Download - Zagrebacˇki glazbeni podij
b r o j 6 • z i m a 2 0 0 8 / 2 0 0 9 . • b e s p l a t n o k v a r t o v s k o g l a s i l o
POZNATA STANARKA KNEŽIJE – Slavica Knežević
“Želim da mi 2009. bude ispunjena, sretna i prosperitetna!Kao i moj kvart!”
Zagrebacki glazbeni podij – meka glazbenih amatera
Krajnji čas za stvaranje kulture poduzetništva
9 7 7 1 8 4 6 5 0 3 0 0 0
ISSN 1846-503X
HOMO LUDENS - Zašto se bridž igrati mora?
imamo kvart ovjekovječen na filmu
Pjesma za moj kvart
Glas Trešnjevke, zima 08/09�
Glavna urednica Danijela Rajković
Novinari Marina Damjan, Jelena Dropulić,
Petra Habdelić, Ana Obrovac, Tomislav Pokrajčić, Viktor Rohak
Fotografi Marina Damjan
Lektura Nataša Pejić
Grafička urednica Tanja Balotić
Prijelom Alan Mance
Prodaja oglasnog prostora Anamarija Meniss
Dinamika izlaženja ožujak, lipanj, rujan, prosinac
Naklada 10 000 primjeraka
Nakladnik Centar za kulturu Trešnjevka
uz potporu Vijeća gradskih četvrti Trešnjevka-jug i Trešnjevka-sjever
Za nakladnika Ljiljana Perišić
Park Stara Trešnjevka 1, 10 000 Zagreb
Telefon 01/3027-411 01/3027-032 Faks 01/3024-247e-mail: [email protected]
MB: 3239632Žiro račun
Zagrebačka banka 2360000-1101429565
G L A S T R E Š N J E V K E − I M P R E S S U M
Tajni grad - Haustor
postoji tajni grad u njemu nikoga ne mori glad
tajni grad u njem si čitav život zdrav i mlad
postoji tajni grad po njemu mirno teku ulice
tajni grad ajde poljubi me i zbuni se
postoji tajni grad o njem i tu ponekad čuje se
tajni grad hoda po drvoredu ujesen
daj Mirko provjeri da li su ispravni Landroveri
il shvati napokon da čak ni gazda ne zna gde je on
jer ide jer hoda
postoji tajni grad pogledaj očima i čudi se
tajni grad poslušaj ušima i osjeti
tajni grad opipaj nogama i uživaj
velik je kao slon al čak ni gazda ne zna gdje je on
jer ide jer hoda....
Glas Trešnjevke, zima 08/09 �
4 Projekt za kojim žudimoKultura poduzetništva i poduzetništvo u kulturi
9 CEKATE predstavljaZagrebački plesni podij
1� Kulturne kronike
17 Znanstveni pristupFilozofija kvart
�1 Posebni smo jer...Imamo kvart ovjekovječen na filmu
�4 Ustanove u susjedstvuLogopedski centar
�8 Glas narodaNovogodišnja želja za moj kvart
�0 In corpore sanoKonj – moj plemeniti prijatelj
�� Homo ludensZašto se bridž igrati mora?
�6 Čitatelji uređuju stranice
�8 Od placa do stolaDobra stara heljdina kaša
�9 Događanja za neumorne
4� Poznata stanarkaZarazna spontanost Slavice Knežević
�8 Info servis
47 KolumnaZabilješke buntovnika s razlogom
Dragi i dobri čitatelji,
Želim vam da praznike provedete opušteni u miru i zadovoljstvu, ne dopuštajući da vas u tome ometu nikakve loše prognoze, zagorjelo blagdansko pečenje ili nečija bezrazložna nervoza. Kriza je uvijek bilo i bit će ih, ali mi smo se uvijek nekako snašli; u kući se uvijek nađe nekog sira pa će biti dovoljan ako je lijepo aranžiran i s ljubavlju poslužen, a nečija nervoza pripada tom nekome, a ne vama, pa nek’ se taj onda s njome i bakće!Želim da nadolazeću godinu živimo u zemlji koja doista i bez floskula potiče poduzetništvo, provodi kvalitetna rješenja i pr ograme za ne samo bolju ekonomiju nego i za niz stvari koje su u uređenim društvima uobičajene. U zemlji koja vodi dobru skrb o pravima i problemima svojih građana, radilo se o zapošljavanju, sudstvu ili o usamljenosti starijih i zaboravljenih ljudi.Želim da svi imate zdravlje, posao i neku dragu osobu u blizini. A za ostalo ćete se već pobrinuti.
Danijela RajkovićGlavna urednica
Sadržaj
Glas Trešnjevke, zima 08/094
Projekt za kojim žudimo
GT: Navikli smo da se gospodarstvom i poduzetništvom bave ustanove koje su vezane za te djelatnosti. Možete li ukratko definirati pojam ‘kultura poduzetništva’ i na koji način se to uklapa u djelatnost centra za kulturu?
Dobro pitanje – kako uopće definirati pojam ‘kultura’? Tu ćemo odmah naići na niz užih područja kao što su glazbena kultura, ili likovna kultura, a u tom kontesktu je i kultura poduzetništva sigurno jedan vrlo važan činitelj opće životne kulture.
No, možda za početak možemo preskočiti definiciju. Kultura poduzetništva je jako širok pojam koji obuhvaća sve ono što utječe na gospodarski razvoj i standard stanovnika jedne zemlje. Međutim, ovdje, u okviru ovog projekta, mislimo ponajprije na one male stvari koje svatko od nas može učiniti. Iako na prvi pogled izgleda da je za poduzetništvo nužan veliki kapital i neke posebne sposobnosti, na poduzetničku klimu jedne zemlje isto tako utječe individualan odnos svakog stanovnika. Svi mi možemo biti poduzetniji i svatko na svoj način može dati doprinos stvaranju poticajne poduzetničke klime u našem okruženju. Naš je cilj ispitati različite mogućnosti kako to učiniti. Mnoga svjetska iskustva pokazuju da samoorganiziranje i samopomoć imaju vrlo značajnu ulogu u razvoju društveno odgovornog gospodarstva i masovnosti poduzetništva – a upravo to stvara ravnotežu u odnosu na pretjeranu tajkunizaciju.
Želimo da ovi programi budu lako dostupni svima. S obzirom na to da se za sada nijedna institucija ne bavi sustavno razvojem kulture poduzetništva, optimalno je rješenje da jedinice lokalne samouprave i centri za kulturu zajednički pokrenu incijative i osmisle programe za unapređenje ove djelatnosti izuzetnog društvenog značaja.
Moram malo obrazložiti i drugi dio naziva projekta ‘poduzetništvo u kulturi’. Moglo bi se reći da se ovdje
‘Kultura poduzetništva i poduzetništvo u kulturi’Centar za kulturu Trešnjevka pokreće projekt ‘Kultura poduzetništva i poduzetništvo u kulturi’, kojim će se kroz radionice, istraživanja i stručne skupove promovirati kultura suvremenog poduzetništva, animirati sudionike na pokretanje sasvim novih ideja i procesa, te poticati javni dijalog o vizijama dugoročno održivog razvoja. Razgovaramo s inicijatorom projekta Goranom Kauzlarićem o idejama i ciljevima koji se isprepliću u ovom projektu. Piše: Viktor Rohak
OSNOVNI CILJEVI PROJEKTA• Omogućiti svima da se lako i masovno
uključuju u poduzetništvo, kućne biznise, direktna ulaganja i dopunske djelatnosti, a mladima pomoći da već u najranijoj dobi, kroz igru i zabavu, ovladaju vještinama važnim za poduzetništvo
• Nedostatak kapitala može se nadomjestiti snagom inicijativa i ideja
• Kako djecu naučiti da budu poduzetni?
OKVIRNE TEME PROJEKTA• Mikropoduzetništvo, kućni biznisi,
samozapošljavanje i samoorganiziranje• Poduzetništvo u kulturi i stvaralaštvu• Kultura – poduzetništvo – turizam • Kreativna ekonomija: unapređenje svih as
pekata poslovanja primjenom kreativnih metoda i tehnika
• Didaktička sredstva – poticanje poduzetničkih znanja i vještina među najmlađima kroz igre i zabavu
• Razvojni kapital: mali poduzetnici i mali ulagači
• EU koncepcija održivog razvoja: ekosocijalno tržišno gospodarstvo
Strateški razvojni izazovU Hrvatskoj se nedovoljno radi na masovnom širenju kulture poduzetništva i venture ulaganja. Ranih 90ih godina osjećao se velik entuzijazam i bilo je puno inicijativa, ali su se nažalost s vremenom “utopile” u tranziciji,
Glas Trešnjevke, zima 08/09 �
Projekt za kojim žudimo
radi o dva odvojena projekta, ali mi ih radije gledamo kao cjelinu. Naime, kulturne djelatnosti također mogu biti vrlo važna komponenta razvoja poduzetništva, a stalno kreativno preispitivanje proizvoda, usluga i svih aspekata poslovanja postalo je jedno od temeljnih načela suvremenog gospodarstva.
GT: Tko su korisnici ovog projekta i na koji način se oni mogu uključiti?
Radi se o vrlo širokoj lepezi aktivnosti i zaista u ovom projektu ima mjesta za svakoga: i za one koji su spremni aktivno i kreativno pridonijeti razvoju svoje lokalne zajednice, i za one koji će se uključiti samo povremeno, nekom idejom, prijedlogom ili savjetom, i za mlade i za starije...
Poziv je otvoren svima. Uključite se! Ako ste zainteresirani za informacije o razvoju projekta, prijavite se za naš enewsletter, ili za sudjelovanje u pojedinim projektnim radionicama. I tvrtke i obrtnici i pojedinci, svi mogu dati svoj doprinos, naučiti ponešto i dobro se zabaviti. Svatko tko poželi, moći će i sam pokrenuti svoj poduzetnički projekt, ili se uključiti u neki zajednički. Pošaljite svoju kontakt adresu na [email protected] i sudjelujte. Program rada će se u hodu prilagođavati željama korisnika koji se uključe.
Stoga na jednome mjestu želimo uspostaviti središnji ured koji će prikupljati podatke o potrebama, ponajprije na području Općine Trešnjevka, ali iz drugih općina, gradova i županija, te predlagati programe i aktivnosti. Planiramo uvesti tematske tribine, publikacije, radionice, projektne timove, male poslovne sajmove i poslovne inkubatore za mikropoduzetništvo i samozapošljavanje. Želimo promovirati kulturu suvremenog poduzetništva, uključiti lokalne kulturne i stvaralačke resurse u razvojne i turističke programe, te potaknuti mlade da svježinom svojih ideja i angažiranim odnosom stvaraju bolje uvjete za vlastiti osobni i profesionalni razvoj.
Ujedno, kreativno izražavanje i poslovni angažman sigurno su među najdjelotvornijim mjerama u borbi protiv droga i asocijalnog ponašanja mladih. Te su pojave uglavnom posljedica upravo nedostatka sadržaja, izazova i perspektive, pa se ovim projektom ulazi u samu bit problema. Stvarajući uvjete za kreativni angažman i samoorganiziranje mladih, problem droga i ovisnosti se nastoji rješavati u samom korijenu, preventivno. Projekt ‘Kultura poduzetništva i poduzetništvo u kulturi’ sigurno otvara niz područja djelovanja u kojima se mladi mogu prepoznati i identificirati iz najdubljeg osobnog uvjerenja.
privatizaciji i sumnjivim modelima piramidalnih ulaganja. No, najnovija izvješća Svjetske banke kazuju da su inovacije, uključivanje svih građana u razvoj i afirmacija na globalnom tržištu najvažniji razvojni izazovi tranizicijskih zemalja i jedini put u trajni prosperitet. Stoga, uza sve privatizacijske i tajkunske afere, za dugoročno održivi razvoj i stabilnost nužno je omogućiti ljudima da se lako i masovno uključuju u poduzetništvo, kućne biznise, direktna ulaganja i dopunske djelatnosti, a mladima pomoći da već u najranijoj dobi, kroz igru i zabavu, ovladaju vještinama važnim za poduzetništvo. Upravo to su, u najkraćim crtama, temeljni ciljevi projekta ‘Kultura poduzetništva i poduzetništvo u kulturi’.
Nedavno je Ljubo Jurčić naglasio da Hrvatska gubi utrku konkurentnosti – u strukturi hrvatskog izvoza sve se više izvoze primarni proizvodi odnosno proizvodi nižeg stupnja obrade koji imaju manju dodanu vrijednost, a smanjuje se izvoz industrijskih proizvoda koji traže više znanja, tehnologije i imaju veću dodanu vrijednost. Istraživanja DSZa pokazuju da su u Hrvatskoj predvodnici u inovativnosti velike kompanije, a srednje i manje tvrtke znatno zaostaju, iako bi u modernom gospodarstvu trebalo biti upravo obrnuto: tempo razvoja diktiraju propulzivne male tvrtke koje intenzivno inoviraju sve aspekte svog poslovanja i vrlo često lansiraju nove proizvode. Drugim riječima, čak i u najkonkretnijem ekonomskom smislu, kultura poduzetništva, inovativnosti i kreativnosti jedan je od presudnih razvojnih resursa.
Edukacija za poduzetništvo kroz igru – Program PIK ili Kako djecu naučiti da budu poduzetni?
Program PIK polazi od pretpostavke da se kod najmlađih mnoge poduzetničke vještine mogu razvijati kroz jednostavne igre u kojima djeca aktivno i kreativno sudjeluju. U mnogim slučajevima uopće nije potrebno ni spominjati poduzetništvo ili marketing. U ranoj dobi se tek podsvjesno stvaraju mentalni sklopovi i
Glas Trešnjevke, zima 08/096
Projekt za kojim žudimo
Veliko je ohrabrenje da su projekt već u inicijalnoj fazi podržali Ericsson i MINGORP. Nadamo se da će u projektu doći do žive interakcije poduzetnika, gospodarstva i šire javnosti.
GT: Na Trešnjevci se zadnjih godina jako puno gradi i njezina slika se mijenja gotovo iz dana u dan. Nekad karakteristične male kućice istiskuju moderni stambeno-poslovni centri i shoping-mallovi. Kakvu ulogu u tim trendovima može imati kultura i kultura poduzetništva?
Trešnjevka još uvijek nosi image radničke četvrti. Mnoge stvari su se promijenile, iz temelja se mijenjaju običaji i način života. Na području općine imaju sjedište mnoge moderne kompanije međunarodnog ugleda i čitav niz dinamičnih poduzetničkih projekata, a u stambenim naseljima živi velik broj stručnjaka i znanstvenika. To je ogroman potencijal i sa svojih 110 tisuća stanovnika Trešnjevka ima izuzetne razvojne predispozicije, ali isto tako stihijskim razvojem može doživjeti sve veće raslojavanje. Ovim projektom željeli bismo pokrenuti procese da se općinski potencijali aktiviraju na najbolji način i da Trešnjevka postane ogledna razvojna općina.
Mnoge lokalne zajednice imaju nejasno definiran identitet. Njihovi stanovnici se teško identificiraju s takvim sredinama, te ih doživljaju samo kao spavaonice, ili kao mjesto gdje su se slučajno zatekli i s kojim ih ništa ne vezuje. Nasuprot tome, projektom ‘Kultura poduzetništva i poduzetništvo u kulturi’ potiče se aktivno sudjelovanje stanovnika u kreiranju prepoznatljivog imagea svoje uže zajednice, kako bi je sami doživjeli kao ugodnu sredinu za život i rad (i poduzetništvo). I da je u tom svjetlu predstave gostima i turistima iz drugih krajeva.
Praksa mnogih zemalja nedvojbeno pokazuje da se kvalitetan razvoj modernog poduzetništva ne može postići samo gospodarskim politikama, nego je nužno šire uključivanje populacije. S obzirom na to da u Hrvatskoj postoji izgrađena mreža centara i domova kulture (s prostorima i kadrovima), koji gotovo bez dodatnih ulaganja mogu u svoje programe uvesti kulturu poduzetništva, ovim projektom se nastoji postaviti programske osnove za takav pristup. Zamisao je da se u Centru za kulturu Trešnjevka uspostavi sustavan razvoj ciljanih programa i metodologija, koje se zatim mogu ponuditi na korištenje drugim centrima za kulturu, društvenim domovima i jedinicama lokalne samouprave, uz prilagodbu njihovim konkretnim uvjetima i potrebama.
osjećaj za izazov koji će u kasnijem razvoju djeteta postati presudni za njegovo ponašanje u transakcijskim situacijama.
Djeca vole asocijativne igre s novim idejama i cijeli program se bazira na tome. Umjesto objašnjavanja i učenja, programom PIK poduzetničke vještine se naprosto uvježbavaju kroz igru. Obrazac su igre koje djeca sama smišljaju, a didaktički setovi koji se razvijaju u okviru Programa PIK pomažu voditeljima igraonica ili tetama u vrtiću da u te dječje igre neprimjetno ubace pojedine elemente koji će se kasnije u psihi djeteta razviti kao poduzetničke sposobnosti. Primjerice, djecu nećemo pitati da predlažu poslovne ideje, nego ćemo potaknuti razgovor o njihovim željama i planovima. Što bi oni željeli dobiti za rođendan? Ili njihova mama, tata, najbolja prijateljica... Kad se dječja mašta razmaše, tu će se sigurno pojaviti niz vrlo zgodnih poslovnih ideja koje voditelj mora spretno zaokružiti i opet kroz igru dovesti do određenih zaključaka. Pozivanjem djece da te ideje izraze crtanjem, pisanjem i strukturiranjem na ploči razvijat će se vještine sistemskog mišljenja i planiranja itd.
U tom kontekstu, ‘PIK’ je mali razvojni centar koji razvija odgojne metode, sredstva i priručnike za usmjeravanje dječje kreativnosti prema poduzetničkim vještinama. Zatim te metode provjerava i unapređuje kroz rad s djecom u literarnim, novinarskim, likovnim i stvaralačkim sekcijama, a kao finalni proizvod daje kompletno razrađene metodičke programe i didaktičke igre. Takvim sistemskim pristupom potrebno je obuhvatiti ključne faze u razvoju djeteta (vrtićka, osnovnoškolska, studentska...) i za svaku dob osmisliti sredstva i metode koje će sustavno voditi razvoj mladih tako da već u studentskoj dobi budu zreli za formiranje samostalnih i zajedničkih poslovnih projekata u struci koju su odabrali i u interdisciplinarnoj suradnji s kolegama s drugih fakulteta.
Sajmovi malog poduzetništva Trešnjevka ima velik broj malih poduzetnika i proizvođača koji su jedan od važnih eleme
Glas Trešnjevke, zima 08/09 7
Projekt za kojim žudimo
Dizajn i kreativne radionice kao industrijaLondon je razvio čitavu industriju na među
narodnim edukacijskim programima u dizajnu: od međunarodnih izložaba i popularnih tečajeva do visokostručnih programa i specijalističkih studija. Na te programe dolaze djeca bogataša iz cijeloga svijeta koja borave u luksuznim hotelima, troše na skupe provode, upoznaju se s domaćim kolegama svoje generacije: stvaraju međunarodne veze i poznanstva kao najbolji temelj buduće poslovne suradnje. Dokone domaćice hrle u Italiju na tečajeve za uređenje doma i vrta, talijanske kuhinje, modnog dizajna... I u Hrvatskoj nekoliko turističkih agencija odlično posluje organizirajući likovne tečajeve za austrijske umirovljenike. Sve su to male kreativne industrije s velikim razvojnim potencijalom i puno većim ekonomskim značajem nego što im se pripisuje.
Goran Kauzlarić, profesor filozofije i sociologije, apsolvirao na PDSu Organizacija i upravljanje. Zaposlen u Croatia banci na poslovima koordinacije za projekte i razvoj. Inicijator i voditelj projekata Kultura poduzetništva i poduzetništvo u kulturi, CEMIS –
nata njezina identiteta. Taj potencijal je nedovoljno poznat čak i samim stanovnicima s područja općine, pa prezentacija proizvoda, usluga i ideja općinskih malih poduzetnika sigurno može značajno utjecati na razvoj osjećaja zajedništva i pripadnosti u lokalnoj javnosti.
