Download - Zoran Grgic - Menadzment u poljoprivredi
1
MANAGEMENT U POLJOPRIVREDI
Interna skripta za studente STRUČNOG STUDIJA POLJOPRIVREDA KR�A - STOČARSTVO KR�A
Veleučili�ta u Kninu
Priredio: Prof.dr.sc. Zoran Grgić
Zagreb, travnja 2006 godine
Autori: Prof.dr. sc. Zoran Grgić Prof.dr. sc. Vjekoslav Par Doc.dr.sc. Josip Juračak Dr.sc. Mario Njavro Dipl.ing. Branka �akić Agronomski fakultet, Sveučili�ta u Zagrebu Zavod za upravu poljoprivrednog gospodarstva
Kazalo MANAGEMENT I PODUZETNI�TVO U POLJOPRIVREDI......................................................5
FARM MANAGEMENT ......................................................................................................................7 PODUZETNI�TVO...........................................................................................................................12
TEORIJA TRO�KOVA.................................................................................................................14
RAZVITAK TEORIJE TRO�KOVA............................................................................................14
TRO�KOVI - ODREĐENJE I RAZVRSTAVANJE.....................................................................15 ČINITELJI KOJI DJELUJU NA VISINU T R O � K O V A ...............................................16 RAZVRSTAVANJE TRO�KOVA ..............................................................................................16 TRO�KOVI I STUPANJ ISKORI�TENJA KAPACITETA .........................................................20
STUPANJ ISKORI�TENJA KAPACITETA...............................................................................21 DIFERENCIJALNI TRO�AK...................................................................................................24
KOEFICIJENT OSJETLJIVOSTI ILI PRILAGODLJIVOSTI (REAGIBILNOSTI) TRO�KOVA 25 FIKSNI TRO�KOVI (FT)............................................................................................................27
ZAKONITOSTI NEPROMJENJIVIH (FIKSNIH) TRO�KOVA..................................................27 PROPORCIONALNO-VARIJABILNI TRO�KOVI (PT).............................................................30
ZAKONITOSTI PROPORCIONALNO-VARIJABILNIH TRO�KOVA.......................................30 DEGRESIVNO - VARIJABILNI TRO�KOVI (DT) .................................................................32 PROGRESIVNO VARIJABILNI TRO�KOVI (PGT).................................................................34 UKUPNI VARIJABILNI TRO�KOVI (VT) ...............................................................................36
UKUPNI TRO�KOVI (UT) .......................................................................................................38 GRANIČNI TRO�KOVI (GT)....................................................................................................40 FINANCIJSKI REZULTAT (FR) ..............................................................................................41
GRANIČNI FINANCIJSKI REZULTAT (gfr) ............................................................................42 KRITIČNE TOČKE U KRETANJU TRO�KOVA.......................................................................45
DONJA I GORNJA TOČKA POKRIĆA....................................................................................45 TOČKA POSLOVNOG MINIMUMA i MAKSIMUMA ..............................................................46 TOČKA OPTIMUMA TRO�KOVA...........................................................................................47 TOČKA MAKSIMUM POZITIVNOG i MAKSIMUM NEGATIVNOG FINANCIJSKOG REZULTATA...........................................................................................................................48
KALKULACIJE (IZRAČUNI) TRO�KOVA ...............................................................................48 POJAM I VRSTE KALKULACIJE..............................................................................................48
NAČELA KALKULACIJA........................................................................................................49 VRSTE KALKULACIJA...............................................................................................................50
SASTAV CIJENE KO�TANJA U POLJOPRIVREDI..................................................................54 MJERILA POSLOVNOG USPJEHA............................................................................................56
EKONOMIČNOST ........................................................................................................................56 POJAM EKONOMIČNOSTI................................................................................................................56 MJERENJE EKONOMIČNOSTI ..........................................................................................................58 MJERE ZA POVEĆANJE EKONOMIČNOSTI.........................................................................................67
PROIZVODNOST..........................................................................................................................69 POJAM PROIZVODNOSTI.................................................................................................................69 MJERENJE PROIZVODNOSTI ...........................................................................................................70
RENTABILNOST ..........................................................................................................................77 POJAM RENTABILNOSTI .................................................................................................................77 MJERENJE RENTABILNOSTI............................................................................................................78
4
MJERE ZA POVEĆANJE RENTABILNOSTI ..........................................................................................81 TEMELJNI ČIMBENICI EKONOMIKE PROIZVODNJE ........................................................83
ANALIZA ODNOSA IZMEĐU VARIJABILNOG INPUTA I UČINKA.....................................84 MAKSIMALNI PROIZVOD................................................................................................................85 MARGINALNI (GRANIČNI) PROIZVOD .............................................................................................85 PROSJEČNI PROIZVOD....................................................................................................................86 ODREĐIVANJE OPTIMALNE KOLIČINE UTRO�KA VARIJABILNOG INPUTA ...........................................87 FAZE NEOKLASIČNE FUNKCIJE PROIZVODNJE..................................................................................89
ANALIZA ODNOSA IZMEĐU DVA VARIJABILNA INPUTA. ................................................91
ANALIZA ODNOSA IZMEĐU RAZLIČITIH PROIZVODA NA ISTOM GOSPODARSTVU.95
MANAGEMENT U POLJOPRIVEDI Autori: Prof.dr. sc. Vjekoslav Par, Dr.sc. Mario Njavro
Management i poduzetni�tvo u poljoprivredi U ovome poglavlju dati ćemo osnovne definicije iz područja managementa i poduzetni�tva,
kao i njihovu ulogu i značaj za obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo.
Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo jest oblik organizacije vi�e osoba sa zajedničkim
ciljem. Poduzeće, dr�avno tijelo (ministarstva), bolnica, crkva itd., sve su to primjeri
organizacija. U svrsishodnoj organizaciji, vi�e osoba nastoje zajedničkim naporima i
sredstvima postići cilj od zajedničkog interesa, a koji bi bio te�ko ili nikako ostvariv izvan
organizacije. Za svaku organizaciju su zato svojstveni: zajednički cilj, resursi, ljudski
čimbenik, rad i mehanizmi funkcioniranja organizacije.
Osobu koja vodi određenu organizaciju nazivamo managerom1. Posebno se to odnosi na
poslovne organizacije. Manager svojim radom mora osiguravati iskori�tenje raspolo�ivih
resursa i ostvarenje ciljeva organizacije tako da maksimalno ostvari interese organizacije.
Polo�aj managera se u različitim organizacijama različito naziva, pa tako susrećemo
nazive: direktor, predsjednik, pročelnik, načelnik, upravitelj, ravnatelj itd. Ka�emo da
obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvom upravlja gospodar ili farm manager.
Ovdje su navedene neke definicije managementa kao funkcije koju obavlja manager:
• "Management je proces maksimalnog iskori�tenja i uporabe raspolo�ivih resursa" - definicija Odjela za zapo�ljavanje Velike Britanije2
• "Management je proces planiranja, organiziranja, vođenja i kontroliranja rada članova organizacije te kori�tenja svih raspolo�ivih resursa organizacije u cilju dosezanja postavljenih ciljeva" - Stoner i Freeman3
• "Management je proces koordiniranja aktivnosti grupe ljudi u cilju postizanja ciljeva koje pojedinačno ne bi mogli postići" - Donnelly, Gibson, Ivanchevich4
Znanost o managementu sadr�i teorije, metode i informacije koji omogućuju razvoj prakse
managementa, �to opet povratno djeluje na pro�irenje znanstvene spoznaje.
1 U tekstu koristimo isključivo pojam manager. Neki autori prevode ovaj pojam na hrvatski jezik kao upravitelj, rukovoditelj, voditelj i slično. 2 Prema: Bennett, Roger: "Management", Informator / Potecon, Zagreb 1994., str. 3 3 Prema: Bennett R., op. cit., str. 3 4 Prema: Szekely C.: "Menad�ment i manager", Ekonomika poljoprivrede, br. 5/1991, Beograd 1991., str. 217
6
Management, dakle, obuhvaća posao managera sa zadaćom postizanja �to boljeg rezultata
raspolo�ivim sredstvima i radom ljudi, uz primjenu znanja iz područja managementa.
Radovi većine autora iz područja managementa navode slijedeće funkcije managera:
• planiranje,
• organiziranje,
• vođenje,
• upravljanje ljudskim potencijalima i
• kontroliranje.
Ovih pet funkcija mogu se nazvati osnovnim funkcijama managementa. Sam management
uključuje i odlučivanje, koordiniranje, komuniciranje i slične procese, no njih ne bi trebalo
izdvajati kao zasebne funkcije, već su to procesi koji se provlače kroz svaku od pet
spomenutih funkcija5.
Pojedine funkcije managementa uključuju:
• planiranje: - odlučivanje o misiji, ciljevima, strategiji i taktici poslovanja - predviđanje vlastitih i vanjskih prednosti, slabosti, prilika i prijetnji kao uvjeta
poslovanja - razrada i izrada djelatnih planova organizacije • organiziranje: - ostvarenje strukture organizacije definiranjem pojedinih radnih mjesta, grupa, odjela i
cjeline organizacije - određivanje obveza i prava, odgovornosti i autoriteta na pojedinim razinama
hijerarhijske strukture - kreiranje dokumenata u svezi s nabrojenim (statut, opisi radnog mjesta, upute i ostali
slični akti) - stvaranje potrebnih uvjeta za provođenje u djelo svih planova • vođenje: - komuniciranje s podređenima i nadređenima kao i s osobama izvan organizacije - intervencije radi rje�avanja tekućih problema u organizaciji - rje�avanje mogućih sukoba u odnosima djelatnika - poticanje zajedni�tva, kohezije i kulture organizacije među djelatnicima • upravljanje ljudskim potencijalima: - praćenje stanja i planiranje potreba za zaposlenicima - pronala�enje, upo�ljavanje, uvođenje u rad i ostala briga o novim djelatnicima - redovno i sustavno vođenje podataka o zaposlenicima - briga o obučavanju, premje�tajima, napredovanju i sl. • kontroliranje: - postavljanje mjerila za provjeru ostvarenja planova - određivanje kriterija za ocjenu ostvarenja 5 Bahtijarević-�iber, Fikreta, ... et al., op. cit., str. 234
7
- mjerenje ostvarenih rezultata i uspoređivanje s planiranim - analiza ostvarenja i dono�enje mjera radi ispravke utvrđenih nedostataka
Farm management Poljoprivreda je po mnogočemu osobita gospodarska djelatnost. U većini zemalja dr�i se
djelatno�ću od posebnog interesa jer osigurava mno�tvo primarnih proizvoda nu�nih za
zadovoljavanje potreba prerade ili krajnjeg potro�ača.
Bez obzira o kojoj se vrsti poljoprivredne organizacije radi i gdje se ona nalazi, i za nju
je svojstvena funkcija managementa. Premda za management poljoprivrednih
organizacija vrijedi isto �to i za management uopće, ipak ga izdvajamo i proučavamo
zasebno. Management na poljoprivrednim gospodarstvima, farmama, nazivamo farm
management, a u nas se jo� naziva i gospodarska uprava. U tom smislu farm manager
planira organizira, vodi, upravlja ljudskim potencijalima i kontrolira poslovanje
poljoprivrednog gospodarstva.
Mo�e se pronaći vi�e definicija farm managementa, no ovdje ćemo navesti dvije:
"Farm management mo�emo definirati kao proučavanje načina i sredstava organiziranja zemlje, radne snage i kapitala, uz primjenu tehničkog znanja i vje�tina u svrhu osposobljavanje poljoprivrednog gospodarstva za postizanje maksimalnog neto prinosa" - Forster6 "Farm management je djelatnost koja se bavi odlukama koje utječu na profitabilnost poljoprivrednog gospodarstva" - Castle7
Izdvajanje farm managementa je posljedica posebnosti poljoprivrede kao djelatnosti.
Ukoliko bi ove posebnosti zanemarili, to bi nas moglo dovesti do pote�koća u poslovanju,
ako ne i do odustajanja od poslovanja. Najče�će se spominju slijedeće posebnosti
poljoprivredne proizvodnje:
◊ Povezanost kućanstva i gospodarstva. Kućanstvo je dru�tvena zajednica u kojoj ljudi
�ive zajedno. Gospodarstvo je, pak, poljoprivredna proizvodna jedinica. Njihova
6 Forster G. W. : "Farm Organization and Management", Third Edition, Prentice-Hall Inc., New York 1953., str. 7 Castle N. Emery, M. H. Becker, A. G. Nelson: "Farm Business Management - The Decision-Making Process", Third Edition, Macmillan Publishing Company, New York 1987., str. 16
8
povezanost ima za posljedicu mno�tvo pitanja u vezi s raspodjelom tro�kova, radnom
snagom, obračunom dohotka itd.
◊ Poslovanje je dijelom samodostatno. Većina obiteljskih gospodarstava tro�i dio svoje
proizvodnje kao vlastite sirovine ili kao potro�na dobra za članove obitelji. Time se opet
javljaju problemi s izračunavanjem cijene ko�tanja, tro�kova rada, dohotka i
organizacije proizvodnje.
◊ Management i vlasni�tvo su povezani. Vrlo je čest slučaj da je manager (gospodar)
ujedno i vlasnik gospodarstva, �to nije slučaj kod većih poslovnih organizacija. Zato se
na gospodarstvu mo�e javiti problem ili prednost uslijed usklađivanja vi�e funkcija kod
jedne osobe.
◊ Poljoprivredna gospodarstva uglavnom su male proizvodne jedinice. Ova posebnost
rađa problem iskori�tenja prednosti specijalizacije i ekonomije obujma, te problem
koncentracije kapitala i potpune ovisnosti o tr�i�tu.
◊ Te�ko je standardizirati proizvode gospodarstva. Kako su prirodni, biolo�ki čimbenici
od izuzetnog značenja u poljoprivredi, a često se ne mogu kontrolirati, rezultat procesa
proizvodnje nije u potpunosti ujednačen tijekom različitih ciklusa.
◊ Potra�nja i ponuda poljoprivrednih proizvoda uglavnom su neelastične. Zbog
ograničenih proizvodnih resursa (zemlji�ta) i posebnosti potreba za hranom, na tr�i�tu
poljoprivrednih proizvoda su česte netipične, perverzne, reakcije ponude ili potra�nje.
◊ Poljoprivredno poslovanje je vrlo rizično. Zbog mno�tva prirodnih i ostalih
nepredvidivih čimbenika, visoki rizik u proizvodnji odvraća poduzetnike od ove
proizvodnje. U skladu s ovom posebnosti razvijaju se alati i tehnike farm managementa
kojima se nastoji ubla�iti utjecaj rizika na poslovanje.
◊ Te�ko je kontinuirano financirati gospodarstvo. Zbog sezonosti i malog obujma
proizvodnje, poljoprivredna gospodarstva obično imaju probleme s osiguranjem stalne
likvidnosti.
◊ Poslovanjem u poljoprivredi bave se i osobe niskog obrazovanjem. Poljoprivredno
gospodarstvo često se nasljeđuje iz nara�taja u nara�taj, a gospodar svoja znanja stječe u
praksi i izvan stručnih i obrazovnih institucija. Time je ote�ano uvođenje novih
tehnologija, postizanja optimalnog učinka proizvodnje itd.
◊ Stalni (fiksni) tro�kovi obično čine veliki dio ukupnih tro�kova. Ovo je posljedica
činjenice da su organizacije uglavnom male, a tehnologija skupa.
9
Farm management ili gospodarska uprava razvija primjenu spoznaja managementa na
području poljoprivredne djelatnosti, uz priznavanje svih njenih organizacijskih i dru�tveno-
gospodarskih specifičnosti.
Ka�e se da disciplina farm managementa sadr�i elemente umjetnosti, znanosti i poslovne
vje�tine. Prvo, od farm managera se zahtjeva prirođena vje�tina i sposobnost, fizička i
mentalna, �to farm management na neki način čini umjetno�ću. Zatim, dobar manager
mora pratiti suvremena dostignuća u području managementa, �to uključuje element
znanosti. S gledi�ta znanosti, farm manager mora poznavati alate i tehnike vođenja
zabilje�ki, planiranja i programiranja proizvodnje, analize informacija i, do potrebnog
stupnja, tehnologije i tehnike rada. Konačno, kako poljoprivredno gospodarstvo ima za cilj
ostvarenje zarade za svoje članove, shvatljivo je treće poimanje farm managera kao
poslovnog čovjeka.
U okviru farm management razmatraju se slijedeće podcjeline:
° (a) planiranje, ° (b) osnovna ekonomska načela proizvodnje, ° (c) prikupljanje i analizu poslovnih informacija, ° (d) kalkulacije i tro�kove ° (e) nabavljanje i management osnovnih resursa (zemlji�te, kapital, radna snaga), ° (f) izbor i organizaciju proizvodnje i ° (g) management pojedine poljoprivredne proizvodnje (biljna, stočarska) ° (h) upravljanje rizikom ° (j) agrarna politika (osnove) i agrarni marketing.
10
Procesi u okviru farm managementa*
* Pretpostavljeno je da su ciljevi poslovanja prije određeni Izvor: Buckett M., op. cit., str. 3
Prema Buckett-u, disciplina farm managementa obuhvaća slijedeća područja:
Načela ekonomike proizvodnje. Radi razumijevanja ekonomskih pojava u procesu
proizvodnje, nu�no je poznavati barem osnovna načela ekonomike. Tu se obrađuju
pojmovi kao �to su zakon opadajućih prinosa, zakon supstitucije inputa, koncept
oportunitetnog tro�ka, marginalna analiza i slično. Ova znanja se uključuju u izučavanje
farm managementa kao nu�na i dio istih sadr�an je i u sadr�aju Tečaja.
Prikupljanje informacija. Pravilno praćenje poslovanja, u fizičkom i vrijednosnom
smislu, posebno se nagla�ava. Bez a�urnog zapisivanja i praćenja informacija u svezi s
poslovanjem, management je gotovo onemogućen u djelatnostima analize poslovanja,
planiranja ili kontroliranja poslovanja.
Tro�kovi i kalkulacije, analiza poslovanja. Ova cjelina nadograđuje se na
prikupljanje informacija i direktno ovisi o vođenju zabilje�ki o poslovanju. Potrebno je
poznavati osnovne ekonomske i financijske dokumente i izvje�taje, te metode kalkulacije
tro�kova, kako bi se mogle donositi kvalitetnije odluke. To je također va�an segment
znanja farm managera.
11
Planiranje. Svakoj poslovnoj akciji mora prethoditi planiranje. Vrste plana, te
osnovne aktivnosti i pojmovi koje kod planiranja treba imati na umu, sadr�ani su u ovom
segmentu. Posebno se razlikuju planovi pojedinih osnovnih proizvodnih resursa (rad,
kapital, zemlji�te).
Nabavljanje proizvodnih resursa. Postoji vi�e načina na koji se mogu nabaviti i
osigurati proizvodni resursi. U ovom dijelu farm managementa izučavaju se načini,
aktivnosti i postupci nabave resursa. Razmatraju se svi činitelji koji utječu na odluke o
nabavi, kao i alati koji se koriste kako odlučivanje ne bi bilo zasnovano isključivo na
intuiciji.
Management pojedinih resursa. Management pojedinačnih resursa izuzetno je
značajno područje zbog njihove va�nosti u proizvodnji. Stoga je bitno kako raspolo�ive
ograničene resurse odr�avati, gospodariti njima, i kako ih kombinirati da bi bili �to bolje
iskori�teni u cilju postizanja visokog poslovnog učinka. Najče�će se posebno odvajaju
management zemlji�ta, management ljudskih potencijala i management kapitala.
Teorije odabira i kombiniranja proizvodnje. Odgovaraju na pitanja vezana uz
odabir proizvoda gospodarstva i njihove kombinacije u svrhu postizanja optimalnog
iskori�tenja resursa u danim uvjetima. Krajnji cilj je postići �to vi�u dobit cijelog
gospodarstva. Osnovni pojmovi u okviru ovog dijela farm managementa jesu
diverzifikacija i specijalizacija, granični tro�kovi i granični prihod, usporedne prednosti i
sl.
Management pojedine proizvodnje. Nastoji odgovoriti na pitanje kako ostvariti
najbolji učinak u pojedinoj poljoprivrednoj proizvodnji. Razmatraju se tro�kovi i izvori
prihoda pojedine proizvodnje, planiranje kontroliranje i analiza čimbenika proizvodnje,
prednosti i nedostaci te učinci pojedine proizvodnje kao dijela sustava proizvodnje na
gospodarstvu.
12
Poduzetni�tvo Poduzetni�tvo je djelatnost poduzetnika usmjerena na pokretanje, organiziranje i inoviranje
poslovanja poduzeća s temeljnom svrhom stvaranja novog tr�i�ta8.
