07.03.2012.godine – PREDNACRT ZAKONA
Na osnovu člana IV. 4 a) Ustava Bosne i Hercegovine, Parlamentarna skupština Bosne
i Hercegovine na -----. sjednici Predstavničkog doma, održanoj --------. godine, i na ---
-----. sjednici Doma naroda, održanoj____________ 2011 godine, usvojila je
ZAKON
O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA BOSNE I HERCEGOVINE
O IZVRŠENJU KRIVIČNIH SANKCIJA, PRITVORA I DRUGIH MJERA
Član 1.
( Novi član)
U Zakonu Bosne i Hercegovine o izvršenju krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera-
Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH,“ broj: 12/10), Iza člana 10. dodaje se novi
član 10a. koji glasi:
Član 10-a.
(Međusobna saradnja, informisanje, dogovaranje,prikupljanje relevantnih
podataka i drugi oblici saradnje)
(1) U cilju međusobne saradnje, informisanja, dogovaranja, prikupljanja
relevantnih podataka, kao i ostvarivanja drugih oblika međusobne saradnje,
zavod ili druge institucije u kojim se izvršava mjera pritvora ili izdržava
krivična sankcija, po rješenju ili presudi Suda ili drugog tijela u skladu sa
zakonom ili međunarodnom ugovoru, dužni su dostavljati mjesečne i
periodične izvještaje, odnosno informacije Ministarstvu pravde Bosne i
Hercegovine, posebno o broju pritvorenika i zatvorenika, ostvarivanja
zagarantovanih prava, korištenja pogodnosti, disciplinskim procedurama, kao i
drugim podacima koje zavod ocijeni korisnim i relevantnim za primjenu
zakona, odnosno za sistema izvršenja krivičnih sankcija;
(2) U obavljanju poslova praćenja stanja u izvršavanju zakona i drugih propisa,
preduzimanja mjera za koje su ovlašteni ili davanja preporuka ili preduzimanja
posebnih mjera ili promjene stanja u oblasti iz stava 1. ovog člana i kada se o
takvim činjenicama treba izvjestiti Vijeće ministara BiH ili Parlamentarna
skupština BiH, ministarstvo pravde može tražiti dostavljanje i svih drugih
podataka koje smatra relevantnim u datim okolnostima.
Član 2.
( Novi član )
Iza člana 36; dodaje se novi član 36 a. koji glasi:
Član 36-a.
(Specijalizirana stručna obuka)
U cilju što većeg razumjevanja problema i kulturnog porijekla zatvorenika- stranih
državljana te pomoći da oni uspješnije rješavaju sve svoje probleme u zavodu, Uprava
zavoda treba da razmotri i rasporedi određeni broj zavodskih službenika na intenzivniji
rad sa stranim zatvorenicima, te im u tom pravcu obezbijedi više specijaliziranu
stručnu obuku kao što su: učenje stranih jezika, kulture, običaja ili drugih pitanja koja
se pojavljuju u vezi sa određenom grupom stranih zatvorenika .
Član 3.
(Novi član)
Iza člana 45. dodaje se novi član 45a, koji glasi:
Član 45-a.
(Ograničenja u vezi podataka i dokumenata koji se smatraju službenom tajnom)
(1) Podaci i dokumenti koji se smatraju službenom tajnom u smislu ovog zakona ili
podzakonskog akta donijetog na osnovu ovog zakona, kao i drugog zakona
kojim se štite lični podaci građana, ne smiju se saopštavati, niti činiti dostupnim
neovlaštenim licima;
(2) Ombudsmen Bosne i Hercegovine može tražiti od Ministarstva pravde BiH ili
Zavoda, da mu preda ili izvrši uvid u dokumente ili podatke koje smatra
potrebnim za obavljanje svoje dužnosti, uključujući i one koji su zavedeni kao
povjerljivi ili tajni u skladu sa zakonom;
(3) U slučajevima iz stava (2) ovog člana Ombudsmen će primjeniti potrebnu
diskreciju za njih i neće ih učiniti dostupnim javnosti;
(4) Izuzetno, podaci iz stava (1) ovg člana mogu se dati i drugom zakonom
ovlaštenom organu, ukoliko to nije u suprotnosti, s ciljem zaštite vlastitog,
privatnog i ličnog života takvog lica, odnosno procesa resocijalizacije ili
rehabilitacije ili ako je propisom određeno, da nisu javni podaci ili ukoliko
takvi podaci nisu podvrgnuti ograničenjima koja su nužna u demokratskom
društvu.
Član 4.
(Dopuna člana 48)
U članu 48. iza stava (7) dodaju se novi stavovi (8) i(9) , koji glase:
(8) Odredbe o čuvanju službene tajne ovog zakona ili drugog propisa odnose se na
Nezavisnu Komisiju prilikom vršenja poslova i zadataka u okviru svoje
nadležnosti kada dođe do saznanja ili u posjed podataka i dokumenata iz člana
45. ovog zakona.
(9) Troškove rada Komisije snosi Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine iz
sredstava Parlamenta BiH, koja mu pripadaju u okviru usvojenog budžeta
finansiranja institucija Bosne i Hercegovine i njenih međunarodnih obaveza.
Dosadašnji stavovi (8) i (9), postaju stavovi (10) i (11) člana 48.
Član 5.
Iza člana 48. dodaje se novi član 48-a, koji glasi:
Član 48-a.
(Nacionalni preventivni mehanizam )
(1) Bosna i Hercegovina će tijelima koja odražavaju- odnosno predstavljaju
Nacionalni preventivni mehanizam za sprečavanje mučenja ili drugih okrutnih,
neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja, osigurati:
a) Pristup svim informacijama koje se odnose na broj osoba lišenih slobode;
b) Pristup svim informacijama koje se odnose na postupanje s tim osobama, kao i
uslovima u kojima su pritvorene;
c) Pristup svim zatvorskim ustanovama, njihovim ustanovama i objektima
d) priliku da zasebno ispitaju osobe lišene slobode bez svjedoka, lično ili uz
prevoditelja ako to bude potrebno, kao i sa svim ostalim osobama za koje
nacionalni preventivni mehanizmi smatraju da mogu dati relevantne
informacije;
e) Slobodu da odaberu mjesto koje žele posjetiti i osobe s kojima žele razgovarati,
f) pravo da kontaktiraju s Potkomitetom za sprečavanje mučenja ili drugih
okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja Komiteta protiv
mučenja UN-a, da šalju informacije i da se sastaju s Potkomitetom;
g) Kao i druga prava u skladu sa Dopunskim Protokolom iz 2002. godine, uz
Konvenciju UN-a protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih
postupska ili kažnjavanja, koji je Bosna i Hercegovina ratifikovala 26.06.2008.
godine i koji je stupio na pravnu snagu u Bosni i Hercegovini od 15.09.2008.
godine.
Član 6.
(Novi članovi)
Iza člana 70. a dodaju se novi članovi 70 a., 70 b i 70 c.. koji glase:
Član 70-a.
(Medicinske mjere u cilju spašavanja života lica lišenih slobode koja odbijaju da
prime hranu)
(1) U slučajevima kada pritvorenik ili zatvorenik odbija da primi hranu i kada se
može očekivati da dolazi do gubljenja moći rasuđivanja ili je naglašena
opasnost po život takvog lica, u takvim okolnostima može se ukoliko je to
potrebno pristupiti umjetnom hranjenju i oživljavanju prije nastanka te faze, a
nakon toga i prisilnom hranjenju i drugim medicinskim mjerama u cilju
spašavanja života lica lišenih slobode;
(2) Postupak prisilnog hranjena se može primjeniti nakon tri sedmice gladovanja
uz potrebu postojanja ostalih medicinskih uslova, koji ukazuju na stvarnu
opasnost po život i zdravlje lica, ili i ranije ukoliko zdravstveno i mentalno
stanje ne ukazuje drugačije;
(3) Prisilno hranjenje se ne može smatrati neljudskom i ponižavajućom mjerom čiji
je cilj da se sačuva život konkretnog lica, koji stalno odbija da uzma hranu.
Prisilno hranjenje, da bi bilo legitimno zahtjeva poštovanje tri standarda, i to :
a) Mora postojati medicinska potreba za tretmanom;
b) Moraju se ispoštvati proceduralne garancije donošenja odluka;
c) Način na koji se osoba hrani ne smije biti neljudski.
(4) U ovakvim slučajevima postoji princip pozitivne obaveze države da se
preduzmu efikasni koraci kada postoji predvidljiv i neizbježan rizik po život
lica, koje je u nadležnosti državnih organa vlasti, a posebno kada je to lice
lišeno slobode i podvrgnuto uslovima koje nameće domaći zakon
Član 70- b.
(Osnovni etički principi u postupanju ljekara sa licima lišenim slobode koja
štrajkuju glađu)
(1) Kao osnovni etički principi u postupanju ljekara sa licima lišenim slobode koja
štrajkuju glađu, smatraju se:
a) Poštovanje medicinske etike i ličnosti osobe u profesionalnom kontekstu sa
ugroženim licima;
b) Povjerljivost odnosa između ljekara i navedenih lica u pogledu medicinskog
stanja ili drugih informacija povezanih sa stanjem pacijenta uz sticanje takvog
povjerenja koje će stvoriti mogućnost efikasnog rješavanja ovakvih situacija;
c) Poštovanje dvostruke odanosti prema upravi ustanove i pacijentu uz
zadržavanje ljekarske nezavisnosti, objektivnosti i stručnog znanja, kao i
poštovanje pozitivnih zakonskih propisa koji ovu materiju uređuju;
d) Poštovanje koncepta dobročinstva, odnosno korištenje medicinskih umjeća i
znanja u korist osoba kojima pružaju tretman;
e) Primarna primjena neophodnih medicinskih mjera i bez pristanka pacijenta, ako
odbijanjem upotrebe hrane ili odbijanjem liječenja ugrozi svoje zdravlje ili pak
dovede u opasnost svoj život, ili ako uslijed posebnog mentalnog stanja ne
može donijeti razumnu odluku;
(2) Neophodne medicinske mjere su one mjere koje je odobrio ljekar ili tim ljekara
i kojima se neposredno otklanja opasnost po život i zdravlje pacijenta, u kojim
slučajevima se u skladu sa zakonom mogu primjeniti i medicinske prinudne
mjere, uz istovremene medicinske kontrolne mehanizme;
(3) Ukoliko ljekar stekne dojam da štrajkači gladuju pod pritiskom ili iz drugih
opravdanih razloga, može donijeti odluku o razdvojenosti tih osoba, a u krajnjoj
mjeri i predložiti njihovo odvođenje odnosno upućivanje u bolnicu pod
nadzorom zavoda ili drugu odgovarajuću medicinsku ustanovu.