Uočavajući taj problem, Centar za kulturu Trešnjevka u okviru projekta ‘Kultura poduzetništva i poduzetnišvo u kulturi’ planira niz minisajmova i prezentacija malih poduzetnika, kako bi se oni međusobno upoznali i predstavili široj javnosti. Većina tih evenata bit će prodajnog karaktera tako da sudionici na njima nađu i konkretan poslovni interes, a posebnim mjerama će ih se poticati na međusobnu poslovnu suradnju, te zajedničke projekte i ulaganja. U okviru sajmova organizirat će se razne praktične radionice na kojima će se mali poduzetnici i drugi zainteresirani moći educirati i razmijeniti iskustva o marketingu, prodaji, planiranju i financiranju poslovanja.
A u nešto dužem roku, nastojat će se da ta poslovna okupljanja postanu žarišna točka povezivanja malog i velikog biznisa u zajedničkom promišljanju ekonomskog, kulturnog i društvenog razvoja njihove i naše općine.
Promo-klub Uobičajeno je da mali poduzetnici traže jef
tine i efikasne oblike promocije i oglašavanja. Nezadrživ rast troškova oglašavanja u svijetu potaknuo je male poduzetnike da se međusobno udružuju i zajedničkim promocijskim akcijama bolje kontroliraju troškove, te dopru svojim porukama direktno do kupaca i korisnika.
I kod nas su se već udomaćili brojni kvartovski mali oglasnici i reklamne table na uočljivim mjestima, ali mogućnosti su puno, puno veće. Organizirajući se u veće skupine, mali poduzetnici si mogu osigurati gotovo besplatnu uzajamnu promociju ili uz podjelu troškova vrlo jeftino tiskati zajedničke letke i komercijalne novine, prirediti prezentacije, organizirati prodajne sajmove... Za takve ob
Glas Trešnjevke, zima 08/098
Projekt za kojim žudimo
Centar za mikropoduzetništvo i samozapošljavanje i Partnerstvo hrvatskih regija. Autor je knjige Marke-ting – alat uspješnih, organizacijskih priručnika Stra-tegija profita i Upravljanje procesima razvoja novih proizvoda i usluga, brojnih stručnih studija, analiza i članaka, te stalni suradnik časopisa Poslovni savjet-nik. Aktivan je pobornik kvalitetnijeg razvoja malog biznisa, te član i suradnik Hrvatskog oglasnog zbora, CROMAe, CeKaTea, Hrvatskog društva za farmakoekonomiku i ekonomiku u zdravstvu i drugih strukovnih asocijacija.
«Uvjeren sam da su poduzetništvo, mikrobiznis i samozapošljavanje za Hrvatsku izuzetno važan raz-vojni faktor. A s druge strane, državne mjere i poti-caji za mali biznis su loše postavljeni i više pogoduju razvoju birokracije, nego poduzetništva.
Visoka opća i masovna kultura poduzetništva temelj je svih modernih i uspješnih društava, a eko-nomska neovisnost pojedinca temelj je ekonomske i političke demokracije.
Stoga iskreno vjerujem da svim kanalima civil-nog društva treba poticati stvaranje boljih uvjeta za poduzetništvo i omogućiti da ljudi vrlo jednostavno, brzo i lako (i ponavljam: masovno) pokrenu vlastite biznise, dopunske djelatnosti, kućne radinosti...
Kultura poduzetništva je sigurno i jedan važan segment opće životne kulture, pa po toj logici sma-tram da mora imati svoje mjesto i u programima ustanova u kulturi.
Kad bi se uspjelo uspostaviti jedan ozbiljan raz-vojni centar koji bi ‘proizvodio’ konkretne mjere i strategije za to, vrlo brzo bi se mogli prepozna-ti rezultati, a to bi bio i nakonkretniji odgovor na društvene probleme poput ovisnosti, kriminala ili opće apatije.»
like promocije i direktne prodaje Centar za kulturu Trešnjevka je osigurao stručnu pomoć i profesionalne koordinatore aktivnosti, te se pozivaju svi zainteresirani poduzetnici i poduzetni ljudi da se učlane u naš ‘Promo klub’.
Kultura - strateški resurs Male tranzicijske zemlje nemaju financijske snage za stvaranje snažnih globalnih brendova – one moraju naći vlastiti put, te svojim povijesnim, kulturnim, tradicijskim i prirodnim bogatstvima izgraditi prepoznatljiv međunarodni image koji će biti oslonac za plasman njihovih roba i usluga na stranim tržištima (Douglas B. Holt, How Brands Become Icons).
To je vrlo jasna poruka jednog od magova ‘velikog’ biznisa: nedostatak kapitala može se nadomjestiti snagom inicijativa i ideja, pa i projekt ‘Kultura poduzetništva i poduzetništvo u kulturi’ nastoji, iz aspekta lokalne zajednice, prepoznati postojeće resurse, te aktivirati njihov gospodarski, razvojni i turistički potencijal. Želimo okupiti i organizirano potaknuti kreativne ljude da kroz sve oblike stvaralaštva daju doprinos razvoju svoje sredine, te da se sve inicijative koje imaju potencijala uključe u poslovni i turistički razvoj. Kulturni amaterizam je, primjerice, idealan poligon za međunarodnu suradnju: od seminara, radionica i ljetnih škola do razvoja originalnih suvenira, društvenih i zabavnih sadržaja itd. Sve se to izravno odslikava na image destinacije, medijski publicitet i doživljaj posjetitelja koji svoje dojmove prenose i prepričavaju.
Goran Kauzlarić, profesor filozofije i sociologije, apsolvirao na PDS-u Organizacija i upravljanje. Zaposlen u Croatia banci na poslovima koordinacije za projekte i razvoj. Inicijator i voditelj projekata ‘Kultura poduzetnistva i poduzetništvo u kulturi’, ‘CEMIS – Centar za mikropoduzetništvo i samozapošljavanje’ i ‘Partnerstvo hrvatskih regija’. Autor je knjige ‘Marketing – alat uspješnih’, organizacijskih priručnika ‘Strategija profita’ i ‘Upravljanje procesima razvoja novih proizvoda i usluga’, brojnih stručnih studija, analiza i članaka, te stalni suradnik časopisa ‘Poslovni savjetnik’. Aktivan je pobornik kvalitetnijeg razvoja malog biznisa, te član i suradnik Hrvatskog oglasnog zbora, CROMA-e, Cekatea, Hrvatskog društva za farmakoekonomiku i ekonomiku u zdravstvu i drugih strukovnih asocijacija. (kontakt: [email protected])
Glas Trešnjevke, zima 08/09 9
Cekate predstavlja
Zagrebački glazbeni podij – meka glazbenih amatera
Piše Petra Habdelić Fotografije: arhiva CeKaTe
Od 1995. u sklopu Centra za kulturu Trešnjevka djeluje Zagrebački glazbeni podij, matični centar za glazbeni amaterizam. Okuplja oko 120 ansambala unutar kojih djeluje respektabilan broj od 3000 pjevača i svirača čija je aktivnost prisutna u svakodnevnom kulturnom i društvenom životu grada Zagreba.
Pjevački zborovi:
40 mješovitih zborova
5 muških zborova
10 ženskih zborova
25 dječjih zborova i zborova mladih
5 vokalnih ansambala
25 folklornih zborova i klapa
Instrumentalni ansambli
10 tamburaških orkestara
2 harmonikaška orkestra
2 gitarska i mandolinska orkestra
4 puhačka orkestra
25 komorna ansambla
Glas Trešnjevke, zima 08/0910
Cekate predstavlja
Od 1999. Zagrebački glazbeni podij vodi dirigent profesor Goran Jerković, koji kaže da je Glazbeni podij idealan za sve koji imaju imalo kontakta s glazbom u bilo kojem području amaterizma.
Ovdje djeluju osobe koje se nisu profesionalno opredijelile za bavljenje glazbom već su svoje profesionalne karijere usmjerili drugdje, ali im glazba predstavlja važan segment života.
Posebnost glazbenih amatera jest da pored glazbenog sadržaja, dakle onoga što ima svako društvo, članovi snažno prakticiraju međusobno druženje i sastajanje izvan udruge. Tako nastaju nova prijateljstva i neraskidive spone.
Udruge su raspoređene prema uzrastu i prema tipu programa te umjetničkoj razini: postoje društva koja imaju razrađeni glazbeni afinitet, zacrtane smjernice i nemaju ambicije, no većina naših ansambla djeluje na visokoj umjetničkoj razini.
Natjecanje pjevačkih zborova i Susreti glazbenih amatera – kruna cjelogodišnjeg rada i truda
Svako društvo, svaki orkestar ili vokalna skupina ima svoj godišnji plan odnosno koncertnu sezonu. Prema odabranim afinitetima pripremaju koncerte, razne nastupe na prigodnim manifestacijama, dobrotvornim večerama, izložbama uz gradska, međugradska i inozemna gostovanja. Treba naglasiti da su u posljednje vrijeme česte suradnje s inozemstvom gdje jedno društvo odlazi drugome, npr. u Italiju, a kasnije se gostovanje uzvraća, druženje se nastavlja, izmjenjuju se saznanja, a ljudi različitih kultura se zbližavaju.
U okviru Zagrebačkog glazbenog podija niz je priredbi i manifestacija na kojima se amaterska društva predstavljaju prema tipu i kategoriji, uz slobodni odabir sudjelovanja na natjecanju ili na susretima. Svako društvo opredjeljuje se ovisno o propozicijama i u konačnici se predstavlja ne samo publici, već i stručnoj komisiji.
Dvije najznačajnije manifestacije koje organizira Zagrebački glazbeni podij jesu Natjecanje i Festival pjevačkih zborova (naizmjenično) i Susreti glazbe-nih amatera (svake godine). Natjecanje zborova je manifestacija prvenstveno namijenjena za one zborove koji teže zahtjevnijim programima, a dinamika organiziranja je
sljedeća – parne godine je natjecanje, a neparne festival. Nakon što su niz godina uspješno organizirana natjecanja za zborove koji njeguju klasično zborsko pjevanje, ove godine natjecanje je prošireno
i na dječje zborove i zborove mladeži, komorne zborove, te folklorne vokalne ansamble.
Susreti su pak, pojašnjava Jerković, godišnja manifestacija koja okuplja vokalne i instrumentalne amaterske ansamble s područja Zagrebačke županije pružajući im jedinstvenu priliku za predstavljanje svog programa.
Biti amaterom uglavnom znači u tesanju umjetničkog izraza biti prepušten sam sebi.
Glas Trešnjevke, zima 08/09 11
Cekate predstavlja
No, ne i u Zagrebačkom glazbenom podiju!
Još jedan važan segment rada Zagrebačkog glazbenog podija, a koji ne smijemo izostaviti – seminari su i tečajevi. Svako društvo ima voditelja koji nije nužno profesionalni glazbenik, pa je rad s mentorom nužna specijalizacija. Radi se o kraćim intenzivnim seminarima od dva do tri dana ili pak vikend seminarima na koje CeKaTe poziva dirigente i važnije glazbenike grada Zagreba, iskusne i priznate u svome poslu, kako bi na taj način pomogli amaterima.
Zagrebački glazbeni podij organizira i seminare za dirigente i umjetničke voditelje pjevačkih zborova koji
se prvenstveno bave klasičnim repertoarom. Polaznici seminara mogu u praktičnom radu sa zborom usavršiti svoje znanje iz područja zborske glazbe, a takvim se seminarom želi skrenuti pažnja i na onaj dio dirigentskog posla koji gotovo isključivo ovisi o samome dirigentu, kao što je izbor programa ili poznavanje stilova.
U tonovima i glasovima koji se rađaju u CeKaTeovu Glazbenom podiju uživaju svi –od prolaznika okupljenih na glavnim trgovima, posjetitelja koncertnih dvorana do štićenika umirovljeničkih domova
Jedan od koncerata koje organizira Zagrebački glazbeni podij je i Svečanost glazbe: radi se o jednodnevnom događanju koje je nedavno došlo i u naš kraj. Ideja se prvotno razvila u Francuskoj kada ju je pokrenuo Jack Lang, francuski ministar kulture 90ih godina, a od 2005. u nju se aktivno uključuje i Zagrebački glazbeni podij. Na taj dan se održavaju koncerti u kraćim, dužim, samostalnim koncertnim
nastupima na otvorenom s posebno šarmantnom i neformalnom atmosferom. Ujedno, Svečanost glaz-be je i odlična prilika kako za profesionalne glazbenike tako i za amatere da pokažu što znaju. Dan kada se događa ovo slavljenje glazbe je prvi dan ljeta – najduži dan u godini, što cijelu priču boji dodatnom simbolikom i poručuje – Neka taj dan glazba najduže živi u srcima ljudi! U našem kvartu se koncerti Svečanosti glazbe te zborova, limene glazbe i raznih bendova održavaju u Parku Stara Trešnjevka uz cjelodnevne dječje radionice i iznimno puno posjetitelja.
Na otvorenom se također održavaju i promenadni koncerti. U početku su se ti koncerti održavali na glavnim trgovima – Trgu bana Josipa Jelačića, Cvjetnom, Zrinjevcu, gdje su se okupljali i prezentirali svoj rad puhački orkestri i slično. Oni su slučajnim prolaznicima predstavljali jedan drugačiji, neformalniji način koncertiranja. Sami po sebi su atraktivni,
Zagrebački glazbeni podij je od 1997. godine organizirao devet natjecanja i tri festivala pjevačkih zborova na kojima je nastupilo više od pedeset ponajboljih pjevačkih zborova iz Zagreba i drugih gradova Hrvatske (Belišća, Čakovca, Dubrovnika, Osijeka, Petrinje, Rijeke, Splita, Šibenika, Zadra …). To je ovoj manifestaciji dalo značaj ne samo gradskog već i državnog natjecanja. U organizaciju se uključilo i Hrvatsko društvo skladatelja prepoznavši njen značaj, te ustanovilo po
sebnu nagradu Natjecanja – Prijelazni pehar HDSa za najbolju izvedbu skladbe hrvatskog skladatelja. Do sada su kao članovi stručnog ocjenjivačkog suda Natjecanje pratili ugledni glazbeni stručnjaci, dirigenti, skladatelji: Saša Britvić, Željko Brkanović, Tonči Bilić,
Ivo Dražinić, Dinko Fio, Pero Gotovac, Josip Jerković, Zoran Juranić, Igor Kuljerić, Adalbert Marković, Dušan Prašelj, Sergije Rainis, Branko Starc, Vlado Sunko, Zdravko Šljivac,
Mladen Tarbuk (iz Hrvatske), te Karmina Šilec (Slovenija), Istvan Várdai i Marija VerešKimpf
(Mađarska).
Glas Trešnjevke, zima 08/091�
Cekate predstavlja
no sve ih je manje jer je takva vrsta izvođenja koncerata skupa.
U povodu Svjetskog dana zborskog pjevanja, druge nedjelje u prosincu, održava se događanje Pjevajte zborovi svijeta. Tog dana zborovi diljem svijeta organizirano slave zborsku pjesmu, a 1996. godine u to se uključio i Zagrebački glazbeni podij te se od tada svake godine organizira svečani koncert na kojem se okuplja veći broj pjevačkih zborova iz
Ciklus koncerata Cantate Domino organizira se ususret godišnjim dobima, a smisao im je međusobno druženje glazbenih amatera, pa se tako nalaze amateri iz različitih programskih orijentacija i predstavljaju svojim odabranim programom, uz domjenak koji zaokružuje glazbeno i ljudsko druženje.
Moramo naglasiti, kaže Jerković, kako su amateri ljudi koji vrlo disciplinirano prakticiraju svoje aktivnosti, neki su u tome više od deset godina, dakle
prof. Goran Jerković, voditelj glazbenih programa CeKaTe-aRođen je u Slavonskom brodu 1968. godine i, naravno, glazbu voli od malih nogu propjevavši od kada je i progovorio.U Slavonskom Brodu završio osnovnu i srednju glazbenu školu; karijeru započeo u dječjem zboru, a nastavio u mješovitom. Po završetku studija Muzičke akademije u Zagrebu usavršavao se na području zborskog dirigiranja u Njemačkoj i Kanadi.Vodi komorni zbor “Ivan Filipović” više od deset godina.Uspio je ostvariti želju mnogih da radi upravo ono što najviše voli.
najmanje dva puta tjedno dolaze na probe, a tu su još i generalni pokusi i nastupi. Želja je bila ovim koncertima, četiri puta godišnje, prema ciklusima godišnjih doba, okupiti ansamble koji mogu i žele se na taj način družiti.
Uvijek odlično posjećeni programi U prosincu se održava redoviti koncert povo
dom Svjetskog dana zborskog pjevanja, uz obvezatni niz koncerata povodom božićnih i novogodišnjih blagdana.
Za sljedeću godinu, najavljuje se Festival pjevačkih zborova na proljeće, te niz prigodnih priredbi. Velika nam je želja, zaključuje Goran Jerković, organizirati koncert suvremene hrvatske glazbe kako bi se prvenstveno potaknulo glazbenike i na onaj stvaralački dio, ali i na osvježenje i pomak u njihovim repertoarima.
Zagreba i drugih gradova Hrvatske. To je savršena prilika za okupljanje tisuće pjevačica i pjevača, ljubitelja zborskog pjevanja, koji snagom svojih glasova, dobrom voljom te različitim stilskim usmjerenjima prenose ugođaj zborskog pjevanja mnogobrojnoj publici.
Koncerti komorne glazbe predstavljaju doprinos zagrebačkih profesionalnih glazbenika svojoj zajednici: oni daruju svoje koncerte u umirovljeničkim domovima i crkvama nekoliko puta godišnje. To su zapravo komorni koncerti dvoje umjetnika koji dolaze određenom krugu ljudi koji nemaju mogućnost češćeg posjeta ovakvim priredbama. Ono što treba istaknuti jest da poseban uspjeh imaju koncerti u školama jer uz sam koncert učenici imaju priliku slušati i predavanja iz povijesti glazbe, upoznati se s instrumentima i možda u sebi otkriti glazbenika.
Glas Trešnjevke, zima 08/09 1�
Kulturne kronike
Knjižnica Prečko u rujnu je ugostila skupnu izložbu fotografija «Razglednice Dalmacije»Autor izložbe, Mislav Ante Jurenić alias Ante Bevanda Croata, strastveni je zaljubljenik u Dalmaciju (odakle su mu i korijeni), vrsni je član Udruge mediteranskih i dalmatinskih kuhara, a posljednjih desetak godina bavi se umjetničkom fotografijom na temu Dalmacije. Stoga nas i ne čudi njegova motivacija da, svjestan ljeta na izmaku, ovom izložbom još jednom prije duge zime podsjeti na sve ljepote tog dijela Hrvatske, i tako na još tren zadrži ljeto − makar na razglednicama.Autori fotografija: Tješimir Marić, Ivo Pervan, Andrija Carli, B. Ostojić, M. Marić, B. Kragić.
Kroz izložbu i predavanje, krajem rujna u Galeriji Modulor predstavljen je “Projekt poboljšanja okoliša za četvrt Trešnjevke”. Projekt nastoji rehabilitirati zapuštene ambijente koji su dio trešnjevačkog identiteta. Projekt low budget programima nastoji ukloniti zapuštenost i ponuditi kvalitetan okoliš. Malim sredstvima nastoji postići velike pomake u kvaliteti i ponudi svakodnevnih mjesta za građane. Predavanje je bilo osmišljeno kao prezentacija izloženog materijala, no ujedno i kao poziv građanima da iskažu svoje mišljenje o predstavljenom na izložbi. U živoj diskusiji uz power point prezentaciju autori (Borislav Doklestić, dipl. ing. arhitekture − urbanist, Jasmina Sirovec Vanić, dipl. ing. arhitekture − urbanistica, Ognjen Čaldarović, prof. sociologije) i posjetitelji iznosili su svoja mišljenja.
18. rujna u prostoru knjižnice «Tin Ujević» održano je predstavljanje
nove zbirke pjesama «Fraktali» autorice Vesne M. Kovačić.
Pjesnikinja je govorila svoje stihove uz intrigantnu glazbu i u svježe osmišljenom prostoru dopunjenim izložbom autoričinih fotografija na kojima su ispisani stihovi. Bio je to niz kratkih misaonih pjesama koje
čitatelja uvijek pozivaju na novo iščitavanje ali i razmišljanje.
Šareni «Festival igara – kultura u susjedstvu» posljednjeg je vikenda
u rujnu otvorio novu sezonu kulturnih događanja u našem kvartu.