U Ekonomskom leksikonu pri definiranju poduzetni�tva kao njegova bitna obilje�ja
navode se: �potreba za postignućem i uspjehom, kreativnost i inicijativa, preuzimanje
rizika, povjerenje u ljude i smjelost, potreba za neovisno�ću i autonomijom te motivacija,
energija i stalan anga�man na promjenama.�. Iako su tu navedena kao obilje�ja
poduzetni�tva, mo�emo ih tumačiti i kao obilje�ja poduzetnika (Baletić, ur., 1996).
Poduzetnik je osoba koja posluje na vlastiti rizik. On raspola�e sredstvima potrebnim za
određenu gospodarsku djelatnost i samostalno donosi odluke koje se odnose na tu
djelatnost. Zarada poduzetnika je poduzetnička dobit, koja ostaje nakon �to se od ukupnog
prihoda odbiju tro�kovi te sve ugovorne i zakonske obveze.
Isto tako, poduzetnik je osoba pripravna ostvariti svoje poduzetničke ideje i inovacije
izla�ući se pri tome riziku i neizvjesnosti glede konačne dobiti.
Dakle, poduzetnik je osoba koja primjenom nove ideje ili inovacije i preuzimanjem
poslovnog rizika plasira svoje proizvode/usluge na tr�i�tu radi stjecanja dobiti. Izostajanje
dobiti ne znači da netko nije poduzetnik: mnogi, posebice u razvijenim zemljama tr�i�ne
ekonomije, uspijevaju tek u drugom ili inim poku�ajima.
Najva�niji čimbenik poduzetni�tva je poduzetnička ideja.
Danas poduzetni�tvo u uvjetima globalizacije, liberalizacije i internetizacije dobiva svoj
puni zamah. Neke razlike između gospodarskih uvjeta nekada i danas prikazane su u
slijedećoj tablici.
8 Jelavić A. et.al.: Ekonomika poduzeća, Zagreb 1993
13
Temeljna razlikovna obilje�ja gospodarskog okru�enja �starog� i �novog� doba
Obilje�je �Staro doba� �Novo doba� Opća obilje�ja: Tr�i�te Stabilno Promjenjivo Razina takmičenja Nacionalna Svjetska Organizacijski oblici Hijerarhijski, birokratski Mre�ni Industrija: Organizacija proizvodnje Masovna proizvodnja Prilagodljiva proizvodnja Nositelji razvitka Kapital/rad Inovacije/znanje Nositelji tehnologije Strojevi Digitalizacija
Izvor usporednih prednosti Sni�enje tro�kova povećanjem obujma
Inovacije, kvaliteta, vremenska točnost i tro�kovi
Va�nost istra�ivanja i razvitka Niska do srednja Visoka Odnosi s drugim tvrtkama Samostalan nastup Savezi i suradnja Radna snaga: Politički cilj Puna zaposlenost Vi�e stvarne plaće i dohodak Obučenost Vje�tine vezane uz posao �ire znanje iz različitih područja Potrebno obrazovanje Vje�tina ili stupanj Do�ivotno učenje Odnos djelatnik�rukovoditelj Suprotstavljanje Suradnja Priroda zaposlenja Stalno Rizik i prigode Vlada: Odnos vlade i poslovnih tvrtki Postavljanje zahtjeva Poticanje prigoda za rast Uređenje Zapovijedanje i nadzor Prilagodljivost, Tr�i�na oruđa Izvor: Prilagođeno iz: Macke, D. (2000c) �Why Entrepreneurship?�. Uvjete za poduzetni�tvo autori uglavnom dijele na tri razine: (1) klimu, (2) infrastrukturu i
(3) podr�ku iz okru�enja. Klimu sačinjavaju opći uvjeti gospodarenja, infrastrukturu čine
dijelovi klime bitni za poduzetni�tvo, a podr�ku čine izravne, privatne ili javne, inicijative
za pomoć razvitku poduzetni�tva. U svakoj od navedenih razina dru�tvena zajednica mo�e
utjecati na razvitak poduzetni�tva. Poticajna i podr�avajuća zajednica za poduzetni�tvo
rađa visoku razinu poduzetni�tva u gospodarstvu.
I na kraju �to razlikuje i povezuje poduzetnika i managera?
14
Razlikovne osobine poduzetnika spram managera
Poduzetnik vs. Manager • dobro podnosi neizvjesnost • stvara stabilnost
• posvećuje pozornost podrobnostima • ima preglednost nad velikim sustavima
• upravlja rizikom • te�i smanjivanju rizika
• vodi brigu o dugoročnim izgledi • prati mjerljive rezultate tijekom vremena
• otporan na probleme u poslovanju • sposoban raditi u danoj okolini
Izvor: Prema: Mescon i Mescon, 1996.
TEORIJA TRO�KOVA Autori: Prof.dr.sc Zoran Grgić, Dipl.ing. Branka �akić
RAZVITAK TEORIJE TRO�KOVA
Intenzivno izučavanje tro�kova počelo je krajem 19. i početkom 20.stoljeća, kada se
javljaju prve gospodarskih krize u kapitalističkim zemljama. Potreba za analizom tro�kova
je određena pogor�anjem financijskih uvjeta poslovanja. Tvrtke su radi opstanka i razvitka
na tr�i�tu morale proizvoditi sa sni�avanjem tro�kova proizvodnje, odnosno prodajne
cijene. Za ostvarenje tog cilja morale su izučavati i dobro poznavati odnose tro�kova i
učinaka.
Pojavom prvih industrijskih poduzeća nastaje industrijsko knjigovodstvo odnosno
knjigovodstvo tro�kova koje biva podloga za temeljitu analizu tro�kova.
Prvi pisani radovi koji tretiraju tro�kove vezani su uz fiziokraciju (vladavina prirode) i
njezinog začetnika francuza Qvensija (1757.), koji u svojim radovima iznosi prve izračune,
ukupni kapital, tro�kove i dohodak francuskih poljoprivrednika.
15
Prvi tiskani radovi i detaljni opisi izučavanja tro�kova javljaju se u radovima Eugena
Schmalenbacha u Njemačkoj (marginalistička �kola). U svom radu �Grundlagen der
Selbstkostechung und Preispolitik� opisuje proporcionalne fiksne, degresivne i progresivne
tro�kove. Ovaj autor je prvi opisao i postavio teoriju tro�kova.
Teorija - grčka riječ theoria - znači promatranje, ispitivanje, postavljanje.
- vrhunac svake znanosti je teorija ili opća va�eća spoznaja o stvarima, zbivanjima i
odnosima.
Teorija tro�kova u u�em smislu - je proučavanje tro�kova strukture ili kako se tro�kovi
pona�aju u odnosu na promjenu obujma proizvodnje. Teorija tro�kova u �irem smislu -
obuhvaća tro�kovnu strukturu uz analizu cijene učinka i ukupnu prihodovnu strukturu u
okvirima tr�i�ta.
TRO�KOVI - ODREĐENJE I RAZVRSTAVANJE
Definicija: Tro�kovi su u novcu izra�ena količina �ivoga i opredmećenoga rada, te
uračunatih ugovorenih i zakonskih obveza, potrebnih za proizvodnju određenih učinaka.
Svijesnim radom zaposlenih se uz pomoć sredstava za rad (strojevi, alati) djeluje na
predmete rada (sirovine, tvari, poluproizvode) da bi dobili �eljeni oblik određene tehničko-
tehnolo�ke kakvoće koji ima novu, uvećanu uporabnu vrijednost.
Stalno je pitanje u poslovanju tvrtke koja je razina potrebnih i gospodarski opravdano
utro�enih utro�aka da se proizvede određeni učinak. Koliko je potrebno i ekonomski
opravdano utro�iti potvrđuje se na tr�i�tu. Različitom zakonskom regulativom se (�to je
posebno va�no u poljoprivredi) djeluje na tr�i�ne odnose, te tako dodatno utječe na razinu
�opravdanih� tro�kova.
U kontroli tro�kovi treba obratiti pozornost na ispitivanje i pronala�enje činitelja koji su
izazvali sni�enje ili povećanje tro�kova. Zadatak analitičara nije da svojim ispitivanjem
utvrdi koliki su stvarni tro�kovi, nego da utvrdi koliko bi oni uz konkretne uvjete trebali
iznositi.
16
�to je u tvrtki učinjeno, to će uvijek otkriti statistika i knjigovodstvo, a �to je trebalo biti
učinjeno, to treba utvrditi ekonomska analiza.
ČINITELJI KOJI DJELUJU NA VISINU T R O � K O V A
Visinu tro�kova određuju unutarnji i vanjski činitelji .
Unutarnji činitelji u tvrtki mogu biti:
a) tehničkih (objektivnih) značajki
1. tehnički normativi
2. tehnolo�ki normativi
3. utro�ak osnovnih i pomoćnih tvari i slično;
b) ustrojbenih (subjektivnih) značajki.
1. nestručnost
2. nadostatna pozornost
3. lo�i normativi i slično;
Vanjski činitelji su:
a) cijene proizvodnih elemenata kao posljedica tr�nih odnosa
b) propisi dr�ave.
Na unutarnje i vanjske činitelje djeluje zakonska regulativa dr�ave temeljem zakona o
poduzećima, carinskim propisima, porezima, kreditno-monetarnom politikom poslovnih
banaka i sredi�nje banke i slično.
RAZVRSTAVANJE TRO�KOVA Razvrstavanje tro�kova je način upoznavanja tro�kova i zakonitost njihovog pona�anja u
različitim uvjetima.
17
Tro�kovi se razvrstavaju prema:
- podrijetlu i funkciji
- načinu snimanja i uračunavanja u cijenu
- ulaganju u proizvodni proces
- slo�enosti
- odnosu prema stupnju iskori�tenja kapaciteta
- ukupnosti tro�kova
1. PODRIJETLO SADR�AJA I FUNKCIJE TRO�KOVA
Podjela na:
a) PRIRODNE VRSTE
1. tro�kovi tvari
2. tuđih usluga
3. anga�iranih sredstava
4. rada
5. ugovorenih i zakonskih obveza
b) FUNKCIONALNE VRSTE tro�kova - koju su funkciju obavili u tvrtki.
2. NAČIN SNIMANJA I URAČUNAVANJA TRO�KOVA U CIJENU PROIZVODA I
USLUGA
Podijeljeni su na:
a) IZRAVNE (direktne) tro�kove ili tro�kovi učinaka, su tro�kovi koje je tehnički
moguće i gospodarski opravdano snimiti neposredno po učincima zbog kojih su i
nastali. Jo� se zovu tro�kovi učinaka ili tro�kovi izrade.
Izravni tro�kovi su :
1. sirovine
2. tvari
18
3. pomoćne tvari
4. amortizacija
5. izravne plaće
6. kamate
7. zakup.
b) POSREDNI tro�kovi ili re�ijski tro�kovi ili opći tro�kovi su tro�kovi odjela ili
mjesta koje nije tehnički moguće niti gospodarski opravdano snimiti po učincima
već ih se raspoređuje po područjima odgovornosti pomoću metode izračuna.
3. ULAGANJE TRO�KOVA U PROIZVODNI PROCES
Podijeljeni su na:
a) PRIMARNE TRO�KOVE odnosno tro�kovi koji prvi i jedini put ulaze u
proizvodnju (sirovine sa skladi�ta, u poljoprivredi - ugljen, sjeme, stočna hrana)
b) SEKUNDARNE TRO�KOVE, koji su ustvari tro�kovi �to se vi�e puta pojavljuju
u proizvodnom procesu, ali mijenjaju oblik. Primjerice, kotlovnica proizvodi paru i
prodaje je drugim proizvodnim jedinicama - u cijeni pare, kojom će te proizvodne
jedinice biti terećene, sadr�ani su tro�kovi ugljena, osobni dohotci i drugi tro�kovi
koji su već kao primarni u�li u proizvodni proces, a sada ulaze kao tro�ak pare po
drugi puta; svinjogojska farma s proizvodnjom odojaka i tovljenika ili proizvodnja
mlijeka i mlječnih prerađevina su primjeri iz poljoprivrede.
Pri proračunu tro�kova proizvodnje mora se voditi računa o njihovom dijeljenju prema
nositeljima, a ne da se zaračunavaju u apsolutnom iznosu pri izračunavanju cijene
ko�tanja svakog proizvoda (npr. u obiteljskom gospodarstvu: mlijeko, prerađevine od
mlijeka).
4. SLO�ENOST TRO�KOVA
Prema slo�enosti dijeljeni su na:
a) JEDNOSTAVNE (ORIGINALNE) tro�kove:
19
Jednostavni tro�kovi su prirodne vrste tro�kova, te ih dalje nije moguće
ra�članiti. Nazivaju se i originalni, jer nisu izvedeni iz drugih tro�kova.
b) SLO�ENE (KOMPLEKSNE) tro�kove:
Kompleksni su tro�kovi slo�eni od dva ili vi�e jednostavnih.
Primjerice:
1. opći tro�kovi uprave
2. opći tro�kovi prodaje
5. ODNOS TRO�KOVA PREMA STUPNJU ISKORI�TENJA KAPACITETA
Prema ovom kriteriju podijeljeni su na:
a) NEPROMJENJIVI TRO�KOVI
Nepromjenjivi su oni tro�kovi koji u svom iznosu ostaju nepromijenjeni i onda ako
se količina proizvoda mijenja. Nazivaju se jo� i tro�kovi kapaciteta. Karakteristika
im je �to oni ne nastaju ovisno o količini proizvoda koja je u nekom razdoblju
proizvedena, nego ovisno o vremenu trajanja proizvodnje (zakupnina za 2 mj. bit će
2x veća od jednomjesečne, bez obzira koliko se u tim mjesecima proizvelo). Zbog
te ovisnosti o vremenu za koje se oni obračunavaju, u američkoj literaturi ih
nazivaju �periodični tro�kovi� (period costs ili time costs - vremenski tro�kovi).
Znači, nastaju bez obzira da li se proizvodi ili ne (tro�kovi kapaciteta).
b) PROMJENJIVI TRO�KOVI
Promjenjivi su oni tro�kovi koji nastaju ovisno o proizvodnji učinaka. Nema ih ako
nema proizvodnje. U američkoj literaturi ih zbog toga nazivaju tro�kovi
proizvodnje.
Tro�kovi koji imaju osobine promjenjivih ne mijenjaju se sukladno obujmu
proizvodnje, pa su podijeljeni na skupine:
1. smanjujuće promjenjljivi tro�kovi (degresivno-varijabilni)
20
2. razmjerno promjenjljivi tro�kovi (proporcionalno-varijabilni)
3. rastuće promjenjljivi tro�kovi. (progresivno-varijabilni)
6. UKUPNOST TRO�KOVA
Podijeljeni su na:
a) UKUPNI TRO�KOVI (tro�kovi u masi) su iskazani u ukupnom iznosu za
određeno vremensko razdoblje za ukupno proizvedenu količinu učinaka.
b) PROSJEČNI TRO�KOVI (tro�ak po jedinici proizvoda) su kvocijent ukupnih
tro�kova i proizvedenih učinaka ili cijene ko�tanja jednog učinka.
TRO�KOVI I STUPANJ ISKORI�TENJA KAPACITETA
Izraz kapacitet dolazi od lat. riječi capacitas - sposobnost, mogućnost def. Kapacitet je
sposobnost neke tvrtke, stroja ili odjela ili bilo koje druge proizvodne jedinice da u
određenom vremenu i pri punoj uposlenosti proizvede određenu količinu učinaka.
Kapacitet je slo�en od:
1. sredstava za rad (tehničke mogućnosti stroja),
2. svijesnog rada ljudi (sve vi�e intelektualni)
3. intenzivnosti rada,
4. tehnolo�kih metoda i
5. re�im rada u određenom vremenskom razdoblju.
Svi navedeni elementi danas su pod utjecajem sve veće razine tehnologije, tehnike,
specijalizacije, informatike i slično.
KQT
=
Kapacitet (K) je odnos količine učinaka (Q) i vremena izrade (T).
Kapacitet se izučava s gospodarskog i tehničkog stajali�ta.
21
1. S tehničkog je podijeljen na:
1. NAJNI�I - ispod kojega se proizvodnja ne obavlja, nije opravdano, ispod kojeg ne bi
bilo tehnički opravdano ili ne bi bilo tehnički moguće proizvoditi;
2. OBIČNI ILI REALNI - kojeg tvrtka ostvaruje uz normalnu djelatnost; uz uobičajene
gubitke radnog vremena;
3. NAJVI�I - mogao bi se postići isključivanjem svih gubitaka radnog vremena uz
maksimalnu intenzivnost rada te uz tehnički optimalnu organizaciju rada (rje�avanje
uskih grla i slično), tvrtka ga nikada ne ostvaruje, ali te�i njemu;
4. PLANIRANI - je količinski kapacitet koji se uzima kao temelj za postavljanje
proizvodnog plana u određenom vremenskom razdoblju.
2. S gospodarskog je podijeljen na:
1. NAJNI�I - je najmanja količina učinaka ispod koje se ne isplati (financijski) proizvoditi
učinke, jer se ne bi postigao prihod dovoljan niti za pokriće VT izazvanih
proizvodnjom;
2. OPTIMALNI - je najveća količina učinaka standardne kakvoće ostvarena uz najni�e
prosječne tro�kove. Predstavlja u isto vrijeme obični i gospodarski kapacitet, odnosno s
tehničke razine to je OBIČNI i s GOSPODARKE OPTIMALNI.
3. PLANIRANI � slu�i kao temelj za postavljanje plana tvrtke. Dobije se kombiniranjem
tehnički planiranog kapaciteta i ostalih čimbenika koji nisu tehničke osobine izra�ene u
novcu.
STUPANJ ISKORI�TENJA KAPACITETA
Kapaciteti mogu biti iskori�teni ili neiskori�teni, a unutar ove dvije krajnosti egzistiraju i
slabo, dobro i najvi�e iskori�teni kapaciteti.
22
% I Kq x
K=
1 0 0
%IK - stupanj iskori�tenja kapaciteta
q - stvarno proizvedena količina učinaka
K - kapacitet tvrtke (mogući)
STUPANJ ISKORI�TENJA RADNOG VREMENA
%đ
IRVodre eni sati djelatnika x
mogući sati djelatnika=
100
=Os x
Ms100
STUPANJ UČINKA
Stupanj učinka je postotak koji ukazuje na razinu učinaka uzimajući u obzir stupanj
iskori�tenja kapaciteta i stvarno iskori�tenje radnog vremena.
%var
varU
moguće radno vrijemest no radno vrijeme
xst na proizvodnja
kapacitet=
%UMsOs
xq x
K=
100
U okviru analize osnovnih sredstava, odnosno utvrđivanja kori�tenja kapaciteta su
posebice značajni pokazatelji stupnja kori�tenja kapaciteta, stupnja uposlenosti i stupnja
učinka. Navedeni pokazatelji se računaju prema slijedećim jednad�bama:
23
stupanj iskori�tenja kapaciteta = (potencijalni kapacitet / ostvareni kapacitet)*100
stupanj uposlenosti = (planirani kapacitet*100) / potencijalni kapacitet
stupanj učinka = (ostvareni kapacitet / planirani kapacitet)*100
ili
stupanj iskori�tenja kapaciteta = (stupanj uposlenosti * stupanj učinka) / 100
stupanj uposlenosti = (stupanj iskori�tenja kapaciteta * 100) / stupanj učinka
stupanj učinka = (stupanj iskori�tenja kapaciteta * 100) / stupanj uposlenosti
Primjerenost tako izračunatih pokazatelja je moguće ocijeniti uspoređivanjem dobivenih
vrijednosti s vrijednostima istih u prethodnim razdobljima (vremenska dimenzija
analitičkog ispitivanja), odnosno uspoređivanjem s vrijednostima u srodnim poduzećima ili
proizvodnjama. Uspoređivanjem vrijednosti pokazatelja s vrijednostima u srodnim
poduzećima ocjenjuje se dostignuti tehnolo�ki stupanj u samom poduzeću, dok se
poredbom s vrijednostima prethodnog razdoblja mo�e spoznati razina iskori�tenosti, uzroci
takvom stanju i ekonomske posljedice.
