Hvala Allahu, Gospodaru svjetova! Salavat i selam neka je na Allahova poslanika, Muhammeda, s.a.v.s., njegovu porodicu, ashabe i sve one koji ga slijede na putu islama! Poštovana braćo i sestre, draga djeco i omladino! Kod našeg naroda prisutna je jedna jako ružna navika koja je zaista uzela maha. Radi se o kletvi i proklinjanju svojih neistomišljenika, odnosno onih koji su drugi i drugačiji i s kojima se radi nekoga ili nečega ne slažemo, sporimo i slično tome. Ljudi proklinju svoje bračne drugove, svoju djecu, roditelje, rođake, prijatelje, kolege, susjede ali i svoje dušmane, odnosno, neprijatelje. Sve navedene vrste proklinjanja prisutne su među našim ljudima. Uzroci zbog kojih ljudi proklinju uglavnom su zloba, mržnja, zavist, ali često i nemogućnost da se pomirimo sa nekim određenim promjenama u našim životima koje nismo očekivali i slično. Ovom prilikom posebno ću istaći tri vrste proklinjanja: proklinjanje djece, nesuđenih bračnih partnera, te proklinjanje neprijatelja. Jako je ružno čuti kada u zanosu ljutnje i trenutačnog bijesa neodgovorne majke i očevi, proklinju svoju djecu i govore im razne kletve prizivajući tako neuspjeh i nesreću na svoje vlastito dijete. Šejtan je taj koji u tim trenucima najviše bude radostan. On je tim roditeljskim činom obveseljen, jer zna da je kletva teška i preozbiljna stvar, te da će se ona odraziti ili na djecu koja su proklinjana ili će se vratiti na one koji su prokinjali. Poznat je hadis Poslanika, s.a.v.s., u kojem se kaže da kada osoba nekog prokune, to jest prizove kletvu na nekoga, ta se

drugih ranije navedenih vrsta proklinjanja. Ako si nekoga želio da usrećiš, te se desilo da ta osoba, spletom okolnosti, svoju sreću potraži s drugim Božjim stvorenjem, kako je moguće da ti ne poštuješ njenu odluku, te i sam (a) ne poželiš da joj uistinu tako i bude, to jest da u konačnici ta osoba koju si volio bude uistinu sretna i pronađe svoj kutak radosti i sreće ispod ovog neba. Tvrditi da nekog voliš i da mu želiš svu sreću svijeta, a kasnije tu istu ''voljenu'' osobu kleti, znak je nedostatka ljudskosti, svijesti i prave istinske vjere. Međutim, na kraju bih naglasio da se u Kur'anu i hadisu jasno spominju osobe nad kojima je Allahovo prokletstvo, odnosno, da postoje loši postupci i grijesi kojima možemo na sebe privući Allahovo prokletstvo i srdžbu. O tome nam govori hadis kojeg prenosi čuveni ashab Enes ibn Malik, r.a. i kaže: „U vrijeme dok je još bio živ Poslanik, s.a.v.s., u Medini je bio jedan ashab po imenu Alkama, a bio je poznat po svojoj hrabrosti i darežljivosti. Jednoga dana se teško razbolio, a bolest se iz dana u dan sve više pogoršavala. Njegova žena odluči da o tome obavijesti Poslanika, s.a.v.s., pa mu poruči: „Moj muž je na samrti, pa te želim na vrijeme obavijestiti o tome, o Allahov Poslaniče!“ Čim je Poslanik s.a.v.s. čuo poruku, pozvao je Bilala, Aliju, Selmana i Ammara, r. anhum pa im reče: „Otiđite do Alkame i vidite kako je i u kakvom je stanju!“ Oni su odmah otišli i kada su ušli kod Alkame, vidjeli su da je na samrti, pa mu kazaše: „Reci, La ilahe illallah!“ Ali, Alkama nije micao jezikom. Kada su se vidjeli da ne može izgovoriti „Šehadet“ poslali su Bilala, r.a. da obavijesti Poslanika, s.a.v.s., u kakvom je stanju Alakama.

kletva penje do nebesa, nakon čega se nebeska vrata zatvore, zatim se kletva spušta na Zemlju, pa se zemaljske kapije također zatvore, poslije čega se kletva zbog nemogućnosti da negdje ode direktno uputi na onoga na koga su upućene riječi kletve. Ako isti zaslužuje da mu se obistine riječi kletve tako ga i zadesi, odnosno to mu i bude, a ako to osoba ne zaslužuje, onda se kletva vrati na onoga ko je izgovorio. Iz ovog hadisa, ali i iz mnogih drugih jasno zaključujemo pogubnost kletve i opasnost koju ona sa sobom nosi, a da je ljudi uopće nisu dovoljno svjesni: „Nije vjernik onaj koji vrijeđa niti onaj koji proklinje niti onaj koje je nepristojan niti onaj koji druge zlostavlja.“ (Tirmizi) Što se tiče proklinjanja dušmana i neprijatelja, smatram da je i to nepotrebno, jer Uzvišeni Gospodar zna svaku nepravdu koju neko učini, te On dobro zna svakog zalima, tj. nasilnika. Božija pravda će kad-tad svakog od nasilnika i nepravednika neumitno stići, jer On jasno u časnoj Knjizi poručuje da će kazniti svakog nasilnika i da Mu nijedan neće umaći. Prema tome, svako tko je bilo kome učinio neku nepravdu ili vid nasilja, vrijeđanja i poniženja, neće proći nekažnjeno. To je sunetullah, Božiji zakon u Svemiru koji je nepromjenjiv i pravedan. Da li mi nasilnika kleli ili ne, on će po zasluzi biti kažnjen, nekada na Ahiretu, a nekada i na Dunjaluku i na Ahiretu. Stoga, nema potrebe da mi upućujemo nikakve kletve, jer su one u slučaju nasilnika suvišne. I na kraju, ostaje nam proklinjanje onih sa kojima smo htjeli bračnu vezu, ali je ta ljubav iz određenih razloga postala nesretna, odnosno počesto i neuzvraćena. Pojava proklinjanja ''bivših momaka i djevojaka'' zbog nesretne i neuzvraćene ljubavi, također spada u lošu naviku, poput svih