Trešnjevčani i ostali Zagrepčani imali su priliku u prostorijama CeKaTea i u Parku Stara Trešnjevka uživati u
žongliranju vatrom, sjajnoj etno, jazz i swing glazbi a na sajmu Uzmi ili
ostavi ostaviti stvari koje više ne koriste, te pronaći nešto korisno. Djeca
su se nauživala u šarenim radionicama i u veseloj predstavi Piratska
akademija.
U CeKaTeu je u okviru programa PLESOM DO ZDRAVLJA / TERAPIJA PLESOM u listopadu održan prvi dio seminara i radionica plesa i pokreta, pod nazivom «Ples sa samim sobom».
U programu osmišljenom za plesne pedagoge, psihologe, studente defektologije i pedagogije, voditelje grupa osoba s posebnim potrebama, i sve koji žele naučiti nešto više, sudjelovalo je osamnaest polaznika.U pokretu i autentičnom izrazu nema točnog i pogrešnog, ružnog i lijepog, postoji samo osjećaj povezivanja s našim tijelom, osjećaj težine/oslonca i mogućnost zajedničkog dijeljenja težine/oslonca s nekim drugim, pokušaj nalaženja i isprobavanja novih putova. To je način povezivanja s drugim plesačima čime nastaje radosna igra primanja i davanja u kojoj nam je ples učitelj. Autorica i predavačica Sabine Parzer je plesačica, koreografkinja, učiteljica plesa i pokreta koja radi u plesnoterapijskom okruženju. Rođena je u Beču, deset godina je živjela u SADu i Njemačkoj.
Pripremio: Tomislav Pokrajčić
Glas Trešnjevke, zima 08/0914
Kulturne kronike
14
Početkom listopada, uživatelji kazališne umjetnosti u CeKaTeu su premijerom predstave JUDITH FRENCH bili počašćeni vrsnom izvedbom.Priča započinje sasvim običnom, svakodnevnom radnjom odlaska do najbližeg kioska po kutiju omiljenih cigareta koja mijenja životnu putanju dvoje ljudi. Dotadašnji slučajni prolaznici koji se nikad ne bi ni pogledali jer pripadaju drugačijim miljeima i poslovnim ritmovima, ukrižat će svoje osobne putanje u naizgled bezazlenoj sferi dokoličarskog interesa: djevojka koja se tipičnim obratom današnjeg nemilosrdnog i nesigurnog života u periodu od samo nekoliko sati nađe bez posla i unajmljene sobe, i mladić arogantan i bezosjećajan od uspjeha koji materijalnim priskrbljuje sebi nematerijalno. Novac spaja ljude, a dokolica usrećuje. Njegova dokolica su prostitutke prerušene u Judith French, no kao što i zarađeni novac ne predstavlja više od trenutnog zadovoljstva, tako i seksualno ispunjenje ne traje duže od vlastitih granica djelovanja. Prava sreća dokolice za ovog mladića bila bi stvarno lice omiljene junakinje. Njezino posjedovanje. Slučaj je htio da to lice nosi djevojka s kioska, sreća je pripomogla da se djevojka nađe u bezizlaznoj situaciji, a naš akter, poput svakog uspješnog brokera, ne propušta dobru priliku. Predstavlja se, šarmira, nudi smještaj i hranu. Njen bi ulog bio samo nekoliko sati dnevno glumiti Judith French; odjevena u kostime, s rekvizitom i replikama iz stripa. Malo kućno kazalište za jednu osobu. Ništa opsceno i čudno. Djevojka je mlada, naivna i dobrodušna. Zaigrana. Ne vidi u tome ništa loše. Nema što izgubiti. Čak joj se i sviđa. Nalazi ga simpatičnim u tim njegovim smiješnim zanosima i fantazijama. Je li sreća prilika ili je prilika sreća?
Režijska koncepcija predstave Judith French koristi se podjednako filmskim kao i kazališnim režijskim postupci
ma. Filmski postupci prisutni su već u strukturi teksta, pa režija iste samo naglašava.Tekst je građen po načelu klasične dramaturgije koja se danas dominantno upotrebljava upravo u polju filmske naracije, a podrazumijeva fabulativno nizanje scena koje su međusobno odvojene naglim rezovima.Na nivou sadržaja u fokusu je preispitivanje jako izražene potrebe čovjeka današnjice za snimanjem i na taj način dokumentiranjem vlastite svakodnevice.
Doživljaji i sjećanja nisu dovoljna po sebi, odnosno ne zadovoljavaju kriterije egzistiranja dok se ne dokumentiraju − materijaliziraju i opredmete. Po toj je kritičkoj
potrebi Damir pravi čovjek današnjice, jer danas uistinu vrijedi parola da se dogodilo samo ono što je snimljeno. Parola je nedvojbeno dovedena do apsurda, do svog obrnutog principa – ako nije snimljeno, nije se ni dogodilo – zaključivanje je banalno logičko. Tako dolazimo i do ‘mrtvog kuta’ – jednog
tipično filmskog termina. ‘Mrtvi kut’, mjesto koje je izvan vidokruga postavljene skrivene kamere, upotrebljava se i u isto vrijeme problematizira u trenutku kad Damir svoje nasilje nad Tonkom svjesno čini izvan dohvata kamere. Zasnivanje režijskog koncepta na dramaturgiji i poetici stripa koje prvenstveno karakteriziraju lepršavost, lakoća i eskapizam, u formalnom je smislu u očiglednom kontrastu sa samim sadržajem i težinom sukoba unutar situacija kojima ovaj smjera, dok značenjski za cilj ima isti podcrtati i naglasiti. Redateljica: Vlatka Vorkapić; glume: Judita Franković, Dražen Čuček i Ivan Đuričić; dramaturginja: Irena Čurik; majstorica maske i kostimografkinja: Slavica Šnur; scenografkinja: Petra Held, autori glazbe: Ivanka Mazurkijević i Stanko Kovačić, autor stripa i dizajner: Nikola Krnjaić, producentica: Lidija Ivanda, koprodukcija: Ars Septima & TNT
Glas Trešnjevke, zima 08/09 1�
Kulturne kronike
U zanimljivo odabranom prostoru, pothodniku DužiceOmiška, ispod Ljubljanske avenije, u listopadu je održan plesno-slikarski perfor-mans «Oblik/Prostor/Kretanje» u organizaciji CeKaTea. Ovo događanje saželo je likovno izražavanje, plesni pokret i glazbu odnosno zvuk u unaprijed zadanom vanjskom prostoru
- konkretno, punktu urbanog prostora.
Pod pothodnika postao je podloga za sliku koja nastaje na licu mjesta, zavisno od plesnih pokreta umjetnice Vesne Šantak; na digeridoou ju je zvukom pratio Dudo Lapaine. Umjetnica je, umačući noge u posude s bojama, i plešući uz zvuke glazbe, stvarala veliku sliku, oplemenivši taj prostor na jedno jutro. Slučajni prolaznici su se na putu do placa zaustavljali i pratili začudnu prostornu intervenciju.Ovaj put, smještanjem takve jedne izvedbe u prostor pothodnika, željelo se ukazati na potrebu preispitivanja značenja i potrebu redizajna pojedinih lokacija grada Zagreba.Punktiranje takvih mjesta koja su postala svojevrsna prostorna slijepa crijeva te unošenje novih sadržaja u njih, a time i promjena njihove funkcije, ovakvim se izvedbama provodi kao kontinuirani i sustavni proces na području Trešnjevke.
Koncem listopada knjižnica «Knežija» priredila je večer za pamćenje predstavljanjem knjige «Dora Pejačević» akademkinje Koraljke Kos te otvorenjem izložbe «Portreti zaslužnih Hrvata XIX. stoljeća».U okviru mjeseca knjige Koraljka Kos predstavila je svoju monografiju o velikoj skladateljici Dori Pejačević. Predstavljanje je bilo popraćeno projekcijom filmova o životu i radu Dore Pejačević kao i njenom glazbom, a sve uz vrlo zanimljivo predavanje same autorice.Istu večer publika je imala priliku razgledati izložbu portreta zaslužnih Hrvata XIX. stoljeća.Zanimljivo je napomenuti da je izložba iz privatne zbirke. Radove je sakupio i tekstove napisao g. Milan Grlović, a slike je crtao g. Stjepan Kovačević.S namjerom ili ne, izložba je izvrsno nadopunila predstavljanje knjige, jer je riječ o plejadi hrvatskih glazbenih stvaratelja kao što su: Antun Mihanović, Gjuro Eisenhut,
Josip Runjanin, Franjo Krežma, Gjuro Arnold, Ferdo Livadić, Franjo Kuhač, Milka Trnina, Vatroslav Lisinski, Ivan Zajc, Sidonija Rubido i dr.
Početkom studenoga gostovanjem Bjelovarskog kazališta u CeKaTeu s predstavom “Iluzija iza ku-lisa” otkrila se čarolija s druge strane scene: vidjeli
smo kako fino tkanje umjetnosti postaje krhko u rukama pisca, redatelja, glumaca i tehnike. Gluma i
život isprepliću se, nadopunjuju i potiru. Gledajući ovu predstavu, zavirili smo iza kulisa i otkrili
kazališnu iluziju.U predstavi čiju režiju potpisuju Nina Kleflin i Ivana
Peroš, igraju proslavljeni mladi glumci i glumci Bjelovarskog kazališta (Mario Petreković, Matija
Jakšeković i Alan Katić te Milan Markovinović, Milan Marković, Margareta Fabičević, Mario Milašinović, Danijel Kurjaković, Ivana Marušić, Kristian Došen)
uz bok iskusnih zagrebačkih glumaca (Asjom Jovanović, Damirom Šabanom, Ivom Raičem, Anom
Maras).
Glas Trešnjevke, zima 08/0916
Kulturne kronike
… «čak i godišnja doba u svojoj izmjeni čine veliki krug i uvijek se ponovno vraćaju tamo gdje su bila. Čovjekov život je krug od djetinjstva do djetinjstva i tako je u svemu u čemu se snaga kreće.» U sklopu projekta Međužupanijska suradnja u studenome je u CeKaTeu gostovao je Zorin Dom Karlovac – baletni studio sa suvremenom plesnom predstavom «Ciklus».Ideja i tema predstave Ciklus jest žena. Žena kao subjekt – žena kao objekt. Vrhunac mentalne i emocionalne aktivnosti žena nastupa u vrijeme punog Mjeseca, a aktivnost slabi tijekom Mjesečeve tamne faze, potom slijedi faza nove energije i opet sve otpočetka, u novi krug i ciklus.Nastupili su: A. Gorić, M. Maričić, V. Mesarić, M. Veličković, Petar Bijelić. autor i izbor glazbe: Damir Šimunović; kostimografija: Morana Petrović, glas posudile djelatnice GK Zorin doma.
Predstavljanje romske kulture: Europska unija proglasila je 2008. godinom interkulturalizma te je u CeKaTeu pokrenut niz projekata koji potiču toleranciju, dijalog i multikulturalizam. U mjesecu studenome, u suradnji s udrugom «Kali Sara» povodom izlaska Romskog rječnika autora Veljka Kajtazija te proglašenja Međunarodnog dana romskog jezika organizirano je niz događanja kojima je javnosti predstavljen dio romske kulture. Tako je u Matici hrvatskoj održana promocija rječnika na kojoj je govorilo niz istaknutih romologa iz Francuske, Makedonije i Rumunjske. Istaknut je značaj ovakvih kulturnih projekata za očuvanje identiteta etničkih zajednica kao preduvjeta prihvaćanja i uvažavanja kulturne raznolikosti, a usvojena je
i deklaracija kojom se 5. studenoga proglašava Međunarodnim danom romskog jezika.Događanje je završilo u veselom tonu s koncertom romske glazbe na kojemu je nastupilo nekoliko romskih kulturnih društava, a kao poseban gost nastupio je trubački orkestar “Mećava” iz Vranja.
Od 13. do 16. studenoga u CeKaTeu, «Pssst! Festival nijemog filma» uz pratnju žive glazbe – klavirista i glazbenih skupina, uistinu je očaravao gledatelje nizom klasika
nijeme filmske umjetnosti, modernim nijemim filmom s Akademije dramskih umjetnosti, nijemim žurnalima, te filmovima pristiglima na
natječaj. Riječ je o manifestaciji edukativnog karaktera koja predstavlja reakciju na nedostatak inicijativa koje u svoj fokus uzimaju temu nijemog filma te je prezentiraju na atraktivan način. Ulaz je
besplatan zahvaljujući glavnom pokrovitelju Pssst!-a, Gradu Zagrebu –Gradskom uredu za obrazovanje, kulturu i šport, medijskim pokroviteljima Radiju 101 i InZGu te tvrtkama: Profil Multime
dijalne knjižare, Arto vanjsko oglašavanje i Zagreb film. Festival je organiziran u suradnji s Hrvatskom kinotekom/Hrvatskim
državnim arhivom i Akademijom dramskih umjetnosti u Zagrebu.
Krajem studenoga premijerom predstave
plesne grupe MAR-MOT - “Treći kratki
program – trisolistice”nastavio se treći po redu eksperimental
ni plesni projekt koji umjetnički promišlja
temu suprotstavljanja plesa i drugih umjetničkih izričaja. Tri ženska lika, tri sola, različita su po karakteru i dinamici kretanja. Ono
što ih povezuje su intimnost i pomaknutost, odnosno neka specifična stanja koja probijaju iz intimnog u
javno. Ti gotovi koreografski materijali ponuđeni su kao osnova na koju intervenira filmski redatelj Goran
Rukavina te filmskim jezikom stvara svoju verziju svakog od sola kroz eksperimentalni film. Autorica
projekta i koreografkinja: Irma Omerzo; plešu: Silvija Marchig, Roberta Milevoj i Zrinka Šimičić; produkcija:
MARMOT/CeKaTe
Glas Trešnjevke, zima 08/09 17
Znanstveni pristup
»Filozofija kvarta« dio je rasprave o filozofi-ji grada, stvarnim i simboličnim elementima na kojima se ona osniva. Za svakog je poje-dinca upravo njegov kvart »specifičan«, pa bi se stoga moglo reći da je grad sastavljen od niza vrlo specifičnih dijelova. No, kao što je za mene važan upravo »moj kvart«, tako je za nekoga drugoga isto toliko važan »nje-gov kvart«, a u potpunosti nevažan »moj«. Prepletanje pojmova »moj«, »tvoj«, »važan«, »nevažan«, samo je operacionalizacija nataloženog iskustva o mjestima odrastanja i života. Iako su svi dijelovi gradova možda, u fizičkom smislu dosta slični, u psihološkom, simboličkom, a osobito idenfikacijskom smislu, oni su vrlo različiti i specifični. Ra-spravimo stoga najvažnije opreke, varijable i njihove operacionalizacije koje u tom smislu mogu postojati.
Filozofija kvartaPiše Ognjen Čaldarović Fotografije Danijela Rajković
Sličnost i različitostSvi su gradovi koliko slični toliko i različiti. Slično
se i može reći i za njihove dijelove — kvartove koji, iako su u fizičkom obliku različiti, mogu imati sličnu »filozofiju«. Nju tvore ponajviše stanovnici pojedinog dijela grada koji, različitim praksama života koje su vidljive i u fizičkom prostoru života, manifestiraju specifičan »duh grada«, specifičnu živost ili umrtvljenost. Urbane i sredine su, za razliku od ruralnih, definirane u prvom redu po svojoj različitosti. »Ovaj grad je ovakav, onaj je onakav, svaki zanimljiv za sebe«, dok se sela čine toliko sličnima, doduše, kao i neki američki gradovi za koje kažu — još uvijek vrijedi poznata uzrečica: »Vidio si jedan grad, vidio si sve gradove!«. Takvo se stajalište osniva na strukturalnofunkcionalnim sličnostima kako fizičke sredine tako i načina života koji u velikim megalopolisima vladaju. Zapravo je o tim najvećim gradovima i vrlo teško govoriti kao o nekim jedinstvenim, cjelovitim fizičkim cjelinama — takvi se gradovi sastoje od niza više ili i manje povezanih, sličnijih i različitijih dijelova — kvartova. U kojem se to kvartu nekoga velikoga grada zapravo upravo nalazimo? Kako ćemo ga prepoznati, kako ćemo to utvrditi? Koji su to fizički simboli kojima se možemo poslužiti u identifikaciji situacije?
Poslužimo se primjerima — starijim i nešto novijima, svjetskim i našima. Oštra granica koju primjerice ulica Canal čini u Donjem Manhattanu u New York Cityju jasno pokazuje nalazimo li se u predjelu zvanom »China Town« ili pak u dijelu zvanom »Little Italy«. Specifična, proizvedena i svjesno oblikovana »oprema grada« iskazana u oba dijela sasvim nam jasno govori gdje se nalazimo. U talijanskom dijelu svuda su vidljivi simboli Italije — zastave, glasovita talijanska čizma i, naravno, neizbježive i reklame za kavu »espresso«, a u kineskom dijelu vreva ljudi azijatskog izgleda, natpisi, specifičan »život na ulici« jasno nam govori o tome da se nalazimo u nekom sasvim i drugom dijelu grada. Toliko slični, a toliko različiti? Grad u gradu? Isti grad, drugi grad? Kako stoje stvari u nas? Čini li nam se možda Konjšćinska ulica u Dubravi početkom stvaranja specifičnog dijela u Istočnom Zagrebu, u području Dubrave, koji će
Glas Trešnjevke, zima 08/0918
Znanstveni pristup
se jednog dana možda zvati »Malo Janjevo«? Kako bismo trebali, primjerice, shvatiti i stil objekata koji su ondje u posljednjih petnaestak godina niknuli? Ili — još noviji primjer — područje Kajzerice u Zagrebu, koje će se možda jednog dana i u nas nazvati »China Town«?
Teritorijalizacija i transformacijaNesumnjivo je da se specifičnom teritorijali
zacijom (naseljavanje doseljenika na neki teritorij) postupno neki dio grada pretvara i u specifičan »kvart«. Kvartovi mogu biti poznati po dobru, zlu ili ih se uopće ne spominje jer su »blijedi«. »Bande« ...iz Črnomerca, Dubrave, Trnja, i tsl., poznati su pojmovi u Zagrebu. Čikaška sociološka škola urbane sociologije ranih je godina 20. stoljeća razvila niz modela koji su objašnjavali nastanak kvartova u socijalnoekološkim pojmovima invazije, kompeticije, konflikta, sukcesije, asimilacija i akomodacije. Sukob doseljeničkog, najčešće imigrantskog i domicilnog stanovništva u nekom kvartu — tijekom godina — dovodio je nužno do prevage jednog ili drugog »profila stanovništva«, a time i nastanka specifičnoga kvarta — sve do sljedeće »invazije«
Proizvodnja prostoraSvaki je dakle specifičan kvartovski prostor
»proizvod«, da parafraziramo francuskog sociologa H. Lefebvrea, koji je još sedamdesetih godina prošlog stoljeća napisao i knjigu Laproduction de l’espace (proizvodnja prostora). Ljudi dakle u kombinaciji s urbanistima (ili bez njih) proizvode specifičan fizički okoliš koji zatim svjesno ali i nehotično »oplemenjuju« svojim navikama, kulturom, praksama i običajima. Sjeća li se tko možda još manifestaci
je koja se održavala u jednom novom naselju Novoga Zagreba, u Zapruđu, pod naslovom »Dani Za pruđa«, s glavnom atrakcijom pečenja vola na ražnju? Dugotrajno pečenje vola na ražnju na zelenoj površini, pažljivo isplaniranoj, između tada suvremenih nebodera, projekcije filmova za stanovnike novog naselja s korištenjem fasade nebodera kao platna? Iz današnje perspektive, čudna »proiozvodnja prostora«, ali svakako specifična!