Određenje ovih pokazatelja je prikazano u slijedećim primjerima:
1) poljoprivredno poduzeće ima 4 kombajna i 6 traktora. Potencijalni je kapacitet jednog
kombajna 20 radnih dana u 2,5 smjene, �to čini 400 sati rada (20*2,5*7). Planirani
kapacitet je 18 radnih dana, odnosno 315 sati. U poljoprivredi se računa potencijalno
kori�tenje traktora od 300 radnih dana. Planirani kapacitet jednog traktora je 250 radnih
dana, odnosno 1750 sati rada vozača traktora. U promatranoj godini je ukupno kori�tenje
kombajna bilo 1100 sati, a traktora 9800 sati. Prema tome,
za kombajne je
stupanj uposlenosti=(1.260/1.600)*100=78,75% stupanj iskori�tenja kapaciteta=(1.100/1.600)*100=68,75% stupanj učinka=(1.100/1.260)*100=87,30%
za traktore je
stupanj uposlenosti=(10.500/12.600)*100=83,33% stupanj iskori�tenja kapaciteta=(9.800/12.600)*100=77,77% stupanj učinka=(9.800/10.500)*100=93,33%
24
2) poljoprivredno poduzeće ima 3 staje za krave s ukupno 500 mjesta. Pomno�eno s
brojem dana u godini to čini 182.500 hranidbenih dana. Planirana proizvodnja je računala s
95%-tnim stupnjem uposlenosti. Broj krava se u promatranoj godini mijenjao od početnog
stanja (500 krava) i na kraju godine je utvrđen ukupni broj hranidbenih dana � 162.400.
potencijalni kapacitet=182.500 hranidbenih dana
planirani kapacitet=173.375 hranidbenih dana
ostvareni kapacitet=162.400 hranidbenih dana
stupanj uposlenosti=(173.375/182.500)*100=95,00%
stupanj iskori�tenja kapaciteta=(162.400/182.500)*100=88,98%
stupanj učinka=(162.400/173.375)*100=93,67%
Tablica 1: Djelovanje stupnja iskori�tenja kapaciteta na cijenu ko�tanja mlijeka
Proizvodnja Ukupno Stupanj Tr.kapaciteta Tr.proizvoda Cijena mlijeka l tr.kapaciteta iskori�tenja po jedinici po jedinici ko�tanja
190.000 2,460.500 10.00% 12.95 0.55 13.50 380.000 2,460.500 20.00% 6.48 0.55 7.03 570.000 2,460.500 30.00% 4.32 0.55 4.87 760.000 2,460.500 40.00% 3.24 0.55 3.79 950.000 2,460.500 50.00% 2.59 0.55 3.14
1,140.000 2,460.500 60.00% 2.16 0.55 2.71 1,330.000 2,460.500 70.00% 1.85 0.55 2.40 1,520.000 2,460.500 80.00% 1.62 0.55 2.17 1,710.000 2,460.500 90.00% 1.44 0.55 1.99 1,900.000 2,460.500 100.00% 1.30 0.55 1.85
DIFERENCIJALNI TRO�AK
Pri praćenju tro�kova kod različitog stupnja iskori�tenja kapaciteta iskazuju se i različiti
ukupni tro�kovi. Kod većeg stupnja iskori�tenja kapaciteta su veći i ukupni tro�kovi, pa je
va�no da analitičari prate % IK i tro�kove, koje uvjetuje određeni kapacitet. U analitici se
25
posebno prate tro�kovi i razlike tro�kova između postojeće i uvećane proizvodnje. U teoriji
i praksi razlika između postojećeg i uvećanog ili smanjenog % IK naziva se sloj ili zona.
Definicija: Diferencijalni tro�ak je prosječan tro�ak koji se javlja između postojeće i
uvećane odnosno smanjene proizvodnje (%IK) ili koji se javlja u bilo kojem
sloju ili zoni.
∆∆
∆T
TIK
=%
∆ T - diferencijalni tro�ak
∆ UT - tro�ak diferencije - prirast ili pad ukupnog tro�ka
% IK - stupanj iskori�tenja kapaciteta
KOEFICIJENT OSJETLJIVOSTI ILI PRILAGODLJIVOSTI (REAGIBILNOSTI) TRO�KOVA
Regibilnost dolazi od latinske riječi reagere �to znači odgovoriti na neko djelovanje
djelovanjem.
Definicija: Reagibilnost tro�kova je osjetljivost, prilagodljivost ili elastičnost tro�kova na
stupanj iskori�tenja kapaciteta.
Osjetljivost tro�kova utvrđuje se pomoću koeficijenta osjetljivosti tro�kova, a to je odnos tro�kova
i dinamike porasta proizvodnje.
KoUT
IK=
%% %
∆∆
Ko = koeficijent osjetljivosti tro�kova
26
% ∆ UT = postotni porast ili smanjenje ukupnih tro�kova u zoni ili sloju
% ∆ %IK = postotni porast ili smanjenje obujma proizvodnje
Koeficijent osjetljivosti mo�e biti:
Ko = 0
Ko > 1
Ko < 1
= < Ko < 1
1. Koeficijent osjetljivosti jednak je nuli
Ko = 0
Ovakvi tro�kovi koji ne reagiraju na stupanj iskori�tenja kapaciteta nazivaju se
nepromjenjivi ili fiksni tro�kovi.
2. Koeficijent osjetljivosti jednak je jedan
K0 = 1
Tro�kovi koji se mijenjaju istom dinamikom kao i volumen proizvodnje, nazivaju se
proporcionalno varijabilni tro�kovi.
3. Koeficijent osjetljivosti je veći od �0�, a manji od �1�
0 < Ko < 1
Tro�kovi kojima tro�ak diferencije raste sporije od % IK nazivaju se degresivno varijabilni tro�kovi. 4. Koeficijent osjetljivosti je veći od �1�.
27
Ko > 1
Tro�kovi koji rastu br�om dinamikom od proizvodnje, odnosno kojima je koeficijent
osjetljivosti veći od jedan su progresivno varijabilni tro�kovi.
FIKSNI TRO�KOVI (FT)
Osnovna osobitost nepromjenjivih (fiksnih) tro�kova je da nastaju neovisno o stupnju
iskori�tenja kapaciteta, a isto tako ne mijenjaju se promjenom volumena proizvodnje.
Neki od nepromjenjivih tro�kova su:
1. amortizacija
2. kamate na kredit za O.S.
3. tro�kovi investicijskog odr�avanja
4. osiguranje O.S.
5. stalni doprinosi i članarine
6. plaće izravne izrade učinaka
7. zakupi, koncesija
Nepromjenjive (fiksne) tro�kove uvjetuje
1. predviđeni volumen proizvodnje
2. odabir tehničko-tehnolo�kih metoda
ZAKONITOSTI NEPROMJENJIVIH (FIKSNIH) TRO�KOVA
1) FT u masi su stalni (njihov pravac je paralelan s osi X)
2) prosječni fiksni tro�kovi (ft) imaju degresivnu osobinu (hiperbola) s povećanjem
volumena proizvodnje
3) diferencijalni tro�ak FT = 0
28
4) koeficijent osjetljivosti FT = 0
1. Zakonitosti
FT - constantni
2. Zakonitost
ft - prosječni tro�ak ima osobine degresivnosti
f tF TX
=
! prosječni fiksni tro�kovi imaju veliko značenje u poslovanju tvrtke zbog silaznog
trenda (s povećanjem % IK sve su manji po učinku).
0
10.000
20.000
30.000
40.000
0 20 40 60 80 100x
y
FT
Slika br. 1: Ukupan fiksni tro�ak
29
0
250
500
750
1.000
1.250
1.500
0 20 40 60 80 100x
y/x
ft
Slika br. 2 Prosječan fiksni tro�ak
60.000
120.000
180.000
0 1 2 3 4 5x
y
FT
(u ooo)
Slika br 3: Ukupni relativno fiksni tro�kovi
0
10
20
30
40
0 1 2 3 4 5 6x
y/x
ft
Slika br. 4: Prosječni relativno fiksni tro�kovi
30
PODVRSTE FIKSNIH TRO�KOVA
1. apsolutni FT (�eljezni tro�kovi)
2. relativni FT (zonalni)
Zakonitosti Ft su isti u jednoj zoni, ali se zbog povećanja količine proizvodnje mijenjaju
jer su i kapaciteti veći zbog poslovne odluke.
NEISKORI�TENI ILI JALOVI NEPROMJENJIVI FIKSNI TRO�KOVI
Prosječni fiksni tro�kovi uvijek manji pri većem iskori�tenju kapaciteta. Kad se kapacitet
koristi manje od maksimuma, svaka jedinica učinka biti će opterećena s većim iznosom
FT.
PROPORCIONALNO-VARIJABILNI TRO�KOVI (PT)
Proporcionalno-varijabilni tro�kovi se uvijek mijenjaju proporcionalno s porastom ili
smanjenjem stupnja iskori�tenja kapaciteta. Proporcionalno-varijabilni tro�kovi se dijele
na:
1. ukupne PT
2. prosječne pt
ZAKONITOSTI PROPORCIONALNO-VARIJABILNIH TRO�KOVA
1. ZAKONITOST PT
Ukupni PT - rastu u istoj proporciji, kao i % IK, pa se u grafikonu prikazuju pravcem koji
polazi od ishodi�ta (bez obzira na kut zatvaranja s osi X), prikazuje se linearnom
funkcijom.
Yc = Y
31
2. ZAKONITOST PT
Druga zakonitost glasi da su prosječni proporcionalno-varijabilni tro�kovi po jedinici
proizvoda stalni, pravac im je paralelan s osi X.
3. ZAKONITOST PT
Treća zakonitost vezana je u zone ili slojeve tro�kova ili diferencijalni tro�ak. Treća
zakonitost određena je pojavom da je diferencijalni tro�ak (T) PT uvijek jednak
prosječnom proporcionalnom tro�ku. Ovu zakonitost potvrđuje koeficijent osjetljivosti.
Koeficijent osjetljivosti proporcionalnih tro�kova uvijek je �1�.
0
40.000
80.000
120.000
160.000
200.000
0 20 40 60 80 100x
y
PT
Slika br. 5: Ukupni proporcionalno-varijabilni tro�kovi
0
500
1.000
1.500
2.000
2.500
0 20 40 60 80 100X
Y/X
pt
Slika br. 6: Prosječni proporcionalno-varijabilni tro�kovi
32
DEGRESIVNO - VARIJABILNI TRO�KOVI (DT)
DT su tro�kovi koji u masi rastu sporije od stupnja iskori�tenja kapaciteta.
Dijele se na:
- ukupne degresivne (DT)
- prosječno degresivne (dt)
1) ZAKONITOST DT
Prva zakonitost kazuje da ukupni (u masi) degresivni tro�kovi uvijek imaju oblik krivulje,
koja je naklonjena prema osi X (apscisi).
2) ZAKONITOST dt
Druga zakonitost određena je pojavom da su prosječni degresivni tro�kovi (dt) uvijek
usmjereni prema osi X, i prikazuju se pravcem ili krivuljom.
3) ZAKONITOST - Diferencijalni tro�ak zone ili sloja
Treća zakonitost određena je pojavom da je diferencijalni tro�ak degresivnosti tro�ka
uvijek manji od prosječnog degresivnog tro�ka.
4) ZAKONITOST - koeficijent osjetljivosti degresivnog tro�ka
Četvrta zakonitost potvrđuje treću zakonitost, odnosno da je koeficijent osjetljivosti
degresivnog tro�ka uvjek manji od �1�, a veći od �0�.
33
0
40.000
80.000
120.000
160.000
200.000
0 20 40 60 80 100x
y
DT
Slika br. 7: Ukupni degresivno-varijabilni tro�ak
0
500
1.000
1.500
2.000
2.500
0 20 40 60 80 100x
y/x
dt
Slika br. 8: Prosječni degresivno-varijabilni tro�ak
34
PROGRESIVNO VARIJABILNI TRO�KOVI (PGT)
PGT su tro�kovi koji rastu br�e od rasta količine učinaka (%IK) i odraz su nenormalnih
stanja u proizvodnji (ne�to se forsira preko mogućnosti). Uvijek ih uvjetuju �uska grla� u
proizvodnom procesu.
1) ZAKONITOST PGT
Ukupni progresivni tro�kovi (PGT) rastu br�e od rasta volumena proizvodnje, a krivulja im
polazi od ishodi�ta i uvijek je naklonjena prema osi Y.
2) ZAKONITOST pgt
Prosječni progresivni tro�kovi rastom %IK također su u stalnom porastu i obrnuto, a
prikazujemo ih pravcem ili krivuljom.
3) ZAKONITOST - diferencijalni tro�ak progresivnog tro�ka u zoni ili sloju.
Diferencijalni tro�ak progresivnog tro�ka uvijek je veći od prosječnog progresivnog tro�ka
ili
4) ZAKONITOST ili koeficijent osjetljivosti progresivnog tro�ka.
Četvrta zakonitost potvrđuje treću zakonitost, odnosno koeficijent osjetljivosti PGT
uvijek je veći od �1�.
35
0
100.000
200.000
300.000
0 20 40 60 80 100
x
y
PGT
Slika br. 9: Ukupni progresivno-varijabilni tro�ak
0
100.000
200.000
300.000
0 20 40 60 80 100
x
y
PGT
Slika br. 10: Prosječni progresivno-varijabilni tro�kovi
36
UKUPNI VARIJABILNI TRO�KOVI (VT)
Ukupni varijabilni tro�kovi su zbroj svih pojedinačnih varijabilnih tro�kova nastalih u
određenom vremenskom razdoblju:
VT = �PT + �DT + �PGT
vt = �pt + �dt + �pgt
1) ZAKONITOST VT utvrđuje se pomoću �TANGENTALNOG FENOMENA� 1. A to
je pravac povučen iz ishodi�ta na krivulju ukupnih VT.
2) ZAKONITOST pgt
Kod prosječnih varijabilnih tro�kova tangentalni fenomen 1. poprima oblik pravca koji je
paralelan s osi X ili potpuno je identičan s proporcionalnim tro�kovima.
U dinamici varijabilnih tro�kova jako je interval u kojemu su varijabilni tro�kovi
proporcionalni, jer u toj točki prosječni varijabilni tro�kovi posti�u svoju najni�u razinu, te
se ta točka naziva optimum ukupnog varijabilnog tro�ka.
3 i 4) ZAKONITOST VT po zonama:
U pojedinim zonama varijabilni tro�ak poprima osobine proporcionalnog, degresivnog i
progresivnog tro�ka �to potvrđujemo analizom diferencijalnog tro�ka i koeficijenta
osjetljivosti.
37
0
50.000
100.000
150.000
200.000
250.000
300.000
0 10 20 30 40 50 60 70 80x
yVT
tang 1
0 500
1.000 1.500 2.000 2.500 3.000 3.500 4.000 4.500
0 10 20 30 40 50 60 70 80x
y/x
vt
tang 1
Slika br. 11: Ukupni i prosječni varijabilni tro�kovi
38
UKUPNI TRO�KOVI (UT)
Ukupni tro�kovi su zbroj svih tro�kova koji nastaju u jednom obračunskom razdoblju jedne
tvrtke.
UT = FT + VT
ut = ft + vt
S obzirom na iskori�tenje kapaciteta UT mogu poprimiti obilje�ja degresivnih,
proporcionalnih i progresivnih tro�kova.
Proporcionalnost UT dolazi jednu zonu kasnije nego li proporcionalnost tro�kova VT,
jer u UT djeluje fiksna komponenta tro�kova koji su s povećanjem %IK sve manji.
1. ZAKONITOST UT
- isto je kao i kod tangentalnog fenomena 1.
2. ZAKONITOST ut
Druga zakonitost je određena pojmom optimuma ukupnih tro�kova. Optimum je takvo
tehničko rje�enje koje će izazvati najni�e prosječne ukupne tro�kove jer je tangentalni
fenomen 2. Pravac paralelan s osi X.
3 i 4) ZAKONITOST
U određenoj zoni diferencijalni tro�ak VT je proporcionalan i ima Ko = 1, međutim
diferencijalni tro�ak UT ima osobinu degresivnosti jer je Ko manji od 1.
39
U zoni ili sloju VT poprimaju progresivnu osobinu, pa je Ko > 1 , dok UT u ovoj zoni
poprima osobinu proporcionalnosti i diferencijalni tro�ak ima Ko = 1.
U nekoj zoni, VT, Ut imaju osobine progresivnih tro�kova s diferencijalnim tro�kom
Ko > 1.
0
40.000
80.000
120.000
160.000
200.000
240.000
280.000
320.000
0 10 20 30 40 50 60 70 80x
yUT
FT
tang 2
0
1.000
2.000
3.000
4.000
5.000
6.000
0 10 20 30 40 50 60 70 80x
y/x
uttang 2
Slika br. 12: Ukupni i prosječni ukupni tro�kovi
40
GRANIČNI TRO�KOVI (gt)
Praćenjem tro�kova po zonama ili slojevima uočavaju se njihove promjene. Analiza
tro�kova u posljednjem ili zadnjem sloju (kojega mi izaberemo) odnosno u graničnom
sloju bavi se graničnim tro�kovima. Vrlo je va�no uočiti kako su granični tro�kovi
najosjetljiviji, jer registriraju samo novonastale tro�kove.
Definicija: Granični tro�kovi su prosječni varijabilni tro�kovi izazvani u posljednjem
sloju ili zoni.
Osnovna razlika između graničnog tro�ka i prosječnog varijabilnog tro�ka je da gt uzima
u obzir samo prirast varijabilnog tro�ka, a prosječni varijabilni tro�ak je kvocjent ukupnog
varijabilnog tro�ka i ukupne količine učinaka.
1. ZAKONITOST
Granični tro�ak FT = 0
2. ZAKONITOST
Granični tro�ak ( DT < dt ) degresivnog tro�ka je manji od prosječnog degresivnog
tro�ka
3. ZAKONITOST
Granični tro�ak proporcionalnog tro�ka jednak je prosječnom proporcionalnom tro�ku ili gt
PT = pt
4. ZAKONITOST
Granični tro�ak progresivnog tro�ka je veći od prosječnog progresivnog tro�ka ili
gt PGT > pgt
41
Grafikon 1: Pona�anje i matematičko obja�njenje graničnih tro�kova
FINANCIJSKI REZULTAT (FR)
Temeljeni cilj praćenja i poznavanja zakonitosti tro�kova je da se uz određenu proizvodnju
ostvari i najbolji mogući financijski rezultat.
Definicija: Financijski rezultat je razlika između prihoda i tro�kova pri određenom
volumenu proizvodnje (%IK).
FR = UP - UT
fr = pc - ut
Ukupni prihod (UP) se ostvaruje da se određena količina učinaka proda po određenoj
prodajnoj cijeni (PC)
UP = pc x X
42
Pretpostavili smo da je prodajna cijena konstantna. Osnovno obilje�je je da FR u masi u
odnosu na %IK nije identičan s dinamikom prosječnog fr i to osobito pri postizanju
maksimuma.
1. Prosječni fr posti�e svoj maksimum u optimumu prosječnih ukupnih tro�kova (ut su
najni�i), dok FR ili ukupni financijski rezultat posti�e svoj maksimum pri većem %IK u
pozitivnom intervalu.
2. Pri niskom i visokom stupnju iskori�tenja FR i fr su negativni, jer je ukupni tro�ak veći
od ukupnog prihoda, odnosno prosječni ukupni tro�ak je veći od prodajne cijene ili
FR = negativan jer
UT > UP
fr = negativan jer
ut > pc
GRANIČNI FINANCIJSKI REZULTAT (gfr)
Definicija: Granični financijski rezultat je prosječan financijski rezultat u posljednjem
ili graničnom sloju .
Ukupan granični rezultat se izračunava iz odnosa:
GFR = gfr x X
Granični financijski rezultat je bitan jer dok je pozitivan mo�e se povećavati proizvodnju u
okvirima postojećeg kapaciteta, odnosno ne mjenjajući ukupne fiksne tro�kove.
Kada je granični financijski rezultat nula (gfr=0), u tom trenutku ukupan financijski
rezultat posti�e svoj maksimum.
43
U trenutku kada je granični financijski rezultat negativan, ukupni financijski rezultat
počinje opadati.
Ove su postavke određene slijedećim zakonitostima:
gfr = gp - gt ili
gp (granični prihod) veći, jednak ili manji od gt (graničnog tro�ka).
- uz pretpostavku da je prodajna cijena (pc) konstantna.
Praktično to znači da proizvodnju povećavamo (%IK) do onog trenutka dok se granični
prihod ne izjednači s prodajnom cijenom.
gp = pc ili
gfr = pc - gt
- znači da mo�emo povećati proizvodnju dok je:
gt < pc
Maksimum ukupnog financijskog rezultata (FR) posti�e se u trenutku kada je:
gfr = 0 ili
gt = pc
Metoda izračunavanja:
1. UP - ukupni prihod UP = pc x X
2. ukupni tro�kovi UT = UP - FR
3. FT ili fiksni tro�ak vidljiv je iz X = 0 FR = -200
4. varijabilni tro�ak VT = UT - FT
44
5. granični tro�ak
∆∆
∆∆
UTX
iliVTX
xX
6. granični financijski rezultat
gfrFRX
=∆∆
7. ukupni granični financijski rezultat
GFR = UP - GT ili
GFR = gfr x X
1. ukupni prihod
UP = pc x X
2. ukupni financijski rezultat
FR = UP - UT
3. granični financijski rezultat
gfrFRX
=∆∆
4. ukupni granični financijski rezultat
GFR = gfr x X
45
5. granični tro�ak
gtUTX
=∆∆
KRITIČNE TOČKE U KRETANJU TRO�KOVA
Kritične točke su određene pona�anjem krivulje financijskog rezultata, a sjeci�ta su
pojedinih krivulja:
1. ukupnog prihoda
2. ukupnih tro�kova
3. varijabilnih tro�kova
DONJA I GORNJA TOČKA POKRIĆA
Krivulja ukupnog tro�ka (UT) polazi od iznosa fiksnog tro�ka (FT) i kreće se iznad
ukupnog prihoda (UP). Pri određenom stupnju iskori�tenja kapaciteta (%IK) krivulja
ukupnog tro�ka siječe pravac ukupnog prihoda, �to znači da je u tom sjeci�tu UT = UP.
