drinske mučenice

Službenice Božjes. Jula Ivanišević i četiri susestre

KĆERI BOŽJE LJUBAVI

Informativni bilten VicepostulatureBroj 4 – svibanj 2010.

ISSN 1847-3210

DRINSKE MUČENICE

SADRŽAJ

Informativni biltenVicepostulature službenicaBožjih s. M. Jule Ivaniševići četiriju susestara

Br. 4/2010.

Bilten izlazi povremeno,s dozvolom redovničkihpoglavara

Izdavač:

Vicepostulatura Drinskih mučenica

Glavna i odgovorna urednica:

s. M. Ozana Krajačić

Uredničko vijeće:

s. M. Marta Čović, s. M. Dragica Šekerija, Ljubica Pribanić,Dinka Parlov, William Bello,Božo Vuletić-Antić

Priprema i tisak:

Arca, Nova Gradiška

Naklada:

10000 primjeraka

UVODNA RIJEČ

Pogled usmjeren prema cilju 3

PROMIŠLJANJE O SLUŽBENICAMA BOŽJIM»Na vratima stojim i kucam« 4

IZ ŽIVOTA DRINSKIH MUČENICA

O sestrama s Pala 8Umrijeti mučeničkom smrću 10Izjave o s. Krizini 11Tko tebi zlo, ti njemu dobro 12Izjave o s. Antoniji 13

DOGAĐAJI

Tragom Mučenica iz Slovenije 14

DANI DRINSKIH MUČENICA

Dvije vrline Drinskih mučenica 17Vodilje kroz bespuća života 18Štovanje u župi 19

IZ BILJEŽNICE ŠTOVATELJA

Vaš put kroz snjegove 21

MILOSTI I USLIŠANJA 23


Sestra Luka i njezin grob 25Život protkan Božjim zovom 27

PJESME DRINSKIM MUČENICAMA

Ljiljani bijeli 28Drino hladna 29

ZAHVALE I OBAVIJESTI 30

MOLITVA 31

Drinske mučeniceA. Zacero, Duhovni centar, Granešina, 2008.

3

Zahvalni Gospodinu, svi smo nekako usmjerili svoj pogled prema cilju – konačnoj beatifikaciji Drinskih mučenica. Zato bih htio u nekoliko kratkih crta prikazati prijeđeni put i sadašnje trenutno stanje, gdje smo, obzirom na cjelokupnu proceduru koja se vodi na Kongregaciji za Kauze svetih u Rimu.

Pogled usmjeren prema cilju

Prošli smo podugačak put. Kao prvo, početak i završetak dijecezanskog postupka u Vrhbosanskoj nadbiskupiji. Dokumenti su zatim proslijeđeni u

Rim. Nakon što su pregledani, na temelju mišljenja stručnjaka Kongregacije izdan je Dekret o pripuštanju kauze u daljnju proceduru, a to je dokazivanje mučeništva Službenica Božjih. Određen je Relator, stručnjak pod čijim vod-stvom će se prikupiti i pripremiti sva dokumentacija te napisati i tiskati Pozicija. U Poziciji je sadržano sve što je potrebno za dokazivanje mučeništva Službenica Božjih. To je sve učinjeno vrlo stručno i zadovoljavajuće.

Povijesna komisija, sastavljena od sedam stručnjaka, na temelju dokumenata i predstavke Generalnog relatora Kongregacije donijela je procjeniteljski sud o mučeništvu. Njihove ocjene i naša nadopuna nejasnoća koje su oni otkrili tiskane su na svega tri stranice teksta i priložene kao dodatak Poziciji.

Pod vodstvom Generalnog promotora Kongregacije, Pozicija je, s dodatkom procjene Povijesne komisije, proslijeđena Teološkoj komisiji koja je sastavlje-na od devet stručnjaka. Svi stručnjaci su nakon pomne analize dali pozitivnu ocjenu. Dakle, i ta je etapa završena. Njihove će ocjene uskoro biti tiskane i priložit će se Poziciji.

Predstoji još jedan korak! Sve – Poziciju, dodatke Povijesne i Teološke komi-sije – predstavit će jedan od kardinala (Ponens) Kardinalskoj komisiji od koje se očekuje konačna odluka. Nadamo se pozitivnoj procjeni. S tom procjenom isti kardi nal će uputiti Svetom Ocu molbu za izdavanje dekreta o proglašenju blaže nima s. M. Jule Ivanišević i četiriju susestara.

Ovaj broj Biltena, uz redovite rubrike, približit će vam životni put s. Krizine i s. Antonije, dviju Drinskih mučenica iz Slovenije.

Molimo, zahvalni Gospodinu.vlč. Marko Tomić, postulator

UVODNA RIJEČ

4

»Na vratima stojim i kucam«s. M. Ozana Krajačić, FDC

Nije Isus stajao i kucao samo na vratima kršćanske zajednice u

Laodiceji, kako izvješćuje apostol Ivan u knjizi Otkrivenja. Isusovo sta-janje pred vratima i kucanje se nas-tavlja kroz sva vremena i odzvanja na svim prostorima naše zemlje.

Ipak, čuju ga samo neki. Samo bud-ni, oni kojima čežnja srca ne dopušta da ih uspava duh ovoga svijeta. Samo vjerni, oni koji čuvaju nutarnji oganj nadolijevajući ulje svoje privrženosti Onome koji trajno dolazi, približava se, zastaje, kuca i… čeka da mu se ot-vori. Pred vratima je Bog koji bi sil-no želio ući, no, prepun poštovanja zas taje pred čovjekovom slobodom.

Nakon što je čovjeka obdario tim da-rom, jedino što mu preostaje jest poku-cati i čekati. I nadati se da će mu biti otvoreno.

Život Drinskih mučenica obilježen je Isusovim kucanjem koje je bilo vrlo znako vito, osobito u nekim razdobljima i trenucima njihova života. Prvo ku canje dogodilo se u vrijeme njihova mla de-naštva. Na vratima stojim i kucam. Isus je zastao na kućnom pragu obitelji Leidenix, Ivanišević, Banja, Bojanc i Fabjan. Zagledao se u srce svojih odabranica – Berchmane, Jule, Ber-nadete, Krizine i Antonije – i pokucao duhovnim pozivom.

To je unijelo posebnu i potpuno novu dinamiku u srce onih koje su do tada mirno živjele u Enzersdorfu kraj Beča u Austriji, u Godinjaku i Ve-likom Grđevcu u Hrvatskoj te Zbura-ma i Malom Lipju u Sloveniji. Javio se čudan nemir, razbudila se čežnja za Neizmjernim. Čule su kucanje, osjetile nutarnji zov i prepoznale poziv.

Otvorile su vrata svog postojanja novosti Evanđelja – u šesnaestoj, osam -naestoj, dvadesetprvoj, dvadesettrećoj i tridesetšestoj godini života. Svaka iz drugoga kraja i u drugoj životnoj dobi, a sve primaju zajedničko poslanje u

Na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom (Otk 3,20).

PROMIŠLJANJE O SLUŽBENICAMA BOŽJIM

5

Družbi Kćeri Božje ljubavi. Kao kćeri Oca nebeskoga živjet će za stvari kraljevstva Božjega, poput njegova Sina Isusa. Njihovi životni putovi se spajaju.

Duboko svjesne ničim zasluženog dara poziva i poslanja, izjavljuju: “Idem služiti Isusu” (s. Jula), “Volim umrijeti nego ne ostvariti svoj poziv” (s. Berna-deta). A s. Berchmana, gledajući una-trag na minulih 76 godina posvećenih Bogu i čovjeku, svoju zahvalu za prim-ljeni dar izriče ovim riječima: “Za dvoje sam Bogu beskrajno zahvalna: da sam rođena i odgojena u katoličkoj vjeri i da sam postala redovnica”. Zahvaljuju ne samo za milost poziva, već i za milost odaziva.