Član 70- c.
(Prehrabeni zahtjevi stranih državljana)
Zavodska kuhinja u skladu s mogućnostima bi trebala nastojati da u pogledu
prehrambenih zahtjeva stranih državljana – zatvorenika, da posebno u vrijeme vjerskih
praznika takvih lica poštuje, da isti imaju određenu ishranu ili ne jedu određene
prehrambene artikle u skladu sa vjerskim i kulturnim običajima takvih lica.
Član 7.
(Novi član)
Iza člana 73. dodaje se novi članovi 73 a i 73b, koji glase:
Član 73 a.
(Liječenje i mjere osiguranja u zdrastvenoj ustanovi van kruga zavoda)
(1) Upućivanje pritvorenika ili osuđenih lica na liječenje u zdravstvenu ustanovu
van kruga zavoda vrši ljekar. U slučajevima u kojima ljekar odredi upućivanje
pritvorenika ili osuđenih lica u zdravstvenu ustanovu, o tome se obavještava
upravnik zavoda. Upravnik zavoda dužan je preduzeti neophodne korake kako
bi se osiguralo da pritvorenik ili osuđeno lice koje je upućeno u zdravstvenu
ustanovu i dalje bude pod sigurnim nadzorom. Kada se radi o pritvorenicima,
upravnik vrši konsultacije sa sudom koji vodi krivični postupak, a ako sud da
takav prijedlog u pisanom obliku, tada i sa policijskim organima, sudskom
policijom i zavodskom službom osiguranja, radi odlučivanja o odgovarajućim
sigurnosnim uslovima pritvorenog lica koje se upućuje u zdravstvenu ustanovu
bilo kojeg od entiteta;
(2) U hitnim slučajevima, kada je ugrožen život pritvorenika ili osuđenog lica i
kada mu nije moguće pružiti adekvatnu pomoć u zavodu, glavni dežurni zavoda
može uputiti pritvorenika ili osuđeno lice u mjesnu zdravstvenu ustanovu i
dalje postupati po uputama ljekara, o čemu odmah obavještava upravnika
zavoda;
(3) U slučaju iz stava 2. ovog člana, upravnik zavoda odmah obaviještava sud koji
vodi krivični postupak i postupa po savjetu ili prijedlogu tog suda.
(4) Osiguranje pritvorenika ili osuđenog lica na liječenju u zdravstvenoj ustanovi
van kruga zavoda vrše ovlašteni zavodski službenici;
(5) U slučaju iz stava 4. ovog člana, kada to bezbjedonosni razlozi zahtijevaju,
pomoć ovlaštenim zavodskim službenicima mogu pružati organi Ministarstva
sigurnosti ili druge policijske agencije ili službe kao i sudska policija, o čemu,
na prijedlog upravnika zavoda, nalog izdaje sud koji vodi krivični postupak, a
kada se radi o zatvoreniku prijedlog za sigurnosnu pomoć upućuje
upravnik zavoda navedenim ili drugim organima iz oblasti sigurnosti, koji
izdaje nalog u kojem istovremeno donosi odluku o vrsti i načinu pružanja
sigurnosne pomoći ovlaštenim zavodskim službenicima.
Član 73-b.
(Pružanje međusobne pomoći i saradnje u cilju sigurnosti sistema izvršenja
krivičnih sankcija i javnog poretka)
(1) U cilju održavanja sigurnosti i dobrog funkcionisanja zavoda za izvršenje
krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera Bosne i Hercegovine, kako bi se
primjena tretmana, prevaspitavanja ili drugih mjera iz oblasti sistema izvršenja
krivičnih sankcija, mogle odvijati uspiješno bez uznemiravanja i ometanja,
održavanja ravnoteže između programa sigurnosti i socijalne reintegracije,
efikasnog odgovora na spriječavanje činjena krivičnih djela , nastanka većih
incidenata, bjegstva pritvorenika ili zatvorenika, njihovog sprovođenja ili
obezbjeđenja van kruga zavoda kao i procjenjivanja sigurnosnih rizika u
korištenju vanzavodskih pogodnosti, zavodi, policijski organi, sudska policija
ili drugi zakonom određeni organi ili agencije iz oblasti sigurnosti dužni su
međusobno sarađivati i uzajamno pružati potrebnu pomoć u skladu sa
zakonskim ovlaštenjem;
(2) Zavodi moraju izraditi planove sigurnosti za postupanje u vanrednim i drugim
opravdanim okolnostima,kao i u tom pravcu razmijeniti podatke s policijskim
organima ili agencijama imajući u vidu propise koji regulišu zaštitu tajnosti
takvih podataka.
Član 8.
(Novi članovi)
Iza člana 79. dodaje se novi član 79a, koji glasi:
Član 79- a.
(Smještaj pritvorenika ili zatvorenika u posebnu prostoriju iz zdravstvenih
razloga)
(1) Pritvorenici ili zatvorenici narušenog fizičkog i mentalnog zdravlja ili sa
invaliditetom ili nepokretnošću, odnosno paraplegijom smještaju se u posebnu
sobu ili odjeljenje u sklopu zdravstvene ambulante ili stacionara u zavodu, gdje
su pod stalnom kontrolom zdravstvenog osoblja zavoda;
(2) Zavodski ljekar odlučuje o smještaj u posebnu sobu ili odjeljenje u sklopu
zdravstvene ambulante ili stacionara u zavodu;
(3) Pritvorenika ili zatvorenika iz stava 1. ovog člana svakog dana obavezno obilazi
ljekar ili drugi zdravstveni radnik zavoda s tim da će se ova mjera prekinuti
samo kada ljekar tako naredi;
(4) U slučaju da ne postoji mogućnost adekvatnog smještaja i liječenja u zavodu
lica iz stava 1 ovog člana, postupit će se shodno stavu 3. člana 73. ovog
Zakona;
(5) Zavod je dužan osigurati posebne prostorije u skladu sa opće priznatim
medicinskim standardima .
Član 9.
(Novi članovi)
Iza člana 80. dodaju se, novi članovi 80 a.i 80b., koji glase:
Član 80- a.
(Ispitivanje predstavki, molbi, žalbi i drugih podnesaka pritvorenika i
zatvorenika)
Pri ispitivanju predstavki,molbi, žalbi i drugih podnesaka pritvorenika i zatvorenika,
cijenit će se sve okolnosti od značaja za pravilnu ocjenu njihovih navoda, a posebno:
a) Da li su postupanjem ovlaštenih zavodskih službenika ili namještenika
povrijeđena prava predviđena u Ustavu BiH kao i u aktima navedenim u
Aneksu i Ustava, Zakonu ili drugom propisu kojim su regulisana prava i
obaveze zatvorenika i pritvorenika;
b) Da li su prema toj kategoriji lica primijenjena minimalna Evropska pravila o
postupanju sa zatvorenicima, pritvorenicima ili maloljetnim licima;
c) Da li su poštovana ljudska prava, da li je vršeno humano postupanje uz
očuvanje fizičkog i mentalnog zdravlja ove kategorije lica;
d) Da li je primijenjen jednak tretman i jednaki uslovi boravka i rada tih lica;
e) Da li se pravilno primjenjuju odredbe o kućnom redu, pogodnostima, godišnjem
odmoru, kao i sva druga pitanja vezana za rad, nastavu, sportske, kulturne,
informativne i druge slične okolnosti;
f) Da li se pravilno primjenjuju i sva druga prava koja proizlaze iz zakona ili
podzakonskih akata iz navedene oblasti ili međunarodnih dokumenata koji
obavezuju ili čiji je potpisnik Bosna i Hercegovina.
Član 80- b.
(Administrativna i logistička podrška službe zavoda za blagovremeno
podnošenje pravnih sredstava ili predstavki pritvorenika i zatvorenika)
(1) Zavod će obezbijediti svu potrebnu administrativnu i logističku podršku službi
zavoda, da zatvorenicima i pritvorenicima omogući blagovremeno podnošenje
pravnih sredstava u sudskim postupcima, kao i podnošenje predstavki koje se
odnose na život unutar zavoda, poštivanje pravila postupanja, kao i predstavki u
pogledu unaprijeđenja unutrašnjeg života i rada u zavodu;
(2) Upravnik zavoda će najmanje jedanput u 6 mjeseci izvršiti analize povreda
dužnosti i preduzeti mjere da se ubuduće otklone takve nepravilnosti ili
predložiti ministru pravde BiH, donošenje dodatnih propisa ili drugih mjera iz
nadležnosti ministarstva.
(3) Također i inspektor iz člana 46. Zakona u vršenju nadzora, je ovlašten za
postupanje iz stava 2. ovog člana, kao i na druga postupanja u skladu sa
zakonom.
Član 10.
U članu 123. (Opće odredbe o uslovnom otpustu) zakona, iza riječi: „u skladu s
Krivičnim zakonom“, briše se tačka i dodaju riječi: „ ili ovim zakonom uz mogućnost
obaveznog uslovnog otpusta i određivanja mjera nadzora, zabrane ili ograničenja i
javljanje nadležnom organu socijalne zaštite ili drugom pravnom licu ili organizaciji
koji pružaju pomoć ili druge oblike zbrinjavanja lica otpuštenih sa izdržavanja kazne
zatvora kao i druge radnje u skladu s važećim propisima.“
Član 11.
(Novi članovi)
Iza člana 127. dodaju se novi članovi 127a i 127 b , koji glase:
Član 127- a.