Spu�tajući okomicu na os X iz točke 1, dobije se točka X1 iz koje je vidljivo da je u točki
X1 financijski rezultat jednak nuli. Isto se događa i kod prosječnih tro�kova (ut) i
prosječnog financijskog rezultata. Odnosno u sjeci�tu krivulje ut s pravcem prodajne
cijene (pc), fr = 0 jer je ut = pc.
Ova prva kritična točka u kretanju tro�kova zove se prag rentabilnosti (ekonomičnosti) ili
donja točka pokrića.
Do ove točke tvrtka posluje s gubitkom jer je UT = UP, poslije ove točke tvrtka posluje s
pozitivnim financijskim rezultatom.
Druga kritična točka u kojoj krivulja ukupnog tro�ka (UT) siječe pravac ukupnog prihoda
(UP) naziva se granica rentabilnosti ili gornja točka pokrića - to je točka 2.
46
Do nje tvrtka posluje s dobitkom, a u njoj se potvrđuje zakonitost kao i kod praga
rentabilnosti odnosno:
ZAKONITOST PRAGA RENTABILNOSTI
UP = UT
ut = pc
FR = 0
fr = 0
TOČKA POSLOVNOG MINIMUMA i MAKSIMUMA
Ove dvije točke vezane su uz krivulju ukupnog varijabilnog tro�ka i pravac ukupnog
prihoda, odnosno uz prosječni varijabilni tro�ak i prodajnu cijenu.
ZAKONITOSTI MINIMUMA I MAKSIMUMA:
ukupni varijabilni tro�ak = ukupni prihod
VT = UP
vt = pc
Prvo sjeci�te krivulje Vt i UP naziva se točka poslovnog minimuma. Do ove točke
tvrtka gubi varijabilne i fiksne tro�kove. U točki minimuma tvrtka pokriva varijabilni
tro�ak jer je VT = UP, ali i dalje ostvaruje gubitak fiksnog tro�ka. U drugoj točki ili
sjeci�tu VT s UP ponavlja se ista pojava i točku se naziva poslovni maksimum.
47
TOČKA OPTIMUMA TRO�KOVA
Točka optimuma tro�kova nalazi se u intervalu između praga i granice rentabilnosti
tro�kova. Nalazi se na mjestu na kojem je postotak iskori�tenja kapaciteta najveći, ali uz
uvjet da su prosječni ukupni tro�kovi najmanji.
Slika: Područje optimalnog iskori�tenja kapaciteta
ZAKONITOST TOČKE OPTIMUMA:
ut - minimum
UT i ut - proporcionalni
fr = max.
gt = ut
GT = UT
fr = gfr
FR = GFR
48
TOČKA MAKSIMUM POZITIVNOG i MAKSIMUM NEGATIVNOG FINANCIJSKOG REZULTATA
Maksimum pozitivan ukupan financijski rezultat utvrđuje se pomoću tangentalnog
fenomena 3. Na krivulji ukupnih tro�kova i pravcu ukupnog prihoda. U dodirnoj točki gdje
tangenta dira krivulju ukupnih tro�kova, te spu�tajući okomicu na krivulju FR, dobiva se
točka max. FR. Slijedi iz zakonitosti da je otklon između krivulje UT i pravca FR najveći
tj. max. FR = UP - UT (max.)
KALKULACIJE (IZRAČUNI) TRO�KOVA
POJAM I VRSTE KALKULACIJE
Definicija: Pod izračunom se najče�će podrazumijeva računski postupak pomoću kojeg
se po određenim metodama obračunavaju tro�kovi koji čine cijenu ko�tanja
(C.K.) određenog učinka.
Osnovni cilj ovakovog obračuna je u tome da se proizvedeni učinci opterete onim
tro�kovima koje su i izazvali, kako bi se utvrdila C.K. a uz prodajnu cijenu i ukupni
prihod odnosno financijski rezultat.
Do cijene ko�tanja nije jednostavno doći, jer se uz različite vrste tro�kova i njihovih
obilje�ja mora uzeti u obzir i činjenica da se pri različitoj proizvodnji pojavljuje ne samo
jedan finalni proizvod, već i vi�e njih. Moguća je i u poljoprivredi je vrlo česta proizvodnja
jednog glavnog proizvoda, te jednog ili vi�e sporednih proizvoda. U praksi to uzrokuje
nemogućnost objektivnog utvrđivanja odnosa tro�kova među pojedinim proizvodima.
49
NAČELA KALKULACIJA
Kalkulacija kao metoda zahtjeva određenu postupnost koja se očituje u dva temeljna
zahtjeva:
- prvi zahtjev obuhvaća tro�kove prema određenim razinama kao �to je:
# uzročnost
# postupnost
# dokumentiranost
- drugi zahtjev obuhvaća raspodjelu tro�kova, odnosno daljnje obračunavanje tro�kova po
nositeljima.
Ova dva zahtjeva određuju i temeljna načela kalkulacije:
N a č e l a k a l k u l a c i j a :
1. NAČELO VREMENSKOG RAZGRANIČENJA:
Temeljem njega obuhvaćaju se svi tro�kovi koji su izazvani u određenom vremenskom
razdoblju za određenu proizvedenu količinu učinaka.
2. PRINCIP DIFERENCIRANJA
Svi tro�kovi moraju se analizirati po mjestima nastanka i nositeljima, radi praćenja
rasta ili pada ekonomičnosti.
3. NAČELO PRILAGODLJIVOSTI
Svaka kalkulacija ili izračun mora biti podudaran (kompatibilan) s tehnolo�kom
razinom i raznim poslovnim događajima u proizvodnji.
4. NAČELO DOKUMENTIRANOSTI
Svi tro�kovi koji se prikazuju u kalkulaciji moraju biti dokumentirani.
50
5. NAČELO PREGLEDNOSTI, TOČNOSTI, EKONOMIČNOSTI I USPOREDIVOSTI
KALKULACIJA
Izračun mora biti pregledan i davati rezultate na vrijeme, odnosno analizirati i dovesti
do ekonomske granice točnosti. Iznosi iskazani u njoj moraju biti točni i usporedivi s
prija�njim izračunima iz prethodnog razdoblja.
Osim tro�kova, kalkulacijama su obuhvaćene i cijene. Bez obzira na to gdje se roba
nabavlja, iz njezine cijene nastaju tro�kovi, te ugradnjom pripadajućih tro�kova uz
tro�kove proizvodnje, formira se cijena ko�tanja proizvoda iz nastalih ukupnih tro�kova.
Pri ovome tijeku uvijek se javljaju kalkulacije koje čine vezu između tro�kova i cijena.
SIROVINE I TVARI (CIJENA) - TRO�AK + TRO�AK NA�E PROIZVODNJE -
UKUPNI TRO�AK + POREZI I UGOVORENE OBVEZE = PRODAJNA CIJENA
Ovaj cijeli slijed povezuje kalkulacije ukupnih tro�kova proizvodnje.
Pod izrazom kalkulacija se podrazumijeva:
1. računski postupak (metoda),
2. obračunavanje tro�kova i
3. izračunavanje C.K. proizvoda ili usluga.
VRSTE KALKULACIJA
Podjela kalkulacija se provodi na temelju:
- cijene koja se izračunava
- vremena izračunavanja
- sustava obračuna tro�kova koji se izračunavaju
51
1) Prema cijeni koja se izračunava:
a) kalkulacija nabavne vrijednosti
b) kalkulacija cijene ko�tanja (C.K.)
c) kalkulacija prodajne cijene (P.C.)
2) Prema vremenu kada se izračunava cijena
a) prethodna ili planska kalkulacija
b) naknadna ili obračunska kalkulacija
Prethodna se kalkulacija izrađuje prije početka proizvodnje ili izrade učinka. Sačinjava se
na temelju normativa utro�aka predmeta rada (rada i materijala), normama rada i propisima
koji određuju doprinose i poreze. Svrha ove kalkulacije je utvrđivanje cijene učinka prije
izrade kako bi se prema uspoređivanju cijene ko�tanja i prodajne cijene učinka izračunala
isplativost proizvodnje učinka (izrade proizvoda ili obavljanja usluge). Pretkalkulacija se
koristi kao osnova vođenja politike cijena, kontrole tro�kova i proračun pokazatelja
ekonomičnosti poslovanja. Uz pojam pretkalkulacije javlja se i pojam planske kalkulacije.
Dok pretkalkulacija označava izračun cijene ko�tanja prije početka proizvodnje učinka,
planska kalkulacija se odnosi na izračun prije početka novog ciklusa proizvodnje već
uvedenog učinka (za sljedeće proizvodno razdoblje).
3) Prema sustavu obračuna tro�kova koji se izračunavaju
a) kalkulacija po stvarnim tro�kovima
b) kalkulacija po standardnim tro�kovima
c) kalkulacija po varijabilnim tro�kovima
52
STRUKTURA (ELEMENTI) KALKULACIJE Definicija: predstavlja raspored, popis njezinih elemenata razvrstanih prema određenom učinkovitom redoslijedu.
Prema vrsti cijene koja se izračunava razlikuju se elementi strukture cijene ko�tanja,
elementi strukture prodajne cijene, elementi strukture nabavne cijene i dr.
Raspored elemenata i struktura cijena trebaju se tako postaviti da omogućuju �to
jednostavniji i lak�i obuhvat tro�kova, bolje uspoređivanje, kontrolu i analizu tro�kova, te
utvrđivanje i mjerenje činitelja koji određuju visinu cijene.
Elementi kalkulacije prodajne cijene se u pravilu pojednostavljeno razvrstavaju prema
slijedećem rasporedu:
- tro�kovi materijala
- amortizacija
- bruto plaća u proizvodnji
- ostali izravni tro�kovi u proizvodnji
- opći tro�kovi proizvodnje učinaka
- opći tro�kovi uprave i prometa
Ovi tro�kovi zbrojeni čine cijenu ko�tanja.
Na cijenu ko�tanja se pridodaje dobitak (ili utvrđeni gubitak), �to čini prodajnu cijenu
bez poreza na dodanu vrijednost.
Na ovu cijenu se prema propisanim stopama zaračunava porez na dodanu vrijednost i
dobiva se prodajna cijena.
53
Tablica 2 Elementi i struktura kalkulacije prodajne cijene
Red.broj Opis 1 tro�kovi materijala 2 amortizacija 3 bruto plaća 4 ostali izravni tro�kovi 5 opći tro�kovi proizvodnje 6 opći tro�kovi uprave i prometa 7 Cijena ko�tanja - sum (1:6) 8 Dobitak (gubitak)= c.k.-p.cijena 9 Prodajna cijena bez PDV-a 10 PDV 12 Prodajna cijena
Prodajna cijena se utvrđuje na tr�i�tu, pa razlika između prodajne cijene bez PDV-a i
cijene ko�tanja predstavlja dobitak ili gubitak. Kad je prodajna cijena veća od cijene
ko�tanja govori se o dobitku, a kad je manja radi se o gubitku.
Struktura cijene ko�tanja se jo� ra�članjuje po ovisnosti tro�kova o stupnju iskori�tenja
kapaciteta. Uključivanjem raspodjele promjenjivih (varijabilni) i stalnih (fiksni)
tro�kova dobije se prikazana tro�kova struktura prodajne cijene.
Ukupni promjenljivi tro�kovi obuhvaćaju slijedeće elemente:
- izravni tro�kovi materijala
- funkcionalna amortizacija (po učinku)
- bruto plaća (po učinku)
- ostali izravni promjenjljivi tro�kovi
- promjenjljivi dio općih tro�kova proizvodnje učinka
- promjenjljivi dio općih tro�kova uprave i prodaje
Promjenjljivim tro�kovima se pridodaju pripadjući stalni tro�kovi izravne proizvodnje, te
stalni dio općih tro�kova proizvodnje, uprave i prometa.
Zbrojeni promjenjljivi i stalni tro�kovi čine cijenu ko�tanja, a kako je već navedeno
uračunavanjem dobitka ili gubitka se dobiva prodajna cijena učinka.
54
Tablica 3 Elementi strukture prodajne cijene prema razvrstavanju promjenljivih i stalnih tro�kova
Red.broj Opis 1 Izravni tro�kovi materijala 2 Funkcionalna amortizacija (po učinku) 3 Bruto plaća (po učinku) 4 Ostali izravni promjenljivi tro�kovi 5 Promjenljivi dio općih tro�kova
proizvodnje učinka 6 Promjenljivi dio općih tro�kova uprave
i prodaje 7 Promjenljivi tro�kovi ukupno - sum
(1:6) 8 Stalni tro�kovi proizvodnje učinaka 9 Stalni dio općih tro�kova proizvodnje
učinaka 10 Stalni dio općih tro�kova uprave i
prometa 11 Cijena ko�tanja sum (7:10) 12 Dobitak - Gubitak 13 Prodajna cijena (11+12)
SASTAV CIJENE KO�TANJA U POLJOPRIVREDI
Specifična obilje�ja poljoprivredne proizvodnje uzrokuju i poseban (slo�eniji) pristup ovoj
problematici.
Izravni tro�kovi su u pravilu razvrstani prema prirodnim vrstama tro�kova, a posredni
prema mjestima tro�kova.
Izravni tro�kovi biljne proizvodnje su najče�će podijeljeni na:
1. tro�kovi temeljnih tvari
a) tro�kovi sjemena
b) rasadnih tvari
c) gnojiva i dr.
55
2. tro�kovi pomoćnih tvari:
a) tro�kovi sredstava za za�titu bilja
b) tvari za vezivanje i dr.
3. tro�kovi vlastitih (osobnih) usluga:
a) tro�kovi mehanizacije (traktori, kombajni)
b) transportna sredstva
4. tro�kovi usluga drugih:
a) tro�kovi istra�ivanja kvalitete proizvoda
b) tro�kovi za�tite
5. tro�kovi izravne amortizacije:
a) temeljnih sredstava koja se izravno koriste u procesu proizvodnje
b) za koje se sastavlja kalkulacija
6. tro�kovi plaća izrade:
- plaće djelatnika koji izravno rade u proizvodnji
7. tro�kovi izravnih ugovornih obveza:
- tro�kovi kamata, osiguranja usjeva, dugogodi�njih nasada, osnovnog stada i dr.
Specifičnosti sastava cijena ko�tanja pri stočarskoj proizvodnji:
1. Izravni tro�kovi su:
a) nabavna vrijednost stoke
b) umjetno osjemenjivanje
c) tro�kovi osnovnog materijala
d) tro�kovi lijekova
e) veterinarski tro�kovi
56
Mjerila poslovnog uspjeha
Najva�nija mjerila poslovnog uspjeha u na�im uvjetima su pokazatelji ekonomičnosti,
proizvodnosti i rentabilnosti. Ovim koeficijentima je moguće u potpunosti obuhvatiti
ključne elemente ekonomije poduzeća. Navedeni koeficijenti se temelje na: poslovnom
učinku koji je smisao proizvodnje (Q), ukupnom prihodu koji predstavlja vrijednost
prodanih učinaka (Up), tro�kovima (T) elemenata proizvodnje koji predstavljaju
vrijednosni izraz ulo�enih predmeta rada, sredstava za rad i rada (U), snazi (L) kao izvoru
pojedinačnog i dru�tvenog bogatstva, dohotku (D) koji je vrijednosni izraz izvr�enog rada
u tr�i�noj reprodukciji, te anga�iranih sredstava (As) koja osiguravaju kontinuitet
reprodukcije.
Ekonomičnost Ek= Q/U ili E= Up/T
Proizvodnost Pk= Q/L ili P= Up/L
Rentabilnost Ra= D/As
Ova mjerila s metodolo�kog značaja imaju određena ograničenja i nedostatke, no njihov
rast kao matematičkih veličina označava br�i razvitak ekonomije poduzeća i obratno.
Ekonomičnost
Pojam ekonomičnosti
Opća ekonomičnost se izra�ava odnosom između ostvarenih učinaka (Q) i za njih utro�enih
elemenata (U) proizvodnje.
UQEk =
57
Utro�eni elementi proizvodnje (U) se mogu izraziti zbrojem svih elemenata radnog procesa
(predmeti rada - M, sredstva za rad - S i rada � L) kao u slijedećoj jednad�bi:
LSMOEk ++
=
Prema navedenom se mo�e zaključiti da je pokazatelj ekonomičnosti najobuhvatnije
mjerilo postignutog poslovnog uspjeha. Iz jednad�bi je vidljivo da se ekonomičnost mo�e
povećati porastom količine učinaka s istom količinom utro�enih elemenata ili ostvarenjem
jednake količine učinaka sa smanjenom količinom utro�enih elemenata radnog procesa.
Ukupna (opća ili globalna) ekonomičnost se mo�e rastaviti na djelomične (parcijalne).
Tako se izračunava pokazatelj ekonomičnosti za pojedine elemente proizvodnje:
MQEkm = ,
SQEks = ,
LQEkl =
Prve dvije jednad�be se koriste za mjerenje �izda�nosti� sredstava za proizvodnju
(predmeta rada i sredstava za rad), a Ekl je �izda�nost� �ivog rada, odnosno proizvodnost
rada. Koeficijenti navedenih parcijalnih ekonomičnosti pru�aju korisne informacije o
pojedinim elementima proizvodnje pri analitičkom promatranju poslovanja poduzeća. Pri
planiranju proizvodnje i analizi tro�kova se koriste recipročne vrijednosti prikazanih
jednad�bi parcijalne ekonomičnosti.
QUek = ,
QMekm = ,
QSeks = ,
QLekl =
Određivanje ekonomičnosti pojedinih objekata promatranja ciklusa proizvodnje (različite
vrste materijala i energije, vrijeme, pojedine vrste oruđa za rad i dr.) daje potpuniju i
jasniju sliku o ekonomičnosti poslovanja poduzeća.
Ovi izrazi pokazuju prosječne količine utro�enih elemenata za ostvarene jedinice učinka.
Brojčane vrijednosti koje se dobiju iz svih navedenih izraza određuju razinu
58
ekonomičnosti. Pri praćenju kretanja ekonomičnosti u nekom vremenskom razdoblju
(dinamika ekonomičnosti) se koriste indeksima. Indeksi su relativni brojevi koji izra�avaju
odnos između dva stanja neke pojave. U brojniku razlomka je podatak koji se uspoređuje, a
u nazivniku podatak prema kojem se uspoređuje. Dobiveni kvocijent se mno�i sa 100 da se
dobije rezultat u postocima. Indeksi veći od 100 pokazuju porast, a manji od 100 pad
veličine u postocima. Vremenski isječak prema kojem mjerimo pojavu naziva se bazno
razdoblje, a onaj koji mjerimo tekuće razdoblje.
Ekonomičnost, učinci i elementi radnog procesa baznog razdoblja se označavaju kao Eko,
Qo i Uo, pa se dobivaju slijedeći indeksi:
100100: xEE
xUQ
UQ
Iko
kl
o
o
l
lEk =
= , odnosno 100100: x
ee
xQU
QU
Iko
kl
o
o
l
lek =
=
Indeks veći od 100 označava porast ekonomičnosti, manji od 100 pad ekonomičnosti, a
jednak 100 pokazuje nepromijenjenu ekonomičnost.
Vidljivo je da se načelo ekonomičnosti temelji na zahtjevima �tedljivosti sredstava za
proizvodnju i maksimumu učinaka. Tako se problematika ekonomičnosti temelji na
pronala�enju najpovoljnijeg odnosa između ova dva zahtjeva. Razina ekonomičnosti je
rezultat kombinacije osnovnih elemenata radnog procesa unutar poduzeća, ali njen stvarni
učinak se mo�e vidjeti na temelju ukupnog prihoda nakon realizacije proizvoda.
Ekonomičnost je tako povezana i sa trećim mjerilom uspje�nosti poslovanja - pokazateljem
rentabilnosti (odnos dobiti i ulo�enih sredstava). Rast ekonomičnosti treba pratiti i rast
rentabilnosti, no u praksi se te�ko posti�e potpuna podudarnost dinamike ovih pokazatelja.
Mjerenje ekonomičnosti
Mjerenje ostvarene ekonomičnosti se mo�e provesti na dva osnovna načina : fizičkim ili
količinskim mjerenjem (naturalno), te novčanim (vrijednosnim) mjerenjem.
59
Naturalno mjerenje ekonomičnosti
Pri naturalnom mjerenju ekonomičnosti se učinci i utro�ci elemenata proizvodnje iskazuju
količinski ili fizički (u kg, satima, komadima, grlima i sl.). Takvo mjerenje ekonomičnosti
je nemoguće u potpunosti provesti, jer utro�ci predmeta rada, oruđa za rad i radne snage
nisu mjerljive veličine. Ovim načinom je zato moguće mjeriti svaki element proizvodnje,
odnosno parcijalne ekonomičnosti. Ocjenjivanje ekonomičnosti u naturalnim jedinicama
pru�a podatke o �tedljivosti upotrebe opredmećenog (minulog) i novog (�ivog) rada u
procesu reprodukcije, a naziva se često i stupnjem iskori�tavanja.