Na vratima stojim i kucam... Isus stoji na vratima njihove redovničke sva-kodnevice. To je drugo kucanje. Proma-tra njihov predani rad u različitim zajed-nicama u koje su po zavjetu poslušnosti poslane. Stoji i kuca.

Osobito snažno kuca na Palama. Tu rade i mole, žive zajedno – upravo njih pet. Stojim i kucam... Ove Isusove riječi poprimaju ovdje posebno značenje. Slušaju kucanje, svakodnevno, od jutra do večeri. Prepoznaju Onoga koji stoji pred vratima njihova samostana i otva-raju mu. Dolazi u liku siromaha.

Zaodjenuo se u lik gladnog djeteta, promrzlog mladića, protjeranog star-ca, neutješne majke. Potreban je svega – kruha, odmora, doma, tople odjeće i tople riječi, utjehe. Sestre pozorno slušaju i neumorno otvaraju, i vrata

i srce. S pravom su prozvali njihovu kuću “gostinjcem siromaha”.

Kucanje je još snažnije za vrijeme rata. Kako ga prečuti? To je treće ku-canje. Isus kuca na savjesti sestara: Hoćete li i vi otići? Pita ih hoće li i one ostaviti Pale da bi sačuvale život ili će ostati s ljudima kako bi oni sačuvali vjeru i nadu? Dok s jedne strane kucaju i pozivaju sestre iz Sarajeva, poglavari, prijatelji, nudeći im sigurnost i zaklon, s druge strane one čuju – samo one! – kucanje Isusovo kroz riječi evanđelja: Tko izgubi život poradi mene i evanđelja, spasit će ga (Mk 8,35).

One poslušaju, ne savjet već savjest, nutrinu, srce – Isusa. Ostaju i ustraju. Ta, čule su kucanje Isusovo!

Na vratima stojim i kucam... Ku-canje se nastavlja, osobito u prosincu 1941. godine. To je četvrto znakovito kucanje. Isus ih neodoljivo privlači i poziva da mu otvore vrata. Ovaj puta pita ih hoće li ispiti kalež gorčine, njegov kalež, do dna? Prepoznaju taj


6

“svoj čas”, došao je – 11. prosinca. Samostan je opkoljen, čuje se snažno kucanje na vratima. Hoće li imati snage otvoriti vrata, i ovaj put? Ne siromahu, već svome progonitelju i mučitelju! Pred njima stoji kalež gorčine i one ga, osnažene Duhom, prihvaćaju.

Otvaraju vrata samostana i predaju se u ruke svojim progoniteljima, poput njihova Učitelja koji se predao u ruke ljudima (usp. Mk 9,31). Odvode ih s Pala. Vode ih kao ovce na klanje, a one nijeme, ne otvaraju svoja usta, već tiho mole – sebi ustrajnost, progoniteljima blagoslov.

U noći 15. prosinca, zatvorene u jednoj prostoriji u vojarni uz Drinu – uz svu drugu izvanjsku buku, vikanje i lupanje – one čuju opet Isusov zov. Na vratima stojim˝... To je posljed-nje kucanje. Isus ih hrabri svojom

prisutnošću i obećanjem. Posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom.

Poslušale su. Otvorile su vrata Kristu otvarajući prozor nade. I ubr-zo, samo nakon nekoliko uboda no-žem, ulaze u prostor vječne slobode i neizmjernosti. Za one koje su se odvažile ispiti kalež muke do dna, započinje večera – gozba s uskrslim Jaganjcem.

Konačno je utihnulo kucanje. Nije više potrebno jer vrata su širom otvo-rena. Započela je stvarnost gleda-nja licem u lice Onoga koji je stajao pred vratima, ku cao i zvao. Ušle su u dvoranu slave jer su za života znale podnijeti pogrde za Ime. Otvorena su im vrata neba jer su vjerno i ustrajno otvarale vrata srca i samostana Onome koji ih je pohađao u liku siromaha.


Pogled na Drinu s mjesta gdje su ležala tijela ubijenih sestara

7PROMIŠLJANJE O SLUŽBENICAMA BOŽJIM

Evo,na vratimastojim i kucam;posluša li tkoglas moji otvori mi vrata,unići ću k njemui večerati s njimi on sa mnom.Pobjednikaću posjesti sa sobomna prijestolje svoje,kao što i ja,pobijedivši,sjedoh s Ocem svojimna prijestolje njegovo.Tko ima uho,nek poslušašto Duh govoricrkvama!

Otk 3, 20-21

8

O sestrama s Pala

Glava kuće Kćeri Božje ljubavi na Palama kraj Sarajeva, godine 1941.,

bila je s. Jula Ivanišević (Hrvatica), u društvu s. Berchmane (Austrijanke), s. Krizine i s. Antonije (Slovenke) i mlade s. Bernadete (Hrvatice porije-klom Mađarica). Tamjan svake vrste krjeposti mirisao je na Palama u maloj zajednici sestara Kćeri Božje ljubavi na čelu sa s. Julom, predstojnicom. Bog i njezin primjer odgojio ih je, svih pet, svetačkim životom.

Mi sestre Kćeri Božje ljubavi iz Sarajeva i drugih mjesta, jedva smo dočekale školske praznike da mo-gnemo na Pale, da se oporavimo du-hom i tijelom, i naravno, da budemo dionice miomirisnog tamjana mnogih krjeposti te naše drage male zajednice na Palama. Draga s. Jula, a i sestrice, dočekala nas je svojim zlatnim nježnim osmijehom i s “Hvaljen Isus i Marija!” ili odgovorom “Vazda budi!”

Zajednica Kćeri Božje ljubavi na Palama bila je siromašna, ali s. Jula nije nam to dala osjetiti. Pet ses-trica je svojim požrtvovnim radom obrađivalo vrt s nešto malo voća i hranilo perad za oporavak sestara. Težak je bio rad u tom predivnom gorskom, crnogoričnom kraju Pala. Sestre su to dragovoljno radile kako bi mogle uzdržavati godinama bolesne i nemoćne sestre kojima je bio nužan planinski zrak i kućni odmor u njemu. A i školske praznike trebalo je prove-sti na Palama. Nikad se s. Jula nije potužila da smo joj teške.

Jednom zgodom kuća je bila pretijesna za sve sestre. Sestra Jula se oprezno, da je nitko ne vidi, odšuljala

U provincijskom arhivu sestara Kćeri Božje ljubavi u Zagrebu sačuvan je vrijedan dokument naslovljen “O sestrama s Pala”. Tekst je napisan rukom, a auto rica je s. Stanislava Livajušić, dobra poznavateljica Službenica Božjih. Napi sala ga je 29. siječnja 1987. u jednoj od američkih provincija Družbe FDC, u Akronu, gdje je živjela do svoje smrti.

Župna crkva na Palama


9

s mladom s. Bernadetom na tavan su-s jedne ekonomske male zgrade. Dok smo mi svi spavali u krevetima, njima dvjema kreveti su bili pregršt suhog si-jena, a umjesto prozora – mala rupa pod krovom. Što je još gore, lopov ih je jedne takve noći zaprepastio svojom krađom ispod tavana i odvukao vreću brašna, koju je s. Jula teškom mukom zaradila i kupila da bi imala kruh za sestre.

Puno puta, dnevno, susretali smo se svetačkim primjerima svih pet ses-tara... Znalo se i to da se ponekad po-javio koji boležljivi svećenik i napros-to rekao s. Juli: “Čuo sam da je ovo ‘Hotel za sirotinju’, ja sam jedan od njih”. Sestra Jula se samo dobrohotno nasmiješila, uz primjedbu: “Onda, velečasni, morate kod svake svete mise moliti Isusa da nam providi”.