(Smještaj, djelotvorno pravo na pomoć prevodioca, pogodnosti i zdrastveno
informisanje zatvorenika-stranih državljana)
(1) Prilikom upućivanja stranog državljanina- zatvorenika u određeni zavod osim
općih kriterija iz zakona ili drugih propisa u cilju ublažavanja zatvorenikovog
osjećaja izoliranosti i adekvatnog tretmana, treba nastojati da se njegovo
upućivanje izvrši u skladu sa njegovim specifičnim potrebama i ukoliko je to
izvodljivo s mogućnostšću komunikacije sa drugim stranim zatvorenicima istog
državljanstva, jezika, vjere ili kulture koja se omogućava kroz penološka
sredstva kao što su rad, kultura, razonoda, zajedničke vježbe kao i drugi oblici
slobodnih aktivnosti ili kulturno- prosvjetnog rada, ukoliko to nije u suprotnosti
s razlozima sigurnosti , efikasnije realizacije tretmana ili drugim opravdanim
razlozima u skladu sa zakonom;
(2) Zavodska uprava je dužna stranim državljanima omogućiti djelotvorno pravo na
pomoć prevodioca kad je potrebno da učestvuju u postupku koj ih se tiče
naručito uključujući disciplinske postupke , postupke po molbi za uslovni
otpust, molbi za pomilovanje , zahtjevu za transfer za dalje izdržavanje kazne
zatvora u zemlji porijekla, kao i drugim postupcima kada se odlučuje o
njihovim pravima ili rješavanju molbi, žalbi i drugih podnesaka podnesenih radi
zaštite njihovih prava, s tim da su u pogledu pružanja pravne pomoći, u davanju
prevodilačkih ili usluga tumača može obratiti konzularnom predstavniku
njegove države ili predstavniku države koja štiti interese države stranog
državljanina – zatvorenika;
(3) U slučaju korištenja određenih pogodnosti od strane zatvorenika- stranog
državljanina, svaki rizik da bi strani zatvorenik mogao pobjeći ocjenjuje se
pojedinačno i u slučaju odobravanja pogodnosti iste može koristiti samo uz
izdate mjere obaveznog nadzora;
(4) Zavodske medicinske službe moraju osigurati da se informacije o prenosivim
bolestima, posebno hepatitisu, HIV-u , AIDS-u , TBC-u i slično, redovno na
različitim jezicima distriburiraju stranim zatvorenicima, a ukoliko boluju od
navedenih bolesti dobit će zdrastvenu zaštitu i sve druge oblike medicinske
njege, savjetovanja ili informisanja kao i drugi zatvorenici.
Član 127- b.
(Zamjena kazne zatvora)
(1) Osuđenom licu kojem je izrećena kazna zatvora do jedne godine može se na
zahtjev osuđenog, zamjeniti novčanom kaznom, koja se plaća u jednokratnom
iznosu u roku do 30. dana pod uslovima određenim Krivičnim Zakonom Bosne
i Hercegovine;
(2) Osuđenom licu kojem je kazna zatvora do jedne godine zamjenjena novčanom
kaznom i koja je plaćena u jednokratnom iznosu u roku do 30. dana od dana
uručenog uputnog akta iz stava 3. člana 127. ovog zakona, sud će izdati potvrdu
o izvršenoj kazni i o tome obavijestiti nadležni organ policije njegovog mjesta
prebivališta ili boravišta odnosno nadležni organ zadužen za upis u kaznenu
evidenciju u skladu sa odredbama Krivičnog Zakona Bosne i Hercegovine i
drugih odgovarajućih propisa;
(3) U slučaju nesaglasnosti Krivičnih zakona u Bosni i Hercegovini iz stava 1 ovog
člana, u pogledu primjenjivosti odgovarajućeg zakona će se pribaviti mišljenje
od Ministarstva pravde BiH.
Član 12.
( Novi članovi )
Iza člana 139, dodaju se novi članovi 139 a. i 139 b. koji glase:
Član 139-a.
( Obaviještenje o datumu stupanja i otpuštanja stranog državljanina ili lica bez
državljanstva)
(1) O datumu stupanja na izdržavanje kazne zatvora stranog državljanina ili lica
bez državljanstva, zavod će odmah obavijestiti Službu za poslove sa strancima
Ministarstva sigurnosti BiH, zatim o bjegstvu ili nestanku lica koje se nalazi na
izdržavanju kazne zatvora, odobravanju korištenja vanzavodskih pogodnosti,
počinjenu krivčnog djela ili izrećenim disciplinskim sankcijama, premještaju
zatvorenika u drugi zavod ili zdrastvenu ustanovu na liječenje kao i
odobravanju uslovnog otpusta odnosno dobijanja pomilovanja;
(2) O datumu otpuštanja sa izdržavanje kazne zatvora lica iz stava 1 ovog člana,
zavod će nadležnu službu obavijestiti u vremenu 30 dana prije isteka kazne
zatvora. (Alternativa 15 dana)
(3) Obavijesti iz stava 1. ovog člana zavod će dostvaljati i u slučajevima
određivanja ili ukidanja pritvora;
(4) Na zahtjev Službe za poslove sa strancima, zavod može dati i druge podatke ili
obaviještenja koji su od značaja za rad i funkcionisanje navedene službe u
skladu sa zakonom ili drugim posebnm propisom.
Član 139- b.
(Obaviještenja sigurnosnih agencija ili službi)
(1) Ministarstvo sigurnosti BiH odnosno odgovarajuće sigurnosne agencije ili
službe na državnom nivou ili policijske službe entiteta odnosno Brčko Distrikta
BiH, dužne su odmah po saznanju obavijestiti zavode u Bosni i Hercegovini o
licu kojem je oduzeto državljanstvo Bosne i Hercegovine ili koja su proglašena
opasnim po nacionalnu sigurnost a koja se nalaze na izdržavanju kazne zatvora
ili druge mjere izrečene u skladu sa zakonom;
(2) O licu iz stava 1 ovog člana osim zavoda obavijestiti će se i sud ukoliko takvo
lice izvršava mjeru pritvora ili ako je osuđeno pravosnažnom sudskom odlukom
i boravi na slobodi u toku postupka upućivanja na izdržavanje kazne zatvora u
skladu sa članom 127. ovog zakona.
Član 13.
U članu 143. ( nastavak radnog odnosa s prijašnjim poslodavcem ) u stavu 1 alineja 2
riječi .. „tri mjeseca“ , zamjenjuju se riječima: „šest mjeseci“
Član 14.
( Novi član )
Iza člana 143, dodaje se novi član 143 a.. koji glasi:
Član 143. - a
(Zadržavanje vikendom na izdržavanju kazne zatvora)
(1) Ako je lice osuđeno do tri mjeseca zatvora a ima zaposlenje i izdržava porodicu,
takvom zatvoreniku se može odobriti nastavak rada u preduzeću ili drugoj
ustanovi, kao i boravak kod kuće za radne dane, s tim što je dužan dane vikenda
provesti u zatvoru;
(2) Osuđeno lice iz stav 1 ovog člana boravi u zavodu u dane i to od petka u 20
časova do ponedeljka do 06 časova (ili nedjelje do 20 časova) ;
(3) Upravnik zavoda može donijeti odluku iz stava 1 ovog člana ako je osuđenik:
a) učinio krivično djelo za koje je kao najmanja mjera kazne propisana kazna
zatvora od jedne godine ili bez naznake najmanje mjere,
b) ako je osuđen do tri mjeseca na kaznu zatvora,
c) ako se nalazi u radnom odnosu ili se redovno školuje, ili se nalazi na
prekvalifikaciji, odnosno se osposobljava i usavršava za rad ili se radi o licu
koje obavlja povremene ili privremene poslove u jednokratnom periodu do 90
dana po osnovu ugovora zaključenih u pisanoj formi,
d) ako se prvi put javlja kao učinilac krivičnog djela ,
e) ako je osuđenik podnio molbu ili ako je takav prijedlog dao upravnik zavoda, da
u toku radnih dana boravi van zgrade zavoda za izvršenje krivičnih sankcija a u
dane vikenda da boravi u zavodu.
(4) navedeni uslovi moraju biti ispunjeni kumulativno i odluku iz stava 3.
ovog člana upravnik zavoda može donijeti u roku od najkasnije 15 dana
od dana stupanja na izdržavanje kazne osuđenog lica,
(5) protiv odluke upravnika osuđeno lice može izjaviti žalbu Ministarstvu
pravde u roku od tri dana,
(6) Rješenje po žalbi je konačno i protiv njega se ne može pokrenuti upravni
spor.
Član 15.
(Novi članovi)
Iza člana 158. dodaju se novi članovi 158.- a. i 158. - b. koji glasi:
Član 158. -a
(Uskračivanje korištenja pogodnosti za određeni period)
(1) U izuzetnim prilikama a naročito u slučaju većih epidemija bolesti,
elementarnih nepogoda ili kada to nalažu interesi sigurnosti ili iz drugih
opravdanih razloga u skladu sa zakonom i drugim propisima za određeni
period, korišćenje pogodnosti se može uskratiti.
(2) Uskraćivanje pogodnosti upravnik zavoda može ograničiti na period od mjesec
dana, s tim da zbog posebnih prilika ova mjera može biti produžena za još 30
dana po odobrenju ministra pravde.
(Alternativa da stav 2. omogućava produženje za još 2 mjeseca po odobrenju
ministra pravde).
Član 158. - b
(Ograničenja za odobravanje pogodnosti lica kojima je oduzeto državljanstvo
BiH ili koja su proglašena opasnim po nacionalnu sigurnost)
(1) Licu kojem je oduzeto državljanstvo BiH ili koje je proglašeno opasnim za
nacionalnu sigurnost Bosne i Hercegovine za vrijeme izdržavanja kazne zatvora
ili druge mjere izrečene u skladu sa zakonom neće se odobravati pogodnosti
van kruga zavoda za vrijeme trajanja navedenih pravnih stanja ili pravnih
situacija, odnosno nekog drugog sličnog pravnog statusa određenog na osnovu
posebnog zakona ili drugog odgovarajućeg propisa.
Član 16.
( Novi član )
Iza člana 160. dodaje se novi član 160.-a koji glasi:
Član 160. -a.
(Premještanje u posebno odjeljenje u drugi zavod)
Zatvorenik kojem nakon izvršene administrativne mjere usamljenja nisu prestali
razlozi zbog kojih je ta mjera određena i koji se nalazi u zavodu poluotvorenog tipa ili
zavodu zatvorenog tipa bez posebnog odjeljenja s pojačanim nadzorom, može se
premjestiti u posebno odjeljenje zavoda zatvorenog tipa s pojačanim nadzorom iz
člana 169. ovog zakona.
U ovakvim slučajevima rješenje o premještaju donosi ministar pravde i protiv kojeg
se može uložiti žalba Ministarstvu pravde u roku od tri dana.
Žalba na rješenje kojim se dozvoljava premještaj ne zadržava izvršenje rješenja.
Rješenje po žalbi je konačno i protiv njega se ne može pokrenuti upravni spor.
Ukoliko se lice iz stav 1. ovog člana premješta u posebno odjeljenje s pojačanim
nadzorom u okviru istog zavoda, rješenje donosi upravnik zavoda i na takvo rješenje
se primjenjuju odredbe stava 3. člana 160. Zakona.“
Član 17.
(Novi članovi)
Iza člana 166. dodaju se novi članovi 166. a, 166. B, 166. c i 166. d, koji glase
Član 166 a.