Kod naturalnog mjerenja ekonomičnosti se javlja problem izra�avanja količine učinaka u
fizičkim jedinicama mjere. U poduzećima koja imaju jednu vrstu proizvoda ili proizvode
nekoliko proizvoda koji se mjere istom jedinicom mjere, te imaju iste normative rada,
nema pote�koća u za izra�avanje ostvarene proizvodnje. Problem izra�avanja proizvodnje
kod poduzeća s raznovrsnim proizvodima je kada se proizvedene količine ne mogu
zbrajati. Za pretvaranje raznovrsnih količina heterogenih proizvoda u njihov zajednički
pokazatelj koriste se različite metode kao primjerice: reprezentativna metoda, naturalno-
uvjetna metoda i radna metoda.
Reprezentativnom metodom se količina učinaka mjeri isključivo količinom osnovnog ili
reprezentativnog proizvoda koji u vrijednosti cjelokupne proizvodnje čini njezin najveći
dio, dok se količina ostalih učinaka zanemaruje.
Naturalno-uvjetnom metodom se za bazu obračuna uzima radno vrijeme pomoću kojeg se
sve vrste učinaka izra�avaju u jednom uvjetnom proizvodu (usluzi), pa se koriste pri
proizvodnji srodnih proizvoda.
Radna metoda količinu učinaka prikazuje u norma satima.
Vrijednosno mjerenje ekonomičnosti
Pri vrijednosnom mjerenju ekonomičnosti količine proizvedenih učinaka (Q) i količine
utro�enih elemenata (U) se mno�e odgovarajućim cijenama (Cp i Cn). Količine učinaka se
60
mno�e s prodajnim cijenama (Cp), a utro�ci elemenata prizvodnje s cijenama nabave (Cn).
Iz navedenih izraza se u brojniku dobiva veličina koja odgovara ukupnom prihodu (Up), a
u nazivniku ukupni tro�kovi proizvodnje (T).
TU
CUCQ
E p
n
p =⋅⋅
= , odnosno pp
n
UT
CQCU
e =⋅⋅
=
Vrijednosno mjerenje ekonomičnosti se provodi na temelju tekućih (stvarnih ili tr�i�nih) i
planskih (stalnih ili standardnih) cijena. Pri izra�avanju u tekućim cijenama po kojima se u
promatranom trenutku mogu prodati učinci ili nabaviti elementi proizvodnje, promjena
razine ekonomičnosti je određena mijenjanjem količine učinaka i utro�enih elemenata, te
mijenjanjem njihovih cijena. Mijenjanje količinskih odnosa između učinaka i utro�enih
elemenata daje stvarnu sliku postignute ekonomičnosti, no u stvarnosti se zbog kolebanja
cijena razina ekonomičnosti mo�e mijenjati iako se stvarna ekonomičnost nije mijenjala ili
se mijenjala u suprotnom pravcu. Bez obzira na naturalno izra�ene u�tede elemenata
proizvodnje, veći porast nabavnih cijena će uzrokovati pad razine ekonomičnosti. Tako
mjerenje ekonomičnosti na temelju tekućih cijena mo�e dati iskrivljenu sliku o stvarnom
poslovanju poduzeća. Koristi se u ispitivanju ekonomičnosti, jer predstavlja značajni
pokazatelj o prosječnom dru�tveno potrebnom radu, promjenjivosti dru�tvenih potreba za
učincima proizvodnje i elementima koji se tro�e za njihovu proizvodnju. Vrijednosno
izra�avanje ekonomičnosti bez utjecaja kolebanja cijena na tr�i�tu se posti�e mno�enjem
količine učinaka i utro�enih elemenata s planskim (stalnim ili standardnim) cijenama.
Cijene slu�e kao sredstvo pomoću kojeg se raznovrsni elementi i učinci proizvodnje mogu
zbrajati i uspoređivati. Tako mjerenje ekonomičnosti nema vi�e vrijednosno, nego
naturalno obilje�je.
Oba načina vrijednosnog mjerenja ekonomičnosti su nu�na. Izra�avanje razine
ekonomičnosti na temelju tekućih cijena odra�ava mijenjanje vanjskih uvjeta privređivanja
koji utječu na poslovanje poduzeća. Mjerenje ekonomičnosti na temelju planskih cijena je
značajno zbog ispitivanja i kontrole izvr�enja pojedinih zadataka reprodukcije.
Pri vrijednosnom načinu je također moguće, osim globalne, mjeriti parcijalne
ekonomičnosti.
61
m
pm T
UE = ,
s
ps T
UE = ,
l
pl T
UE =
(Up- ukupni prihod, Tm- tro�kovi predmeta rada, Ts- tro�kovi oruđa za rad,
Tl- tro�kovi rada,)
Ukupna ekonomičnost (E) je prosječna razina ekonomičnosti za sve učinke u poduzeću, te
se u njoj često prikriva neracionalno kori�tenje pojedinih elemenata proizvodnje na
pojedinim mjestima proizvodnje ili za proizvodnju pojedinih učinaka. Parcijalna
ekonomičnost (Em, Es i El) omogućava analitičko praćenje ekonomičnosti pri čemu se
otkrivaju mjesta, nositelji i uzroci lo�eg ili boljeg poslovanja.
Kada se za mjerenje ekonomičnosti koriste vrijednosne kategorije, moguće je osim
ekonomičnosti pojedinih proizvodnji mjeriti zbrojnu ekonomičnost za sve proizvodnje,
odnosno čitavu djelatnost poduzeća. Koeficijent ekonomičnosti ima samo relativnu
vrijednost za proizvodnju na koju se odnosi i nije usporediv s koeficijentom druge
proizvodnje. Tako manji koeficijent ekonomičnosti jedne proizvodnje mo�e biti pozitivniji
od većeg koeficijenta ekonomičnosti druge, neusporedive proizvodnje.
Proizvodnje koje tro�e materijal veće vrijednosti, odnosno u kojima je veća vrijednost
minulog rada, imaju u pravilu ni�i koeficijent ekonomičnosti. Istim tehnolo�kim
postupkom se mogu proizvesti dva proizvoda (primjer zlatnih i srebrnih satova). Razlika
između vrijednosti materijala (zlata i srebra) uzrokuje povećanje brojnika i nazivnika, pa je
koeficijent ekonomičnosti u proizvodnji zlatnih satova ni�i.
Tablica 11: Primjer koeficijenata ekonomičnosti proizvodnje zlatnog i srebrnog sata Proizvodnja zlatnih satova Proizvodnja srebrnih satova Vrijednost zlatnog sata 1.700 Vrijednost srebrnog sata 950Tro�kovi proizvodnje (cijena ko�tanja) 1.600 Tro�kovi proizvodnje (cijena ko�tanja) 750Tro�kovi materijala 1.200 Tro�kovi materijala 350Tro�kovi rada 300 Tro�kovi rada 300Ostali tro�kovi 100 Ostali tro�kovi 100Koeficijent ekonomičnosti 1,06 Koeficijent ekonomičnosti 1,27
62
Isti razlozi određuju u pravilu ni�i koeficijent ekonomičnosti vi�ih faza proizvodnje.
Predmet rada u vi�oj fazi proizvodnje ima veću vrijednost. Koeficijent ekonomičnosti koji
se ostvaruje pri preradi gro�đa u vino je obično manji od koeficijenta ekonomičnosti u
proizvodnji gro�đa. U praksi ovo pravilo mo�e imati izuzetke zbog djelovanja nekih
činitelja na ekonomičnost proizvodnje (prodajna cijena vina veće kvalitete).
Slo�ene proizvodnje u kojima je integrirano vi�e faza proizvodnje imaju u pravilu veći
koeficijent ekonomičnosti. Takav koeficijent ekonomičnosti je zbrojni koeficijent koji
odra�ava ekonomičnost svih faza proizvodnje.
Dva poduzeća se bave tovom svinja za tr�i�te. Pritom oba kupuju prasad mase 25-30 kg.
Jedno poduzeće kupuje kukuruz za tov, a drugo ga samo proizvodi. Proizvodnja prvog
poduzeća se sastoji samo od jedne faze - tova svinja, a drugog od dvije faze - proizvodnja
kukuruza i tov svinja. Dvije proizvodnje u drugom poduzeću imaju u stvari zasebne
koeficijente ekonomičnosti.
Tablica 12: Primjer koeficijenta ekonomičnosti jednostavne i slo�ene proizvodnje Poduzeće I Poduzeće II Vrijednost tovljenika 1.800 Vrijednost tovljenika 1.800Tro�k.proizvodnje (cijena ko�tanja) 1.240 Tro�k. proizvodnje (cijena ko�tanja) 1.140Kupnja odojka 550 Kupnja odojka 550Kupljeni kukuruz* 450 Tro�kovi proizvodnje kukuruza 350Ostali tro�kovi tova 240 Ostali tro�kovi tova 240Koeficijent ekonomičnosti 1,45 Koeficijent ekonomičnosti 1,58
Koef.ek. proizvodnje kukuruza** 1,29Koef.ek. proizvodnje tovljenika*** 1,45
* radi se o utro�enim količinama za tov jednog tovljenika ** iz odnosa tro�kova kupljenog i proizvedenog kukuruza *** u tro�kove proizvodnje uračunat kukuruz po tr�noj cijeni
Rasčlanjivanje sintetničkog koeficijenta ekonomičnosti na pojedinačne, analitičke
koeficijente se mo�e obavljati prema organizaciji proizvodnog sustava (poduzeća) i prema
liniji proizvodnje. U slo�enom proizvodnom sustavu se koeficijent ekonomičnosti
izračunava za svaku unutarnju radnu jedinicu. Tako se utvrđuje i prati stupanj
ekonomičnosti svake radne jedinice, a ako su usporedive njihove proizvodnje, moguće je
uspoređivati visinu i kretanje njihovih koeficijenata ekonomičnosti. U poljoprivrednim
poduzećima je to čest slučaj kada postoji vi�e istosmjernih radnih jedinica (ratarske,
voćarsko-vinogradarske ili identične stočarske radne jedinice).
63
Tablica 13: Pregled ekonomičnosti po jedinici kapaciteta Proizvodnja Jedinica
mjere Količina Vrijednost
proizvodnje knCijena ko�tanja kn
Koeficijent ekonomičnosti
P�enica ha 5 27.600 21.804 1,27 Kukuruz ha 10 81.600 62.016 1,32 DTS ha 10 42.000 33.600 1,25 Mlijeko grla 20 163.400 132.354 1,23 Tov junadi grla 15 91.875 67.988 1,35
Utvrđivanje koeficijenta ekonomičnosti prema liniji proizvodnje se odnosi primjerice na
koeficijente ekonomičnosti u proizvodnji �itarica, industrijskog bilja, povrća, voća i
gro�đa. U stočarskoj proizvodnji vlastite koeficijente ekonomičnosti imaju proizvodnja
mlijeka i teladi, proizvodnja prasadi, proizvodnja pilenki i jaja, tov svinja, goveda i peradi,
te drugo. U preradi poljoprivrednih proizvoda posebne koeficijente ekonomičnosti imaju
različite prerade biljnih kulutra i stočarskih proizvoda.
Tablica 14: Pregled ekonomičnosti po jedinici glavnih proizvoda
Proizvodnja Jedinica mjere
Vrijednost proizvodnje kn
Cijena ko�tanja kn
Koeficijent ekonomičnosti
P�enica dt 92 73 1,27 Kukuruz dt 85 65 1,32 DTS dt 76 61 1,25 Mlijeko hl 215 174 1,23 Tov junadi dt 1.225 907 1,35
Posebni analitički koeficijenti ekonomičnosti se mogu obračunati za različite sorte
uzgajanih poljoprivrednih kultura, te pasmine stoke.
Tablica 15 Pregled ekonomičnosti proizvodnje kukuruza po jedinici kapaciteta (ha) Godina Hibrid
kukuruza Jedinica mjere
Prinos Vrijednost proizvodnje kn
Cijena ko�tanja kn
Koeficijent ekonomičnosti
2004 BC dt 89 8.010 6.488 1,232005 BC dt 91 8.190 6.470 1,272006 BC dt 85 7.650 6.120 1,252004 Pioneer dt 96 8.640 6.826 1,272005 Pioneer dt 112 10.080 7.459 1,352006 Pioneer dt 104 9.360 7.207 1,30
64
Vremenske serije analitičkih koeficijenata ekonomičnosti u poljoprivrednom poduzeću
mogu biti značajni pokazatelji uspje�nosti poslovanja. Pouzdanost takvih koeficijenata
ovisi o ispravnosti planiranja, praćenja i obračuna tro�kova proizvodnje, te posebice o
pravilnosti raspodjele neizravnih tro�kova proizvodnje.
Primjeri analize ekonomičnosti
Primjer 1
Na temelju navedenih podataka treba izračunati planiranu i ostvarenu razinu, te stupanj
ekonomičnosti.
Tablica 16: Elementi cijene ko�tanja u planiranom i tekućem razdoblju
Elementi cijene Jedinica Planirano (bazno) razdoblje Ostvareno (tekuće) razdoblje
mjere Naturalno Vrijednosno Naturalno VrijednosnoMaterijal kg 850 1.780 960 3.150Rad sati 280 2.900 360 3.540Cijena ko�tanja (T) kom 70 4.560 88 6.730Dobitak % c.k. 35 1.533 30 1.743Prodajna cijena (Up) kom 70 6.093 80 8.473
Prema ranije obja�njenim izrazima koeficijenata ekonomičnosti dobivene su slijedeće
vrijednosti pokazatelja: Eo=Upo/To 1,34El=Upl/Tl 1,26Ie=El/Eo*100 (u %) 94,22
Ekonomičnost tekućeg razdoblja je smanjena za 5,78% u odnosu na planiranu
ekonomičnost. Ipak, razina ostvarene ekonomičnosti u tekućem razdoblju nije realna, jer su
u ovom razdoblju promijenjene ne samo količine već i cijene. Utjecaj promjene cijena se
otklanja mno�enjem količina iz tekućeg razdoblja s planiranim cijenama.
U takvim uvjetima je razina ekonomičnosti tekućeg razdoblja 1,14, pa dobiveni indeks
ekonomičnosti pokazuje kako je realni pad ekonomičnost značajno ni�i od pretpostavljenih
5,78%. Naime, stvarni pad razine ekonomičnosti je preko 15%.
65
Tablica 17: Izračun ekonomičnosti otklanjanjem utjecaja promjene cijena
Jedinica mjere Planirano Ostvareno Materijal kg 2,09 3,28Rad sat 10,36 9,83Cijena ko�tanja kom 65,14 76,48Prodajna cijena kom 87,04 105,91Eo=Upo/To 1,34 EI=(Ql*Cko)/((Ml*Cmo)+(Rsl*Crp) 1,16Ie=Eib/Eo (u %) 86,81
Primjer 2
Na temelju podataka o ukupnom prihodu i strukturi tro�kova proizvodnje poljoprivrednog
poduzeća u baznom i tekućem razdoblju potrebno je izračunati razinu i indeks opće
(globalne) ekonomičnosti i parcijalnih ekonomičnosti.
Tablica 18: Prihodi i tro�kovi, te pokazatelji ekonomičnosti
Planirano (bazno) razdoblje
Ostvareno (tekuće) razdoblje
Indeks El/Eo (%)
Ukupni prihod (Up) 13.800 20.700 Ukupni tro�kovi (T) 11.500 17.250 Tro�kovi materijala (Tm) 5.750 10.120 Tro�kovi sredstava rada (Ts) 2.300 3.450 Tro�kovi rada (Tr) 3.450 3.680 E=Up/T 1,20 1,20 100,00Em=Up/Tm 2,40 2,05 85,23Es=Up/Ts 6,00 6,00 100,00Er=Up/Tr 4,00 5,63 140,63
Na temelju kretanja opće ekonomičnosti mo�e se zaključiti kako je razina ekonomičnosti
poslovanja u promatranom razdoblju nepromijenjena (1,2). No, pokazatelji parcijalne
ekonomičnosti ukazuju na različito kretanje ekonomičnosti tro�enja pojedinih elemenata
proizvodnje. Ukupna ekonomičnost se zadr�ala na istoj razini zahvaljujući 40,00%-tnom
porastu ekonomičnosti tro�kova rada. Ekonomičnost sredstava za rad se nije mijenjala, a
značajno je smanjena ekonomičnost materijala (za 14,77%).
Ovo kretanje koeficijenata parcijalne ekonomičnosti upućuje na ispitivanje uzroka
promjene. Treba detaljnije analizirati:
- koje mjere su uzrokovale porast ekonomičnosti?
66
- je li pad ekonomičnosti predmeta rada uzrokovan promjenama tr�i�nih cijena ili je
rezultat pogor�anja organizacijskih mjera?
- je li porast proizvodnosti rada ostvaren u uvjetima normalnog intenziteta rada ili je
porast proizvodnosti utjecao na pad ekonomičnosti?
- je li porast intenziteta rada uzrokovao porast tro�kova predmeta rada?
Za dobivanje nekih od odgovora potrebno je detaljnije analizirati ekonomičnost pojedinih
dijelova rada, sredstava za rad i predmeta rada.
Primjer 3
Na primjeru planirane i realizirane proizvodnje poljoprivrednog poduzeća, te utvrđenih
prihoda i tro�kova potrebno je analizirati globalnu i parcijalnu ekonomičnost sa stajali�ta
izravnih (materijal, plaće) i neizravnih tro�kova (amortizacija, opći tro�kovi izrade i
upravno prodajni tro�kovi).
Tablica 19: Analiza globalne i parcijalnih ekonomičnosti poslovanja poduzeća
Planirano (bazno) razdoblje
Ostvareno (tekuće) razdoblje
Indeks El/Eo (%)
Materijal 4.830 3.565 Tro�kovi rada 1.840 1.840 Amortizacija 1.380 1.380 Opći tro�kovi izrade 345 345 Tro�kovi uprave i prodaje 805 920 Cijena ko�tanja (T) 9.200 8.050 Dobitak 1.464 1.708 Prodajna cijena (Up) 10.664 9.758 E=Up/T 1,16 1,21 104,58 Ei=Up/Ti 1,60 1,81 112,92 Eni=Up/Tni 4,22 3,69 87,53 Em=Up/Tm 2,21 2,74 123,97 Er=Up/Tr 5,80 5,30 91,50 Eo=Up/To 30,91 28,28 91,50 Eup=Up/Tup 13,25 10,61 80,07
Vroijednost proizvodnje je u promatranom razdoblju smanjena, no izra�eniji je pad
tro�kova proizvodnje, pa analiza pokazuje porast ukupne (globalne) ekonomičnosti za
4,58%. Ekonomičnost je porasla zahvaljujući isključivo porastu ekonomičnosti izravnih
tro�kova (Ei), dočim pad ekonomičnosti neizravnih tro�kova (Eni) nije uzrokovao veću
67
promjenu ukupne ekonomičnosti. Detaljnija analiza elemenata tro�kova ukazuje na uzroke
ovih kretanja pokazatelja
Porast ekonomičnosti izravnih tro�kova je određena poglavito povećanjem ekonomičnosti
materijala (Em) od 23,97%. Kako se nije smanjila kvaliteta izrade, mo�e se zaključiti da su
postignute značajne u�tede materijala. Ekonomičnost tro�kova rada (plaća radnika)
smanjena je za 8,50%, iako su plaće radnika u promatranom razdoblju ostale
nepromijenjene. Najvjerojatniji uzrok takvom kretanju je smanjenje prihoda tekućeg
razdoblja, pa se moraju detaljnije ispitati činitelji koji su uvjetovali potra�nju i prodajnu
cijenu proizvoda na tr�i�tu. Ekonomičnost neizravnih tro�kova je smanjena s većim
utjecajem tro�kova uprave i prodaje, a pad ekonomičnosti ovih tro�kova je određen također
smanjenjem prihoda.
Za navedeni primjer je provedena i analiza promjena cijena u promatranom razdoblju.
Utvrđeno je da su u tekućem razdoblju prosječne prodajne cijene ni�e za oko 7%, a
nabavne cijene materijala vi�e za oko 5%. Otklanjanjem utjecaja promjene cijena utvrđeno
je kako je stvarni porast ukupne ekonomičnosti veći od prvotnog � 18,07%.
Rast nabavnih cijena 5 % Pad prodajnih cijena 7 % E 1,16 Ei 1,37 Ie=E/Ei 118,07 %
Mo�e se jasno uočiti da je porast ukupne ekonomičnosti uvjetovan poglavito unutarnjim
činiteljima ekonomičnosti, a porast ekonomičnosti je moguć i u uvjetima smanjenja
prihoda, odnosno dobitka (time i smanjenja rentabilnosti).