Duhovni život te male zajednice bio je na visini. Živjelo se svetačkim životom. Zar je onda čudo da su i svetački završile?

Neprijatelji svete vjere odvedoše ih iz njihove male svetinje 11. pro-sinca i pogubiše 15. prosinca 1941. (...) Tako su sve žrtvovale svoje živote i okrunjene su krunom svete krjeposti čistoće, djevičanstva. Dogodilo se to u Goraždu na rijeci Drini. Vjerujemo da se danas u slavi, u nebu, mole za nas da ispunjavamo bolje svetu volju Božju.

Kad je vlč. Anto Livajušić čuo za taj tragični događaj, reče: “To je dobar znak, da su Kćeri Božje ljubavi na pra-vom putu. Redovi i kongregacije koje nemaju svetih mučenika ni svetaca – nemaju budućnosti”.

Pale, mjesto gdje se nalazio samostan


10

Jožefa (s. Krizina) je bila druga kći u slovenskoj obitelji Bojanc. Rođena

je 14. svibnja 1885. u selu Zbure, u župi Šmarjeti, nedaleko Novog Mesta. Istoga dana krstio ju je župnik Barto-lomej Županc. Otac Mihael je 1891. otišao u Ameriku osigurati obitelji “bolji život” i nikada se više nije vratio. Majka Marija ostala je sama sa šestero male djece. Njezin najmlađi i jedini sin je umro kad mu je bilo šest godina.

Majka je bila vrlo pobožna. Sva-ki je dan odlazila na svetu misu u crkvu udaljenu če-tiri kilometra od sela, a djevojčice su redovito nedje-ljom bile i na prije-podnevnoj misi i na večernjici.

Dvije su sestre iz te obi-telji, Angela i Jožefa, osjetile u srcu duhovni poziv. Jožefa je u Družbu Kćeri Božje ljubavi stupila u svojoj trideset i šestoj godini života u prosincu 1921. i dobila ime s. Krizina, a njezina mlađa sestra Angela (s. Al-fonza) doći će tri godine kasnije.

Doživotne je zavjete s. Krizina polo žila 1925., a 1939. je na vlastitu


Umrijeti mučeničkom smrćus. Krizina Bojanc, Slovenka

zamolbu bila premještena, po drugi puta, na Pale. Ne znamo razlog te želje, ali naslućuje se tajni Božji plan. Sestra je više puta govorila: “Ja jako volim umrijeti mučeničkom smrću”.

Sestra Krizina je bila požr t -vovna, savjesna, puna razumijevanja za mlade sestre, koje je često šti tila

od teških pos lova. Trpljenje i nezašti ćenost u djetinj-

stvu izgradilo je u njoj toplu i brižnu osobu,

samozatajnu, požrt-vo vnu i nadasve bla gu. Voljela je svoju redov ničku zajedicu i Crkvu, molila za duho-v na zvanja. Sva-koga je poticala

na molitvu, oso-bito na pobožnost

prema Djevici Mariji, pa ju možemo nazvati

učiteljicom molitve.Sestra Krizina je 15. prosinca

1941. u Goraždu, u Bosni, svojom krvlju posvjedočila koliko ljubi Isusa i svoj redovnički poziv. Zajedno s ostalim sestrama – koje ni smrt nije rastavila – poziva sve nas na vjernost dokraja, i uz cijenu života.

Dala je život za Isusa kada je imala pedeset i šest godina.

11IZ ŽIVOTA DRINSKIH MUČENICA

Uvijek o Bogu razmišljalaBila je jako pobožna, skromna i marlji-va. Puna Boga i kao da je uvijek o Bogu razmišljala. To se je vidjelo u njezinu držanju. Sva se predala poslu za svoju Družbu. Ništa joj nije bilo teško.

s. Beata Tomić

Sva BožjaNikoga nije opterećivala svojim nevo-ljama ili nerazumijevanjem. Tiho je u sebi molila za blagoslov u radu. (...) Jednom riječju, bila je sva Božja i kao takvu, sazrelu, Bog ju je uzeo k sebi.

s. Blanka Kralj

Umrijeti mučeničkom smrćuPosebno je štovala Majku Božju, pa je i meni preporučivala da joj se usrdno utječem u svim potrebama. Ona je u to vrijeme preporučivala posebnu Gospinu krunicu koja se zvala “Krunica Gos-pinih suza”. Tako sam i ja svaki dan, klečeći, molila krunicu i od tada sam još više počela štovati Mariju. (...) Više puta je u razgovoru govorila: “Ja jako želim umrijeti mučeničkom smrću”. Ništa joj nisam odgovorila, jer sam jako željela

Izjave o s. Kriziniživjeti i nikako nisam mogla shvatiti da netko želi smrt, i to mučeničku. Kad smo radili teške poslove na ekonomiji s. Krizina je uvijek odabirala teži dio, a meni ostavljala lakši posao.

s. Vinka Udovičić

Divna sestraDivna sestra! Puna krjeposti koje je sve krunilo sveto siromaštvo. Sa sirotinjom je imala srca koliko god hoćeš. Isticala se među mnogima svojom pobožnošću. Do u kasne sate znala je proboraviti pred svetohraništem. Tu bi se oboružavala za predan rad u svojoj službi. (...) Dobro-tom i finoćom privlačila je ta priprosta sestrica pa si joj se mogao povjeriti, bez bojazni da će to otkriti (...). Kod svakog susreta s njom osvjedočila sam se da je to sveta sestra.

s. Valerija Trgovčević

Marljiva kao pčelicaSestru Krizinu poznajem s Pala gdje je radila u vrtu i kod rublja, a čini mi se i u štali. Bila je vrlo tiha, sabrana i pobožna. Šutljiva i marljiva kao pčelica.

s. Ljiljana Abianac

Suze za Isusom

Kad je bila već starija, radila je u šumi i jednom sam je vidjela da plače. Pitala sam ju je li joj teško raditi, a ona je odgovorila da joj nije teško raditi nego da joj je teško što nema svaki dan sv. mise i sv. pričesti.

s. Ligorija Murn

12

Jožefa (s. Antonija) Fabjan rođena je 23. siječnja 1907. u slovenskom

selu Malo Lipje, u župi Hinje, danas župi Žužemberk. Bila je treće od petero djece Janeza i Jožefe koja je prihvatila i troje starije Janezove djece nakon smrti njegove prve supruge. Malu Jožefu krstio je župnik Franc Zbašnik drugi dan po rođenju u župnoj crkvi u Hinju. Prvu pričest primila je u župnoj crkvi u Žužemberku, a kriz mana je u župi Ajdovec.

Otac je Janez rano umro, a maj-ka Jožefa ostala je sama brinući se za osmero djece. Iako joj život nije bio lak, majka je utjehu i snagu za svladavanje svako dnevnih teškoća nalazila u molitvi, sv. misi i sakramentima. Jožefi je bilo je-danaest godina kada joj umi re majka. Brigu o djeci tada preuzima rodbina. Jožefa je bila dodijeljena maminoj sestri, Mariji Poznik, ženi veoma pobožnoj i punoj milosrdne ljubavi. Od nje je naučila životno pravilo, kojeg se uvijek pridržavala: “Tko tebi učini zlo, ti njemu učini dobro”.

Jednoga dana povjerila je teti da želi u samostan, u Družbu Kćeri Božje

Tko tebi zlo, ti njemu dobros. Antonija Fabjan, Slovenka

ljubavi. I tako u travnju 1929. odlazi u Sarajevo te započinje svoj redovnički život.