(Premještaj u slučaju prekobrojnosti)
(1) „U okolnostima, kada se pojavi prekobrojnost smještaja zatvorenika u zavodima
entiteta, radi efikasnije realizacije tretmana ili iz sigurnosnih razloga, bez obzira
na okolnost da li je zatvorenik osuđen na osnovu Zakona Bosne i Hercegovine,
Zakona Federacije Bosne i Hercegovine, Zakona Republike Srpske i Zakona
Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, ministar pravde Bosne i Hercegovine,
može donijeti odluku o premještaju na osnovu prijedloga upravnika i prethodno
date saglasnosti ministara pravde entiteta ili Brčko Distrikta Bosne i
Hercegovine.
(2) Prijedlog iz stava 1. ovog člana treba da sadrži okolnosti koje potvrđuju
prekobrojnost tj. da je broj lica smještenih u zavodu više od 10% iznad
zvaničnog kapaciteta zavoda, razloge efikasnije realizacije tretmana ili
sigurnosne razloge, kao i da je zatvorenik izdržao najmanje 3/5 kazne
zatvora ( alternativa 1/2, 2/3 ili 4/5) .
(3) Troškove premještaja snosi Ministarstvo pravde sjedišta zavoda iz kojih se vrši
premještaj zatvorenika u zavode drugog entiteta.“
(Alternativa – da li u stavu 2 broj smještenih lica koji iskazuju prekobrojnost,
procentualno staviti „više od 20%“ iznad zvaničnog kapaciteta zavoda)
Član 166 b.
(Premještaj zatvorenika – stranih državljana )
O premještaju iz zavoda jednog entiteta u zavod u drugom entitetu ili drugog zavoda
iz člana 125 ovog zakona (zavoda Bosne i Hercegovine), zatvorenika stranog
državljanina iz uslova predviđenih članom 165 i 166 ovog zakona, osuđenog
pravosnažnom presudom od suda bilo kojeg od entiteta, Brčko Distrikta BiH ili Bosne
i Hercegovine, odlučuje ministar pravde BiH.
Član 166 c.
(Privremeni premještaj)
(1) U slučaju težeg narušavanja reda i mira , pobune ili drugih većih oblika nasilja
ili uništavanja imovine u zavodu, po hitnom postupku odobrava se premještaj
zatvorenika iz navedenog zavoda u drugi zavod bilo kojeg od entiteta ili zavod
na državnom nivou.
(2) Privremeni premještaj odobrava Ministar pravde na osnovu usmenog ili pisanog
prijedloga ministra pravde entiteta
(3) Ukoliko je prijedlog podnesen usmeno Ministar pravde entiteta dužan je
najduže u roku od 48 sati od sata podnošenja usmenog prijedloga za premještaj
sačiniti pisani prijedlog i o tome odmah izvijestiti Ministarstvo pravde Bosne i
Hercegovine.
(4) Privremeni premještaj u drugi zavod bilo koji od entiteta vremenski može trajati
najduže do tri mjeseca.
(5) Prije isteka navedenog roka Ministar pravde entiteta može podnijeti prijedlog za
premještaj takvog zatvorenika u skladu sa članom 166. ovog zakona ukoliko bi
takav zatvorenik ponovnim vraćanjem u raniji zavod predstavljao ozbiljnu
opasnost za sistem izvršenja kazne zatvora ili njegovu uspješnu resocijalizaciju
odnosno efikasnu realizaciju tretmana
(6) Troškove privremenog premještaja snosi Ministarstvo pravde koje je tražilo
privremeni premještaj.
Član 166 d
(Premještaj van određene klasifikacije zavoda )
Prilikom donošenja odluke o premještaju zatvorenika po molbi zatvorenika, prijedlogu
upravnika zavoda, ili drugim oblicima premještaja u drugi zavod entiteta, ministar
pravde nije vezan za utvrđenu kategorizaciju zavoda, osim u slučajevima posebno
određenim u zakonu ili propisu zasnovanom na zakonu.
Pored ostalih formalnih i materijalnih uslova, prilikom premještaja iz stava 1. ovog
člana, posebni razlozi za ovakav način raspoređivanja zatvorenika su razlozi efikasnije
realizacije tretmana, tako da zatvorenik koji je već izdržao dio kazne zatvora u zavodu
zatvorenog tipa može se premjestiti u zavode poluotvorenog ili otvorenog tipa, ako
je prema stepenu njihovog prevaspitavanja, klasifikaciji i reklasifikaciji ocjenjeno da
će njihov smještaj u takvim uslovima povoljno uticati na njihov dalji uspiješni tretman
i resocijalizaciju.
(Napomena: Mišljenje inspektora ovog Sektora je da se navedeni član treba
izostaviti iz Zakona, obzirom da je isti regulisan podzakonskim aktom tj.
Pravilnikom o kriterijima za upućivanje osuđenih lica na izdržavanje kazne
zatvora („Službeni glasnik BiH,“ broj: 37/11), zbog svoje osjetljivosti i
eventualnih zloupotreba od strane zatvorenika).
Član 18.
( Novi član )
Iza člana 169. dodaje se novi član 169 a. koji glasi:
Član 169 a.
(Tretman sigurnosti prema zatvorenicima pod pojačanom sigurnošću)
(1) Prema zatvorenicima koji su podvrgnuti režimu-tretmanu specijalne sigurnosti,
sve dok predstavljaju rizik, treba stvarati interes humanog tretmana,
podržavanja djelotvorne kontrole i sigurnosti i potrebu za sigurnošću osoba, što
ukazuje da treba izgrađivati dobru internu atmosferu uspostavom pozitivnih
odnosa između zatvorenika i zavodskog osoblja.
(2) Rizični zatvorenici za sigurnost zavoda i javnosti i javni poredak društvene
zajednice, kao što je mjera usamljena, smještaj u posebno odjeljenje i pojačani
nadzor, bi trebali u takvim prostorima uživati odgovarajući režim-tretman kao
kompenzaciju za strogu situaciju takvih odjela zavoda, kroz druženja sa drugim
zatvorenicima u takvom odjelu kao i veći izbor aktvinosti u režimu maksimalne
sigurnosti , prema programu aktivnosti donesenom od strane uprave zavoda u
odnosu na navedenu kategoriju zatvorenika, uz posvećivanje posebne pažnje
zdrastvenih problema koji se mogu pojaviti kao rezultat takvog režima
sigurnosti i pokušati se boriti protiv mogućih negativnih efekata navedene
pojačane sigurnosti.
(3) Zatvorenici ne bi smijeli biti podvrgnuti dodatnim mjerama sigurnosti duže
nego što je to neophodno a što će se postići redovnim preispitivanjem takvih
odluka odnosno da li je i dalje neophodan smještaj u posebnom visokorizičnom
odjelu tj. odjelu specijalnih mjera sigurnosti i to svakih šest mjeseci od
donošenja takvog rješenja od strane upravnika i koja mjera može biti produžena
samo po pisanom odobrenju ministra pravde osim prema zatvoreniku kome je
izrečena kazna dugotrajnog zatvora, kada će se preispitivanje vršiti najmanje
jedanput godišnje kroz pregled napredka zatvorenika u postupku reklasifikacije
zatvorenika.
(4) Osim zatvorenika iz člana 153. stav 2. ovog zakona, zatvorenici pravosnažno
osuđeni za ostala krivična djela protiv čovječnosti i vrijednosti zaštićenih
međunarodnim pravom i krivična djela organiziranog kriminala iz člana 250
stav 2. i 3.Krivičnog zakona BiH, kao i zatvorenici prema kojima je izrečena
administrativna mjera usamljenja, premještanje u poseban odjel s pojačanim
nadzorom ako nisu prestali razlozi zbog kojih je bila izrečena mjera usamljenja
i kada je određena mjera pojačanog nadzora kod izvršavanja kazne
dugotrajnog zatvora, su rizična grupa u smislu pretnji i mogućnosti nasilja
takvih zatvorenika od strane drugih zatvorenika, i obaveza je države da zaštiti
takvu vrstu osuđenika od prijetnji nasiljem ili drugog opasnog i teškog
narušavanja sistema izvršenja kazne zatvora bilo odvajanjem od drugih
zatvorenika, razdvajenjem ili traženjem premještaja za boravak u drugom
zavodu, a što će predstavljati i zavisiti u pogledu izbora pristupa od ocjene i
procjene svakog pojedinačnog slučaja.
(5) Protiv rješenja iz stava (3) ovog člana zatvorenik ima pravo žalbe Ministarstvu
pravde u roku od tri dana od dana prijema rješenja, s tim da žalba ne odgađa
izvršenje rješenja.
(6) Rješenje iz stava 5. ovog člana doneseno po žalbi je konačno i protiv njega se
ne može voditi upravni spor.
(7) Pravila o uslovima, načinu i tretmanu izdržavanje kazne zatvorenika u
posebnom odjeljenu pod pojačanom sigurnošću, bliže će se urediti posebnim
pravilima.
(Alternativa- eventualno dodati kao stav 8 Upravnik zavoda je dužan donesno
rješenje iz stava 3 ovog člana odmah dostaviti Ministarstvu pravde, odnosno
službi koja vrši nadzor nad radom zavoda u cilju adekavtnog praćenja tretmana
određenih lica i pravilne primjene zakona i propisa koje regulišu oblast izvršenja
kazne zatvora).
Član 19.
(Dopuna člana 174)
U članu 174 ( Informacije koje se dostavljaju Komisiji) iza stava (5) dodaje se novi
stav (6) koji glasi:
„Komisija može zatražiti u okviru svoje nadležnosti godišnje izvještaje nadležnog
suda u cilju sagledavanja statističkih rizika u počinjenju određenih vrsta krivičnih djela
u cilju sagledavanja grupne- aktuarske statističke procjene o vjerovatnosti da će
osuđenik ponoviti isto krivično djelo ili drugo slično djelo iz određene grupe krivičnih
djela kao dio sveukupne procjene rizika.“
ALTERNATIVA
Ljekar prilikom sagledavanja zdravstvenog stanja lica na izdržavanju kazne
zatvora može inicirati Upravniku zavoda ocjenu opravdanosti podnošenja
prijedloga za uslovni otpust, ukoliko teže ili akutno zdravstveno stanje
zatvorenika na to ukazuje, uz poštivanje materijalnih i formalnih uslova iz oblasti
uslovnog otpusta kao i pribavljanje mišljenja od strane stručnog tima ljekara iz
odgovarajuće medicinske oblasti.
Član 20.
(Dopuna člana 175.)