Mjere za povećanje ekonomičnosti
Analiziranjem ekonomičnosti poduzeća, te izračunavanjem globalnih i parcijalnih
pokazatelja se spoznavaju uzroci djelovanja na razinu ekonomičnosti. Mjere koje
povećavaju ekonomičnost u budućem razdoblju djeluju na povećanje količine učinaka,
68
odnosno ukupnog prihoda, te sni�avanje utro�aka elemenata proizvodnje, odnosno
tro�kova.
Na visinu utro�aka predmeta rada djeluju obilje�ja proizvoda, materijala, sredstava za rad,
tehnolo�kog procesa i radnih uvjeta. Racionalizacija ovih utro�aka se posti�e
organizacijskim mjerama koje djeluju na smanjenje �karta osnovnog materijala, utro�aka
osnovnog i pomoćnog materijala i nematerijalnih izdataka koji se često bilje�e kao
materijalni. Do �karta dolazi zbog konstrukcijskih gre�aka u proizvodu, neodgovarajućeg
tehnolo�kog postupka, nepogodnih sredstava za rad pri obradi određenog materijala, lo�e
kvalitete kori�tenog materijala, slabe organizacije procesa rada i dr.). Veći utro�ci
materijala predstavljaju rasipanje materijala uzrokovano nepostojanjem, te
nepridr�avanjem tehnolo�kih normativa. U većim poduzećima se često razne neproizvodne
usluge, te tro�kovi putovanja i obrade tr�i�ta bilje�e kao materijalni tro�kovi, �to
nepotrebno opterećuje tro�kove predmeta rada.
Osnovni činitelji tro�enja sredstava za rad su obilje�ja materijala, tehnolo�kog procesa i
samih sredstava za rad. Mjere koje se poduzimaju za smanjenje tro�enja sredstava za rad se
odnose na lom i intenzitet fizičkog tro�enja sredstava za rad, te odr�avanje sredstava za
rad. Lomovi i o�tećenja sredstava za rad su obično posljedica nepa�nje, a mogu uzrokovati
značajni pad ekonomičnosti. Svako odstupanje od predviđenog re�ima rada sredstava
(raznovrsna opterećenja) ima za posljedicu povećano fizičko tro�enje sredstava za rad.
Namjenskim odr�avanjem sredstava za rad će se smanjiti mogućnost od kvara sredstava za
rad. Pritom je potrebno pronaći �to povoljniji odnos između povećanja ekonomičnosti kao
rezultata svrsishodnog odr�avanja sredstava za rad i tro�enja materijala i radne snage
potrebnih za takvo odr�avanje.
Smanjenje tro�enja radne snage se posti�e primjenom mjera koje povećavaju proizvodnost
rada. Smanjenje utro�aka rada određeno smanjenjem gubitak rada, povećanjem obučenosti
i motiviranosti radnika, uzrokovat će izravno povećanje razine ekonomičnosti u poslovnom
sustavu.
Potpunijim kori�tenjem kapaciteta se mo�e značajno djelovati na povećanje
ekonomičnosti. S većom tehnolo�kom opremljeno�ću poduzeća raste udio fiksnih tro�kova
69
u ukupnim tro�kovima. Isto tako, fiksni tro�kovi postaju značajniji u strukturi cijene
ko�tanja. Tako organizacijske mjere koje djeluju na potpunije kori�tenje kapaciteta
uzrokuju povećanje opsega proizvodnje, te smanjenje udjela prosječnog fiksnog tro�ka u
ukupnom tro�ku - cijeni ko�tanja.
Na smanjenje utro�aka elemenata proizvodnje, te tako na povećanje ekonomičnosti djeluje
uklanjanje gre�aka u prija�njem izboru tehnolo�kih činitelja. Jedna od mogućih mjera je
rekonstrukcija proizvodnje. Pritom efekti rekonstrukcije trebaju biti veliki, jer se mora
opravdati dopunsko ulaganje u rekonstrukciju i ulaganja obavljena kod prija�njeg
pogre�nog izbora.
Mjere uvođenja novih tehničkih dostignuća imaju trajno obilje�je. Primjena novih rje�enja
koja ostvaruju veće ekonomske efekte od tro�kova njihovog uvođenja uzrokovat će
povećanje razine ekonomičnosti.
Proizvodnost
Pojam proizvodnosti
Pojam proizvodnosti se najče�će povezuje s jednim od tri elementa reprodukcije - radnom
snagom, pa se označava kao proizvodnost rada. U praksi se kao mjerilo proizvodnosti rada
uzima �ivi rad, no zbog činjenice da je vrlo te�ko mjeriti minuli rad, a �ivi i minuli rad ne
mogu se mjeriti istim mjerilima.
Opći izraz proizvodnosti (P) bi izra�avao odnos između količine ostvarenog učinka (Q) i
količine ulo�enog �ivog rada (L) za te učinke, odnosno proizvodnju.
LQP =
70
Slično ekonomičnosti i proizvodnost rada se mo�e izraziti recipročno kao odnos ulo�ene
količine rada i ostvarene količine učinka, čime se dobiva prosječni utro�ak radnog vremena
po jedinici učinka.
LQP =
Prema tome, veća proizvodnost se posti�e porastom količine učinaka uz istu količinu rada
(u istom radnom vremenu) ili ostvarenjem iste količine učinaka uz manje ulo�enog rada.
Za praćenje dinamike proizvodnosti rada upotrebljavaju se ineksi proizvodnosti kojima se
uspoređuje proizvodnost baznog (Pko, pko) i tekućeg razdoblja:
100*100*:1 ko
kl
o
olPK P
PLQ
LQ
I =
= , odnosno 100*100*:
1 ko
kl
o
olpk p
pQL
QL
I =
=
Značenje kretanja indeksa proizvodnosti je isto kao u dinamici indeksa ekonomičnosti.
Mjerenje proizvodnosti
Slično ekonomičnosti, mjerenje ostvarene proizvodnosti mo�e se provoditi naturalno
(fizički, količinski) i vrijednosno (novčano). Problematika naturalnog i vrijednosnog
izra�avanja učinaka je već prikazana analizom ekonomičnosti, jer su brojnici proizvodnosti
i ekonomičnosti identični.
Problemi pri izra�avanju količine rada ulo�enog u proizvodnju učinaka se javljaju zbog
slo�enosti vrste rada, vremenske jedinice i intenzivnosti rada koje treba izabrati pri
mjerenju proizvodnosti.
S obzirom na vrste radova u mjerenju proizvodnosti se koriste najče�će broj uposlenih i
utro�eno radno vrijeme. Pri analizi proizvodnosti rada se razlikuju izravni, neizravni i
ostali radnici. Rad utro�en neposredno u izradi ili preradi predmeta rada, odnosno
obavljanju proizvodnih usluga je izravni rad. Neizravni rad je rad utro�en u pomoćnim
71
pogonima (skladi�te, transport, remont i sl.). Ostali rad se odnosi na utro�eno vrijeme na
poslovima organizacije i stvaranja uvjeta za poslovanje poduzeća (re�ijsko osoblje u
upravi, nabavi i prodaji, te slično). Na temelju ove podjele je moguće ukupnu količinu rada
(L) shvatiti kao sumu izravnog (LI), neizravnog (LN) i ostalog (LO) rada, a tako se uz
globalnu proizvodnost razlikuju parcijalni pokazatelji izravnog (PI), neizravnog (PN) i
ostalog (PO) rada.
ONI LLLL ++= LQP = ,
II L
QP = , N
N LQP = ,
OO L
QP =
Takvim analitičkim ispitivanjem proizvodnosti rada s daljnjim rasčlanjivanjem unutar
navedenih skupina rada, odnosno radnika, moguće je donositi zaključke o utjecaju
pojedinih kategorija radnika i radnih ekipa u poljoprivrednom poduzeću na proizvodnju
određene količine učinaka. Tako se mo�e pratiti proizvodnost rada radnika s obzirom na
pogonsku jedinicu poljoprivrednog poduzeća, unutarnje ustrojstvo u radnim jedinicama,
kvalifikaciju radnika i sl. Analitičkim mjerenjem proizvodnosti rada se mogu otkriti i
uzroci koji su doveli do promjene proizvodnosti, pa ono slu�i za dono�enje odgovarajućih
mjera povećanja proizvodnosti. Naknadnim mjerenjem proizvodnosti rada moguće je
ocijeniti djelovanje poduzetih mjera.
Gruba analitička pogre�ka je kada se izravni i neizravni rad poistovjećuju s pojmovima
proizvodnog i neproizvodnog rada. Koliko je neki rad proizvodan ovisi o učincima koji se
ostvaruju tim radom u privrednoj djelatnosti. U poljoprivrednom poduzeću, neovisno o
vrsti posla nema neproizvodnog rada. Nije proizvodan samo rad koji se izravno ula�e u
proizvodni proces, nego i sav tzv. neizravni rad organizacijske, planske, knjigovodstveno-
obračunske, analitičke, financijske, komercijalne slu�be, kao i drugih pomoćnih slu�bi
(radionice i sl.). U suvremenoj poljoprivrednoj proizvodnji su pojedini radni postupci
visoko mehanizirani, a udio izravnog ljudskog rada je sve manji u odnosu na neizravni rad.
Suvremena postrojenja u konfekcioniranju i preradi poljoprivrednih proizvoda ne
zahtjevaju veće količine neposrednog rada, no tra�e veći broj specijaliziranih radnika za
njihovo odr�avanje i remont. Izravni rad u procesu proizvodnje se sve vi�e odnosi samo na
kontrolu instrumenata. isto tako, u intenzivnoj poljoprivrednoj proizvodnji većih poslovnih
sustava je vrlo va�an istra�ivački rad, usvajanje nove proizvodnje i osvajanje novih tr�i�ta.
72
Utro�ak radne snage se praktično mjeri vremenskim trajanjem procesa rada. Za mjerenje
proizvodnosti rada u poduzeću se kao vremenske jedinice koriste: radnik-sat, radnik-dan,
radnik-mjesec i radnik-godina. Radnik-sat je najče�će primjenjena vremenska jedinica.
Razlikuje se od radnog sata koji obuhvaća 60 minuta koje radnik treba provesti na poslu,
jer radnik-sat predstavlja 60 minuta efektivnog rada. Radnik-sat je radni sat umanjen za
vrijeme koje radnik nije radio. U radnik-sat je uključeno vrijeme koje radnik nije radio
zbog organizacijskih propusta čekanje zbog zastoja, lo�a priprema materijala, nedostatak
energije i dr. Radnik-dan je propisano radno vrijeme jednog dana. Obuhvaća cijelo radno
vrijeme neovisno o tome koliko je radnik efektivno radio tijekom radnog vremena
(uključeno zaka�njavanje na posao, ozljeda, prekid posla uzrokovan pozivom nadle�nih i
sl.). Radnik-mjesec i radnik-godina su zbrojevi radnih dana tijekom mjeseca ili godine. U
ove vremenske jedinice je uključeno sve vrijeme za koje je radnik plaćen (godi�nji odmor,
bolovanje i dr.).
Najrealniji prikaz utro�ka radne snage, pa tako i proizvodnosti, dobiva se kori�tenjem
radnik-sata kao vremenske jedinice. Utvrđivanje radnik-sata je u praksi vrlo te�ko odrediti
u poljoprivrednoj proizvodnji, a jedan od dodatnih nedostataka ove vremenske jedinice pri
mjerenju proizvodnosti rada je činjenica da nisu obuhvaćeni neki va�ni činitelji -
kvalifikacijska struktura radnika i razlika intenzivnosti rada.
Iskori�tenost radnog vremena se određuje pomoću koeficijenata iskori�tenja radnog
vremena (odnos efektivnih sati rada i mogućih radnih sati).
Intenzitet rada je va�na veličina koja određuje proizvodnost. Proizvodnost rada se mo�e
povećati uvođenjem savr�enijih sredstava za rad, primjenom novih tehnolo�kih postupaka,
uporabom pogodnijih predmeta rada, obučavanjem radnika i sl. Ove mjere omogućuju
postizanje većih učinaka u istom vremenu pri čemu se ne povećava zamaranje radnika.
Porast proizvodnosti se također mo�e ostvariti pojačanim intenzitetom rada. No, va�no je
da nakon određenog vremena intenzifikacija rada uzrokuje pad proizvodnosti (rast
oboljenja, nezgoda na radu, povećanje nepa�nje koja smanjuje kvalitetu učinka i sl.).
Zato je potrebno utvrditi okolnosti koje uzrokuju normalnu proizvodnost. Normalna
proizvodnost je određena činiteljima koji djeluju na utro�ak radne snage (normalna
73
sposobnost, normalno radno vrijeme, normalne �ivotne potrebe) i normalni učinak.
Određivanje svakog pojedinog činitelja je vrlo slo�eno, ali vrlo va�no za ocjenu stvarno
postignute proizvodnosti. Sa stajali�ta intenziteta rada je općenito va�no da se normalni
učinak posti�e u području povoljnog opterećenja radnika, odnosno intenziteta rada.
Značajnijim prelaskom iznad gornje granice povoljnog intenziteta rada povećava se
�tetnost za ljudsko fizičko i psihičko zdravlje, postaje sve opasnije. Sa stajali�ta ekonomije
se ovo odra�ava na povećanje tro�kova, odnosno smanjenje proizvodnosti. Isto tako,
intenzitetom rada ispod povoljnog poslovanje poduzeća postaje neracionalno tj. razina
proizvodnosti je ispod objektivno mogućeg. Ova pojava je najče�će uvjetovana
nedovoljnom radnom disciplinom, a za posljedicu ima vi�u cijenu ko�tanja učinka.
Vrijednosno mjerenje proizvodnosti
Vrijednosno (novčano) izra�avanje proizvodnosti (P) sastoji se u mno�enju količine
učinaka (Q) i njegovih prodajnih cijena (Cp), te mno�enju utro�enog rada (L) s cijenom
jedinice rada (plaća radnika). Navedeni produkti se stavljaju u međusobni odnos:
LU
LCQ
P Pp ==*
, odnosno pp U
LCQ
Lp ==*
Vrijednosni način mjerenja proizvodnosti se često provodi novčanim izra�avanjem
brojnika (ukupni prihod Up), a utro�ci rada u nazivniku izra�avaju se naturalno (broj
radnika ili utro�eni radnik-sat):
P = ukupni prihod / broj radnika P = ukupni prihod / utro�eni radnik-sat
Temeljna prednost ovog načina izra�avanja proizvodnosti je mogućnost uspoređivanja
raznorodnih kategorija i različitih poduzeća. Nedostatak je �to veliki utjecaj na rezultate
mjerenja imaju promjene prodajnih cijena. U praksi treba te�iti zadr�avanju obilje�ja
količinskog mjerenja i pri vrijednosnom mjerenju proizvodnosti. Ovo se posti�e
primjenom planskih cijena (stalne, standardne) kojima se izbjegava utjecaj promjena cijena
na tr�i�tu.
74
P = ukupni prihod (po planskim Cp) / osobni dohoci (planski)
Kori�tenjem tekućih (tr�i�ne, stvarne) cijena dobiva se iskrivljena slika proizvodnosti.
Indeks proizvodnosti mo�e pokazivati porast zbog utjecaja promjene tr�i�nih cijena, iako
nema stvarnog porasta proizvodnosti. Isto tako, pri takvom proračunavanju proizvodnosti
nije moguće uspoređivati pokazatelje različitih poduzeća, jer svako od njih ima različitu
prodajnu cijenu, te ovisno o njoj �veću� ili �manju� proizvodnost.
Primjeri analize proizvodnosti
Primjer 1
Kori�tenjem radne metode (količina učinaka se izra�ava u norma satima, a utro�eno radno
vrijeme u efektivnim satima) potrebno je analizirati proizvodnost rada. Norme su određene
na temelju tehničko-tehnolo�kih normativa za pojedinu proizvodnju u prosječnim uvjetima.
Tablica 20: Analiza proizvodnosti kori�tenjem radne metode
Vrsta proizvoda Tip proizvoda
Jedinica Količina Ns po jedinici
Ukupna proizvodnja (Q) u Ns
Slijedeće razdoblje
Voće Jabuka dt 700 0,38 266 Kru�ka dt 640 0,36 230 �ljiva dt 600 0,25 150
�itarice P�enica dt 400 0,29 116 Kukuruz dt 560 0,27 151
Povrće Kupus dt 360 1,11 400 Kelj dt 340 1,09 371 Paprika dt 24 4,60 110 Rajčica dt 26 5,90 153
UKUPNO 1.948 2.140 Efektivni sati (Es) 2.450 2.860 Pk=Q/L 0,79 0,75 pk=L/P 1,26 1,34 IKP % 94,13 Ikp % 106,24 Ns=norma sati
Prednosti ove metode su mogućnost praćenja dinamike proizvodnosti za srodna
poljoprivredna poduzeća i proizvodnju u na�im uvjetima, te odstupanja proizvodnosti od
mjerila suvremene tehnologije, a temeljni nedostatak je �to je analizom obuhvaćen samo
rad izravnih radnika u proizvodnji.
75
Za analizirano poljoprivredno poduzeće je u baznom razdoblju ostvaren podbačaj norme
od 21%, a u tekućem čak 25%. Kretanje proizvodnosti rada kao odnosa utro�enog rada i
ostvarenog učinka pokazuje kako je u baznom razdoblju utro�eno 1,26 Es za ostvarenje 1
Ns, a u tekućem razdoblju je za 1 Ns utro�eno 1,34 Es. Proizvodnost rada je u analiziranom
razdoblju smanjena za oko 5,87%.
Primjer 2
Za poljoprivredno poduzeće je potrebno provesti usporednu analizu proizvodnosti i
ekonomičnosti na temelju količina, cijene ko�tanja i prihoda od proizvodnje, te utro�enih
sati rada.
Tablica 21: Pokazatelji ekonomičnosti i rentabilnosti
Planirano razdoblje Ostvareno razdoblje Jabuka Kru�ka Ukupno Jabuka Kru�ka Ukupno
Količina proizvodnje (Q) 350 300 650 360 310 670Cijena ko�tanja (Ck) 160 170 170 180 Prodajna cijena (Cp) 200 220 200 230 Ukupni tro�kovi (T) 56.000 51.000 107.000 61.200 55.800 117.000Ukupni prihod (Up) 70.000 66.000 136.000 72.000 71.300 143.300Utro�eni sati rada (L) 1.225 1.110 2.335 1.282 1.163 2.444POKAZATELJI P=Q/L (količinski) 0,28 0,27P=UP/L (vrijednosno) 58,24 58,63E=UP/T 1,27 1,22INDEKSI Ip=Pl/Po*100 (količinski) 98,48Ip=Pl/Po*101 (vrijednosno) 100,66Ie=El/Eo*100 96,36
Količinski mjerena proizvodnost rada je smanjena za 1,52%, a vrijednosna proizvodnost
bilje�i porast za oko 0,66%. Ekonomičnost pokazuje jo� izra�eniji pad od 3,67%. Kako je
u promatranom razdoblju povećana proizvodnja i prosječna prodajna cijena mo�e se
zaključiti da na smanjenje proizvodnosti (i ekonomičnosti) najvi�e djeluju povećanje
utro�aka i tro�kova rada, te povećanje ostalih tro�kova proizvodnje.
76
Mjere povećanja proizvodnosti
Najznačajniji utjecaj na proizvodnost rada imaju:
- ljudski činitelji
- tehnički progres
- organizacijski činitelji
- dru�tveni činitelji
- prirodni činitelji
Ljudski činitelj je najva�niji element radnog procesa o kojem ovisi proizvodnost rada.
Pritom je od posebne va�nosti utjecaj: strukture (sastava) radnog kolektiva po kvalifikaciji
uposlenih, intenziteta rada, međuljudskih odnosa, raspodjele plaća i dr.
Tehnički progres utječe na proizvodnost rada sa stajali�ta sredstava za rad. Tehnička
opremljenost savr�enijim sredstvima za rad povećava proizvodnu snagu rada i omogućava
proizvodnju učinaka određene kvalitete, �to znači porast proizvodnosti.
Organizacijski činitelji imaju veliki utjecaj na smanjenje utro�aka za postizanje određene
količine učinaka. Osnovni organizacijski činitelji proizvodnosti rada su: skraćenje trajanja
procesa reprodukcije, planiranje, pojednostavljivanje rada, priprema rada, integracija
poduzeća i sl.
Dru�tveni činitelji su značajni, jer ustrojstvo dru�tva kao sredine u kojoj poduzeće obavlja
poslovnu djelatnost na različite načine uvjetuje ostvarivanje određene razine proizvodnosti
rada. Od dru�tvenih činitelja koji određuju proizvodnost rada su najva�niji: unutarnja i
vanjska politika, socijalna i ekonomska politika, te organizacija tr�i�ta.
Prirodni činitelji su posebno va�ni za proizvodnost rada u poljoprivrednoj proizvodnji.