Po Božjoj providnosti, učiteljica u novicijatu i pripravi za zavjete bila joj je sestra Berchmana, jedna od Drinskih

mučenica s kojom će primiti palmu mučeništva. Privremene za-

vjete položila je 1932., a doživotne 1937. go-

dine. Radila je na polju i u vrtu, u kuhinji i u praonici, dvorila bolesnike, no nikada se nije ža lila na naporan rad. Bila je samo-zatajna, uslužna i

potpuno predana vo-lji Božjoj. Voljela je

molitvu i žrtvu.Sestru Antoniju četnici

odvode iz samostana s Pala u zarobljeništvo s ostale četiri

sestre 11. prosinca 1941. godine. Četiri dana nakon toga, 15. prosinca, um-ire mučeničkom smrću braneći svoje posvećenje Kristu, osobito zavjet čistoće kojega je te noći krvlju zapečatila. Drina je njezin tekući grob s kojega nam s. An-tonija ne prestaje poručivati da se za istinske i neprolazne vrijednosti isplati sve žrtvovati – i vlastiti život.

Umrla je za Isusa kada je imala samo trideset i četiri godine.


13

Svakome činila dobroIz iste sam župe kao i s. Antonija. (...) Pričala mi je kako joj je teta (koja ju je odgajala) uvijek govorila: “Tko tebi učini zlo, ti njemu učini dobro”, kao ono iz Evanđelja. Toga se ona uvijek držala.

s. Ligorija Murn

Ozbiljno shvatila svoj pozivSa s. Antonijom živjela sam zajedno u kandidaturi, novicijatu i položile smo za-jedno prve zavjete. Sestra je ozbiljno shva-tila svoj poziv, voljela je molitvu, rado je molila. Bila je uslužna i susretljiva prema svima. (...) Sestre su mi pripovijedale (kas-nije) da je to dobra sestra, da živi i radi sve poslove iz ljubavi prema Kristu, za spas duša i da joj ništa nije teško.

s. Ljudevita Torbašinović

Sveta dušaŽivjela je sjedinjena s Bogom. Prema siromasima uslužna i prijazna. Vjerna kćerka svete Crkve. Bila je sveta duša.

s. Irena Hočevar

Izjave o s. AntonijiPrivlačila na nasljedovanjeVrhunac svega dragoj našoj s. Antoniji bila je sveta misa i sveta pričest. Krat-ko, uzor sestra, koja je svojim svi-jetlim primjerom, vrijednim životom do svoje mučeničke smrti, privlačila na nasljedovanje.

s. Valerija Trgovčević

Nikada protiv nekogaBila je povučena, mirna, pobožna i mar-ljiva i to me je privlačilo da joj se još više približim pa da i ja naučim živjeti više redovnički. Malo je govorila, a ako je govorila onda je to obično bilo o duhovnom životu. Nikada je nisam čula da govori protiv poglavara ili protiv koje sestre.

s. Vinka Udovičić

Uvijek sa smiješkomTo je bila zaista sveta sestra. Radila je teške poslove, ali uvijek sa smiješkom na licu. (...) Bog ju je sebi odabrao i onda joj darovao milost mučeništva.

s. Beata Tomić


Prava kći Božje ljubavi

Bavila se vrtlarstvom. (...) Nasmijana, malo je govorila, a na upite rado je odgovarala. Mnogo je radila, pomagala je i ostalim sestrama. Zajednička molitva i sakramenti davali su joj snage da može izdržati monotoniju u svome radu. Bila je prava kći Božje ljubavi.

s. Blanka Kralj

14

U nedjelju 28. veljače 2010. hodočastilo je

pet naest sestara Kćeri Bož-je ljubavi s 40-tak vjer nika lai ka, štovatelja Drin skih mučenica iz Zagreba i okolice, u Sloveniju oda-kle potječu dvije od njih, s. Krizina Bojanc i s. An-tonija Fabjan. Naše prvo odredište bila je katedrala sv. Nikole u Novom Mes-tu, središte biskupije ovih dviju sestara muče nica. S poviješću kate dra le upo-

novinama pronosio glas o mučeništvu Službenica Božjih u Sloveniji.

Drugo odredište hodočašća bila je Šmarjeta, rodna župa s. Krizine u kojoj je u 10 sati sv. misu predslavio mons. Janez Grill, kanonik, u kon-celebraciji s dvojicom svećenika i trajnim đakonom. Za vrijeme mise župljani su bili upoznati sa životom i mučeništvom Drinskih mučenica, a osobito sa životom njihove župljanke mučenice koja je u ovoj crkvi prim-ljena u krilo Crkve te je u njoj jačala svoju vjeru molitvom i sakramentima. Poslije euharistijskog slavlja ostali smo u tišini preporučujući se zago-voru s. Krizine i njezinih susestara, da po njihovu uzoru ustrajemo na putu dobra i služenja bližnjemu.

Tragom Mučenica iz Slovenijes. M. Antonija Lučić, FDC

DOGAĐAJI

znao nas je na hrvatskom jezi ku g. Matija Linković, nakon čega nas je u biskupskom dvoru primio bis kup mons. Andrej Glavan. Ovaj susret je završio biskupovom željom za do-laskom sestara Kćeri Božje ljubavi u njegovu biskupiju iz koje potječu s. Krizina i s. Antonija. Što reći na ovo, nego – “Čudesni su putovi Gos-podnji!” – pa tko zna?!

Dionici hodočašća bili su i dvoji-ca slovenskih štovatelja Drinskih mučenica – trajni đakon g. Franci Kon-cilija, uvelike zaslužan za organiza-ciju ovog, možemo reći, povijesnog hodočašća – za nas sestre i vjernike laike iz Hrvatske, te p. Marijan Šef, isusovac, koji je svojim povremenim prilozima u slovenskim crkvenim

15

Naše treće odredište bilo je Zbure, rodno selo s. Krizine i njezina rodna kuća koja je sačuvana u prvotnom obliku, uz kasniju vanjsku obno-vu. Tu su nas dočekali rođaci sestre mučenice i gđa Jožica Dolenšek, koja je 2002., u suradnji s g. Fran cem Cvel bar em, ure dila i tiskala knjigu o dvjema slovenskim

DOGAĐAJI

Rodna kuća s. Krizine

Drin skim mučenicama. Ovdje nam je ukrat ko ispričan život s. Krizine, koju je već životna situacija njezine obi-telji postupno pripremala za palmu mučeništva. Njezina majka ostala je sama sa šestero djece, a ona tada, zbog majčinog krhkog stanja, preuzima brigu za obitelj. Sve je to, a da nije ni sama znala, bio tek manji dio velike žrtve koja će se od nje tražiti. Ovaj naš posjet rodnoj kući bio je popraćen i od strane slovenske televizije.

Pohod župi Žužemberk – u kojoj je druga slovenska mučenica, s. An-tonija, primila sv. pričest – bio je naše četvrto odredište. Stara župna crkva je porušena, a nova izgrađena. Tu nas je dočekao i primio župnik Franc Vid-mar te nam ukratko prikazao povijest župe. U njegovoj pratnji pohodili smo Malo Lipje, rodno selo s. Antonije, promišljajući pu tem o životu te sestre koja je za trpljenje znala već od svo-ga djetinjstva, ranim gubitkom obaju roditelja. Na dvorištu nas je dočekala

njezina daljnja rodbina i pokazala nam mjesto gdje se nalazila njezina rodna kuća. Nakon toga pohodili smo župu Hinje koja također nosi spomen na s. Antoniju i njezino krštenje.

Zahvaljujemo Bogu za pet sestara Drinskih mučenica koje su žrtvovale svoj život – da bi ga sačuvale zauvijek.