je klanjao niti milostinja koju je dijelio!“ Kada je starica čula Poslanikove s.a.v.s. riječi, rekla je: „Pored tebe i prisutnih, neka mi je Allah svjedok, da ja opraštam svome sinu Alkami!“ Tada Muhammed, s.a.v.s., reče Bilalu: „Otiđi i vidi da li sada Alkama može izgovoriti „Šehadet“, jer je možda njegova majka samo iz poštovanja prema meni rekla da mu oprašta, a to nije učinila iz srca!“ Bilal je otišao i kada se prikučio kućnim vratima Alkame, čuo je kako on izgovara: „La ilahe illallah.“ Pošto je unišao kod Alkame, prisutnima je kazao: „Uzrok, zbog kojeg Alkama nije mogao izgovoriti Šehadet je bio taj što je njegova majka na njega bila puno ljuta. Ona mu je sada oprostila i eto, on je izgovorio Šehadet.“ Alkama je toga dana i umro, a Poslanik, s.a.v.s., je naredio da se okupa i opremi. Zatim mu je klanjao dženazu. Kada je Alkama položen u kabur, tada je Poslanik s.a.v.s. rekao: „Skupino muhadžira i ensarija! Tko da prednost supruzi nad majkom, neka je na njega Allahovo prokletstvo, prokletstvo meleka i svih ljudi! Tko tako postupa, a ne pokaje se, ne uljepša svoj odnos prema majci i ne zatraži njeno zadovoljstvo, neka zna da Allah neće primiti ništa od njegovih dobrih djela. Allahovo zadovoljstvo je u njenom zadovoljstvu, a Allahova srdžba je u njenoj srdžbi!” Gospodaru, učini nas od onih koji poštuju i slušaju svoje roditelje, sačuvaj nas od kletvi i proklinjanja, ne iskušavaj nas sa onim što nećemo moći podnijeti, učini nas u našim očima malim, a u očima ljudi i kod Tebe velikim, oprosti nam grijehe i počasti nas u Džennetu, društvom sa poslanicima, šehidima i dobrim ljudima! Amin!

375375375

Tada je Muhammed, s.a.v.s., upitao: „Ima li Alkama roditelje?“ Reče neko od ashaba: „Otac mu je umro, ali ima majku koja je u poodmaklim godinama!“ Poslanik s.a.v.s. naređuje Bilalu, r.a.: „Otiđi kod Alkamine majke, poselami je od mene i reci joj, ako joj starost dozvoljava, neka dođe kod mene, a ako ne, onda joj kaži da ću ja doći kod nje!“ Nakon što je Bilal prenio Poslanikovu, s.a.v.s., poruku, ona reče: „Iako sam veoma stara, ipak ne mogu dozvoliti da kod mene dolazi Poslanik, s.a.v.s., kojeg ja toliko volim da sam spremna za njega i svoj život dati!“ Uzela je štap i zaputila se kod Poslanika s.a.v.s.. Kada je došla kod Muhammeda, s.a.v.s., nazvala mu je selam i sjela kod njega. On joj reče: „Reci mi istinu, kakav je tvoj sin Alkama? Ako mi ne rekneš pravu istinu, mene će o tome, putem vahja obavijestiti moj Gospodar!“ Majka reče: „Klanjao je i postio, a uz to je mnogo dijelio milostinju!“ Upita zatim Poslanik, s.a.v.s.: „A kakav je prema tebi bio? Ona reče: „Ja sam se na njega žestoko naljutila zbog toga što više voli svojoj ženi, nego svojoj majci! Nju u svemu sluša, a za mene neće ni da čuje! Tada Muhammed, s.a.v.s., reče: „Znači, sada smo na čisto. Razlog što Alkama ne može da izgovori „Šehadet“, leži u tome, što je njegova majka na njega ljuta. Bilale, idi i saberi podosta drva, da spalim Alkamu na vatri!“ Majka reče: „Pa zar ćeš na moje oči spaliti moga sina, koji je plod moga srca?“, pa Muhammed, s.a.v.s., reče: „Allahova kazna koja čeka tvoga sina, radi njegove neposlušnosti prema tebi, je teža i dugotrajnija od ove. Ako ti želiš, da Allah oprosti tvome sinu grijeh prema tebi, potrebno je da mu to halališ, jer tako mi Allaha bez tvoga halala, neće mu pomoći ni namaz koji Split, 14.11.2014. pripremio Vahid ef. Hadžić