Najveći utjecaj imaju između ostalih: klima, zemlji�te, zemljopisni raspored sirovina, te
raspolo�ivost i fluktuacija radne snage.
Svi navedeni činitelji se sa stajali�ta poduzeća mogu podijeliti na unutarnje i vanjske
činitelje. Unutarnji činitelji proizvodnosti se nalaze u samom poduzeću, a mogu biti
77
subjektivne (sposobnost i volja za rad) i objektivne (veličina poduzeća, tehnička
opremljenost, organizacija rada) prirode. Vanjski činitelji djeluju izvan poduzeća, ali se
odra�avaju na njegovu proizvodnost (navedeni dru�tveni činitelji, struktura stanovni�tva,
znanstvena i tehnička istra�ivanja).
Rentabilnost
Pojam rentabilnosti
Rentabilnost je osnovno mjerilo poslovnog uspjeha poduzeća koje određuje odnos
anga�iranih sredstava prema ostvarenom dobitku. Rentabilnost u biti predstavlja
poslovanje s dobitkom, tako da odnos ostvarenog dobitka i anga�iranih sredstava daje
realan izraz rentabilnosti.
100*%AsdR = , odnosno 100*%
dAsr =
d - dobitak
As � anga�irana sredstva
Dinamika rentabilnosti se prati pomoću indeksa kojima se uspoređuje rentabilnost baznog
(Ro, ro) i tekućeg (Rl, rl) razdoblja:
100*100*:RoRl
Asodo
AsldlIR =
= , odnosno 100*100*:
rorl
doAso
dlAslIR =
=
Značenje dobivenih rezultata je slično navedenoj analizi indeksa ekonomičnosti.
78
Mjerenje rentabilnosti
Mjerenje rentabilnosti se obavlja isključivo vrijednosno, a svodi se na mjerenje dobitka i
anga�iranih sredstava.
Pri mjerenju dobitka u brojniku je najče�će dobitak (d), no moguće je koristiti ukupni
prihod (Up) ili dohodak (D). Tako se javljaju slijedeći izrazi:
AsDRa = ,
AsUpRb = ,
AsdRc = , odnosno
DAsra = ,
UpAsrb = ,
dAsrc =
Ra pokazuje koliko je dohotka ostvareno na jednu novčanu jedinicu anga�iranih sredstava.
Veličina Rb iskazuje koliki je ukupni prihod realiziran po kuni anga�iranih sredstava, a
izraz Rc određuje koliko je dobitka ostvareno po kuni anga�iranih sredstava. Izrazi ra, rb i
rc iskazuju koliko je anga�irano sredstava za ostvarenje jedne novčane jedinice dohotka,
ukupnog prihoda i dobitka.
Izrazi Ra i Rb se najče�će koriste pri analizi bilance, odnosno zavr�nih računa. Oni
iskazuju je li ostvarena minimalna rentabilnost. Izraz Rc daje uvid u stupanj poslovanja s
dobitkom, odnosno iskazuje stvarni porast rentabilnosti. Porast rentabilnosti mo�e biti
određen unutarnjim činiteljima poslovanja, no mo�e biti i rezultat okolnosti na tr�i�tu
(povećanje prodajnih cijena na tr�i�tu).
Pri mjerenju anga�iranih sredstava se kao anga�irana sredstva (As) uzimaju sada�nja
vrijednost osnovnih sredstava za koja se obračunava amortizacija i količina raspolo�ivih
obrtnih sredstava u tijeku obračunskog razdoblja (jedne godine). Vidljivo je kako pojmovi
anga�iranja i tro�enja nisu identični. Pojam anga�iranja sredstava je �iri od pojma njihova
tro�enja. Vrijednost sredstava utro�enih u proizvodnji mo�e biti veća ili manja od
vrijednosti učinaka proizvedenih tim tro�enjem. Cilj anga�iranja sredstava je
omogućavanje njihova tro�enja u proizvodnji. Pritom se anga�irana sredstva ne mijenjaju,
a jedina ekonomska značajka njihova anga�iranja je vrijeme trajanja anga�iranja. Tako se
bitno razlikuju nazivnici pokazatelja ekonomičnosti (tro�kovi - T) i rentabilnosti
(anga�irana sredstva - As). As>T
79
U gospodarskoj praksi se često u nazivniku izraza rentabilnosti umjesto anga�iranih
sredstava koristi nazivnik ekonomičnosti - tro�kovi. Tako se razlikuju rentabilnost
poslovanja RP=dohodak (dobitak) / anga�irana sredstva, te rentabilnost proizvodnje
Rp= dohodak (dobitak) / tro�kovi .
Primjeri analize rentabilnosti
Primjer 1
Poljoprivredno poduzeće je u analizirane tri godine, uz istu sumu anga�iranih sredstava
(As), ostvarilo ukupni prihod (Up), dohodak (D) i dobitak (d). Potrebno je analizirati
kretanje rentabilnosti u promatranom razdoblju.
Elementi rentabilnosti / Godina 2004 2005 2006Ukupni prihod (kn) 500.000 600.000 550.000Dohodak (kn) 150.000 250.000 300.000Dobitak (kn) 50.000 50.000 20.000Anga�irana sredstva (kn) 100.000 100.000 100.000Ra= D/As 1,50 2,50 3,00Rb=Up/As 5,00 6,00 5,50Rc=d/As 0,50 0,50 0,20Indeksi (%) 2005/04 2006/05 Ira 166,67 120,00Irb 120,00 91,67Irc 100,00 40,00
Mjerenjem rentabilnosti pomoću ukupnog prihoda i dohotka vidljivo je kako u prve dvije
godine analiziranja Ra bilje�i porast za 66,67%, a Rb za 20%, iako stvarna rentabilnost
mjerena dobitkom nije promijenjena. U posljednje dvije promatrane godine je Ra porasla
za 20%, a Rb smanjena za 8,33%. Stvarna rentabilnost je smanjena za 60%.
Na temelju navedenog se mo�e zaključiti kako ukupni prihod pri izra�avanju rentabilnosti
nije pogodna veličina, jer porast prihoda veći od porasta anga�iranih sredstava označava
povećanje rentabilnosti, �to realno ne mora biti. Dohodak je prihvatljivija veličina pri
izra�avanju rentabilnosti, jer pozitivni dohodak ukazuje na pokrivanje materijalnih
tro�kova poslovanja. Br�i rast dohotka u odnosu na promjenu anga�iranih sredstava
80
pokazuje rast rentabilnosti. Izra�avanje rentabilnosti odnosom dobitka i anga�iranih
sredstava daje stvarnu rentabilnost, jer temelji se na ekonomskoj veličini koja ostaje nakon
podmirenja svih tro�kova i obveza poslovanja.
Primjer 2
Poljoprivredno poduzeće uzgaja nesilice. Proizvodni kapacitet oko 5.000 nesilica je 1,3
milijuna jaja godi�nje (prosječno 260 jaja po nesilici). Prodajna cijena jaja (Cp) je 1,00 kn,
promjenjivi (varijabilni) tro�kovi po jajetu (vp) su 0,60 kn, a stalni (fiksni) tro�kovi (F) su
195 tisuća kuna. Prag rentabilnosti je na stupnju iskori�tenja kapaciteta na kojem je ukupni
prihod (Up) jednak ukupnim tro�kovima (T) poslovanja.
Up=T, a kako Up=Q*Cp, a T=F+v vrijede slijedeće jednad�be:
vFCpQ +=* , odnosno )*(* pvQFCpQ += , iz čega slijedi jednad�ba kojom se
izračunava količina proizvoda (Qk) kod koje se nalazi prag rentabilnosti:
FvCpQk p =− )(* , odnosno pvCp
FQk−
=
U navedenom slučaju, koristeći proporcionalne varijabilne tro�kove (vp), količina od
722.222 jaja godi�nje ostvaruje prihode koji pokrivaju sve tro�kove, ne ostvarujući nikakav
dobitak.
222.72260,092,0
000.195 =−
=Q
Stupanj kori�tenja kapaciteta poduzeća na pragu rentabilnosti je odnos između ostvarene i
moguće proizvodnje.
%56,55100*000.300,1
222.722100* ===KQKs
81
Za postizanje praga rentabilnosti u primjeru poduzeća s nesilicama potrebna je 55,56%-tna
prosječna nesivosti kokica. Smanjenje nesivosti uzrokuje poslovanje s gubitkom, a
povećanjem nesivosti ostvaruju se dobitci.
Grafikon 1: Prikaz područja rentabilnosti poslovanja
-400
-200
0
200
400
600
800
1000
1200
1400
0 100 200 300 400 500 600 700 800 900 1000 1100 1200 1300
Proizvodnja jaja (tisuća)
Up,
T i d
( u
000
kn)
Ukupni prihod Fiksni tro�kovi Ukupni tro�kovi Dobitak
područje nerentabilnogposlovanja
područje rentabilnogposlovanja
PRAG
gubitak
dobitak
Mjere za povećanje rentabilnosti
Osnovne mjere za povećanje rentabilnosti se mogu podijeliti u tri skupine. Razlikuju se
mjere koje djeluju na:
- povećanje dohotka (ukupnog prihoda, dobitka) poduzeća
- veličinu anga�iranih sredstava
- istodobno povećanje dohotka i smanjenje anga�iranih sredstava
82
Dohodak će biti veći ukoliko su materijalni tro�kovi reprodukcije manji, a prodajne cijene
veće. Tako veličinu dohotka određuju tro�kovi materijalne reprodukcije koji ovise o
činiteljima navedenim u analizi nazivnika ekonomičnosti, te tr�i�ne ili prodajne cijene
učinaka. Ukoliko su prodajne cijene učinaka veće, veći je i dohodak, a time i rentabilnost.
Na veličinu anga�iranih sredstava djeluju:
- brzina obrtaja tekuće imovine (obrtnih sredstava)
- stupanj kori�tenja kapaciteta
Za smanjenje potrebnih obrtnih sredstava je va�no skraćivanje zadr�avanja tih sredstava u
pojedinim fazama ciklusa obrta. Veći stupanj iskori�tenja kapaciteta mo�e djelovati na
smanjenje obrtnih sredstava i povećanje rentabilnosti. No, povećanje stupnja iskori�tenja
kapaciteta mo�e uzrokovati porast anga�iranih sredstava bez značajno pozitivnog utjecaja
na dohodak (dobitak) zbog:
- neusklađenosti kapaciteta koja vodi do uskog grla proizvodnje
- pogre�nog izbora sredstava za rad, �to je posljedica lo�e ocjene tehničkih
obilje�ja sredstava za rad
- lo�e poslovne usmjerenosti poduzeća, koja je uvjetovana pogre�nom
orijentacijom na tr�i�tu i nerealnim planovima poslovnog razvitka
83
OSNOVE TEORIJE EKONOMIKE PROIZVODNJE Autor: Doc.dr.sc. Josip Juračak Temeljni čimbenici ekonomike proizvodnje Rezultati analiza u okviru ekonomike proizvodnje ovise u utjecaju mno�tva čimbenika na
proizvodni proces. Ove čimbenike u najvećem broju slučajeva dijelimo na dvije velike
skupine s obzirom na njihovo podrijetlo, i to na:
� vanjske čimbenike:
� obuhvaćaju velik broj raznorodnih utjecajnih čimbenika, od onih vezanih uz
prirodne uvjete, do gospodarskog okru�enja
� najče�će su izvan utjecaja poslovnog subjekta
� unutra�nje čimbenike
� najvećim dijelom su određeni od strane upravljačke razine poslovnog subjekta
� podlo�ni su utjecaju do određene mjere i omogućuju racionalno poslovanje
Najče�će se, i to poglavito u poljoprivrednoj proizvodnji, kao vanjski čimbenici navode
slijedeći čimbenici:
� vremenski uvjeti, kvaliteta tla, raspolo�ivost inputa, kvaliteta inputa, cijena proizvoda,
tečaj, kamatne stope, porezna politika, zakonski propisi, standardi i normativi, ...
Među unutra�nje čimbenike, tj. one na koje menad�ment u pravilu mo�e utjecati,
ubrajamo:
� poslovni status organizacije, raspolo�ivi proizvodni resursi (ljudi, zemlja, kapital),
organizacijski ustroj, razina znanja i vje�tina u organizacij, ...
Ekonomika proizvodnje promatra i istra�uje proizvodna sredstva i čimbenike proizvodnje
radi pronala�enja zakonitosti u njihovim odnosima. Poznavanje ovih zakonitosti
omogućava nam optimalnu organizaciju proizvodnje, �to u konačnici znači i postizanje
optimalnog poslovnog rezultata.
S obzirom da je za optimizaciju ili uravnote�enje proizvodnje kao poslovnog procesa
potrebno uskladiti mno�tvo različitih sredstava i čimbenika, često se sveukupna optimalna
organizacija proizvodnje promatra u okviru tri odvojiva odnosa:
- odnosa između varijabilnih inputa i učinka, odnosno outputa
- odnosa između dva ili vi�e varijabilnih inputa i
84
- odnosa između dva ili vi�e različitih proizvoda u istoj poslovnoj cjelini.
Kako bi postigli dugoročnu stabilnost i zadovoljavajući poslovni rezultat, u svakoj
proizvodnji moramo te�iti uravnote�enju svih triju navedenih odnosa, odnosno parcijalnoj
optimizaciji po sva tri navedena odnosa. To znači da moramo te�iti slijedećim ciljevima:
- ekonomski isplativoj količini utro�ka varijabilnih inputa s obzirom na cijene koje vrijede,
- �to jeftinijoj kombinaciji različitih inputa za ostvarenje �eljene količine prozvodnje i
- usklađenom izboru proizvoda koji uz raspolo�ive uvjete daju najbolji ekonomski učinak.
Analiza odnosa između varijabilnog inputa i učinka
Odnos između varijabilnog inputa i učinka skraćeno nazivamo odnos input - učinak ili
odnos input - output. Ovisno o tome kako količina učinka reagira na promjenu (povećanje)
količine varijabilnog inputa, razlikujemo tri vrste odnosa između inputa i učinka:
1. iznad proporcionalni odnos: povećanje proizvodnje razmjerno je veće od
odgovarajućeg povećanja količine utro�enog inputa
2. proporcionalni odnos: povećanje proizvodnje razmjerno je isto kao i odgovarajuće
povećanje količine utro�enog inputa
3. ispod proporcionalni odnos: povećanje proizvodnje razmjerno je manje od
odgovarajućeg povećanja količine utro�enog inputa
Grafički prikaz različitih vrsta odnosa inputa i učinka
85
S obzirom da pri analizi odnosa inputa i učinka promatramo odnos između određene
količine inputa i odgovarajuće količine učinka, mi pri ovoj analizi zapravo promatramo
funkciju proizvodnje određenog varijabilnog inputa. Funkcija proizvodnje nekog
varijabilnog inputa predstavlja odnos najvi�e moguće proizvodnje za sve količine jednog
varijabilnog inputa, uz uvjet da sve ostale inpute dr�imo nepromijenjenima.
Ekonomisti pri proučavanju funkcije proizvodnje najče�će polaze od modela koji nazivamo
neoklasičnom funkcijom proizvodnje, a njen idealiziran oblik je vidljiv iz slijedeće slike.
Neoklasična proizvodna funkcija - idealiziran oblik proizvodne funkcije
U ovakvom modelu rabimo slijedeće simbole:
Y (ili P ili Q) - količina učinaka, proizvodnja
X - količina varijabilnog inputa
Poznavanje proizvodne funkcije jest temelj za analizu odnosa inputa i učinka, jer iz njenog
modela mo�emo pratiti i procjenjivati proizvodnju za određenu količinu inputa, a uz
poznavanje cijena inputa i proizvoda, mo�emo procijeniti i ekonomsku isplativost
proizvodnje.
Temeljni pojmovi pri analizi proizvodne funkcije jednog inputa ili pri analizi odnosa input-
učinak jesu slijedeći:
$ Maksimalni proizvod (točka C na grafikonu): najveća količina proizvoda koja se
mo�e dobiti utro�kom promatranog inputa.
$ Marginalni (granični) proizvod (oznaka MP na grafikonu): promjena učinka
86
uzrokovana zadnjom jediničnom promjenom inputa:
MP = ∆y/∆x,
pri čemu je ∆y promjena količine učinka a ∆x promjena količine inputa
$ Prosječni proizvod (oznaka AP na grafikonu): ukupni učinak ili proizvodnja po
jedinici varijabilnog inputa:
pp ili AP = Y/X = Q/X
Prikaz promjene utro�ka inputa i promjene učinka ∆: slučaj povećanja i slučaj smanjenja
(pune crvene crte su na početnim količinama, a crtkane na količinama nakon promjene)
S ekonomskog gledi�ta, cilj nam je utro�iti onu količinu inputa koja će polučiti najbolju
isplativost kroz količinu učinka ili proizvoda. Na modelu neoklasične funkcije proizvodnje
mo�e se odrediti interval ekonomski prihvatljivih utro�aka varijabilnog inputa s dvije
točke. Ovaj interval čine sve količine između najvi�eg i najni�eg ekonomski racionalnog
utro�ka inputa. Gornja granica ovog intervala jest maksimalni ukupni proizvod (točka
C), a donja granica je maksimalni prosječni proizvod (točka B', maksimum krivulje AP).
Prema na�em grafičkom prikazu mo�emo reći da je ekonomski racionalno tro�iti input X u
intervalu od točke B' do točke C'.
Do najni�e prihvatljive razine, točke B', svako dodavanje inputa će rezultirati iznad
proporcionalnim rastom outputa. S druge strane, nakon točke C', svako dodavanje inputa
rezultira smanjenjem proizvodnje.
87
Određivanje optimalne količine utro�ka varijabilnog inputa
Ekonomske zakonitosti nam omogućuju ne samo određenje intervala racionalnog tro�enja
varijabilnog inputa, već i točke pri kojoj se posti�e optimalni ili najbolji ekonomski
rezultat. To znači da mo�emo odrediti koja je to količina inputa X pri kojoj se posti�e
maksimalna ekonomska korist uz odgovarajuće cijene inputa i proizvoda.
Temeljni pojmovi analize su:
� promjena (povećanje) količine inputa (∆X)
� ostvarena promjena proizvodnje (količinski, ∆Q ili ∆Y)
� vrijednost jedinice inputa (cijena inputa, q ili PX)
� cijena jedinice proizvoda p ili PY
� vrijednost promjene proizvodnje (cijena i količina proizvoda, p · ∆Y ili PY · ∆Y)
Kod neoklasičnog modela funkcije proizvodnje vrijedi slijedeće pravilo pri određenju
optimalne količine ulaganja varijabilnog inputa:
Dok je cijena inputa manja od vrijednosti promjene proizvodnje uzrokovane jednom
jedinicom inputa, ekonomski je opravdano povećavati utro�ak inputa. Optimalnu razinu
utro�ka ili točku ravnote�e inputa i outputa nalazimo tamo gdje su jednake vrijednosti
cijene inputa i vrijednost povećanja proizvodnje zbog utro�ka nove jedinice inputa.
PY·∆Y/∆X=PX ili
p·∆Y=q·∆Y ili
∆Y/∆X= q/p
gdje su: p = cijena proizvoda i q = cijena inputa
Ukratko mo�emo reći da vrijede slijedeća pravila pri dono�enju odluke o povećanju
utro�ka varijabilnog inputa u proizvodnji:
1. (PY ⋅ ∆Y/∆X) > PX isplati se povećavati utro�ak varijabilnog inputa X
vrijednost promjene (povećanja) proizvodnje je veća od tro�ka povećanja inputa za
tu prozvodnju
2. (PY ⋅ ∆Y/∆X) = PX postignuta je optimalna razina utro�ka varijabilnog inputa X
tro�ak jedne dodatne jedinice inputa jednak je ostvarenom povećanju vrijednosti
proizvodnje
88
3. (PY ⋅ ∆Y/∆X) < PX potrebno je smanjiti utro�ak varijabilnog inputa X
tro�ak jedne dodatne jedinice inputa je veći o ostvarenog povećanja vrijednosti
proizvodnje.
Funkciju proizvodnje mo�emo prikazati i tabličnim prikazom. U tablici funkcije
proizvodnje u stupcima se unose parovi vrijednosti utro�ka inputa i količine učinaka (X,Y).
Promjene vrijednosti mogu biti jedinične ili bilo koje druge, ovisno o tome s kojim
vrijednostima raspola�emo. U tablici koja slijedi predstavljen je hipotetski odnos količine
inputa i količine inputa za primjer izračuna ekonomski najprihvatljivije razine ulaganja
inputa X.