Rodbina s. Krizine

16

Molitva hodočasnika uznekadašnju njezinurodnu kuću

Križ i svijećnjaci iz kuće s. Antonije

DOGAĐAJI

Prigodom predstavljanja Mučenica u Petrinji

Sestre Kćeri Božje ljubavi, zajedno sa štovateljima Drinskih mučenica, vjer-nicima laicima, ponosna i radosna srca očekuju proglašenje blaženima Službenica Božjih. Kako bi se proširila pobožnost štovanja tih skorašnjih blaženica u našem narodu, posjetile su više župa u Zagrebu i okolici, Zagorju, Međimurju te u Požeškoj i Bjelovarsko-križevačkoj biskupiji, biskupijama rođenja i krštenja s. Jule i s. Bernadete. Posjetile su i neka mjesta u Sisačkoj biskupiji te Novi Travnik u Bosni i Hercegovini.

Zahvaljujući otvorenosti i susretljivosti župnika, sestre i štovateljice laikinje su na nedjeljnim sv. misama govorile o svetom životu i mučeničkoj smrti s. Jule i susestara. Na taj način poticale su vjernike na njihovo naslje-dovanje u svojoj svakodnevici. Surad nice sestara su svjedočile osobno iskustvo zagovora Drin -skih mučenica u različitim živo -tnim potrebama.

Nakon sv. mise vjernicima je podijeljen bilten i sličice s kratkim životopisom Drinskih mučenica i molitvom za njihovo proglašenje blaženima.

Pohod župama i svjedočenje

17

S pravom se možemo pitati kako su svoje zadnje zemaljske dane proživljavale

sestre, koje je narod uskoro poslije smrti prozvao Drinskim mučenicama. One, koje su bile poznate po dobročinstvu svima, oso-bito sirotinji, djeci i nezbrinutima, one koje nisu gledale ni na čije podrijetlo, naciju ni vjeru, sada su bile žrtve mržnje i podnijele mučeništvo. Krvnici su bez sumnje dobre sestre mučili i ubili samo in odium fidei – iz mržnje na vjeru. Sigurno su vjerne sestre u svojoj poniznosti i služenju znale da im se takvo što može dogoditi, ali nisu pobjegle, nisu molile milost, nisu od straha zdvajale. (...)

Mogli bismo reći da je put sestara, Drinskih mučenica, bio svojevrsni advent, iščekivanje dolaska i susreta s Kristom. Njihov hod po smrznutom snijegu usred bo-sanskih gora i po putovima i šumama od Pala do Goražda predstavlja sliku svakog životnog putovanja, na kojemu svaki Kristov učenik mora proći i hladnoću i napore i susresti se sa samom smrću. (...)

Prorok Sefanija optužuje “nepokorni, okaljani i nasilnički grad”, zapravo ne-pokorne, okaljane i nasilne Židove. “U Gospodina se nikad nije pouzdavao, svome Bogu nije se nikada približio”. Kako suprotno živjele su sestre, Drinske mučenice! One su se čitavim svojim životom uvijek upravo i jedino u Boga pouzdavale, znajući da je jedino u njemu spas. One predstavljaju onaj “Ostatak Izraelov”, o kojemu govori Prorok, koji je “skroman i čedan narod”. Baš to resilo je Drinske mučenice: skrom-nost i čednost. Jesu li to vrijednosti koje i danas privlače, jesu li to vrline koje se i danas žive? Svakako, premda bismo mogli reći sa starozavjetnim prorokom, da je takav tek “Ostatak naroda”.

Kada dakle danas slavimo Drinske mučenice, one nas sve snažno pozivaju upravo na te dvije vrline: skromnost i čednost! Nasuprot oružju i ratnom okruženju, gdje je vladalo načelo sile i bezakonja, gdje su se krvnici šepirili i razmetali svojom moći, one su zadržale stav skromnosti i pouzdale su se, ne u sebe, nego samo u Boga. Nasu-prot razvratu i preziru Boga, sestre su pokazale iznimnu hrabrost u očuvanju čednosti i stoga su u vlastitoj žrtvi ostale braniteljice nevinosti i čistoće.

Dvije vrline Drinskih mučenicaIz homilije mons. Vlade Košića, sisačkog biskupa u zagrebačkoj katedrali 15. prosinca 2009.


18

Mučeništvo možemo promatrati kao dvostruki dar: kao dar Božji i kao čovjekovo uzdarje Bogu. Bog je nama dao sve što jesmo i što imamo.

Mučenici Bogu uzvraćaju ono što je Bog njima prvi darovao.Krist je prvi prolio svoju svetu krv za sve nas i tako pokazao najveću moguću

ljubav prema nama. Jer “veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje” (Iv 15,13). Mi Isusa nikada ne možemo nadmašiti u ljubavi. Najviše što možemo učiniti jest biti mu slični u žrtvovanju svoga vlastitoga života za njega, tj. za istinu, pravdu, ljubav i vjernost. To su mučenici učinili i time su se zauvijek sjedinili sa svojim nebeskim Zaručnikom.

Tu više nisu važne pojedinosti, jer je cjelina savršeno dobra, sveta, sjaj-na, dragocjena, besprijekorna. Čak i ako je u životu mučenika bilo značajnih nesavršenosti, njihova mučenička krv je natopila bezvrijednu glinu i obli-

kovala ju u lijepu posudu, koju je zatim vatra smrtne borbe, prihvaćene iz ljubavi prema Bogu i bližnjemu, ispekla i ovjekovječila kao predrago-cjenu posudu Božje milosti, dobrote i ljubavi. Kod naših Drinskih muče ni-ca imamo dvostruko muče-ništvo – bijelo muče ništvo, tj. djevičanstvo, i crveno muče-ništvo, tj. polaganje vlastitog života za kršćanske ideale, za vrjednote vjere, nade, ljubavi i

djevičanske vjernosti Kristu Gospodinu. Crkva cijeni djevičanstvo kao “pola-gano” mučeništvo, jer je i djevičanstvo “radi kraljevstva Božjega” u stvari – svjedočanstvo vjere. (…) Drinske mučenice su izabrale djevičanstvo upravo radi kraljevstva Božjega pa su se još i prije svoje tjelesne smrti mogle smatrati “bijelim mučenicama” – iako im se taj počasni naslov može pripisati tek nakon smrti, odnosno kad se vidi da su ustrajale do kraja.

Iz homilije p. Ivana Cindorija, DI, u crkvi Kraljice sv. Krunice u Sarajevu uoči godišnjice mučeništva 2009.

Vodilje kroz bespuća života


19

Drinske mučenice, naše suvremenice, primjer su nam za što se isplati dati svoj život, što je ono što čovjeka neodoljivo privlači i uzdiže iznad svi-jeta hedonizma i materijalizma, sumnji i tjeskoba. One su nam vodilje kroz bespuća našega života, one su nam duhovno obogaćenje. Svoju vjeru izra-zile su, ne samo riječima, nego i nasljedovanjem Gospodina i Učitelja za koga su dragovoljno prikazale svoje živote. A sam ih je Gospodin u tome krijepio i jačao… Vapaj: Isuse, spasi nas! Isuse moj, spasi nas! – čuo je Onaj kome je bio upućen i spasio je svoje vjerne službenice.

Vjerojatno mi nećemo biti u situ-aciji da svoje svjedočanstvo za vjeru potpišemo i zapečatimo krvlju. No, po-stoji drugo mučeništvo, svjedočanstvo na koje je svaki od nas pozvan, i vi i ja, a to je mučeništvo svagdašnjega života. Tu se odvija naš život, tu svjedočimo svoju ljubav i vjernost Kristu i Crkvi i svoju vjeru, ne samo riječima, nego i svojim životom – sve do njegova kraja. Zajedno s ovim mučenicama i mi postajemo nada svijeta, jer svjedočimo da je Kristova ljubav jača od nasilja i mržnje.