Specifičnost — općenitostU sociološkom smislu, svaka specifičnost poje
dinog prostora, kvarta, karakterizirana je nužnom posebnošću, koju je američki sociolog R. Park još početkom prošlog stoljeća nazivao »moralno područje«, odnosno dio grada koji se dade prepoznati po tome što je naseljen »sličnim ljudima«. Takvo se naseljavanje događa spontano jer slični ljudi teže naseljavanju jednih pokraj drugih, pa stoga i nije čudno da takva sličnost rada i specifičan »moralni poredak«, kako to navodi Park, odnosno sličnost u razmišljanjima pa i ponašanju stanovnika određenoga kvarta, odnosno »moralnog područja«. U suvremenijem rječniku, mogli bismo takva područja ili kvartove nazvati rezultatom procesa socijalne diferencijacije i rezidencijalne segregacije, o čemu su mnogi sociolozi, pa i u nas, dosta pisali. Još jedan pojam koji se u navedenom kontekstu može spomenuti jest teritorijalizacija etniciteta, što se upravo događa pred našim očima na već spomenutim predjelima Dubrave ili Kajzerice. Još jedan primjer: ubrzano širenje »urbanih vila« u Zagrebu dovodi i do sve veće »sličnosti« njihovih kupaca, odnosno
Još uvijek autentičan kolorit stare turske čaršije u Bitoli Jedan od najuzbudljivijih kvartova na svijetu – Istanbulski Taksim
Glas Trešnjevke, zima 08/09 19
Znanstveni pristup
budućih stanara nekoga budućega novoformiranoga »moralnog područja«.
Grad općenito i »moj kvart«Cijepanje gradskog prostora na planirana ili
spontano razvijena područja postupno dovodi do konceptualizacije grada kao cjeline simboličkoga karaktera — sastavljane upravo od teritorijaliziranih i više ili manje jasno odijeljenih dijelova grada koji se specijaliziraju kako po svom fizičkom tako i socijalnom profilu. I u tom smislu, gradovi su sve više nakupine različitosti, ali i sličnosti. Kvartovi, kako god nam se činili različitima, zapravo su međusobno slični, a njihova različitost najčešće je individualizirano iskustvo svakog pojedinca. Osim navedene prisilne, generalizirajuće i neumoljive kolektivizacije identificiranosti nekog prostora »s nečim« (»Janjevci«, »Hercegovci«, »Bosanci«, »Kinezi«, i sl.), filozofija pojedinoga kvarta vezuje se uz specifičnu i individualizirajuću »vezanost uz kvart« svakog pojedinca, uz njegove uspomene, najčešće iz djetinjstva, uz raznolike idealizacije i poopćavanja. Inzistiranje na različitosti i specifičnosti nekog dijela grada kvarta — svakako je legitimno, no ne mora biti primijećeno od vanjskog posjetitelja. Naše su uspomene ipak samo »naše«, one su duboko ugrađene u naše djetinjstvo, uspomene, događaje, pri čemu prostor odrastanja — kvart čini onaj teritorijalni okvir koji je i fizički, ali i psihološki i simbolički određen kao »naš grad«. Mnogi ljudi u svom životu neće biti u mogućnosti posjetiti sve dijelove nekoga grada — mnogo toga ostat će nepoznato. No, to im ne smeta da se identificiraju sa »svojim gradom«, a zapravo svojim kvartom, svojim mikroprostorom koji najviše
poznaju, transformiraju i posvajaju. Osjećaj fizičke i psihološke kontrole neposrednog prostora života sve je važniji u suvremenom gradu. »Moj kvart« ne smije biti prostorom ugrožavanja od strane bilo kakvih inicijativa, kakve god one bile. Ugrožavanje mog okoliša ugrožavanje je mojih vrijednosti koje nalazim u i svojem okolišu, u svom kvartu.
Stvarna i simbolička razinaI upravo zbog tog posvajanja, uspomena,
psiholoških i socijalnih dimenzija, kvartovi su, koliko god bili naočigled slični, ipak uglavnom različiti. Različitost se nalazi ponajviše u simboličkoj razini, pri čemu onda lakše možemo zaključiti da je fizička dimenzija samo prijeko potreban uvjet za razvoj »nečega drugoga« — ona je samo fizička ljuštura (školjka) u kojoj se nešto može a ne mora razviti. No, nekada se fizičke ljušture nisu uspjele organizirati kao socijalne sredine, kao pravi kvartovi. Mnogobrojni primjeri prisilnog rušenja naselja »kolektivne stambene izgradnje« ili funkcionalističkog urbanizma pokazuju da se socijalna integracija nije uspjela razviti, nego je u navedenim objektima došlo do vandalizacije pa su gradske vlasti bile prisiljene iseliti stanovništvo i srušiti objekte da se zaustavi krug nasilja i vandalizacije. Charles Jencks — pomalo ironično — jedan takav primjer u St. Louisu naziva »početkom postmoderne arhitekture«. Hoće li i u nas, kao što se upravo u prostorima bivše Istočne Njemačke ruše kolektivna stambena naselja jer je došlo do marginalizacije i supstandardizacije profila stanovništva koje ih sada naseljava (umirovljenici, doseljenici, nezaposleni, marginalne socijalne skupine...) jednog dana, kada se opći ekonomski profil stanovništva promijeni nabolje,
Havana Viecha – najstariji dio grada živi prema zakonima u kojima se snalaze samo oni koji su ovdje i odrasli
Glas Trešnjevke, zima 08/09�0
Znanstveni pristup
doći do slumizacije takvih naselja i potrebe za njihovom destrukcijom? Teško je upuštati se u takve prognoze s nekom dozom sigurnosti.
»Diznifikacija grada« — nestanak kvartova?Postupno pretvaranje gradogradnje u proces
planiranja i izgradnje posebnih i označenih objekata koji će jedinom možda činiti dio grada, doveo je do drastične izmjene u konceptualizaciji grada kao organičke i logične cjeline. Proces poznat pod nazivom »diznifikacije grada« reprezentiran je izgradnjom ne grada, nego pojedinačnih objekata, najčešće s posebnim imenima (Trump Tower, Empire State Building, The Sears Tower, ali da i mi ne zaostajemo u tome, potvrđuje i najnoviji primjer HOTO Towera u Savskoj ulici u Zagrebu te različiti poslovni neboderi koji niču u novoproglašenom zagrebačkom »Cityju« u području Radničke ceste s planiranim i već nadjenutim imenima!). Takav tip proizvodnje grada već unaprijed očekuje odobravanje i simboličku identifikaciju građana s »novim objektom«. Umjesto običnoga grada, i sve nam se više kao grad nudi proizvedena cjelina sastavljena od pojedinačnih i često raštrkanih »simboličkih« i vrlo sličnih objekata — »umjetničkih djela«, koju ponajviše možemo nazvati »grad atrakcija«. Gdje ćemo naći nešto prostora za »moj kvart« u takvom diznificiranom gradu? Navedena praksa upravo je antikvartovska — svi će gradovi, pa i Zagreb,
postajati sve sličnijima, a »atraktivnost« pojedinačnih objekata postupno će blijedjeti da bi, najvjerojatnije, za kratko vrijeme bila nadomještena nekim drugim, novim, značajnim simbolom.
TemporalnostI konačno, gradske, kvartovske cjeline su, ka
ko smo već naglasili, ponajprije temporalne i simboličke tvorbe koje su ugrađene u svijesti svakog pojedinca kao njegovo neponovljivo, jedinstveno iskustvo života u dijelu grada koji bez ikakvih ograda može zvati svojim kvartom. I svaki takav kvart ima i svoj duh, koji ne mora biti primijećen od povremenih posjetitelja, ali koji nedvojbeno i legitimno postoji. No, i ta slika i ideja o kvartovskom pripadanju s vremenom se mijenja. Tko od nas nije doživio veliko iznenađenje posjetivši nakon nekoliko desetljeća svoju ulicu, svoj kvart u rodnom gradu? Zar je to ono dvorište, ona ulica, one zgrade gdje sam se ja igrao, družio? Što se to zbilo s mojim kvartom... Nekadašnja fizička ljuštura moga kvarta izmijenila se ne samo u fizičkom i smislu nego i u simboličkopsihološkom. Nema više mojih prijatelja, mog društva, »bandi«, ostale su samo uspomene koje se čine praznima bez prisutnosti upravo uspomenama natopljenih događaja, društva, osoba...
Kvartovi su stoga specifični prostornosocijalni entiteti koji opstaju u memoriji svakog pojedinca. Njihova je socijalna komponenta daleko značajnija od fizičkoprostorne. Svakom pojedincu upravo je »njegov kvart« bio i ostao značajan, bez obzira na to kako on izgledao posjetitelju. I, što je vrlo važno: svako je kvartovsko iskustvo individualizirano ali i grupno proživljeno. Možda je nekada bolje uopće ne izazivati sudbinu i pokušavati evocirati uspomene pa posjetiti prijašnji kvart. Uostalom, zar nisu uspomene vrijedne samo za onoga pojedinca koji ih je proživio, a ne i za ostale? Koga zapravo zanima »moja priča« o mom kvartu? Hoćemo li naći sličnosti između različitih kvartovskih iskustava i biti ih u mogućnosti poopćiti?
Neovisno o rastućem univerzalizirajućem principu povećavanja stupnja međusobne sličnosti gradova, kvartovi će i nadalje ostati male, izolirane cjeline života s velikim sličnostima ali i velikim razlikama te s pravom svakog pojedinca da svoje kvartovsko iskustvo smatra jedinstvenim.
Autor je profesor sociologije grada na Filozofskom fakultetu u Zagrebu
Tekst je objavljen ljubaznošću autora i Hrvatske Revije
Zagrebački Britanac u posljednje vrijeme prepoznat po opuštenoj atmosferi uz nedjeljni buvljak
Glas Trešnjevke, zima 08/09 �1
Posebni smo jer...
Piše: Danijela Rajković Fotografije: arhiva CeKaTea
...imamo lokacije kvarta ovjekovječene na filmu
«KRIVO DIJELJENJE»Grupa mladih entuzijasta i zaljubljenika u filmsku umjetnost pokrenula je prije godinu dana ambiciozan projekt: riječ je o srednjemetražnom igranom filmu u trajanju od 45 minuta. Uz prenatrpanost holivuds-kom produkcijom, sretni smo kada možemo vidjeti domaći film, a kada u istome prepoznajemo prostore, ulice i detalje poznatoga i dragoga nam kvarta, gledanje nam predstavlja još veći užitak!Dio ekipe su mladi, renomirani i profesionalni glumci, a ostatak (autorske i tehničke ekipe) čine što apsolventi Akademije dramskih umjetnosti, što aplikanti na studije na ADU, što zaljubljenici u film. Potpisnik scenarija i redatelj je Toma Zidić, dugogodišnji član ugledne udruge Kinoklub «Zagreb», inače najstarije neprofitne produkcijske kuće u Europi.
Inspiracija i motivacijaFilm razvija priču o četvero dugogodišnjih prijatel
ja kojima se kroz tjedan događaju čudne i neobične situacije koje potom dijele na već ustaljenoj jednotjednoj partiji bele. Dramaturški naglasak priče je na prijateljstvu i na promišljanjima zašto je ono u instant društvu zanemareno, iliti gdje je pravi, iskreni prijatelj u meni ili u tebi? Upravo sama univerzalnost prijateljstva kao neke glavne tematske odrednice bio je razlog mog opredjeljenja za pisanje scenarija i snimanje samoga filma, kaže Toma Zidić. Svjestan sam da ovo nije neispričana priča i neviđen film. No, u ovakvom svijetu kakav je današnji mislim da nikada nije suvišno naglašavati koliko je samo prijateljstvo bitno za opstanak. Isto tako sam sebi, i kao autoru i kao osobi, želio kroz ovaj projekt odgovoriti na neka pitanja i istovremeno osnažiti vlastite stavove prema ljudima oko sebe općenito. Motiv iz kojeg uvijek crpim inspiraciju jest socijalni moment, odnosno socijalni problemi ljudi koji nas svakodnevno okružuju, a kojima ne pridajemo toliko važnosti. Jer likovi u ovoj priči nisu veli
kani s pečatom. Oni su «noname», ali preko takvih likova možemo najdublje prodrijeti u stanja, odnose i sam život naše zajednice. Kao što sam već spomenuo, ovo nije neviđen film, ali upravo u iznošenju priče i činjenica te u karakterizaciji likova nastojao
sam napraviti izvjesnu razliku te dramaturški i vizualno iz drugoga kuta izložiti temu prijateljstva.
Pravi zagrebački filmSve lokacije snimanja su po
znata zagrebačka okupljališta, parkovi i prepoznatljiva, javna mjesta poput Okićke, Ozaljske, Nehajske i Pazinske ulice, tram vajske stanice kod Parka Stara Trešnjevka, Parka Prve štedionice i okretišta Remiza. Zahtjevna noćna snimanja rađena su na Selskoj i Zagorskoj. Čak je i većina interijera, poput onih
u Novotnijevoj ili Bartolićima bila na Trešnjevci.«Za vrijeme snimanja», prisjeća se Zidić, «bi
lo je situacija kada bi nam na u prometnijim dijelovima grada, kao što je Ozaljska, mahom prilazili prolaznici, znatiželjnici, klinci, ljudi koji rade u slastičarnicama, pekarama i frizerajima veselo se
Glas Trešnjevke, zima 08/09��
Posebni smo jer...
nudeći za statiranje. Iako bi nam to često produžilo rad do sitnih sati, stvorilo bi jednu nevjerojatnu, slobodnu atmosferu.» A sama atmosfera, ugođaj, vrlo je bitan element u izvedbi ovog filmskog projekta: interijeri i eksterijeri, sadašnjost i retrospekcija − upravo su atmosferom, vizualnim dojmom i kolorističkim kontrastom naglašene razlike u odvijanju određenih događaja.
Vodeća atmosfera, također i glavni dio priče, jest atmosfera skučenog, zadimljenog, slabo osvijetljenog kvartovskog kafića, ujedno i pokazatelj samih protagonista koji opstaju u svojem skučenom, malom, društvu.
Film je snimljen uz pomoć donacija i rada bez naknade tvrtki i osoba koje se na taj način odlučuju ne samo pomagati filmsku umjetnost već i dati doprinos vlastitoj zajednici, pa će se Krivo dijeljenje pojaviti na ekranima zahvaljujući mnogim donacijama, a posebno MTTNu, Jadran filmu i Draženu Žarkoviću zaslužnome za montažu.
Glumačke zvijezde i dobra glazbaKao najvažniji dio filma, u biti dijaloškog, glum
ci interpretaciju zasnivaju upravo na dijalozima i samoizražavanju. Komunikacija, izgovor, gesta, mimika važnija je od njihove akcije, zapravo akcija je verbalna. Za kvalitetni filmski izraz ovog žanra nužna je karakterna gluma kojom glumci oživljavaju lik, preuzimaju i osvješćuju te stvaraju što prirodnije i realnije prijateljske veze među likovima.
Mirta Zečević (HNK, Zlatne godine), Saša Buneta (kazalište Komedija, voditelj Žutokljunca), Luka Peroš (Zagrebačko kazalište lutaka), Ivan Glowatzky (HNK, Luda kuća, Pjevajte nešto ljubavno), Ivana Roščić (HNK, Volim te, Pušća Bistra) i Anica Kovačević (studentica Akademije dramskih umjetnosti).
Glazbu također rade ‘’zagrebački dečki’’, odnosno Fini sapuni, koji već dugo sviraju na zagrebačkim ulicama pa ih možete vidjeti u Varšavskoj kod PBZa ili na Harmici. Ti su veseli i muzikalni momci napravili kombinaciju sevdaha (na flauti) te izvornih ritmova, pa flautist, gitarist i jedan na djembi izvode raznorazne brojeve koji variraju od bluesa i jazza do žešćih ritmova.
Premijera i festivaliFilm je trenutno u fazi završetka produkcije, a
premijera bi se trebala održati početkom siječnja u kinu Tuškanac.
Nakon toga, film kreće na svoj put obilaska festivala, što domaćih poput Dana hrvatskog filma u travnju i Zagreb film festivala krajem godine, a što međunarodnih.
«Krivo dijeljenje» – početak radnje ukratko:Andrea, Jura, Davor i Igor, prijatelji iz students
kih dana, svakog se tjedna sastaju u kvartovskom kafiću na partiji bele.
Jedne večeri, pričajući o sasvim trivijalnim stvarima i temama, nadovezuju se na svoje priče koje su im se dogodile između dva druženja, a koje pratimo u četiri odvojena flashbacka.
Davor: pojavio se sa zamotanom rukom − pretučen je jedne kasne večeri u pothodniku, na putu do sendviča na benzinskoj.
Andrea: provela je izvjesno vrijeme na chatu u više no ugodnom i inspirativnom razgovoru. Ovaj ju je frajer iz snova pozvao na izlazak − ispostavilo se da se radi o ženi s lezbijskim sklonostima.
Igor: dobiva otkaz u zavodu za zaštitu autorskih prava zbog optužbe za pronevjeru novca i nezakonitog izdavanja autorskih prava. To mu je smjestio
kolega s posla jer je Igor trebao dobiti promaknuće u voditelja jednog odjela.
Jura: djevojka ga nakon jutarnje svađe i polijevanja vrućom kavom u žaru prepirke izbacuje iz stana. Razlog svađe: iziritiranost njegovim cjelodnevnim poslom izležavanja i gledanja filmova...
Glavni likovi:Jura (29) Jedina konstanta mu je gle
danje filmova. Što ga umara jer ih gleda do kasno navečer, te ujutro, gotovo stalno, što je jedan od uzročnika njegove kronične neispavanosti. Materijalno mu je stanje nesređeno, stalno mijenja poslove, ne zadržava ih dulje od
Shopping centar Prečko, Slavenskoga 1/2Tel.: 01 387 38 63, mob.: 098 99 66 [email protected], www.salon-ana.hr
Radno vrijeme:Ponedjeljak - petak 9,00 - 21,00Subota 9,00 - 14,00
Tretmani lica
Lifting lica
Tretmaniza mršavljenje
Pedikiranje
Manikiranje
Ugradnja noktiju
Masaža tijela
Šminkanje
Depilacija
Čestit Božić i uspješnu Novu godinu želi Vam salon Ana
Glas Trešnjevke, zima 08/09 ��
Posebni smo jer...
dva tjedna. Koliko god voli svoju djevojku Lorenu, težak mu je pritisak koji mu stvara. Opterećen je osjećajem manje vrijednosti, što pokušava umanjiti stalnim zbijanjem šala pa i izrugivanjem, na što su njegovi prijetelji već navikli.
Andrea(29) Na prvi pogled izgleda sasvim dobro, kao da ima zdrav život, osoba koja isijava. No, izbliza se vidi da dijeli sličnu sudbinu kao Jura, odnosno da ima nešto što je muči i koči. Radi se o braku koji je uništen nakon svađe s bivšim mužem koji je pobjegao s njihovim jednogodišnjim sinom. Ima dobar posao, ali sve što je čini sretnom jesu zapravo njeni prijatelji, s kojima dijeli poseban odnos ne samo zbog toga što je jedina žena u društvu, koju su dečki prihvatili kao svog kompanjona, nego i kao nekoga tko se ne libi šaliti s njima na muški način.
Igor (30) Uz šminkerskouštogljeni posao copywritera nije ni izrazito sretan ni izrazito nesretan. Samac već dugi niz godina, ne trudi se nalaziti išta na što bi se bunio u životu, rekli bi da ga uredno odrađuje. Jedino što mu predstavlja pravo veselje je njegovo malo, ali veliko društvo. O njemu društvo zapravo najmanje zna. Nije sklon dijeliti intimu s drugima, pa ni s najbližim prijateljima.
Davor (28) Sklon je provoditi noći budan, zbog čega djeluje iscrpljeno i neispavano. Ima djevojku s kojom se ne viđa koliko bi htio, i zbog koje je upao u probleme. Uvijek je bio kvartovski dečko pa zbog toga ima brojna poznanstva, od kolega programera do kvartovskih low-lifeova.
Toma Zidić, scenarist i redatelj Rođen u Zagrebu 1988. godine.Nakon tri pokušuja upisa na Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu, pokušavat će i dalje – dok ne uspije, jer poziv redatelja nalazi jedinim pozivom za sebe.Krivo dijeljenje njegov je četvrti filmski uradak: prethode mu jednominutni film Posljednji čas, dokumentarac Povijest filmske glazbe i Srokani Verder, kratka mozaičnaomnibus drama.U novi projekt kreće na ljeto, s kratkim igranim filmom čija se radnja odvija na usamljenom svjetioniku.