U članu 175. (Obavezni prijedlog Upravnika za ulovni otpust) iza stava 2 dodaju se
novi stavovi (3) i (4) koji glase:
„Upravnik zavoda dužan je dostaviti Komisiji iz stava 1. ovog člana i negativne
prijedloge s obrazloženjem razloga za takvu odluku upravnika u kojima nije
predloženo odobravanje uslovnog otpusta i koji po svom sadržaju treba da odgovaraju
prijedlogu iz stava 2. ovog člana.
O prijedlozima iz stava 3. ovog člana odlučivat će Komisija u skladu sa članom 176.
ovog zakona .“
Član 21.
( Novi članovi )
Iza člana 175. dodaju se novi članovi 175 a., 175 b. i 175 c. koji glase:
Član 175 a.
(Mjere nadzora, zabrane ili ograničenja i javljanje nadležnom organu u pogledu
pomoći prema uslovno otpuštenom licu)
(1) Prilikom odobravanja uslovnog otpusta, Komisija može u svom rješenju licu
kojem odobrava uslovni otpust izreći mjere nadzora, zabrane ili ograničenja
navedene u članu 156. stav (3) i stav (4) tačke a) do d) i tački f), g), h) i i) ovog
zakona kao i obavezati na javljanje nadležnom organu socijalne zaštite ili
drugom pravnom licu ili organizaciji koji pružaju pomoć ili druge oblike
zbrinjavanja lica otpuštenih sa izdržavanja kazne zatvora.
(2) U slučaju izricanja mjera ili obaveza iz stava (1) ovog člana, zavod je dužan
navedeno rješenje osim obaveze iz člana 176. stav (2) ovog zakona, dostaviti
nadležnom policijskom organu ili organu socijalne zaštite ili drugom organu
koji pruža drugu vrstu pomoći, prema mjestu prebivališta ili boravišta uslovno
otpuštenog lica.
(3) Mjere nadzora, zabrane ili ograničenja izvršava nadležni policijski ili drugi
određeni državni organ, a mjere socijalne zaštite ili druge pomoći nadležni
organ socijalne zaštite ili drugo pravno lice koje se bavi pružanjem druge vrste
pomoći ili zbrinjavanja prema navedenoj kategoriji lica.
(4) Organi iz stava (3) ovog člana u slučaju kršenja ili nepridržavanja izrečenih
mjera zabrane ili zatraženog ispunjenja određenih obaveza socijalne zaštite ili
druge vrste pomoći, dužni su odmah obavijestiti Sud ili drugi sud u Bosni i
Hercegovini kada je na njega Sud prenio vođenje postupka ili drugo tijelo u
skladu sa Zakonom ili međunarodnim ugovorom (u daljem tekstu : sud ) i
Komisiju.
(5) Po dobijanju obavijesti iz stava (4) ovog člana, sud može takvo lice opomenuti
ili odrediti novi rok za izvršenje navedenih mjera ili obaveza ili rješenje o
uslovnom otpustu staviti van snage i takvu odluku dostaviti organima policije
na izvršenje i vraćanje na dalje izdržavanje kazne zatvora u Zavod iz kojeg je
otpušten na uslovni otpust.
(6) Protiv rješenja vijeća suda sastvaljenog od trojice sudija iz stava (5) ovog
člana, uslovno otpušteno lice ima pravo žalbe predsjedniku suda u roku od tri
dana od dana prijema rješenja, s tim da žalba ne zadržava izvršenje rješenja.
(7) žalbi protiv rješenja iz stava (6) ovog člana odlučuje predsjednik suda i
doneseno rješenje po žalbi je konačno i protiv njega se ne može pokrenuti
upravni spor.
(8) Mjere nadzora, zabrane ili ograničenja i javljanja nadležnom organu u pogledu
pomoći uslovno otpuštenomlicu, se obavezno izriču za lica i krivična djela iz
člana 153. stav 2. u vezi sa članom 158. stav 1. ovog zakona., kao i u
slučajevima iz člana 155. ovog zakona. (9) Za vrijeme uslovnog otpusta zatvorenik ne može napuštati teritoriju Bosne i
Hercegovine, ukoliko međunarodnim ugovorom, odnosno sporazumom, ili
drugim posebnim propisom nije drugačije određeno.
Član 175 b.
(Informacije o rezultatima koji su postignuti u procesu izvršenja uslovnog
otpusta)
(1) Organ socijalne zaštite , policije ili drugi određeni državni organ odnosno
pravno lice dužni su Sudu, drugom sudu u Bosni i Hercegovini kada je na njega
Sud prenio vođenje postupka ili drugom tijelu u skladu sa Zakonom ili
međunarodnim ugovorom i Komisiji za uslovni otpust, najmanje jednom u šest
mjeseci odnosno na njihov zahtjev i češće dati informacije o rezultatima koji su
postignuti u procesu izvršenja uslovnog otpusta.
(2) Za osuđena lica za koja je izrečena mjera nadzora, zabrane ili ograničenja
prilikom odobravanja uslovnog otpusta, organ policije je dužan informacije iz
stava (1) ovog člana dostaviti sudu i Komisiji.
(3) Nadležni organ socijalne zaštite ili drugi određeni organ dužan je u roku od 15
dana od dana prijema rješenja Komisije za uslovni otpust kao i dokumentacije i
podataka od zavoda, uslovno otpuštenom licu, kome je određena mjera
ispunjenja određene obaveze ili drugih oblika zbrinjavanja, upoznati s radnjama
pomoći koji moze preduzeti ali ga i poučiti o njegovim obavezama u toku
trajanja uslovnog otpusta.
Član 22.
(Novi član)
Iza člana 178. dodaje se novi član 178 a. koji glasi:
Član 178 a.
(Obavezni uslovni otpust)
(1) U pogledu izrečenih kazni zatvora do dvije godine, zatvorenik će nakon
izdržane 2/3 kazne dobiti obavezni uslovni otpust koji podrazumjeva ispunjene
zakonskih uslova iz člana 44. KZ-a BiH odnosno kriterija iz člana 174. ovog
zakona.
(2) Rješenje iz stava 1. ovog člana donosi Upravnik zavoda a mjere nadzora
preporučuje služba tretmana o kojima odlučuje Upravnik zavoda navedenim
rješenjem.
(3) Zatvorenici koji nisu koristili vanzavodske pogodnosti ili su disciplinski
tretirani ili su narušavali pravila kućnog reda ili se nisu podvrgavala programu
tretmana automatski ne dobivaju obavezni uslovni otpust već o takvom
zatvoreniku odluku kao i eventualne mjere nadzora donosi Komisija po
važećim propisima.
(4) Potrebnu dokumentaciju s prednjim i drugim činjenicima iz stava 3. ovog člana
Upravnik zavoda dostavlja Komisiji shodno odredbama koji regulišu
postupanje Upravnika za davanje prijedloga za uslovni otpust.
Član 23.
(Novi članovi)
Iza člana 210. dodaju se novi članovi 210 a; 210 b; 210 c; 210 d; 210 e; 210 f i 210 g.
koji glase:
Član 210 a
(Način i vrijeme izvršenja mjera sigurnosti)
(1) Izvršenje mjera sigurnosti prethodi izdržavanju kazne zatvora što znači da se
prvo izvršava mjera sigurnosti.
(2) Vrijeme provedeno u ustanovama za liječenje u vezi sa izvršenjem mjera
sigurnosti uračunava se u izrečenu kaznu zatvora.
(3) Lica sa izrečenom mjerom sigurnosti imaju pravo na jednake uslove liječenja
kao i lica smještena u druge zdravstvene ustanove.
Član 210 b.
(Obaviještenje zavoda o potrebi pružanja pomoći nakon izvršenja mjera
sigurnosti)
„Nakon otpuštanja iz medicinske ustanove lica kojem je izrečena mjera sigurnosti
obaveznog psihijatrijskog liječenja ili obaveznog liječenja od ovisnosti, koja je trajala
najduže do isteka izdržavanja kazne zatvora ili kojem je sud odobrio uslovni otpust,
Zavod za forenzičku psihijatriju ili druga specijalizovana ustnova, dužna je odmah a
najkasnije u roku od 24 sata po otpuštanju, obavjestiti nadležni organ socijalne zaštite
prema mjestu prebivališta ili boravišta otpuštenog lica o potrebi i vrsti socijalne
pomoći i brige iz djelokruga rada navedenog organa.
Obavijest iz stava 1. ovog člana, Zavod za forenzičku psihijatriju ili druga
specijalizovana ustanova će dostaviti organu socijalne zaštite, prije otpuštanja lica iz
stava 1. ovog člana, kada utvrdi da zbog uslova u kojima živi izvan ustanove odnosno
zbog materijalnih, stambenih, porodičnih, radno-pravnih ili drugih stanja ili prilika,
nije sposobno se brinuti o sebi i svom psihofizičkom stanju, a sve u cilju pružanja
adekvatne socijalne pomoći i brige takvom licu kao i mogućnosti njegovog smještaja
u socijalnu ustanovu po postupku predviđenom pozitivnim zakonskim propisima iz
oblasti zdravstva i socijalne zaštite ili drugom posebnom propisu.
Član 210 c
(Psihijatrijski tretman u zavodu)
(1) Za lica koja imaju manje psihičke poremećaje i koji ne potpadaju pod odredbe
stava 1 i 2 člana 210-a ovog zakona, zdravstvena služba u zavodu u kojem se
izvršava kazna zatvora osigurat će psihijatrijski tretman svim zatvorenicima
kojima je takav tretman potreban i posebnu pažnju će posvećivati spriječavanju
izvršenja ili pokušaju samopovrijeđivanja ili suicida.
(2) Za lica iz stava 1. ovog člana će biti na raspolaganju zdravstvena ambulanta ili
stacionar u zavodu ili zdravstvena ustanova van zavoda ili posebna odjeljenja
pod medicinskim nadzorom kao i drugi odgovarajući oblici zdravstvene zaštite
u skladu sa Zakonom.“
Član 210 d.
(Primjena moderne terapije u liječenju lica kojima je izrečena mjera sigurnosti)
(1) Za vrijeme izdržavanje mjere sigurnosti u specijalnoj ustanovi za forenzičku
psihijatriju ili u Odjelu sudske psihijatrije pri zavodu bit će primjenivana
odgovarajuća psihoterapija, farmakoterapija, socioterapija i po mogućnosti
radna terapija., u skladu s medicinskim nalazom nadležnog ljekara specijaliste
neuropsihijatra odnosno ljekara specijaliste iz drugih oblasti psihijatrije ili
stručnog psihijatrijskog tima ljekara, zavisno od duševnog i tijelesnog stanja
zdravlja lica sa izrečenom mjerom sigunosti.