Primjer tabličnog prikaza funkcije proizvodnje
s veličinama potrebnim za određivanje optimalne razine ulaganja varijabilnog inputa x
Količina
inputa
Količina
učinka
Dodatni
utro�ak
(promjena)
Dodatni
učinak
(promjena)
Marginalni
proizvod
Vrijednost
marginalnog
proizvoda
xi yi ∆xi ∆yi MP VMP
1 2 3 4 5 6
xi - xi-1 yi - yi-1 ∆yi /∆xi (6 ⋅ ∆yi) /∆xi
0 0,00
10 7,19 10,00 7,19 0,719 4,31
20 13,76 10,00 6,57 0,657 3,94
30 19,71 10,00 5,95 0,595 3,57
40 25,04 10,00 5,33 0,533 3,20
50 29,75 10,00 4,71 0,471 2,83
60 33,84 10,00 4,09 0,409 2,45
70 37,31 10,00 3,47 0,347 2,08
80 40,16 10,00 2,85 0,285 1,71
90 42,39 10,00 2,23 0,223 1,34
100 44,00 10,00 1,61 0,161 0,97
110 44,99 10,00 0,99 0,099 0,59
U tablici se količina inputa povećava za deset jedinica u svakoj slijedećoj razini, a u
drugom stupcu su odgovarajuće količine učinka. Vidljivo je da učinak u početku raste za 6-
89
7 jedinica po razini, da bi s porastom utro�ka inputa taj rast bivao sve manji. Za
određivanje ekonomski optimalne razine inputa potrebno je izračunati:
a. promjene inputa i učinka između pojedinih faza (stupci 3 i 4)
b. marginalni proizvod (stupac 5) i
c. vrijednost marginalnog proizvoda (stupac 6).
Neka je cijena proizvoda p=6,00, a cijena inputa q=1,50. Tada će vrijednost marginalnog
proizvoda iznositi upravo kako je navedeno u stupcu 6. Sve �to trebamo pogledati ako
tra�imo optimalnu količinu inputa u ovom slučaju jesu vrijednosti u stupcu 6 koje
uspoređujemo s cijenom inputa. S obzirom da cijena inputa q iznosi 1,50, vidimo da je sve
do utro�ka od 80 jedinica inputa VMP veći od cijene inputa. Nakon toga, svaka nova
jedinica inputa proizvodi novi učinak koji donosi manje no �to vrijedi jedinica inputa.
Stoga je u ovom slučaju i pri zadanim cijenama optimalna razina utro�ka 80 jedinica inputa
X. Svaka promjena u cijeni inputa ili cijeni proizvoda uzrokovala bi i promjenu optimalne
razine utro�ka.
Faze neoklasične funkcije proizvodnje
Područje funkcije proizvodnje mo�emo podijeliti na četiri faze s obzirom na prirodu
odnosa inputa i učinka. Već smo prije vidjeli da je ekonomski racionalno tro�iti input u
intervalu od najvećeg prosječnog proizvoda do najvećeg ukupnog proizvoda. Upravo je
ovaj interval jedna od četiri faza funkcije proizvodnje.
90
Grafički prikaz neoklasične funkcije proizvodnje s naznačenim fazama
Obilje�ja pojedine faze mo�emo sa�eti u slijedeće četiri točke:
I. zona:
rast prosječnog proizvoda;
rast marginalnog proizvoda do najvi�e vrijednosti;
rast ukupne proizvodnje;
II. zona:
rast prosječnog proizvoda do najvi�e vrijednosti;
pad marginalnog proizvoda;
rast ukupne proizvodnje;
III. zona:
opada prosječni proizvod;
opada marginalni proizvod do nule;
ukupni proizvod raste do maksimuma;
IV. zona:
opada prosječni proizvod;
91
opada marginalni proizvod od nule;
ukupni proizvod opada;
Analiza odnosa između dva varijabilna inputa
U okviru ove analize promatra se problem odnosa kojeg nazivamo odnos input-input.
Polazi�te za ovu analizu daje nam analiza proizvode funkcije s dva varijabilna inputa.
Ovakvu funkciju matematički označavamo kao:
y = f(x1, x2),
pri čemu simboli x1 i x2 označavaju dva različita varijabilna inputa. S obzirom da se u
ovom slučaju radi o funkciji s dvije nepoznanice, odnosno o varijabli ovisnoj o dvije
veličine, grafički prikaz ovakve funkcije sadr�i tri osi. Na osi ordinate mjerimo količinu
učinaka (proizvodnju), a na dvije osi apscise mjerimo količinu pojedinog varijabilnog
inputa. Sve moguće najvi�e vrijednosti funkcije proizvodnje koje mo�emo ostvariti
različitim kombinacijama količina inputa x1 i x2 prikazujemo zakrivljenom ravninom
(označeno plavom bojom ili osjenčano na grafikonu).
yy
x1
x2
0
Grafički prikaz proizvodne funkcije s dva varijabilna inputa
Za analizu odnosa između dva varijabilna inputa, pretpostavimo slijedeće uvjete:
Neka su X1 i X2 dva varijabilna inputa koja su međusobno barem dijelom zamjenjiva:
92
% ako smanjimo utro�ak inputa X2, tada za odr�anje iste razine proizvodnje ili učinka
moramo povećati uporabu inputa X1,
% dakle, smanjenje utro�ka X2, koje znači u�tedu, «poni�tava» se povećanjem utro�ka
X1.
Temeljno pitanje analize jest:
o S obzirom da istu količinu proizvodnje mo�emo postići različitim kombinacijama
količina inputa X1 i X2, koja je od tih kombinacija ekonomski najisplativija?
Naime, količina proizvodnje ostati će ista ako smanjimo utro�ak jednog inputa, a za
potrebnu količinu povećamo utro�ak drugog inputa. S tehnolo�kog gledi�ta, za odgovor na
postavljeno pitanje slu�imo se ekonomskom veličinom koju nazivamo marginalna stopa
supstitucije ili granični zamjembeni odnos (marginalna stopa supstitucije).
Ovaj odnos ili omjer mo�emo objasniti primjerom:
o Ako smanjimo količinu sijena u obroku za krave, a dodamo kukuruz, i ako smo pri
tome odr�ali istu proizvodnju mlijeka po kravi, koliko sijena nam je zamijenila
jedna jedinica kukuruza?
- neka je sijeno X2 a kukuruz X1
- odgovor mo�emo pisati kao: - ∆X2 / ∆X1
(znak �-� ispred razlomka daje nam kao rezultat pozitivan broj)
Omjer čitamo na slijedeći način: Smanjenje inputa X2 kroz povećanje inputa X1.
Iz njega vidimo koliko bi X2 mogli smanjiti ako povećamo količinu X1 za jednu
jedinicu, a da pri tome količina proizvodnje ostane nepromijenjena.
To je upravo granični zamjembeni odnos.
Opisani odnos nazivamo, dakle, marginalna stopa supstitucije inputa X2 inputom X1 ili
granični zamjembeni odnos inputa (GZO) X2 i X1. Grafički se GZO prikazuje na
koordinatnom sustavu s ucrtanim izokvantama, tj. krivuljama koje predstavljaju sve
kombinacije X2 i X1 s kojima mo�emo ostvariti istu proizvodnju.
93
Izokvanta: grafički prikaz kombinacija različitih količina dvaju inputa pri određenoj razini
proizvodnje
Ekonomski je optimalna ona kombinacija dvaju varijabilnih inputa koja ima najmanje
tro�kove. Tako, na primjer, pri gnojidbi kombiniramo različite vrste gnojiva tako da
ostvarimo �eljeni prinos uz �to ni�e tro�kove, a u stočarstvu kombiniramo različite vrste
krmiva kako bi dobili �to jeftiniji obrok za određenu razinu proizvodnje. Isto vrijedi i za
industriju hrane, gdje, na primjer, mo�emo kombinirati različite udjele pojedinih sastojaka
za dobivanje �eljenog proizvoda uz �to manji tro�ak.
S ekonomskog gledi�ta, moramo, znači, voditi računa o novčanoj vrijednosti pojedine
kombinacije i zamjene inputa. To znači da moramo znati cijene inputa koje kombiniramo
kako bi odredili optimalnu kombinaciju. Ako imamo na raspolaganju određenu količinu
financijskih sredstava, tada smo s istom ograničeni u nabavci, a zatim i utro�ku pojedinih
inputa. Zato pri tra�enju optimalne kombinacije inputa uzimamo u obzir tehnolo�ke
značajke zamjene inputa i odnos njihovih cijena u okviru raspolo�ivih sredstava.
Za optimalnu kombinaciju količina dvaju inputa pri određenoj proizvodnji vrijedi odnos:
- ∆X2/∆X1 = PX1/PX2
Vidimo da izraz s lijeve strane znaka jednakosti odgovara formuli za izračun GZO-a, pa
ka�emo da je optimalna kombinacija ona pri kojoj se izjednače GZO i obrnuti odnos
cijena9 dvaju varijabilnih inputa. Ukratko, moguće slučajeve mo�emo sa�eti na slijedeći
način:
9 Primijetite da se polo�aj vrijednosti u brojniku i nazivniku razlikuje na lijevoj i desnoj strani.
0 20 40 60 80 100 120 140 x1
0 2
0 4
0 6
0 8
0 1
00
x 2
∆x1
∆x2
∆x1 ∆x2 Granični zamjembeni odnos = -
Različite količine x1 i x2 za istu količinu proizvodnje!
94
1. GZO > PX1/PX2 => isplativo je povećavati količinu inputa X1 u
kombinaciji
2. GZO < PX1/PX2 => treba smanjiti količinu X1 i povećati količinu X2
3. GZO = PX1/PX2 => optimalna kombinacija inputa
Grafički prikaz tra�enja optimalne kombinacije inputa
Na grafičkom prikazu imamo tri izokvante (I1, I2 i I3) koje predstavljaju moguće
kombinacije inputa za tri različite razine proizvodnje. Crvenom bojom je ucrtan pravac
koji nazivamo budget line, ili pravac proračuna: predstavlja kombinacije inputa koje si
mo�emo priu�titi s raspolo�ivim sredstvima. U ovom slučaju, pretpostavka je da
raspola�emo s 12 novčanih jedinica, a cijene su: px1 = 3 i px2 = 1. Dakle, u graničnim
slučajevima mo�emo kupiti ili 4 jedinice prvog inputa ili 12 jedinica drugog inputa.
S obzirom da izokvante udaljenije od ishodi�ta znače veću proizvodnju, tra�imo točku koja
je �to udaljenija od ishodi�ta. No, mo�emo nabaviti samo one kombinacije inputa koje se
nalaze lijevo dolje od crvene crte ili na samoj crti. Stoga će nas zadovoljiti jedna od točaka
na crvenoj crti, jer su one najudaljenije od ishodi�ta. Vidimo da izokvanta I2 ima
zajedničku točku, točku dodira s pravcem proračuna. Kako je to točka tangiranja, u njoj su
koeficijenti smjerova pravca i krivulje jednaki. Koeficijent smjera pravca određen je
odnosom cijena inputa, PX1/PX2, a koeficijent smjera izokvante je jednak GZO kod vrlo
malih promjena količina inputa.
Vidimo da i pri grafičkoj analizi vrijedi jednakost za optimalnu kombinaciju inputa:
GZO = PX1/PX2 => optimalna kombinacija inputa
95
Analiza odnosa između različitih proizvoda na istom
gospodarstvu
Uravnote�enje ili optimiranje proizvodnog programa razumijeva odabir različitih
proizvodnji na način da �to bolje iskoristimo raspolo�ive proizvode resurse u zadanim
gospodarskim uvjetima.
Poznato nam je da na prosječnom poljoprivrednom gospodarstvu vrijedi slijedeće:
% obično postoji vi�e proizvodnih jedinica
% postoji sna�na povezanost proizvodnji
% poslovanje se odvija na gotovo savr�eno konkurentnom tr�i�tu.
Zbog toga je te�nja za uravnote�enjem proizvodnog programa od izuzetne va�nosti za
poslovni uspjeh.
�to se tiče međusobnog odnosa između proizvoda na gospodarstvu, razlikujemo tri
različita tipa odnosa između proizvoda s obzirom na proizvodne resurse:
a. nezavisni (paralelni)
b. komplementarni: nadopunjujući i
vezani
c. konkurentski
Nezavisni ili paralelni odnos postoji kad količina proizvodnje proizvoda y1 ne uvjetuje
proizvodnju proizvoda y2, i obratno. To znači da proizvodi međusobno ne konkuriraju za
isti proizvodni resurs. Primjer su proizvodnja jaja i proizvodnja jabuka na diverzificiranoj
farmi.
Komplementarni odnos srećemo kada proizvodnja proizvoda y1 pogoduje proizvodnji
proizvoda y2, ili kad proizvodnja proizvoda y1 neizbje�no daje i određenu količinu
proizvoda y2 (nus-proizvodi). Primjere imamo u proizvodnjama mlijeko-telad, �ećerna
repa-glave �ećerne repe i sl.
Konkurentski odnos je uobičajen slučaj na većini gospodarstava, jer se obično za vi�e
proizvoda koriste isti ograničeni resursi. U takvom slučaju, porast proizvodnje proizvoda
y1 je moguć samo ako se smanji proizvodnja proizvoda y2 odnosno, ako se oslobode
dodatni resursi.
96
Optimalna kombinacija ili asortiman proizvodnje ovisi o tehnolo�kim i ekonomskim
čimbenicima.
Analiza odnosa između dva proizvoda, ili analiza odnosa učinak - učinak, se obavlja kao i
pri kombinaciji dvaju inputa. Moguće kombinacije dvaju proizvoda prikazuju se
izokvantama za određenu količinu raspolo�ivih resursa. Pri tra�enju optimalne kombinacije
se smanjuje količina najmanje profitabilnog proizvoda i nastoji povećati proizvodnja
profitabilnijeg proizvoda. Naravno da pri tome treba voditi računa o prirodi i mogućnosti
zamjene jednog proizvoda drugim u uvjetima postojećih resursa. Uvjeti zamjene i u ovom
su slučaju definirani marginalnom stopom supstitucije. Naime, smanjenje količine
proizvoda y1 i povećanje količine y2 u proizvodnji predstavlja zamjenu proizvoda y1
proizvodom y2.
Kod GZO inputa razumijeva se konstantan učinak ili količina proizvodnje, a kod GZO
proizvoda se razumijeva raspolo�iva količina resursa.
Optimalna je kombinacija ona pri kojoj se granični zamjembeni odnos izjednači s obrnutim
odnosom cijena proizvoda:
GZO = py1/py2.
Postoji vi�e vrst GZO-a s obzirom na trend promjene:
a) konstantni GZO
b) rastući GZO
c) opadajući GZO
Kod konstantnog GZO rast proizvodnje proizvoda y1 kod bilo koje količine proizvodnje
tra�i jednako odricanje proizvodnje proizvoda y2. To znači da pri svakoj razini jedna
jedinica proizvoda y1 mijenja istu količinu proizvoda y2.
Rastući GZO imamo u slučaju kad jedinično povećanje proizvodnje proizvoda y2 tra�i
odricanje od sve veće količine proizvoda y1, ako se ne mijenja razina utro�ka inputa. Ovo
je slučaj kad se uslijed negativnog utjecaja prevelikog udjela u proizvodnji jedne biljne
kulture, gubi sve vi�e proizvodnje drugog proizvoda.
97
Grafički prikaz izokvante i pravca jednakih vrijednosti za odnos između dva proizvoda
Opadajući GZO imamo u slučaju kad za dodatno povećanje proizvodnje proizvoda y1 treba
�rtvovati sve manju količinu proizvoda y2.
Rekli smo da za optimalnu proizvodnju na gospodarstvu moramo uravnote�iti slijedeća tri
odnosa:
- odnos varijabilnog inputa i učinka,
- odnos između varijabilnih inputa i
- odnos između mogućih proizvoda.
Ova tri odnosa potrebno je uravnote�iti istovremeno.U stvarnim slučajevima to nije lako,
jer se na gospodarstvima nalazi veliki broj inputa i proizvoda čije kombinacije treba
uskladiti. U dana�nje vrijeme postoje metode koje omogućuju dublji uvid u optimalnu
organizaciju gospodarstva. Te se metode temelja na uporabi računala. Na primjer, modeli
linearnog programiranja jedna su od �iroko zastupljenih tehnika, dok se simulacijske
tehnike koriste puno rjeđe.
98
ISPITNA PITANJA
Management i poduzetni�tvo u poljoprivredi 1. Management? 2. Funkcije managementa? 3. Farm Management? 4. Poduzetni�tvo i poduzetnik 5. Razlikovne osobine poduzetnika spram managera?
Teorija tro�kova 1. �to su tro�kovi? 2. Koji činitelji određuju visinu tro�kova? 3. Podjela tro�kova prema podrijetlu i funkciji 4. podjela tro�kova prema načinu snimanja i uračunavanja u cijenu 5. Podjela tro�kova prema ulaganju u proizvodni proces 6. Podjela tro�kova prema slo�enosti 7. Podjela tro�kova u odnosu prema stupnju iskori�tenja kapaciteta 8. Podjela tro�kova prema ukupnosti tro�kova 9. �to je diferencijalni tro�ak? 10. �to je reagibilnost tro�kova i čime se određuje ? 11. Zakonitosti fiksnih tro�kova 12. Zakonitosti varijabilnih tro�kova 13. �to su granični tro�kovi? 14. �to je financijski rezultat? 15. Koje su kritične točke u kretanju tro�kova? 16. �to je kalkulacija? 17. Koja su temeljna načela kalkulacija? 18. Podjela kalkulacija prema cijeni koja se izračunava 19. Podjela kalkulacija prema vremenukada se izračunava cijena 20. Podjela kalkulacija prema sustavu obračuna tro�kova koji se izračunavaju 21. Koja su najva�nija mjerila poslovnog uspjeha? 22. �to je ekonomičnost? 23. Koja su dva osnovna načina mjerenja ekonomičnosti? 23. �to je proizvodnost? 24. �to ima najznačajniji utjecaj na proizvodnost rada? 25. �to je rentabilnost? 26. Koje su osnovne mjere za povećanje rentabilnosti?
99
Osnove teorije ekonomike proizvodnje 1. Ako smo pri povećanju utro�ka varijabilnog inputa od 3% ostvarili povećanje učinka od 4%, o kakvoj vrsti odnosa input-učinak se radi:
1. ispod proporcionalnom 2. proporcionalnom 3. iznad proporcionalnom
2. Utro�ak inputa je povećan s 500 na 600 kg, a proizvodnja je porasla s 3200 na 3520 kg. O kakvoj vrsti odnosa input-učinak se radi u ovom slučaju:
1. proporcionalnom 2. ispod proporcionalnom 3. iznad proporcionalnom
3. Koliko iznosi prosječni proizvod po kilogramu za proizvodnju od 10 tona i utro�ak od 500 kg sjemena u nekoj proizvodnji? 4. Koliko iznosi marginalni proizvod pri povećanju proizvodnje vina s 10000 litara na 15000 litara ako je utro�ak gro�đa povećan s 15.000 na 20.000 kg? 5. Ako je cijena proizvoda 1 kn, a marginalni proizvod iznosi 10 kg, je li potrebno povećati ili smanjiti utro�ak varijabilnog inputa čija sijena iznosi 11 kn?
1. potrebno je povećati utro�ak 2. potrebno je smanjiti utro�ak
6. Utro�ak varijabilnog inputa je potrebno smanjiti ako je:
1. cijena inputa veća od VMP 2. cijena inputa manja od VMP 3. cijena inputa je jednaka VMP
7. Interval ekonomski racionalne proizvodnje je određen točkama:
1. minimum ukupnog prozvoda i maksimum ukupnog proizvoda 2. maksimum prosječnog proizvoda i maksimum marginalnog proizvoda 3. maksimum prosječnog proizvoda i maksimum ukupnog proizvoda
8. U IV. zoni neoklasične funkcije proizvodnje marginalni proizvod je:
1. jednak nuli 2. manji od nule 3. veći od nule
9. Ucrtajte u koordinatni sustav s osima za Krmivo 1 i Krmivo 2 izokvantu za slijedeće kombinacije krmiva za prirast od 1.000 g dnevno u proizvodnji junadi:
Krmivo 1, kg Krmivo 2, kg 3 15 4 11 5 8 6 6 7 5
100
10. Ako smo uz smanjenje jednog inputa za 2 kg i povećanje drugog inputa od 1 kg uspjeli odr�ati istu količinu prozvodnje, kolko iznosi GZO u tom slučaju? 11. Povećali smo utro�ak jeftinijeg inputa s 500 l na 450 l i, uz odr�avanje iste proizvodnje, smanjili utro�ak skupljeg inputa s 250 l na 220 l. Koliko iznosi GZO? 12. Neka je cijena jeftinijeg inputa iz prethodnog zadatka 5 kn/l, a skupljeg 7,5 kn/l. Je li se učinjena promjena isplati? 13. Proizvodnja p�enice i proizvodnja ječma na gospodarstvu su međusobno:
1. konkurentne proizvodnje 2. nezavisne prozvodnje 3. vezane proizvodnje
14. U kakvom su odnosu proizvodi:
1. sirovi �ećer i repini rezanci ________________________ 2. jabuka i kru�ka ________________________ 3. slama i zrno zobi ________________________ 4. konzumna jaja i mlijeko ________________________ 5. gro�đe i lozova rakija ________________________