Shopping centar Prečko, Slavenskoga 1/2Tel.: 01 387 38 63, mob.: 098 99 66 [email protected], www.salon-ana.hr
Radno vrijeme:Ponedjeljak - petak 9,00 - 21,00Subota 9,00 - 14,00
Tretmani lica
Lifting lica
Tretmaniza mršavljenje
Pedikiranje
Manikiranje
Ugradnja noktiju
Masaža tijela
Šminkanje
Depilacija
Čestit Božić i uspješnu Novu godinu želi Vam salon Ana
Glas Trešnjevke, zima 08/09�4
Ustanove u susjedstvu
U Logopedskom centru zaista vole svoj posao. Također, vjeruju da je rana intervencija vrlo važna i da mucanje treba tretirati još
u predškolskoj dobi, što bliže početku poremećaja. Kako djeca odrastaju, govor se teže mijenja, a posljedice negativnih iskustava rastu. Valja podsjetiti da svaka terapija mucanja u ranoj dobi nije nužno direktna. Može se provoditi i indirektno, preko roditelja. Poznato je da roditelji ne uzrokuju mucanje, ali se isto tako zna da oni adekvatnim načinom reagiranja i komunikacije s djetetom mogu spriječiti razvoj mucanja u kronični problem ili ga barem umanjiti. Jednom kada mucanje postane kronični problem, komunikacija može biti značajno narušena, uz velike socijalne, obrazovne i emocionalne posljedice. Stoga dobronamjeran savjet „Ignorirajte problem i proći će“ koji roditelji često čuju, nipošto nije i dobar savjet.
Specijalizirane edukacije logopeda, kvalitetna dijagnostika i suvremene metode terapije u području poremećaja govora
Logopedski centar nastao je 1997. godine iz tadašnje spoznaje i potrebe da logopedi u Hrvatskoj nisu dovoljno specijalizirano educirani, da nema navike permanentnog educiranja te da ne postoje institucije koje rade na kontinuiranoj edukaciji logopeda. U tom smislu LC organizira edukaciju i usavršavanje stručnjaka, a kako se s vremenom pokazala i potreba za provođenjem savjetodavnih, dijagnostičkih i terapijskih postupaka, pruža i te usluge.
Ideja vodilja Logopedskog centra oduvijek je bila objedinjavanje edukacije stručnjaka i korisnika, kvalitetne dijagnostike i terapije poremećaja komunikacije.
Od svog osnutka do danas Logopedski centar educirao je više od 400 stručnjaka. Edukacija
Predstavljamo:
Logopedski centarProcjenjuje se da je u Hrvatskoj oko 15 000 djece u dobi do sedam godina, te oko 10 000 djece školske dobi koja mucaju. Ako tome pribrojimo oko 1% odraslih, dakle njih 45 000, dolazimo do nemale brojke od 70 000 ljudi ili 1,7% populacije koja muca. Roditelji koji otkriju poremećaje kod svog djeteta susreću se s nizom novih pojmova, zastrašujućom medicinskom terminologijom, nepoznatim i neželjenim osjećajima, strepnjom, neizvjesnošću, novim obavezama i novim prioritetima. Pronalaženje kvalitetnog i pouzdanog stručnjaka donosi neizmjerno olakšanje... Logopedi su stručnjaci koji se bave poremećajima u govoru i ono što ih čini posebnima jest već sam odabir tog zahtjevnog zanimanja, posvećenost svakoj osobi na terapiji te neizmjerna strpljivost i ustrajnost. Ponekad logoped uloži mjesece kontinuiranog rada kako bi djete čiji vršnjaci već koriste mnoge riječi izgovorilo primjerice samo jedan glas a, a logopedu taj događaj predstavlja veliki uspjeh. Piše: Viktor Rohak Fotografije: Marina Damjan i arhiva CeKaTea
se u prvom redu odnosi na problematiku mucanja. Najveći broj njih, gotovo 300 logopeda s područja zemalja regije sudjelovalo je na seminaru Mucanje: rano prepoznavanje, dijagnostika i terapija koji je Logopedski centar organizirao 1997. godine.
Dodatno, proteklih godina na temu mucanja organizirali su se seminari namijenjeni logopedima i učiteljima osnovnih škola, a odnosili su se na holistički pristup mucanju, dijagnostiku i terapiju djece predškolske dobi koja mucaju te na pomoć učitelja djeci osnovnoškolske dobi koja mucaju. Osim toga, pri provođenju grupnih terapija za djecu koja mucaju i njihove roditelje, često je uz voditelje grupa prisutan i asistent terapeut koji se na taj način educira za samostalno provođenje grupne terapije.
Zajednički rad sa svim potrebnim profilima stručnjaka nužan je za uspjeh
Od svog utemeljenja Logopedski centar surađuje s timom suradnika – liječnicima specijalistima ORL, neurolozima, pedijatrima te psiholozima. Kada stručnjaci LCa smatraju da je uz logopedski pregled potrebna i procjena jednog od navedenih stručnjaka, konzultiraju se s njima u vezi daljnjih postupaka ili organiziraju pregled. Pisanim uputama i savjetima, telefonski ili osobnim kontaktom kontinuirano razgovaraju o pojedinom klijentu te tako planiraju i prilagođavaju daljnje korake.
Svi znamo za mucanje. Znamo li što su dislalija, disfazija i afazija?
LC se uglavnom bavi mucanjem što podrazumijeva dijagnostiku i terapiju predškolske i školske djece, njihovih roditelja, te adolescenata i odraslih osoba koje mucaju.
Glas Trešnjevke, zima 08/09 ��
Ustanove u susjedstvu
Centar dodatno provodi dijagnostiku, terapiju i savjetovanje o svim govornojezičnim poremećajima, a to podrazumijeva poremećaje izgovora glasova i riječi – dislalije, zatim nedovoljno razvijen ili usporen razvoj govora – disfazije, teškoće u čitanju, pisanju, računanju i učenju. Radi se i s osobama s afazijom, dakle onim osobama koje su uslijed neke traume mozga izgubile mogućnost govorenja ili razumijevanja govora.
Dijagnostika u skladu sa svjetskim standardima Logopedska dijagnostika podrazumijeva uziman
je općih i specifičnih, ciljanih anamnestičkih podataka koji se za djecu dobivaju od roditelja, a odnose se na tijek trudnoće i poroda, rani psihomotorni razvoj, preboljene bolesti relevantne za govornojezične teškoće te svakako opis teškoće zbog koje dolaze, i to od početka javljanja do trenutka pregleda. Vrlo je važna i obiteljska anamneza, dakle je li netko u obitelji imao ili još uvijek ima iste ili neke druge govornojezične teškoće, s kime dijete ili odrasla osoba živi, pohađa li dijete vrtić ili čime se odrasla osoba bavi i sl. Nakon toga slijedi procjena teškoće zbog koje se klijent obratio logopedu.
Teškoće u izgovoru glasova, osobito kod djece, često nije izolirani poremećaj već dio teškoća u cjelokupnom govornojezičnom razvoju. Iz tog razloga procjenjuje se i sposobnost djetetova slušnog pamćenja i razlikovanja glasova i riječi, upotreba gramatičkih i sintaktičkih pravila, semantika i upotreba značenja, dakle pragmatika.
U slučaju mucanja također je vrlo važna procjena jezičnog razvoja, kao i utjecaj psiholoških, okolinskih i drugih faktora na njegovu pojavu i trajanje. Tijekom razgovora i nekih drugih verbalnih izričaja
procjenjuju se vrste zastoja, njihovo trajanje i jakost. Kod čitača se isto procjenjuje i pri čitanju. Osim toga, za donošenje dijagnoze važnu ulogu imaju emocije i stavovi osobe prema govoru koji se osim razgovorom procjenjuju i za to predviđenim testovima, crtežom i sl.
Nakon pregleda i procjene statusa, logopedi donose nalaz te u skladu s time preporučuju daljnje postupke: praćenje, logopedsku terapiju, dodatne preglede (psihologa, otorinolaringologa, neurologa ili drugih stručnjaka). U pojednim slučajevima roditelje se savjetuje o radu s djetetom kod kuće te dogovara kontrolni pregled nakon određenog vremena.
Suradnja s vrtićima, školama i drugim ustanovama Suradnja LCa s vrtićima i školama, s odgajatel
jima i razrednicima uvijek podrazumijeva razgovor o djetetu u vrtićkoj ili školskoj sredini te savjetovanje logopeda o načinima rada i komunikacije s djetetom. Najveći broj njih je vrlo voljan i zahvalan na takvom obliku suradnje, no nažalost, zbog prevelikog broja djece u grupama i razredima često se ne stignu dodatno posvetiti dotičnom djetetu.
Također, i sami odgajatelji i učitelji svjesni su svog nedovoljnog znanja o govornojezičnim poremećajima jer se tijekom njihova školovanja tome posvetilo vrlo malo pažnje: zbog toga djeca s takvim teškoćama znaju biti neprepoznata, te koliko god namjere bile dobre, događa se da se prema njima neadekvatno reagira. Imajući to na umu, te osobito kada je u logopedskoj terapiji nekoliko djece iz istog vrtića ili škole, LC u tim ustanovama organizira seminare, najčešće poludnevne, tijekom kojih im se nude osnovna znanja o tim teškoćama nakon čega se dogovara daljnja suradnja.
Glas Trešnjevke, zima 08/09�6
Ustanove u susjedstvu
Metode i postupci terapije trebaju biti prilagođeni svakom pojedincu kojem se pruža pomoć
Terapija se provodi različitim intenzitetom i oblikom, što znači da dinamika dolaženja može biti od jednog do nekoliko dolazaka tjedno ili dva puta mjesečno i sl. Neke terapije provode se izravno s djecom i njihovim roditeljima, ali u nekim slučajevima one su indirektne što znači da se radi preko roditelja koje se savjetuje i educira kako da postanu “zamjenski logopedi” kod kuće. Isto tako, djeca i odrasli mogu pohađati samo individualnu ili samo grupnu, ili kombinaciju jedne i druge terapije, što se u LCu preferira. Međutim, bez obzira na dinamiku i oblik terapije, cilj je osobu s teškoćom podučiti kako da sama prepozna, osjeti i razvija vlastiti potencijal te nepoželjna ponašanja korigira novim vještinama.
Ono što se očekuje jest da će npr. terapija poremećaja izgovora glasova trajati kraće nego terapije mucanja, disleksije i disgrafije ili afazije. Vrlo važnu ulogu u trajanju terapije imaju i klijentove ostale sposobnosti, broj i jakost poremećaja kao i motiviranost za rad, osobito ako se radi o školskoj djeci. Kada govorimo o djeci, također je veoma bitna uloga roditelja. Najbrže i najučinkovitije su one terapije u kojima trokut dijete – logoped – roditelji djeluju zajednički. Dakle što se dijete više trudi, roditelj potiče i vježba, a logoped adekvatno tretira, dakle što svi zajedno više ulažu u terapijski proces, terapija će trajati kraće. Također, redovitost pohađanja logopedske terapije skraćuje njezino trajanje.
Što znači uspješna rehabilitacija?Uspjeh će različitim ljudima, s različitim
poremećajima u komunikaciji, u različitim životnim dobima i s različitim drugim kapacitetima značiti različite rezultate. Za neke poremećaje u određenoj životnoj dobi s razlogom ćemo očekivati potpuno uklanjanje poremećaja, kao što je slučaj u najvećem broju poremećaja izgovora glasova u djece predškolske dobi, koja nemaju drugih teškoća.
U slučaju mucanja adolescenata ili odraslih ne može se govoriti o stopostotnom prestanku mucanja,
jer takvo očekivanje nije realno. Međutim, ukoliko se nastoji steći dobra kontrola govora, dobre komunikacijske vještine te lakše i bolje nošenje s netečnostima u govoru, u LCu su ponosni na svoje rezultate i na visoku stopu uspješnosti. Primjerice, kod afazije, kada osoba visoke životne dobi uslijed oštećenja mozga izgubi jedan ili više aspekata komuniciranja, onda je velik uspjeh naći i održati bilo kakav oblik komuniciranja i održati motivaciju za komunikacijom. Zato je vrlo važno zajedno s djecom, roditeljima i odraslima odmah na početku porazgovarati i usuglasiti se o očekivanjima od terapije, jer uspjeh će biti mnogo
veći što su očekivanja realnija.
Savjetovanje i educiranje roditelja kao dio terapije
Na kraju svake individualne terapije s djetetom, s roditeljima se razgovara o tome što se radilo, kako je dijete reagiralo, te na čemu je potrebno dodatno raditi. Da bi roditelji lakše i češće provodili savjete, osim načina kako to činiti, vrlo je važno objasniti im i zašto je potrebno provoditi dotične vježbe. U nekim slučajevima roditelji su prisutni tijekom cijele terapijske seanse, pa ih se tada nakon svake aktivnosti savjetuje kako to isto provoditi kod kuće. Tijekom sljedećeg dolaska obavještavaju logopeda o uspješnosti svog rada,
a po potrebi to i demonstriraju. Tada se zajednički procjenjuje što su dobro činili, a što bi mogli još bolje pa se na temelju toga planiraju sljedeći koraci.
Prema potrebi, organiziraju se i susreti samo s roditeljima radi razgovora o njihovim opažanjima, napretcima njihova djeteta, problemima s kojima se suočavaju te kako ih smanjiti na najmanju moguću mjeru.
Najčešći problemi i moguća rješenjaZbog nepostojanja zakonske mogućnosti da LC
bude obuhvaćen zdravstvenim osiguranjem, kao jedina mogućnost preostaje naplaćivati usluge direktno od korisnika čime su ove prijeko potrebne usluge uskraćene velikom dijelu populacije. LC, kao rehabilitacijska ustanova na tržištu egzistira samo uz vlastitu zaradu koja se odnosi isključivo na naplaćivanje vremena posvećenog našim korisnicima.
Glas Trešnjevke, zima 08/09 �7
Ustanove u susjedstvu
Kada bi se omogućilo državno subvencioniranje privatne logopedske prakse, logopedske bi usluge bile dostupnije, a potencijalni klijenti ne bi ovisili samo o trenutno premalim kapacitetima državnih institucija. Zakonsko rješavanje statusa logopeda i logopedske prakse uvelike bi pomoglo.
Osim toga, zbog prilično negativnog stava velikog broja mladih logopeda prema privatnoj praksi, nedostatka entuzijazma za sudjelovanje u stvaranju nečeg novog i kreativnosti koju privatni sektor može pružiti, teško se nalaze kvalitetni stalni zaposlenici.
Ustanova vođena uz stručnost i entuzijazamVoditeljica LCa, mr. sc. Suzana Jelčić Jakšić,
ističe prednosti vlastite ustanove nad mnogim drugim privatnim i državnim logopedskim kabinetima zbog nekoliko razloga: Prije svega, zbog drugačijeg pristupa problematici mucanja: tako u LCu u terapijski proces, direktno ili indirektno, uključuju djecu od najranije dobi, bez čekanja da navrše određenu dob, što se inače često sugerira. Također, ovdje se čvrsto drže načela da su roditelji najbolji terapeuti, pa ih upućuju kako postati „zamjenski logopedi“ kod kuće. Provode i specifičnu grupnu terapiju školske djece koja mucaju – u isto vrijeme, odvojeno i zajednički, uz odvijanje terapije s djecom i s roditeljima.
Zatim, LC pruža pomoć u poticanju komunikacije već od dojenačke dobi, kako u slučajevima kada je primijećeno odstupanje od uobičajenih obrazaca komuniciranja bebe, tako i u slučajevima kada roditelji jednostavno žele poduku za boljim komuniciranjem sa svojim djetetom. Osim toga, u prosincu 2008. s radom započinje i grupa KomuNina. Radi se o radionici uspješnog komuniciranja, namijenjenoj djeci osnovnoškolske dobi. Djeca putem igre, dramskih improvizacija, testova i kvizova te mnogih drugih aktivnosti uče i razvijaju vještine i sposobnosti potrebne za lakšu i bolju komunikaciju, a roditelji će također, kroz kratke radionice biti upućeni u vještine kvalitetnog komuniciranja i razvijanja komunikacijskih sposobnosti svog djeteta.
Jedna od specifičnosti Logopedskog centra je i ta da s klijentima kojima hrvatski nije materinski jezik provodi terapiju na engleskom jeziku. Zbog toga ih kolege iz svijeta često preporučuju svojim sugrađanima koje životni put dovede do Hrvatske. Isto tako, konzultiraju se s LCom u vezi klijenata kojima je hrvatski materinski jezik, a našli su se u njihovim sredinama.
mr. sc. Suzana Jelčić Jakšić, utemeljiteljica i voditeljica Logopedskog centra
Više od 20 godina je klinički logoped Klinike za dječje bolesti Zagreb. Nakon dodiplomskog i poslijediplomskog obrazovanja na Fakultetu za defektologiju nastavlja stručno usavršavanje u zemlji i inozemstvu. Svoje znanje prenosi brojnim studentima kao predavačica i mentorica kliničkog dijela nastave na matičnom i drugim fakultetima, te na stručnim seminarima.
Članica je hrvatskih i međunarodnih strukovnih udruženja, a inicira i osnivanje Hrvatske udruge za pomoć osobama koje mucaju “Hinko Freund” čija je predsjednica te sudjeluje u organizaciji više stručnih i znanstvenih skupova.
Objavljuje mnoge radove, a za prvi hrvatski logopedski priručnik Afazija u koautorstvu dobitnica je “Srebrne uljanice” za promicanje zdravlja i zdravstvenog odgoja. Područje užeg interesa joj je mucanje.
Za više informacija: LOGOPEDSKI CENTAR, Udbinska 16, 10
000 Zagreb, Tel: 01/ 3094 783, 3017 009,[email protected]
Glas Trešnjevke, zima 08/09�8
Glas naroda
�8
Kojaje moja
novogodišnjaželja za
mojkvart?
Pripremila i fotografirala: Marina Damjan
Gospana Knežević, 45:Da za novu godinu bude zanimljivo, zabavno i da se organiziraju besplatni glazbeni programi te da u nekim kafićima pojeftine cugu tako da mladi imaju gdje dolaziti.
U Gajnicama gdje ja živim ima dovoljno kafića, ali nedostaje malo živosti za mlade. Bilo bi lijepo da smanje cijene za blagdane i da nam se svima povećaju plaće i digne standard.
Josip Vujinović, 24:Volio bih da bude što više zelenila, ali znam da će se to teško ostvariti, pa neka barem budu jeftinije nekretnine. Također, mislim da
bi bilo dobro da se na praznoj zelenoj površini iza nebodera u Ulici braće Domany napravi dječji park ili igralište.
Mirsad Dubravić, 48:Sve mi je lijepo, na Ja
runu sam. Jedino što želim u novoj godini jest da se prestane graditi, prenatrpano je, u mom kraju još nije, ali moglo bi postati. I fali parkova i igrališta, a ima ih sve manje.
Posebno nedostaje jedan klub za mlade koji imaju 10, 12 godina gdje oni mogu provoditi
svoje vrijeme i zabavljati se.
Ivan Suhina, 26:Općenito, da bude bolja situacija nego što je danas i da se ne događa toliko loših stvari, ne samo u pojedinim kvartovima. Želim da ljudi postanu „normalniji“, a sebi želim da živim bolje no što
živim i da imam više no što imam.
Ana Holetić, 66:Baš nam je lijep kvart, sve
su sredili.Obnovili su sprave, a Jarun je prekrasan.
Tržnicu imamo, ali je preskupa, pa bi mogli smanjiti
cijene.
Glas Trešnjevke, zima 08/09 �9
Glas naroda
Kasim Hodžić, 60Treba dovesti kabelsku televiziju u naselja u Rudešu i popraviti sve derutne ulice s novim slojevima asfalta. Nažalost, parkove ne možemo vratiti, a pokrivenost betonom je prevelika.
Branka Ajsec, 57:Da se uvede plin u naša kućanstva jer
imamo boce. Želim i da se obnove preosta
li parkovi za djecu i postave nove klupice oko Jaruna, makar ne
znam je li to pametno jer sve porazbijaju. Htio bih i da se parkirališta oko zgrada ne naplaćuju za stanare ili da, ako već plaćamo, možemo
postaviti stupiće na naša parkirna mjesta.
Kristina Martinović, 28:Htjela bih da malo više urede zelene površine,
ima ih puno zapuštenih. Zatim, fali specijaliziranih kontejnera za stare mobitele i baterije. Za djecu bi trebalo napraviti nekakve
radionice, igraonice, jedino što se ovdje nudi su vrtići. Imam dojam da bi trebali postojati određeni
punktovi na kojima bi stajali policajci, jer ovako, kad ih trebaš, nikad ih nema.