(2) Postupanje sa licima sa izrečenom mjerom sigurnosti mora biti humano i sa
poštivanjem njihovog ljudskog dostojanstva kao i u skladu sa principima
medincinske etike iz oblasti mentalnog zdravlja , mentalnog poremećaja i
drugih patoloških oblika iz oblasti psihijatrije.
Član 210 e.
(Savremene metode liječenja od ovisnosti alkohola,droga ili drugih oblika
toksikomanije)
U liječenju od alkohola, droga ili drugih oblika ovisnosti- toksikomanije, primjenit će
se savremene metode liječenja koje obuhvataju biološku, psihološku i socijalnu
dimenziju ličnosti, kao liječenja zasnovanog na znanjima i istraživanjima iz drugih
naučnih i medicinskih disciplina i razvoja same psihijatrije i njene terapije zasnovane
na multidimenzionalnom principu odnosno više terapijskih postupaka i integralnom
principu odnosno liječenje ne samo osnovnog psihičkog oboljenja nego i odnosa
bolesnika i njegove okoline.
Član 210 f.
(Zaštita i unaprijeđivanje zdravlja lica sa izrečenom mjerom sigurnosti)
Zaštita i unaprijeđivanje zdravlja lica sa izrečenom mjerom sigurnosti ostvaruje se :
1. Omogučavanjem odgovarajuće dijagnostičke obrade i psihijatrijskog liječenja i
liječenja od ovisnosti,
2. naučnim istraživanjima na područiju zaštite i unaprijeđivanja zdravlja lica sa
izrečenom mjerom sigurnosti i njihovom zaštitom od medicinskih i naučnih
istraživanja bez njihovog pristanka ili pristanka njihovih zastupnika ili ako je to
suprotno zakonu ili drugom propisu ili međunarodnim sporazumima iz oblasti
medicine, biomedicine, psihijatrije ili drugih srodnih medicinskih oblasti,
3. uključivanjem lica sa izrečenom mjerom sigurnosti u obrazovane programe,
4. oporavkom lica sa izrečenom mjerom sigurnosti, njihovim uključivanjem u
porodicu i radnu i društvenu sredinu,
5. adekvatno osposobljenim kadrom koji se bavi zdrastvenom zaštitom lica sa
izrečenom mjerom sigurnosti i unaprijeđenjem njihovog zdravlja,
6. poticanjem udruživanja lica sa izrečenom mjerom sigurnosti u cilju ostvarivanja
njihovih prava, samopomoći i pomoći ,
7. kao i drugim oblicima zaštite i unaprijeđenja zdravlja u skladu sa posebnim
zakonom ili drugim odgovarajućim propisima.
Član 210 g.
(Poštivanje i zaštita ljudskog dostojanstva lica kojima je izrečena mjera
sigurnosti)
(1) Dostojanstvo lica sa izrečenom mjerom sigurnosti mora se štiti i poštovati u
svim okolnostima.
(2) Lica sa izrečenom mjerom sigurnosti imaju pravo na zaštitu od bilo kakvog
oblika zlostavljanja te ponižavajućeg postupanja.
(3) Lica sa izrečenom mjerom sigurnosti ne smiju biti dovedena u neravnopravan
položaj zbog svoje duševne smetnje. Posebne mjere koje se preduzmaju da bi se
zaštitila prava ili osiguralo unaprijeđivanje zdravlja lica s duševnim smetnjama
ne smatraju se oblikom nejednakog postupanja .
(4) Slobode i prava lica sa izrečenom mjerom sigurnosti mogu se ograničiti samo
zakonom ili drugim posebnm propisom, ako je to nužno radi zaštite zdravlja ili
sigurnosti tog lica ili drugih lica odnosno okoline.
Član 210 h.
(Pravo komunikacije, slanja i primanja pisama i podnesaka lica sa izrečenom
mjerom sigurnosti)
(1) Lica sa izrečenom mjerom sigurnosti imaju neograničeno pravo slanja i
primanja pisama i pismenih podnesaka od strane članova svoje porodice, lica
koja mogu pomoći u njihovom tretmanu, zakonskom zastupniku ili
punomoćniku koji ga zastupa, organu, organizaciji ili odgovorajućem tijelu u
cilju zaštite svojih zakonskih prava .
(2) Lica sa izrečenom mjerom sigurnosti imaju pravo da podnose pritužbe zbog
povrede njihovih prava ili drugih nepravilnosti i iste se moraju rješavati bez
odgađanja.
(3) Lica iz stava 1 i 2 ovog člana mogu upučivati svoje molbe i pritužbe državnom
ombudsmenu , inspektoru za nadzor rada zavoda, Nezavisnoj Komisiji iz člana
48 ovog zakona, Komisiji za monitoring kazneno- popravnih zavoda,
policijskih stanica i psihijatrijskih ustanova Vijeća ministara BiH,
Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine –
Odjeljenju za zaštitu ljudskih pravakao i predstavnicima drugih
institucija, organizacija ili tijela nadležnim za praćenje i ostvarivanje
ljudskih prava ili zaštitu osoba sa duševnim smetnjama, kao i tijelu
Nacionalnog preventivnog mehanizma za spriječavanje mučenja ili drugih
okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja u Bosni i
Hercegovini.
Član 24.
(Prečišćeni tekst)
Ovlašćuje se Ustavnopravna komisija Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine
BiH i Ustavnopravna komisija Doma naroda, Parlamentarne skupštine BiH da utvrde
prečišćeni tekst Zakona Bosne i Hercegovine o izvršenju krivičnih sankcija, pritvora i
drugih mjera u roku od 60 dana od dana objavljivanja ovog zakona u "Službenom
glasniku BiH".
Član 25.
(Usklađivanje zakona)
Nadležni organi Federacije BiH, Republike Srpske i Brčko Distrikta BiH uskladit će
svoje zakone iz ove oblasti s ovim zakonom u roku od 90 dana.
Član 26.
(Stupanje na snagu)
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku
BiH".
PSBiH broj: _____ /11
11. aprila 2011. godine
Sarajevo
Predsjedavajući Predsjedavajući
Predstavničkog doma Doma naroda
Parlamentarne skupštine BiH Parlamentarne skupštine
BiH
OBRAZLOŽENJE
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona Bosne i Hercegovine o izvršenju
krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera
I – USTAVNI OSNOV ZA DONOŠENJE ZAKONA
Ustavni osnov sadržan je u slijedećim odredbama Ustava Bosne i Hercegovine:
- U članu III, tačka 1.g) predviđeno je da je u nadležnosti institucija Bosne i
Hercegovine provođenje međunarodnih i međuentitetskih politika i regulacija
krivičnih propisa, uključujući i odnose sa Interpolom.
- U članu IV 4.a) Ustava Bosne i Hercegovine kojim je regulisano da je
Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine nadležna za donošenje zakona
koji su potrebni za provođenje odluka Predsjedništva ili za obavljanje
nadležnosti Skupštine prema Ustavu.
II - RAZLOZI ZA DONOŠENJE ZAKONA
Razlozi za donošenje izmjena i dopuna Zakona Bosne i Hercegovine o
izvršenju krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera je dalje usklađivanje sistema
izvršenja krivičnih sankcija sa međunarodnim standardima i Preporukama
Preporukama Vjeća Evrope, sudskoj praksi Suda za ljudska prava u Strazburu,
domaćoj praksi u provođenju krivičnog izvršnog prava, Evropskoj Konvenciji o zaštiti
ljudskih prava i osnovnih sloboda, Evropskoj Konvenciji o sprečavanju mučenja,
nehumanog i neljudskog ponašanja ili kažnjavanja, Izvještaja Evropskog Komiteta za
sprečavane od mučenja-CPT-a, Malteškoj Deklaraciji – svjetskog udruženja ljekara u
vezi sa etičkim postupanjem ljekara sa osobama lišenim slobode koje štrajkuju glađu
iz 2006. godine, reginalne saradnje iz oblasti sistema izvršenja krivičnih sankcija,
Preporuke Projekta Evropske Komisije i Vjeća Evrope o unapređenju upravljanja
zatvorima u BiH -2008-2010 koje su obuhvatile pitanja tretmana visokorizičnih osoba,
stranih državljana i poštivanja njihovih osnovnih prava, obuke zavodskih službenika,
prepiske zatvorenika, pitanja mentalnog zdravlja zatvorenika odnosno izvršenja mjera
sigurnosti obaveznog pshijatrijskog liječenja ili liječenja od ovisnosti, mjera nadzora
prilikom odobravanja uslovnog otpusta, premještaja zatvorenika u slučajevima
prekobrojnosti kao i u drugim oblastima sistema izvršenja krivičnih sankcija, zatim
Strategiji sektora pravde u Bosni i Hercegovini u kojoj posebno mjesto zauzima –
Izvršenje krivičnih sankcija koje je iskazano kao stub II krivično-pravne oblasti i
sudsko-tužilačkog sistema, što je sve dodatno ukazalo na značaj Krivičnig izvršnog
prava u modernom sistemu krivičnih sankcija i novim standardima zatvorenika i
pritvorenika iz oblasti smještaja i poštivanja ljudskih prava navedene kategorije lica
kao i izmjena i dopuna Krivičnog zakona BiH.
Kao dodatni razlog za donošenje izmjena i dopuna Zakona su Evropska zatvorska
pravila koja su objavljena kao Preporuka broj (2006) 2 Komiteta ministara zemljama
članicama Vijeća Evrope u vezi sa zatvorskim pravilima koja su usvojena na sjednici
održanoj dana 11.01.2006. godine i kojom Preporukom se zemljama članicama
preporučuje da u izradi svojih zakonskih propisa i u praksi rukovode navedenim
pravilima koje izražavaju evropske promjene u kaznenoj politici, praksi kažnjavanja i
upravljanje zatvorima.
Također, u praksi provođenja Zakona Bosne i Hercegovine o izvršenju krivičnih
sankcija, pritvora i drugih mjera pojavile su se određene dileme ili mogućnost za
različita tumačenja pojedinih odredbi Zakona ili nepotpunost pojedinih normi, zbog
kojih razloga su i predložene određene dopune ili izmjene, a sve u cilju potpunosti
pravne norme pojašnjenja i daljeg pravilnog tumačenja propisa ovog Zakona, radi čega
smatramo da je ovaj prijedlog opravdan i na Zakonu zasnovan.
