiji. Beograd: Viktimološko društvo Srbije i Prometej.
Nikolić-Ristanović, V. (ur.) (2010) Nasilje u porodici u Vojvodini. Novi Sad: Pokrajinski sekretarijat za rad, zapošljavanje i ravnopravnost polova.
72