Maja Mišak, 31Htjela bih da se postave kontejneri dolje blizu Remize jer
stavljamo vreće smeća na cestu, a svakog drugog dana pokupe ih s kamionima. Imamo tamo i jedan park koji bi se mogao modernizi
rati i poboljšati. Prijateljice koje žive u Prečkom kažu mi da treba proširiti parking kod
shoping centra.
Lidija Crnalić, 54:Trebalo bi u novoj godini otvoriti još vrtića i osnovnih škola u Vrbanima, Rudešu i Prečkom jer je ove godine 300 djece ostalo van vrtića, a osnovne škole imaju po tri smjene.
Sad su izgradili i Vrbane 3, a nisu napravili ni vrtiće ni školu. Ili neka barem izgrade igraonice za djecu. Inače je sve lijepo, puno zelenila i čisto.
Marija Perak, 13:Htjela bih da naprave kino, najbliže je tek u centru grada i da se otvori kafić u koji ne bi smjeli zalaziti stariji od 20, ili barem neki klub za nas mlađe. Također, bilo bi dobro da se na
Jarunu osnuje više sportskih klubova.
Željko Mirković, 48Trebalo bi više policajaca, da se smanji narkomafija i maloljetnička delinkvencija u Prečkom i na čitavoj Trešnjevci, sve drugo je relativan pojam. Ali, moram
priznati da je sad Prečko bolji kvart no što je bio.
Ifeta Subašić, 54:Da imam više novca. Moglo
bi se i oko Jaruna urediti klub gdje bi se sastajali i družili stariji, a bilo bi dobro da se političari više posvete ovom dijelu grada, trebalo bi češće čistiti jezero, zaposta
vili su Jarun kad su preuredili Bundek.
Jurišić Dado, 42:Da se ukinu cucki u velikim zgradama i kazne njihovi vlasnici koji ih puštaju da uriniraju po
liftovima. Mogli bi ukinuti naplatu parkirališta viken
dom i napraviti nadvožnjak od ulice Dragutina Golika do Baštijanove.
Glas Trešnjevke, zima 08/09�0
In corpore sano...
Jedan sat traje 45 minuta, ali jahanje se uči cijeli život.
Da biste se družili s ovim plemenitim životinjama, ne trebate poći na dalek put izvan grada, već samo do Jaruna gdje se nalazi Konjički klub «Jarun». Škola jahanja za početnike i naprednije jahače odr
žava se svaki dan po dogovoru s instruktorima jahanja: Andreom Novak Djelmić, najbo
ljom hrvatskom jahačicom i višestrukom državnom prvakinjom, Časlavom Vukušom te Petrom Musa. Škola se održava u uređenom i ograđenom jahalištu uz rolersku stazu (zapadni dio Velikog jezera Jarun), a u cijenu ško
lovanja uključeno je korištenje konja i opreme uz stručni nadzor učitelja jahanja.
Početni obvezni tečaj u trajanju od 12 sati koštat će vas
1500 kuna, a za individualni sat s instruktorom izdvojit ćete 200 kuna.
Škola je s radom počela u devetom mjesecu 2006. godine uz prvotnu štalu za umirovljene konje kojima se osigurao dom i mi
ran prostor za šetnje u kojemu će provoditi svoje poznije dane.
«Štala je s vremenom postajala sve veća i na kraju smo na temelju športskih re
zultata moje šogorice dobili dozvolu da napravimo jahački klub s nastambama, s time da se radi na odgoju i obrazovanju mladih za konjički sport» – rekao nam je Časlav Vukuša, jedan od trenera.
«Konjički klub Jarun» je prvenstveno sportski centar za izobrazbu mladih jahača, a ne turističkorekre
Konj – moj plemeniti prijateljJahanje i druženje s konjima preporuka je ne samo djeci već i odraslima. Početak je, doduše, malo težak i napredujete sporije nego što ste očekivali, no kada jednom naučite jahati, sigurni smo da ćete postati zaljubljeni u taj prekrasni doživljaj. Naravno da treba i vještine i vremena da se osjeti prava čar jahanja.
Preporuka je, dakle, svima koji vole životinje i žele naučiti pravilno i dobro jahati, bilo sportski ili rekreativno, da dođu u Konjički klub «Jarun» gdje će ih dočekati tri trenera s dugogodišnjim iskustvom i podosta osvojenih
nagrada na prvenstvima. Piše Petra Habdelić, Fotografije Marina Damjan
ativni centar, iako tu ima i rekreativnog i terenskog jahanja. No, škola jahanja je primarna djelatnost. Za samu školu primaju se djeca od devet godina, dok je za prvi kontakt s konjem i za projahavanje s ponijima dovoljno imati samo tri.
Prije svega, u školi se prolazi tečaj gdje se nauči kako se pristupa konju u boksu, kako ga se izvodi van, stavlja oprema, kako ga se timari, dižu i čiste kopita i slično. Cilj je naravno da jahači početnici stvore što opušteniji i ležerniji odnos s tim velikim životinjama.
Nakon što savladaju te osnove, uz uvjet da ne strahuju od konja, slijedi individualni rad s jahačem na loži koji podrazumijeva vježbe ravnoteže i učenje rada nogu. Naravno da za takvo što treba imati i određene predispozicije, ali osnovni je preduvjet ne imati strah od konja. Presudna je ljubav i želja da se time bavi.
Treninzi se održavaju prema dogovoru, ali za jahače koji se misle time ozbiljnije baviti preporučljivo je da dolaze dva do tri puta tjedno. «Jedan sat traje 45 minuta, ali jahanje se uči cijeli život» česta je poštapalica trenera. Stalnih polaznika u školi jahanja ima šezdesetak, a povremenih dvjestotinjak.
Na završetku školovanja pristupa se polaganju ispita i dobiva svjetski priznata licenca. Dozvola za jahanje uskoro će u Hrvatskoj postati obvezatna jer se jahanje kvalificira kao riskantan sport, objašnjava Vukuša. Ipak, treba uvijek imati na umu da je jahanje sport ili rekreacija isključivo na vlastitu odgovornost.
U Konjičkom klubu «Jarun» jahači imaju mogućnost iznajmiti konja sa ili bez vodiča i jahati u našem prostoru, a s povjerenjem trenera u sposobnosti i odgovornost određenog člana, može se izjahati i sam. Za one nešto manje, od tri godine starosti, nudi se jahanje na preslatkim ponijima, a sastoji se od stavljanja djeteta na konja i vođenja u ograđenom jahalištu uz rolersku stazu.
Glas Trešnjevke, zima 08/09 �1
In corpore sano...
Svi konji su školovani, mirni, čisti i uredno osedlani, te zauzdani western opremom.
Jarunski klub nudi i smještaj konja u boksevima, a u cijenu je uključena stelja, hranjenje tri puta dnevno, uvijek u isto vrijeme, 7.00, 12.00 i 19.00 sati. Treneri ističu da se hrana sastoji od visoko kvalitetnog sijena, zobi, rezanaca, mekinja i vitaminskih pripravaka, a uz smještaj ide i pravo korištenja klupskih terena, te opreme i ormarića za sedla.
Uskoro u ponudi − western jahanje i kampovi za najmlađe
Vjerojatno vam na spomen western jahanja prvo na pamet padnu kauboji. Oni su morali biti čvrsti,
vjerenje u svojeg vlasnika, doživljaj je tada potpun!» zaneseno će vam reći Časlav Vukuša.
U western jahanju radi se s konjima različitog tipa, način jahanja je opušteniji, a jahači moraju imati više osjećaja u tijelu nego u rukama i nogama. Dobar western konj mora se kretati u svim smjerovima i na svim terenima, hrabro, srčano, sigurno i poslušno. Na najmanji kontakt jahača reagira besprijekorno, a pri sjahivanju i zajahivanju stoji mirno. Razlika je također i u uzdama: sedla imaju s prednje i zadnje strane povišeni dio. Sve u svemu, s njima se također mogu raditi sportska takmičenja, utrka oko bačvi, naglo kretanje, naglo zaustavljanje.
otporni i uporni ljudi, no njihovi konji morali su biti i više od toga. Uvijek korak ispred njih, skromni, srčani i odani − to su im bili glavni aduti. Njihovi potomci su opstali i danas ih moderni kauboji i dalje koriste, iako su se vremena i načini promijenili. Kako im je prava svrha u većini slučajeva zauvijek završila, opstanak mogu zahvaliti entuzijastima koji su razvili poseban stil jahanja, uveli pravila, osnovali savez te počeli organizirati natjecanja. Western je zapravo način življenja: «Kad si možeš priuštiti da na svom konju jašeš tri, deset ili dvadeset dana kroz divljinu, potpuno opušten, za što je naravno potreban stabilan, temperamentan, hrabar, izdržljiv i potpuno zdrav konj koji ima apsolutno po
Školovati western konja ravno je školovanju dresurnog, a osnova svega je engleska škola jahanja, nakon čega se jahač odlučuje za preponsko ili pak western jahanje.
Zbog svih kauboja u srcu, u planu je u ponudu Konjičkog kluba «Jarun» uvrstititi i western jahanje.
JAHANJE NA PONIJIMA ZA DJECUSubotom i nedjeljom od 12.00 do 13.30 Otkazuje se u slučaju lošeg vremena
(kiša, vjetar ili velike vrućine)
Glas Trešnjevke, zima 08/09��
In corpore sano...
No, kako zbog velikog interesa za pansione nema dovoljno prostora za western jahanje, čeka se dozvola za izgradnju još bokseva kako bi se moglo dovesti još tri ili četiri western konja te započeti i s tim programom.
Oni najmlađi posebno će se oduševiti dječjim kampovima koji su u planu za ljeto 2009., a u nekim zemljama postoje već odavno. Smještaj za mlade kampere namjerava se organizirati ponad štale, a primalo bi se petnaestero djece koja bi bila smještena po dvoje ili troje u sobama. Imali bi zajedničku čajnu kuhinju i veliki boravak, a u kampu bi boravili tjedan dana uz život poput onoga na pravome ranču.
Predviđeno je da se u sklopu kampa održavaju treninzi s konjima u kojima djeca trebaju naučiti kako održavati boksove, izvoditi konja, puštati ga na pašu, spremati, čistiti i pripremati za treninge uz obaveznu školu jahanja.
Konjički klub Jarun već nudi više nego dobar način za provođenje ispunjenog dana, a sa zgodnim planovima za skoru budućnost čini nam se sjajnim i nezaobilaznim jarunskim punktom!
Druženje čovjeka i konja u njegovoj odomaćenoj prirodi datira od oko 2000. godina prije Krista u starom Babilonu, te nekih 300 godina poslije u Egiptu. Uz psa, konj je jedna od zasigurno najspominjanijih životinja u literarnom stvaralaštvu. Ispisane su tisuće stranica na kojima je zabilježena uzajamna ljubav vjekovnih prijatelja, ali su ipak najljepše od svih pjesme uglazbljene u čast tim ljepotanima s kopitima na snažnim, brzim nogama.
Tko će...Saslušati kada želim pripovijedati tišinom,
Strpljivo čekati da prođu oluje moga srca,
i obasuti me toplinom, Očima dubine mora, svakim me treptajem potpuno razumjeti,
Snažan dodir u povjetarac pretvoriti i njime me umiriti,
Biti vjeran pratitelj, Često ne znajući kamo ide,
Zamrznuti trenutak kad postajemo jedno, da ga ostali
ne vide, Čekati kad ću doći i biti opet
njegova, kao grive svaka mu vlas I ponovno s njime poletj
ti do oblaka svijeta, koji postoji zbog nas... ...moj grivasti dorat...
Mirela Lukačić
Što se uči u školi jahanjaUpoznavanje s konjem: ishrana, timarenje, skrb i njegaOprema: sedlo, uzda, dijelovi opreme, primjena i održavanje, ostala opremaPravilno opremanje konja za jahanje, Samostalno pripremanje konja, Vođenje konja na ruku, Priprema i pojahivanje, Stav jahača na konju, Vrste kretanja konja, Kretanje i zaustavljanje, Jahanje u hodu, skretanje, vježbe za pravilan stav, sjedište i ravnotežu − lonža, Jahanje u kasu, lako jahanje, ritam i ravnoteža, vježbe − lonža, Jahanje u sjedećem kasu, vježbe lonža, Jahanje u hodu i kasu bez lonže, Jahanje u galopu, vježbe lonža, Jahanje u hodu, kasu i galopu bez lonžeDodatne informacije:Časlav Vukuša 098 919 0616 radnim danom (osim ponedjeljkom) od 10−12 i od 16−18 sati Vrbje b.b., www.konjickicentar.hr
Glas Trešnjevke, zima 08/09 ��
Homo ludens
Od igre povlaštenih do fakultetskog predmetaPoslije osvajanja titule olimpijskog šampiona
1980. godine, tadašnji predsjednik Francuske predložio je da “ova igra visoke inteligencije i logike treba biti podržana od strane države”. Potpora, prvenstveno od ministarstava za sport i prosvjetu, omogućila je da postojeća Akademija preraste u Bridž univerzitet u Parizu. Bridž je tako u Francuskoj ušao na velika vrata u sve obrazovne ustanove, a najviše u osnovne škole, gdje je školski dan podijeljen u dva dijela: prvi je posvećen predmetima
Igra koja se igrati mora – u Zagrebackom bridž klubu!
Piše Danijela RajkovićLjepotu ove igre teško je opisati, a bridžisti se kunu da im je iz temelja promijenila život. Jednom velikom bridžistu njegov je mladi prijatelj iskreno rekao da ne želi naučiti bridž jer ga to ne zanima i čini mu se teškim, a on mu je odgovorio: “Dragi mladiću, onda vas čeka veoma tužna starost!” Iz ove igre faktor sreće je isključen: odlučuje znanje, trenutna inspiracija, lucidnost i kolektivna strategija. I s minimalnim znanjem pružit će vam ugodnu zabavu, ali za usavršavanje i ulaženje u sve tajne ove igre životni vijek bit će vam biti prekratak. Jednostavno, svakoga dana nailazit ćete na nešto novo, ljepše i savršenije.
znanja, francuskom jeziku, matematici itd. Drugi dio rezerviran je za discipline osjećajnosti, među kojima su glazbeno i likovno obrazovanje, sport, gluma i bridž. Nastavnici koji su ostvarili taj eksperiment u svojim razredima jednodušno su ocijenili da je bridž sport kompletnog duha jer zahtijeva analizu, logiku, razmišljanje, donošenje odluke, samokontrolu, komunikativnost, omogućujući odgojnoobrazovno napredovanje prema uzrastu učenika. Većina europskih zemalja uvele su bridž kao fakultativan predmet. Iako su svi argumenti u korist
Glas Trešnjevke, zima 08/09�4
Homo ludens
inicijative da se bridž na bilo koji način uvede u škole, otpor je velik jer se postavlja pitanje kako “kartanje” i škola idu zajedno? Odgovor na to pitanje je vrlo jednostavan ako se netko bavi nekim borilačkim sportom ili streljaštvom, da li se za njega kaže da je siledžija ili ubojica? U bridžu su karte samo sredstvo pomoću kojeg se intelektom i znanjem, a kroz igru, razvija sve ono pozitivno navedeno u ovom tekstu. Osim toga, bolje da djeca nauče bridž nego neke druge, opasnije kartaške igre ili da se prepuste još gorim porocima koji im prijete na svakom koraku.
Lakše je pronaći odgovarajućeg bračnog, nego bridž partnera!
Bridž je igra koja zahtijeva i razvija tolerantnost i kolektivnost, jer uspjeh u igri isključivo ovisi o razumijevanju i suradnji s partnerom. U svijetu vlada uvjerenje da je bridž korisno sredstvo za razvijanje neophodnih kvaliteta budućih poslovnih ljudi i menadžera. Primjerice, bridž licitacija je vjerna slika poslovne umješnosti za dobivanje ugovora (kontrakta), koji treba donijeti predviđeni profit. Igrajući prvi put s partnerom ili novim protivnicima za bridž stolom, tijekom samo jedne jedine večeri, svaka osoba pokazat će svoje osobine, pozitivne ali i negativne, što može imati presudni značaj za vaše mišljenje o njoj. Ako je činjenica da se posao zasniva na uspješnom partnerstvu, onda je bridž
pravi test za izbor poslovnog partnera i izvanredna ekspertiza karaktera i sposobnosti partnera, vašeg sadašnjeg ili budućeg poslovnog suradnika, a možda i bračnog partnera. Pronaći i sačuvati pravog partnera u bridžu, bez sumnje je najveći problem svih bridžista. Neki čak tvrde da je lakše pronaći odgovarajućeg bračnog ili poslovnog partnera, nego pravog partnera u bridžu!
U Zagrebu postoji pet klubova, a jedan od njih – Zagrebački bridž klub smatra se posebno kvalitetnim zbog iznimnog omjera broja članova i postignutih rezultata.
Ovo šarmantno društvo ambiciozno je i veoma odlučno u namjeri da postane zagrebački «naj» bridž klub – i to prema osvojenim titulama, broju članova i dobroj atmosferi!
Među igračima bridža pronaći ćete odvjetnika, studenta, poduzetnika, tvorničkog radnika, matematičara, predsjednika udruga banaka, odnosno ljude svih zanimanja i dobi. Pasionirani igrač je i poznati glumac Duško Gojić koji igra čak pet puta tjedno smatrajući da je ova igra ne samo odlična mentalna gimnastika već i velika pomoć pri memoriranju tekstova. Profesor Neven Elezović koji je uveo bridž kao fakultativni predmet na treću godinu FERa kaže: «Kada sam prvi put čuo za bridž, mislio sam kako je to igra koju učiš dva mjeseca. Sada imam biblioteku od 120 knjiga i još uvijek učim!»
Turistički turnir u Puli 2006. Finale mješovitih timova. (Igor i Sandra Tomljanović lijevo i desno, protiv mađarskog tima u finalu)
Ovogodišnje drzavno prvenstvo održano je u Opatiji u hote-lu «Četiri cvijeta» u studenom. Na slici su prvaci Miro Tesla
(lijevo) i Ognjen Stančić (desno) – obojca članovi BK «Jurica Tomljenović
Glas Trešnjevke, zima 08/09 ��
Homo ludens
Mora biti zanimljivo promatrati partiju bridža u kojoj se neki još golobradi student nadmudruje s izverziranim i iskusnim odvjetnikom.
Članove Zagrebačkog bridž kluba natjecanja su posljednjih nekoliko godina odvela u Francusku, Kinu, Istanbul, Poljsku, Amsterdam i Milano, a svi su troškovi pokriveni od strane Hrvatskog bridž saveza, HOOa i samog kluba.
Fakti i zanimljivosti
• Najsavršenija, najlucidnija i najinteresantnija igra koju je ljudski um izmislio.
• UNESCO-a je preporučio da se bridž prakticira u svim obrazovnim ustanovama, od osnovnih škola do univerziteta!
• Bridž ima status olimpijskog sporta.
• U većini europskih zemalja bridž je ušao u škole kao izborni predmet, a u Poljskoj je u nekim školama eksperimentalno uveden kao obvezan predmet. Francuska ima Univerzitet za bridž. Na Filozofskom fakultetu u New Yorku primarni testovi iz logike su iz područja bridž problematike. Bridž je ušao i u školski sustav Hrvatske: u II. srednjoj školi u Vukovaru kao fakultativan predmet, a na FER-u Zagreb kao izborni predmet s ocjenom. Priključuje se Split i jedna srednja škola u Zagrebu.
• Bridž je, uz konjički, jedini olimpijski sport u kojem žene i muškarci ravnopravno nastupaju u repre-zentaciji.
• 2008. godine u Pekingu je održana prva Olimpijada umnih sportova u koje spadaju kineska igra GO, šah i bridž.
• Nikica Šver iz Samobora, danas jedna od najboljih igračica u Hrvatskoj (i Europi), sa 15 je godina nastupila za reprezentaciju bivše države igrajući u paru sa svojim tatom.
• U Hrvatskoj nekoliko tisuća ljudi zna igrati bridž, a više od 700 su aktivni na turnirima.
• Članica vukovarskog kluba iz sela Jarmine pored Vinkovaca, koja se aktivno bavi i boćanjem, na međunarodnom turniru u Vukovaru igrala je s dvanaestogodišnjom nećakinjom − i to u poodmakloj trudnoći i sa šestero djece koja su ostala kod kuće.
• Bridž je korisno sredstvo za razvijanje neophodnih kvaliteta budućih poslovnih ljudi i menadžera. Igrajući prvi put s partnerom ili novim protivnicima za bridž stolom, tijekom samo jedne jedine večeri, svaka osoba pokazat će svoje osobine, pozitivne ali i negativne.