Članom 11. u Zakonu Bosne i Hercegovine o izvršenju krivičnih sankcija,
pritvora i drugih mjera-Prečišćeni tekst („Službeni glasnik BiH“; broj: 12/10),
predlažu se izmjene i dopune navedenog Zakona, odnosno iza člana 166. Zakona,
dodaje se novi član 166. a., koji treba da riješi pitanje premještaja zatvorenika u
slučaju prekobrojnosti u zavodima entiteta, radi efikasnije realizacije tretmana ili iz
sigurnosnih razloga, kao i da je zatvorenik izdržao najmanje 3/5 kazne zatvora, čime
se u praksi onemogućava nehuman ili ponižavajući tretman boravka u zatvorima
uslijed nemogućnosti normalnog smještaja i boravka. Ovim članom istovremeno se
daje i kriterij za premještaj u slučaju prekobrojnosti, tako što će u navedenim pravnim
situacijama prednost imati zatvorenici koji su izdržali 3/5 kazne zatvora a imaju
primjerno ponašanje i vladanje ili na to ukazuju sigurnosni razlozi boravka u zavodu u
kojem postoji prekobrojnost, vodeći računa o uslovima, bezbjednosti i strukturi već
postojećih zatvorenika.
Ovim izmjenama omogućava se neposredna saradnja Zavoda i Ministarstava
pravde Entiteta sa Ministarstvom pravde Bosne i Hercegovine i zajedničkog rješavanja
nastalih navedenih pravnih situacija. Na opravdanost izmjena navedenog zakona
ukazuju i najnoviji podaci Ministarstava pravde BiH i entiteta , na temu daljeg
upravljanja i razvoja zatvora u Bosni i Hercegovini prezentovani Parlamentarnoj
skupštini BiH i Vjeću ministara BiH putem Informacije o stanju u vezi
saneblagovremenim upućivanje pravosnažno osuđenih lica na izdržavanje kazne
zatvora, iz kojih se može vidjeti da su kapaciteti Zavoda u Republici Srpskoj i
Federacija BiH sa 31.01.2010. godine je već imala popunjene kapacitete za prijem oko
1500 lica, što sve ukazuje na opravdanost izmjene Zakona i u praksi prisutne
prekobrojnosti zatvorenika, a posebno kada se uzme u obzir da je od osnivanja Sud
Bosne i Hercegovine, već preko 260 pravosnažno osuđenih lica uputio na izdržavanje
kazne zatvora u KPZ-e Entiteta, shodno članu 226. navedenog Zakona.
Prilikom sagledavanja zatvorskog sistema u Bosni i Hercegovini primijećen je
stalni trend povećanja broja pritvorenika i zatvorenika i to na području Federacije
Bosne i Hercegovine i Republike Srpske. Ukupno na području oba entiteta ima 13
ustanova od čega 7 na području Federacije BiH, a 6 na području Republike Srpske. Na
području Federacije BiH, od ukupno 7, samo 2 zavoda imaju karakteristike kazneno-
popravnih zavoda, i to KPZ Zenica i KPZ Tuzla, dok su zavodi u Sarajevu, Mostaru,
Busovači, Bihaću i Orašju, više pritvorske jedinice ali uslijed nedostatka prostora i
te ustanove se koriste kao ustanove za izvršenje kazne zatvora za ona lica za koja je
uglavnom izrečena niža kazna zatvora, tj. pretežno do jedne godine.
Također, slična je situacija i u Republici Srpskoj, gdje 3 ustanove, i to KPZ
Banja Luka, Foča i KPZ Kula – Istočno Sarajevo, imaju karakteristike kazneno-
popravnih zavoda, dok su Trebinje, Doboj i Bjeljina, više pritvorske ustanove u kojima
se izdržavaju manje kazne zatvora ali koje su u posljednje periodu bile adaptirane i
proširene tako da Republika Srpska nema nedostatka prostora odnosno zatvorski
sistem u RS ima trenutno viška oko 150 pritvorskih i zatvorskih mjesta.
Primijećeno je da u određenim periodima u Federaciji Bosne i Hercegovine,
dolazi do prekobrojnosti zatvorske populacije, koja se ne može na odgovarajući način
smjestiti, što dovodi do neadekvatnih smještajnih uslova i nezadovoljstva zatvorenika,
što predstavlja jedan od uzroka pobuna zatvorenika u takvim zavodima. Konstatovano
je da je u takvim okolnostima bilo slobodnih smještajnih kapaciteta u zavodima
Republike Srpske ali do sada nije postojao zakonski osnov da bi u takvim posebnim
okolnostima ministar pravde Bosne i Hercegovine, mogao reagovati i svojom odlukom
omogućiti premještaj u drugi zavod na području drugog entiteta kada su u pitanju
presude za krivična djela iz nadležnosti entiteta i Brčko Distrikta. ( trenutno oko 840-
1000 lica čeka na upućivanje na izdržavanje kazne zatvora u zavode Federacije BiH ).
Tako, u praksi višak kapaciteta koji se pojavljivao u zavodima Republike
Srpske nije nikad iskorišten, iako su zatvorenici bili prekobrojni u KPZ-u Zenica i nisu
se na adekvatan način mogli smjestiti i zbrinuti zbog čega su uslovi njihovog boravka
bili otežani uslijed objektivnih prostornih, odnosno smještajnih razloga. Te činjenice
zapazilo je i Vijeće Evrope, koje je zaduženo za reformu zatvorskog sistema u Bosni i
Hercegovini i njihovi izvještaji su ukazali na problem kapaciteta zatvora odnosno
prekobrojnosti i datih preporuka da donosilac Zakona, Parlamentarna skupština Bosne
i Hercegovine, prihvati izmjene i dopune Zakona o izvršenju krivičnih sankcija,
pritvora i drugih mjera i tako na osnovu ovlaštenja ministra pravde Bosne i
Hercegovine, omogući u praksi, rješavanje jednog veoma važnog penološkog
problema, tj. rješavanje pitanja prekobrojnosti, pravom premještaja, na osnovu
zakonskih ovlaštenja ministra pravde Bosne i Hercegovine.
Ovim izmjenama i dopunama Zakona, osim što je ministar pravde Bosne i
Hercegovine, do sada imao ovlaštenje da vrši premještaj osuđenika na osnovu presude
Suda Bosne i Hercegovine, zatim prilikom izvršenja inozemne pravosnažne presude za
krivična djela predviđena Krivičnim zakonom Bosne i Hercegovine ili i za druga
krivična djela predviđena međunarodnim ugovorom, kao i u pogledu pravosnažnih
presuda sudova entiteta za krivična djela iz nadležnosti Krivičnog zakona Bosne i
Hercegovine, bila bi data mogućnost donošenja odluke o premještaju i u pogledu
pravosnažnih presuda iz nadležnosti Krivičnih zakona entiteta i Brčko Distrikta, a u
slučajevima prekobrojnosti, efikasnije realizacije penološkog tretmana ili razloga
sigurnosti, kao i kada je zatvorenik izdržao 3/5 kazne zatvora, tako da bi ovim
ovlaštenjem ministar pravde Bosne i Hercegovine, određene pravne situacije
zatvorenika (pravo premještaja) mogao rješavati na jedinstven način na cijelom
području Bosne i Hercegovine.
Novi član Zakona predviđa podnošenje prijedloga upravnika koji treba da sadrži
okolnosti koje ukazuju na prekobrojnost, efikasniju realizaciju penološkog tretmana ili
sigurnosne razloge, kao pravni osnov za donošenje odluke i koje okolnosti
predstavljaju materijalne činjenice uz potrebu prethodno date saglasnosti ministara
pravde entiteta ili Brčko Distrikta i prethodno najmanje 3/5 izdržane kazne zatvora, što
predstavlja ispunjenje formalnih razloga za donošenje odluke ministra pravde Bosne i
Hercegovine.
Navedeni član Zakona sadrži pet (5) elemenata koji se moraju kumulativno
ispuniti da bi ministar pravde BiH mogao donijeti odluku o premještaju određenog
zatvorenika u slučaju prekobrojnosti. Od gore navedenih pet (5) elemenata, predviđena
su dva (2) materijalno-pravna elementa, i to:
1. utvrđivanje stanja prekobrojnosti i
2. konstatovanje okolnosti koje ukazuju na efikasniju realizaciju penološkog
tretmana ili sigurnosne razloge,
s tim da navedeni član sadrži tri (3) formalo-pravna elementa, i to:
1. da je zatvorenik izdržao najmanje 3/5 izrečene zatvorske kazne,
2. da postoji prijedlog upravnika i
3. da postoji pisana saglasnost ministara pravde entiteta ili Brčko Distrikta BiH.
Smatramo da predviđeni postupak odlučivanja, uz pravilnu primjenu svih gore
navedenih materijalno-pravnih i formalno-pravnih uslova za donošenje odluke,
predstavlja ozbiljan mehanizam za sprječavanje bilo kakvih pokušaja koji bi mogli
dovesti do negativnog ponašanja ili izazivanja negativnih posljedica ili sumnji u
pogledu primjene navedenog instituta „prekobrojnosti“ (etnički, politički, nacionalni i
dr.).
Svrha ovog člana i namjera je zakonodavca da premještaj u slučaju
prekobrojnosti dobiju lica koja svojim ponašanjem pokazuju da poštuju pravila i
disciplinu kućnog reda i kod kojih se redovno odvija proces penološkog tretmana,
odnosno resocijalizacije i koji po osnovu dužine već izdržane kazne ulaze u fazu
izdržavanja kada se prema penološkoj praksi primjenjuju razni oblici i metodi
tretmana radi adekvatnog vremenskog pripremanja zatvorenika za redovno otpuštanje
sa izdržavanja kazne i uspješno upućivanje u društvenu zajednicu.
Ovaj član sa aspekta penološke nauke i prakse nije zamišljen tako da se preko
ovog instituta „prekobrojnosti“ premještaju najopasniji izvršioci krivičnih djela ili oni
koji su opasni po okolinu ili izvršioci najtežih krivičnih djela i da na taj način
nezasluženo dobiju premještaj u ustanove sa boljim smještajnim uslovima i češćim
korištenjem unutrašnjih i vanjskih pogodnosti.
Zbog gore navedenih razloga smatramo da ispunjenje svih gore navedenih pet
(5) kumulativnih uslova, uz posebno naznačavanje da takav prijedlog po službenoj
dužnosti može podnijeti samo upravnik zavoda, što znači da je sužen krug podnosilaca
takvog prijedloga, da mora postojati pisana saglasnost ministara entiteta ili Brčko
Distrikra BiH i da je zatvorenik već izdržao najmanje 3/5 od izrečene kazne zatvora,
koji po mišljenju podnosioca prijedloga izmjene navedenog Zakona predstavljaju
zaštitne mehanizme za sprječavanje bilo kakvih negativnih pokušaja ili ponašanja u
pogledu primjene instituta „prekobrojnosti“ u praksi rada zavoda.