Svakog 15. u mjesecu, na dan mučeništva Službenica Božjih, čuva se i obnavlja sjećanje na te duhovne uzore kojima je Bog obdario svoju Crkvu. Toga dana se u svim kapelicama sestara Kćeri Božje ljubavi, u domovini i u svijetu te u nekim župnim crkvama molitvom, adoracijom i pjesmom slavi Bog koji je divan u svojim svetima. Mnogi vjernici pridružuju se sestrama u toj molitvi tražeći zagovor Drinskih mučenica na svom životnom putu i zahvaljujući za primljene milosti.

U župnoj crkvi Presvetog Trojstva u Novom Travniku poslije večernje sv. mise ostajemo u klanjanju pred Presvetim, uz izloženu sliku Drinskih mučenica, sjedi-njeni u molitvi sa župnom zajednicom za njihovo proglašenje blaženima i svetima.

Na inicijativu s. Laurentine, poglavarice samostana posvećenog Drinskim mučenicama u Novom Travniku i nakon njezina dogovora sa župnikom don Žarkom

Štovanje u župi

Hodočasnica iz Zagreba u molitvi

s. M. Benedikta Boškić, FDC

20

Vujicom, odlučeno je da se svakog 15. u mjesecu obilježi spomen na Službenice Božje. Na taj način vjernici će se još više upoznati sa životom i smrću sestara koje su iz velike ljubavi prema svom Zaručniku Isusu dale vlastiti život. Don Žarko je tu inicijativu vrlo rado podržao te obećao i sam sudjelovati u tim pobožnostima. Uključile su se i sve sestre iz zajednice, a s. Svjetlana je preuzela obvezu pripremiti prigodne tekstove za molitvu i klanjanje.

U prosincu se, unatoč velikoj hladnoći, na klanjanju okupio veći broj vjernika kao i sestara iz naših okolnih zajednica. Župni zbor je pjevao pod sv. misom i kla-njanjem, a župnik je govorio o Mučenicama i na taj način potaknuo vjernike na pobožnost. Prisutni vjernici pokazali su velik interes, podijeljeno je puno brošura i biltena.

U siječnju smo se opet okupili u molitvi pred Presvetim. Svetu misu i klanjanje predvodio je fra Vinko Tomas iz Brestovskog, a bilo je prisutno oko 300 vjernika iz Novog Travnika i iz okolnih župa.

Tako se svakog mjeseca okupljamo u župnoj crkvi oko oltara i oko Drinskih mučenica, utječući se nji-hovu zagovoru i moleći da ih što prije ugledamo na našim oltarima.


Sestre i vjernici u crkvi za vrijeme pobožnosti

Župnik don Ž. Vujica s ministrantima na klanjanju

21

Vaš put kroz snjegovenek’ postaje Put Novog Proljeća,gradeći jedinstvo tamogdje je nesklad,učeći vjernost tamo gdje nas dodiruje napast bijega,svjetleći primjerom ustrajnosti tamogdje nas obuzimaju strah i sumnje.

Vaša ranjena tijela uzela je rijeka Drina,vaše čiste duše uzeo je Bogda bi vas nakon dana borbe i muke nagradio slavom pobjede.

Pomozite namići vašim tragom i tada kada nas život vodi kroz duboke snjegovežalosti i iskušenja.

Pomozite nam vjerovati u Nebo takokako ste vi vjerovalei ljubiti Boga takokako ste ga vi ljubile.

Pomozite nam graditi zajednicesnažne u jedinstvu da bismo zajedno,pomažući se sestrinskom ljubavlju,ustrajno išle ususret Zaručniku.

Vaš put kroz snjegove


sestre juniorke, Krakow, Poljska – u Sarajevu, 2009.

Bogu smo i ljudima zahvalne na tome da smo mogle biti ovdje i su-sresti se izbliza s prošlošću, trpljenjem, pobjedom i svetošću naših sestara mučenica.

22

Sestro Julo! Ti si bila poglavarica svoje male zajednice. Voljela si svoje sestre tako jako i istinski da si umjesto sigurnog bijega odabrala mučeništvo i smrt zajedno s onima koje Ti je Bog povjerio.

Zahvaljujem Ti za primjer Tvoje hrabrosti i ljubavi prema sestrama. Izmoli meni i svim poglavaricama poljske provincije Kćeri Božje ljubavi milost da možemo voditi naše zaje-dnice k Bogu, koji je pravi i jedini Cilj, Dobro i Smisao našega života.

Vjerujem, sestro Julo, da ćeš čuti moju molitvu. Bog će Ti udijeliti sve jer si mu Ti dala sve.

s. Zofia Szymanek, Krakow, Poljska – u Sarajevu, 2009.

s. Bernarda Horvat, Zagreb – u Sarajevu, 2009.

Ovaj dan, proveden na Palama i u Goraždu, dan je kojeg ćemo se sjećati, kojeg ćemo u mislima, u srcima, nanovo proživljavati. Slaveći sv. misu s uzoritim kardinalom Vinkom Puljićem, vrhbosanskim nadbiskupom, s našom Vrhovnom upravom, Provincijalnom glavaricom i s našim sestrama juniorkama sa svih strana svijeta, mogle smo osjetiti dragu sestrinsku prisutnost i naših Mučenica u crkvi na Palama, u kojoj su i one slavile Gospodina. Vjerujemo da su nam se s neba pridružile, da su ujedinile s našima svoje glasove u pjesmi i svoja srca u zahvali Bogu i, još više, da su sestrinskom ljubavlju molile za svaku poje-dinu da budemo vjerne Bogu kojemu smo obećale ljubav do kraja našega života.

Za tu nepokolebljivu vjernost molile smo u Goraždu, u prostoriji njihove posljednje borbe, na mjestu njihova mučeništva, polažući bijele i crvene ruže u njihov grob – Drinu.

Hvala vam, drage naše sestre, za primjer herojske ljubavi i vjernosti! Pratite nas i podržavajte svojom sestrinskom ljubavlju i zagovorom da i mi, vaše mlađe sestre, budemo poput vas, vjerne Bogu i sv. zavjetima, Crkvi i Družbi te da i naš život bude svjetiljka mnogima na njihovu putu k Bogu!


23

Milost oproštenjaKada sam, po prijedlogu moga supruga vozača autobusa, krenula na hodočašće

u Sloveniju u rodna mjesta dviju Drinskih mučenica, tada sam prvi puta čula o njima. Sve što se na putu govorilo o njima, počelo me jako zanimati. Interes je sve više rastao i počela sam osjećati da su mi blizu. Rodilo se pouzdanje da mi one mogu pomoći u muci kroz koju sam već dulje vremena prolazila.

Na misi u Šmarjeti, dok je s. Ozana govorila župljanima o životu Drinskih mučenica, iz mene je u jednom trenutku izišla molitva kakvu nisam mogla izgovo-riti pune dvije godine. Do tada nisam nikako mogla oprostiti onima koji su meni i mojoj obitelji nanijeli puno nepravde i boli. Često sam im zaželjela zlo i to sam izgovarala u sebi. A sada, odjednom, izrekla sam: Bože, blagoslovi ih! Ni sama ne znam kako se to dogodilo. Dvije godine sam se borila, pokušavala oprostiti, ali ništa se nije promijenilo, sve do toga hodočašća. Suze su mi počele teći. U sebi sam osjetila olakšanje, kao da mi je teški kamen pao sa srca.