• U svijetu je više knjiga napisano o bridžu nego o šahu.
• Onaj tko igra bridž nikad nije sam − za igru je potrebno najmanje četvero.
• Biti igračem bridža znači imati društvo gdjegod postoji bridž klub, a isti postoje baš u cijelome svije-tu.
♣Tajnica Hrvatskog bridž saveza Milka Ivančić-Seka prošle je godine u Veroni igrala protiv Billa Gate-sa. U konačnom poretku, poznati Gates je od 400 igrača bio na 240-om mjestu. Milka Ivančić-Seka na 60-om.
POČETNIČKI TEČAJ BRIDŽAPočinje: 19. veljače 2009.
Traje: 2 mjesecaDinamika: 2 puta tjedno/2 školska sata
Tečaj je besplatan.
Zahvaljujemo gospodinu Branku Mikši iz Vukovara na inspirativnom opisu svih čari bridža.
Glas Trešnjevke, zima 08/09�6
Grad–ani ured–uju stranice
U časopisu Glas Trešnjevke, koji me ugodno iznenadio i koji bismo trebali moći lakše nabaviti (dosad nisam znala za taj časopis), čitala sam kako vijećnici žele što više komunicirati sa stanovnicima svojih četvrti, a oni im se rijetko obraćaju, nego samo kukaju. Pa, evo, ja ću prestati kukati svojima i obratiti se vama. Ukratko – radi se o parku Stara Trešnjevka. Prije nekih tjedan dana tu je počela gradnja dječjeg igrališta o kojem se već dugo pričalo. S jedne strane, divno je što će park nakon toliko godina napokon dobiti smisao! S druge strane, to je ostvarenje noćne more za nas koji smo vlasnici pasa.
Zaboravimo na to da je tu oduvijek teoretski bio zabranjen pristup psima. U tom parku ljudi iz kvarta, htjeli vi to ili ne, znali vi za to ili ne, po noći šeću pse. Svi smo svjesni da su tu djeca i, ne mogu reći svi (ali to ovisi od čovjeka do čovjeka), kupimo izmet za našim psima. Razumijemo da je dječje igralište potrebnije nego livada za pse, ali zar mjesto za pse nije uopće potrebno? Pokušate li me uputiti na livadu za pse kod toplane, mogu vam odgovoriti pitanjem – stvarno mislite da mogu svaki put kad pas treba van ići iz Nehajske do te livade? Ja radim, sestra radi, a ta livada je ipak malo predaleko za običnu šetnjicu sa psom. Obično preko dana na kraju završimo u šetnji autoputom, što uopće neću opisivati koliko mi je odbojno, jer “šetnja” i “autoput” nekako ne idu zajedno.
Moje pitanje je – može li se u tolikom parku naći mjesta i za djecu i za pse? Zašto se dječje igralište ne ogradi, a prostor okolo dopusti za pristup psima? Jer ovako ćemo se samo – neslagati. Mi ćemo biti ljuti na vas, vi na nas. I tome nema kraja i nije na ničije zadovoljstvo. A nas vlasnika pasa ima poprilično, znači puno nezadovoljnih stanovnika našeg kvarta.
Ovaj put pišem mailom, ali spremna sam osobno doći kod vas i razgovarati o tome. Nadam se da ćete pročitati moje pismo i konstruktivno mi odgovoriti. A negdje duboko u sebi nadam se da ćemo se
moći „dogovoriti” na obostrano zadovoljstvo. Srdačan pozdrav, Nataša Mlinarić
GT: Draga gđo. Mlinarić, prosljeđujemo odgovor vijećnika gradske četvrti Trešnjevka sjever u nadi da ćemo u što skorijem vremenu doista ugledati rješenje za vaš i naš problem.
“Poštovana, Takvih zahtjeva ima podosta, i jedino rješenje je da se u plan MKA za 2010. stavi izrada zatvorenog dije-la parka za pse. O tome ću i prodiskutirati s vijećnicima ili staviti na dnevni red vijeća.” S poštovanjem, Hrvoje Ozmec
Pohvale organizatorima Pssst festivala zbog inventivnog pristupa u reanimaciji nijemog filma – jednog danas poprilično marginaliziranog i gotovo zaboravljenog filmskog žanra (osim izvan uskog strukovnog kruga). “Svirati film” pokazalo se kao sretno mjesto susreta trenutačne filmske projekcije s glazbom koja se simultano “proizvodi” na pozornici, nijedno nauštrb onog drugog, dajući “nijemoj” dvodimenzionalnosti filmskog platna dostojnu zvučnu kulisu, pretvarajući sve skupa u neponovljivu originalnost izvedbe.
Stari majstori poput Murnaua, Eisensteina, Clairea, kao i zvijezde slapsticka, kao da su na trenutak otresli prašinu filmskih arhiva i bljesnuli starim sjajem, a posjetiteljima Pssst festivala ukazala se rijetka čast da ih, izvučene s dna hrpe njegova hiperproduktivnog zvučnog nasljednika, ugledaju na filmskom platnu. Hvala Pssst-u u ime svih njih... I nas koji smo uživali.
Sanja Repanić Blažičko
Pohvalila bih policiju Trešnjevke koja je svojom brzinom i savješću spasila život. Gospođa iz moje zgrade je pala u kupaonici, a njena je prva susjeda čuvši pozive u pomoć pozvala policiju koja je tako brzo i organizirano reagirala: bili su tu za tren, već pozvavši hitnu i vatrogasce, provalili vrata i odveli moju susjedu u Vinogradsku. Da nisu bili tako organizirani i brzi, moja susjeda možda danas bila živa.
I zato, hvala policiji, a cijeli svijet koji ovo pročita, molim da pružu ruku svom susjedu!
Radojka Vlajić
Glas Trešnjevke, zima 08/09 �7
Grad–ani ured–uju stranice
Javljajte nam se s prijedlozima i željama: ako smatrate da ima bitnih tema koje nismo dotakli ili ako želite da govorimo o nekom događaju, osobi ili problemu, pišite nam na adresu: Glas Trešnjevke, CEKATE, Park Stara Trešnjevka 1, Zagreb; e-mailom na [email protected] ili faksom na 3024 247
Znate li koja je ovo ulica ili što piše na tabli?Možda znaju komunalni redari ili inspektori?!Srdačan pozdrav,
Ivana Schenner, Bartolići
Poštovani,Ono na što sam naletio tijekom jučerašnje šetnje samo mi je učvrstilo davno steknuto saznanje da postajemo sve primitivniji i primitivniji.Dok se neki trude obnoviti i sačuvati nešto od naše povijesti, drugi ruše, razbijaju i uništavaju.Ovdje se konkretno radi o zapuštenom parku naselja Prve hrvatske štedionice na Trešnjevci koji navečer postaje okupljalište drogeraša a o čijoj se obnovi priča i priča, ali nažalost sve ostaje na riječima.Tamo se još uvijek nalazi odnosno nalazio se zdenac sa znakovina zodijaka – projekt Josipa Seissela – doduše ne znam je li to bio originalni zdenac ili replika, ali to ne mijenja mnogo na stvari. Izgledao je ovako: (slika preuzeta iz Vjesnika):
A sada, vjerojatno nakon posjeta nekih “simpatičnih” mladića, izgleda ovako:Ovo je sramota za čitav kulturni i uljuđeni Zagreb. Molim vas da napišete i objavite nešto o tome, možda će onda ipak netko nešto poduzeti.Zahvaljujem.Rikardo Badurina
Glas Trešnjevke, zima 08/09�8
Od placa do stola
Premda je po načinu pripreme sličnija žitaricama, ubraja se u jednogodišnje zeljaste biljke iz porodice dvornjača (Polygonaceae). Latinski naziv je Fagopyrum esculentum Moench, engleski : buckwheat, a regionalni: eljda, hajda, ajda, hajdina, hajdinska kaša, golokud.
Heljdina je kaša lako probavljiva namirnica i ne sadrži gluten pa je stoga prikladna za osobe koje boluju od celijakije.
Kaša je stara hrvatska hrana, danas pomalo zaboravljena, osim u sjevernim dijelovima Hrvatske, osobito u Međimurju, Zagorju i Podravini.
Kašu možete skuhati i poslužiti kao prilog ili upotrijebiti kao nadjev sarmi, musakama, peradi i savijačama. Upotrebljava se i za pripremu variva samostalno ili s povrćem, kombinira se s različitim povrćem i mesom za hladne salate, a i kao dodatak kod pripreme domaćih kobasica.
Heljdino brašno možete koristiti kod pripreme štrukli, žganaca, peciva ili kruha. U Rusiji ga upotrebljavaju za pripremu blina (manjih i debljih palačinki), u Japanu za pripremu soba okruglica, a u Italiji za pripremu tjestenine.
(Izvor: Coolinarka)
Peradske pečenke tradicionalno se poslužuju o božićnim blagdanima, na svadbama i u drugim važnijim prilikama, kad im heljdina kaša, baš kao u stara vremena, pristaje bolje od svakidašnjih priloga.
Na zagrijanom maslacu kratko propirjajte nasjeckani luk (koji po želji možete zamijeniti porilukom), a zatim ga zalijte s oko 100 ml vode. Pirjajte ga na laganoj vatri dok ne omekša.
Dodajte lovorov list, mažuran, pileću kocku i 200300 ml vode.
Umiješajte kuhanu heljdu, popaprite i zajedno kratko pro kuhajte.Heljdinu kašu s lukom poslužite kao prilog uz pečenu perad.
Heljdina kaša s lukom
Glas Trešnjevke, zima 08/09 �9
Dogad–anja za neumornePripremila Ana Obrovac
Događanje: «Pjevajte zborovi svijeta!» (Svjetski dan zborskog pjevanja)13. prosinca 2008., 19.00 sati, Park Stara TrešnjevkaVeć trinaestu godinu zaredom Zagrebački glazbeni podij organizira svečani koncert pod nazivom Pjevajte zborovi svijeta! koji okuplja velik broj pjevačkih zborova grada Zagreba i drugih gradova Republike Hrvatske.
Međunarodna federacija za zborsku glazbu (IFCM) svake godine slavi Međunarodni dan zborskog pjevanja kao način veličanja vrijednosti mira i razumijevanja kroz zborsko pjevanje. Svake godine, druge nedjelje u prosincu, ljudi širom svijeta ujedinjuju se u jednu dušu kroz jedinstvenu i nevidljivu vezu stvorenu od zborske pjesme.Ova inicijativa pokrenuta je još 1991. (osnivač je maestro Alberto Grau), a u Zagreb i Hrvatsku prenio ju je maestro Emil Cossetto.U 2006. godini okupilo se 200.000 ljudi iz 30ak zemalja, a prošle godine iz više od 70 zemalja, među kojima je i Hrvatska. Tako će se i ove godine okupiti brojni zborovi, vokalni i vokalnoinstrumentalni sastavi te pjesmom obilježiti svoj dan, vjerujući da će na taj način pomoći inicijativi za mir i razumijevanje u svijetu…Ovogodišnji koncert održava se pod sloganom – Jedna duša, jedna pjes-ma!
Izložba: «Materija kao imaginacija»Otvorenje 16. prosinca u 19.00 sati, izložba traje do 5. siječnja 2009., Galerija Modulor, CeKaTeU okviru ovog izložbenog projekta autor nam želi dočarati sam proces nastanka skulpture; predmeti se najprije oblikuju u pčelinjem vosku te se potom lijevaju u bronci, aluminiju i drugim materijalima. Zbog svojih svojstava vosak omogućuje istraživanje različitih procesa gradnje; pojedini radovi u aluminiju odnose se na interpretacije zvukova, radovima u bronci manjih dimenzija istražuje
se proces imaginacije, dok radovi u vosku predstavljaju autorovo subjektivnointuicijsko poimanje prostora nesvjesnoga uma. Autor: Vitar Drinković, akademski kipar
Plesna predstava: «Priča davnih dana» 21. prosinca 2008. u 11.30 sati, CeKaTe
Zavirimo zajedno u blagdanske dane na dvorovima 17. i 18. stoljeća, u prostorije dvoraca koji oduvijek privlače dječju maštu. A kako se tamo živjelo, igralo, plesalo i kako se dočekivao Božić – gledateljima će se
dočarati plesom i pokretom. Otkrijmo povijesno razdoblje renesanse i baroka povezujući mjesto, ples,
glazbu i način odijevanja (kroz kostime).Koreografkinja: Vlasta Rittig
Nastupaju: AGRAM – institut za povijesne plesove, Zagreb; Gornja Reka «Lepeza V.V.», ŠkolaZagorska
Kazalište: «Djed Mraz je izgubio sanjke» Predstava će se izvoditi do 22. prosinca 2008., CeKaTePredstava TNT teatra Djed Mraz je izgubio sanjke ispričana je kroz tekst o ljubavi i o tome kako je u životu već u ranoj dobi bitno postaviti prave vrijednosti. Za razliku od potrošačkog doba koje nam nameće određene kriterije vrednovanja kvalitete življenja, autor Vanja Obad podsjeća nas kako je najvažnije biti spreman pomoći bližnjemu svomu, biti uz njega i darovati mu ljubav i povjerenje. Zato je ova predstava pravi izbor za slavljenje ljubavi i blagostanja koje nam donosi Božić. Ovo duhovito kazališno djelo s glumcima koji svojim umijećima žongliranja, klaunerije i lutkarstva vode djecu u svijet mašte i zaigranosti, namijenjeno je djeci od treće godine, a traje 45 minuta. Autor teksta: Vanja Obad Redateljica: Svetlana PataftaGlume: Nikolina Majdak, Matija Kezele, Darko Jeftić i Ana Takač
Glas Trešnjevke, zima 08/0940
Dogad–anja za neumorne
40
Seminar i plesna radionica: «Ples sa samim sobom» 24. i 25. siječnja 2009., CeKaTeKao dio programa Plesom do zdravlja Radionica plesa i pokreta osmišljena je za voditelje grupa osoba s posebnim potrebama te podjednako za sve koji žele naučiti nešto više o pokretu i autentičnom izrazu. Improvizacija kroz metode suvremenog plesa, authentic
movement/autentični pokret, kontakt improvizacija i disanje jezgra su metoda koje se koriste za otkrivanje novih mogućnosti kretanja. Nema točnog i pogrešnog, ružnog i lijepog, postoji samo osjećaj povezivanja s našim tijelom, osjećaj težine/oslonca i mogućnost zajedničkog dijeljenja težine/oslonca s nekim drugim, pokušaj nalaženja i isprobavanja novih putova.Autorica i predavačica: Sabine Parzer, Austrija
Koncert: Salzburg Chamber Soloists25. siječnja 2009., KD Vatroslava Lisinskog Veliki koncert Salzburških komornih solista, predvođen violinistom Lavardom SkouLarsenom, izvest će hommage Mozartu nazvan Ci Divertiamo.Lavard SkouLarsen rođen je u Porto Alegru u Brazilu, a kao četverogodišnjak počeo je svirati violinu. Od 1991. podučava violinu na akademiji Mozarteum u Salzburgu, a iste je godine osnovao Salzburške komorne soliste.Cilj ovog neobičnog ansambla je sviranje orkestralne komorne glazbe s potpunom slobodom solista, a inspiracija im je Sandor Vegh.Godine 1993. započela je njihova prva velika turneja po Južnoj Americi, a otada su Salzburški komorni solisti redoviti
gosti na raznim festivalima uključujući Academia Chigana u Sieni, Turku Musikfestival u Finskoj, Mozart Festival u Wurzburgu.Povodom 250. obljetnice rođenja Wolfganga Amadeusa Mozarta 2006. godine orkestar je održao 17 koncerata u prestižnom Grosser Saal des Mozarteums u Salzburgu, Mozartovu rodnom gradu.Koncert počinje u 20 h, a cijene ulaznica su 230, 250 i 270 kn. (Muzika.hr)
Izložba: Ivica Plavec - arhitekturaOtvorenje 29. siječnja 2009., Galerija Modulor,
CeKaTe Ivica Plavec, čiji rad se predstavlja na ovoj
izložbi, aktualna svjetska gibanja prilagođava domaćem mjerilu i mogućnostima. Riječ je o arhitekturi širokih poteza koju obilježava
metodičnost u istraživanju novih oblika, bez jeftinih pomodnosti.
Naglašavanje skrivenih potencijala standardizacije i tipizacije, prilagođavanje tradicijskih
tipologija novim potrebama i shvaćanjima još su neka od obilježja rada Ivice Plaveca.
Autor: Toni Bešlić
Glas Trešnjevke, zima 08/09 41
Dogad–anja za neumorne
Događanje: «Trešnjevački karneval»1. veljače 2009., 18.00 sati, CeKaTePjevat će se, plesati, igrati! Tradicionalno dobra zabava i nagrade za malene koji sudjeluju u izboru NAJ-MASKE i osvajaju lijepe nagrade, sve uz zafrkanciju klaunova.Za sve sudionike karnevala pri-premljene su krafne, sokovi i baloni!
Plesna radionica: «SJENA-POKRET-IZMEĐU» 6. i 7. veljače 2009., CeKaTeDrugi dio programa u sklopu edukativnog projekta CROLLATERAL MOVEMENT ima za cilj stručno usavršavanje plesača, koreografa, pedagoga, glumaca. Podjednako je namijenjena i široj grupi polaznika bez obzira na plesno obrazovanje i dob. Program radionice omogućit će polaznicima upoznavanje izbliza s kreativnim procesom nastanka predstave Sjena koju su g.Tadashi Endo i Marija Ščekić premijerno izveli u Zagrebu, a koja je osvojila Nagradu Hrvatskog glumišta 2006. u kategoriji za najbolju plesnu predstavu u cjelini.Autorica i predavačica: Marija Ščekić
Projekt: New age i novi religijski pokretiu veljači i ožujku 2009., CeKaTeU modernom društvu svjedoci smo za mnoge neočekivane pojave: mogli bismo je definirati kao očitovanje, posvuda – s iznimkom islamskog svijeta – neke nove religioznosti koja se oblikuje izvan kontrole povijesnih religija. Iako su mnogi predviđali potpunu sekularizaciju i izgon sakralnoga iz života modernog čovjeka, od sedamdesetih godina 20. st. naglo bujaju i šire se novi religijski pokreti.Taj fenomen renesanse svetoga prvo se javio u SADu da bi se u posljednje vrijeme naglo širio i u europskim zemljama pa tako i Hrvatskoj. Danas u Hrvatskoj postoji oko 100 novih religijskih pokreta. U javnosti se o njima često govori s nerazumijevanjem i nedovoljnim poznavanjem. Ovaj projekt želi javnost upoznati s novim religijskim pokretima i poticati razumijevanje i toleranciju, ali omogućiti i kritiku, a odvija se kroz ciklus dijaloških tribina, predavanja, radionica i seminara.
Sting & Edin Karamazov
11. veljače 2009., KD Vatroslava Lisi
nskogFrontmen skupine The Police −
Sting, po treći će put nastupiti pred hrvatskom publi
kom. Upravo se Edin Karamazov, svjetski priznati glazbenik,
spominje kao osoba koja je najzaslužnija za Stingovo gostovanje u Zagrebu. Dvojac je 2006. godi
ne objavio zajednički album Songs From The Labyrinth.
Glas Trešnjevke, zima 08/094�
Dogad–anja za neumorne
Koncert: Orchestra Baobab22. ožujka 2009., klub Aquarius Orchestra Baobab je senegalski AfroCuban, Son i Pachanga bend. Oformljen 1970. kao multietnički i multinacionalni klupski bend, Orchestre Baobab prilagodio je već tada postojeće ludilo za kubanskom glazbom (izraslom iz kongoškog Soukous stila) zapadnoafričkoj i Wolof Griot kulturi kao i Mandinga tradicijama. Jedan od najdominantnijih afričkih bendova sedamdesetih pao je u sjenu i raspao se u osamdesetima, da bi se ponovno okupio 2001.