Navedena izmjena Zakona je urađena i iz dodatnog razloga što entiteti u skladu
sa članom 204. Zakona nisu uskladili svoje zakone iz oblasti izvršenja krivičnih
sankcija sa Zakonom na nivou BiH, a zakonski rok za usklađivanje je istekao
10.06.2005. godine, pa je i to bio dodatni pravni osnov za predložene izmjene
predmetnog zakona.
Predloženi član ukazuje na potpunost pravne norme i njenih dispozicija koje
sadrže materijalne i formalne elemente, kao uslov i pravni osnov za donošenje odluke
ministra pravde Bosne i Hercegovine, čime je ispunjen i normativni, odnosno
hijerarhijski uslov za donošenje novog člana Zakona, koji je u potpunosti u
harmonizaciji sa već donesenim Zakonom i ovlaštenjima entiteta i Brčko Distrikta.
Zakon o izmjenama i dopuna Zakona Bosne i Hercegovine o izvršenju krivičnih
sankcija, pritvora i drugih mjera u svojoj dispoziciji, odnosno u stavu 3. člana 149. a.,
određuje da troškove premještaja snosi Ministarstvo pravde sjedišta Zavoda iz kojih se
vrši premještaj zatvorenika u Zavode drugog entiteta, što u praksi znači da će troškove
snositi Ministarstva pravde Entiteta, a samo u eventualno rijetkim slučajevima može se
pojaviti takva pravna situacija za zatvorenika iz nadležnosti Ministarstva pravde Bosne
i Hercegovine, zbog kojih razloga smatramo, da su za provođenje ovog Zakona
potrebna minimalna dodatna finansijska sredstva.
Član 15 ( Mjere nadzora, zabrane ili ograničenja i javljanje nadležnom organu u
pogledu pomoći prema uslovno otpuštenom licu )
Osim unaprijeđenja i razvoja sistema uslovnog otpusta koji je iskazan članom
173-179 ovog Zakona, prilikom njegove primjene postavilo se pitanje nadzora takvih
lica kada im se odobri uslovni otpust, što istvvremeno predstavlja i obavezu po osnovu
Preporuke Vjeće Evrope.
Preovlađuje mišljenje da tokom njihovog boravka na slobodi za vrijeme trajanja
uslovnog otpusta ne postoji njihova adekvatna kontrola i da stoga mogu pobjeći iz
mjesta prebivališta odnosno boravišta ili van Bosne i Hercegovine odnosno prepustiti
se ponovno takvom ponašanju koje će ukazati na moguću bojazan za ponovno
počinjenje krivičnog djela posebno iz razloga što su do sada postpenalne mjere pomoći
ovakvim licima, kada borave na uslovnom otpustu, bile ne adekvatne zbog materijalno
finansijskog stanja općina odnosno nadležnih službi socijalne zaštite kao i nedovoljne
komunikacije sa zavodima.
Obzirom da Prijedlog Zakona svojim odredbama člana 184 i 186 poboljšava
komunikaciju između zavoda i centara socijalne zaštite, postavilo se dalje pitanje da li
treba istovremeno unaprijediti praćenje zatvorenika kome je odobren uslovni otpust
kroz određene mjere nadzora, zabrane ili ograničenja ili ispunjenjem određenih
obaveza pomoći ili zbrinjavanja u cilju da njegova resocijalizacija na slobodi bude
uspješna i omogući mu normalno uključenje u građansko društvo.
Mjere nadzora, zabrane ili ograničenja smatraju se opravdanim iz razloga što se smatra
da takvo lice i za vrijeme trajanja uslovnog otpusta i dalje izdržava kaznu zbog
činjenice da rok izrečene kazne i dalje teče sve dok u potpunosti ne protekne period
uslovnog otpusta.
Prema tome, takvo lice s krivično pravnog aspekta i dalje ima „status lica koje
izdržava kaznu“, zbog kojih razloga se smatra opravdanim mogućnost izricanja
određenih mjera zabrane prema takvim licima i koje će predstavljati minimalne
garancije da takvo lice neće pribjegavati bjegstvu niti pokušavati vršiti nova krivična
djela uz izvršenje dodatne obaveze javljanja nadležnom organu socijalne ili druge
zaštite i ispunjenjem traženih obaveza od takvog lica.
Ovakvu koncepciju uslovnog otpusta podržava i Evropska konvencija o nadzoru nad
uslovno osuđenim ili iz zatvora uslovno puštenim osuđenicima iz 1964.godine
odnosno Preporuka (2003) 22. Komiteta ministara zemalja članica Vijeća Evrope o
uslovnom otpustu.
Prema članu 8. navedene Preporuke kako bi se smanjio rizik recidivizma kod uslovno
otpuštenih zatvorenika trebalo bi omogućiti pojedinačno određivanje prilagođenih
uslova kao što su : zabrana boravka u određenim mjestima ili posjećivanje određenih
mjesta, uključivanje u program liječenja a koje je na očigledan naćin povezano sa
činjenjem krivičnog djela
( droga, alkohol ili druga stanja koja podliježu liječenju, nastavak stručne ili obrazovne
aktivnosti kao i program ličnog razvoja) ,što sve govori o opravdanosti gradnje
navedenog člana 157b i predloženih mjera zabrane ili ispunjenja određenih obaveza .
Navedeni Amandman se ukazuje opravdanim i usklađenim sa novim međunarodnim
standardima iz oblasti uslovnog otpusta koje određuje i preporučuje Vijeće Evrope
svim zemljama članicama kao što je to navedeno u Preporuci iz 2003.godine
Komiteta ministara državama članicama o uslovnom otpustu.
Član 19. (Prečišćeni tekst)
Zakon BiH o izvršenju krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera donesen je
2005. godine i objavljen u „Službenom glasniku BiH“ broj: 13/05 i koji je stupio na
pravnu snagu 10.03.2005. godine. U 2007. godini Visoki predstavnik za Bosnu i
Hercegovinu donio je Odluku izmjenama i dopunama Zakona BiH o izvršenju
krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera od 09.07.2007. godine i koja je objavljena u
„Službenom glasniku BiH“ broj: 53/07.
Navedene izmjene zakona donesene na privremenoj osnovi od strane Visokog
predstavnika za Bosnu i Hercegovinu usvojene su na osnovu Zakona o usvajanju
Zakona o izmjenama i dopunama Zakona BiH o izvršenju krivičnih sankcija, pritvora i
drugih mjera od strane Parlamentarne skupštine BiH i objavljene u „Službenom
glasniku BiH“ broj: 97/07, zbog kojih razloga su navedeni propisi postali pozitivni
propisi Bosne i Hercegovine od kada više i nisu na privremenoj osnovi.
Ove izmjene i dopune sadržavale su osam članova čije su izmjene i dopune
obuhvatile veći broj članova Zakona, s tim da su dopune pojedinih članova bile veoma
značajne, odnosno predstavljale su uvođenje novih zatvorskih standarda u oblast
izvršenja krivičnih sankcija u Bosni i Hercegovini.
Posebno ističemo uvođenje „obaveznog nadzora“ koji se određuje prema
zatvorenicima koji koriste pogodnosti van zavoda, što stvara nove obaveze za službe
zavoda, policijske organe ili druge državne organe koji izvršavaju mjere i sankcije ili
na drugi način učestvuju u postupku izvršenja krivičnih sankcija.
Također, ovim novim izmjenama i dopunama Zakon BiH se usklađuje sa novim
evropskim zatvorskim pravilima donesenim od strane Evropskog komiteta ministara
zemalja članica Vijeća Evrope na osnovu Preporuke broj (2006) -2 od 11.01.2006.
godine, novom sudskom praksom Suda za ljudska prava u Strazburu, posebno u
odnosu na primjenu evropskih zatvorskih pravila, a koje se tiču ljudskih prava koje
štiti Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava i sloboda i Evropska konvencija o
sprečavanju mučenja i nečovječnih ili ponižavajućih kazni ili postupaka, kao i u skladu
sa dosadašnjom praksom i iskustvima u primjeni navedenog zakona.
Nove izmjene i dopune ovog zakona sadrže preko 30 pravnih normi od kojih
većina predstavlja potpuno nove članove kojima se uređuju novi pravni zatvorski
instituti, prava, dužnosti i obaveze, zbog kojih razloga smatramo da je osnovan
prijedlog da se sačini Novi-prečišćeni tekst navedenog zakona koji je dosadašnjim
izmjenama i dopunama obuhvatio preko 30 pravnih normi i što bi omogućilo njegovu
lakšu primjenu u praksi provođenja, njegovog tumačenja, davanja mišljenja i
preporuka, odnosno izdavanja predviđenih mjera nadzora, zabrane ili ograničenja,
odnosno doprinijelo efikasnom provođenja zakona u njegovoj konkretnoj primjeni.
Član 20. (Usklađivanje zakona)
Navedeni član ukazuje na obavezu usklađivanja zakona entiteta i Brčko
Distrikta BiH iz navedenih oblasti sa Zakonom BiH, što je zakonska obaveza iz člana
204. Zakona BiH o izvršenju krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera koji je stupio
na pravnu snagu 10.03.2005. godine. Harmonizacija propisa se smatra važnim
elementom u funkcionisanju sistema izvršenja krivičnih sankcija i posebno postizanja
jednakih prava, obaveza i dužnosti za sve zatvorenike ili pritvorenike bez obzira na
okolnost u kojem se zavodu nalaze. U međuvremenu Republika Srpska je u toku 2007.
godine izvršila usklađivanje Zakona sa Zakonom BiH, a postupak usklađivanja
Zakona Federcije BiH je u toku, kao i na području Brčko Distrikta BiH. Obzirom da
izmjene i dopune Zakona BiH predviđaju nove pravne norme koje prate Evropska
zatvorska pravila i preporuke usvojene 11.01.2006. godine od strane Vijeća Evrope, to
iz tih razloga postoji obaveza za daljim usklađivanjem zakona entiteta i Brčko
Distrikta sa Zakonom BiH, čime se istovremeno preuzimaju i novi međunarodni
standardi iz oblasti izvršenja krivičnih sankcija, što predstavlja i pravnu obavezu BiH
kao članice Vijeća Evrope.