Ovu veliku milost dobila sam po zagovoru Drinskih mučenica, u to sam čvrsto uvjerena. Od tada više čitam o njima, redovito im se molim u svakoj potrebi i one uslišavaju mene i moju obitelj. Osjećam puno blagoslova. Neka se i drugi utječu njima u svim nevoljama i one će im pomoći.

Milica D., Dugo Selo

Pomoć u trudnoćiZa Drinske mučenice čula sam u Duhovnom centru sestara Kćeri Božje ljubavi

u Granešini. Imala sam malu brošuru s molitvom za njihovo proglašenje blaženima. Mojoj kćeri se zakompliciralo stanje u trećem mjesecu trudnoće. Pojavilo se krvare nje zbog jedne izrasline koja je mogla ugušiti plod. Uz to je imala i ozbiljne srčane pro-bleme. Morala je ostati u bolnici. U bolnicu je ponijela sa sobom i brošuru Mučenica. Počele smo im se moliti.

Na dan njihova mučeništva, 15. prosinca 2008., vratila se kući. Liječnici su rekli da treba čekati, da oni ništa ne mogu učiniti jer bi oštetili ili možda uništili plod. Taj isti dan ja sam otišla u katedralu na sv. misu godišnjeg spomena mučeničke smrti Službenica Božjih. Molila sam pred njihovom slikom, molila za svoju kćer i za njezi-no dijete. Nakon tri dana kći je išla na kontrolu. Za vrijeme ultrazvučnog pregleda liječnik je rekao: “Ničega više nema. Nalaz je potpuno uredan”.

Uvjerena sam da se to dogodilo po zagovoru Mučenica. Rodilo se zdravo dijete, bez ikakvih komplikacija. Zahvaljujem Gospodinu što je po zagovoru Mučenica s Drine uslišao moju molitvu i molitvu moje kćeri te joj podario zdravo dijete. Preporučam se i dalje njihovu zagovoru u svim svojim potrebama.

Bernarda L., Zagreb

Uslišanja po zagovoru Mučenica

MILOSTI I USLIŠANJA

24

Tumor na štitnjačiNa početku moje pete trudnoće otkriven mi je tumor na štitnjači veličine oraha.

Liječnici konstatiraju da je riječ o dobroćudnom tumoru, ali obzirom na njegov sadržaj, ostaju u neizvjesnosti. Zaključuju da bi jedino operacija i dijagnoza s patologije mogla pokazati ima li i zloćudnih stanica. Uz stalnu liječničku kon-trolu punkcijom i ultrazvukom pratili su tumor sve dok dijete, koje se rodilo, nije imalo četiri godine. Moram priznati, nerado sam razmišljala o operaciji i vađenju štitnjače jer, usprkos tumoru, hormoni su mi bili u granicama normale.

Preko Radio Marije upoznala sam liječnicu specijalisticu za bolesti štitnjače. Nakon pregleda inzistirala je na operaciji jer je tumor već znatno narastao. Datum operacije je zakazan. Proživljavala sam nutarnju neizvjesnost. Molila sam Boga za pomoć i njegovu volju, za liječnike i za dobar ishod operacije.

Devet dana prije zakazanog termina bila sam sa svojom zajednicom na je-dnodnevnoj konvivenciji kod sestara Kćeri Božje ljubavi u Granešini. Tamo sam uzela jednu sličicu na kojoj je bilo naslikano pet sestara i pročitala sam što piše o njima. Počela sam moliti devetnicu utječući se upravo njima i tražeći njihov zagovor. Primila sam bolesničko pomazanje i devetog dana uspješno je izvršena operacija. Kada je došao nalaz s patologije konstatirano je da je uz dobroćudni tu-mor izvađen i papilarni karcinom, ali potpuno suh. Prilikom podizanja nalaza, sa mnom je bila liječnica specijalistica za štitnjaču koja je rekla da je to pravo čudo.

Znala sam da je to učinio zagovor Drinskih mučenica koje su molile za mene pred licem Božjim. I ne samo to. Nakon što mi je odstranjena polovica štitnjače, druga polovica je preuzela kompletnu funkciju i radi u granicama normale bez ikakvih dodatnih terapija i tableta.

Neka je blagoslovljen Bog u Drinskim mučenicama!Milka C., Zagreb

Sve ide lakšeBože, mila Majko nebeska, molila sam i hodočastila, djecu zagovarala (...).

Otka da smo u crkvi slušali o Drinskim mučenicama, nekako je sve drugačije. Budući da je s. Bernadeta rođena kod nas u Velikom Grđevcu, slušala sam o nji-ma i njihovoj mučeničkoj smrti. Sve me se to jako dojmilo. Dao Bog da budu proglašene blaženima! (...) Sve više su mi u mislima, sa mnom su u mojim sva-kodnevnim poslovima.

Od toga dana nekako mi sve ide lakše. Poslovi se izvršavaju s lakoćom jer mi misli na Drinske mučenice daju posebnu snagu. (...) I dalje ću moliti i preporučati im se. (...) Drinske mučenice, molite za nas, uslišite nas.

V. P., Veliki Grđevac

MILOSTI I USLIŠANJA

25

Elizabeth, prvo dijete obitelji Liengitz, rodila se 9. siječnja 1861. u Lindhofu u Austriji. U Družbu

Kćeri Božje ljubavi ulazi 1881., a godinu dana kasnije u novicijat. Kod oblačenja dobiva ime s. Marija Luka. Redovničke zavjete polaže u Beču 1883., nakon čega je Utemeljiteljica Družbe šalje u Sarajevo, u Zavod sv. Josipa za vrataricu. U početku joj je bilo veoma

teško, jer je govorila i razumjela samo njemački jezik. No, svojim trudom i ma-rom, svladavala je tu zapreku te se uskoro isticala savjesnim vršenjem službe i požrtvovnom ljubavlju prema svima koji su dolazili na vrata samostana.

Bila je prava majka siromaha, bez razlike na njihovu vjeru, dob i narodnost. Kad bi se o podne na vratima samostana okupili siromasi, s. Luka bi pokupila iz njihovih ruku lončiće i zdjelice, otišla bi u sestarsku blagovaonicu i napunila ih hranom pa im zatim podijelila.

Sestra Luka bila je osobito brižna prema djeci. Svakog jutra stajala je kod ulaznih vrata Zavoda kad su djeca dolazila u školu. Promatrala ih je kako su obučena, pogotovo u zimsko doba, u hladne dane. Djecu na kojoj je primijetila da trpe od hladnoće odvela bi u jednu prostoriju i uslužila ih u onome što im je trebalo. Prala ih je, češljala, oblačila u toplu odjeću, a onda odvodila u razred.

Snagu i ljubav za svoj rad crpila je u kućnoj kapelici pred Svetohraništem i kipom Srca Isusova, koje je posebno štovala. Prema usmenoj predaji, jedne je večeri – iscrpljena od raznih poteškoća u poslu – došla pred kip i odlučila sve ostaviti i vratiti se svojoj očinskoj kući u Austriju. Isus ju je tada ohrabrio i obećao

Sestra Luka i njezin grob


Na grobu s. Luke

da će je uskoro učiniti sret-nom. I ona ostaje u samo-stanu. Uskoro se razboli od tuberkuloze i umire u 29. godini života, na blagdan Cvjetnice 30. ožujka 1890. godine. Pokopana je na se-starskom groblju na Betani-ji. Otada, umjesto na vrata Zavoda, siromasi počinju dolaziti na njezin grob i tu nastavljaju tražiti njezinu pomoć.