Filmsko događanje: Pokret u pokretnim slikama25. veljače 2009., 19.00 sati, CeKaTe Program je zamišljen kao serija večeri s projekcijama prvih hrvatskih plesnih filmova (30e, 40e, 50e godine 20. stoljeća) i diskusijama (prema mogućnostima) uz gostovanja autoraumjetnika. Cilj je informiranje i edukacija te stvaranje kritične grupe koja bi promišljala taj oblik umjetnosti. Naglasak je na radovima i tendencijama u Hrvatskoj, s namjerom da se to snažno prisutno ali neistraženo i neafirmirano područje bolje istraži i predstavi javnosti, osobito studentima i plesnim umjetnicima, ali jednako tako i filmskim, video i likovnim umjetnicima.Realizatori: Jelena Mihelčić i TREPS
Plesna predstava: «Povratak u budućnost»
13. ožujka 2009., 18.00 sati, CeKaTeU sklopu projekta Međužupanijska suradnja
gostuje Plesni teatar Glazbene mladeži iz Splita.
Koreograf: Luciano Perić
Glas Trešnjevke, zima 08/09 4�
Poznata stanarka
Slavica Kneževic – glumica zaljubljena u život
Na forumskim raspravama o hrvatskim glumcima Slavicu Knežević nazivaju legendom i uz njeno ime slažu ikonice koje joj se klanjaju. Njeno je glumačko iskustvo iznimno, a način izražaja uvijek drugačiji i nov. Od 1983. matično joj je kazalište Gavella. Igrala je u mnogim kazalištima, od kojih izdvaja Exit, Epilog teatar, Histrione, Kerempuh i INK Pula, u popularnim radio i televizijskim emisijama i u mnogim filmovima.Igrala je sve: od krastavca, konja, novorođenčeta, djevojke, žene, ljubavnice, majke, vještice, starice, muškarca, starca, tragediju, komediju, dramu, kabaret, dječje predstave, male, velike, srednje i glavne uloge.
Glas Trešnjevke, zima 08/0944
Poznata stanarka
Već dogovarajući se telefonom za intervju, počela sam krivo joj izgovorivši ime. Ups! A nemam pojma s kakvim ću se egom ovdje susresti. Onda, tražila sam da se nađemo u nerazumno kratkom vremenu. Pa sam je još zivkala u vrijeme za koje mi je lijepo rekla da joj je to sveto vrijeme ručka i da tada ne voli biti uznemiravana. Pa sam je u zadnji čas ugnjavila da u moru fotografija pronađe neke i donese na naš spoj.
Čekam je u slastičarnici u Nehajskoj, vani lijeva kišurina. Dok skida jaknu i šal, okrene se namršteno prema predimenzioniranom ekranu i naglas mi izgovori misao:
«Što dovraga rade svi ti televizori po kafićima. Misle li oni da ljudi nemaju o čemu pričati?»
Naglo sam se opustila ošacavši na brzinu tu glumačku veličinu (jer ona to doista i jest, samo skoknite do kazališta i sami provjerite), shvativši da je ona faca ne samo kao glumica, nego i kao osoba s kojom pijete kavu. Ne znam što bih radila s ljudima čija lica ništa ne odaju, s izrazom lica faca G6 ili «nema šanse da pustim da me skužiš». Neinspirativni su i dosadni. Nikako kao lice Slavice Knežević koje se mijenja na tisuću načina: najčešće je mazna i senzualna, poput obožavane i fino njegovane skupe mačke. Onda, odjednom s bambi pogledom izgleda poput djeteta, nevinog i razigranog. A kad joj postavite pitanje koje joj se ne sviđa, arogantno će podignuti obrvu i glas produbiti za oktavu.
Na pitanje da opiše svoj životni put, mršti se:«Opisivati sebe, koji nezgodni zadatak... od djetinjstva
ekstrovert, s viškom energije, radoznala, stalno glumeći, plešući i pjevajući, zabavljajući se i ne znajući da je to poziv ili zanimanje, evo... to sam ja. Naravno, željela sam biti balerina, ali u Gospiću u kojem sam živjela do svoje dvanaeste nije bilo baletne škole. Htjela sam biti detektiv ili matematički znanstvenik. Matematika me dovela do druge godine studija elektrotehnike, međutim, osjećala
sam da to nije moj poziv i da to nisam ja. Na sreću, providnost se pojavila u obliku moje sestre koja je prekinula muke traženja sebe i rekla «Ti možeš biti jedino glumica!» A ja, nisam imala blagog pojma da to može biti zanimanje, da to nije nešto što ljudi rade iz hobija, usput i uz neki pravi posao, a kamoli da za to postoji fakultet. Kako god, prijemni na Akademiju bio je za tri dana, što je nesnosno malo za pripremu dva monologa i tri recitacije. Svejedno, pripremim jedan monolog, recitacije sa po četiri stiha, jedan monolog doslovno izmislim na licu mjesta i tadam: evo me, studentica glume!
GT: O kakvom ste životu sanjali i maštali kao tinejdžerka?Ah, uvijek sam se zamišljala građankom svijeta,
putujući s kontinenta na kontinent, nikako se nisam mogla vidjeti toliko lokalno i teško mi je to prihvatiti.
Strašno bih voljela da sam mogla rasti i stvarati u Engleskoj; prepoznajem sebe među tim licima, tim glumcima i tom načinu izričaja uz senzibilitet drukčiji od plastičnog Hollywooda.
GT: Koliko je trnovit put glumice?O, itekako. Za iznimnu uspješnost bez trnja potrebno
je nešto što nazivam faktor pet, jer potrebno je: pod jedan
Koprodukcija filma “Mušketirka”
U predstavi “Ptičice” teatra Gavela
Sa Rade Šerbedžijom u TV seriji “Horvatov izbor”
U predstavi “Sumnja” teatra Planet Art koja trenutno igra u Vidri
Na trećoj godini Akademije
Glas Trešnjevke, zima 08/09 4�
Poznata stanarka
– ljepota. Pod dva: poznato prezime. Tri: ugodan karakter (čitaj: ne talasaj). Četiri: malo sreće, odnosno naći se u pravom krugu ljudi. I na posljednjem mjestu, kao najmanje važan, jest talent.
Mogu reći kako sam sve postigla isključivo i samo uz taj posljednji faktor.
GT: Da li ste sada sretni sa svojim radom?Nisam. Ne snimam dovoljno koliko mislim da moja
energija i znanje zahtijevaju. Snimanje me kao lakše i bolje plaćeno više zanima. Nemam novaca, a u matičnom kazalištu trenutno igram samo stare predstave: Ptičice, Teštamenat i Mećavu ali srećom, postoji Planet Art koji promišlja kazalište kakvo volim i koje me ispunjava. Primjerice, njihova predstava Sumnja koju trenutno igram u Vidri, glumački me ispunjava u potpunosti. U filmskoj verziji koja uskoro dolazi u kina istu ulogu igra Meryl Streep. Pripremam novu predstavu također u Planet Artu, a nedavno sam završila i snimanje novih 16 epizoda Bibinog svijeta.
S druge strane, sretna sam sa samom sobom, sa svojim čistim i iskrenim životom koji živim na način da uvijek dajem sve od sebe i nikome ne dugujem.
GT: Koji su vas ljudi privatno i profesionalno najviše obilježili?
Moja sestra. Prijateljica Vesna. Svakako Šerbedžija, kao profesor i redatelj koji mi je prvi omogućio potpunu slobodu na sceni. Kosta Spajić, redatelj od kojeg sam mnogo naučila. A s kolegama Mokrovićem i Ragužem shvatila sam što znači iskorištavanje svih svojih potencijala.
GT: Što vam znači vaš kvart Knežija?
Pa dobio je ime po meni, haha! Toliko ga volim da ga ne mogu napustiti i preseliti se usprkos položaju mog stana na petom katu bez lifta. Volim Knežiju, jer je kao i cijelu Trešnjevku smatram «proleterskim Pantovčakom». Puna je zelenila i miline, a za deset minuta biciklom – u centru si!
Volim i svoje susjede, odlične ljude koje često grlim kada ugledam njihova topla i mila lica. Osjećam ih poput rodbine.
GT: Da ste apsolutna i neprikosnovena šefica Knežije, koje biste proglase donijeli?
Odmah bih zabranila pucanje petardi, a najstrožim kaznama kažnjavala bih one s motorima prdalicama!
Dala bih napraviti ljepše i prostranije kafiće, tako da se susjedi još više druže i prepoznaju.
Uvela bih parking pred zgradom samo za stanare.
UspjehBolno je. Košta. Ne donosi nikakve blagodati. Zove se
– biti svoj.
HedonizamA što to znači? Škvadra na jahti koja pije šampanjac?
Ili, ležiš na kauču s velikim grozdom u ruci, čaša crnog vina sa strane, grickaš čips i gledaš Ples sa zvijezdama? Kad se zateknem u toj sceni, pocrvenim od sramote pred samom sobom!
Religija i vjeraVjera da. Religija ne. Sebe nalazim velikim vjernikom.
Uz prirodu, bez institucija i dodatnih pomagala.
MaštanjaSanjam o Fidžiju, o životu na južnopacifičkoj plaži
okruženoj prašumom, i ne misleći o ničemu što brine, ljuti ili frustrira, nego puna misli o dobrom, lijepom i nježnom, gledam sa smiješkom u crtu gdje se spajaju nepregledan tirkiz vode i umilna bjelina pijeska. Želim tamo živjeti.
Glazba koja život značiNe podnosim ritmičke muzičke zezalice od čijih se jef
tinih ritmova ne može pobjeći. Bila snažna ili umirujuća, glazba mora imati dubinu. Ne volim muziku s tekstom. Händel je skladatelj čijim se tonovima često vraćam.
Obavezan filmZadnje što mi se dopalo je Mongol i Povratne boce.
Inače, Crash je izvrstan, a Mostove okruga Madison mogu gledati uvijek iznova.
Knjiga koja se čita ponovnoAleksandrijski kvartet, najpoznatije djelo Lawrencea
Durrella i roman koji ćete čitati pažljivo gutajući svaki dio rečenice. Toliko situacija, toliko ljudi, toliko ljubavi... nerazumnih, nemogućih, neshvatljivih... Roman koji ne može izliječiti ranjenu dušu, ali te može dovesti do nekih odgovora.
Neizostavna karakterna osobinaIskrenost. Ako nje nema, komunikacija među dva
ljudska biće je besmislena.Također, plemenita sposobnost praštanja.
Načelo po kojem se živiNe čini drugome što ne želiš da tebi čine.
Sa Rade Šerbedžijom u TV seriji “Horvatov izbor”
U predstavi “Istok” teatra Exit
U predstavi “Sumnja” teatra Planet Art koja trenutno igra u Vidri
Glas Trešnjevke, zima 08/0946
GRADSKA ČETVRT TREŠNJEVKA SJEVER Park Stara Trešnjevka 2, tel: 6585-764, fax: 6585-765 email tresnjevka[email protected] Vijeća Hrvoje OzmecPrimanje građana: utorkom 10:0012:00
GRADSKA ČETVRT TREŠNJEVKA JUG Park Stara Trešnjevka 2, tel: 6585-759; fax: 6585-760; email: tresnjevka[email protected] Vijeća Saša Molan dipl. Oec.Primanje građana: srijedom 11:0012:00
GRADSKI URED ZA PROSTORNO UREĐENJE, ZAŠTITU OKOLIŠA, IZGRADNJU GRADA, GRADITELJSTVO, KOMUNALNE POSLOVE I PROMET Trg Stjepana Radića 1, tel: centrala 610-1111Odjel za zelene površine (nadležnost zaštite parkova, zelenih površina, postavljanje i uklanjanje klupa, postavljenje klamerica i dr.) Odjel za promet – nadležnost regulacija prometa, postava znakova, postava stupića i dr.ČISTOĆA – ispostave službe čišćenja i pranja Trešnjevka sjever – tel: 3860781, 3646293, Mladen Volarić 098358683, Robert Nadinić 098308703Trešnjevka jug – tel 3634035, Ivica Zdešić 098308707KOMUNALNO REDARSTVO TREŠNJEVKA Park Stara Trešnjevka 2, tel: 6585 747, fax 6585741dežurni tel: 6101566 (radni dani i vikendom od 08.00 – 20.00 satiMATIČNI URED TREŠNJEVKA Park Stara Trešnjevka 2, Tel: 01/65857356, Faks: 01/6585737, Radno vrijeme: 8:3015:30
PODRUČNI URED TREŠNJEVKA Park Stara Trešnjevka 2, tel: 6585-777 centralaPOLICIJSKA POSTAJA TREŠNJEVKA Nehajska 7, tel: 3656666POREZNA ISPOSTAVA TREŠNJEVKA Park Stara Trešnjevka 2, tel: 3035800VODOOPSKRBA I ODVODNJA ODJEL HITNIH INTERVENCIJA, tel: 6163292, šefBoris Orešić 0916187816LOKACIJA ZAGORSKA centrala: 3643539 Kontakt za pritužbe ili obavijesti, NE za prijave kvarova: [email protected]
ZAGREBAČKE CESTE NADCESTARIJA I, Remetinečka cesta 109; tel: 6527-487zadužena za GČ Trešnjevka jug, Mile Čulumović 0912356011NADCESTARIJA III, Prilaz baruna Filipovića 9; tel: 3775184zadužena za GČ Trešnjevka sjever – Marko Čorak – 0912356110
ZRINJEVAC Trešnjevka – održavanjeTrešnjevka sjever – Krapinska bb – Gojčeta Nediljka, dipl. ing – 3010716, 098323472Trešnjevka jug – Ranogajčeva bb Dušević Dijana, dipl. ing. 098323692 Održavanje zelenih površina: tel: 6598 891; Uređenje zelenih površina: tel: 6598 872Besplatni telefon 0800 200 202, [email protected]
Za sve vrste otpadnih električnih i elektroničkih uređaja i opreme ukupne mase veće od 30 kilograma građani mogu naručiti besplatan odvoz pozivom na besplatni telefon 0800 0204 za područje Grada Zagreba i Zagrebačke županije od 8 do 16 sati, unosom naloga preko internetskog portala www.eeotpad.com, SMS-om na mobitel 098 444 110 i elektroničkom poštom na adresu [email protected]. Ovlašteni sakupljač Spectra medija, Ulica kralja Tomislava 6b u Stramcu Samoborskom ili u Zagrebu, Gradišćanska 20, ima telefon 098 307 999, fax 338 55 00, e-mail [email protected]
Info servis
Glas Trešnjevke, zima 08/09 47
Zabilješke buntovnika s razlogom
Sanjam bedast san u kojem Krupni (eufemistični nadimak mog najboljeg prijatelja koji broji 167 visine i 57 težine) navaljuje da minutu prije
novogodišnje ponoći svi prisutni naglas deklamiraju svoje želje za nadolazeću Novu. I tako, vidim se u supijanoj izmaglici kako s čašom u podignutoj ruci govorim ne ono što želim, već sve ono što ne želim: govorim kako sam sit sivila, sit mediokriteta, sit toga da u našoj maloj zemljici i u još manjem gradu rijetko tko ima stav, a još rjeđe je netko i ličnost. Pozivam se na Diogena koji je čovjeka tražio svijećom al’ me svi čudno gledaju. Ja se ne dam i nastavljam o tome kako sam sit božanstava statusnih simbola, malih ljudskih duša koje hodaju ulicama mog kvarta i koji će te u žurbi za grabeži opaliti torbetinom i nikada se ne osvrnuti da bi rekli oprosti. Sit sam mjesta bez stila, ne onog distanciranog, hladnog i šminkerskog, već toplog i osebujnog. Sit sam zagađenja bukom, svjetlom i smradom. A najviše od svega sam sit televizija i novina čiji plemeniti vlasnici i urednici rasprostiru oceane prostora za hodajuće lutke bez trunke ideje. I sit sam svoje gorke kuknjave koja, znam, ne vodi baš u nikakvo svjetlo... i upravo kad htjedoh krenut’ u neku pozitivu i pozvati sve prisutne valjda na neki vid revolucije, ako ništa pa barem za bolji kvart... budi me neobičan zvuk, nekakav šum koji me čini istovremeno sretnim i zabrinutim jer to nije buka auta i kamiona. Iz toplog kreveta napeto osluškujem dok ne prepoznam ono nježno struganje kotača bicikla i asfalta. Svakih nekoliko minuta, prostor se lagano začini pokojim cincinom, valjda zvonom kojim neki vozač bicikla upozorava pješake. Osim toga, ništa. S inače histerično bučne Selske dopire čudan mir. Oblačim se na brzinu, Peri stavljam povodac i izlazim.
A vani sve čudno; iako su tu iste zgrade, iste ulice, nešto je skroz drugačije: mnoštvo je ljudi koji voze bicikl i tek pokoji auto. Friško je, dah mi isparava dok zvjeram uokolo u čudu. Skrećem u Ozaljsku otvorene vilice promatrajući fasade koje su svježe, definiranih pitomih boja, a tepihići i ukrasno cvijeće pred vratima mnogih dućana izgledaju baš herclih. Ovo je stvarno ludo, mrmljam sebi u bradu, a nos mi se doslovno zafrće od neizrecivog mirisa put kojeg krenem i dođem do «naj» pekare koju možete zamisliti: nizovi hrskavih kroasana, razne quich lorraine sa špinatom, sirom ili šunkom, nježne kiflice sa sezamom, međimurske gibanice u svoj svojoj punoći primamljivo se gibaju, minijaturni ekleri – sve izloženo i servirano na drvenim podloženim tacnama, onako retro i toplo.
Dok hodam prema mojoj birtiji za jutarnju kavu, davim se u kiflama i branim od Pere koji skače po meni
Novogodišnji snovi ili Vrli novi kvart
pokušavajući uhljebiti slastan zalogaj. Ulazim u kafić i umjesto očekivane scene «svetog trojstva» naših ugostiteljskih interijera – mesinga, stakla i mramora, upadam među zidove obložene malo šašavim, ali čisto fora tapetama. Sa stropa visi pretjeran broj najčudnijih lustera, a svaki stolac je svoje boje i stila. Od humora cijepljen konobar koji inače kao da pati od jednodnevne amnezije, jer godinama svako jutro pijem isto i svako jutro tražim novine i svaki put moram naručiti kao da se prvi put vidimo, dolazi s malim macchiatom, Jutarnjim i pošalicom Ili smo se jučer nadrvili ili smo samo malo zblanuti danas? Malo se umirim kad shvatim da dva dežurna i meni najdraža kvartovska ekscentrika sjede na svojim standardnim mjestima. Otvaram zadnju stranicu novina da vidim ima li štogod za ubiti dan i skužavam da se događanja samo za danas rasprostiru na cijele četiri strane! Samo u mom kvartu nude se koncerti, buvljaci na Trešnjevačkom trgu, u parku u Prečkom, svirke, svirke, svirke u svim mogućim prostorima, pa i onima najmanjima. Knežija je kvart umjetnika i diči se art kampusima i kulerskim galerijama. Na Jarunu je Festival udruženja kakofoničara, a slogan im je Možda ste već naš član? Neuobičajene radionice, igraonice i tečajonice, parade i povorke, lunaparkovi i stand up komedije. Tematski tulumi u tramvajima, kazališne predstave, tribine i javne rasprave o temama koje nam uistinu znače. Niz kazališnih amaterskih skupina i klubova gdje se čovjek može isplesat’ i to ne samo za mlade ili umirovljenike, već i za one između 25 i 55. Iz tihog snatrenja o nadolazećem bogatom društvenom životu budi me kratki dijalog moja dva najdraža ekscentrika: Znaš li tko govori na nebu? pita Grof. Ivica ga upitno pogleda ponad novina: Pa, valjda – Bog. Grof će arogantno: Ne budali. Piloti naravno.
Peri je sila i dok jurimo prema parkiću, već se spremam na okršaje s neljubiteljima pasa te na replike: Ne, nije opasan, nego šašav. Mora i pas negdje vršit’ nuždu. Ne, ovaj smiješni mješanac vas neće napasti radi poriluka u vašoj torbi itd. itd. Kad ono, u parku pravi dernek: hrpetine pasa jurcaju naokolo u simbiotičnoj igri s malim humanoidima, ganjaju lopte, jedni druge, a ljudi stoje u grupicama iz kojih dopire što smijeh, što dim iz vrućih kava za van.
Ne mogu vjerovat’... jer svi na ulici i u parku i u kafiću su nekako prijazni, ljubazni i izgledaju zadovoljno. Zadovoljno s time što su na zraku, sa svojom djecom ili psima, zato jer im je kava dobra, jer poslije idu u kino ili u klub, zato jer je uokolo puno lijepih dvorišta i fasada, zato jer je ulični performer bio odličan,
i zato jer su živi.
Piše Dan Ković