26

Grob s. Luke, već više od sto go-dina, posjećuju svi potrebiti, raznih vjera, dobi i zanimanja. Tu nalaze utočište bolesni, ostavljeni, rastavlje-ni, nezaposleni, studenti, učenici i svi koji su u bilo kakvoj nevolji. Svatko moli na svoj način, donosi cvijeće, pali svijeće, preporučuje se njezinu zago-voru ili zahvaljuje za primljena dobra. Spontano su je prozvali sveta Luka.

Svake godine na dan njezine smrti, 30. ožujka, na groblju Betanija slavi se sveta misa za sve one koji od Boga traže pomoć po njezinu zagovoru, a i za to da bude uzdignuta na čast oltara, ako je to volja Božja.

Ljubljena sestrice! Neka se proslavi po tvom zagovoru Gospodin naš Isus Krist! Zauzmi se kod Isusa za moga J. koji je gurnut na rub društva. (...) Ne molim te za sebe. Pomozi, ljubljena, mome J. kojemu je teže nego meni. Zahvalna ti Ana M., Sarajevo.

Želim sestro Luka, da isprosiš u Isusa Hrista, da usliši moje molitve, i za što skorije ozdravljenje moje kćeri L. Želim da mi se unuci obrate i nađu vjeru u Isusa Hrista. Želim da se sva moja djeca obrate u Hristovo Ime! Mirko Č.

Sveta Luka, molim te smiluj mi se i pomozi meni i mojim sinovima Esadu i Edinu i mojoj kćerki Ervini da nas prati sreća i zdravlje i uspjeh u životu. Velika ti hvala.

Zahvale i molbe s groba s. Luke

Zahvaljujem sestri Luki što mi je pomogla da mi sin ozdravi, što mi pomaže u svim mojim molitvama i željama, uvijek ću vjerovati u tebe. Hvala ti sestra Luka za sve! Samra A.

Hvala ti, pomirili smo se! D. A.


27

Zoveš me? Da, čujem svoje ime... Ti me poznaješ. Zašto me zoveš? – pitam se. Imaš nešto za mene? Neki svoj plan za moju budućnost? Možda mi želiš

pomoći da ostvarim svoje snove? Ali… to su i tvoji snovi jer ti si ih meni dao! Kako bih ja mogla sama od sebe poželjeti da za tebe nešto veliko učinim?

Odlučila sam: Odazvat ću se! Silno me zanima koji je razlog tvog zova. Uopće ne znam što trebam činiti i kako će sve to izgledati. Ali odazivam se samo zato što me poznaješ. Ta, zazvao si me po imenu! A to može samo onaj tko me zna, tko mi je blizak. Odazvat ću se!

I... odazvala sam se. Na kraju 8. razreda donijela sam konačnu odluku. Nisam znala što ću u životu raditi, ali znala sam što želim biti – časna sestra!

Kad gledam unatrag, u povijest svog poziva, čini mi se kao da mi je cijeli život bio protkan tim Božjim zovom. Počevši od samog krštenja, pa mojih roditelja koji su me odgajali u vjeri i učili prvim molitvama, zatim svećenici i sestre koji su djelovali u mojoj župi i bili s nama u izbjeglištvu tijekom rata. Sestra koja je radila u našoj školi upoznala me s imenom kojeg nosi: Kći Božje ljubavi. Nešto

ljepše nikad prije nisam čula – biti kći Božje ljubavi! To ime kao da mi je dalo odgovor na ono pitanje što ću ra-diti? – svima reći da smo djeca Božje ljubavi! Odlučila sam i krenula! Naravno, nisam odmah postala se-stra. Prva stepenica na tom putu bila je kandidatura u kojoj sam promatrala kako žive sestre, za-tim je slijedio postulat i novicijat. Sada sam u novicijatu koji traje dvije godine, a sam čin ulaska u to razdoblje obilježen je dobivanjem haljine i koprene. U tom vremenu bolje upoznajem karizmu, poslanje i stil života Družbe Kćeri Božje ljubavi i pronalazim svoj poziv u pozivu Družbe.Hvala ti, Isuse, na daru poziva!

Život protkan Božjim zovoms. Marija Gorana, novakinja


28 PJESME

29PJESME

Drino hladna

Drino hladna, gdje kriješ sestre moje?Gdje si ih odnijela kad si im rane isprala?Gdje si ih ostavila, gdje si ih skrila?

Samo tebi, Drino, mogu ruže donositi,na tvojoj obali svijeće paliti,tebi pjevati i nad tobom se moliti,svoju tugu tebi povjeravati…

Samo ti, Drino, znaš gdje njihov je grob,gdje život je ispunjen, zavjet krvlju potpisan, na oltar položen.

Odnesi ove bijele ruže,odnesi moje suze i molitve moje onima što otploviše srca čista,što umriješe za Krista!

Pjevaj, plači, Drino, i ti! Neka čuje svijet čitavida svjedočila si mučeničkoj smrti,da u sebi još kriješ – kćeri Božje ljubavi.

Zvjezdana Kuna

30 ZAHVALE I OBAVIJESTI

NARUDŽBEBilten Drinske mučenice

možete naručiti poštom na adresi Vicepostulature

ZAHVALEdarovateljima za kauzu

župa sv. Ivana Boska, Podsused, Zagreb; župa sv. Terezije Velike, Bjelovar; župa Po-hoda BDM, Čučerje, Zagreb; župa sv. Leopolda B. Mandića, Požega; župa Kraljice sv. Krunice, Nova Gradiška; župa Uznesenja BDM, Resnik, Zagreb; župa sv. Josipa Radnika, Gajnice, Zagreb; župa Svetog Križa, Sisak; župa sv. Lovre, Petrinja; župa Dobroga Pastira, Novo Brestje, Zagreb; župa bl. pape Ivana XXIII., Klaka, Za-greb; župa sv. Nikole i svetište Gospe od Suza, Pleternica; župa sv. Ane, Križevci; župa BDM Žalosne i sv. Marka Križevčanina, Križevci; mons. Vlado Košić, biskup sisački; Magdalena Hrvatović, Zagreb; B. Kralj, Oroslavlje; Darinko Kaleb.

Zahvaljujemo svima koji molitvom, radom i dobrovoljnim prilozima podupiru kauzu Drinskih mučenica!

KNJIGEObnovljena izdanja knjiga s. Slavice Buljan o Drinskim mučenicama

i prvo izdanje knjige o s. Luki, Dragulj srca Isusova,tiskana u Zagrebu 2010.

31

MOLITVA

Molitva za proglašenje blaženima

Tko po zagovoru Službenica Božjih u duhovnim i tjelesnim potrebama zadobije koju milost, neka javi na adresu:

Vicepostulatura Drinskih mučenicaGranešina 7, 10040 ZagrebTel. 00385 (1) 2981 755E-mail: [email protected]

Gospodine Bože,Ti si svoje službeniceJulu, Berchmanu, Krizinu, Antoniju i Bernadetuobdario milošću redovničkog zvanjai snagom da svoju vjernost i ljubav prema tebipotvrde prolijevanjem krvi.

Udijeli i nama postojanost u vjerida se ni uz cijenu trpljenja ne odijelimo od tebe.

Daj da sveta Crkva uzdigne ove tvoje službenicena čast oltara i da nam njihov primjer i zagovor pomažu u životnim borbama i postizanju vječnoga spasenja.Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Novčane priloge možete slati na naše račune u Privrednoj banci:

Broj kunskog računa: Privredna banka Zagreb, 2340009-1510357988Devizni račun: SWIFT: PBZGHR2X, HR24 23400091 510357988

Slika na poleđini: Djeca u molitvi pred slikom Drinskih mučenica u Novom Travniku

Svi smo slabi i bijedni dokle god

živimo na ovom svijetu, stoga trebamo

puno milosti i Božje pomoći.

s. Jula Ivanišević

drinske mučenice

Documents